Professional Documents
Culture Documents
PUZ - Aralica PDF
PUZ - Aralica PDF
Ivan Aralica: Pu
Knjievna biblioteka
Ivan Aralica
Urednik Josip
Pavii
Na naslovnici
PUZ
Roman
Na predlistu i zalistu
Zlatko Crnkovi
Oblikovanje naslovnice
RI.R
Zagreb 2004
IVAN ARALICA
PU
makar i nerado, ono to njemu rado doputa, rekao je Gegan svojoj obudovjeloj nevjesti.
Vrlo rado! Isti as! rekla je Nua djeveru. Sa zadovoljstvom bih ja to tebi dopustila, da se ne bojim onoga to stoji iza
stakla, pod kroviem. Onog to se oslonio na glogov pastirski
tap i sa Svetog kuka netremice gleda u Krulj, ravno u moju
postelju. Ti u moju sobu ne bi mogao doi a da te on ne vidi.
Ma, gledao bi te dok bi god u sobi bio, i vidio bi to bi god sa
mnom radio. Eto, taj mi ne doputa da ti elji udovoljim.
Prije vie od sto godina, u ono vrijeme kad je fra Lujo Marun, utemeljitelj hrvatske arheologije, poeo istrane radove
na gradinama obraslim u dra i kupinu, a seljaci, koji su to sa
strane gledali, njegov posao shvatili kao potragu za skrivenim blagom, pa poeli sami na slinim zidinama i gomilama
prekapati, u to je vrijeme neki od Geganovih predaka, pradjed, ukundjed, to li, udario vrkom krampa u gomilu kamenja na Svetom kuku. Kuku koji se dizao iznad izvora slabana
mlaza.
Pronaao je plou i na njoj bareljef neega to je nalikovalo
na vraga, jer je imalo lice ovjeka, bradu i roie jarca, a noge
uspravljena ovna. Ponadao se da je to nadgrobna ploa nekog
sotone i da e u grobu nai, ili up s dukatima, ili zlatni trozub
kojim vrag probada srca svojih rtava, ili bar zlatne grivne kojima neastivi sputava ruke i noge onima za koje se kae, kao
to se za Nuu govori, da su vragu ispali iz torbe.
Umjesto grobne rake ispod ploe s likom vraga pronaao
je golu liticu. Goli kamen, slian goloj kosti kuka, po kojoj takvi vrhovi dobivaju ime. Budui da se silno namuio dok je
plou sam, da ne bi s nekim drugim morao dijeliti zlato,
preokrenuo, rugali su mu se kako je s druge strane ploe pronaao natpis: Pue li ti to u repu?
Kad su glasovi o pronaenoj ploi doprli do Maruna, on
stavi put pod noge, doe, vidje i ree da ploa nije nadgrobna
nego votivna. To prevedena naki i kaza da je to zavjetna pio-
10
IVAN ARALICA
PU
11
IVAN ARALICA
PU
eu no nakon toga razgovora, dok je, zavrivi ljubavs onim koji ispituje putove i trai putokaze, uznojena
14
IVAN ARALICA
PU
15
16
IVANARALICA
IVAN ARALICA
blizini brze ceste koja vodi od Stuttgarta prema Ulmu, na obma vapske Jure, na samom izvoru Lone, lijeve pritoke Dunaosamljenoj dolini Obernet, do koje se dolazi muno po makaom putu, nalazi se prastara farma pueva. Posljednjih pedeset
a njen je vlasnik bio Martin Gotfried, glasoviti uzgajiva helix
ia, velikog pua vinogradnjaka, koji ima slasno bijelo meso, i
aspersa, neto manjeg vinogradnjaka, koji bre sazrijeva i ima
meso. Slasno kao da je bijelo! Slasni pu s Oberneta zvao
izvod te farme i nudio se na tritu pod logotipom stiliziranom
a pua u trenutku dok se strastveno pare. Te si pueve s Obermogao blagovati na stolovima svih malo boljih gurmanskih kru Beu
PU
IVAN ARALICA
PU
21
22
IVAN ARALICA
PU
23
24
IVAN ARALICA
26
IVANARALICA
Na sastanku u konzulatu, koji je uslijedio odmah sutradan, tevanja je Anki Didulici predao sav pisani materijal to
ga je slagao promatrajui Gegana. Znajui da je konzulica do
sada radila kao nastavnica, posumnjao je da e ona razumjeti
to u tim biljekama pie i koji su zakljuci iz njih izvedeni.
Zato joj je na sastanku nastojao pukim jezikom rastumaiti
od kakve bolesti Gegan boluje. I, ako je ta bolest ludost, a ba
se o tome radi, hoe li Gegan biti prijetnja drugim ljudima
puste li ga da slobodno ivi, kao to slobodno ivi na tisue
luaka i budala.
Nije prijeporno da je jezina izolacija dala zamah Geganovoj bolesti, a bavljenje puogojstvom oblikovalo tu bolest.
Dalo joj, da tako kaem, sie, priu! Ali ni jedno ni drugo nije
uzrok njegovim neurozama. Uzroci su zapretani u prapovijesti toga ovjeka, u vremenima prije ropstva i jezine izolacije. Za lijenika koji bi ga pokuao lijeiti ta prapovijest ne bi
mogla biti nezanimljiva. Ja u nju nisam zalazio jer mi to nije
bio zadatak. Njega su jezina izolacija i puogojstvo silili da
se poistovjeti s puem, kao to bi ga, da je arhivar, samoa
meu knjigama i arhivalijama prisilila da se poistovjeti s Napoleonom, Hitlerom, Lenjinom ili Titom. Pa, ujte, ja imam
pacijenticu koja je umislila sebi da je Bog! I to sad? U selima
gdje se nekada mnogo itao Kai, bilo bi ljudi koji bi sebi
utuvili u glavu da su carevi u Stambolu na Bosporu. I pokuaj
im dokazati da nisu, doivjet e isto ono to e doivjeti pokua li Geganu dokazati da je ovjek koji uzgaja pueve, a
ne... i tu se tevanja zagrcnu i umuknu.
Pu! upade mu u rije Anka Didulica.
Zaboga! to je vama? Ni luaci koji se poistovjeuju s
puem nisu toliko ludi da bi se poistovjeivali s obinim puem. S neim to je po vrsnoi mnogo nie od onoga to jesu! I
luaci se, kao i veina zdravih, poistovjeuju s onim to je od
njih vee.
Pa, onda, ako ne s puem, s kim se Gegan izmeu pueva usporeuje?*
PU
27
IVAN ARALICA
ae da si bila na Krulju i da su od moje kue ostali saovi, da se sve ostalo uruilo, a to se uruilo nije, a bilo je
o, to je odavno razneseno, rekao je Gegan kad se pred
javila Anka Didulica. Kae da u Blaevu nema vinoa da su od maslina i smokava ostali samo panjevi s nea nad kojim su se rairile kronje borova i jasenja. A to
elom Ivana Usike na Svetom kuku? Je li obnovljena?
a, prije godinu dana! Tako su mi rekli!
PU
aluvijalnom porijeklu rahle crnice, koja u debelom slokriva itavu udolinu, moe se sa sigurnou pretpostaje nekada davno, u vremenima kad je zemlja na kojoj
stjecala svoje lice, Blaevo bilo ispunjeno vodom. Kao
PU
32
IVANARALICA
PU
33
34
IVAN ARALICA
u rosna jutra. Ili bi ih jeli ili prodavali nekim udnim kupcima! A da bi ih tko uzgajao, toga nije bilo! Ali, kad se puevi
uzgajaju drugdje, i kad se to ne dri ni ludim ni uzaludnim
poslom, to ih ne bi uzgajali i kod nas! Zar bi to bila jedina ludost koju smo preuzeli od bijelog svijeta i uvjerili se da je korisna? I pored sve ludosti koja je u njoj bila i u njoj ostala!
Moda se i naao ponetko tko je mislio da je puarstvo
kod nas neiskuan posao, da je to velik rizik, da je to ludo troenje novca i da je to trud u nita i za nita, ali se to nije usudio rei, jer su i Gegana i njegove helicikulture, rijei i vrste
poljodjelstva za koje je do sada malo tko uo, bile pune novine. Gegan je postao primjer ovjeka koji novac zaraen u tuini, doslovno, robovskim radom, troi za dobrobit svoga
kraja. ovjek koji znanje steeno na tuoj zemlji primjenjuje
na zemlji svojih predaka! A ba se to trai, ba je to u trendu:
da novcem zaraenim u tuini postajemo bogatiji, a znanjem
steenim u tuini pametniji!
Tek u petoj godini, kad su se svi navikli na puju farmu,
to god ona bila, ludost ili mudrost, i na Geganovu papirnatu
slavu, kakva god ona bila, duga ili kratka vijeka, pojavila se
sumnja je li udo puogojstva klijalo u zdravu ili bolesnu
umu. Povod toj sumnji dao je sam Gegan kad je u petoj godini
utemeljenja puogojske farme s glasovitim unom, glasovitijim i od kue na Krulju, napravio ono to je napravio.
Prije nego se pone silaziti s Krulja putom koji udolinom
Brusiline vodi izmeu Grbe i Vrkljae prema asfaltiranoj cesti,
iza koje se prua divljina Baka i Podbalca, uzdie se neklesan,
onakav kakav je od prirode dan, kameni obelisk. Stamen, visok etiri metra, uklijeten izmeu dvije stijene, taj kameni
obelisk u lokalnom govoru nazvan un, kod svakoga tko ga
gleda budi pitanje je li to tako od prirode, ili je to ovjek uspravio, uklinio meu stijene i time neto obiljeio?
Mogao se un danima pretraivati, traiti na njemu tragove dlijeta, krampa ili poluge, tragove ljudskih ruku, i ne bi
se moglo nita nai. Mogla se zamiljati dizalica koja je taj go-
PU
35
lemi kamen podignula i uklinila meu stijenje, ali nai tragove eline uadi, kojom je kamen bio opasan kad ga je dizalica
dizala, nije se moglo. A opet, odustane li od pomisli da je to
ovjek sagradio, ne moe sasvim mirno prihvatiti ni miljenje da je to priroda sama namjestila. Tu, gdje nema ni valova
ni vjetrova koji bi za nju radili! Tu usred draa i kra! U domovini divljih pueva!
I kad se nije moglo znati je li un namjestila priroda ili se
u to namjetanje uplela ovjekova ruka, proradila je mata. A
kako matu mata ovjekova glava, sve su izmatane prie o
nastanku una ovjeka uinile tvorcem. Neke od njih, ne
odustajui od priprosta govora onih koji su mu ih kazivali,
pribiljeio je mjesni upnik i objavio u zborniku ivot i obiaji Junih Slavena.
un je tu gdje jest otkako je harala kuga u Krulju i njegovoj
okolici. Iz tog je vremena i pria da bi nas sve bila kuga pomorila da
nije bilo rute i pelina i da nije bilo svetog Roka. Na mjestu gdje je sada un, sveti je Roko kugi izvadio jedno oko, a ona je njega ubola iglom u koljeno. A to je sve ovako bilo!
Kuga je zatekla neku enu na vrelu Ivana Usike. ena je nosila
praznu sprtvu. Kuga ree kako mora otii u Krulj i zaselke oko njega da pomori djecu mladu od deset godina, ali ne moe ii sama, mora je netko u selo unijeti. A ena njoj kae da ona to nee uiniti, da i
sama ima troje djece. Kuga njoj kae neka ini to zna, ali, ako je ona
u selo ne unese, unijet e je koja druga majka. Jer, da kuga onoj eni
koja je unese u selo nee pomoriti djecu! Svu e drugu djecu pomoriti, ali njenu nee! E pa, sad ini to ti drago! ena je pitala hoe li
ona njenu djecu prepoznati, a kuga odgovori da hoe, ako im na tjemenu kosu prostrie u znaku kria. Kad je tako, ena ree kugi neka
ude u njenu sprtvu pletenu od mladica mirte.
ena je sprtvu nosila do predvraa Krulja, kad joj kuga ree da
tu stane, da ne moe dalje, da e izii iz sprtve. ena je upita to joj
je da je odustala od pomora djece. A kuga joj odgovori da dalje ne
. mq^QdsmraMMo,kokziQd palieniamte i pelina. 1daMM
36
IVAN ARALICA
koraka dalje, jer joj je sveti Roko ve oslijepio jedno oko, a krene li
naprijed, oslijepit e joj i drugo. Ona da je njega bocnula iglom u koljeno, ali da se Roko uboda igle ne boji!
Da nije bilo Roka, ude kuga u selo i sve pomori!
Da nije bilo rute i pelina, sva bi seoska djeca postala aneli na
nebu!
I tu, dokle je kuga dola, posadie taj kamen i nazvae ga un!
Druga je matarija vezana uz nastanak una samo prividno sasvim drukija, bez veze s prvom. Jer, njena povezanost s
prethodnom ide preko Ivanovih jahaa Apokalipse. Naime,
prva je vezana uz kugu, druga uz rat.
37
PU
Kad bi ludost u obliku budalatina koje pravi jedan ovjek ili u obliku mahnitosti to od vremena do vremena zahvaa sve ljude, spadala u jahae Apokalipse, ono to je Gegan sa
unom napravio bila bi samo nova pria o istoj stvari koju s
prethodnima vee apokaliptinost. Ludost bi se vezala uz
smrt, kugu, rat i glad! Uz mrak i zloslutnost!
Od podnoja do samog vrha una dao je sagraditi eljezne ljestve od dva dijela. Desnu je polovicunamijenio
38
IVANARALICA
Kad bi jugoslavenski konzul u Stuttgartu Ilija Dudla naiao u Krulj i ugledao un, on bi se, ako nije zaboravio sve
ono ega se nerado sjea, morao sjetiti Geganova zahtjeva da
skoi s treeg kata na patuljasti zimzelen i dokae kako u posjet dolazi radi Geganova interesa.
Kad bi Anka Didulica, jo i danas hrvatski konzul u Stuttgartu, dola vidjeti kako je Gegan pokrenuo uzgoj pueva, u
emu su i njene zasluge, i pri prvom susretu iz Geganovih usta ula emu je namijenio taj uzdignuti kamen, Anka bi se sjetila one noge u stranjicu.
I odrubljena alabastrena glava sveeva kipa, i skok s treeg kata, i noga u stranjicu, i prenamjena una od spomenika ruti i pelinu u govornicu onima koji, penjui se prema vrhu, puu ili hodaju, sve je to jedno te isto. Nizac na koji e se
nastaviti nizati perle sa udesnim preljevima u svakoj staklastoj nutrini.
ovjek ide uspravno i samo ponekad posrne. Misli, to je
u redu! Tko hoda, taj i posre! A onda, najednom, vidi da
ovjek pade! Ma, propade! Lei u blatu i ne kani se iz njega
dii. Kao da mu je taj pad, to propadanje i to blato, cilj prema
kojemu se kretao i za kojim je teio!
io savren ili nesavren, bio obian ili vrhunaravan, vie ovjekov um moe zamisliti nego ijedna ,
"S^H bujica sobom ponijeti. Rei e onaj koji
poznaje * W tvorevine ljudskog uma! A Dante e,
zadivljen pred udima onoga koji je stvorio i na um i sva
ostala uda ovoga svijeta, kazati: Mudrosti Boja, mudro li
sve stvori, i pravedni li sudovi su tvoji. Za kraj ove prie
ostavimo oitovanja pravednih sudova, a sada stavimo u prvi
plan tvorbena uda ugraena u ono to je stvorila Boja
mudrost i ovjekov um. Objedinjeni, to su dvoje stvorili sve
to e u ovom poglavlju biti reeno. to e se moi proitati
ili naslutiti!
