1.

UVOD
Geodezija se razvila iz matematike posebice geometrije. Tako je u staroj Grkoj naziv za geodeziju i
geomatriju bio zajedniki najprije je glasio , = Zemlja i = mjeriti; dakle
= zemljomjerstvo. Neto mlai ili noviji naziv je po nekima dolazi od , =
oblik zemlje, a po drugima = zemlju dijeliti.

Geodezija se razvila iz matematike (geometrije), a u svom radu koristi osim matematikih naela jo i
fizikalna naela. U posljednje vrijeme znaajno je pribliavanje raunalnoj znanosti. Geodezija je
povezana sa mnogim tehnikim granama naroito u onima koje rade sa prostornim informacijama,
naime, sve je vie informacija koje u sebi imaju prostornu komponentu (koordinatu oznaku gdje se
neto nalazi) na primjer: adresa stanovanja, telefonski broj itd.

POVIJESNI RAZVOJ GEODEZIJE

Grki matematiar i geograf ERATOSTEN (276 do 195 pr.n.e.) prvi je ispravno odredio dimenziju
Zemlje. Duljinu puta izmeu Aleksandrije i Asuana dobija tako to odreuje duljinu puta to ga
dnevno prelazi karavan deva. Kut dobiva tako to mjeri duljinu sjene u doba proljetnog solsticija
(jednako trajanje dana i noi) u podne

2R/360=S/ R=S/*360/2=S/
180/
(360 ) x (s)=opseg
(360 7.12) x 4 400 = opseg

50 x 4 400 = 220,000 stadija

Rezultat = 220 000 stadija => radijus 5909 km dosta tono (pogreka 10%)

16/17 stoljee - mjerenje dimenzija Zemlje:

Englezi tvrde da je Zemlja spljotena na polovima (oblik narane), dok francuzi tvrde da je
spljotena na ekvatoru (oblik limuna);
Christiaan Huygens (1673.) i Isaac Newton (1687.)- prouavajui gravitacijsku silu i dolaze do
zakljuka da je Zemlja spljotena na polovima, a proirena u ekvatorskom pojasu odnosno
ima oblik elipsoida;
Jean Dominique Cassini - Zemlja spljotena na ekvatoru - raunanje 1 duljine luka
meridijana.
Kraj 17. i poetak 18. stoljea - odreivanje oblika Zemlje
Ruer Bokovi (1741.) prouavajui Zemljine mase, zakljuuje da one nisu svuda jednake,
te poinje razvijati teoriju o neravnomjernom rasporedu Zemljinih masa koji nije u
potpunosti dokazao;
Geofiziar Johann Benedict Listing (1873.) dokazuje da Zemljin ima oblik geoida (gr. =
Zemlja + = onaj koji je nalik; "onaj koji je nalik Zemlji).

DEFINICIJA GEODEZIJE
Friedrich Robert Helmert (1843-1917) 1880. GEODEZIJA je znanost o premjeru i kartiranju Zemljine
povrine.
Wolfgang Torge 1991. GEODEZIJA je znanost koja se bavi odreivanjem oblika i vanjskog polja
ubrzanja sile tee Zemlje i drugih nebeskih tijela kao vremenski promjenljivih veliina te
odreivanjem Zemljinog elipsoida.
3D koordinate (X,Y,Z) prikazuju poloaj objekta u prostoru.
4D koordinate mogu definirati poloaj objekta u prostoru i vremenu vremenski pomaci nastaju radi
pomicanja kontinenata (Europa i Amerika se pribliavaju za 2 cm godinje), a svake se godine i uzdie
razina svjetskih oceana radi globalnog zatopljena i topljenja leda.

PODJELA GEODEZIJE - STARIJA

Geodezija je tehnika znanost sa pet osnovnih podruja:
Kartografija se bavi izradom karata;
Fotogrametrija i daljinska istraivanja upotrebljava snimke iz zraka ili sa Zemlje za dobivanja
informacija o okoliu;
Pomorska geodezija se bave mjerenjima morskog dna; Satelitska geodezija bave se GPS
mjerenjima; Fizikalna geodezija odreuje vanjsko polje ubrzanja sile tee.
Primijenjena geodezija bavi primjenom geodezije u inenjerskim projektiranjima i izgradnji
objekata;
Geomatika povezuje geodeziju sa modernim tehnologijama (GIS, GPS).
Geodezija se jako iroko primjenjuje:
Atletski miting mjerenje udaljenosti kod bacanja kugle, koplja
Policija mjerenje zaustavnog traka automobila;
Arheologija mjerenje i kartiranje iskopina;
Aerodinamika i ispitivanje ponaanja oblika modela automobila, aviona;

Fotogrametrijske metode koriste se u agronomiji, pedologiji (kvaliteta zemljita boniranje),

stomatologiji;
GRAEVINARSTVO praenje kvalitete izgradnje te mogue deformacije objekata u fazi
eksploatacije.

PODJELA GEODEZIJE - NOVIJA

Geodezija se prema Torge (Geodesy, 2001) dijeli na:
Globalnu geodeziju (engl. global geodesy) koja se bavi odreivanjem oblika i veliine Zemlje,
njene orijentacije u prostoru i vanjskim poljem ubrzanja sile tee;
Geodetsku izmjeru (engl. geodetic survey) koja se bavi odreivanjem Zemljine povrine i
njenog polja ubrzanja sile tee na podruju drave ili vie drava (naziva se i dravnom
izmjerom), te odreivanjem detalja Zemljine povrine na lokalnom nivou, pri emu se njena
zakrivljenost i utjecaj ubrzanja sile tee u pravilu zanemaruju (topografska izmjera,
katastarska izmjera, inenjerska izmjera);
Izmjeru u ravnini (eng. plane surveing) - odreivanje detalja Zemljine povrine na lokalnom
nivou, pri emu se njena zakrivljenost i utjecaj ubrzanja sile tee u pravilu zanemaruju
(topografska izmjera, katastarska izmjera, inenjerska izmjera).
Vea podruja pri tome se premjeravaju veom preciznou, dok se manja podruja premjeravaju
manjom preciznou.
Englezi i Amerikanci za geodetska mjerenja manjih dijelova Zemljine povrine koriste izraze SURVEY
ili SURVEYING, u prijevodu premjer ili premjeravanje.

to je geomatika?
Francuski geodeta Bernard Dubuisson 1969. Je prvi puta upotrijebio izraz GEOMATIKA ili
GEOINFORMATIKA (kovanica nastala od dviju rijei geodezija + informatika). Geomatika se bavi
definiranjem naina prikupljanja i modeliranja prostornih podataka, njihovim analiziranjem,
vizualizacijom i interpretacijom.

