-SKRIPTA ZA I KOLOKVIJUmjetnost bizanta (II dio)

Dinastija Komnena i dinastija Paleologa

To je bio period umjetnosti koji se nastavljao bez nekog prekida umjentosti. U kasnom srednjem vijeku se
deavaju razni vani dogaaji kao to su krstaki ratovi, zauzee Carigrada i dr. Nije bila neka ba
pogodna klima za razvijanje umjentosti kao to je to bilo za vrijeme Justinijana. Crkvena umjentost je bila
specifina za taj period. Nikad se vie nije uspjelo napravit neto poput Ajaj Sofije, ali su se gradili mali
manastiri i slino. Taj umnjetniki val bio je vrlo jak i dolazio je sa Istoka.
Poetkom 10. st. potpuno e se ustoliiti tipina graevina Bizanta - crkva tlocrta grkog kria
(istokrakog), upisanog u osnovu kvadrata. Kupole e poveati svoj tambur (donji okvir kupole) i na tom
visokom tamburu otvorit e se mnogi prozori te tako obasjati tu graevinu graenu potpuno bez prozora
na zidu (Hosios Lukas, Nea Moni, Dafni). Takav je tip crkve i Bazilika Svetog Marka u Veneciji (1063.),
koja nije bila pod vlau Bizanta, ali je bila pod njegovim direktnim umjetnikim utjecajem. Ona ima
osnovu grkog kria upisanog u osnovu kvadrata i kupole iznad sredinjeg kvadrata i svakog kraka kria odlike bizantske gradnje. Venecijanske kupole nemaju tambur nego su obloene drvenim krovovima.
Unutranjost je vrlo prostrana i ukraena mozaicima.
Iako je bizantska umjetnost zbog svog dugog kontinuiteta naoko statina i nepromijenjena, ipak se
uoavaju neke razlike. Tako za komnenske dinastije umjetnost ima obiljeja romanike na Zapadu:
vodoravno stremljenje, naelo zbrajanja relativno samostalnih dijelova, plono slikarstvo jednostavnih
kompozicija..., dok umjetnost u doba Paleologa tei graenju u visinu, naraciji u slikarstvu, izraenijoj
osjeajnosti..., to podjea na gotiku.
U 13. st. Carigrad pada u ruke kriara i formira se Latinsko Carstvo, to dovodi do intenzivnijeg razvoja
umjetnike djelatnosti na periferiji Bizanta, kao to je Makedonija, Srbija i Rusija. U Srbiji nastaju crkve
Rake kole u kojoj se osjete utjecaji romanike, dok Crkva Manastira Graanica na Kosovu (1315. god.)
zbog svoje visine podsjea na gotiku gradnju. Ona ima predulaz spojen s centralnim prostorom
kvadratnog tlocrta (upisan grki kri) koji je izvana naglaen stupnjevanjem etiri manje kupole iz kojih
se u sredini izdvaja peta, najvia i najvea - sjajan ritam niih i viih tijela koja skoro ne izlaze iz
kvadratne osnove. Kada se pravoslavlje potpuno proirilo na teritoriju dananje Rusije, poelo se sve vie
graditi u drvetu, a pomalo se mijenjao i bizantski tip crkve. Kupola e postajati sve via, vea i raskonija,
i umnoavat e se (oblik lukovice uveo se zbog lakeg otpora snijegu). O tome svjedoi
najreprezentativniji primjer bizantske arhitekture, Crkva Svetog Vasilija Blaenika u Moskvi (1555.-1561.
god.). Javljaju se dinastija Komnena i dinastija Paleologa.
Dinastija Komnen (gr. , pl. ), bizantska carska dinastija koja je, s kraim prekidom,
vladala od 1057. do 1185. godine. Jedan ogranak Komnena vladao je u Trapezuntskom Carstvu u
razdoblju od 1204. do 1466. godine.
Vladavina dinastije Komnena zadnje je razdoblje politikog i vojnog uspona i procvata Bizantskog
Carstva. Prvi poznati pripadnik obitelji Komnen bio je Manuel Erotik Komnen, general cara Bazilija II.
1

(976.-1025.) i otac Izaka I. (1057.-1059.), prvog cara iz dinastije Komnen. Izak I. uspio je ojaati vojnu
snagu Carstva i obraniti dravne granice u Europi i u Aziji, ali se upleo u borbu za vlast s patrijarhom
Mihajlom Kerularijem zbog ega je na kraju morao odstupiti s prijestolja.
Godine 1081. carem je postao Izakov neak Aleksije I. s kojim se nastavlja vladavina dinastije Komnena.
Za njegove vladavine sustav pronija dobiva vojno znaenje, a obrambena sila Bizanta poprima feudalni
karakter. To je period prevlasti vojnog plemstva.
Manuel I. (1143.-1180.) pokuao je jo jednom ostvariti prevlast nad Balkanom i istonojadranskom
obalom, ali njegov ga uspjeh nije nadivio. Znaajni izdanak dinastije bila je i povjesniarka Ana
Komnena, ki cara Aleksija I.
Dinastija Paleolog (gr. , mn. , lat. Paleologus), bizantska velikaka obitelj i
posljednja carska dinastija koja je vladala od 1258. do propasti Bizantskog Carstva 1453. godine.
Paleolozi su bili dijelom maloazijskog vojnog plemstva. Uspon obitelji Paleolog poeo je enidbom
Andronika Paleologa unukom Andronika I. Komnena. Nakon etvrtog kriarskog rata pronaao je
utoite na dvoru nicejskog cara Ivana III. Duke, koji mu je povjerio vane civilne i vojne dunosti.
Andronikov sin Mihajlo bio je namjesnik u Melniku i Seru. Nakon smrti nikejskog cara Teodora II.
Laskarisa, Mihajlo se nametnuo kao regent njegovog maloljetnog sina Ivana IV, da bi se 1258. okrunio za
cara.
Godine 1261. Mihajlo je oslobodio Carigrad od zapadnjaka i obnovio Bizantsko Carstvo. Premda,
obnovljeno Carstvo vie nije imalo snagu i bilo je svedeno na malo podruje, Paleolozi su se uspjeli
odrati na tronu sljedeih dvjesto godina. Posljednji vladar iz dinastije i ujedno zadnji bizantski car
Konstantin XI. (1449.-1453.) poginuo je tijekom osmanske opsade Carigrada.I azijski i europski dio
kontinenta je obuhvatalo to carstvo, a ve poetkom 11. st. treritorij se smanjuje: Mala Azija, Balkanski
poluotok i juni dio Italije koji je bio vrlo vaan i jako specifian za umjetnost.
Bizantijska umjetnost je bila umjetnost u slubi crkve (crkveni raskol-kad se desio slubeni prekid), nije
bio isti ustroj crkve na Istoku i Zapadu, takoer nije ista liturgija, nije ista funkcija prostorije u kojoj je
papa bio, posebne prostorije za oblaenje, riznicu za uvanje predmeta , posebno je bitan kompleks od 2
crkve unutar manastirskog zdanja (rijetko su se crkve podizale same), unutar kojeg ive monasi (samo
su mukarci mogli ulaziti u prostorije gdje su jeli, pili, spavali, oblaili se, uzgajali poljoprivredne
proizvode...).
Sva orjentacija je bila prema Jeruzalemu odnosno glavnom centru zbivanja. Osnova crkvi je bila vrlo
bitna iako se nisu gradile kao velike. Krst upisan u kvadrat, odnosno ema upisanog kria gdje su zidovi
u kvadratnoj formi, a unutarnji dijelovi su ukreteni. Na mjestu gdje je upisani krst nalazi se tambur koji je
izdignut, a ima i kupola. Naos (predvorje) prvo je kad s eulazi, onda ima i apsida koja je obino
polukruna, ikonotas (bio je kod pravoslavaca, a kod krana nema), podkupolni sistem je vrlo vaan, ali
kupola nije toliko izraena koliko je na Aja Sofiji. Forme graevina su bile vertikalnije, fasade su
polihromne (npr. sloj maltera, pa sloj crvenog sloja..), tamburi (oktogonalni, kruni...)... Nain na koji se
ukraavala crkva nije bio bezvezan, ve je postojao jedan odreeni kanon, i nije se smjelo raditi ta se
htjelo. Postojalo je tano mjesto koje je bilo rezervisano za Isusa, gdje su apostoli, gdje Djevica Marija...U
vrhu tjemena kupole nalazio se kao medaljon poprsjem Isusa Krista , koji jednom rukom daje blagoslov
2

(na najviem mjestu, najbliem nebu). Ikonostas je bio, jer je pregrada gdje se nalaze ikone (svete slike,
jer je Sv. Luka slikao portret Bogorodice , apsida je iza ikonostasa , rezervisana je za Bogorodicu u pozi
orans, a gore na zidovima se nalaze galerije... U Aja Sofiji su bili mozaici gdje je sakralno lice u centru
kompozicije, a s obe strane okolo su bili carevi koji dobijaju aurede (svetost), koji daruju Isusa, imate i
svete i svjetovne linosti znai prisutne, ista je ema i ovdje, zlatna pozadina, prikazi su ematizirani, ali je
modelacija lica i prikaz ipak pokazuje promjene... Deizis, mozaik XIII st.- vrlo je karakteristian s te tri
figure kako se svi klanjaju Isusu Kristu. Nos je opet izduen, usta su siuna, ali se lice modelira puno
njenije, meke, jednom rukom se daje blagoslov, a u drugoj dri Evanelje...
Crkva Krista Spasitelja u polju ili Crkva Hora
(Kahrije damija) se smatra jednom od najljepih
primjera bizantskih crkvi, najvie zbog prelijepih
freski i mozaika u njezinoj unutranjosti. Crkva se
nalazi u Istanbulskoj etvrti Edirnekapi ("Vrata prema
Edirneu") koja se nalazi u zapadnom dijelu opine
(belediye) Fatih. Crkvu su u 16. stoljeu Osmanski
Turci pretvorili u damiju, a 1948. godine je
sekularizirana i pretvorena u muzej. Danas je, uz Aja
Sofiju i Cisternu Baziliku, jedna od najposjeenijih
bizantskih atrakcija u Istanbulu. Dananji izgled crkva
je dobila za dinastije Paleologa od 1077.-1081.
godine, kada je Marija Dukaina, punica cara Aleksija I. Komnena, obnovila crkvu u tada popularnom
locrtu upisanog grkog kria. Nakon potresa obnovio ju je kraljevi Izak Komnen, Aleksijev trei sin, no
dovrena je tek dva stoljea kasnije (1315.-21.), za vladavine ministra Teodora Metohita, kada su zavrene
njezine impresivne freske i mozaici. ako nije velika poput drugih slavnih bizantskih crkava u Istanbulu
(tek 742.5 m), ona zasjenjuje ostale ljepotom svojih dekoracija. Crkva je podijeljena u tri glavna
podruja:
-Ulazna dvorana (narteks) koji je podijeljen u dva hodnika, koji slijede jedan za drugim (oba duga 4 m),
na ijim zidovima se mozaici s prizorima Isusova ivota (egzonarteks ili vanjski narteks) i prizori iz
Gospina ivota i ivota svetaca (ezonarteks ili unutarnji narteks).
-Glavni brod (naos) ima veliku kupolu promjera 7.7 m na sredini i dvije manje iznad skromnih apsida. U
njima su najraskoniji mozaici s najvanijim likovima.
-Bone vanjske kapele (paraklezij) od kojih je desna vea i sluila je kao mauzolej carske obitelji. Ona
ima drugu po veliini kupolu u crkvi (promjera 4.5 m), i potpuno je oslikana freskama.
Ona je odlika proimanja stilova, znaajna po mozaicima i freskama, prvo je bila crkva, poslije damija, a
tek poslije muzej.
Anastasis, freska, prikazuje se Isus u veoma dinaminom poloaju, nije vie krut kao prije, prikazan je sa
zvijezdama kao sve-vladar, izvlai Adama i Evu. Slika se zove silazak u Had (pakao). Figure su jo ipak
ematizirane, a boja je u slubi vjere, nebo je crno, proroci su svijetli,simbolizira se mebeska svjetlost...
3

Loza koju priznaju sve vjere od Adama, preko svih proroka do Isusa/Ise (Sveta loza) prikazani su u
krikastoj kupoli, a Isus je u centru te kupole... Teodor Metohit (dravni slubenik) bio je izuzetno imuan
i platio je da se dekorie crkva. Npr.tako je i sluaj sa manastirom itomisli u BiH, i vrlo su bitni i vani
bili ti ljudi koji su davali novac za finansiranje umjentosti/pokrovitelji umjentosti... T. Metohit simbolizira
bizantsku kulturu kraja 13. i u 14. vijeku. On je istaknuti dravnik, naunik i knjievnik. Do 13-godine
ivio je u Carigradu, a onda je dalje njegova porodica (otac Georgije Metohit, majka bez poznatog imena)
bila u izgnanstvu u Nikeji. Oko 1290. porodica se vratila u Carigrad. T. Metohit je imao znaajnu titulu
logoteta, a uskoro je postao i diplomata na carskom dvoru. Bio je u vie misija za cara Andronika II
(Kilikija, Srbija, Solun), a onda i njegov lini sekretar. Kada je 1328. Andronik III svrgnuo svoga djeda
Andronika II Metohit je izgubio svoj dotadanji poloaj. T. Metohit je protjeran u grad Didimotiku u
Trakiji. Tu je ostao oko dvije godine. Umro je u manastiru Hora 1332.
Meu njegovim djelima istie se spis O Skitima u kojem meu prvim bizantskim piscima upozorava na
opasnost od Turaka (Skita). Poznat je i po djelima Uvod u astronomiju te kao sastavlja izvjetaja o
njegovih pet putovanja u Srbiju pod nazivom Poslaniko slovo. Pisao je i poeziju. Ouvano je njegovih
dvadesetak pjesama razliitog sadraja.Njegova odjea, njegova ogromna kapa, to su pokazatelji kako su
se ljudi oblaili, kako je odjea bila bogato ornamentirana... Za bogate naruioce su se radili mozaici
(zlatni i skupi), a na nie stalee freske jer su bile jeftinije...
Venecija-Trg Svetog Marka (talijanski: Piazza San Marco), je glavni trg u Veneciji, Italija.
To je i jedini trg u Veneciji, svi ostali trgovi u
Veneciji se, zbog manje veliine, ne zovu
piazza (trg) nego campi (polja). To je prostor
trapezoidnog oblika dug 170 metara, omeen
objektima poput neke kazaline scene. Od
828. godine, kad je su dopremljene relikvije
sv Marka u Veneciju i izgraena prva bazilika
sv. Marka, taj teren je poeo dobijati
karakteristike sredita grada.
Cijelo podruje je 976. godine izgorjelo,
zajedno s bazilikom i kneevim dvorom, ali je
ve 978. bazilika obnovljena. Dananja
bazilika potjee iz 1050.-1094. godine, iz tree faze izgradnje bazilike. U tom vremenu trg je jo uvijek
bio omeen kanalom Batario (koji se nalazio iza nekadanje crkve San Geminiano) i uljevao u mali zaljev
(luku) Dudeve palae (Palazzo Ducale).Godine 1156., za vladavine 38 duda Vitale Michielea, kanal
(Rio Batario) je zatrpan, tako je dobijen prostor ispred Dudeve palae (Palazzo Ducale), dananja
Piazzetta.Za vrijeme vladavine duda Sebastiana Ziania 1172., trg je bio dodatno proiren kako bi
napravili mjesta za nove monumentalne zgrade, tada je izgraena crkva San Geminiano na suprotnoj
strani od Bazilike sv. Marka, tad su postavljena i dva velika granitna stupa (iz Konstatinopolisa) na molu,
oni su oznaavali trijumfalni prostor sv. Marka (Marciana).Na jedan od stupova postavljen je krilati lav
simbol sv Marka a na drugi je postavljen kip sv.Teodora, prvog zatitnika Venecije. Tako je prostor
podijeljen na dva kvadrata, jedan ispred bazilike, te drugi za dovretak palae i trijumfalni pristup
4