Sve se te tvorevine Boje mudrosti i u nesavrenstvu savrena ovjekova uma moe pronai u panji, koju su pisani
mediji, dnevnici, tjednici, tabloidi, revije i sve ostalo to je izlazilo iz tiskarskih strojeva, poklonili Geganu i njegovu puarstvu od trenutka kad je pronaen u ulmskoj umobolnici
do dana kad je postao dobitnik prestine nagrade Zlatni pu
Europe. Tu se mogu nai deseci reportaa, vijesti, komentara
i na stotine slika kojima su ti uraci popraeni.
Ovdje prepisati i preslikati sve ono to su napisali i oslikali
brojni reporteri, izvjestioci i komentatori? Boe nas sauvaj
od te napasti, jer u tim izvjetajima, opisima i prodikama ima
vie ponavljanja nego ga je u poruci koja proima svu tu pisaniju: kako na ovjek moe kad hoe, i kad ga podravaju oni
iz Ulma. tovie, jer su objavljivani nekoliko godina, po naelu ponovi ve jednom kazano kad ocijeni da su itaoci zaboravili ono to si vie puta ponovio, napisi objavljeni na kraju
40
IVANARALICA
PU
41
42
IVAN ARALICA
bornu ljudsku narav pretvarati u narav puju, mirnu, puzeu, polaganu i dobrano slinavu.
Kad je s tom tiradom zavrio, zautio je i utio dugo. Sve dok se
u toj utnji nije zapitao to on to govori, pa opet zautio. Ovako: O
emu ja to trabunjam? Kakvo jedinstvo u puu! I kako bi se to puja
narav preko prehrane pujim mesom preselila u ovjeka i postala
ovjekova narav?
Ja mu na to dubinsko pitanje u tom trenutku nisam znao odgovoriti. Ali, kad se ponovo oglasio, kao da se budi od sna, i upitao sebe
sama da on u tome to govori ne ita tekst koji su drugi napisali i
prisilili ga da tui tekst izgovara kao svoj, ja sam se sjetio zgode koja
se tu skoro dogodila premijeru jedne susjedne zemlje.
A premijer se nama susjedne zemlje zvao Belko Zver. O njemu
je novinar uba azo napisao da mu inteligencija nije manja od nule, ali ni mnogo vea od nje; da je malomianski ridikul koji nosi
odijela jarkih boja i zlatni nakit na zapeu, na prstima, oko vrata i
na uima; da je zaljubljen u sebe, a sa suradnicima naprasit i neugodan; da mu je za stupanj inteligencije nevjerojatno razvijena vjetina
oslukivanja na koju stranu vjetar pue i prilagoavanja tim
strujanjima vjetra; da voli nogomet, ali da o njemu ne zna nita i da,
suprotno tome, voli viski i o njemu zna sve; da sam nije veoma siromaan, ali da je podanike kojima vlada doveo do takvog siromatva
da moraju ekati u redu kako bi neto kupili, za sve - osim za smrt.
To dobiju bez reda, pa ak i preko reda!
Taj premijer Belko Zver, premijer u susjednoj zemlji, a ne u naoj -jer takva premijera kod nas nema, takvi se kod nas nalaze na viem poloaju od premijerskoga - drao je govor u parlamentu. Neto
dugo, neto kao izvjetaj o stanju drave i nacije, gdje se govori o
svemu, pa mora biti i onoga ega nigdje nema. I opirno, pa mora
ugnjaviti i onoga to ita i onoga to slua. itajui to neto dugo,
zamuckivao je i preskakivao po koju rije, pa su mu izgovorene reenice bile kusaste i nejasne. Krivo je izgovarao rijei stranog porijekla. A kad se spotaknuo o normativ i izgovorio ga kao primitiv,
skuptinari su prasnuli u smijeh. Belko Zver je popravio kravatu, pa
i sam se nasmijao i rekao u mikrofon ne itajui:
PU
43
PU
o jedan novinar, imenom uki eljo, koji radi u reviji tiskanoj na finom papiru, pa donosi prejasne
slike u boji, svoj je lanak ilustrirao prizorom kad
Gegan, rasprskavajui vodu iz desetak slavina
razmjetenih na raznim stranama, pravi nad puogojilitem u
Blaevu umjetnu maglu. Maglicu! Ve vieni prizor pri svjetlosti munje ovoga se puta moe vidjeti na svjetlosti podnevnog sunca u srpanjskom danu.
Zaudo, na suncu ta maglica ne svjetluca kao to je svjetlucala na svjetlosti munje. Na suncu je maglica postala prozirna koprena, koja je onome to se kroz nju vidi - ogradama od
plastinih mrea, stupovima koji te mree nose, zelenim lijehama koje slue za puju ispau i puevima ije se kuice blijete - dala onu sivu, mistinu boju koju viamo u filmskim
prizorima kad nam se eli predoiti zaaran i nestvaran svijet.
Dodavi toj sredinjoj slici, koja se protegnula preko gornjih
polovica dviju stranica, jo nekoliko manjih slika - kako
stotinjak pueva brsti lie uljene repice, kako se dva pua u
strastvenu prepletu tijela pare i kako pu u iskopanu rupicu
lee kao biserno zrnje bijela jaja - uki je i svoje pismo ispisano ispod i oko tih slika usmjerio u istom pravcu. Da nam u
razgovoru s Geganom otkrije to vie misteroiznih podataka
o ivotu iza te vodene koprene, iza te magle i maglice!
Jedno od ukijevih pitanja upuenih Geganu bilo je kako
stvari stoje s puevim vidom?
Kao i sa ovjekovim, odgovorio je Gegan. U puu su oi na
vrhovima para velikih ticala, u ovjeka na prednjem dijelu glave.
45
Obilazei u Geganovu drutvu puogojilite, novinar uki eljo, sudei po onom to govori, ovjek odgojen daleko od
prirode i sela, ostao je zauen kad je vidio da puevi puu
uz stabljiku i po licu i naliju lista. Da vise na hvojama dok te
hvoje brste, i da se stabilno kreu u kojem se god poloaju
nali! Visili, penjali se ili plazili po ravnu - sve im je isto!
Je li sluz to je puevi izluuju toliko ljepljiva? upitao sam
Gegana.
Nimalo Ijepljivija od svake druge sluzi, prijatelju, odgovorio
mije. Ne radi se tu o ljepljivosti sluzi nego o profinjenom, istananom osjeaju ravnotee, kojemu ovjekov osjeaj ravnotee nije ni do
koljena. ovjek, koji se kao dvonoac hvali svojom ravnoteom, svojom vjetinom da samo na dvije noge hoda uspravno, i bez ravnotee, ostaje i bez glave i bez razuma kad mu se nebo nae pod nogama.
to mu se esto dogaa i kad mu je stvarno pod nogama zemlja! I
kakva ti je to ravnotea? A puu ravnoteu ne moe pomutiti ni nebo ni zemlja. To pu moe zahvaliti postojanju dvaju ganglija, oteklina slinih cisti, koji su nadomjestak preglomaznu ovjekovu moz<zu. Ciste su dviie. <iornia i donia. a voloene su u obliku vrstena
46
IVAN ARALICA
kroz koji prolazi jednjak i kroz njega sva trava to je pu pojede. Na donjem gangliju postoje dva mjehuria ispunjena fino destiliranom tekuinom. U toj tekuini plutaju sitni kamenii boje porfira. Ti porfirni kamenii pritiskom na stijene mjehuria, u kojima su
ivci, daju puu osjeaj ravnotee. I on je ne gubi ni kad mu je nebo
ispod nogu ni kad mu je zemlja iznad glave. Po mom bi sudu takvu
savrenstvu u dranju ravnotee i ovjek trebao teiti. A to nee biti
mogue dok mu se mozak ne pretvori u ganglije. E, sad, kako to postii?
PU
47
48
IVAN ARALICA
Gledajte kako to naizmjenino irenje jedne i stezanje druge bradavice uzrokuje kretanje! Ti valovi stezanja i irenja! Kad bi ih prebrojali, nali bi da se odjednom u duini stopala pokree osam valova. A
da bi pu prevalio jedan centimetar puta, potrebna su mu najmanje
dvadeset i etiri miina vala! Gledajte tu maineriju, tu pogonsku
snagu! Impresivno!
Kad smo se nagledali te impresivne snage, i kad su nas zaboljela
koljena od kleanja a vratovi od gledanja gore, Gegan ree da ustanemo. On e mi, dok budemo na nogama, rei u emu je problem i to
on rjeava, ali do sada nije uspio rijeiti.
Dok smo odozdo gledali, rekao je Gegan, niste mogli prostim
okom vidjeti da izmeu bradaviastih miia curi sluz iz sluznih lijezda. Za to bi trebalo povealo. I sad, mnogi misle da je problem s
koritenjem ljudske snage u toj sluzi. Kao, puu je, da bi puzao, potrebno dobro podmazivati put kojim pue, a te sluzi u njegovim sluznim lijezdama nema dovoljno. Nije u tome problem. Sluzi, dodue,
ima u ogranienim koliinama, ali se manjak sluzi moe nadomjestiti
polijevanjem vodom povrina po kojima e pu puzati. Tada se
sluz troi u malim koliinama, a ponekad nije ni potrebna! Problem
je u neem drugom! Znate li vi kojom se brzinom kree pu vinogradnjak?
Ne znam, gospodine!
Pri redovnom pogonu, vinogradnjak prevaljuje est milimetara i dvadeset i pet stotinki milimetra u minuti, a u pogonu pod punom parom prevaljuje sedam milimetara i osam desetinki milimetra.
Kakva respektabilna brzina, i kakva velianstvena snaga! Dakle, ni
u podmazivanju ni u brzini nije problem. Problem je kako tu snagu
usmjeriti da tegli u istom pravcu! Zato ja, prijatelju, drim ove uzde
u rukama. Ne znam kamo ih smjestiti ni kako ih upotrijebiti. Pu nije konj, ne doputa da mu vale stavi u gubicu i da ga uzdama usmjerava kamo eli. Ne moe ga ni za rogove vezati. to god poelio uiniti na njegovoj glavi, pokua li, on e pobjei u kuicu. Da
mi je to navoenje na teglenje u istom smjeru rijeiti, ini mi se da
bih rijeio dvije najvanije stvari za ovjeanstvo. Obrazac ponaanja i izvor energije! Poniznost bez ikakva samopotovanja! ^^
PU
49
U stranakom glasilu eki i srp nije se pojavio ni nastavak ni komentar ove udne reportae Cicka Bingule, pa se
ne moe znati je li sa zakljukom - da se ovjek mora osloniti
na puju snagu kao izvor energije, i na puju duhovnost po
kojoj e mu poniznost bez ponosa biti temeljni oblik ponaanja - bio zadovoljan urednik i vlasnik tog stranakog biltena
onaj komunistiki sekretar komu su se iskrivila usta i ispupila lea od prie kako e ponovo doi njegovih pet minuta.
Samo po jednoj injenici, da je ikovu reportau o pujoj
zaprezi uvrstio u svoj listi, oskudan prostorom, moglo bi se
zakljuiti da su Geganova nastojanja i oekivanja slina njegovima.
Iako se Gegan jo nije ni pogrbio niti mu se iskrivila usta!
pred sam kraj ovoga nisca bisera o mudrosti ovjeka i tvorca ovoga svijeta to su ih novinari mogli
uoiti u susretu s novom kulturom, s helicikulturom, navest emo ono to je uoi apoteoze puogojegana zabiljeio Goo Mali u svom listu Glasnik. U noma koje su ozbiljno mislile da njihova veliina lei u njihovelikom formatu, i jo vie u tome to njihov novinar,
vo zlatno pero, spomenuti Goo Mali, moe jednako dobsati o literaturi i o pripremanju pueva na dvadeset i dva
a. Jer za Gou je vaan tekst, a o emu on govori, nije
e vano! Ako je dobro napisan, dobar je i kad govori o
m zubima, kao to e govoriti ovaj to emo ga na kraju
sku nanizati.
PU
52
IVAN ARALICA
PUZ
53
54
IVAN ARALICA
ju od lijevanog eljeza. A samu tepsiju s puevima gurnuo je u zagrijanu penicu i ostavio da se pripremljeno jelo pee desetak minuta.
Ponueni su mi puevi pripremljeni na burgundski nain. Mogao
sam rei i da sam ruao pa mi se ne jede, i da iza peene janjetine
puevi ne idu, makar i na kraljevski nain bili pripremljeni, ali nisam mogao rei da ne mogu kuati i pojesti bar jednoga.
Dok sam prvoga stavljao u usta, sjetio sam se i one veere u Goriu i rugalice koja me stavljala na stranu onih. koji pueve ne jedu.
Zaboravio sam i na janjetinu, koje, uostalom, nije ni bilo toga dana
u mojim ustima.
Poistio sam i pojeo vie od tuceta pueva. I jo bih da me Gegan nije pretekao jedui bre od mene i ne marei to njegov gost u
jelu zaostaje. to gubi korak! Dok ja jednoga, on smae tri!
Jedete kao to ovjek jede i kad ove slasne pueve jedete! rekao
je Gegan dok smo se sladili.
A kako bih drukije?
Jedite kao to pu jede! U svemu se treba izjednaiti s puem,
pa i u jelu.
Zar pu nije spor i u jelu kao to je spor u svemu drugome?
ovjee, o emu vi govorite! Kakvo neznanje za jednog novinara, knjievnog sladokusca i slavom ovjenanog gurmana. Preivaa dobrih bokuna!
I tada sam, da bih bio pouen o prodrljivosti pua, morao sluati kako u eljusti balavca postoji vrlo sloena mainerija za pau i
za usitnjavanje popaenog.
Na samom poetku usnog otvora, rekao je Gegan, umjesto
donje vilice koju susreemo kod drugih ivotinja, nalazi se laloka,
mesnato zadebljanje neto vre od ostalih dijelova tijela. Odozgor,
nasuprot laloci, nalazi se gornja vilica u koju je, kao no otar, usaen sredinji zubi. Njemu se slijeva i zdesna nalaze, jednako otri,
boni i rubni sjekutii.
Time to je Gegan nabrojio pu samo brsti i trpa u sebe. Lie,
klice, gnjile, pupoljke i cvjetove! to je halapljivo popapao, to jo
halavlnvije, uz pomo usnih miia, aura vrema jednjaku*,....... ^
PU
55
56
IVAN ARALICA
PU
57
PU
8
ije bilo dnevnika ni tjednika, nije bilo radijske ni
televizijske postaje koji ne bi prenijeli vijest da je
uzgajiva pueva Gegan od Krulja, za godinu
Gospodnju koja je u tijeku, od Internacionalnog
instituta za puarstvo dobio Zlatnog pua Europe. Malo ih
je koji nakon te vijesti nisu donijeli i dodatni prilog, u slici i rijei, o slavodobitniku iz Krulja. U tim prilozima, jer se o Geganu, kako smo vidjeli, i do tada mnogo pisalo, bilo je malo
novoga. Ako ne dri da je u novinarstvu najvea novost kad
naie na ono to se ve ponavljalo i ima dobre izglede da se
ponavljati nastavi.
Ipak, i u tim ponavljanjima to ih je potaknula dodjela
Zlatnog pua Europe nalo bi se poneto novo. Poneto na
drukiji nain kazano, pa se inilo potpuno novim. Meu tim
novinama nalazili su se podaci o onome tko tu visoku nagradu dodjeljuje, o onima kojima se dodjeljuje, o sadraju nagrade i uincima to ih nagrada ima na onoga tko je dobije.