Geomatika - upravljanje prostornim informacijama pomou:

Raunala i raunalnih programa (CAD, GIS)
Geografski informacijski sustavi GIS;
Fotogrametrije i daljinskih istraivanja;
Globalni navigacijski satelitski sustavi GNSS i slinih tehnologija (GPS, GLONAS, GALILEO i dr).
to geomatika novo donosi geodeziji?:
analogna vs digitalna obrada, podaci i proizvodi;
statika mjerenja vs dinamika i kinematika;
lokalni pristup vs globalni;
naknadnu obradu podataka vs obradu u stvarnom vremenu.

2. OBLIK I VELIINA ZEMLJE

ZEMLJINA FIZIKA POVRINA ima vrlo nepravilan i sloen oblik.
GEOID - ekvipotencijalna ili razinska ploha Zemljine sile tee. Plohu geoida najblie aproksimira
srednja razina mora zamiljeno protegnuta ispod kontinenata, a svaka toka geoida okomita je na
smjer sile tee.
ROTACIJSKI ELIPSOID - fizikalno-matematiki model koji predstavlja pojednostavljenu plohu geoida.
SFERA

modro 100m/plavo 80/svj. plavo 60/svj. zeleno 40/zeleno 20/zelenouto 0/uto 20/naranasto 40/crveno
60/ljubiasto 80m

Zemljina fizika povrina

itavu Zemljinu fizike povrinu matematiki nije mogue definirati, mogue je definirati samo njene
dijelove modelima terena ili digitalnim modelima terena DTM.
Na temljinoj je fizikoj povrini najvia toka Mount Everest 8800m, dok je nania i najdublja
Marijanska brazda, koja se nalazi 11 000m ispod srednje razine mora.

GEOID - osnovni pojmovi

Geoid je razinska ploha koja odgovara srednjoj razini mora (podvuenoj pod kontinente). Ploha
geoida je ekvipotencijalna ploha Zemljinog polja ubrzanja sile tee, to znai da je u svakoj toci
geoida smjer ubrzanja sile tee okomita na plohu geoida.
Otklon teinice kut izmeu okomice na geoid (smjer sile tee - vektikala) i okomice na elipsoid
(normala) u promatranoj toci;
Srednja razina mora prosjena razina povrine mora kroz sva stanja mora (morske mijene plima i
oseka).

Rotacijski elipsoid
Fizikalno - matematiki model (matematiki modelirana ploha) koji predstavlja, pribliavanje
(aproksimaciju) obliku Zemljine fizike povrine.
Rotacijski je elipsoid (elipsa= 2D = lik; elipsoid = 3D = tijelo) trodimenzionalno tijelo dobiveno
rotacijom elipse (nultog meridijana) oko njezine krae osi, koja se priblino poklapa s rotacijskom osi
Zemlje.
Elementi rotacijskog elipsoida su:
Velika poluos a - najdulji polumjer elipsoida (radijus ekvatora);

Mala poluos b - najkrai polumjer elipsoida (udaljenost od sredita elipsoida do jednog od

polova);
Spljotenost (f) - odnos razlike velike (a) i male (b) poluosi elipsoida prema velikoj poluosi;
=(a-b)/a.
Elipsoid je definiran s dva parametra obino ga definiramo pomou velike poluosi a i spljotenosti f.

Osnovni pojmovi - rotacijski elipsoid

Meridijan - presjek elipsoida ravninom koja sadri malu poluos elipsoida b - poetni (nulti) meridijan prolazi kroz Greenwich, Velika Britanija
Paralela - presjek elipsoida ravninama paralenim sa ekvatorom.
Geodetski (elipsoidni) koordinatni sustav - poloaj odreen geodetskom irinom, geodetskom
duinom i geodetskom visinom.
Geodetska irina kut izmeu ekvatorijalne ravnine i normale (okomice) na elipsoid kroz zadanu
toku, sjeverno od ekvatora se uzima kao pozitivna.
Geodetska duljina kut izmeu ravnine poetnog meridijana i ravnine meridijana kroz zadanu toku,
istono od poetnog meridijana se uzima kao pozitivna.
Geodetska visina h udaljenost od elipsoida do zadane toke mjerena du normale (okomice na
elipsoid), prema gore ili izvan elipsoida se uzima kao pozitivna.

Lokalni i globalni rotacijski elipsoidi

U geodetskoj praksi se upotrebljavaju elipsoidi razliitih dimenzija i smjetaja u prostoru:
neki najbolje odgovaraju cijeloj Zemlji pa se nazivaju globalnim elipsoidima, a
neki najbolje odgovaraju nekoj regiji ili dravi i nazivaju se lokalnim elipsoidima.
Elipsoid na koji se svode geodetska mjerenja i na kojem se ona obrauju naziva se referentnim
elipsoidom.

Geodetski datum
Datum definira poloaj ishodita, mjerilo i orijentaciju osi koordinatnog sustava, te opisuje vezu
koordinatnog sustava sa Zemljinim tijelom (ukljuuje definiciju elipsoida).
Datum definira poetnu toku i referentnu povrinu
Koordinatni sustav odreuje kako je poloaj povezan s datumom
Poetna toka se SIDRI orijentira prema astronomskom koordinatnom sustavu tako se
koordinatni sustav definira u prostoru.