moru.Nakon etvrtog kriarskog rata i osvajanja Konstatinopolisa 1204. godine, u Veneciju su

dopremljena (ukradena) brda mramora i umjetnikih djela koja danas krase baziliku i trg. Tom prigodom
su doveeni i konji (Cavalli di San Marco) koji su postavljeni na Baziliku sv. Marka, i grupa tetrarha koja
danas resi Dudevu palau. Napokon, 1264. godine trg je poploen ciglama poloenim po uzorku riblje
kosti.
Trg Sv.Marka nosi sa sobom toliko likovnih slojeva koji se pretau (renesansa, barok, bizant, gotika,
romantika...). Ono to je bitno jeste crkva, utemeljena je po legendi da je jedan dud usnio da se izgradi
crkva, a relikvije (svete stvari) nisu bile od Sv.Marka, Sv.Teodor je bio zatitnik tog stuba, te su poslali
dva ovjeka da ukradu te relikvije iz Aleksadrije. Doli su do granice s njima i nisu znali kako da ih
prokrijumare te moti(relikvije) pa su ih sakrili i ubacili u sivnju i prebace ih, akad su doneene osnovala
se velika crkva Sv.Marka. Sv.Marko je bio zatitnik Venecije, ima i trg i crkva... dudeva palaa
(poglavari Venecije) u stilu mletake gotike (cvijetne gotike), kampanil (zvonik) se uvijek odvajao tj. nije
bio u sklopu crkve...Osnova graevine raena je od 11 stoljea, cijela crkva je presvuena mozaikom, ima
i romantikih i gotikih uticaja...
Dudeva palaa, gotiki stil i pored dva stuba jedan je stub Sv.Marka sa svetim lavom (krilati lav je
simbol Sv.Marka.) Drugi tip koji je karakteristian za arhitekturu je krstoobrazna osnova (s vanjske strane
je krst koji se vidi). Ima ulaz, natreks odnosno atrij u drugoj formi, centralni prostor s vanjske strane ima
pet kupola ( jedna centralna i etiri na krakovima), kupole su u presjeku plitke, drvena je konstrukcija, vrh
kupole je lanterna tako da je taj prostor gore prazan... Koliki je odnos arhitekture i figura, kolike su figure
i figuracija, to umjetniku nije bilo toliko vano ve je bilo vano da prikae ko je tu bio.
Unutranjost- pregrada sa skulpturama koja odvaja posjetioce i relikvije (svete stvari) prema oltaru,
ikonostas je drugaiji, pogled prema apsidi gdje je Hrist u centru... Figure su skraene, nisu u proporciji,
ematizirani su nabori, ali ne koliko su bili prije.
Pentekost- Duhovi tj. blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u
Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnua. Od tuda i izraz
Blagdan Pedesetnice, Pentekoste itd. Slavi se i kao blagdan "roenja
Crkve" budui da Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha
Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i
jezika, a mnotvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga". Inae
to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne
samo prema idovima. "Duhovi" je doslovce preuzeto iz
staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na
Duha Svetog koji je jedan, a ne na vie duhova kako to zvui u
suvremenom jeziku. Ovaj blagdan slave katolici, pravoslavni i mnoge
druge kranske Crkve.
To je bilo kad su apostoli bili u jednoj sobi i kao da je Sveti duh siao
meu njih i oni su poeli da govore razliitim jezicima (da
pripovjedaju)... U narteksu (dijelu atrijuma) se nalaze primjeri geneze
(stvaranja svijeta) iz Starog zavjeta- niz je prizora u koncentrinim krugovima, tu je nebeska sfera, plava
pozadina sa zaltnim zvijezdama i sl..
5

Pala d'Oro-tzv.zlatna ikona, centralni dio je stariji,

okolo je nadograeno. Velika koliina zlata je
prisutna, iako nije sve od zlata, velike su dimenzije,
preko 3 metra je samo irina.
Sicilija-osjeaju se uticaji i Zapada i Islamske
umjentosti, crkva je u formi gotikog proelja, a
unutra je bizantski mozaik, svodovi su krino-rebrasti i oni su odlika gotike arhitekture. Sicilija je jako
znaajna upravo zbog tog preplitanja arhitekture... Trompe (udubljenja) su drugi nain kako se teina
kupole prenosi na donje dijelove. Pandatifi ili sveti trouglovi su primjeri kao kod Aja Sofije odnosno kad
kupola prelazi u kvadrat. Katedrala u Monrealu isto tako je specifina i sadri eme iz islamske
arhitekture, fasada...
Moskva (Rusija)-krajem X st. Prihvataju kranstvo. Crkve se grade diljem tog carstva, finansiraju ih
carevi. Imali su udotvorne ikone s kojima su ili u ratove, Mongoli su ih unitili i dugo su vladali u
Rusiji. Ruska arhitektura je uvijek sadravala narodni element koji je uticao na tu arhitekturu, npr. njihove
babuke... Prednji dio - forma je Aja Sofije-piramidalna kompozicija,
visoki su tamburi, tlocrt je s 9 brodova, jedna kupola s etiri podkupole,
bradati i golobradi Isus krist, ima i ikonostas, freske su takoer bitne,
imaju te zone i prikazi... Cijeli Krem, koji su radili italijanski umjetnici
(Kremlje), tip je upisanog krsta, imaju lukoviaste kupole (karakteriu i
ovdje i za islamsku arhitektutu)...
Postnik i Barma- Crkva Sv.Vasilija Blaenog, simbol cijele Rusije,
jedinstvena, nestandardizirana ema tlocrta. Po legendi kad je Ivan
Grozni vidio da je da se umjetnici oslijepe da vie nikad takvu istu en
naprave. Najvaniji su osim mogloskih kapa uticaji te islamske
umjentosti, te prikazi poput ilima, a radi se ve o 16. Stoljeu...

UMJETNOST SELDUKA
Selduci su nastali od jednog plemena, rodonaelnik je bio Seltik, i od njih je nastala cijela dinastija. Oni
nisu bili integrirani, ve su postojale 2 grupe, jer su vladali veoma velikim teritorijem. Dijele se na
Rumske Selduke i Perzijske Selduke. Pod sultanom Arp Arslanom i njegovim sinom Malik ahom I,
Selduko carstvo proirilo se na cijeli Iran, Mezopotamiju, Siriju i Palestinu. Alp Arslan uspio je 1071
pobijediti veliku bizantsku vojsku u Bitci kod Manzikerta i zarobiti bizantskog cara Romana IV Diogena.
Nakon te bitke je otvoren put za naseljavanje turkmenskih plemena po Maloj Aziji.
Nakon pobjede Togrul bega nad Bujidima u Bagdadu - 1055., Selduci su isplivali kao restauratori
muslimanskog jedinstva pod sunitskim kalifatom. Dok su Alp Arslan i Malik-ah I proirili carstvo sve do
6

granica Egipta, Selduki vezir Nizam al-Mulk nadgledao je carstvo u oba kraljevstva. Selduko carstvo
ostavilo je snaan trag u islamu, zbog svoje politike i vjerske prirode. Za vrijeme Selduke vladavine
izgraena je mrea medresa, koja je osposobila velik broj sposobnih dravnih administratora i vjerskih
voa, kao i brojne damije kao Damija Jame u Isfahanu. Za njihova carstva procvjetala je perzijska
kulturna autonomija. Kako Selduci nisu imali vlastitu islamsku tradiciju ili veliku knjievnu batinu, oni
su prilagodili jezik i kulturu svojih perzijskih uitelja islamu. Na taj nain proirili su perzijski po cijelom
Iranu, i istisnuli arapski, koji je preivio samo u uskim teolokim krugovima. Od 11.-14. St. dolazi do
sukoba, izuzev s Bizantom, vodile su se borbe izmeu dinastija, a poznato je da su Selduci bili Suniti ( i
dan danas se vode borbe izmeu Sunita i iita).
Od 960. godine kad se prihvata Islam, dolazi do spajanja teritorija. Tu tursko pleme nije bilo pravo da
sebe nazivaju halifama jer nije bilo rodbinske veze s Muhamedom, pa su sebe onda proglaavali
sultanima-kraljevima kraljeva... S Alp Arslanom dolazi do procvata umjentosti 12.st. U 12.stoljei je bilo
preko 30 medresa, jako se razvija gradnja medresa... Nizam al Mulk je bio takoer vrlo vaan vezir, on je
takoer igradio dosta medresa (ak su dobile nzive kasnije po njemu Nizamijje). Rumi je bio osniva reda
dervia okretaa (mevlevija). Vladari su inae bili pokrovitelji umjetnosti i na svojim dvorovima, ba kao i
u Bizantu, su skupljali umjentike... S Malikom ahom je nastalo zlatno doba seldukog carstva. Bio je
sin sultana Alp Arslana. Godine 1064. je oca pratio u pohodu na Kavkaz. Iste godine se oenio za Turkan
Hatun, ker karahanidskog vladara. Ibrahima Tamga-hana. Nakon oevog ubistva, Malik je preuzeo
prijestolje, ali se protiv njega pobunio stric Kavurd-beg. U januaru 1074. su se dvije vojske srele kraj
Hamadana; Kavurd-begove trupe su se sastojale od tradicionalnih turkmenskih elemenata iz Alp
Arslanove vojske, dok je Malik koristio gulame i kurdske i arapske kontingente. U bitci je Qawurd
poraen i zarobljen; iako mu je Malik ispoetka mislio potediti ivot, otrovan je, najvjerojatnije po
nareenju vezira Nizam al-Mulka.
Velika damija u Isfahanu (prijestolnica
tog doba) kod Selduka, bilo je ekoliko
ismalmskih dinastija koje su se smjenjivale
i ostavljale tragove na objektu. Radi se o
sasvim nekom novom tipu damije s
unutranjim dvoritem i kao 4
udubljenja/ulaza/portala koji se zovu
iwani. Jedan od iwana je raskoan i kroz
njega se ulazi u molitvenu dvoranu, gdje je
obiljeena mihrabska koljka. Pojavljuju
se i druge prostorije koje imaju svoje
funkcije. Najraskoniji iwan je najvei jer
simbolie Kiblu i sauvan je oginal iz
Seldukog carstva. Vanjska gleesana
keramika koja prekriva kupole i druge
dijelove s pisanjima, imenim, kaligrafijom i slino je vrlo specifina. Ovdje je prisutan jedan valjkasti
oblik munare i dosta je istaknut gornji dio, za razliku od Sarajevske munare koja ima igliast oblik.
Korpus munare se prekriva sa levhama i drugim ukrasima, a sve to vue porijeklo iz Mezopotamije, kako
7

su oni radili od gleesane opeke i slino... Tirkizna boja lukoviastih kupola je predivna, a pored toga boja
je vrlo vana u islamskoj umjetnosti.
Kupola sjeverne sale koju je izgradio Nizam al-Mulk-kupola koja prekriva jedan od prostora, koja lei na
trompama, s naglaenim vertikalizmom i bogatom dekoracijom. U Islamu je takoer vana meditacija,
ponavljanje brojeva, imena... U tuku (gips reljefno obraen) radi se o dosta dubokom reljefu sa biljnim
motivima, slova s arabeskama i mihrabima, levhe s biljnim motivima...
Minareti-erefe ("balkon" koji se nalazi na gornjem dijelu minareta, odakle mujezin poziva na molitvu.
Jedan je od tri osnovna dijela konstrukcije minareta. Prekriven je dekorativnim ciglama, mozaicima i
ornamentima.), tijelo munare, munare su bile u posebnim formama krune ili poligonalne na kvadratnim
osnovama. Imaju fantastinu ornamentalnu emu s geometrijskim ili kufapisom, stalaktitna dekoracija je
ispod erefeta i vrlo esto na proelju graevina.
Mihrab-dekoracije, osnove su bile uglavnom mrke, vrlo je zahtjevna obrada, udubljenja, imaju islikani
bijeli motivi i kobaltno plava za pismo, te zlatna i srebrena boja, to su kao tri mihraba u jendom, zvonaste
kapitele su preuzeli od Abasida... Tu je savreni spoj krasnopisa i arabeske...
Anadolski selduci:

Aladinova damija-tip damije koji nema dvorite, a u

sredini damije se pojavljuje fontana, adrvan i vrlo su
neobine po svom konceptu. Munara je zdepastija, isto
valjkasta, ali nije u formi igle. Glavni ulaz je s
prikazom te mihrabske koljke. Unutra su stubovi koji
su potporni cijelom tom sistemu i imaju 3 vrlo neobine
kupole uz mihrabski zid.
ifte Minareli medresa-forma medrese je na L, a
ovdje je oblik s pojavom iwana i s centralnim
dvoritem i nizom uionica, predavaona je izdvojena i
ima turbe u klopu toga. Boni prostor gdje su bile
uionice i na drugom i prvom spratu. Aladinova
damija nije samo organska celina jer je tokom
vremena bila podlona svakakvim promenama. Na
velianstvenoj propovedaonici prve damije koja je
napravljena od ebonovine i datira od 1155., postoje
epitafi sultana Mesuta i Klaslana II, sa imenima
majstora Mengumbertija na njima. U damiji se
primeuju radovi iz dva razliita perioda za koja se mislilo da su obavljeni u skladu sa superiornou
propovedaonice kao najstarije selduko umetniko delo.
Inde Minareli medresa-skroz je drugaije osmiljena gdje je centralni dio prekriven kupolom. Fasada
je jako bogata, taj ornamentalni plat koji ak ima barokne elemente , bila je ta pletenica koja ide skroz
8

gore i istie vertikale... Tetime- bile su prostorije koje su bile predviene za dervie, a pored toga su bile i
prostorije za spavanje, za uitelje i sl...
OSMANSKA ARHITEKTURA:
Periodizacija-1299.-1300. Poetak osmanske historije. Gradi se niz objekata koji slue za razne svrhe:
medrese, minareti, hamami, i slino... Graditelji nisu gradili samo damije ve cijele komplekse uz te
damije (imarete, esme, damije,-npr. tako je kod nas Gazi Husrev-Beg).
Osman (porijeklom iz Male Azije), nastanjen sjeverozapadno Anadolije blizu Burse, je bio zaetnik
osmanske dinastije. Dolazi do preplitanja tri toka, a kasnije i etvrtog.
Rana osmanska arhitektura: Bursanski stil- 1299.-1453.,
*grad Bursa,
Velika Ulu damija u Bursi ogled je tog radnog stila
(Bursa, Edirne i Istambul su bili glavni centri.). Ulu
(Velika) damija iz 1421. monumentalna graevina sa
20 kupola, poznata po raznolikosti i finoi svojih
kaligrafskih ukrasa. [2] Yeil (Zelena) damija iz
1421. oznaila je poetak isto turskog stila u
islamskoj arhitekturi, ona je zapravo veliki kompleks,
u kojem se nalazi medresa, biblioteka i adrvan za
vjernike.
Nema velikog molitvenog prostora, harema, da je
povean, ovo je tip damije s mnotvom kupolica
(nema centralne kupole) i tip hipostalne dvorane s
stubovima, odnosno tip kufa damije s nizom kupolica. Stupci su vrlo monoliti, vrlo su velikih dimenzija i
unutra se kreemo izmeu njih, nema jedinstvenih prostora. U sklopu damije (iza mihrabskog zida) se
nalaze najee turbe (turbete) ovjeka koji je finansirao damiju. Pravougaona forma damije s nizom
kupola je prvi tip, a drugi tip damije je tip obrnutog slova T i pojava vee kupole i jo jedne koja taj
prostor poveava. Trijem s kupolicama je karakteristian za sve damije i tu su sofe koje takoer slue za
namaz. Turbe je vrlo interesantna arhitektonska pojava, prvo je podignuto eni jendog halife koja je bila
kranka. Medres je bila s unutranjim dvoritem, adrvanom,
uionicama...
Turbe Mehmeda I-angaovali su se ljudi iz Perzije i oni su radili s
tirkiznom dekoracijom koja je karakteristina za Iran, i jo su radili
gleesanu opeku i dekoriu cijelu spoljanost s time. Kaligrafija je vrlo
vana i jaka odlika ove umjetnosti, a vrlo je vana u cilju pismenosti i jako
je teka...
*Edirne-u graevinama su se gradili vrlo veliki monoliti, stupci, to je bio
odraz koliko je to veliko samo u odnosu na ovjeka. Ubacivao se kao
9

crveni mermer koji se kombinovao sa bijelim i postaje karakteristian za arhitekturu.

Uc Serefeli damija- ima tip dvorita koji je okruen
trijemom, ima kupolu koja ima dva potpornika i to
pokazuje koliko se samo kupola poveava, kako dobija
bolje proporcije kao i sama graevina. Poznate damije u
turskom gradu Edirne - Selimija, Uc Serefeli i Eski,
uveliko doprinose razvoju turizma, a posebno vjerskog
turizma, u ovom gradu.Ove damije su dobile posebno
na vanosti otkako je nastupio sveti mjesec za
muslimane, mjesec ramazan. Kako su tri damije blizu
jedna drugoj, ovo mjesto u Edirneu se zove "zlatnim
trokutom". Stanovnici esto znaju rei da posjetitelji nisu
upoznali Edirne ukoliko nisu vidjeli pomenute tri
damije. Damija Selimija, koja je izgraena naredbom sultana Selima II, pet stotina godina slui kao
primjer tursko-islamske umjetnosti. Damija Mimara Sinana stoljeima je otvorena i u slubi vjernicima.
Drugo djelo "zlatnog trokuta", damija Uc Serefeli specifina je po tome to je to prva damija u kojoj je
napravljeno dvorite sa trijemom. U ovoj damiji, tri osobe se mogu penjati na munaru istovremeno, a da
se pritom ne sretnu. Temelje ove damije bacio je Muslihiddin Aga 1537. godine, a izgradnja je trajala
deset godina.
*Istambul-vrlo vaan centar, danas glavni privredni i poslovni centar Turske, pored glavnog grada
Ankare.
Mehmed el-Fatihova damija-prije su na tim mjestima bile crkve i u to vrijeme su se na njihovim
temeljima gradile damije. Nije izvorni objekt iz tog perioda, jer je pretrpio puno modifikacija. Damiju je
radio carski arhitekta (kao to je i nau Begovu damiju), ema je dosta ia, a damije su popratne s
nizom medresa, to su ogromni kompleksi. Ve su igliaste munare, vidi se stupnjevanje volumena to jako
podsjea na Aja Sofiju.
Damija Sultana Bajazita-turbeta su bila iza mihrabskog zida damije, isto je obrnuta T osnova s
dvoritem. Tu se ve pojavljuje ema Aja Sofije, velike kupole s dvije pod kupole, trijem s kupolicama...
*Mimar Sinan-bio je veliki arhitekt i umjetnik; prvobitno je bio janiar i mnogo je putovao po svijetu i
boravio na potpuno razliitim mjestima i gledao na koji nain se tamo radi, pravio je skice i mnogo nauio
i ostvario to znanje i irinu. Radio je za 4 sultana i izgradio
preko 330 objekata, a za Mehmed-pau Sokolovia je radio
poznati most na Drini (upriju na Drini), 1539. je imenovan za
glavnog arhitektu carstva.
ehzade damija-ve prikazuje zreli klasini stil osmanske
arhitekture, to su njegova poetnika djela, vrlo su bitne
proporcije. Ovdje je jedan simetrian koncept, simetrino
dvorite u odnosu na cijeli prostor. Konstrukcija je
piramidalna, opet je prisutno to stupnjevanje, velika je kupola i
10

damija ima dvije munare. Ta simetrija, tavanice npr., sistem kao kod Aja Sofije s nizom prozora.
Unutranjost se dekorie tim ploicama s raznim dekorativnim elementima, posebno tim plavim
ploicama. Umjetnik je morao da vodi rauna o tome da se ta ema nastavlja i ima simboliku Denneta,
blagodati i sl... Mihrab s niom u zidu i stalaktitnom dekoracijom nije vie dosta plono rijeeno...
Damija Sulejmanija-je vrhovno djelo,
na najljepem je mjestu u Istambulu, sa
strane se nalazi niz objekata; s dvoritem
duina damije iznosi 110 m. Damiju
ini skup kupola i lukova koji vodi do
glavne kupole, visoke 55 metara i iroke
preko 25 metara. etiri divovska stuba u
unutranjosti podupiru sredinju kupolu i
polukupolu iznad kible, a 138 prozora od
obojenog stakla proputa prigueno
svjetlo. Pandantivi koji nose kupolu
snano su projicirani na vanjski volumen
ime je stvorena zona u obliku stepenaste
krnje piramide. Kako je donji dio kupole
(pojas s prozorima) zakoen, na krnju piramidu poloen je krnji stoac, a na njega, kao najmonumentalniji
mogui zavretak kupola. Kupola nije polulopta, nego je segmentna, pa je itava masa damije
oblikovana kao niz geometrijskih oblika prekinutih u svom rastu i tako liena samostalnosti. Upotrijebljeni
geometrijski oblici su narueni u svojoj istoi (u uglove kocke utisnute su tanke mnogostrane prizme, a
nosai kupole su izvedeni u vanjski volumen, dok su stranice piramidalnog dijela kupole stepenaste, a
stoac je po sredini obogaen vijencem).Reetkasti zidovi toliko su otvoreni prozorima da su postali
nesposobni da nose kupolu, te su njen teret preuzeli rasteretni lukovi. Lukovi izlaze iz ugaonih pilastara u
visini unutranje galerije i penju se do iste visine kao i pilastri.Unutranjost je oblikovana kao velik,
jedinstven prostor, prazan i obilato osvijetljen, ali statian. Oplata od fajansnih ploica pokriva sve plohe
unutranjeg volumena i svojim ornamentom naglaeno odvaja plohu od plohe. Te plohe su jo i slikarski
istaknute, a biljni motivi ornamenta na ploicama, sloeni u apstraktne sheme, nadalje ralanjuju prostor.
Ovo su damije ogromnih proporcija. Klasini stil i kupole i tambura i sve ostalo je u savrenim
proporcijama. Samo 4 stupca i jedna ogromna kupola-to je bila ta tenja Mimara Sinana da dosegne
proporcije Aja Sofije, tu su i pandentifi koji su slini Aja
Sofiji, ta dva tambura, ti fini volumeni...
Damija Selima II-u Edirnu (jedrenu), je rmeek djelo Sinana
gdje je primjenio svo svoje znanje i iskustvo. Njen klasian
tlocrt turskih bogomolja, primijenjen na varijantama na
tisuama moeja sagraenih od 15. do 19. stoljea, nadahnut je
Aja Sofijom. Ali kako je sjaj Justinijanove crkve trebao biti
nadmaen, Sinan je isplanirao graevinu tako da je
postavljanjem savrenog kruga na savreni kvadrat dobio
ozbiljno geometrijsko remek-djelo u kojem ukrasi igraju
sekundarnu ulogu. Sve je podreeno velikom interijeru koji je
11

natkriven kupolama i smislu za ureeni prostor koji on odaje. Za razliku od Justinijanove katedrale, ispred
damije nalazi se otvoreno dvorite sa stupovima, a sama damija je u aritu grupe graevina u koju
spada utemeljitev grob, medresa, bolnica, kuhinje za siromane i hamami. Ovaj arhitektonski kompleks
bio je novost za islamski svijet i njegova harmoninost bila je izvanredno obiljeje turskog
graditeljstva.Kako je podignuta na platformi na rubu grada, svojim okvirom vertikalnih linija etiri
minareta dominira krajolikom. Minareti koji poput igala paraju nebo, visoki su oko 90 metara, a iroki
samo 4 metra. Samo su carske damije smjele imati vie minareta, a Selimija je posebna jer su one obino
imale samo dva. Damija je takoer posebna jer ima kupolu koja je vea od kupole Sv. Sofije (to je Sinan
volio da istie) i iznutra izgleda kao da lebdi nepoduprta. Njezina teina je vjeto razdijeljena preko kruga
potpornih zidova i polukopola na osam potpornih stupova (od milja nazvanih slonovskim nogama) i
seriju lukova ispod njih. Sinan je u Selimiji usavrio ideje i sredstva iskuane u starijim graevinama i
postigao otomanski ideal postavljanje savrenog kruga iznad savrenog kvadrata. Iznutra je centralni
plan istaknut mujezinom (platformom) u sreditu ispod kupole. Prozori sa svakog kata osvjetljavaju
unutranjost od kamena boje krema, suzdrane keramike dekoracije i sjajnih tepiha.
Zbijeniji su volumeni i stupnjevao je tako da je istakao vertikalizam, a 4 munare naglaavaju stremljenje
prema nebesima (broj 4 je inae vrlo bitan u vjeri, simbolika 4 meleka). Graevina izgleda fenomenalno,
savrena je polulopta, prenoenje teine, precizno osmiljeno sve, savreni tlocrt Selimije. Sve je u
apsolutnoj simetriji, ima centralni objekat, jako je osvijetljeno, ima veliki broj prozorskih otvora...
Damija Ahmeda I-damija njegovog uenika koja uope nije neto toliko bitna. Jeste lijepa, ali on je
samo ponavljao ono to je njegov uitelj radio tako da nije uveo nita novo kao to je to radio Mimar
Sinan. Tuv. Je plava damija zbog svojih ploica. Kau da je sultan htio da se izgrade zlatne munare, ali
poto je glavni ovjek koji je prenosio izvrenja kao bio malo gluh, razumio je est to se slino izgovara
na turskom, pa je izgraeno 6 munara umjesto zlatne.

UMJETNOST MONGOLA
Arapskim zauzimanjem Sinda (712. g.) zapoinje islamizacija istone Indije i islamska umjetnost postaje
dominantna na tom podruju. Godine 1206. uspostavljen je Delhijski Sultanat (do 1398.).Poetkom 14.
vijeka mongolski upad je pribliio islam Dalekom istoku i obogatio islamsku umjetnost. Iz spoja Mongola
i islama, u Indiji e nastati Mogulsko carstvo. Najouvanija graevina iz vremena prvog mogulskog
osvajaa Timura (Tamerlana), koji je osvojio i Arabiju, je Timurov mauzolej u Samarkandu, 14. vijek.
To je masivna graevina odbojnih strogih formi, ali osvjeen geometrijskim i kaligrafskim ukrasima, kao i
bogatom kupolom s tirkiznim ploicama.U 16. vijeku, sa sreditem u Agri i Delhiju i nastaje posebna
indo-islamska umjetnost velebnih damija , palaa, mauzoleja i figurativnog slikarstva.
Za vrijeme vladavine tri cara: Akbara (1555-1603), Jahangira (1603-1627) i aha Dehana (Shah Jehan,
1627-1666), ak se i Evropa upoznala s mogulskom slikarskom kolom. Akbarova elja za politikim
jedinstvom svih sfera vlasti inspirirala ga je na sakupljanje evropskih umjetnina. Iako su se ortodoksni
12

muslimani u Indiji protivili Akbarovom pokroviteljstvu figurativnih umjetnosti, njegov sin Jahangir je
ohrabrivao indijske umjetnike da prouavaju prirodu i evropsko slikarstvo.Bihtir, Alegorijski prikaz cara
Jahangira na tronu u obliku sata, rani 17. vijek, boja i zlato na papiru, 27,6 cm visoko, Smithsonian
galerija, Washington.
U Alegorijskom prikazu cara Jahangira na tronu u obliku sata, barokni interes za aktuelno (pjeani sat)
ukomponiran je u islamsku scenografiju. Okvirni ukrasi, kaligrafsko pismo i raskoan tepih koji
uplonjava pozadinu su ostavtina perzijske umjetnosti. S druge strane, Figure i pjeani sat su
trodimenzionalni sa sjenama. Jahangir okruen suncem i mjesecom, prima audijenciju muslimanskog
dervia sa bijelom bradom, muslimanskog princa s crnom bradom, evropskog diplomata u zapadnjakoj
odjei i umjetnika koji dri sliku. Dva mala anela koja se igraju u podnoju pjeanog sata su kopirani sa
neke barokne slike. A kupidi iznad njih simboliki predstavljaju slijepu ljubav (kupid sa lukom i strijelom
ljubav, a onaj sa prekrivenim oima sljepilo).
Zapanjujua je injenica da velianstvena graevina Tad Mahal u Agri (1630-1648) nije palaa za uitak,
nego mauzolej koji je ah Dehan podigao svojoj voljenoj eni Mahal. Ovdje je organska skulpturnost
hinduistike arhitekture usklaena sa islamskom apstrakcijom i istoom linija. Bijeli mermerni zidovi,
raskono dekorirani reljefima i umetnutim obojenim kamenjem s dubokim niama punim sjena, izgledaju
tanki poput papira, skoro providni, a itava graevina ostavlja utisak kao da jedva dodiruje tlo i kao da visi
o kupoli koja lii na balon. Atmosfera pjesnikog sanjarenja pojaana je okvirom dugim vjetakim
jezerom u kojem se graevina ogleda, oivieno tamnozelenim bunjem, istie hladnu bjelinu paviljona na
veleban nain. Dingis Kan, voa Mongola, 1218. alje svoje poslanike i trgovce u grad Otrar koji je
pripadao Horezmu. Upravitelj grada ih pogubljuje, a Mongoli pljakaju Otrar i nastavljaju sve do
Samarkanda i ostalih gradova na sjeveroistoku. Dingis Kanov unuk Hulagu Kan izmeu 1255. i 1258.
osvaja Horezam, Bagdad i vei dio Bliskog istoka, a podruje Irana postaje ilkanat, pokrajina ogromnog
Mongolskog carstva, a od 1295. postaje nezavisan.Vladari ilkanata bili su zatitnici umjetnosti i nauke,
koje su se razvijale u najboljoj tradiciji iranskog islama.