Internacionalni institut za puarstvo koji nagradu dodjeljuje, ve se trideset i nekoliko godina nalazi u pitomom mjestacu u blizini grada Cunea, pokraj puta to vodi od Torina
kroz talijansku pokrajinu Pijemont prema francuskoj granici,
a otuda prema Nici i Cannesu. Pijemont, u kojemu je smjeteno pitomo selo s uzornom puogojskom farmom, i gradovi
Cuneo i Torino, u svijetu intelektualaca europskih naroda budi asocijaciju na smisao pojma pijemontizam, koji je postao
sastavnim dijelom svih europskih jezika, rije u svakom boljem rjeniku. Za nju znaju i ljudi koji su daleko od stalea in-
59
I zaista, tko god ovo proita, uvjerit e se da to ni s uzgojem pueva ni s Institutom koji dodjeljuje Zlatnog pua Europe ne moe, kad bi se i htjelo, imati nita!
Internacionalni institut za puarstvo ne dodjeljuje nagradu samo puarima europskih zemalja, dodjeljuje je i puarima na amerikim kontinentima, pa usporedo sa Zlatnim puem Europe postoji i Zlatni pu Amerike. Protiv te usporednosti nitko nema nita, ali, kako novine javljaju, ima
prijedloga da se utemelje i nagrade vezane uz druge kontinente. Obeanje je Instituta koji nagrade dodjeljuje da e to biti
uinjeno im se puarstvo ili helicikultura, uzgoj i potranja
pujeg mesa, proire na druge kontinente.
Nema dvojbe da e to biti uinjeno, jer veliki vinogradnjak ne ivi samo u vinogradima Europe i Amerike, gdje katkad ini mnoeo tete na mladim Dupovima vinove loze. neeo
60
IVAN ARALICA
i posvuda na svijetu gdje se prostiru niska brdaca i plitke doline, zatiene od morskih vjetrova, i raste grmlje i trava koju,
jer vjetra nema, svake noi orosi rosa.
Nagrada Zlatni pu Europe sastoji se od plakete na kojoj zlatotiskom pie tko nagradu dodjeljuje, ime nagraenog i
zato mu je nagrada dana. Geganu - za uzgoj helix pomatia, velikog vinogradnjaka, pua bijelog mesa porijeklom s hrvatskih priobalnih podruja.
PU
61
63
PU
ao to nitko ne zna kako stoji s Geganovim zdravljem, isto tako nitko nee znati moe li se ovom
_ r m poglavlju, u kojemu e biti opisan
zavretak slavit X ' ! ljenikove slave, zavretak njegove
apoteoze, rei da eer dolazi na kraju.
Dogovore s Geganom da dobitnik Zlatnog pua Europe nastupi u emisiji Nedjeljom u dva obavljao je televizijski novinar Rua Sebo. Gegan e od svoje kue u Krulju do
Glavnog kolodvora doi sam, kojim sredstvom eli, osobnim
kolima, kamionom, vlakom ili autobusom, a tu e ga preuzeti
Sebo i odvesti u hotel Central, samo koju minutu hoda od
Glavnog kolodvora.
Tu e noivati, tu e se hraniti, sve na troak Hrvatske radio-televizije, koja na taj nain asti i koristi u svoje plemenite
svrhe dobitnika Zlatnog pua Europe. Osim trokova prehrane i stanovanja, televizija e snositi i trokove putovanja od
Krulja do televizijske zgrade i natrag. Uz sve te pogodnosti,
iznenadit e Gegana i prigodnim darom, servisom za kavu,
ije su alice oblikovane po uzoru na puje kuice i oslikane
puevima po vanjskim stijenkama.
Gegan je doputovao nonim vlakom, iako ga je Sebo od
nonog putovanja odgovarao ali odgovoriti nije mogao. Smjestio se u hotelu, zaelio Sebi laku no i obeao da e sutra u devet sati, kad Sebo po njega doe u slubenim kolima, biti obrijan, umiven, odjeven i spreman odgovoriti na svako pitanje.
Ali... rekao je Gegan nakon pozdrava i obeanja da e
sutra u devet biti na nogama.
64
IVAN ARALICA
PU
65
66
IVANARALICA
PU
67
68
IVAN ARALICA
PU
69
70
IVANARALICA
PUZ
71
Sebinu su tatinu pogaale dvije stvari, rana elavost i sjedine u ono malo kose to je na zatiljku ostalo. I jedno i drugo
rijeio je jednim potezom. Ne tjednim ianjem, jer bi se i elavost i sjedine raspoznavale, nego svakodnevnim izbrijavanjem i tjemena i lica. Tako izbrijana, Sebina je glava nalikovala
na glavu dojeneta kojemu, ne zna se zbog ega, na tjemenu
niu samo maljice, pa i one skorene u tjemenjai. Kad iz te glave zasvijetle Sebine uplaene oi pune zlobe i elje da ljude,
koje je doveo u svoje Nedjeljom u dva, dovede u protuslovlje, postidi, uvrijedi i raerei ih, ta glava nalikuje na glavu iz
bajke koja u izrazu svoga lica sjedinjuje djeje oblije i staraku pakost. Starmalog pakosnika koji svoju veliinu pokuava graditi na poniavanju svojih gostiju! Koji to ponienje
zasluuju, im su na njega pristali!
Bez brige! Da ga je imao priliku vidjeti u svojoj emisiji, ne
bi Sebo ni dobitnika Zlatnog pua Europe potedio ponienja do razine vinogradnjaka iz zaputenog vinograda u tamo
nekoj vukojebini.
Znajui sve to, ravnatelj mu je srdito rekao:
Bolje da si sebe sama upitao gdje naoh ovakvu budalu?
Pa, da si ga ti naao i zadrao za sebe! Nego, to ga meni dovede!
Zbilja, to se to dogodi? to je s nosom? tos! Nema to!
E pa! Zar opet ja kriv? Posao je posao! veze Sebo.
Ti ga preuzmi, ja odlazim! Isprazni mi sobu! Zovi policiju, zovi lijenike, zovi koga zna, samo ga izbaci iz kue i poalji... Ne znam kamo! Za ludnicu jest! A je li za Lepoglavu,
neka se istrai!
Da je Nua, nevjerna ena Geganova brata, bila u prilici
vidjeti kako njen djever, zbog spominjanja pujeg dimorfizma, puem od porculana i zlata pogaa na nos ravnatelju televizije i puta mu krv, ona bi se prisjetila trenutka raspaljenog Gegana i odrubljene alabastrene glave Ivana Usike.
Da je jugoslavenski konzul u Stuttgartu bio prisutan kad
ravnatelju televizije^ ni krivu ni dunu, podmetnue toga lu-
72
IVANARALICA
10
a se Geganov ispad dogodio na Krulju, gdje je
Gegan u neku ruku pripadao drutvu javnih
linosti, dugo ne bi taj ispad mogao ostati tajna.
Pa, ne moe se lako zabauriti krvarenje nosa ravnatelja televizije! Kako se izgred dogodio na televiziji, u blizini
novinara Sebe, koji je svu svoju slavu iza nedjeljnih objeda,
pred sitim i napitim gledateljima, stekao izvlaei iz svog
pamenja ovakve ispade i podmeui ih pod noge svojim gostima, tajna ravnateljeva krvavog nosa ostala je tajna nekoliko
minuta. Onoliko koliko je trebalo osiguranju da iz prizemlja
dotri do ravnateljeve sobe, vee ruke Geganu i odvede ga tamo gdje se napasnici smiruju.
Tada je Sebo dobio vremena da ide iz jedne u drugu redakciju i pria o krvi iz visoko rangiranog nosa. I da se ali
kako mu je propala sjajna emisija:
Bern ti! ovjek dobio 'Zlatnog pua Europe', umislio sebi
da je i sam pu i trai da svi postanemo puevi! Jebo te, kakva
pria! A sve o njemu znam! Ono o sjei sveeve glave, pa ono
o vritnjaku i te stvari!
Ali, koga briga za Sebinu alopojku! Ovim svijetom hoda
mnotvo umiljenih veliina. Umiljenih da su pu kao Ge
gan, ili umiljenih da su onaj to je na Sinaju govorio iz plamteeg grma. Svi e se oni odazvati na Sebin poziv i doi u nje
govu emisiju, dopustiti da ih Sebo vrijea i za sve vrijeme tra
janja emisije, i dugo vremena nakon toga, misliti da su u
oblacima, a ne u obinoj pljuvanici. Prema tome, valja otpiliti
Sebine alopojke!, _ _ ___,,...... ,....,._ ....... ^*.,.^...^.,,,..,.
74
IVANARALICA
Sluaja se dohvatio glasoviti Odbor za ljudska prava koji nosi ime po jednoj od europskih prijestolnica. Njegov predsjednik Kurcup Ledinjak sazvao je konferenciju za tisak i dao izjavu da je u Geganovu postupku prepoznao govor mrnje, a u raskrvavljenu nosu napad na slobodu javne rijei, na medije i na
ljudska prava to ih moraju imati novinari. Ledinjak je traio
svestranu istragu sluaja i obavijest za javnost o onome do ega ta istraga doe.
Na izjavu Kurcupa Ledinjaka, na ije su sumorno lice i
glas slian ljepljivoj glini mnogi alergini, bilo je estokih
reakcija. Prigovoreno mu je da tako ustro ne brani ljude koje
novinari, ni krive ni dune, proglase lopovima, laljivcima i
nevaljalcima svake vrste, kao to brani novinare kad dobiju
po nosu. Pogotovo one novinare koji su bili gorljivi zagovornici sree u komunizmu, dok je on, Kurcup Ledinjak, bio
predsjednik neke od ideolokih komisija komunistikih centralnih i lokalnih komiteta.
Opet na jednoj od tiskovnih konferencija, kojih se Kurcup
drao kao Gegan svoga una, odgovorio je svojim kritiarima
da on jest bio komunist, ali da se toga ne stidi, jer da komunisti
nikad nisu izdali hrvatski narod, pa ga ni on, Kurcup Ledinjak,
nije izdao.
A protivnici su mu, mrak narodnjaki, odgovorili: Moda i
nisu! Ali je bilo onih komunista, a ti si jedan od takvih, koji su protiv pojedinaca iz hrvatskog naroda podnosili kaznene prijave da pjevaju nacionalistike pjesme. Podnosili prijave i svjedoili na sudu!
Kao u osmanlijska vremena: kadija tui, kadija sudi!
Ali, i ti Kurcupovi protivnici! Ne bi trebalo na sitnice
svraati panju! Jer, tko na sitno gleda, malo valja! Koliko god
bila krupna stvar da je Kurcup Ledinjak od nekadanjeg progonitelja ljudi, za nita, za pjevanje pjesme, postao zatitnik
ljudskih prava i branitelj slobode javno izgovorene rijei!
Ili da dokae kako je uvijek bio branitelj ljudskih prava i
slobode javne rijei, ili da nadoknadi u demokraciji ono to je
pod komunizmom propustio, Ledinjak je iz dana u dan, na
PU
75
sve mogue naine, podgrijavao sluaj razbijenog nosa kipiem pua od zlata i porculana. Istraiti i s rezultatima istrage
izii u javnost! To ne smije ostati nekanjeno!
A to su imali istraiti oni, uglavnom policajci i psihijatri,
koji su drali Gegana u zatvorskoj bolnici na promatranju? Je
li on zdrav ili bolestan ovjek! Isto ono to su svojevremeno lijenici bolnice u Ulmu i gosti koje su zvali u pomo trebali ustanoviti i, prema ustanovljenom, postupiti.
Trebalo je utvrditi je li dobitnik Zlatnog pua Europe
ovjek irokih vidika i vedrih horizonata, ovjek koji je vidio
svijeta i od vienoga dosta nauio, inovator u puarstvu, koji
je od starinskog naina sakupljanja pueva po vinogradima,
sjenokoama i vrletima preao na uzgoj pueva u puogojilitu, ili je to ovjek sa ijom pameu nije sve kako bi trebalo
biti, pa mu je nenormalno ono to je svima normalno, dolje
ono to je za svakoga gore, prvo ono to je svakomu zadnje, a
znaajno ono to je svakom ovjeku bez ikakva znaenja.
Koliko god truda uloili, policajci upornim pretraivanjem Geganove prolosti, a psihijatri svestranim analizama
svake njegove rijei, odgovor na pitanje je li ovo ili ono nai
nisu mogli. udno, svi, koliko ih je u tom traganju sudjelovalo, pri svakom pokuaju stali bi kao ukopani na sredini vododjelnice prema jednoj ili drugoj odluci, lud je ili je normalan, i ne bi se mogli opredijeliti u kom smjeru udariti. Neki su,
inilo se, bili pred vratima spoznaje kad su rekli ni ovamo ni
onamo, ni bolestan ni zdrav. Nita od gledanja na stvar u vodoravnom poloaju!
Na sve to to se sa Geganom zbiva treba gledati vertikalno! Treba se uzdignuti od zemlje i odvojiti od zemaljskog, treba se nai nad oblacima, u prostoru koji se, rjenikom psihijatara i pjesnika, zove zaumlje. A zaumlje je onaj prostor u kojemu se znanje i neznanje, um i ludost, magla i lucidnost, tama i
svjetlost sjedinjuju i ine neto tree. ine zaumljel
Meutim, pronaavi u zaumlju rjeenje enigme Gegan,
oni nisu i
76
IVAN ARALICA
trailo da kau je li Gegan neuraunljiv ili je pri zdravoj pameti, to je znailo, treba li ga vratiti kui pa neka uzgaja pueve ili je za Stenjevac i Lepoglavu?
I to sad kad odgovor nije pronaen, osim u zaumlju? A
zaumlje nije vrijednost koju bi priznavalo sudstvo i medicina.
To je vrijednost koju priznaje samo literatura. A tko literaturu
ia!
Pitanje koje je dobilo svoj odgovor treba pamtiti; pitanje
bez odgovora, jao nama, treba ivjeti i preivjeti! A odgovor
doekati ili ne doekati!
Dugotrajno i muno ispitivanje lijenika i policajaca, istina, nije odgovorilo na pitanje je li Gegan lud ili normalan, ali
je zato otkrilo razloge zbog kojih je dobio Zlatnog pua Europe. Nisu to bili razlozi za koje bi svatko pomislio da su
posrijedi, jer da jesu, u istrazi ne bi bilo nikakva otkria. Razlozi kao to su taj da je u puarskom institutu prepoznat kao
vrstan proizvoa bijelog mesa pua vinogradnjaka, genetski
vezana uz podzemlje na kojemu se uzgaja vinova loza babi! Bili su to u njemu, u Geganu i njegovu zaumlju zapretani
razlozi koje su lijenici, vie nego policajci, iskopali. Onako,
malom lopaticom, kao to to rade arheolozi prekapajui tko
zna koji sloj nekog nalazita u potrazi za predmetima od kosti, kamena, terakote ili metala.
Gegan se i izrijekom suprotstavio miljenju da mu je vrsnoa pujeg mesa iz Blaeva donijela europsko priznanje.
Ma kakvo bijelo puje meso, ovjee!
Zato su se lijenici prvi u tom openitom uvjerenju pokolebali. A kad su pustili Gegana da im ispria priu o pravom
razlogu zato ga nagradie tako obilno i uzdignue tako visoko, priu zanimljivu i uvjerljivu, lijenici, ispisujui je u svojim dnevnim biljekama, i sami u nju povjerovae.