Referentni rotacijski elipsoidi i datumi RH

U Republici Hrvatskoj je referentni elipsoid do 2004. bio Besselov 1841 elipsoid, definiran 1841.
godine, a pripadajui datum Helmannskoegelov (HER).
Od 2010. godine kao referentni elipsoid za Republiku Hrvatsku prihvaen je globalni elipsoid GRS80
(Geodetic Reference System 1980 - Geodetski Referentni Sustav 1980), a pripadajui datum ETRS 89
(European Terrestrial Reference System 89).
Razlika izmeu ETRSa i ITRFa (GPS), odnosno GRS 80 i WGS 84 je zanemariva.
Parametri referentnih elipsoida i pripadajui geodetski datumi koji se koriste u Republici Hrvatskoj
Elipsoid

GRS80

WGS84

Bessel 1841

6378137,00

6378137,00 m

6377397,155 m

1/298,257222101

1/298,257223563

1/299,15281285

Datum

ETRS 89

ITRF

Helmannskoegel

3. DRAVNI KOORDINATNI SUSATAVI

Osnovni pojmovi (I)
KOORDINATE (lat. co zajedno i ordinatus ureen, definiran) su brojevi ijim se zadavanjem
definira poloaj toke na pravcu, u ravnini, na plohi ili u prostoru.
Koordinatni sustav je skup (matematikih) pravila nunih za definiranje naina pridruivanja
koordinata tokama.
Kartezijev koordinatni sustav odreuje poloaj toaka u odnosu na N meusobno okomitih osi
(najee N=1, 2, ili 3).
Polarni koordinatni sustav - poloaj toaka zadan udaljenou od ishodita te kutem koji zatvara
polupravac udaljenosti s koordinatnom osi.

Geodetski koordinatni sustavi

1) Poloaj toke moe biti zadan na povrini elipsoida:
3D kartezijev koordinatni sustav ili globalni pvavokutni koordinatni sustav (X,Y,Z)
Geodetski koordinatni sustav (j, l, h)
2) Ili u ravnini (projekciji):
Pravokotni koordinatni sistem
Gau-Krgerjev koordinatni sistem
UTM koordinatni sistem
Polarni koordinatni sistem
3) Ili u visinskom koordinatnom sustavu.

Elipsoidne ili geodetske (geografske) koordinate

Geodetske ili elipsoidne koordinate su polarne 3Dkoordinate:
geodetska irina - kut izmeu elipsoidne ravnine ekvatora i normale na elipsoid u toki P',
geodetska duina - kut izmeu ravnine poetnog i lokalnog meridijana u toki P' te
geodetska visina h -udaljenost toke na fizikoj povrini Zemlje od plohe elipsoida po
normali.
Geografske koordinate su opi termin za koordinate toke na Zemljinoj povrini, a upotrebljava se za
oznaavanje i geodetskih i astronomskih koordinata.
Geodetska irina -90 +90
Geodetska duljina -180 +180
Kako se pie geodetska koordinata - SSS MM ss.XX (SSS stupanj; MM minuta; ss sekunda; XX
decimalna vrijednost sekunde).
Geografska duljina i irina zadana je pomou:
A) stupnjeva, minuta i sekunda ( )
1 stupanj = 60 min.; 1 minuta = 60 sekundi;
1 min. geo. irine = 1 nautika milja (1852m).
B) radijana - duljina krunog luka - realni broj
360=2 rad
1 rad = 360/2 = 57,29577951

3D kartezijev koordinatni sustav

3D kartezijev koordinatni sustav naziva se jo i globalnim pravokutnim koordinatnim sustavom.
Ishodite sustava pravokutnih kartezijevih koordinata nalazi se u centru mase rotacijskog elipsoida, a
koordinatne osi su mu:
X os prolazi kroz presjecite ravnine ekvatora i nultog meridijana,
Y os prolazi presjecitem ravnine ekvatora i meridijana 90E, a
Z os se poklapa sa osi rotacije elipsoida.
Kartezijeve se koordinate (X, Y, Z) nazivaju jo i geocentrinim koordinatama.

Elipsoidne ili geodetske koordinate

3D kartezijev koordinatni sustav

Osnovni pojmovi (II)

Referentni koordinatni sustav je zasnovan na skupu pravila, koja odreuju nain pridjeljivanja
koordinata pojedinim tokama.
Konverzija koordinata promjena koordinata iz jednog koordinatnog sustava u drugi na istom datumu
(primjer: izmeu geodetskog i Kartezijevog koordinatnog sustava).
Transformacija koordinata promjena koordinata iz jednog referentnog koordinatnog sustava na
razliitim datumima (pri tome se koriste parametri izraunati pomou niza zajednikih toaka u oba
referentna koordinatna sustava).

4. PRESLIKAVANJE ZEMLJE U RAVNINU

Kartografske projekcije
Matematiki postupci koji omoguuju preslikavanja zakrivljene plohe (sfere ili rotacijskog elipsoida)
Zemlje i drugih nebeskih tijela u ravninu.
Teorija kartografskih projekcija stvara matematike osnove za izradu karata i rjeavanje teorijskih i
praktinih zadataka u kartografiji, geodeziji, geografiji, astronomiji, navigaciji i ostalim srodnim
znanostima.
Na plohi elipsoida ili sfere toke su odreene presjekom meridijana i paralela. Slika mree meridijana
i paralela u ravnini projekcije naziva se osnovnom kartografskom mreom.

Kartografsko preslikavanje
Zadatak kartografskog preslikavanja je ustanoviti ovisnost izmeu koordinata toaka na Zemljinom
elipsoidu ili sferi i koordinata njihovih slika u projekciji. Ta se ovisnost najee zapisuje jednadbama:
x=f1(,); y=f2(,)
u kojima su:
i geografska irina i duljina
x i y pravokutne koordinate u ravnini projekcije.
Upotrebljava se za prikazivanje jednog dijela ili itave Zemljine plohe uz to je mogue manje
deformacije (to je manje podruje koje se prikazuje, to se oekuju manje deformacije).