Oko 1370. pojavljuje se novi osvaja, Tamerlan, koji nastoji obnoviti Mongolsko carstvo. Samo u
Isfahanu pobio je 70.000 ljudi i izgradio kule s njihovim lobanjama. Nakon njegove smrti (1405.) Iran
ostaje u ruevinama, a Perzija je kroz sljedeih stotinu godina podijeljena na male emirate kojima vladaju
Tamerlanovi nasljednici.
*Invazija Mongola zapoela je u 13.stoljeu pod Dingis-hanom. Osvojenjem Bagdada 1258.godine
okonan je period Abasidskog halifata (750-1258.) Kad je dolo do provale Mongola u Istone dijelove,
Selduci su tad bili, ali nisu sruili halifat, i halifat je ostao u Bagdadu. Dijele se na rane Mongole (oni su
sruili 1258. godine dinastiju Abasida) i Timuride (oni su spoj mongolsko-turskih plemena, sjedinjenje
etnikih zajendica, dosta su primitivni, u poetku unose vie azijskih elemenata u islamsku umjetnost.).

Umjetnost Mongola, Ilhani i Timuridi; perioizacija:

-1220.-1260. invazija Mongola na islamske teritorije
13

-1258. Mongoli osvojili Bagdad

-1295.-1304. GAZAN, prvi mongolski han koji je primio islam
-Timur han 1370.-1405.
-1407.-1506. vladavina Timurida
Samarkand i Buhar su bila dva velika centra, a Registan je glavni trg u Samarkandu omeen je sa tri
medrese: Ulug-bega (1420.), Shir-dor (1635.) i Tillya-kari (1660.) Sve tri imaju monumentalna proelja
iwane, ukraene fajasnim mozaikom. Izgradili su ih Timuridi. Samarkand godine 1220. osvaja Dingis
Kan, a nakon osvajanja Timura Lenka (1370.) postaje prijestolnicom druge mongolske drave,
prethodnice Mogulskog carstva koje se prostiralo od Indije do Turske. Tokom 35 godina njegove vlasti
dovodio je umjetnike i zanatlije iz svih zemalja koje je osvojio. Bio je cijenjen kao mudar i dareljiv
vladar, a Samarkand je rastao. Timur je sebi u Samarkandu podigao mauzolej Gur Emir. Timurov unuk
Ulugbeg vladao je 40 godina, tokom kojih je poticao razvoj nauke. Stvorio je visoku kolu koja je
okupljala najbolje astronome i matematiare, a naredio je i gradnju opservatorije koja je imala ogroman,
ali izuzetno precizan mramorni sekstant sa lukom duine 63 metra. U djelu "Putovanja Marka Pola", Polo
opisuje svoja putovanja du Puta svile, i kae za Samarkaand da je "veoma veliki i divan grad..." Takoer
je spomenuo priu o kranskoj crkvi u gradu, koja je ostala udesno stajati i nakon to je njen centralni
potporni stub uklonjen.
Gur i Mir, turbe Timurovo, izgradio unuk
Muhamed Mirza 1490.-prekriveno je
krikastom kupolom, obloeno je keramikim
ukrasima (slikarstvo izvedeno u keramici,
koralni motivi, arabeske...). Jednim dijelom je
to propalo, a fino se vidi rana vrsta kufi pisma.
Gur-e Amir je mauzolej koji je azijski osvaja
Tamerlan (danas poznat kao Timur) dao
sagraditi u Samarkandu (u dananjem
Uzbekistanu). Ta je graevina vana u
historiji islamske arhitekture s obzirom da je
posluila kao model za budue monumentalne
mughalske grobnice kao to su Humayunov
grob u Delhiju te znameniti Taj Mahal u Agri,
koga su Timurovi nasljednici iz Mogulske dinastije sagradili u sjevernoj Indiji.Timur je grobnicu
namijenio svojim nasljednicima iz dinastije Timurida, ali je u njoj godine 1405. pokopan zato jer se
njegovo tijelo zbog snjenih nanosa i zaprijeenih planinskih prijevoja nije moglo odvesti do predviene
grobnice u Shahrisabzu. Grobnicu je dovrio njegov unuk Ulugh Begh, koji je takoer u njoj pokopan.
19.6. 1941. je grobnicu otvorio sovjetski arheolog i antropolog Mihail Gerasimov te odnio Timorove i
ostatke njegovih potomaka u Takent kako bi pokuao rekonstruirati njihov lik. Tri dana kasnije je poela
operacija Barbarossa, zbog ega je nastala legenda o prokletstvu koje e snai svakoga tko uznemiri
14

Timurov grob. Nakon to je Gerasimov rekonstruirao Timurov lik, posmrtni ostaci su godine 1942.
sveano pokopani po muslimanskim obiajima i nedugo potom je dolo do prekretnice u ratu.

Bibi Hanum medresa, sagradio Timur 1399.je nazvana po eni Timura Lenka jer se vjeruje
kako ju je ona dala izgraditi. Ona je jedna od
najveih graevina Samarkanda, a samo njena
glavna vrata imaju 35 metara visine. Sruena je
u potresu 1897. godine, nakon ega je
rekonstruirana. Sir Dar prikazuje ukrase
stilizovanog sunca, ali i ljudskog lika, rijedak je
primjer apstraktne figuratike u isamskoj
umjentosti. Reprezentativan je ulaz.

ah zinde / kralj koji ivi turbeta -ah-i-Zinda je mauzolejski

kompleks osnovan u 15. stoljeu kao grobnica Kusam ibn Abasa
(Muhamedovog roaka), koji je donjeo islam u Samarkand. Tu se
nalaze i grobovi ire obitelji Timur Lenka i Ulugbega. To je
nekropola odnosno kompleks grobnica blizu Samarkanda.

Slikarstvo:
Behzad (1460.-1535.), slikar minijatura, Rafael Istoka, u svoje minijature koje su ilustrovale poznata
djela pjesnika kao to su Firdusi, Nizami, kao i savremena, unosio vie realizma u predstavi i figurativnih i
pejzanih motiva. Naroito je paljivo tretirao detalje: cvijet, list, grane, stijene, vodu... Npr bitka Timura i
egipatskog sultana, poetinost svijeta i povezanost s prirodom s
historijskim sadrajima...
Monguli-Indija: Mogulski carevi:Babur 1526.-1530., Humajun 1530.1556., Akbar 1556.- 1605., Dahangir 1605.- 1627., ah Dahan 1627.1658., Aurangzeb 1658.- 1707.
Cutb al din u Delhiju, 1199.-70 metara je visok minaret, Kutab
minaret ima pet katova jasno odreenih balkonima ukraenih ipkastim
reljefima. U bazi ima promjer 14,3, te se prema vrhu suava na 2,5
metra. Unutra ima 379 stuba koje prolaze kroz brojne nadvoene
15

valjkaste prolaze. Izvana mu fasadu ine kanelirani polustupovi od kojih svaki drugi ima otar rub,
izgraeni od 40 cm debelih opeka i kamena pjeenjaka. Oni su horizontalno podijeljeni trakama s
klaigrafskim natpisima sura iz Kurana, ime minaret dobiva izgled povezanog prua (ili buketa cvijea).
Kompleks Kutab minareta ine ruevine drevnih hinduistikih hramova koji su uniteni kako bi se njihovo
kamenje iskoristilo za izgradnju islamskog kompleksa s velikim tornjem u Delhiju u (Indija) koji sa svojih
72,5 m visine predstavlja najvii minaret od opeke na svijetu. Njegova izgradnja je zapoela 1193. godine
po naredbi Qutb-ud-din Aibaka, prvog muslimanskog vladara Indije, a najvii kat minareta je dovren
1386. godine za vladavine Firuz Shah Tughluqa. Oko minareta nalazi se nekoliko mauzoleja,
velianstveni portal Alai-Darwaza (1331.), i 20 srednjovjekovnih graevina i ruevina, koji s minaretom
ine najpopularniju turistiku atrakciju Delhija. Kompleks je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske
batine u Aziji i Oceaniji 2010. godine kao jedan od najranijih i najimpresivnijih primjera indo-islamske
arhitekture.
Tad Mahal-1632.-1647.- je arhitektonski spomenik u
Agri, gradu u indijskoj saveznoj dravi Utar Prade, koji se
smatra vrhunskim ostvarenjem mogulskog perioda.Sazidan
izmeu 1632. i 1647. pod nadzorom aha Dahana (15921666) kao mauzolej za njegovu omiljenu enu Mumtaz
Mahal, Tad predstavlja sjajno zamiljenu cjelinu. Sastoji
se od centralne oktagonalne graevine, krunisane
lukoviastom kupolom, ija je ukupna visina oko 75 m i
koja je skoro u potpunosti izgraena od bijelog mermera;
uz nju stoje dva simetrina zdanja od crvenog pjeara jedno na sjeverozapadu a drugo na jugoistoku. Na
sjeverozapadu se nalazi damija, a na jugoistoku kua za
odmor. Dimenzije itavog kompleksa pravougaonog tlocrta oivienog zidom iznose 300 m x 560 m.
Ispred pomenuta tri zdanja nalazi se ogroman vrt, podijeljen na etiri dijela simetrino rasporeenim
kanalima. Tad je kraljevski mauzolej za velikog vladara i njegovu omiljenu enu. Citati iz Kur'ana su
raporeeni na paljivo odabrana mjesta. Opi plan i duhovni karakter ovog remek-djela zasnivaju se na
idejama koje su razvili sufijski mistici. Ovaj "San u mermeru", kako ga nazivaju historiari umjetnosti,
sagraen je na obali rijeke Damne za Ariumand Banu Began koju je ah Dahan odlikovao poasnim
imenom Mumtaz Mahal, dragi kamen palae. Ona je nakon roenja osmog djeteta umrla 1629. godine, a
mogul je naredio da se iznad njenog groba sazida grobnica kakvu svijet nije vidio. Strunjak za
konstrukciju kupole je vjerovatno iz Istanbula, zidari su dolazili iz Delhija i Kandahara, strunjaci za vrh
kupole su dolazili iz Lahora i Samarkanda, kaligrafi za umetnute zapise iz iraza i Bagdada, rezbari
cvijea iz Buhare, vrtni arhitekti iz Kamira. Vie od 20.000 radnika je radilo 17 godina na izgradnji
monumenta.

Umjetnost Safavida, Persija:

Na podruju Azerbejdana, u gradu Ardebilu porasla je u meuvremenu mo Ismaila I (1487.-1524.),
potomka perzijskog sufija Safi al-Dina (1252.-1334.). Kao jednogodinji djeak Ismail je ostao bez oca
koji je bio voa azerbejdanskih iita. Vrlo mlad, kao trinaestgodinjak, proglaava se 1500. ahom sa
sjeditem u Tabrizu, te ponovno ujedinjava u jedinstvenu Perziju itava podruja dananjeg Irana,
16

Azerbejdana i Iraka, te dobar dio Afganistana. Na taj nain osniva dinastiju Safavida. irenje Safavida
prema zapadu zaustavit e Osmanlijsko carstvo u bitki kod Haldirana 1514. Nakon sedamdesetak godina
haosa u dravi 1588. na prijestolje stupa ah Abas I Safavid, s ime poinje kulturna i politika obnova.
Glavni grad premjeten je u Isfahan, koji ubrzo postaje jednim od najznaajnijih kulturnih sredita islama.
Procvat je omoguen i sklapanjem mira s Turcima. Za vrijeme safavidske vlasti iitska verzija islama
postaje slubena vjera u carstvu, a Perzija postaje najveom iitskom dravom u muslimanskom svijetu,
to e Iran ostati sve do danas. Ovo je i razdoblje procvata umjetnosti, posebno slikarstva, s bogatstvom
tema, te arhitekture. Sporazumom s Osmanlijskim carstvom iz 1639. odreene su dananje zapadne
granice Irana.
Safavidsko Carstvo je naziv za novovjekovnu iransku dravu pod safavidskom dinastijom i jedno od
najmonijih Perzijskih Carstava u islamskoj eri. Safavidi su vladali Iranom od 1501. do 1736. godine, a
prilikom njihovog vojno-politikog vrhunca carstvo se protezalo i preko teritorija dananjeg
Azerbajdana, Armenije, Gruzije, istonog Iraka, Afganistana, Pakistana, Turkmenistana, Uzbekistana,
Tadikistana, Rusije i istone Turske, te istone obale Arapskog poluotoka.
Sama safavidska dinastija bila je kurdsko-azarskog podrijetla, a njenim eponimskim osnivaem smatra se
Safi-ad-din iz Ardabila. Stvarni utemeljitelj carstva bio je Ismail I., mladi osvaja koji je jo kao tinejder
pod svoju krunu ujedinio goleme teritorije Velikog Irana i obnovio politiku homogenost iranskog
stanovnitva regije koje je bilo uzdrmano konstantnim turkijskim i mongolskim prodorima iz pravca
Sredinje Azije. U priblino dva i pol stoljea vladavine Iranom, razdoblje safavidske dinastije ostalo je
upameno po spektakularnim arhitektonskim ostvarenjima u njihovim prijestolnicama Tabrizu, Kazvinu i
Isfahanu kao i drugim gradovima, po estokim ratovima protiv Osmanskog Carstva na zapadu i Uzbecima
na sjeveru odnosno saveznitvom s Mogulskim Carstvom na istoku, po uinkovitom dravnom aparatu i
bankarskom sustavu, te ponovnoj uspostavi trgovakih veza izmeu Orijenta i Zapadnog svijeta.
Vladavina Safavida vana je i iz vjerske perspektive budui da je ijitski oblik islama postao dravnom
religijom koja je utjecala na iru regiju odnosno opstala u Iranu do dananjeg dana. Dinastija je oslabljena
zbog unutranjih ratova s patunskim plemenom Hotaki, a rasputena je prilikom osvajanja Nader-aha
koji se proglasio nasljednikom posljednjeg safavidskog vladara pri emu je osnovao novo, Afaridsko
Carstvo.