Da, ba povjerovae! Jer nemogue je da bi je tako istanano, upravo filigranski, ispisali da u nju nisu povjerovali. Kad
u nju ne bi vjerovali, sami bi sebi rekli: ostavimo njegove ludosti njegovim ludostima i ne bistrimo ih! Ali to niti rekoe
PU
77
Njemu je pria stavljena na uvid da bi ga oni koji su Gegana ispitivali skinuli s vrata. Jedan je lijenik kazao da bi ga
skinuli i s jedne druge stvari kad bi mogli, jer je svojim mudrovanjem svima dojadio! Slobodno mu je da na Geganov
sluaj ugroavanja ljudskih prava i slobode izraavanja zaboravi
ili, ako ocijeni da i to ide u prilog zatite ljudskih prava i slobode izraavanja, krene u javno osporavanje prie proistekle
iz zaumlja, prie koja pria to sam dobitnik misli o razlogu
zato ga oni iz Pijemonta nagradie.
Budui da se Kurcup Ledinjak, poto mu je pria slubeno uruena, ni jednom rijei u javnosti nije oglasio, moe se
kazati da ga je pria razoruala i obeshrabrila. Valja pretpostaviti da je kazao:
Pusti luaka da luduje! I to je sastavni dio ljudskih sloboda!
Geganovu priu o tome zato dobi nagradu na uvid i ravnanje, dobio je i ravnatelj televizije, koji nije nazvan imenom
da se u tom imenu ne bi prepoznao i onaj koji to nije. Kad je
priu dobio u ruke, rana mu je na nosu, dijelu obraza i gornjoj
usni bila zarasla, ne ostavivi za sobom nikakva traga. Jednako kao i rana na licu, ni ono to mu se s Geganom dogodilo,
ono krv i strka, ono javna bruka, na njegovoj dui nisu ostavili
nikakva traga. Sve je, i ono to mu se zbilo i ono to Geganova
zaumna pria kazuje, prihvatio sa aljive strane. Onako kakvim smo ga imali priliku vidjeti, u razgovorii^Geganorn do.
liJ
78
IVAN ARALICA
11
poetku je bila pria o ratici i puu. Ta je pria bila
u vlasti Pilana Klokoa dok je on nije ispriao, a kad
ju je ispriao postala je sastavni dio pamenja
svakog pua. Neto slino ovome:
Sve je po njoj postalo, i
nita to postoji nije bez
nje postalo. U njoj bijae
ivot i ivot bijae
svjetlo...1
80
IVANARALICA
PU
81
82
IVANARALICA
puevi puu, omoguiti da u djelo pretvori sve svoje zamisli i ostvari sve snove o kojima puevi sanjaju.
PU
83
84
IVAN ARALICA
PU
85
PU
12
akon prie, kojoj prethodi prorotvo a zavrava se
poukom, pojavi se Prpu.
Za razliku od nekih drugih koji iz temeljnih
pria izlaze i pojavljuju se na slian
nain, za koje se zna i otkuda dolaze, i tko ih alje, i to
namjeravaju uiniti, za Prpua se nije znalo ni otkuda dolazi,
ni tko ga alje, ni to namjerava uiniti.
Zna se samo da se spustio s Jaglea, proao pored kapele
Ivana Usike, niz stijene Svetog kuka siao do izvora i otuda
svim puevima u Blaevu rekao:
Molit u mone za sve one koje naem dostojnima moga
pokroviteljstva. Iz ega e malo tko biti izuzet, jer malo koga
ne drim dostojnim svoje pomoi. One koje budem molio za
svoje tienike sad odmah, dok smo kod naela, pozivam da
mojim molbama udovolje. Za sebe sama neu ni od koga nikada nita moliti. Ali, ako bih kadgod podlegao iskuenju i za
sebe neto zamolio, pozivam one koje u moliti da mojoj molbi ne udovolje. Molbe za druge usliite mi, molbe za sebe sama odbijte mi!
Blaevo i puevi u njemu i do sada su uli razliita obeanja onih koji dolaze, ali obeanje s toliko nesebinosti do sada
uli nisu.
Tumaenje uzroka tolike nesebinosti ponudio je pu koga je Gegan pokupio u jednom zagrebakom parku, strpao u
lijevi dep i donio u Blaevo na povratku iz Ulma. On je, taj
pu iz lijevog depa, dok je brstio peruniku, proitao na zidu
Sveuiline biblioteke paroluJ vrjemena mjnistra prosvjete
87
PU
IVAN ARALICA
A gdje bi se to drugdje moglo dogoditi nego na vrhu dvometarske ratike, na koju se Prpu, strpljivo i polako, uspinjao
nekoliko godina i u pet dana, kako bi koji izbio iz srike, iz
vrutka ivota, grickao mlade izboje, jedva nalik na listie.
Grickao onako kao to bi pio vodu iz vrela koje vodu izbacuje
uvis!
I tako je Prpu, im je siao na vrelo, po nesebinosti koju
je objavio, od sve tri grupacije - od onih iz lijevog Geganova
depa, od onih iz depa desnog i od onih koji nikada ni u jednom depu nisu bili - prepoznat kao onaj nad kojim se obistinilo prorotvo iz prie o puu i ratici. Stekao je mo da ostvari
ono to je naumio, i mo da u zbilju pretvori puje snove.
To je taj!
I svi se oko njega okupie!
proitati draest i vragolanstvo to obuzima one koji se oslobode gamadi u perju i postanu lagani, razigrani i razdragani.
Saeto u jedno, to to su tvrdili puevi iz desnog depa,
znailo bi da se netko zatekao u prpi, da se stao prpoiti u praini, da se oslobodio onoga to mu je priinjalo prpu i da je, na
kraju puta, postao prponi Prpu. Zaputio se u Blaevo i s ruba vrela objavio svoju prvu zapovijed.
Puevi porijeklom i duhom vezani uz Geganov lijevi
dep tom se jezinom i narodnjakom porijeklu imena onoga
koji se iahurio iz prie o puu i ratici estoko usprotivie.
Za njih ime Prpu potjee od sloenice para-pu. Ono para to
stoji ispred pua kazuje da osoba koja to ime nosi samo vanjtinom nalikuje na pua, ali da nema sutinske veze s puem
ije ime nosi. Primjerice, da bi bila spora i plaljiva, da bi uvuena u kuicu preivljavala zime i sue, da pred sobom ne bi
vidjela dalje od pet milimetara i da bi zabalila sve kuda proe. Prema tome, vanjtinom pu jest pu, ali po svemu ostalomu, po svojoj osobnosti, on ne samo da pu nije, nego je ba u
svemu suprotan onomu to istinski pu jest.
Spor su izmeu onih iz lijevog i onih iz desnog depa pokuali izgladiti oni koji ni porijekom ni duhom ne pripadaju
Geganovim depovima, oni koji su pokupljeni po kru Jaglea, Zatoglava i Drevenika i u vreama doneseni u Blaevo da
tu ive i da se tu mnoe.
Oni rekoe da se dvije pretpostavke o porijeklu Prpueva
imena, one da to ime potjee od rijei prpa i prpoati i one da je
korijen imena Prpu u sloenici para-pu, mogu smatrati jednom. One se susreu i slijevaju jedna u drugu. Prpu je postao
para-pu, ono to pu po vanjtini jest ali po sadraju nije, kad
mu je dola prpa, on se poeo prpoiti i, prpoei se, oslobodio
se gamadi!
Moda je tako! Ali gdje je i kojom prilikom do sjedinjenja
dolo? To se do sada ni jednom puu, ni na kojem mjestu ni u
kakvoj prilici, nije dogodilo!
_______
. ._.......... _ ...
89
PU
13
ok sam k vama dolazio, rekao je Prpu u svom |
drugom javljanju s izvorskog korita, uo sam lju^e govorm da i pu ima kuu. Samo e naivni me- u
nama misliti kako ovjek izjednauje svoju kuu s
kuom to je mi nosimo na sebi i u nju bjeimo svaki put kad
nas uhvati strah. Tvrdnjom da i mi kuu imamo oni kau da
pueva kuica nije kua, i da ovjek, ako takvu kuu ima pa
je na sebi nosi, svoje kue nema. To vam je isto kao i kad
ovjek kae da i oso gladi bradu. Da brkove i bradu gladi onaj
koji nema ni brade ni brkova! Ili kad za nas i za maku kau
da i pu ima rogove i maka brkove. Molim vas, ovo to mi ima-
91
Dolazei ovamo, rekao je Prpu u svom treem javljanju, ovoga puta sa suncokretova lista usred Blaeva, iz usta
upnika u selu s onu stranu Jaglea, uo sam priu koja je
upnika zabrinula, a mene, dok ju je priao, nasmijala. Meutim, zakljuak koji je upnik prii dodao, povrijedio me je i
rastuio.
92
IVAN ARALICA
PU
93
94
IVANARALICA
PU
95
96
IVANARALICA
PU
97
Bio je u pravu onaj to mi je proli put rekao da e nas zidanje zida naim kuicama skupo kotati. Ne samo zidanje zida, skupo e nas stajati sve to poelimo imati izvan onoga
to su nam namijenili uzgajivai pueva. A oni su nam namijenili da se tovimo i mnoimo kako bi svake godine u rujnu s
naim kuicama i nama u tim kuicama mogli puniti sanduke
koje e potom transportirati u Ulm. Nee nas sve pokupiti.
Zaboga, pa tko bi se nastavio razmnaati i toviti! Gegan e,
pobirui nas svake jeseni, prodavati svoje gospodarsko naelo: Bolje je vie puta postrii nego jednom oderati! A zato? Kad se
ee strie, manja se buka die, nego kad odjednom odere.
98
IVAN ARALICA
Sto ti ima protiv tovljenja i obi]ja hrane i viage u Blaerv ^ IOVOri kak 8VOri da nisi "tovljen, da nisi pun glikogena,
koji ti omoguava preivijaVanje hibernacije i esti-yaci]e i po
nekoliko godina za reclom. ak dvadeset i tri! Najvie koliko je
zapameno da je jedan pu preivio u hladnoi i sunim vrelim
danima. Ta ti je sitost
tala nadahnue, jer je
poznato da g]acjan DU ni o ptv,
^
. , . ! , '
r
.
giaudii puz m u cem u ne misli nego o ICU i piu, a
sit samo o m oi i ponosu. Nije rtva Wo]e nadahnue, nego je
to jetra puna glikogena u nabubrenim kesicama. Bez obilja gli
kogena ti se ne bi ponaao pOput kokogi koja je snijela jaje {
svojim kokodakanjem na noge podignuia itavo selo. Ti si po
zivom na zrtvn i Donos svim ni i*
J
Ai
v u i ponus svim puevima dignuo rogove. Ali, sa &
mo ti nastavi! SlavainrooastiHi, ,
j
,
Didva
i piupd&L
iaumem
jedna
za drugom nai razmaku
r
ce e h i t - od .samo
metra'Meni
i.-toga
u sto*.cirus^ - ~ pola
. meTXd
iti zao ako ti zbog
neces snosit osobnu ,- zapovjednu odgovornost. Iako u ja uiniti sve
da in snOsi. Mene je samo strah bude ]j tvoja pobuna zavrila onako
k ako zavri ulazak m ia u konobu. Jedan mi uini tetu, nagri2e
domainu prut, a svi mievi late lavom kad
ih vlasnik konobe ootruie ili Dnl *.
i- T
u
J
J- A
"
^oiovi u trapuli. Toea se bojim, a
ne in dividuali zaciie krivnie ni ?
j
j
J
uzauje Kiivnje m Zapovjedne odgovornosti.
A zatim, mir i m i aka no s pasjim laveom u daljini!
Gegan je te noi Blaevo pre krio umjetnom maglicom, da pi
puevi, ako im se pase, mogU pasti od sutona do jutra Kad je to
ucmio, razodjenuo se i l egao u poste l ju . Ostao je dugo
budan 1 kroz nctaklipna vrata ^T
,
,
i-v ,
* ostakljena vrata n a verandi, s koje u puogojin
u
oko Ivanjske lokve gledao
i
^
'
V
rom, predstavi
P K rmm J
PU
99
100
IVANARALICA
14
nakon petog javljanja i pete objave Prpu se nastavio oglaavati, s ovog ili onog kupusa, s nieg ili
vieg lista, ali u onomu to je govorio vie nije bilo
objava u kojima bi puevima upuivao molbu da
mu vjeruju i da ga slijede. Osim rijetkih, porijeklom iz lijevog
depa i onih kojima zavojnica na kuici ide zdesna nalijevo,
kakav je bio Sven Tupek, svi su mu ostali povjerovali i svi su
ga slijedili, pa objave za pridobivanje pristaa vie nisu bile
potrebne.
U novim javljanjima, koja su bila ea nego ona kad je slao
objave, gotovo svakodnevno, i kraa, nalazile su se upute kako
stei ponos, puninu ivota i samopouzdanje, kako se odricati i
rtvovati, kako voljeti i biti voljen ili, sluei se Tupekovom denuncijacijom na staklu Geganovih vrata, kako stei muda.
Nema nikakve potrebe, ni kad bi to mogli, da puevi
zamjenjuju svoje spolne organe drugima u elji da od dvospolaca postanu jednospolci. Neka ostane onako kako ih je
tvorac stvorio, odjednom i zauvijek, jer se nita ljepe ni svrsishodnije ne moe stvoriti! Neka ostane da pu vinogradnjak
ispod samog apeksa, tamo gdje je oklop najtvri, bazaltni,
ima ovotestes, dvospolnu lijezdu, muki i enski jajnik, koja
istovremeno stvara i jajaca i sjeme koje e jajaca oploditi!
Neka ostane tako da iz ovotestesa izlazi dvospolna cijev koja
se na izvjesnoj duini rava na sjemenovod, kroz koji prolazi
sjemenje sve do penisa i na jajovod kroz koji prolaze jajaca i
idu do spremita gdje e priekati sjeme drugoga pua da ih
oplodi! Nita u svemu tome ne treba mijenjati! Neka sve ostane kako jest, jer ie sve na najbolii nain stQreno!
102
IVAN ARALICA
PU
103
104
IVAN ARALICA
Tko poeli biti ensko, da bi pospjeio akumulaciju hormona estradiol koji povoljno djeluje na razvoj enskih spolnih
stanica, morat e pasti klice i brstiti mlado lie peruna, paprike, vodenog liaja, mrkve, mresnjaka, matinjaka ili pelinje
ljubice, miloduha, lubenice, dinje, tikve, krumpira, graha, bukovine, abogriza i barskog aa.
Ve nakon kraeg vremena, budu li se strogo pridravali
ovog jelovnika, njihov e ovotestes prestati proizvoditi sjeme.
Proizvodit e i otpremati jajovodom u spremite samo jajaca.
U prvom ljubavnom sjedinjenju, osjeajui da su im muki dijelovi spolnosti usahnuli u korist hiperaktivnosti enske spolnosti, ti e se puevi ponaati kao enke. Pu e se u njima
pretvoriti u puiu. Jo tonije, u para-pua\
Tko odlui biti muko, morat e u svoje tijelo pospjeiti
dotok velikih koliina hormona zvanog testosteron, hormona
koji potie razvoj mukih spolnih stanica. On e u ovotestesu
udvostruiti stvaranje sjemena i obustaviti stvaranje jajaaca.
On e prouzroiti odumiranje enskih spolnih organa, jajovoda, spremita za jajaca i vaginalnog otvora. Opredijeljeni za
mukost moraju svakog dana u svom jelovniku imati obilje
klica i mladog lia pasjeg drijena, paprati, ozimice, monjaka,
murve, utenice, matovilca, metvice, mlijei, luarke, hmelja,
stolisnika, artioka, abnjaka, zejeg trna, vodene lee i zanovijeta Prvo parenje i odmah e se vidjeti da je pu, i inae dran dojmljivim mujakom u ljubavnoj predigri i igri, kao jednospolac postao mukarina. Maco kakvoga nijedno filmsko
platno nije vidjelo!