Kartografske projekcije - podjela

Kartografske se projekcije dijele prema plohi projekcije na:
Azimuntalne (ravninske);
Cilindrine (valjkaste);
Konusne (stoaste).
Poloaju pola kartografske mree na:
Polarne (uspravne);
Poprene;
Kose.
Te prema vrstama deformacija na:
Konformne ili istokutne;
Ekvivalnentna ili istopovrinske;
Ekvidistantna ili istoduinske (vrijedi samo za odreeni smjer).

Lambertova projekcija
Za prikazivanje dravnog teritorija u sitnijim mjerilima (preglednu dravnu kartografiju) koristi se
koordinatni sustav uspravne Lambertove konformne konusne projekcije (HTRS96/LCC) sa
standardnim paralelama 4305' i 4555'.

Mercatorova projekcija
Mercatorova projekcija - projicira Zemljinu povrinu na uspravni cilindar - izmislio ju je i prvi
upotrijebio Gerhard Mercator (po njemu je i nazvana), a matematiki ju je definirao - dao formule Edward Wright. Ova se projekcija najee koristi se za prikazivanje pomorskih kartata.
Kod ove su projekcije meridijani ekvidistantni (jednake udaljenosti), dok paralele nisu;
UTM Univerzalna transferzalna (poprena) Merkatorova projekcija jedinstvena je cilindrina
konformna (istokutna) projekcija - irina meridijanske zone - 6 , visina 8- koristi se za prikazivanje
vojnih kartata. Deformacija mjerila, duina i povrina kod UTM projekcije raste s udaljavanjem od
centralnog meridijana.

LAMBERTOVA PROJEKCIJA

UTM PROJEKCIJA

Gauss-Krgerova projekcija
Gauss- Krgerova (GK) projekcija se upotrebljava od 1924. godine na teritorij bive SFRJ. Republika
Hrvatska se preslikava se na dva, na rotacijski elipsoid popreno postavljena cilindra, po 15. i 18.
meridijanu, dakle u dva koordinatna sustava, tj. dvije zone, 5. i 6. zona raunajui od Greenwich-kog
meridijana. Zone su iroke po 3 stupnja geografske duljine.
(BIH se preslikava u 6. zonu dodirni meridijan 18 stupnjeva geod. duljine).
Ishodite koordinatnog sustava je na ekvatoru
U svakoj zoni sredinji ili dodirni(15 ili 18) meridijan predstavlja apscisu ili x os koordinatnog
sustava s pozitivnim smjerom prema sjeveru, dok se ordinata ili y os nalazi u ravnini ekvatora.
Ordinate ili y koordinate se uveaju za z+500 000 m ( z=broj zone) kako bi se izbjegle negativne
vrijednosti (Primjer: 5 zona y=5 500 000 m; 6 zona y=6 500 000 m).
irina meridijanske zone je 333km za =0 (na ekvatoru), a 254 km za =45 .
Geodetski i matematiki sustav nisu komplementarni.
Radi smanjena deformacija u projekciji koordinate se moduliraju modulom mjerila na srednjem
meridijanu m0=0,9999

Gauss-Krgerova projekcija

GK projekcija 5 i 6 zone

smanjivanje deformacija

Gauss- Krgerova projekcija:

zona 5 (dodirni meridijan 150) - najjuniji, prvi red poinje s apscisom x = 4 755 000 m;
zona 6 (dodirni meridijan 180) - najjuniji, prvi red poinje s apscisom x = 4 635 00 m.

HTRS 96/TM
Odluka Vlade RH od 04. kolovoza 2004. uvodi se nova projekcija HTRS96/TM (poprenu Merkatorova
projekcija) sa centralnim meridijanom u 16 30 i mjerilom preslikavanja na centralnom meridijanu od
mo=0,9999.
Datum ETRS 89; Elipsoid GRS80 a = 6378137,00; = 1 / 298, 257222101.
Predvieno da se s upotrebom ove projekcije zapone najkasnije do 01. sijenja 2010 godine, te da se
postupno uvoditi u upotrebu. To znai da e jo neko vrijeme obje projekcije biti paralelno u
upotrebi.

HTRS 96/TM

Transformacija koordinata iz GK u UTM projekciju i obrnuto

Dravne projekcije u GIS-u

IZRADA GEODETSKIH PLANOVA

Geodetski plan je detaljni prikaz manjeg dijela Zemljine povrine i svih objekata koji se na njoj nalaze
u ravnini projekcije.
Geodetski planovi su produkt detaljnog premjera zemljita. Primjena geodetskih planova je velika sve djelatnosti u kojima su potrebni prostorni podaci.

5. GEODETSKA MJERENJA
Geodetski premjer slui za odreivanje meusobnog poloaja taaka na Zemljinoj povrini, te za
prikupljanje podataka o topografiji (reljefu i izgraenim objektima).
Prikupljeni podaci obrauju se na raunalima metodama matematike statistike (teorija pogreaka i
teorija izjednaenja).
Mjerenje je skup operacija kojima je cilj odreivanja vrijednosti mjerene veliine, a s obzirom na
mjerenu veliinu mogu biti:
Direktna ili
Indirektna.
Mjerenje poiva na:
Specificiranju mjerene veliine

Metodi mjerenja
Proceduri mjerenja.