Trg ah Abasi- u Isfahanu je najznaajnije ostvarenje, tu se i nalazi

ah Abasova damija.

eik Lutfulah damija-je isto jako znaajna. Obiluje suptilnim

motivima na keramici obraenim, unutranjost je obraena
fajasnim mozaikom, ima krasnu kupolu, minaret, kaligrafiju s
pismom koje je dosta sloenije i nije geometrijsko kao kufi pismo..
17

Ali Kapu paviljon-vrlo je znaajan. Iza imaju sjajne sale s niama, u kojima se odravaju razne
predstave, muzike, glumake... Motivi s kojima je obraen i oslikan su biljni, ptiiji i
ivotinjski...Osmanaest kolona u hodniku su dekorisano ogledalima i sjajnim motivima i dekoracijama...
Jo su bitni most na rijeci Zajenderah i most na rijeci Alhverdi...

ISLAMSKA UMJETNOST U ZEMLJAMA MAGREBA

(Sjev. Afrika i panija)
Legenda kae da se nastanak vee tako to se jedan od Emevija spasio i otiao u paniju. Osvajanje
panije je zavreno 730.godine. Arapi su dosegli Magreb u vrijeme Omejida, ali je njihova kontrola nad
njime bila prilino slaba. Razliite islamske "hereze" poput Abasida i ijita, koje su prihvatili neki Berberi,
ubrzo su zbacili kalifatovu kontrolu u ime svojih interpretacija islama. Arapski jezik tek se kasnije u 1100ima rairio kao posljedica invazije Banu Hilala (otpustili su ga, ironino, berberski fatimidi radi
kanjavanja zbog iznevjerenja ziridskih klijenata). Kroz to razdoblje Magreb je varirao izmeu
povremenog jedinstva (kao pod vlau Almohada, te kratko pod Hafsidima) i uobiajenije podjele na tri
drave koje su grubo odgovarale modernom Maroku, zapadnom i istonom Aliru i Tunisu. Nakon
srednjega vijeka podruje se gotovo cijelo nalazilo pod kontrolom Otomanskog Carstva osim Maroka.
Nakon 19. stoljea Magreb su kolonizirale Francuska, panjolska i kasnije Italija. 1030.godine zavrava
dinastija Emevija i u tih 400-500 godina ima nekoliko faza...
-UMEJADI

755 1023, 25, 27. GOD.

-MULK AL TAWAIF 1027. 1090.

-MORABIDI

1090. - 1147.

-AL MOHADI

1147. - 1212.

-NASRIDI

1232. - 1492.

Velika damija u Sevilji-koja je poruena, samo ej munara ostala orginaln, a ostatak je nadograen i
napravljena jedna barokna katedrala. Diran-dvostruki sistem lukova koji se preklapaju, transformirani
arapski luci u nekim djelima literature...
Nasridi-su posljednja i najvanija dinastija.
Najvaniji objekat je Al kala Al hambraarapski:
, Al-amr' , doslovno
"crvena"), u svojoj kompletnoj formi je bila
Calat Alhambra (
, Al-Qal'at alamr' , "crvena tvrava"), je kompleks
sastavljen od od palate i tvrave konstruiran
sredinom 14. vijeka, od strane maurskih
vladara Emirata Granada u Al-Andalus-u,
zauzimajui vrh brda Assabica na
jugoistonoj granici grada Granada, sada u
autonomnoj zajednici Andalusia, u paniji.
18

Maurske palate Alhambre su sagraen za posljednje muslimanske emire (vladare) u paniji, dvor dinastije
Nasrida. Nakon Rekonkviste od strane Reyes Catlicos ("Katolikih monarha") 1492., neki dijelovi su
koriteni od strane kranskih valdara. Palata Karla V, koju je sagradio Karlo V, car Svetog Rimskog
Carstva 1527., je umetnuta u Alhambru, u okviru utvrenja Nasrida. Nakon to se dozvolilo da bude
zaputena vijekovima, Alhambra je ponovno "otkrivena" u 19. vijeku od strane evropskih naunika i
turista, pa je tada poela i rekonstrukcija.To je sada jedna od glavnih turistikih atrakcija panije,
pokazujui najpoznatiju i najvaniju graevinu islamske arhitekture, zajedno sa kranskim zgradama i
batenskim intervencijama iz 16. vijeka i poslije.
Ima kulu ambasadora, dvorite mirti, dvorite lavova, prvo, drugo dvorite, sultanove odaje...Trombama
se iz kvadratnog prelazi u kupolasti prostor, a gore je vie zvjezdati prelaz, stalaktitska dekoracija...
Detalji su plastine dekoracije s slovima, forme teku u beskraj, nema neto konkretno definisano...
Dvorite lavova (ima ih 12) sa finim stubiima, trijemom ispred svake prostorije i fontane imaju, sve je
prekriveno izvanrednom gustom plastikom...

Zapadna umjetnost, Evropska umjetnost

Zapadna umjetnost je izraz za umjetniku produkciju zapadne Europe i Sjeverne Amerike koja ima
korijene u umjetnosti Antike Grke i Rima, te se karakterno razlikuje od istone umjetnosti Bizantskih i
Islamskih korijena, kao i od Indijske, Kineske, Japanske, Afrike umjetnosti i umjetnosti pretkolumbovske
Amerike. Ovaj pojam se esto poistovjeuje s razvojem povijesti umjetnosti, osobito u odnosu na
umjetnika razdoblja, stilove i pokrete koji su se javili na podruju zapadne Europe i sjeverne Amerike, a
koji su bili presudni za dananju svjetsku umjetnost.
Srednjovjekovna obnova umjetnosti se javila u razdoblju tzv. karolinke i otonske renesanse, ali je svoj
procvat doivjela za vrijeme prvog europskog stila - romanike. Tijekom romanike dolo je do razvoja
arhitekture, kiparstva i slikarstva do te mjere da se po prvi put nakon klasine antike postie napredak u
likovnom izrazu i brojnosti likovnih djela, no pod snanom dominacijom feudalaca i osobito Crkve.
Naime, u to vrijeme dolo je do religioznog optimizma koji se oitovao u intenzivnoj gradnji, ponajvie
crkava. Najprije se javila kao skup istih odlika crkava na putu svetog Jakova, a potom se proirila
ostatkom Europe. arita kulturnog i umjetnikog ivota bili su samostanic u kojima su sauvana mnoga
antika znanja i prepisivanjem knjiga sauvala se pismenost.
Razdoblje razvijenog srednjeg vijeka kada jaaju gradovi s razvijenim obrtima i trgovinom, pod zatitom
snane sredinje kraljevske ili republikanske vlasti, nazvano je gotikom. Taj razvoj je doivio vrhunac u
reprezantativnoj arhitekturi, prostornom oslobaanju kiparstva i novim svjetovnim motivima u slikarstvu.
Znai javljaju se dva stila: romanika i gotika.
Romanika (romaniki stil) je stil u europskoj umjetnosti koji traje otprilike od 1000. do 1250. Dok su
prethodne umjetnosti (Karolinka i Otonska) bile izrazito dvorske, romanika se rairila cijelom zapadnom
Europom bez jedinstvenog centralnog izvora. Podruje rasprostiranja ove umjetnosti je od sjeverne
panjolske do Rajnske oblasti i od kotske do srednje Italije, a najbogatije se razvija u Francuskoj. Izraz
romaniki potjee od izraza rimski, jer je nain graenja vrstih masivnih crkava sa bavastim

19

svodovima vrlo slian rimskom. Kamen je glavni graevinski materijal, a dimenzije se poveavaju sa
usavravanjem tehnike izgradnje.
Pojava monumentalne skulpture je vezana dodue za arhitekturu, ali je monumentalna, ekspresivna i
vrijedna panje. U Istonoj Evropi su vrlo rijetki primjeri, tu su uglavnom vladali oblici rusko-bizantske
arhitekture. Glavna odlika romanike umjentosti je romanika crkva/katedrala, koja vodi porijeklo od
ranokranskih bazilika.
Neke od njih su pregraivane i pretvarane u romanike (od starokranskih), ima neki stilski kontinuitet
od ranijih vremena, nije skroz nanovo stvoren pravac... U Romanici dolazi do velikog procvata
graevinske djelatnosti, posebno izgradnja crkvi, plemikih utvrda (donjon) i samostana. U crkvenom
graditeljstvu prevladavaju jednostavne graevine masivnih zidova, bogata horizontalna ralanjenost,
kameni polukruni i bavasti svodovi, polukruni lukovi i kockasti kapiteli esto ureeni biljnim i
figuralnim motivima. Na skulpturi romanike, jo uvijek vezane za arhitekturu, javlja se ponovo, prvi put
nakon kasne antike, jak osjeaj za plastino, a u obradi detalja tenje za shematiziranjem. Romaniko
slikarstvo (kao i kiparstvo) vezano je uglavnom za arhitekturu (kao freska, oslikani drveni stropovi, vitraj,
tapiserija, rjee mozaik), za knjigu (iluminacije) ili oltar (oslikane oltarne ploe i sanduci).
Za romaniko slikarstvo (kao i u kiparstvu) vrijede odreene zajednike osobine, skoro zakonitosti, to su:
plonost i linearnost, vertikalna perspektiva, metoda redukcije u nainu prikazivanja religijskih tema,
odnosno ikonografije i skromna ljestvica boja (zemljane boje: ciglasto-crvena, oker-uta i ravo-smea).
Jedna od znaajnih graevina je crkva Sv.Petra u Rimu-Bazilika sv. Petra jedna je od etiri papinske
bazilike ili velike bazilike u Rimu Bazilika sv.
Petra je najistaknutija graevina u Vatikanu.
Njena kupola je dominantna na liniji horizonta u
Rimu. Najvea je crkva na svijetu, pokriva
podruje od 2,3 hektara. Jedna je od najsvetijih
mjesta kranstva; u njoj se nalazi grobnica sv.
Petra, koji je bio jedan od dvanaest apostola i
prema katolikoj tradiciji, ujedno i prvi biskup u
Antiohiji, a kasnije prvi biskup u Rimu, prvi
papa. Iako Novi zavjet ne spominje Petrovo
muenitvo u Rimu, katolika tradicija na
temelju spisa crkvenih otaca, smatra da je
njegova grobnica ispod oltara. Iz tog razloga, mnogi pape iz ranih godina Crkve bili su pokopani u
bazilici. ema je preuzeta iz crkve Sv.Apostola, sva je prekrivena mozaicima i radili su je bizantijski
majstori...
Romanike crkve nastaju iz preromanikih (9.-10. st.), a prava romanika nastaje u 11.-12.st., a gotika se
javlja u 12.st. negdje do 14. St. Bilo je osam kriarskih pohoda koji su znaajni u nastajanju ovih pravaca,
a Papa Inoet je rekao da e on okupiti kriare i da e ih mletaki dud prebaciti brodom i to su i uradili...
Ono to je vano jeste da se veliki broj ljudi okree vjeri, ivi duhovnim nainom ivota, bavili su se i
radom, podizali objekte, crkve, tako nastaju romanike crkve. I kasnije, franjevci koji su iz perioda gotike
20

su bili prosti, siromani, jendostavni ljudi, radnici... To je vrijeme stvaranja monakih zajednica,
samostana (gradovi u malom), pojaavanja vjere...
Katedrale/crkve su bile jednobrodne, trobrodne, a ima ih i petobrodnih. Srednji brod je dva puta iri od
bonih brodova, a dijelovi se zavravaju apsidom polukruno gdje se nalazi oltar. Taj dio je presjeen
transeptom, kriom... Srednjem brodu odgovara sam oltarni prostor s trpezom, a oko toga se oblikuje
deambolatorijum/hodnik, koji odgovara poprenim brodovima. Oko njega se razvijaju radijalno
postavljene apside s malim oltarima. Martiriji-mjesta muenitva, na tim mjestima su podizane te crkve i
veliki hodoasniki objekti. Apsidole/male apside su stajale unutar crkve, a tu je bilo i zatvoreno dvorite,
transept (tu je podizan toranj/kula)... Romaniki luk je polukruan sa zrakastim spojnicama, preko njega se
prebacivao kameni svod ili ravna drvena tavanica. Tu konstrukciju su drali stubovi bez entazisa, a sve je
to preuzeto i vue korjene iz antike.... Krstasti svod se dobije ukrtavanjem dva svoda. Trompe ili
pandentife dobiju se prelaskom iz kvadratne u krunu konstrukciju gore. Gotiki luk za razliku od
romanikog, koji je polukruan, je prelomljen.
Kao i kod antike bazilike na poprenim brodovima su bili prozori odakle je dolazila svjetlost. Stubovi su
vielisni, kompaktna je masa u pitanju. Stubovi koji se kasniej uslonjavaju i postaje konstrukcija vie
stubia...Postoji nekoliko razliitih faza/kola/razvoja:
Toskanske/firentinske kole:
Najbolji primjer je San Miniato al Monte (Sv. Minijat na
planini) je bazilika u Firenci u centralnoj Italiji, smjetena na
jednoj od najviih toaka grada. Smatra se jednom od
najboljih primjera romanikih graevina u Toskani i jednom
od najljepih crkava u Italiji. Geometrijski ureenu mramornu
fasadu se najvjerojatnije poelo graditi1090. godine, iako su
gornji dijelovi zavreni u 12. vijeku ili kasnije, kada je
gradnju financirala firentinska Arte di Calimala (ceh trgovaca
suknom), zaduena za odravanje crkve od 1288. (orao na
vrhu fasade je njihov simbol).Mozaik Krist izmeu Djevice i
sv. Minijata je napravljen 1260. Zvonik se sruio godine
1499. te je 1523. poela gradnja novog koja nikada nije bila dovrena.
Za vrijeme opsade Firence 1530. je koritena kao artiljerijski poloaj te ga je Michelangelo obloio
madracima kako bi ga zatitio od neprijateljske vatre.Unutranjost crkve je neobina, s korom na platformi
iznad kripte, koji predstavlja najstariji dio crkve. Pod datira od 1207. Sreditem nave dominira Cappella
del Crocefisso (Kapela kria), koju je napravio Michelozzo 1448. Prvotno se u njoj nalazio udotvorni
kri koji se danas nalazi u Santa Trniti a ukraen je od Agnola Gaddiuja. U kripti postoje ukrasi od
terakote koje je napravio Luca della Robbia. Zavrena je oko 1150.godine, sa polihromnom fasadom,
izidana ciglom, a onda obloena ploama u dvije boje. Plan bazilike je trobrodna graevina, arhajino
svjedoi o starijim oblicima, stubovi su etverolisni i povezani lucima, nema tavanice, a u enterijeru je
vrijedan mozaik od obojenog mermera...