Briga o ishrani ne prestaje kad nas testosteron uini
mukarcima, a estradiol enama. Ona tu tek poinje, slino
kao kod ljudi koji se od pamtivijeka dijele na muko i ensko, rekao je Prpu i preao na izlaganje zavrnih naputaka o
prehrani.
Kad bi puevi imali priliku itati novine, ma bar jedne od
njih, recimo, Veernjak, imali bi priliku vidjeti koliko ljudi,
itajui priloge Vrt, Ona i njima sline, poklanjajujpanju
PU
105
106
IVAN ARALICA
Kad se oslobodimo ljigave, slinave i perverzne dvospolnosti i postanemo ponosni mukarci i ene, puevi e sa svojom uroenom skromnou i poniznou, i netom steenim
ponosom, da nisu ni mimo svijeta ni njegovo ruglo, doista
postati utjelovljenje mukosti i muevnosti, enstva i enstvenosti. Pred njima e, kao lampa u tami, ii nada! A daleko za
njima ostat e ponienja, nikad se ne ponovila, kroz koja su
proli!
15
egan se nadao da e Sven Tupek stei smjelost, jo
se bar jednom dovui do njegovih vrata i javiti se
-- plazei po staklu s vanjske strane. Svake
bi noi, Sr y$W bila s mjesecom ili bez njega, bila vedra ili
oblana, pogledavao na balkonska vrata. Doista, ili je sanjao
da tamo pogledava i iekuje svoga gosta. Toga plaljivog
potkazivaa koji govori tiho i usporeno!
Ve one prve noi kad mu se predstavio, prokazao to se
u puogojilitu dogaa i otkrio ime pokretaa nemira, Gegan
je odluio kako e drugi put s njim postupiti. Nee biti nepromiljen, glasan i naprasit kao prvi put, da se Sven ne bi ponovo uplaio, da se ponovo ne bi od straha uvukao u kuicu, sa
stakla otkotrljao i pao na naslage gnjilei. Prii e mu polagano, sitno koraajui, i govorit e najumilnijim glasom, da pred
tim ni pu mnogo plaljiviji od Svena ne bi uvukao velika
ona ticala.
ak mu se lijepo sroenom izrekom odluio ispriati za
nepromiljenu naglost pri prvom susretu. Neka mu oprosti,
jer, osim budale, nikada nitko nije pametan. A Gegan budala
nije i time priznaje da proli put nije pametno postupio.
Zatim bi Svena pohvalio i ohrabrio. Pohvalio to se osmjelio prokazati Prpua, koji je zbog velike pameti iskazane
pred puevima postao najvei glupan, pa ga treba odstraniti
iz puogojilita, da se i drugi puevi ne bi zarazili tom glupou. A ohrabriti da nastavi dolaziti na stakla balkonskih
vrata sve do trenutka kad e biti u prilici Geganu ticalom poka^a||.tkp je meu tiguama pueva, njemu slinih, taj nevolj-
108
IVANARALICA
ni Prpu. Tada e Gegan pred svima sa tri prsta epati Prpuevu kuicu i svom estinom tresnuti njome o zid. Time e pokazati da se bez pameti ne moe preivjeti odve sloeni
ivot, ali se dug ivot ne moe uivati ni s odve pameti.
Sve je to Gegan proumio i bio spreman kazati pri drugom
susretu sa Svenom Tupekom. Ali, vrijeme je prolazilo, a drugog susreta nije bilo, pa Gegan odlui poslati upozorenje svim
puevima u puogojilitu. Morao im je skrenuti panju na njihovo nedolino ponaanje i na staru izreku koju je uo odnekud ivei u Ulmu. U jezinoj izolaciji! Preveliko pametovanje
nije pametno, glasi ta izreka, jer teko ili nikako ne stjee prijateljstvo ni kod maloumnih ni kod odve pametnih.
Upozorenje e poslati - i vie njih bude li trebalo, stupnjevanih: strogo, stroe, najstroe - ali e i dalje raunati na Svenovu pomo. Mora jer, ako je taj Prpu toliko pametan da pueve od uzornih straljivaca i stvorova bez ponosa i samopouzdanja pretvara u hrabre i ponosne stvorove, onda e on znati i
vrhunsku mudrost svakog mislioca - sebe sama sakriti u masi i
sebe sama, kao znak poniznosti i samozataje, odvojiti od nauka
to ga stvara i potie. Takvoga Prpua, a takav mora biti, bit e
nemogue uhvatiti sa tri prsta i s gaenjem tresnuti o stijenu,
ako ga tko iz njegove sredine ne prokae. Ako tko sa pet centimetara udaljenosti, koliko je puje vidno polje, ne upre u njega
rogom i ne kae da je to taj to je lijanjem dolijao, to je u mudrijaenju nadmudren i to je od silnog uma siao s uma.
Gegan je uziao na un i, obraajui se kru ispred sebe,
oblacima u visini i puevima u nizini, rekao ono to se na diplomatskom jeziku zove ozbiljnim upozorenjem, a u posljedinoj
je vezi s Tupekovom dojavom da Prpu i njegove pristae
predstavljaju stranku opasnih namjera:
Savjetovao bih vam da se pouzdate u viestoljetno puje
iskustvo i u mudrost koju vam je to iskustvo namrlo, a da tuu pamet, poniklu na iskustvu drukijem nego je vae, pozorno sasluate i jo pozornije neto od nje preuzmete. Onim to
vi danas sluate i za im se povodite, da prehranom postanete
PU
109
110
IVANARALICA
PUZ
111
112
IVAN ARALICA
su bili smjeteni na desnoj strani stopala, poeli jedan na drugog odapinjati ljubavne strelice, otre, etverokutne kalcitne
bodee. Svi bodei nisu pogaali partnerovo tijelo, neki ni do
cilja ne bi doprli. Ali oni koji bi pogodili partnera zabivi se duboko u njegovo meso, izazivali su u partnera sladostrasnu bol.
Vidljivu prostim okom jer bi se tijelo pogoeno u bolu trzalo!
Ali, budui da je uz bol iao i uitak, pogoeni se partner nije
uvlaio u kuicu i bjeao,nego se jo vie iz kuice istezao i jo
hitrije plesao svoj divlji ples, ne tedei od svojih strijela onoga
koji ga je svojim strijelama ranio i pomamio.
U svemu tome - u odabiru partnera i mjesta, u svadbenom plesu, u ubodima kalcitnim bodeima dvaju sadomazohista, u divljoj strasti to je izaziva bol - nije bilo nikakve
promjene.
Ostalo je sve onako kako je bilo i prije Prpueve pojave i
njegovih objava.
Kad bi se, od uboda strelica omamljeni i ubodima strelica
pomamljeni, puevi pribliili, stali bi jedan nasuprot drugome. Zatim bi se naslonili na natrake zavaljenu kuicu i tijela
priljubili tako da se stopalo jednoga osloni na stopalo drugoga. Dok im se stopala dodiruju, taban o taban, miii im se,
kao kad bi plazili, stiu i ire, pa njihov dodir nije miran, ve
pun ara i trke jednoga za drugim. I dok su jedan za drugoga
prilijepljeni! Velika ona ticala i mala ticala za njukanje stalno
se uvlae, izvlae i dodiruju, a usne ne skidaju jedne s drugih.
Osim kad izmjenjuju poljupce koji se u tiini Blaeva mogu
uti, ako Gegan ljubavnicima priblii uho.
Iza svega toga slijedi ono to moe zavriti ili kao sladostrasno uznesenje ili kao, to se nerijetko dogaa, kao sladostrasno umorstvo. Iz tobolca za strijele oba partnera, istovremeno ili u kratkim razmacima, isputaju kalcitni bode i usmjeravaju ga u partnerov vaginalni otvor ili, kad ne uspiju
dobro naciljati, u njegovu blizinu. Ovi bodei, jer ih bacaju izbliza, ne promauju kao to je sluaj s onima koje bacaju sa
dvacentimetra.udaljenosti.Ovi^^ izbliza baeni ili pogaaju va-
PU
113
114
IVANARALICA
PU
115
116
IVANARALICA
16
ad se u svom bezumlju pribrao, obrijao, zaeljao
kosu, namirisao lice, iziao na un i tamo jedno
vrijeme odutio, poeo je govoriti u potpunu uvjerenju da njegov nastup, njegovo lice i govor snimaju televizijske kamere i prenose njegov lik i rijei krem i
" ravnicom.
Neka me nitko ne ui to je dobar pu i to je veliki vinogradnjak, pu bijelog mesa! Neka me nitko ne poduava za
uzgoj kojeg i kakvog pua uzgajiva moe dobiti nagradu
'Zlatni pu Europe', to je dodjeljuje Internacionalni institut
za puarstvo u gradu Cuneu i pokrajini Pijemontu! Dobro mi
je poznato - a kako i ne bi kad sam godinama uzgajao pueve
na izvoru rijeke Lone, lijeve pritoke Dunava - da oni to u Beu jedu pueve vole samo bezmude, pueve bez zadaha previne koju ima meso svake ivotinje s mudima, ako prije klanja
nije ukopljena. Lako je njihovu zahtjevu da im se servira meso ukopljenika udovoljiti kad se radi o govedini, srnetini,
prasetini i ovnovini. A kako e im udovoljiti ako puevi
omudate? Tko e ti dati toliko kopimuda da ujalove na milijune pueva? A da im podvali, da im kae kako su puevi
ukopljeni, to ne moe, jer e, im im se puevi serviraju, koliko god mirodija u pripremi jela kuhari upotrijebili, osjetiti
zadah previne. Gospoda kojoj iz Ulma u Be otpremamo
bave i bave operkuliranih pueva, ni od ega toliko ne zaziru, ni na to se toliko ne gade i ne ljute koliko zaziru, gade se i
ljute na previtost pua. I da zakljuim, uzgoj pueva s mudima ne dolazi u obzir, jer takva pua zbog zadaha previnom
ne moe nrodati i ier za nroizvodniu takvih rmeva.
118
IVAN ARALICA
drutvene opasnosti koju previna oko sebe iri, ne moe dobiti 'Zlatnog pua Europe'. Zato? Jer je previtost nespojiva s
europskim puarstvom, s europskom helicikulturom.
Toboe da predahne! Da vodom skvasi usne! Ne! Zastao
je da bi se samu sebi divio. Kao vrsnom puogojcu i kandidatu za Zlatnog pua Europe!
A sad me posluajte svi vi! Posebno me pozorno sluajte
vi to radite u Internacionalnom institutu za puarstvo, vi
glasoviti puogojci koji duh i slovo Pijemonta irite itavim
svijetom. Tonije reeno, dokle ga moete iriti! Dokle se nau
puogojci koji vas sluaju kao to vas ja sluam! Posluajte me
i ut ete to kanim poduzeti kako bih u svom puogojstvu i
zaustavio tetu to mi je prave para-puevi, i stvorio jo bezmudijeg, jo slinavijeg i jo plaljivijeg pua nego to je stari
dobri vinogradnjak bijelog ukusnog mesa. U tome to kanim
poduzeti uzor e mi biti europski obini barnjak, ije ime na
latinskom, na alost, ne znam, i morski pu naki zvan volak,
jer mu je kuica pokrivena izraslinama koje nalikuju na rogove, a slue da se za njih hvata morska trava pod kojom se volak skriva. Ime mu je na latinskom acera bullata.
E, tu opet Gegan zastade traei pogledom ogledalo u kojemu bi se ogledao. Ogledala nije bilo i on nastavi:
Dakle, uzori e mi biti obini europski barnjak, onaj s kuicom vretenastog oblika, kojega u Ivanjskoj lokvi ima kao gamadi, i volak, koji je dvospolac kao i barnjak. Kao i vinogradnjak! Ali, dok veliki vinogradnjak ljubav vodi udvoje, barnjak
i volak vode je u nekoj vrsti kolektivnog parenja. Neto kao
puji grupnjak! Kad vinogradnjake nauim tom kolektivnom
parenju, bit e bezmudiji nego to su bili prije Prpueva dolaska. A vi, dragi sluatelji, sigurno ne znate kakvu to ljubav vode
volci i barnjaci, pa ne znate ni u kakvu u kolu poslati vinogradnjake. Ne znate kakve u izmjene unijeti u burni ljubavni ivot vinogradnjaka! Sad ete znati! Barnjaci i volci ne
sparuju se dva i dva kao to se sparuju vinogradnjaci. Oni se
hvataju u kok>, u koiemu icru iera i DO deset oueva. sve sa-
PU
119
120
IVAN ARALICA
noviti! Ovoga puta ispoetka, kako nastaje taj lanac, taj neboder u kojemu jedan drugome zajahuju na lea i jau, i sami jahani - konj i konjanik u jednom - do kraja ivota! To vam je
jako zanimljivo, to je vrhunac savrenstva u uzgoju zlatnog
pua. Sam pu u tom neboderskom sistemu ivi bez nostalgije za izgubljenim ponosom i dostojanstvom. Dakle, ponovo!
A ponovo se ne moe bez stanke i gutljaja vode.
Ukoliko mladi, ve zreli ameriki papuasti pu ne nae
one koji su se nazidali jedan na drugoga i ne uspije onomu
zadnjem skoiti na lea, on se sam nalijepi na kamen odluan
da tu zauvijek ostane i doeka prvog lutajueg mlaca koji e
mu zajahati na lea i preko noi ga od mukarca uiniti enskom. Opla! Tako se to radi! Ali uskoro onoga koji je zajahao
nalijepljenog na kamen posjeuje novi mladi mudonja. Taj e
oploditi onoga to ga je zajahao i istovremeno od mujaka
pretvoriti u enku, a sam e postati mujak i za onoga koga je
zajahao i za onoga koji je nalijepljen na kamen. Ali ni taj trei
nee dugo biti mu dviju ena. Kad se na njega natovari etvrti i oplodi ga, i on e se od mukarca dviju ena pretvoriti u
treu enu onoga to mu se popeo na lea. I tako se to zida
dok se ne nazida prava kula, ameriki kazano, jer se radi o
amerikom papuastom puu, pravi soliter od trideset i vie
katova. Za pueve nebeska visina! Rasli bi ti soliteri jo vie
kad i ameriki papuasti pu ne bi imao problem mjere kad je
rije o uzletu u nebesa. I kad ne bi postojao nepisani zakon da
s gradnjom treba prestati kako bi se znalo tko je gazda u dvoritu, tko ima muda i ponos, a tko ih nema, i tko ih nikada nee imati. I tako, na svim su katovima velike kule papuasti
puevi enke, a samo je onaj na vrhu kule mujak koji sve one
ispod sebe tuca. U znaenju oplouje! Ali i u smislu izreke tuca u mozak!
PU
121
To je srcu momu meta, to je moj cilj u uzgoju pueva. Samo onaj na vrhu kule svojim dugim oplodnim biem pokazuje da je kurat, a sve je ostalo ispod njega i bezmudo i nekurato. Oni koji takve pueve u bekim gostinjcima budu blagovali,
nee se moi tuiti da im njihovo meso zaudara po previni,
jer e tek svaki trideseti pu biti pr. Ako za ovo ne dobijem
'Zlatnog pua Europe', ja ga ni za ta drugo vie neu moi
dobiti.
PU
17
i ptice nebeske - vrane, galebovi, kosovi i golubovi
- koji se iz visina sputaju u puogojilite, zgra- be
pua kljunom i pandom, dignu uvis, lete s njim
neko vrijeme, isputaju ga s velike visine i, kad mu
se kuica slupa, hrane se njegovim mesom!
Ni glodavci - takori, jeevi, krtice i poljski mievi - koji u
zimskim danima, kad im uzmanjka druge hrane, navale na
puogojilite, pronalaze u zemlji operkulirane pueve, zubima im drobe kuice, deru im meso i potamane ih i vie nego
to im je potrebno za prehranu!