Rezultat mjerenja predstavlja numerika vrijednost pridruenu mjerenoj veliini

Vrijednost mjerene veliine = jedinica mjere x broj koliko puta mjerena veliina sadri jedinicu mjere
npr. Duina 5,34 m ili 534 cm
Metoda mjerenja logina sekvenca operacija koritenih prilikom realizacije mjerenja
Procedura mjerenja skup utvrenih operacija koje se koriste u izvravanju nekog mjerenja u skladu
s odabranom metodom mjerenja
Znaajne znamenke
Broj znaajnih znamenki ovisi o:
Preciznosti instrumenta,
Primijenjenoj metodi mjerenja.
0,00456 - tri znaajne znamenke;
45,601 - pet znaajnih znamenki
Zaokruivanje znaajnih znamenki:
12,343
12,34
12,346
12,35
12,345
12,34 ili
12,355
12,36

MJERNE JEDINICE
Jedinice za duljinu
Prema SI sustavu, jedinica za duljinu je metar, a oznaka m.
Sva geodetska mjerenja duljina izraavaju se u metarskom sustavu odnosno u metrima i dijelovima
metra.
Manje jedinice su:
Decimetar (dm)
= 0,1 m
= 10-1m
centimetar (cm)
= 0,01 m
= 10-2m
milimetar (mm)
= 0,001 m
= 10-3m
mikrometar (m)
= 0 ,001 mm = 10-4m
Vee jedinice su:
kilometar (km)
= 1000 m
=103m
Austrougarske jedinice (hvatni sustav):
1 hvat
= 1,896 484 m
1' stopa
= 0,316 081 m = 1/6
1" palac
= 2,634 cm
= 1/12'
1"' crta
= 2,195 mm
= 1/12"

Metar
Metar je osnovna mjerna jedinica za duljinu
Povijest metra:
1791: komisija za mjere i utege odredila je meunarodnu jedinicu za duljinu - metar i definirala ga
kao 10 milijunti dio kvadranta meridijana koji prolazi kroz Pariz.
1872: metar je udaljenost dviju crtica urezanih na tapu izraenom od slitine iridija (10%) i platine
(90%) pri temperaturi od 0C prametar.
1960: 1 metar odgovara 1650763.73 valne duine naranasto-crvene svjetlosti, koju isijava atom
kriptona (66Kr) pri prijelazu sa stanja 2p10 na 5d5.

1983: 1 metar je duina puta koji prijee svjetlost u vakumu za 1/299792458 sekunde usvojeno
na 17. generalna konvencija za mjere i utege.

Jedinice za povrinu
Metarski sustav - jedinica za povrinu je kvadratni metar, oznaka m2.
Viekratnici kvadratnog metra su:
1 a (ar) = 100 m2
1 ha (hektar) = 100 a = 10 000 m2
1 km (kvadratni kilometar) = 100 ha = 1 000 000 m2
Hvatni sustav - jedinica 1 etvorni hvat, oznaka l hv. Viekratnik etvornog hvata je 1 j (jutro):
1 hv (etvorni hvat) = 3,596652 m2
1 j (jutro) = 1600 hv = 0,5754642 ha
Odnos jedinica metarskog i hvatnog sustava:
1 m2 = 0,278036 hv
1 ha = 1 j + 1180,364 hv

Jedinice za mjerenje kutova

Lune mjere 1 radijan = centralni kut iji je luk jednak radijusu krunice
1 = (/180) = 60
1 = (1/60) =(/10 800) rad = 60"
1" = (/648 000) rad;
1 rad = (180/) 57,29578 3438 206 265" 57 17 45"
Seksagezimalni sustav 1 = 360-ti dio punog kruga
1 (stupanj) = 60 (minuta)
1 (minuta) = 60" (sekunda)
Centezimalni sustav 1g = 400-ti dio punog kruga
1g (grad ili gon) = 100c centiminuta
1c = 100cc centisekunda
Prijelaz:
1 = 10/9g = 1.1. g ili 1g = 9/10o = 54
1rad = (200/)g = (20 000/)c = (2 000 000/)cc

Pretvaranje kutnih vrijednosti

PRIMJER
= 390 41 54=
= (39+41/60+54/3600)0=390,698 333 333=
= (39+41/60+54/3600)0/(180/)= 0,692 515 37radijan
2 p radijan=3600
radijan=570 17 44.8
Sms obino moramo pretvoriti u S.SS prije nego li se s njima zaponemo raunati na kalkulatoru ili u
raunalu.
U nekim sluajevima (npr. Exel) kutne vrijednosti treba pretvoriti u radijane za raunanje
trigonometrijskih funkcija.
Veina kalkulatora ima tipku sa funkcijom pretvaranja Sms u S.SS i obrnuto.

POGREKE MJERENJA
Osnovni pojmovi

Sva mjerenja optereena su pogrekama. Treba poznavati teoriju mjerenja, predvidjeti i planirati
mjerenja tako da pogreke to manje utjeu na konane rezultate (izjednaiti mjerenja i ocijeniti
njihovu tonost).
U izjednaenjima se primjenjuje metoda najmanjih kvadrata - prvi ju put u teoriji vjerojatnosti je
objavio Legendre, a Gau ju je prvi primijenio u geodeziji. U ovoj metodi - suma kvadrata popravaka
treba biti minimalna.
Pogreke mjerenja proizlaze iz nesavrenosti ljudskih osjetila, nedovoljne preciznosti instrumenta,
nepovoljnih meteorolokih i drugih uvjeta pri radu. Pogreke mjerenja nastaju uslijed pogreaka
vezanih uz instrument, uslijed vanjskih utjecaja te vlastitih pogreaka mjerenja.
Nikada nije poznata prava vrijednost nekog mjerenja, odnosno svako mjerenje sadri pogreku
(odstupanje od prave veliine).
Mjerenja su optereena pogrekama (odstupanjima) zbog ljudskog faktora, nesavrenosti
instrumentarija, fizikalnog utjecaja okolia
Pogreaka mjerenja se radi razliitih izvora nastajanja dijele na: grube, sistematske i sluajne.
Cilj uzastopnih mjerenja i rauna pogreaka je to pouzdanije odreivanje najvjerojatnije vrijednosti
mjerene veliine, odnosno zadavanje granica pogreke unutar kojih se najvjerojatnije nalazi prava
vrijednost.
Svako iskazivanje rezultata mjerenja koje uz rezultat ne daje i podatak o njegovoj tonosti,
bezvrijedno je.