21

Baptisterij firentinske katedrale, Cattedrale di Santa

Maria del Fiore-Ispred katedrale nalazi se krstionica
koje ima korijene jo u ranokranskom 5. stoljeu, ali u
dananjem obliku je izgraena u Romanici (11.-12.
stoljee). Eksterijer oktogonalne graevine prekriven je,
tipino romanikim, inkrustracijama zelenog i bijelog
mramora. Kupola je utvrena i uvrena gornjom
galerijom iz 13. stoljea. Unutranjost osmerokutne
graevine ima toskanske geometrijske ukrase u
viebojnom mramoru na dva nivoa; donji s korintskim
stupovima i gornji s uskom galerijom s arkadama.
Posveena sv. Ivanu Krstitelju sluila je kao Firentinska
katedrala sve do 1128. godine.
Troja bronana vrata koja sa tri razliite strane vode u
krstionicu su priznata remekdjela sama po sebi. Juna
vrata je od 1330. do 1336. izradio Andrea Pissano s 28 kvadrata koja predstavljaju scene iz ivota Ivana
Krstitelja i alegorijske figure kardinala i teolokih vrlina. Sjeverna vrata, koja je 1402. godine izradio
Lorenzo Ghiberti, su inspirirana postojeim junim vratima; ona takoer sadre 28 ploa koja
predstavljaju scene iz Novog zavjeta i Djela evaneoska. Reljefi su zanimljiva mjeavina gotikog
naturalizma i renesansne ljupkosti. Najslavnija - istona vrata, tzv. "Rajska vrata", su takoer djelo
Ghibertija (1425.-1452.), ali je na njima majstor bio odvaniji u uporabi perspektive, visokog i plitkog
reljefa i portreta, te se ona smatraju prvim djelom novog stila - Renesanse. Ova najbogatija i najureenija
vrata prikazuju velianstvene scene iz Starog zavjeta, ali u okviru, pored biljnih i ivotinjskih motiva,
nalaze se brojni likovi (24 figure proroka i sibila, te 24 [[medaljon]a s bistama umjetnika, njegovih
suvremenika).
San Lorenzo- je tlocrtno tipina trobrodna bazilika latinskog
kria sa transeptom (popreni brod). U transeptu bazilike se
sa lijeve i desne strane nalaze; Stara i Nova sakristija. U
nastavku glavnog broda bazilike je kasnije dograena Kapela
vladara s oltarima, koja po svojim dimenzijama znaajno
odskae od ostalih prostora crkve, njena kupola nadvisuje sve
ostale dijelove bazilike. Uz Baziliku San Lorenzo je
samostan u kojem se nalazi knjinica Medici-Laurenziana.
San Lorenzo je bila prva firentinska ckva, izgraena u
novom, renesansnom stilu - uzor za kasnije gradnje,
izgraena po projektu Filippa Brunelleschija (Stara sakristija i preureenje bazilike). Kasnije dogradnje Nova sakristija i knjinica Medici-Laurenziana napravljene su po projektu Michelangela. Na mjestu San
Lorenza, stajala je starija crkva iz 4. stoljea [1] koja je kompletno obnovljena u romanikom stilu u 11.
Stoljeu.
Brunelleschi je neobino spretno - gotovo nauno precizno iskombinirao stare romanike elemente crkve,
polukrune lukove, koje nose monolitni stupovi, sa elementima iz klasine antike - korintski kapiteli,
22

rebrasti pilastri, ukrasni vijenci. Harmonino je kombinirao kontrast izmeu ukrasne plastike - koja je
isklesana iz tamnog plavo-sivog mramora (pietra serena) i bjeline zidova. Glavni brod ima ravan
kasetirani strop, ukraen s etiri mediejska grba. Boni brodovi imaju okrugle prozore, a glavni monofore
koji crkvi daju dovoljno svijetla za pravi ugoaj oplemenjenog prostora.
U unutranjosti San Lorenza nalaze se brojne vrijedne umjetnine izmeu ostalih: Dvije Donatellove
propovjedaonice, koje stoje na jonskim stupovima sa reljefima prizora iz Kristova ivota. Te
propovjedaonice je Donatello poeo klesati u zadnjim godina svog ivota - tako da ih nije uspio dovriti,
ve su to napravili njegovi uenici. Ta kiparska djela, karakteriziraju duboki reljefi koji potenciraju
plastinost likova. Tabernakul Desideria da Settignana iz 1461., kiparsko je djelo koje svojom kvalitetom
stoji uz bok Donatellovim propovjedaonicama., - on je kasnije postao uzor koji su imitirali brojni kipari
Oltarna slika Filippa Lippija Navjetenje iz 1437. Marijino vjenanje, slika maniristikog slikara Rossa
Fiorentina iz 1523. Na mramornom podu ispred glavnog oltara je polikromna inkrustacija - krug unutar
kvadrata sa mediejskim grbovima na uglovima - ta ploa oznauje grobnicu Cosima Medicija koji je
pokopan u kripti bazilike.
Bizantska kola:
Kompleks katedrale u PiziKatedrala uzaaa sv. Marije je
zapoeta 1064., a posveena je u
1118. god. Ovaj biser toskanske
romanike arhitekture je
petorobrodna bazilika s
trobrodnim transeptom. Fasada je
od sivog mramora i bijelog
kamena s inkrustracijama arenog
mramora, a ukrasio ju je s etiri
galerije niuih arkada majstor
Rainaldo. Na portalu su dvoja drvena i sredinja bronana vrata s prizorima iz Isusova ivota koje izveo
Bonanno Pisano. Unutranjost je poploana bijelim i crnim mramorom, korintski kapiteli su ratni plijen iz
damije u Palermu (1063.), a svod je pozlaen, dok je kupola oslikana freskama. Apsida je ukraena
mozaicima Cimabuea, a unutra je i slavna mramorna romanika propovjedaonica koju je izveo Giovanni
Pisano. Nakon poara 1595. god. ukraena je slikama umjetnika kao to je Andrea del Sarto. U katedrali
se nalaze grobovi sv. Rainerija, sveca zatitnika Pise, cara Henrika VII. i pape Grgura VIII., ali i relikvije
tri sveca vezana za kriarske ratove (Abibo, Gamaliel i Nikodem). Katedrala je imala odluujuu ulogu u
odreivanju poetka pisanske Nove godine. Naime, od 10. st., pa sve do 1749. god. kada je reformiran
toskanski kalendar, Pisa je koristila svoj kalendar koji je imao 9 mjeseci, a godina je zapoinjala na
Gospino Uzaae, 25. svibnja. Toan trenutak Nove godine bio bi kada suneva zraka, tono u podne,
kroz prozor s ijeve strane katedrale, obasja jajastu policu iznad propovjedaonice Giovanija Pisana, na
desnoj strani katedrale. Vjeruje se da je Galileo Galilei utjelovio svoju teoriju o kretanju klatna gledajui
ljuljanje lustera koji je visio sa svoda glavnog broda katedrale. Taj luster, manji i jednostavniji od onog to
se danas nalazi na njegovom mjestu, uva se u kapeli Aulla groblja Camposanto. Katedrala se, poput
mnogih graevina u Pisi, takoer znatno ukosila, kao i poznati toranj.
23

Plan je latinski kri, petobrodna je

graevina, ona je najljepa,
najsloenija, fasada je izvedena
oblogom, a polovinom 12.st. je
dograena. Proelje je vrlo sloeno,
zapadna fasada ima 5 zona, prva ima
sedam arkada s tri portala, iznad toga
su 4 nivoa/reda sa po vie arkada. I
bone fasade su podijeljene visinski.
U enterijeru je visok i irok srednji
brod iji su stubovi povezani lucima i
nose bifoe pod arkadama.

Portelji San Rijeri-vrata, sam baptisterij koji je ispred katedrale uradio je Diotisalvi. Krstionica je jae
ukraena od katedrale, ali su sline horizontalne podjele u prizemlju visoke slijepe arkade. Ima i galerija.
Romanika je dobila zavrnicu gotikim elementom. Kampanile/zvonik iz 1173.(krivi toranj) djelo je
Bonana Pisana iz Pize. Cilindrini toranj krune osnove ukraen je arkadama u stilu katedrale, a ima i
galerije. Ima sedam etaa i jo dodatnu etau zvona koja je dodata sredinom 14.stoljea.
Lombardijska grupa:
San Amroo u Milanu-je najzanajniji. Iz druge polovine 12.stoljea je, a zapoet 110.godine. I vodje je
ranokranska bazilika preraena u ovo vrijeme. Trobrodna je graevina sa trolanim oltarnim prostorom
koji odgovara trobrodnom prostoru. Na zapadnoj strani je zatvoreni trijem i ima osmougaona kupola, i dva
kampanila na krilima proelja. Kupola je ispred oltarnog proelja.
Sicilijanska grupa:
Dvorska kapela Palatina u Palermu 1132., Malterani (isto u Palermu) 1143., Katedrala u Montrealu 1174.,
San Kutaldo...
Francuska:-Tu ima vie kola.
Normandska kola-Senetijen u Kaenu 1166., isto je trobrodna graevina sa asimetrinim transeptom. S
jedne strane ima tri traveja, a s druge strane dva traveja. Na kriitu su etiri stupa, snana kula, oko 1200.
Godine gornje skulpture kule i stupva su dograeni i imaju vie gotikih elemenata.
Burmandska kola-Sen Peter, vrlo sloeni monoloki centar, ima klini 1, klini2 i klini 3. Veliki dio tog
klinija je propao u toku francuske revolucije (jer su ih smatrali neradnicima). Sen Madlen (1120 god.) isto
pripada.
Provansanska kola-Sen Trofino, ima dosta antikih elemenata, 1050.godina.
Notre Dame la Grand u Polatijen Kontavan-trobrodna je graevina, ima asimetrinu osnovu, kula je
ispred oltarnog prostora. Fasada je ralanjena i jako bogata skulpturno i arhitektonski ralanjena. Sen
24

Senin u Tuluri- monumentalna graevina, petorodna sa trobrodnim transeptom. Santijago del

Kampostel-u paniji (1077.-1128.) U Njemakoj je znaajna Rajnska kola i graevina Sen Panteleon u
Kelnu i Sen Mihael u Gigelshajnu...
Romanika skulptura:
Uglavnom je vezana za arhitekturu. Taj program koji se vezuje, princip na koji se oblikuje, sve je pitanje
kranske doktrine. Ljudi su uglavnom bili nepismeni, nije bilo puno pismenih, bila je klasa kraljeva,
plemia i uglavnom su noi bili pismeni i educirali se...
Katolika crkva i stil romanike (Zapadna Evropa), program kojim se eli obinom ovjeku uliti povjerenje
prema doktrini, Isusu i drugom, na jedan nain da ih se elilo prepasti. Romanika skulptura je vrlo vana
zbog toga to se stalno pominje ta tema i slika Suda. Umjetnik je imao zadatak da s obe strane predstavi
ljude koji idu u Raj i Pakao, i to je automatski ta poruka da se prepadnu ljudi. U centralnom dijelu je Isus,
on je najvei (u bademastoj koljci-simbolika nebeskog svoda), opet je prisutna ta hijerahija, figura je
plona, vrlo je fatalno i fantastika, proporcije nisu ba usklaene, prisutne su apstrakcije formi,
predstavljen je u formi suca koji sudi. Opet je pojava te slike Suda...Takoer su slike i prikazi kako su
mueni oni koji odu u Pakao, kako izgledaju udovita, ljudi sa zmijama, abljim ustima i sl...
Prisutna je podjela na zone, tu su ti izabrani vrhovni aneli, grad izabranih (Jeruzalem), a s druge strane su
demoni koji mjere duu. Timpanon s polukrunim lukom se takoer nalazi tu, a unutar je loneta koja je
stilizovana. Na timpanonu umjentik je stavio svoj potpis. Stub u sredini je sluio kao orjentir jer se prema
njemu modelirala vrlo vana skulptura, a doratnici su bili sa strane. Nem auglavnom dubokog reljefa,
volumena, ali se predstavljalo na neki nespretan nain, gornji dio je ako frontalan, a donji bono
prikazan... Arhivolte-polukuni ljebovi koji uokviruju sve to, s njima se poklapaju prizori iz Sv.pisma...
Saint Pierre u Moissacu- Jednobrodna graevina
sa trnseptom i apsidom.Brod ima sedam traveja.
Klaustar ima stubove sa bogato ukraenim
kapitelima koji odraavaju uticaj islamske
umjetnosti. Trideset kapitela je ukraeno
ornamentikom, a pedeset figuralnim
kompozicijama. U timpanonu junog portala iz
1125-1130.g. je prikaz Krista u apokalipsi. U
sreditu kompozicije je figura Krista koji je
okruen anelima i figurama 24 starca iz
apokalipse predstavljenih u sjedeem stavu u nizu.
Ovdje se radi kod umjetnika o strahu od praznog
prostora, a kompozicije su simetrine u zonama...
Skulptura na Trimon-se ne istie svojom trodimenzionalnou, ali je fina materijalizacija u tom
prostoru, istie se spiritualna vrijendnost...

25

Notre Dame la Grande u Poitieru-Pojava sa strana te dvije kule, u

centralnom dijelu je lik Bogorodice. Cijelo proelje je relejfno
dekorisano...