Ni puevi golai iz obitelji limax, koji ive u puogojilitu,
hrane se biljem a u nudi su i mesoderi, pa u nedostatku bilja
nemilice napadaju vinogradnjake, deru njihovo tijelo, a njihovim se ispranjenim kuicama slue kao skrovitem pred ljetnim egama i zimskim hladnoama!
Ni insekti - kukcokrilci, strvinari i trci - koji ive u tlu
puogojilita i imaju eljusti kornjaa prilagoene za ugriz i
sisanje krvi iz ugrizena mesa, a napadaju vinogradnjake na
kraju stopala, daleko od glave u ijoj se blizini nalazi lijezda
za izluivanje sluzi koja odgoni nametnike!
Nitko od grabeljivaca i nametnika, pojedinano i svih zajedno, ak i kad bi im se pribrojala teta nastala zbog velikih
vruina, dugotrajne kie i topla vjetra, nikad nitko Geganovu
puogojilitu nije nanio toliku tetu koliku je napravilo, neobjanjivo i dosad nepoznato, izlaenje odraslih pueva na zidove koji ograuju Blaevo, gdje na suncu ugibaju bez cilja i
_koristi.
123
124
IVANARALICA
PU
125
126
IVAN ARALICA
PU
127
PU
18
ven Tupek - pu, a ne premijer iz Sebastijanovih
pria - bio je i to hoe i to nee!
Kad bi koga zanimale, i kad bi se, kao nekada,
o tome pisale prie, o Tupekovoj potrazi, ako je to
prava rije za ono to je on inio, za oinstvom, mogla bi se ispriati najzanimljivija pria meu onima koje govore o lutanjima u potrazi za onima koji su te donijeli na ovaj svijet. Za
ocem i majkom!
Moe se prihvatiti da nema nieg nevienog u onome to
se dogodilo njegovoj majci. Da je pokupljena na nekoj livadi
pored kabrnje, strpana u torbu ve brea i odnesena u Ulm,
u puogojilite na izvoru Lone! I da je tamo u rupicu snijela
jajaca, meu kojima je bilo i jajace iz kojeg je, s apeksom i
tek jednim zavojem na kuici, isplazio mali Sven Tupek! Nema nita nevieno u tome to sile zla vremena rastave oca od
majke dok je dijete u zametku, da se dijete rodi bez oca i postane dijete samohrane majke!
Moe se razumjeti i da je majka na izvoru Lone, jer joj se
samohranost nije dopadala, pronala novog mukarca, izrodila
s njim svoju i njegovu djecu, pa one koje je prije njega s nekim drugim zaela pribrojila onima to ih raa s novim muem i, ako sama skriva od kojeg je mua koje dijete, oni koji je
sa strane gledaju mogu povjerovati da su to doista djeca iz
jednog braka. To je toliko mudro, i toliko obino, da bi bio i
lud i neobian onaj koji bi kazao da se s tim nije susreo.
Moe se razumjeti i da utvrivanje oinstva kod hermafrodita nije lagan posao, ako se bilo to, i najmanja sitnica,
129
130
IVAN ARALICA
Nego im je biti epigon znailo biti neiji nasljedovatelj, pripadnik neije sljedbe, duhom nekomu slian, pa bio ti on otac po
druenju s tvojom majkom ili ti ne bio nita.
Primjerice, Tupeku nije bilo vano to je od oca naslijedio
kuicu u koju se uvlai kad mu u ivotu postane gusto, jer je
to fiziko nasljee rezervirano za svakog pua. Njemu je, kroz
epigonstvo kao duhovno nasljee bilo vano pronai onoga
od koga on batini sinistroznu kuicu, kuicu ljevakinju, kuicu ija zavojnica ide zdesna nalijevo i po kojoj se Sven razlikuje od devedeset i pet posto vinogradnjaka, ije su kuice dekstrozne, denjakinje, sa zavojnicom koja se mota slijeva nadesno.
Kau i tome bi se moglo vjerovati - da je Tupekova supruga, ona koja je istraivala njegovo porijeklo, otkrila otkuda
potjee sinistrozna kuica njena mua. Ali, kad je dola do zaudnog otkria o Tupekovu porijeklu, zautjela je. Zato? Da
bi svom muu omoguila neka i dalje trai tko mu je duhovni
otac, i iji je on epigon.
PU
131
Sve je to svojim oima na pet centimetara udaljenosti vidjela i Tupekova majka i bila sretna to su je odnijeli daleko od
vjeala na kojima je visio Prce. Otac njena sina Svena! Ako ni
zbog ega drugoga, a ono onda da u tuini, gdje je ne poznaju, moe tajiti porijeklo svoga sina!
Da porijeklo! Epigonstvo!
Biti sin toga Prce, koga su i mrtva objesili kako bi na njemu iskazali svoj bijes i zloom mu uzvratili na zlou, nekako
bi se i moglo, ali biti njegov epigon po nasljeu kuice ljevakinje, nije se moglo. I zato je majka tajila tko je otac njenu sinu. I
zato je sin, kad je od desete ene uo tko mu je aa, nastavio
tragati za svojim mitskim ocem.
I to mislite, na komu se u toj potrazi zaustavio?
Na Geganu!
Zato je Tupek one noi doplazio na Geganova balkonska
vrata; zato mu je kazao ono o para-puevima zlih namjera. A bio
bi mu rekao i da je njegov epigon - kako god on to shvatio, da
mu je aa po vezi s majkom ili da mu je duhovni otac - da u
njemu nije proradio sretni puji strah kojega se ne namjerava
odrei, jer ne eli biti para-pu.
PUZ
19
prvi se mah ini da je onomu koji moe biti i to
hoe i to nee, svejedno je li tuibaba koja je
dola na staklo balkonskih vrata i klevee pred
gazdom svoga protivnika, ili je, ni kriv ni duan,
dospio meu bjegunce.
A to god on mislio kako je tamo dospio, Tupek je, kad je
napustio bavu i podrum bio bjegunac ispred svoga duhovnog oca Gegana. Kako mu se iz pozicije bjegunca pribliiti?
Kako drukije nego, skriven u usovu praznih pujih kuica, ljudskim pojmovima kazano, skriven u masovnom grobu,
razmisliti o svim sadrajima svog epigonstva koji ga veu uz
Gegana.
Zar ta veza epigona sa svojim ocem nije u osnovnom,
znai prvom naelu ovoga Vrtnog Patuljka, kako su prijatelji
od milja zvali sitnog Svena Tupeka: Puzi, bali i slinavi - ali
poteno! Ovaj dodatak uzreici ne odvaja se od prvog dijela niim osim, kako se vidi, crticom. A crtica ga s prvim dijelom
vie spaja nego razdvaja. To se ali poteno ne odnosi na druge
sadraje, primjerice poteno stajati uspravan, poteno ustrajati
na svom interesu i svom miljenju. To se ali poteno odnosi
samo na tri prethodne rijei u navedenoj izreci. Ona ih pojaava u smislu poteno puzati, poteno baliti i poteno slinavitil
133
134
IVANARALICA
to ga ostavlja gornji dio njegova lica u suprotnosti je s dojmom to ga ostavlja donji dio lica. S druge strane, samo tako
opreni dojmovi mogu ispuniti sadrajem ono to se zove Tupekovom sutinom. Ono to je sukus njegova epigonstva!
Za treinu krai nego kod ostalih pueva, njegovi su rogovi, doista, dva vea ticala, kad im se na vrhovima pojave oi,
kad te vodnjikave okice od straha trepnu nekoliko puta, zapravo, uvrnu se i izbee, djelovali umiljato, ponizno, skrueno,
molbeno i, to ne rei, malkice tupo. Po izrazu toga dijela lica,
neto priroenog neto namjetenog, nazvali su ga tupekom i,
kad su u toj rijei prvi glas napisali velikim slovom, nastalo je
prezime Tupek. Za njega i za sve epigone ovoga epigona!
S jakim prednjim zubima, koji su gornju usnu gurnuli
naprijed i nadnijeli je nad donju, s mintvom sitnih bradavica
koje su prekrile usne, laloke i dobar dio podbratka, a nalikovale su na kratko oianu bradu roava ovjeka, Tupekov je
donji dio lica davao dojam sladostrasna hermafrodita koji
uiva u dobru zalogaju. I kad se pase, i kad se brsti, i kad se
gricka i kad se pijue! Nimalo suzdrana, nimalo umiljata, a
najmanje asketski ponizna.
I kad sada spoji dojam gornjeg dijela lica s dojmom lica
ispod dva para malih ticala, dobit e dojam lica u cjelini. Taj
je Sven Tupek u gornjem dijelu lica umiljat samo zato da bi u
donjem dijelu mogao biti drzak i bezobziran. Na tome se temelji tvrdnja s poetka ove karakterizacije, da je Sven mogao
biti i to hoe i to nee.
Ipak, ta tvrdnja, da moe biti svata, najpotpunije se ostvaruje u treem obrascu prilagodbe ponaanja svojim naelnim stavovima. I kritiarima i protivnicima bio je spreman
dati sve to od njega trae samo da otupi otricu njihova neprijateljstva i primora ih da ga prigrle i s njim se pomire. Da ga
prihvate kako god znaju kao podnoljiva, ak i osobito vrijedna! I zato nikoga ne treba uditi to je Gegana, koji jest uzgajiva pueva ali isto tako i njihov tamanitelj, poelio imati za
oca. I poelio biti njegov epigon! Potomak u svemu istovjetan
PU
135
U tim naelima i u prilagodbi svoga ponaanja tim naelima treba potraiti korijene onoga to je kao bjegunac Sven Tupek uinio.
Strah to ga je trpio dok se izvlaio iz bave, puzao preko
prozorskog praga i bjeao to dalje od Geganova podruma,
niz usov od praznih pujih kuica, nije bio nita prema strahu
to ga je osjetio kad se zaustavio pored korijena jedne ratike i
odluio se tu sakriti. to dublje u usovu, to dublje meu
prazne kuice, do same zemlje, gdje su kuice zdrobljene i sa
zemljom pomijeane. Jo dok je po njima u bijegu puzao, kuice su se micale i, pomiui se, kuckale jedna o drugu. Glasale
su se zvukom mrtvakog zvonca s neke od grobljanskih kapela! Ali, kad se poeo meu njih zavlaiti, gurajui naprijed
svoju kuicu, udarci pune kuice o prazne oglasili su se zvukom to ga proizvodi kotrljanje suhih kostiju niz strminu.
Tu je odluio tek predaniti, a kad padne no, izvui se i
krenuti dalje. to blie Ivanjskoj lokvi i to dalje od Geganova
podruma i baava. I to bi uinio da no nije jo vie pojaala
strah. Nije bio u stanju ponovo sluati brencanje grobljanskog
zvonca ni kuckanje i krckanje suhih kostiju, pa je odluio tu,
kraj korijena ratike, zakopan meu prazne puje kuice, ostati i prezimiti, a onda e, kad na proljee otopli, odluiti to
e dalje.
Isputajui slinu najprije je vapnenastom zaklopnicom zatvorio otvor kuice i osjetio se lagodnije. Potom je, povlaei
se u dubinu blie apeksu, napravio jo dvije poprene membrane. Sagradivi tako tri obrambena zida, zatvorio je dine
otvore i morao se zadovoljiti s ono malo zraka koji je do plua
dolazio kroz porozne stijenke kuice i kroz, takoer porozne,
membrane i zaklopnicu.
Imao je dovoljne zalihe glikogena. Od njih je mogao ivjeti est mjeseci prezimljavanja. Ne znajui to ga sve eka, samo prezimljavanje ili, nakon njega, jo i sua, ono griza to
136
IVAN ARALICA
PU
137
138
IVAN ARALICA
u ukastu tekuinu, s kojom e, uz tedljivu potronju glikogena, preivjeti strah dug nekoliko hibernacija i estivacija.
Znanost biljei da su neki primjerci pueva tako pripremljeni i tako zatvoreni, hranei se onom kaom u elucu i glikogenom, preivjeli dvadeset i tri godine. Sven Tupek je, hranei
se svojim izmetom i napajajui se svojom mokraom, svoj
strah proivio u etiri godine.
S obzirom na ono to pu i preko toga moe, to i nije bilo
tako dugo strahovanje. Ali, gledano ljudskim okom, ravno je
udu da netko, hranei se svojim izmetom i pijui svoju mokrau, moe proivjeti etiri godine.
Kad je nedavno jedan fakir u Bombaju izjavio da ve pet
mjeseci ne jede i ne pije nita a osjea se sit i napit, oko njega
se skupila poprilina grupa znanstvenika kako bi odgovorili
na pitanje je li mogue da ovjek, poput pua, moe ivjeti jedui svoj izmet i pijui svoju mokrau. Otkako je ta vijest
obila kuglu zemaljsku, nije se ulo je li naen odgovor na to
pitanje.
Iako se o tome ne moe nita pouzdano doznati, mogu se
susresti oni koji tvrde da je to mogue. Ali samo ako je strah
ovjeka koji tako preivljava mjerljiv sa strahom pua.
Sa strahom Svena Tupeka!
20
i nakon etiri godine strah Svena Tupeka nije popustio. Ali se pojaala e i glad. I mirisi su proljetnih trava, rose i cvijea, iako su se s teko probijali kroz porozno tkivo kuice, zaklopnice i dviju
membrana, postali toliko izazovni da ga ni strah nije mogao
sprijeiti da ne izie.
Iz svoje je kuice iziao, ali se nije usudio izii sa dna na
povrinu praznih kuica. Grob u kojemu je i groblje na kojemu je, pruali su mu idealno kamuflirano sklonite pred
Geganovim progonima pueva zaraenih ideologijom parapuizma.
Opet se prederavao piljevinom ratikine stabljike, koju
je, negdje gore, u nebeskim visinama iznad njega,toila tareva liinka, prije nego e se zakukuljiti i iz kukuljice izii u tijelu i ruhu masivnog i tustog leptira. Prijala mu je svjea piljevina, ali i ona koja je svrhu njega padala u proteklim proljeima,
dok je spavao tvrdim snom straljivca. Prijala, iako je bila sasvim gnjila!
Brzo se oporavljao, punio vodom i uveavao zalihe glikogena, pujeg sala. Da se brzo oporavlja, pomogle su mu jutarnje rose, ba obilne na obalama Ivanjske lokve, i este proljetne kie, koje su vlaile hranjivu crvotoinu, i onu svjeu, od
ove godine, i onu ve gnjilu, od prolih godina.
A onda ga je, ve tusta, i dalje straljiva, spremna da ponovo popusti strahu i potone u nove hibernacije i estivacije,
posjetio Tarac, onaj to ga velika frekvencija krila dri u visini.
Onaj to levitira!