Vrste pogreaka
Sluajne pogreke
ne mogu izbjei pa se esto zovu i neizbjene,
imaju razliite predznake.
Sistematske pogreke
karakterizira ih isti predznak
znamo kako nastaju lako eliminiraju iz rezultata,
ne znamo kako nastaju djelomino se eliminiraju metodom rada, izborom instrumenta,
uvjeta mjerenja i dr.
treba ih ukloniti iz podataka mjerenja.
Grube pogreke
nastaju uslijed grube pogreke opaaa
"lako" se uoavaju i uklanjaju iz podataka mjerenja.

Grube pogreke (odstupanja)

Uzroci:
Primjer:
Posljedica:
Utjecaj:

neispravan instrument, nepanja pri radu, odabir pogrene metode mjerenja

pogreno oitanje i zapis, pogreno viziranje.
rezultati mjerenja se bitno razlikuju od oekivanih vrijednosti
veliki / pojavljivanje je sluajno / iz mjerenja ih obavezno izbacujemo!

Nain kontrole: ponavljanje mjerenja na isti ili razliit nain, mjerenje obavljaju razliite osobe,
izvoenje prekobrojnih mjerenja, mjerenja kontroliramo raunskim kontrolama

Sistematske pogreke (odstupanja)

Uzroci:

nesavrenost instrumentarija, nedovoljna panja pri radu, ne uzimanje u obzir uvjeta

okoline
Primjer:
promjenjena mjerna frekvencija, zakrivljenost Zemlje
Posljedica:
rezultati mjerenja se nebitno razlikuju od oekivanih vrijednosti, objedinjavanjem
mjerenja utjecaj sistematskih pogreaka raste
Utjecaj:
manji / podlijeu matematikim i fizikalnim zakonitostima, UVIJEK imaju uvijek isti
predznak, iz veeg broja mjerenja nije ih mogue iskljuiti, mogue je izraunati
njihovu vrijednost i raunski ih otkloniti
Postupak eliminacije: ispitivanje instrumenta i uvoenje korekcija, uzimanje u proraun uvjeta
okolia (T, p, e, g), odabir primjerene metode mjerenja (girusna)

Sluajne pogreke (odstupanja)

Uzroci:

nesavrenost instrumentarija, ograniena sposobnost operatera, promjenjivi utjecaji

okoline
Posljedica:
mjerenja se neznatno razlikuju od oekivanih vrijednosti, objedinjavanjem mjerenja
veliina utjecaja se smanjuje!
Sluajne pogreke su posljedica sluajnih pojava koje utiu na mjerenja. Te pojave su nepoznate i
izvan kontrole operatera:
Utjecaj:
manji, vladaju se po zakonima vjerojatnosti, nikada ne prelaze granine vrijednosti,
broj negativnih i pozitivnih sluajnih pogreaka je jednak, aritmetika sredina
sluajnih pogreaka konvergira ka 0, pogreke slijede bez utvrenog reda (sluajno), s
veim brojem mjerenja utjecaj pogreki se smanjuje

Prava i najvjerojatnija pogreka

Neka je veliina l mjerena je n puta x1, x2,.. xn
Prava vrijednost
Najvjerojatnija vrijednost
Prava pogreka jednaka je razlici mjerene i prave vrijednosti iste veliine (mjerilo tonosti)
Najvjerojatnija pogreka (popravka) jednaka je razlici mjerene i najvjerojatnije vrijednosti veliine
(mjerilo preciznosti)
Popravci se tada dobiju kao:

suma poprakavaje:
Suma popravaka = 0 - kontrola izrauna aritmetike sredine

Teine mjerenih vrijednosti

Srednja vrijednost niza mjerenja

(najvjerojatnija vrijednost mjerenja)

Ukoliko imamo mjerenja razliite tonosti koristimo teine,

veliine koje karakteriziraju
tonost mjerenja
Najvjerojatnija vrijednost mjerene veliine tada je (obinu aritmetiku sredinu zamjenjuje opa
aritmetika sredina):
Teine odreujemo na razliite naine:
prema broju mjerenja
prema ocjeni kvalitete izvrenih mjerenja i
prema modelu mjernog postupka

Sluajan dogaaj i vjerojatnost

Iz rezultata mjerenja treba eliminirati grube i sistematske pogreke, u rezultatima ostaju samo
sluajne, iji se uzrok ne moe utvrditi.
Dogaaj koji se pod nekim okolnostima moe, ali i ne mora dogoditi naziva se sluajan dogaaj. Ako
se u n obavljenih mjerenja neki dogaaj pojavi f puta, tada se f naziva frekvencija, a veliina f/n
relativna frekvencija.
Kada se broj mjerenja poveava tj. n, granina vrijednost relativne frekvencije prelazi u
vjerojatnost. Prema ovoj teoriji zakljuujemo da vjerojatnost nekog sluajnog dogaaja je samo broj
pridruen tom dogaaju.
Onaj dogaaj koji ima svojstvo da ne moe nastupiti u mjerenju naziva se nemogu dogaaj, a
vjerojatnost mu je jednaka nuli. Suprotno, onaj dogaaj koji ima svojstvo da uvijek nastupa u
mjerenju naziva se siguran dogaaj, a vjerojatnost mu je jednaka jedinici. Prema tome, vjerojatnost
nekog sluajnog dogaaja jest broj koji lei izmeu nule i jedan.

Veliina broja mjerenja

Kreiranje histograma frekvencija:

1. Podijelimo niz izmjerenih veliina na klase i definiramo irinu i intervala klase
2. Definiramo frekvencije i relativne frekvencije klasa
3. Kreiramo histogram
Tumaenje histograma:
1. Jesu li rezultati mjerenja simetrino rasporeeni oko centralne vrijednosti?
2. Kakva je disperzija (raspon) podataka?

3. Frekvencija pojave pojedinih rezultata

4. Kakav je oblik histograma zvonast = stupanj preciznosti

Vjerojatnost i Gauova krivulja

Vjerojatnost pojavljivanja odreenog rezultata mjerenja opisana je Gauovim zakonom vjerojatnosti.