GOTIKA
Gotika se javlja kao reakcija na romaniku arhitekturu. Gotika je umjetniko razdoblje koje je trajalo oko
tri stotine godina, odnosi se na doba kasnog srednjeg vijeka tijekom 13. i 14.stoljea. Javlja se u
Francuskoj jo sredinom 12.stoljea gdje se reflektira prvenstveno u sakralnoj arhitekturi. Osim u
arhitekturi, gotika umjetnost najprisutnija je u skulpturi , vitrajima, freskama , tafelajnom slikarstvu i u
iluminiranim rukopisima. Gotiku umjetnost karakterizira velika narativnost, kroz sve vidove umjetnosti
"pria se pria", bilo da se radi o vjerskim motivima ili o svjetovnijoj tematici. Religijski prizori esto su
ukljuivali i prizore iz prirode, poput alegorija, prikaza mjeseci, zodijakalnih znakova, sezonskih
poljoprivrednih radova i slinoga.
Prvim graevinama gotike smatraju se parika crkva Saint Denis, koju je 1137. godine dao pregraditi opat
Suger , a zatim katedrala u Chartresu. Zapadni portal Chatresa uokviren je skulpturama burgundskih
majstora, koje su ujedno oznaile razdoblje zrele ili klasine gotike- u harmoninom spajanju arhitekture i
skulpture. Ca'd'Oro, Venecija, cvjetna gotika iz prve pol. 14.st, stil koji se zadrao do 16.stoljea.Ranija
romanika crkvena arhitektura bila je obiljeena irokim plohama, zbijenou i masivnou. Nasuprot
tome, gotika arhitektura tei visini, prozranim formama i "nedokuivom prostoru". Arhitektonski
elementi poput rebrastog krinog svoda, prelomljenih lukova i snanih kontrafora, naglaavaju visinu
graevina. Vanu ulogu u gotikom prostoru imaju visoku prozori, koji ispunjavaju prostor crkve
svjetlou. Graditelji gotikih katedrala takoer koriste bogatstvo obojene svjetlosti putem vitraja, ime
crkveni prostor gubi teinu i postaje transcendentalan.Rana gotika obuhvaa razdoblje 12. i poetka
13.stoljea a obiljeena je jasnoom, istoom i disciplinom arhitektonskih okvira, koji se jo oslanjaju na
romaniku tradiciju. U zreloj gotici dolazi do postupne dominacije skulpture u odnosu prema
arhitekturi.Kasna gotika od 14.stoljea nadalje, donosi gubitak ravnotee u odnosu konstrukcije i
dekoracije. Obiljeena je pretrpanou ukrasima, pojavljuju se ukrasi u obliku plamena ("plamena
gotika"), cvjetova ("cvjetna gotika") i sl.
Najvanija klasina gotika umjetnost prisutna je na skulpturama koje ukraavaju zidove katedrala poput
Portala kraljeva (Katedrala u Chartresu). Skulptura koja je u doba romanike i rane gotike bila potpuno u
funkciji arhitekture, tijekom gotike se polako oslobaa iz arhitektonskog okvira i dobiva sve vei znaaj.
Crkvena skulptura najee prikazuje tri glavna motiva: svakidanji ivot (godinja doba, mjeseci vani za
poljoprivredu); moralni ivot (borba kreposti i mana), i misaoni (slobodni ivot, preuzet iz antike).
Skulpture svetaca, kraljeva, alegorijskih i drugih likova na portalima katedrala daju najbolji primjer
umjetnikog razvoja koji je prethodio potpunom oslobaanju skulpture u renesansi. Kiparski motivi gotike
su prvenstveno ogranieni na crkvenu skulpturu s religijskim i moralizatorskim prizorima. No ovo doba
26

donosi i pojavu prvih individualnih portreta i autoportreta, najee crkvenih graevinara i kipara te
pokrovitelja umjetnosti. Ljudske figure se prikazuju sa sve veim realizmom, a priguen utjecaj klasine
antike umjetnosti vidljiv je u ekspresivnosti izraza, naglaavanju emotivnog stanja i u paljivom
oblikovanju draperija prikazanih likova.
Poznato nam je postojanje plemena Goti, ali ono nema nikave veze s nastankom gotike. Ali ima veze s
ore Kazarijem. On je smatrao da je to barbarski naziv i sam je nazvao tim imenom.
Opat Suger je bio izuzetno mona i uticajna linost, dinamian ovjek sa sklonou za luksuzom.Njegova
gotika dogradnja crkve postala je uzor drugim graevinama. Fasada datira iz 1137/1140 .g .i prvi je
primjer monumentalne skulpture sintetizovane s arhitekturom.Rjeenje kompozicije zapadnog proelja s
tri sprata, tri portala i dva tornja od kojih je sauvan samo juni postae standard za gotike fasade.
Izmeu 1140. i 1144. Suger je renovirao karolinku apsidu i izgradio novi kor. Sauvani su deambulatorij
i sedam radijalnih apsidiola. Novi arhitektonski koncept, (svjetlosti i prostora) je realiziran. Zidovi su
zamijenjeni velikim prozorskim povrinama to je omogueno sistemom potpornih stubova koji se nalaze
izmeu radijalnih apsidiola.
Obnovu crkve 1231.g. radio je Piere de Montereau. Dodao je elemente visoke gotike .
Saint Denis- Bazilika Sveti Denis, izgraena u XII veku, prva je crkva u gotskom stilu i sluila je kao
grobnica francuskih kraljeva. Obnova crkve je bila 1231.godine.
Takoer je vrlo bitna crkva u Reimsu. (Katedrala Notre-Dame u
Reimsu) Crkva ima krini tlocrt i da bi se osigurao prostor za krunidbene
sveanosti koje su se na tom mjestu odravale od 496. godine, proireni
su glavni brod, poboni brodovi i istoni dio da obuhvate transepte.
Osjea se tendencija kratkoe, irine, simetrije i kompaktnosti. Transepti
se neznatno istiu, a glavni brod ima dvostruke pobone brodove.
Deambulatorij (poboni brod koji okruuje oltar) i kapele se radijalno
ire tvorei na istonom dijelu tipinu francusku zaobljenu
apsidu.Sveana, suzdrano ukraena unutranjost sugerira bezgraninu
visinu i prostran glavni brod. Red snopastih (svenjastih) stubova
poredanih du glavnog broda dugog 140 metara privlai pogled na krine
svodove visoke 38 metara. Reimski graditelji upotrijebili su klasini
raspored arkada, triforija i visoko postavljenih prozora, ali umjesto
jednostavnih prozora sa iljastim lukovima kao u katedrali u Chartresu
primijenili su dvostruke iljaste lukove i na razini pobonih brodova i visoko na razini glavnog
broda.Rozeta s vitrajima iznad vrata zapadnog proelja zamjenjuju tradicionalni zabat "razgraujui" zid
obojenim svjetlom. Vjetina ugradnje vitraja u tanke kamene okvire (mullions) doivjela je savrenstvo
upravo u Reimsu.Katedrala u Reimsu glasovita je po svom sloenom sustavu elegantnih potpornja koji
podupiru i rese kipovima ukraeni eksterijer. Na zapadne tornjeve visoke 82 metra nikada nisu dodane
krovne kape.vrsta konstrukcija ove katedrale svjedoi o vjetini visokogotikih majstora zidara
(masona); za Prvog svjetskog rata izdrala je bombardiranje od oko 3,000 granata.Na zapadnim portalima
katedrale nalazi se gotovo 500 isklesanih likova od kojih su neki vei od prirodne veliine. Najprije su
27

klesani u tradicionalnom strogom stilu izduenih figura (danas vidljiv na skulpturama desnog portala), a
kasnije (osobito u rekonstrukciji nakon poara u 14. stoljeu) u stilu tzv. reimske skulpture s klasinim
pozama i ivotnijim pokretima (danas vidljiv na skulpturama lijevog portala).
Bitna je faza izmeu 1140.-1144. Kad se prvi put javlja taj sistem gotikih graevina. Mijenja se donja
struktura, transept je dole, a kor je konstrukturni dio, a ima i deambolatorij, a samo veoma male mase su
nosivi zidovi... Ljudi su otkrili jedan novi nain konstrukcije, npr. samo 3 konstruktivna elementa su bila
dovoljna da bi podigli jako visoke graevine. Postojale su i kripte-podzemne graevine...
Najvea odlika gotikih graevina je otri prelomljeni luk koji direktno prenosi teinu i nije samo jako
dekorativan ve i jako efikasan. Ovdje je krino rebrasti svod koji je takoer jako bitan, jer se
ukrtavanjem 2 bavasta svoda isto teina prenosi u zemlju. Trei element su kontrafori (potporni
stubovi) koji podupiru cijelu graevinu. Teina gornjeg dijela katedrale se prenosi preko kontrafora u
zemlju.
Reimsu crkva je cijela presvedena tim krino rebrastim svodom, puno je prozranija, visina prozora je
via, da budu ogromni prozori (po 9-10 m) i unutranjost je jako osvjetljena. Isto je interpretacija
Sv.Pisma, nebeskog Jeruzalema ( s 12 vrata-vrlo je simbolian taj broj)... Vitrae- su uasno teka
tehnika, te metalne trake koje se tope i uklapaju u jednu cjelinu.
Notre Dame u Parizu- Petobrodna graevina sa jednobrodnim
transeptom i apsidom s dvostrukim deambulatorijem. Duina crkve
je 130 m, irina 48 i visina 36 m. Tornjevi na zapadnom proelju
imaju visinu 69 m.Crkva se nalazi u sreditu grada na otoku Ille de
la Cite gdje su se nalazili galo-romanski hram i karolinka
crkva.Izgradnja Notre Dame je zapoeta 1163. g. za vrijeme Louisa
VII. Biskup Maurice de Sully uklonio je prethodne
graevine.Unutranja elevacija se razvija u dvije zone (arkada i
prozora), eliminisana je zona triforijuma. Osnova je zbijena.
Dvostruki deambulatorij hora nadovezuje se neposredno na bone
brodove, a kratki transept jedva prelazi irinu fasade i daje crkvi
oblik latinskog kria. Sistem potpornih stubova i lukova koji
okruuju cijelu graevinu nose glavni dio teine konstrukcije.
Potporni lukovi i stubovi rasporeeni su u vie redove u vidu kaskada. Zapadno proelje katedrale primjer
je neponovljive elegancije gotike. [nedostaje izvor] Proelje uokviruju dva zarubljena tornja. Strelasti
zavreci uobiajeni u gotici, nisu nikad bili izvedeni, tako da su kule prekrivene terasastim krovovima.
Potporni stupci pojaavaju uglove kula i dijele proelje na tri glavna dijela. Rjeenje je trokatno. Na
zapadnom proelju skulptura je teko oteena za vrijeme francuske revolucije. Gotiki je vertikalizam
unutranjeg prostora kao i veliki prozori u prozorskom zidu, kao i lakoa i vitkost oblika.
Upotrebljen je sistem potpornih stubova i lukova da bi se stabilizirao visoki svod. Javljaju se dva tipa
potpornih stubova unutranji i vanjski. Spoljanji potporni lukovi i stubovi imaju znaajnu konstruktivnu
ali i vizuelnu dekorativnu ulogu u gotikoj arhitekturi.Fasada je izgraena najveim dijelom u prvoj
polovini 13 st. Kompozicija fasade je remek-djelo balansa horizontalnih i vertikalnih elemenata. U
periodu pozne gotike vertikalizam e postati dominantan.Zapadno proelje ima trodijelnu podjelu na zonu
28

portala i galerije kraljeva, druga zona je rozeta izmeu dvije bifore unutar lukova , i trea zona je zona
zvonika bez strijele.Tri portala nose nazive: portal sv. Ane (desni), Stranog suda (centralni) i Bogorodice
(lijevi).
Zrakasti je stil, sistem vanjskih potpornih lukova, kor s apsidom i transept gdje se isto moe ulaziti u
crkvu. Taj element tei ka tome da se napravi to via graevina, to blia nebu, istie vertikalizam... N
zapadnom proelju je jako bitna Galerija kraljeva. Trodijelna i horizontalna je podjela, drugi dio je s
rozetom (kruni prozor), bifore isto imaju varijantu prelomljenog luka... U centru rozete je Bogorodica s
dva anela, Bogorodica s Kristom...
Ima narteks, ulazi se u crkvu, cijela graevina je presvuena krino rebrastim svodovima... Zona portala
zapadnog proelja Notre Dame ima primjere skulptura koje su vezane za arhitekturu, lik ovjeka se
mijenja, nema toliko fantastike vie, eli da se to realistinije predstavi, ve se vidi ta humanizacija...
Portal Posljednjeg suda-skulptura se
ve odvaja od tog zida i pokuava da se
sama razvija, postaje plastinija, nije
vie toliko ematizirana... Oni
polukruni svodovi potiu iz antike kao
to se radilo na sarkofazima... Fijale-luk
koji prenosi teinu, apsida s razvijenim
sistemom kontrafora u Notre Dame.
Vitrai se isto programski rijeeni,
tano se zna ta e stajati na zapadnoj,
ta na junoj strani... To su kao ti
dragulji nebeskog Jeruzalema...

*! Notre Dame u Chartres- Katedrala u Chatresu je remekdjelo gotike umjetnosti s kojom poinje razvoj francuske
klasine gotike. Na njoj se nalaze najbolje sauvani
ranogotiki dijelovi u kombinaciji s kasno-gotikim, kao i
prigodne skulpture i najslavniji vitraji na svijetu. Visina
glavnog broda je 37 metara, a bonih brodova 14. Katedrala
je izgraena na uzvienju kako bi se naglasila njezina visina i
kako bi se vidjela iz velike daljine.
Katedrala ima tri fasade zapadnu, sjevernu i junu a svaka od
fasada ima dvije kule. Zapadno proelje je jedino sauvano
nakon poara tako da se na njemu moe primijetiti sukob
romanike tradicije i novih gotikih graditeljskih zamisli.
Dvije nejednake kule uokviruju proelje. Juna kula (visoka
106 metara) pokrivena je 1160. i predstavlja najraniju pravu
gotiki vrh u Europi, a oblikom prijelaz iz kasne Romanike u
29

ranu Gotiku. Sjeverna (visoka 115 metara) je zapoeta 1507. godine u stilu kasne Gotike; ona je via,
vitkija i ukraenija od june. Njena visina odraava napredak u tehnologiji gradnje.Tri portala zapadnog
proelja govore da se radi o trobrodnoj bazilici. Oni se sastoje od istih romanikih elemenata poput
samostanske crkve u Conquesu; iznad svakog portala nalazi se visoki vitraj u luku. Iznad njih se nalazi
golema rozeta s vitrajima, a iznad nje galerija s niama u kojima su figure starozavjetnih kraljeva. Na
kraju, iznad galerije se nalazi trokutasti zabat s niom u kojoj je skulptura Djevice Marije s malim Isusom.
Ponavljanje trostrukih elemenata (portala, lukova, horizontalna podjela katova, i trokutasti zabat) je
numerika asocijacija na Sveto Trojstvo.Isto tako, na rozeti se nalaze kranski simboli organizirani u
geometrijske oblike. Tri grupe od po dvanaest elemenata okruuju manji sredinji krug. Krug simbolizira
Kraljevstvo Nebesko ili samog Boga, a broj 12 na 12 apostola.Iznad ulaza na junom transeptu nalazi se
pet visokih vitraja i jo vea rozeta od one na zapadnom proelju. Vanjski potisak golemog svoda
neutraliziran je potpornim sustavom kontrafora pomalo arhaikog oblika.
Znai, trobrodna graevina s trobordnim transeptom. Izrazito je visoka i izrazito dugaka, nema te
harmonije i zlatnog antikog reza. Dva razliita zvonika su napravljena u 2 razliita perioda. Imaju 3
portala, ali je kor petobordni. Plan podnog labirinta prikazuej tu mistiku Srednjeg vijeka. Unutranja
trodijelna elevacija je takva da je glavni brod najosvjetljeniji jer prima najvie svjetlosti. Sauvano je 180
izvornih vitraa. NPR. Plava Madonna-isto je jako ematizirana, ali je jako zahtjevna tehnika... Predstava
zodijakih znakova-govori o ljudskoj mudrosti...
! Zapadni portal katedrale u atru- ostala sauvana u poaru, centralni dio je prikaz Krista u Mandorli,
taj prizor apokalipse izmeu 4 bia, imaju ta 24 straca ispod... Skulpture na Zapadnom proelju (na
Dovratnicima) su jako bitne, tipino su gotike skulpture, jako izduene, ali se vidi ta humanizacija lika i
nisu raene u potpunoj simetriji ve je puno prirodniji poloaj tijela... Lik Sv.Teodora se izdvaja iz te
cjeline, on stoji u kontraposu...
Katedrala u Reimsu- Izgraena je u periodu izmeu
1211 i 1231.g. Posveena je Bogorodici.Trobrodna
graevina sa trobrodnim transeptom i petobrodnim
korom, apsidom, deumblatorijem i pet radijalnih
kapela.Elevacija unutraneg prostora je trodijelna.
Visina glavnog broda je 37,8 m, a duina 138,1 m
Veliki znaaj ima bogata plastina dekoracija koja se
javlja i na neuobiajenim mjestima i prekriva gotovo
cijelu povrinu fasade. Tri portala su neuobiajeno
izvuena - isturena u odnosu na povrinu fasade i
nemaju timpanonska polja ukraena reljefom ve su
iznad njih rozete. Razvoj skulptorske dekoracije
ukazuje da se moe govoriti o remskom stilu. Figure
su oblikovane u grupama meu kojima se istiu
kompozicije Blagovijesti i Susret Elizabete i Marije.
Tu su se krunisali francuski kraljevi. Portali su se
izbacili prema napolje, forme zabata su jo kitnjastije.
Mrea skulptura pekriva cijelu fasadu. Nema te tane
30