140
IVANARALICA
PU
141
142
IVAN ARALICA
treba, prue pomo. Inenjeri su, a bilo je to prvo proljee nakon bijega iz baava, nali sluenog Gegana kako lovi odbjegle
pueve, drobi ih udarcem kamena i baca ih u lokvu. Kad im je
kazao zato prole jeseni nije u Ulm otpremio ni jedan sanduk
s operkuliranom robom, zato mu je puogojilite zaputeno
i zato lovi odbjegle pueve, veliki su mu strunjaci za
helicikulturu odobrili sve to je uradio i to sada radi. Valjalo
je istrijebiti ideologiju para-pueva, jer tko je vidio da pu ima
muda i ponos koji ide uz muda kao palac uz kaiprst! Ali nije
dobro to je, progonei para-pueve, unitio jednogodinju
berbu i zapustio uzgajalite. Predloili su mu da pueve oslobodi kolektivne krivnje za pokuaj stjecanja muda i da krivnju
individualizira. Na Prpua treba svaliti sve! Neka ga pronae i
poalje njima u Ulm. Tamo e ga osuditi, a nevidljivi e se
vlasnik farme na izvoru Lone pobrinuti da Prpu postane zastraujui primjer svim puevima u svim puogojilitima, koji
poele postati mudati. Primjer od kojeg e atrofirati muda i
onima koji su ih u meuvremenu na neki nain stekli! Gegan
je znalce helicikulture posluao i otada ne lovi pueve bjegunce, nego meu njima trai Prpua ili onoga koji o Prpuevu
mjestu boravka neto znade. Inenjeri su mu nabavili nove
reproduktore, Blaevo je modernizirano, berba je udvostruena, ali Gegan ne prestaje traiti Prpua. Zbog rauna to ih
osobno ima s njim, ali i zbog toga to ga oni iz Ulma ohrabruju
da ga trai, da je krivnju potrebno individualizirati i da Prpua
treba egzemplarno kazniti za zloin po zapovjednoj odgovornosti1.
PUZ
143
Imat e to initi! A sada posluaj ime je trenutno Gegan zaokupljen. Nas nekolicina taraca posjetimo ga svaku veer dok sjedi na verandi s pogledom na puogojilite i kapelicu
Ivana Usike. On zna da tarci u veer posjeuju cvjetne grmove, kako bi iz cvjetnih aki srkali medovinu. Kad mi napravimo krug oko njegove glave, Gegan sebe doivljava cvijetom
oko kojeg se kupe leptiri. Najvjerojatnije suncokretovim cvijetom! Znam da mu to godi, razloga za smijeh na svijetu nije
mnogo, pa se oko toga svojevrsnog suncokretova cvijeta vrtimo ukrug sve dok cvijet ne sklopi latice i ne ode na poinak.
Razgovarate li s njim dok oko njega oblijeete? pita
Tupek.
I jo koliko! O svaemu! Sino smo ga zatekli zamiljena
i ja ga pitam: 'to si se zamislio i zabrinuo, suncokretov cvijete?' A on e meni: 'Pobogu Tare, to me to pita! Kao da se
nemam zbog ega brinuti, kao da nemam o emu razmiljati!'
A o emu bi ti razmiljao i brinuo se, veliki Gegane? Sve to si
poduzeo sretno je zavrilo. ak i teki sukob s para-puevima
zavrio je tako da danas u Ulm otprema vee koliine pueva nego si ih ikad otpremao. ega se god tvoja ruka dohvati
to doivljava procvat i napredak. Pa, zato se onda brinuti!?'
A on e meni, okreui lice sugovorniku koji mu lebdi oko tjemena i zajedno s drugim tarcima oko njegove glave pravi
nimbus: A je li svakomu na svijetu dobro kao to je meni dobro?' 'Nije', odgovaram,'ali je svatko tu da brine svoje brige.'
Gegan e onda meni: 'E, moj Tare! Mene ne pritiu moje brige. Mene ubijaju brige bijelog svijetal
I opet ne znam to u initi? jada se Tupek.
Ne mora mi ni rei! Kod tolikog straha i toliko dugog hiberniranja, kako bi i mogao znati? Ti misli da mi oko njegove
glave pravimo nimbus samo radi smijeha. Mi mu nimbus pravimo da bi nam dopustio ivot u stabljici ratike dok smo jajaca, dok smo liinke i dok smo kukuljice. Tarci ne brste lie
ratike kao puevi, oni se ne vide dok prave tetu, kao to se
vide puevi, Ali mi ratici pravimo mnogo veu tetu od pue-.
144
IVAN ARALICA
va. Grizemo je iznutra, njenu sriku, njenu koru i potkorje. Gegan, koji uva svaku ratiku, bilo gdje rasla, jer sa svake podbire lie i baca ga puevima u svom puogojilitu, kad bi htio
mogao bi nas sve potamaniti kao tetoine. To ne ini jer mu
odrasli tarci oblijeu oko glave, razgovaraju s njim, zabavljaju
ga i u njegovim oima ine ga suncokretovim cvijetom oko kojeg se svijet vrti. A on tu vrtnju svijeta pokree! Uvjerili smo ga
da od naeg griza ni jedna ratika ne ugiba. Ako i grizemo sriku, ne odgriemo je do kraja, jer bi se zbog toga osuila ratikina kita. Uvjerili smo ga da nai hodnici kroz ratiku vode po
dijelovima stabljike zbog kojih, i kad ih izgrizemo, ratika nee
uvenuti. Htio se sam u to uvjeriti, pa smo ga pozvali u goste
neka se proeta naim tunelima. Ali, da bismo mu pokazali koliko drimo do higijene, zamolili smo ga da na ulazu pod ratikinu koru izuje cipele i hoda bos. I posluao vas je?
Nego! Pa mi tarci ipak imamo nekakva muda! A to da
inim ja koji ih nemam, i koji odbijam da ih ikad steknem?
Ti pjevaj! Pjevaj od straha, ali se strah ne smije ni u napjevu uti ni u rijeima pjesme prepoznati. Pjevaj onako kako
moe svake noi uti da pjeva jedan pastir napasajui pet
ovaca u Jagleu. Na velikim vruinama ovce po danu ne mogu pasti, pa ih napasaju nou. Njemu je siromahu tek dvanaest
godina. Sam je, nigdje u okolici kojega pastira! I on pjeva! Ne
to bi mu se pjevalo, nego da otjera strah od sebe. Od sumraka
do ponoi pastir pjeva! Tako i ti pjevaj, ali da ti se u napjevu
ne otkriva strah i ne prepoznaje tuga! Da su ti rijei pune
radosti i optimizma. Ruiaste da ruiastije ne mogu biti!
A o emu bi imale govoriti te moje pjesme ponikle iz
straha, a procvjetale u optimizmu? pita se Tupek.
Ako su Geganu upuene, a bit e, morat e govoriti o brigama koje puogojac brine. O brigama koje bijeli svijet brinel A
kako je bijeli svijet Geganu puogojilite u Obernetu i njegov
nevidljivi vlasnik Hoffbauer, pjesme Svena Tupeka, Prvog i
145
PU
svih ostalih Tupeka koji e za njim dolaziti na glas, tom bi bijelom svijetu trebale biti upuene. Isto tako - tovie, i jo vie od
toga - pjesme bi morale traiti oprost za neuvenu drskost na
koju su se drznuli puevi u Blaevu pokuavi stei muda. I u
tome da trai oprost ne oklijevaj! Prvo i posljednje, kojim e
djelotvornijim nainom pu pokazati da je pu nego da od
svih oko sebe i svega oko sebe trai oprost i za ono to je uinio i za ono to uinio nije? Nema boljeg naina dokazivanja
puje duhovnosti nego zatraiti oprost za grijeh koji nisi poinio. Efikasan je nain i traenje oprosta za poinjene grijehe,
ali traiti oprost za grijeh koji nisi poinio najuinkovitiji je
nain dokazivanja da si pu bio i pu ostao. I zato, Svene Tupeku Prvi, pjevaj optimistinu pjesmu poniklu iz straha, pjesmu kojom prosi oprotenje bijelog svijeta, utjelovljena u puogojilitu pokraj Ulma grada.
Nisam vjet peru! Bi li mi ti, Tare, tu pjesmu mogao sastaviti. A ja u je, obeavam, pjevati optimistinije od pastira u
Jagleu, kae Tupek.
Sram te bilo! Hoe da ti ja pjesmu stavljam u usta! Neu, pa makar te vidio uginula od straha. Ta pjesma mora niknuti iz tvog plaljivog srca, ree Tarac i odleti.
A Sven Tupek krenu prema korijenu ratike i tu, zavuen
u kuicu, gladujui i eajui kao isposnik u pustinji, u deset
dana i deset noi ispjeva pjesmu i jednoga jutra puna rosulje,
puui uz ratiku, propjeva i ljepim glasom nego to je onaj
pastir pjevao:
Oprosti, svijete, silni, oprosti
to rogovi mi stre van, Pa neki
misle da elim bosti, Mutiti
svijetu miran san. Batali,
svijete, zdence milosti, to ti
nemio donese dani
Sad ovo jada pred tebe pada,
Proeci, milost Ulma grada.
146
IVANARAUCA
PU
147
PU
21
reba obratiti panju na ono to taj Tupek nakon
isprike smjera. to god smjerao, treba imati na
umu da to, s obzirom na duinu pujeg vidnog
polja od pet centimetara, ne moe biti dalekovidno, rekao je Tarac sebi samu ve sutradan nakon objave pjesme o oprostu.
Molio bih te za jednu uslugu, kazao je Tupek svom sustanaru na ratici. Ja bih to i sam mogao uiniti, ali sredstvo
kojim ja piem i podloga za pisanje kojom se sluim nisu najbolji za ovo to namjeravam. I sam zna da moju slinu rose i
kie mogu lagano isprati, a da se o isuivanju sunca i ne govori. A kamene ploe na kojoj bih pisao nema u blizini.
Tarac je u to nekoliko reenica osjetio promjenu u ponaanju Svena Tupeka. U onome to je kazao mogla se proitati
smjelost na granici drskosti, jer je, iako to izrijekom nije kazao, Tarac pogaao to Sven od njega trai. A smjelost u postupku onoga koji je, ne zavlaio glavu u pijesak nego tonuo u
viegodinju hibernaciju od straha, nemogue je ne zapaziti,
ako se i u emu oituje.
Promjena se zapaala u dranju tijela. Sitni Tupek, prikraen za jednu treinu u duini stopala, ticala i spirala na kuici,
sad se odjednom stao pruati u onomu u emu se ispruiti mogao. U duini stopala i oba para ticala! Tim je istezanjem i nadimanjem prikraenost u duini jedne treine od normale smanjio
na etvrtinu. To je toliko upadalo u oi da se Tarac jedva suzdravao da mu ne kae neka se toliko ne prua, jer bi se mogao
pretrgnuti, i neka se toliko ne napuhuje jer bi mogao pui.
149
150
IVANARALICA
PU
151
152
PU
IVAN ARALICA
153
IVAN ARALICA
Gegan je umuknuo i mlaka je no postala i tiha no. Doe daak slian vjetru, ali kao vjetar ne prolazi, nego tu
je doao namjerava i ostati. Iz stotine slavina, razmjetea sve strane, kroz uske otvore prskala je sitna rosulja tvonad Blaevom i Ivanjskom lokvom umjetnu maglicu, koja
ok nastaje, glasa kao daak vjetra. U tom glasanju, ne janego to je ono kad snijeg pahulja i kad prirodna rosulja
ula se, kao maglica i snjeak tiha meljava pujih zubi.
na desetke tisua, svaki s neto vie od dvije tisue zubi,
vi su s milijunima zubi u toj noi umjetne maglice, daru
a gospodara, mljeli u kau sve to je bilo zeleno i od zeleastalo, sve to je nicalo i to je raslo.
Zar puu moe biti ita ljepe od ovoga? Kaem vam i
jte me! to arko eli, ako to i na ruan nain stekne,
dobije za im si teio, postat e ti i lijepo i slatko. OdreciPrpua, izdajte ga i popljujte! To mnogima nee biti lako,
e to doivjeti kao izdaju. U prvi mah! Ali, uskoro e sazda nema slae i ee mrnje od one koja nastaje nakon
e osobe koju ste voljeli, prema toj nekad voljenoj osobi.
ebate doivjeti i imat ete trajno ono to ste, navodno, na
n nain stekli. Tu umjetnu maglicu, tu nonu pau i mg-
PU
IVAN ARALICA
22
158
IVAN ARALICA
PU
159
pueva poznato, od te e soli na repu Prpu uginuti kao to bi uginuo i svaki drugi pu. Nema li soli, pii onima u Ulm neka ti je poalju!
I tako se to dogaalo svako jutro! Danja bi ga svjetlost zatjecala kako ita puje pismo ispisano slinom. Na crvenkastom
kamenu uprskanu kristalima zeje soli i na kamenu posivjelu
od mahovine, kao to je bilo prvo i drugo jutro, na muljici koja
se mrvi i pod sluzavim pujim stopalom, na zrnastu konglomeratu koji tragu sline daje boju zrna preko kojeg je pu
puzao, i na obilju drukijih kamenih povrina koje su puevima sluile da Geganu alju uvijek istu poruku - neka ih podmiuje umjetnom maglicom koliko eli, ali mu Prpua nee
prokazati.
to da radim? pitao je Gegan sebe sama. A kad sebe sama nije znao svjetovati, upitao je Tupeka: Treba li prestati ili
nastaviti s proizvodnjom umjetne maglice?
Nastavi! Jer, prestane li je proizvoditi, prisilit e ih na
estivaciju. A tek onda nita nisi postigao! I u estivaciji i u hibernaciji su nepobjedivi, odgovorio ie Tupek. I tome dodao
160
IVAN ARALICA
Naum je dobar, ali kako pronai pueve koji ispisuju poruku? Kako, govorei jezikom onih iz Ulma, individualizirati
krivnju?
Budui da oni u Ulmu ne doputaju kanjavanje svih pueva, Gegan e kanjavati samo krivce. Koje? One koje pronae najblie kamenu na kojemu je poruka ispisana.
Ve je sutradan otpoeo pretvarati neiji stvarni ivot u
umjetni ivot. Umjetan koliko i umjetna maglica!
Na kamenu, koji je i oblikom i glatkoom povrine nalikovao na glavu glavatog diva, pujom je slinom bilo ispisano:
Gegane, neka te ne zavarava mo umjetno stvorene maglice!
Mnogi puevi znaju gdje se nalazi Prpu, ali ti to nee kazati. Neki
od onih koji ne znaju, rekli bi ti. Budui da ne znaju, nemaju ti to
rei. Prpu je u pujem srcu. A ono to ti radi po zapovijedima onih
..iz. UitM.docfe..muLkao djelovanje pacemaksm,,.one^sitne naprave.
PU
161
162
IVAN ARALICA
PU
163
164
IVAN ARALICA
PU
165
166
IVAN ARALICA
Mogue ili nemogue? Gegan je uspio i da otri do spremnika vode na Vrkljai, i da zatvori ventil na glavnoj cijevi kojom od spremnika tee voda do brojnih slavina za stvaranje
umjetne maglice, i da utri u kuu prije nego je poela kia.
Premda kia iz oblaka koji dolaze sa sjevera rijetko pada!
Ali, kad pada, onda pada! I padala je svu no!
I bez umjetne maglice, koju Gegan vie ne namjerava praviti ni nad usovom od praznih kuica ni po njegovu okoliu,
ve samo nad puogojilitem, ujutro su svi puevi nakon noanjeg pljuska bili na pai.
Gegan je pogledao kroz prozor na junoj strani svoje kue. Vidio je ljestve na kojima su, objeeni o konie ivjeli svoj
izmiljeni ivot puevi koji su se s njim dopisivali slinei po
kamenu, kako plivaju po vodi Ivanjske lokve, koja se, kao i
uvijek, od kinih bujica izbistrila za nepun sat. Vezani uz ljestve, plivali su i konii!
Ili je ljestve potrgao vjetar, a voda otplavila do jezera, ili ih
je vjetar i istrgnuo iz zemlje i odnio do vode.
Ili su puevi objeeni o konie smrskani dok su vjetar i
voda upali i nosili ljestve, pa su sada na vjenoj pai, ili su se
nekako iskobeljali iz uzlova, ostali ivi i sada pasu travu i ostavljaju sluzav trag za sobom.
Poesto na vjetru strada ono to je vjetru izloeno, ali nerijetko vjetar oslobodi ono oko ega je pauk spleo konce i konopce.