Aritmetikoj sredini 1 standardno odstupanje X 1 interval = 68,26% rezultata

Aritmetikoj sredini 2 standardna odstupanja X 2 interval = 95,44% rezultata.
Aritmetikoj sredini 3 standardna odstupanja X 3 interval = 99,73% rezultata
Ovako definirani intervali (X 1, 2, 3) nazivaju se granice pouzdanosti. Zahtjev (X 3) strogi kriterij,
pa se uzima X 1,96 , ime je obuhvaeno 95% svih rezultata.

PRECIZNOST I TONOSTI
Stupanj meusobnog podudaranja ili pribliavanja ponovljenih mjerenja veliine naziva se preciznost.
Pokazatelj preciznosti mjerenja je disperzija (rasprostranjenost) razdiobe vjerojatnosti mjerenja ili
sluajnih pogreaka mjerenja.
Mala disperzija = visoku preciznost, a velika disperzija = niska preciznost. Povrina ispod krivulje
funkcije gustoe uvijek je 1 krivulja visoke preciznosti - izduena, a krivulja niske preciznosti spljotena.
Mjera preciznosti je standardno odstupanje; Smanjivanjem standardnog odstupanja poveava se
preciznost.
Stupanj podudaranja ili pribliavanja nekog mjerenja njezinoj pravoj (istinitoj) vrijednosti naziva se
tonost. Kako na tonost mjerenja pored sluajnih pogreaka utjeu i preostale sistematske
pogreke, mjera tonosti e biti srednja kvadratna pogreka.

Koncept kvalitete mjerenja

Tonost mjerenja - odstupanje rezultata mjerenja od prave vrijednosti mjerene veliine. Ako pravu
vrijednost ne poznajemo ne moemo ni odrediti tonost mjerenja, ali moemo odrediti interval u
kojem se ona najvjerojatnije nalazi.

Preciznost mjerenja govori o prosjenom rasipanju rezultata. Ponavljanjem mjerenja moemo

statistikim metodama odrediti preciznost mjerenja.
Pouzdanost mjerenja je povezana sa irinom intervala unutar kojeg se nalazi prava vrijednost
mjerene veliine. Viestrukim ponavljanjem mjerenja pouzdanost se poveava.

Primjer:
Mjerena je duljina u 5 ponavljanja razliitim instrumentima, odnosno tehnikama:

Izjednaenje
Minimalni broj mjerenja - jednolino odreivanje traenih veliina
Prekobrojna mjerenja - mjerenja je vie nogo li je neophodno potrebno
Razlozi
kontrola grubih pogreaka / smanjivanje utjecaja sluajnih pogreaka / poveanje
tonosti traenih veliina / mogunost ocjene tonosti traenih veliina
Posljedice
vie moguih rjeenja u matematikom modelu
Kriteriji
metode najmanjih kvadrata popravaka mjerenih veliina
Put od mjerenja do izrauna: iz prekobrojnih mjerenja izbacimo grube i sistematske pogreke, iz
preostalih mjerenja izraunamo najvjerojatniju vrijednost traenih veliina, na
osnovu rezultata izjednaenja ocijenimo tonost mjerenja i traenih veliina,

6. GEODETSKE TOKE I MREE

VRSTE GEODETSKIH MJERENJA
Geodetski premjer se bavi prikupljanje, obrada i prikazivanje podataka prikupljenim geodetskim
metodama.
Naini prikupljanja geodetskih podataka su:
neposredno prikupljanje - mjerenjem geodetskim instrumentima ili

 posredno prikupljanje - mjerenjem snimaka.

Geodetski premjer (premjer u ravnini):
premjer geodetske osnove control survey - definiranje geodetske (matematike osnove
kontrolnih toaka);
Topografski premjera topographic survey namjena prikaz konfiguracije terena (reljefa), te
poloaja prirodnih i izgraenih objekata;
premjera saobraajnih komunikacija route survey;
premjera za potrebe izgradnje graevinskih objekata construction survey;
premjera zemljita land survey odreivanja granica vlasnitva zemljita (katastar);
Fotogrametrijski premjera photogrammetric survey;
Hidrografski premjera hydrographic survey.

GEODETSKE TOKE
Da bi se dobio model prostora veeg teritorija (drave) treba najprije odrediti na terenu dovoljan broj
geodetskih toaka iji emo poloaj (koordinate) poznavati na rotacijskom elipsoidu.
Elipsoidne koordinate toaka, preslikavaju se na plohu projekcije po modelu matematikog
preslikavanja. S tih toaka obavlja se premjer terena (prostora).
Geodetska toka oznaena je na fizikoj povrini Zemlje trajnom stabilizacijom, a na planu ili karti
prikazuje se topografskim znakom . Koordinate geodetske toke odreene su u odabranom
(dravnom) koordinatnom sustavu.
Geodetske stalne toke (baza premjera) dijele se na:
Poloajne toke (x, y, H):
Mree toaka:
Trigonometrijske
Trigonometrijska
Poligonske
Poligonska
Linijske
Linijska
Visinske geodetske toke (H)
Reperi
Nivelmanska mrea
GPS toke (, , h) (X, Y, H)
mrea GPS toaka
Gravimerijske toke (geoid)
mrea grav. toaka
Nain stabilizacije toaka propisan je prema namjeni i zahtjevima projekta.

GEODETSKE MREE
Geodetska mrea je skupina meusobno povezanih geodetskih toaka
Dijelimo ih prema namijeni:
Horizontalne (poloajne)
Visinske (nivelmanske)
Trodimenzijonalne (GPS)
Gravimetrijske
Prema obliku:
Trigonometrijske
Poligonske
Nivelmanske
GPS

Opseg geodetskih mrea

Trigonometrijska mrea
Na teritoriju koji treba izmjeriti izabrat e se najprije relativno mali broj dosta udaljenih toaka, ije
e se koordinate odrediti.
Toke se odabiru tako da ine mreu trokuta. Za odreivanje elipsoidnih koordinata toaka mree
treba poznavati:
najmanje jednu toku poznatu po koordinatama,
jednu duinu stranice u trokutu i
jedan azimut stranice (kut to ga zatvara stranica s meridijanom).
Mjerenjem svih kutovi u mrei jednoznano se odreuju ostale koordinate toaka mree.