horizontalne podijele i ima se neki utisak lakoe i naglaen je vertikalizam. Trobrodna je graevina, s
trobrodnim transeptom i petobrodnim korom...
Skulpture sa fasade katedrale u Reimsu-Blagovijesti i Vizitacija-su jako znaajne, jer su svaka od njih
prikazan razliito i to se jasno vidi. Prisutan je kod nekih figura tzv. ljupki stil tog anela, to su te kole, a
za zadnji je klasiniji stil koji podsjea na antiku skulpturu. Kontraposti su izdueni i skulpture je radila
grupa umjetnika. Zato i jesu razliito prikazane...

Arhitektura u razdoblju gotike mijenjala se tijekom triju faza:

-rane gotike (svretak 12. i poetak 13. st. u Francuskoj (Notre-Dame u Parizu i Katedrala u Chartresu),
-klasine gotike (vrhunac oko 1220. (Katedrala u Reimsu i Katedrala u Amiensu) i traje gotovo cijelo
stoljee) i
-kasne gotike (14. i prva desetljea 15. st. irom Europe).
Ranu gotiku obiljeuje jednostavnost i istoa oblika, to se oslanja na romaniku tradiciju. Klasine
katedrale su trobrodne graevine naglaenih vertikala i strmih svodova, krov transepta ima istu visinu kao
i glavni brod, na zapadnoj strani imaju jednu ili dvije kule, fasade su podijeljene u nekoliko horizontalnih
zona, a kontrafori dijele cijelu crkvu vertikalno.U klasinoj gotici upravo ta vertikalna podjela prevladava.
31

Portali imaju prelomljeni luk (arhivolt) u timpanonu (oblina portala + luneta). Prozori imaju prelomljeni
luk, a vremenom lukovi postaju viebrojni. Rozeta na zapadu, iznad ulaza, te na fasadi transepta, ponekad
je ubaena u portal ili stavljena iznad prozora. Cijeli boni potisak svodova zadravaju masovni potporni
luci, pa je glavna teina usredotoena na njih i vidljiva samo izvana. Stoga je unutarnjost takvih prostora
skeletna i prozrana.
U kasnoj gotici se osjea gubitak ravnotee u odnosu konstrukcije i dekoracije, tj. u pretrpanosti ukrasom.
Kasna gotika je rairena diljem Europe i Talijani je nazivaju cvjetna gotika (gotico fiorito) zbog brojnih
cvjetnih ukrasa, dok je Francuzi nazivaju plamenom (flamboyant) jer izraava nemir oblika i treperenje
svojstveno plamenu i vatri. Njemaka gotika je dosljedna francuskoj dekorativnoj gotici (Npr.
najimitativnija je katedrala u Ulmu), ali je ponekad i reinterpretira u originalnu arhitekturu (npr. Sv. Ana u
Annabergu).
Kao i u Romanici javljaju se regionalizmi u gradnji. Tako Talijani ne prihvaaju tako lako strani stil i
grade jednu jedinu gotiku katedralu dosljednu svim naelima dekorativnog stila, a to je katedrala u
Milanu. Gradi se gotovo 500 godina i biva dovrena tek polovinom 19. st. Gotika u Veneciji je pravi
primjer cvjetne gotike. Razlozi forsiranom perforiranju proelja su u muljevitom tlu koje je moglo
podnijeti samo skeletnu grau sa eljeznim sponama. (Dudeva palaa, Ca d'Oro Zlatna kua itd.).
Mleani koriste dekoracije bizantsko-saracenskih elemenata, maursko iljastih i djetelinastih lukova itd.
U Engleskoj u 12. st. razvija se otra gotika (lancet style) strogog tlocrta otrih kutova (Katedrala u
Salisburyju, Westminsterska opatija). U 14. st. razvija se tzv. dekorativni stil (Decorated Style) koji je
slian plamteoj gotici u Francuskoj (Lincoln, Exeter). U 15 st. dolazi do izrazito engleskog stila
okomiti stil (Perpendicular Style) gdje rebra snopastih supova neprekinuto rastu u mreu krinog svoda...
Gotika skulptura: Kiparstvo gotike je jo uvijek preteito vezano za arhitekturu, ali postoje brojne
razlike od romanikog kiparstva. Prije svega volumeni skulptura su sve manje ploni, a sve vie se kipovi
zaobljuju dok se naposljetku ne osamostale od zida (to nije postojalo od razdoblja antike) pa stoje na
isturenim konzolama, ili su postavljeni meu stupovima pa se doimlje kao da su u niama. Kako se crkve
poveavaju, tako raste i broj skulptura oko portala, ak to vie prekrivaju cijelo glavno, pa i bona
proelja i portale, i apsidijalne dijelove crkve.
Ti brojni kipovi, kadto u nepreglednim koliinama, nisu raeni zbog ukrasa ili kao izraz izobilja, nego
slue prikazu svekolikog znanja i vjerovanja toga doba. Naglaeni humanizam gotike izraen je i time to
se velik dio sadraja u likovima i prizorima odnosio na ovjeka, a ne na svece i boanske likove. Ti
humani prikazi javljaju se u tri tematska kruga:
1. Zbiljski, svakidanji ivot ovjeka koji se prikazivao u prizorima etiriju godinjih doba i 12 mjeseci;
2. Moralni ivot koji je uprizoren borbom vrlina (lijepih mladih djevojaka) koje se bore protiv mana
(rune nakaze);
3. Misaoni ivot kroz personifikaciju tzv. sedam slobodnih umjetnosti (gramatike, retorike, dijalektike, te
geometrije, aritmetike i astronomije i glazbe).

32

U vjerskim prikazima romaniki motiv Kristove slave zamijenjen je motivom Krista muenika. Npr.
majstor iz Naumburga oko sredine 13. st. s dubokim suosjeanjem prikazuje Kristovu muku na Raspelu u
korskoj pregradi katedrale u Naumburgu (oko 1250.-1260.). Gotiko kiparstvo pod kraj 13. st. uvodi novu
vrstu religioznih kipova namijenjenih za privatne potrebe vjernika. Najea tema je Piet (oplakivanje
Krista) koja prikazuje Krista u krilu Bogorodice. Najee su takvi kipovi raeni u bojenom drvetu i
skromnih su dimenzija.
Vrlo je vana predikaonica baptisterija u Pizi (1260.god.), koju je radila radionica Nikole Pizana, u
razumjevanju ovih pojava moramo razumjeti da postoje nagovjetaji antike, tj. ponovno uspostavljen
odnos za ljepotu tjelesnog, to je Srednji vijek zapostavio... Predikaonice/ pripovjedaonice (mjesta pored
oltarskog prostora na nekoliko stubova, platforma koja je ograena ploama gdje se nalazi stepenite)
nose sa sobom trag antike i otvaranje interesa za prouavanje tanije predstave ljudskog tijela... Ima
heksagonalni oblik, na stubovima, a stubovi poivaju na lavovima... Reljefi su inspirisani rimskim
sarkofazima... Graditelj je Nikol Pizano, uradio je pripovjedaonicu i katedrale u Sijeni. Na toj
pripovjedaonici je radio i njegov sin Dovani Pizano, samo to je ova pripovjedaonica oktogonalna...
Takoer je znaajan Andrea Pizano, najvei skulptor 14.st. koji je radio u Firenci. On je izradio bronzana
vrata na firentinskom baptisteriju 1338.godine. Pored nejga znaajan je i skulptor Alfonso Dikambio koji
je radio ciborije...
Gotiko slikarstvo: Slikarstvo gotike obiljeeno je isprva sporim razvojem, veinom se svodilo na
umjetnost vitraja koja je potisnula prijanje iluminacije samostanskih rukopisa. Oslanjajui se na
romaniku tradiciju i pod utjecajem crkvene skulpture, u vitrajima se razvio ploni, ornamentalan stil bez
trodimenzionalnosti. Tijekom 13.stoljea u Francuskoj se razvio "elegantni stil" vidljiv u iluminacijama
molitvenika, pri emu se ljudske figure prikazuju uz sve vie panje i detalja i s naglaenijim volumenom.
U Italiji toga vremena slikarstvo je obiljeeno "novobizantskim" stilom koji je uslijedio nakon kriarskog
osvajanja Carigrada godine 1204. Staklene povrine gotikih katedrala nisu bile pogodne za razvoj
slikarstva. Dakle, fresko-slikarstva i nema jer nema velike povrine zida zbog mnogo prozora. U crkvama
irom Europe prestali su se u razdoblju gotike izraivati veliki narativni ciklusi. No tu su zato vitraji
(vitrai) - komadi stakla se spajaju meusobno tankom linijom olova i to po konturama likova; vei
dijelovi stakla uglavljeni su u rame od lijevanog eljeza. Kompozicije vitraja su dvodimenzionalne, bez
perspektive. Boje su prozirne, najee crvena, plava, uta i zelena. To su veinom izabrane scene u
kojima se pojavljuju likovi ivih linosti s kranskim ikonografskim likovima. (vitraji Chartresa
Reimsa itd.) Krajem 14. st. naputa se takav monumentalni nain komponiranja vitraja, boje postaju
raznovrsnije i uvodi se perspektiva.
U Italiji gotika arhitektura nije nikada dostigla vrhunce Francuske i Njemake, ali je Italija bila pod
utjecajem Bizantske umjetnosti, a posebno njihova slika na drvetu. Tako da e se prvo gotiko slikarstvo
razviti upravo u Italiji. Imuni pojedinci poruivali su slike na drvenoj podlozi za privatnu upotrebu,
ponekad su se radili i poliptisi (povezane slike na vie dasaka). Svaki poliptih zavravao je prelomljenim
lukom, a prizori na drvenoj dasci oiviavali su se stupovima. Pozadina je najee zlatna, likovi su
idealizirani, boanski, ponekad se u scene uvode elementi pejzaa. Slikari su teili prikazati prostor, ali jo
nisu svladali perspektivu.

33

Giotto di Bondone je najvaniji slikar Gotike; on je prvi uskladio

prizor slike i povezao ga s prostorom gledaoca (tako to je sliku
spustio na oite promatraa). Likovi na njegovim slikama vrsto
stoje na zemlji, uoblieni su i vladaju prostorom
trodimenzionalni, a ne ploni. Prvi je u Europskom slikarstvu
krenuo u izraavanje osjeaja u stvarnom ivotu putem svojih
likova. Njegovi suvremenici Duccio i Simone Martini postiu
podjednako zavidne rezultate.
Ono je vrlo znaajna stavka Srednjeg vijeka. Veoma su
zanimljivi i bitni vitrai. U gotici se reduscira masivost i nosivost
zidova, smanjuju se nosive plohe...
Firentinska katedrala je najbolji primjer mjeavine stila gotike i
romanike...
Ovdje se razvijaju zidne slike, oltarne slike i table, koje su raene
na drvete, dasci tehnikom jajane tempere...
imablo (Deuivjeni Deijeni Dipepo?) je vrlo znaajan umjetnik koji je radio u Firenci, Asisiju i Rimu.
Njegovo slikarstvo je slabije ouvano, ali ima dosta oltarnih tabli, freski u Asisiju i mozaika u Rimu.
Radio je i dosta raspea na drvetu....
Moda jedna od najzaajnijih imena jesu Giotto di Bondone i braa Pietro i Ambroo Lorenceti iz Sijene.
Pietro je ostavio uvene freske u Asiziju. Njegov brat Ambroo je poznat po svojim madonama i velikim
freskama u Optinskoj kui u Sijeni.

Madonna s dijetetom na prijestolju-prisustvo 'Manire Greka', tj. uticaj

bizantijskog slikarsva na gotiko slikarstvo... Bogorodica je vea u
odnosu na ostale, prepoznatljiva je zlatna podloga na retaldima koje su
slikali jajaanom temperom, a simbolino izraava nebesu svjetlost...
Ovu tehniku su mogli platiti samo bogati carevi... S druge strane je
izvjesni realizam, plasticitet likova i lica... Bizantijska ikona je
specifina, njeguje se ta vrsta simetrije, formaliteta, prisustvo grafizma...
Ostaci fresaka u Asisiju, Marijanski ciklus (o Bogorodici) je u velikoj
mjeri propao... Reoni su pozlaeni, a na nekim djelima postoji i
simbolina plava boja...
Giottov slike, npr. u crkvi Sv.Franje u Asisiju, dvoetana je crkva; on je
uradio te freske... I cjelokupnu unutranjost kapele Skrovenji u Padovi
(kapela Del Arena) je uradio Giotto u freskama...

34

Palazzo Pubblico, Siena -Takoer je bitna u Palacu Publiko u Sijeni (vijenica) velika freska ilustracije
dobre i loe vlasti... Slika duga 770 cm sastoji se od est dijelova:
Dobra uprava sa zborom svetaca
Uinci dobre vladavine u gradu
Uinci dobre vladavine na selu
Loa uprava sa zborom demona
Uinci loe uprave u gradu
Uinci loe uprave na selu... Fresku je uradio Ambrogio Lorenzetti.

35