U vrijeme nastanka mree (kraj 18. stoljea) bilo je teko mjeriti duine
U trigonometrijskoj mrei se duine mjere iznimno na pogodnim mjestima i tada se nazivaju
trigonometrijskim osnovicama ili bazama. Preko mree trokuta rauna se trigonometrijska stranica.
Na osnovu sinusnog pouka mogu se izraunati duine ostalih trigonometrijskih stranica.
Koordinate poetne toke odreuju se astronomskim putem, kao i azimut poetne stranice, dok se
koordinate ostalih toaka raunaju se na osnovu mjerenih kutova u mrei.
Mjerenje duina preciznom invarskom vrpcom samo na odabranim stranicama (dugotrajan posao).
Razvojem elektrooptikih daljinomjera mogue je precizno mjeriti trigonometrijske stranice.
TRIANGULACIJA odreivanje koordinata trigonometrijskih toaka mjerenjem kutova u
trigonometrijskoj mrei.
TRILATERACIJA - odreivanje koordinata trigonometrijskih toaka mjerenjem duina u
trigonometrijskoj mrei

Redovi trigonometrijske mree

Formirane potujui princip iz veega u manje

RED MREE

DUINA STRANICE

preko 20 km

II

9 - 25 km

III

3 - 13 km

IV

1 - 4 km

II i III red se dijele na osnovne i popunjavajue

Trigonometrijske toke su trajno stabilizirane kamenom ili betonskom oznakom, a ukoliko nije dobro
vidljiva moe biti i signalizirana.
Svaka trigonometrijska toka ima svoj poloajni opis (opis poloaja, nain stabilizacije i signalizacije
trigonometrijske toke).

Poligonska mrea
Trigonometrijska mrea IV reda jo je uvijek rijetka (od 1 do 3 km) za terensko mjerenje koja
rezultiraju detaljnim modelima prostora.
Mreu triangulacijskih toaka treba progustiti mreom niza meusobno povezanih toaka poligonskih toaka - koje se sastavljaju u poligonske vlakove i poligonske mree.
Svaka poligonska toka ima svoj obrazac o stabiliziranoj toci, koji sadri sve podatke o toci: detaljni
poloajni opis sa skicom, detaljnu kartu (fotografija), relevantne podatke o toci: koordinate,
referentni elipsoid, vizure na toke i dr.

Signalizacija nadzemnih toaka

Privremene toke dovoljno je stabilizirati drvenim stupiima, eljeznih klinova ili samo bojanjem
kamena na terenu.
Kod poligonskih mrea potrebno je meusobno dogledanje susjednih toaka, pa je u tu svrhu
potrebno toke signalizirati odgovarajuim oznakama. Kod kraih udaljenosti dovoljno je za
signalizaciju koristiti trasirke, kod preciznih mjerenja i veih udaljenosti oznake na stativima te drvene
ili metalne signale.

Poligonska mrea poligonski vlakovi

Razvija se radi proguavanja trigonometrijske mree (IV red 1-4 km) u svrhu detaljnog snimanja
terena.
Poligonske toke ine poligonski vlak vezan je na trigonometrijske toke ili poligonske toke vieg
reda (koordinate ovih toaka zadane su veliine)
U poligonskom vlaku mjere se vezni i prijelomni kutevi te duine poligonskih stranica

Linijska mrea
Razvija se kao dopuna poligonske mree, tamo gdje je gustoa poligonskih toaka nedovoljna za
snimanje detalja (najee na izgraenom terenu).
Toke se postavljaju tako da lee na pravcu uzdu poligonske stranice ili izmeu linijskih toaka.
Toke se postavljaju na pravcu paralelnom s poligonskom stranicom ili prethodno postavljenim
linijskim tokama.
ZADATO koordinate poligonskih ili linijskih toaka
MJERENO samo duine, kutovi 180 toke na liniji ili 90/270 toke na okomici

Nivelmanska visinska mrea

Mrea repera postavljenih na pogodnim mjestima na terenu ini nivelmansku mreu.

Reperi su povezani u nivelmanske vlakove.

Nivelmanska mrea predstavlja osnovu visinskog premjera terena ime dobivamo vertikalnu
predstavu terena (nadmorske visine).
Reper - toka poznatom nadmorskom visinom (vertikalna udaljenost od srednje razine mora geoid).
Pri izboru mjesta repera Voditi rauna o:
na reper mogue postaviti letvu;
repere postavljati na vrste i stabilne objekte;
izbjegavati mjesta s mogunou unitenja repera;
duini nivelmanskog vlaka.
Nivelmanska mrea:
Nivelman visoke tonosti
Precizni nivelman
Tehniki nivelman poveane tonosti
Tehniki nivelman (8mm/km)
Nivelmanski vlakovi
Umetnuti vlak na oba kraja vezan na repere
Zatvoreni vlak na oba kraja vezan na isti reper
Slijepi vlak vezan samo na jednom kraju na poznati reper

Gravimetrijska mrea I. reda

Gravimetri instrumenti koji mjere ubrzanje sile tee
Sastoji se od 36 toaka. Toke su stabilizirane:
betonskim stupom dimenzija 50x50x100 cm;
kriem unutar kvadrata uklesanim u ivoj stijeni dimenzija 50x50 cm;
Betonski valjak dimenzija 50x100 cm.

Geodetska mrea posebnih namjena

Opaaka toka u inenjerskoj mikro mrei najbolje su stabilizirane toke od svih geodetskih toaka.
O deformacijskoj analizi izgraenih objekata biti e vie rijei u treem dijelu predavanja iz Geodezije.