Od svega to sam poduzeo nee biti nita! Dao im ovo,
dao im ono, oni ostaju to su i bili - puevi! Zato im ne daj
nita! rekao je Gegan. Ej, ti dolje! Svene Tupeku! to ti o
ovomu misli? pitao je Tupeka koji je brstio izbojke, ispevi
se pod same listove na kojima je bila napisana njegova Ponizna pjesma.
Kad te je ivot, Gegane, vezao uz nas pueve, preporuio bih ti da od nas neto naui. Strpljenje! Polako, i sve e
PU
167
168
IVANARALICA
vjekova zvali, ne ini to ime mi prijeti! Jer, istina je, kao biser
u rijenoj bisernici, Prpu ivi u srcima mnogih pueva. Istina
je i da e Prpua u pujim srcima spaliti ako ta srca spali. Ali
Prpu u srcima neto je drugo od Prpua u ivotu. I, palei srca, stvarnoga Prpua nee spaliti. A Prpua meu nama u
ovom mrtvom usovu nema. To znam! To dobro znam! I po stoti
put, znam i znam!
Vidi, vidi! Kakva samouvjerenost od tupavog Tupeka!
Nisi li me ti prvi uvjeravao da ga meu vama treba traiti?
Nisi li mi ti do juer govorio da je to spodoba zlih namjera, da
je meu nama i da e ga ti osobno izruiti. A sada iznenada,
da njega meu vama nema, i da u uzalud pei i vaa srca i
vae kuice. A kad zna da ga meu vama nema, onda e biti i
da zna gdje se sada nalazi, pa mi reci!
On je meu nama, neprepoznatljiv, kao jedan od nas, ivio sve dok smo, kao i on, bili progonjeni. Drobljeni i bacani u
lokvu! Ali, kad je objavljena 'Ponizna pjesma', kad se poela
stvarati umjetna maglica, kad nam je doputeno da se penjemo na ratiku do kite, i kad se mijenjao stvarni u nestvarni ivot onih koji su ga nosili u srcu, on se pobojao da toliki puevi, eljni lagodnog ivota, nee izdrati kunju i da e ga, iako
im je u srcu, izdati. Da nikoga na kunju ne bi stavljao, on je
odluio otii.
Kamo?
Tamo otkuda je i doao! Pored spremnika za vodu, putem to ga zovemo Brusilina i onda preko ceste koju puevi
zovu cestom smrti, jer veina pueva na toj cesti stradava pod
automobilskim gumama. Kad je cestu smrti preao, ujem da
ga je s onu stranu doekala putovnica da s njom prijee Balcu
i Podbalcu i potom poe u krajeve gdje je bio prije nego je k
nama doao. ujem da su to krajevi gdje vjetar nosi uti pijesak, gdje deva brsti glogov grm, gdje samo slon sa slonovskim pamenjem moe pod pijeskom pronai vodu, gdje kie
padaju svake pete godine i gdje puevi u stanju estivacije mogu preivjeti i dvadeset tri godine, Odlui.Ji se Prpu najStL-
PU
169
PU
23
uli smo da je Gegan, razoaran nikakvim uinkom
umjetne maglice, kazao Tupeku da ga preputa
^BH Mri Osmigai, pa neka se on s njom... I tu je
samo Uf Mff prividno ostao nedoreen. Ali je u tu
nedoreenost bilo lako proniknuti. Ona je mogla znaiti samo
dvoje. Ili neka se Tupek s Osmigaom objanjava oko
Prpueva boravka i bijega, kao to se s Geganom objanjavao
uvjeravajui ga da je Prpu dobio putovnicu i otiao, ili neka
se Tupek s Osmigaom natee kako umije i kako njoj i njemu
bude po volji. On, Gegan, povlai se u svoju utvrdu na
Krulju.
Moglo je znaiti jedno ili drugo, baki se ili tucaj se s
njom, ali se moglo drati i da je to dvoje, baktati se i tucati, ista stvar. Pogotovo ako se zna da u ovoj prii ivot od kojeg je
graena pripada puevima, a rijei, kojima se puji ivot kazuje, ljudima. Pa bi se moglo rei da je u ivotu pueva baktanje i tucanje jedno, a u ivotu ovjeka krevet je jedno, a politika drugo.
E, kad bi to tako bilo, ali to tako nije! I u ljudi se to dvoje
znade spojiti u jedno. Rjee praktino, ee simbolino!
Teko da je zamisao mogla potei iz Geganove glave, iako
ju je on prvi obznanio. Bit e da su u raanju te zamisli sudjelovala i dva strunjaka za helicikulturu u Ulmu i nikom vidljivi vlasnik puogojiline farme na kojoj ti strunjaci rade. Bit
e da su oni doli na zamisao koju e zajedno s Geganom ostvariti.
Ako sam na svojoj farmi u Blaevu ne zna i ne moe individualizirati krivnju i u svijesti pueva izvriti promjenu, da se
171
172
IVANARALICA
ideologije parapuizma. Oni koji su se osjeali mujaci s hermafroditima nisu htjeli imati posla, kao ni hermfroditi s njima. Oni
koji su se osjeali enama, traili su mukarce i prezirno su gledali na netransferiranog pua. Na koga je god Tupek izbacio
ljubavnu strelicu, taj mu nije uzvratio ljubavnom strelicom. Ve
bi, ne osvrui se na Tupekovu ponudu, otpuzao dalje.
Sven je bio gladan ljubavi kao to je gladan mrsna zalogaja onaj koji mjesecima posti na posnom ratikinu listu. Nije
najvanije hoe li se u krevetu s Osmigaom dogoditi povijest. Mnogo je vanije to e u krevetu biti onoga za to je,
osim za miran san, krevet graen. Bit e tu obilje onoga to se
zove tucanje u mozak. Tucanja dolje i tucanja gore! Tucanja
ovako i tucanja onako! Tucanja ovamo i tucanja onamo!
Sven e prvi put biti obasjan svjetlou reflektora. On e,
najvjerojatnije na unu, sa svojom goom demonstrirati sretan ivot sastavljen od boli i uitka. Boli da ti kljucaju mozak, i
uitak u onome u emu svako stvorenje uiva. Puevi, prema
tvrdnjama biologa i psihologa, najvie!
Gegan se kao domain pobrinuo da tucodrom, na kojemu
e Sven Tupek i Mra Osmigaa izmjenjivati njenosti, bude
na istaknutu i svima vidljivu mjestu. To bi se mjesto moglo
zvati dalekovidnica kad se dalekovidnicom ne bi zvalo neto drugo. Televizija, primjerice!
Boljega mjesta za mrijetenje dvaju hermafrodita, dvaju
pueva kojima je razlika u spolu sadrana samo u imenu, nije
se mogla nai od onoga na vrhu una. Kako je vrh una nedovoljno ravan, dug i irok, jer je to samo kosina na vrhu stupa
slina kamena, Gegan se sjetio dna s jedne od velikih baava u
kojima su bili zatoeni para-puevi. Ne samo to je bavino dno,
onako okruglo, idealan tucodrom za dva slinavca, nego se u
tom dnu nalazi i prikladna poruka gledaocima. Gledajte to ste
u ivotu mogli imati da dno bave niste gledali samo odozdo,
iz bave! Tuite se da vam dno nije bilo dano odozgor gledati,
e, sad imate priliku da ga i odozgor pogledate i vidite to ste
izgubili priklanjajui se pogubnom
PU
173
Dobro doli u Blaevo, gospoo Mra! Budite pozdravljeni od mene i svih onih koji e me danas u susretu s vama
podravati!
Rekao je to Tupek kad ga je, ve izvuena iz kuice, Gegan
izvadio iz lijevog depa i poloio na bavino dno. Da siromah
Tupek ne bi morao prevaljivati tolik put od svoje ratike do
una, preko tisua mrtvih pujih kuica, da ga te prazne kuice ne bi obeshrabrile i obeshrabrena prisilile na hibernaciju,
i da ne bi morao otvarati slavine za umjetnu maglicu prije
vremena, Gegan je siao do ratike, strpao Tupeka u lijevi
dep i donio junaka do bavina dna, gdje e se, io, ogledati
na megdanu s nabreklom Mrom Osmigaom.
Kad je bio najavljen va dolazak i reeno da u se ja s
vam ogledati, prilazili su mi uplaeni intelektualci i govorili
da s vama nitko nije dobro proao, pa da neu ni ja. A ja sam
im odgovorio neka priekaju i vidjet e kako ete vi, nakon
ovoga posjeta, koji e vam se svidjeti, ovamo dolaziti svakog
ljeta kao to dolaze i tisue drugih turista iz Ulma i njegove
okolice, rekao je Tupek i poeo puzati samim rubom bavina
dna. Pruao je tijelo koliko ga je vie ispruiti mogao, pruao
je velika ticala koliko su se due mogla ispruiti! A kuica mu
se ljevakinja gegala lijevo-desno kao to se gega mladoenji
glava kad ulazi u svadbeno kolo i hvata se do djevojke.
Ve u puzanju, takoer rubom dna, ali Tupeku na suprotnoj strani, Osmigaa je zahvalila na dobrodolici, obeala provoditi ljeta na obalama ovdanjeg mora i podsjetila Tupeka da
je ona ovdje u prvom redu radi Prpua i parapuizma, a tek potom radi mrijetenja, tonije kazano, radi demonstracije lagodna ivota, ako ga ine bol koji pospjeuje uitak i uitak koji
nie i raste u boli.
Nas emo dvoje, nastavila je Mra Osmigaa svoj nas
tupni govor, na ovom zgodnom tucodromu danas demonstri
rati novi proizvod, njegovu kakvou i cijenu koju za nj trai
mo. A traimo da se svaki pu odrekne dimorfizma, elje da
. se odvojeno ivi ljepotamukostilenskosti, jer iejto najbolji
174
IVAN ARALICA
PU
175
176
IVANARALICA
PU
177
I prije toga govora, odmah na poetku puzanja u svadbenom kolu, moglo se primijetiti da oba pua na desnom boku
imaju ispupenje, duguljasto i slino tobolcu za spremite
strijela. Kad su poeli slinom obiljeavati i etvrti krug, ti su
tobolci, kao da ih je iznutra neto napuhnulo, nabrekli, onako
kao to nabreknu obrazi onomu koji s usana, uz pomo
zranog pritiska, eli daleko od sebe vrcnuti koticu iz trenje
koju je netom stavio u usta.
U mimohodu je Sven Tupek iz svog nadutog tobolca prema Osmigai, svega dva centimetra udaljenoj od sebe, izbacio
iljastu tvorevinu od vapnenca. Imala je rt kao strijela, etverobridno tijelo kao jedna vrsta bodea, a zavravala je perolikim zatkom koji je usmjeravao pravac njena udara. Iako izbaena svom snagom napuhanog tobolca, strelica jest bocnula
Osmigau, ali joj se nije u tijelo zabila ni u tijelu ostala. Time je
Tupek dao jasan znak da eli ljubav, a Osmigaa je, uginjui
pogoeno mjesto, podiui glavu, uvrui i izvrui okice na
ticalima, dala znati da joj ubod strijele, iako bolan, godi.
Ako svojoj strasti eli udovoljiti, to neim mora platiti!
Ako u jednoj strasti uiva, druge se mora odrei!
To je, da na jednoj strani gubi ako na drugoj dobiva,
mnogo intenzivnije od Osmigae u narednom mimoilaenju
osjetio Tupek. Strijela izbaena iz Osmigaina naduvenog tobolca pogodila ga je u meso ispod kojeg se nalazi slinska lijezda. Do lijezde nije doprla, ali je ostala ubodena u mesu.
Tupek je nastavio svadbeno kruenje previjajui se od boli,
koja uitak nije prestajala biti, sve dok bode iz njegova mesa
nije ispao i ostao u slini, to obiljeava put kojim Tupek ide u
zagrljaj svojoj srei.
Tek to se malo pribrao od ludila u kojemu bol potie uitak a uitak bol, dolo je do novog mimoilaenja s Osmigaom. Tupeku se pruila prilika da jo jednom uiva u zadavanju boli, koju e Osmigaa pretvoriti u zadovoljstvo. Ispustio
je dug hitinast bode i zabio ga u Osmigaino tijelo malo dalje
od vaginalnog otvora.
178
IVAN ARALICA
179
PU
Poto objasne na kakve tekoe nailaze kao znanstveni istraivai, jer ivotinje ne umiju govoriti, pa zato nisu u stanju da
radoznalim istraivaima seksuanosti daju potrebne obavijesti, ti e
vii,..^,
180
IVAN ARALICA
kad su puevi ili leptiri, u oba sluaja, pripadnici niih ivotinja, znaju govoriti. I to globalistikim jezikom, onim jezikom
koji se izdignuo iznad nacionalnih jezika. Jezikom koji je nadiao i puki govor unutar nekog nacionalnog jezika i postao
jezikom globalistike kreme, koji puni prostor dobrog dijela
tiskovina na svijetu.
U tom jeziku o seksualnosti ima vie govora nego to ga je
u suvremenoj znanosti o seksu i tim stvarima. Moglo bi se rei
i da je u tom jeziku vie seksa nego to ga je u samom ivotu.
Nego to ga je ispod svih sukanja i hlaa na svijetu!
Zato je Mra Osmigaa, pu iz tog jezinog uzgajalita i
leptir iz te jezine kukuljice, i mogla dati komentar o pujem
orgazmu kojim e ovo poglavlje o uzornom ljubavnom inu,
demonstriranu na dnu vinske bave, privesti njegovu veselu
kraju.
Jednospolci kod kojih je organski i vizualni dimorfizam
jako naglaen, rekla je Osmigaa, ila, pribrana kao da i nije
proivjela ono to je proivjela, nasmrt umornom Tupeku,
kad je in oplodnje zavren, kad su se oplodni bievi uvrnuli
kao to se uvru ticala, i kad su se vaginalni otvori zatvorili i
postali neprimjetni, jednospolci dozive samo jedan orgazam,
muki ili enski. On moe biti ne znam kako jak, on moe biti
ne znam kakva eksplozija ispranjavanja muskulaturnih i nervnih
napetosti, ali ne moe biti nikada toliko snaan koliko je
snaan na orgazam. Jer, dok jednospolci doivljavaju samo
muki ili samo enski, mi odjednom doivljavamo oba orgazma, muki i enski. Tu blagodat, da uivamo dva uitka, hoe
da nam oduzmu Prpu i njegovi para-puevi. A radi ega? Da
bi imali muda! I s mudima spojen ponos! Pravo mi reci, Svene, vrijedi li mudo u ponosu i ponos u mudu dvaju orgazama, koje mi, ako ima umjetne maglice, moemo doivljavati
vrlo esto?
Ne vrijedi! jedva je procijedio Tupek, smeuran i napola
uvuen u svoju kuicu. Da nije straha p4Geganaf i pored Qb-
PU
181
182
IVANARALICA
24
stavljen, namjerno izloen suncu ili naprosto zaboravljen, Tupek se nije mogao osmjeliti i otpuzati
%*. -i^^M do svoje ratike, ali, istini za volju, on to
neko vri-mr WKW jeme, dok se dobro ne odmori od velikih
uzbuenja, najprije ljubavi a onda straha da e ga rasrena
partnerica rastrgati, nije ni namjeravao. Ako ga se Gegan
sjeti i odnese do njegove ratike, dobro, jo ima dovoljno
snage da se zavue pod prazne puje kuice. Ako se ne sjeti,
opet dobro, odmarat e se, ekati kiu i umjetnu maglicu. Pa
e onda krenuti tamo otkuda je doao!
Dva je tjedna izdrao. Iako su bili suni dani, preko neba
su u svim smjerovima prolazili oblaci, pravili hlad i donosili
vjetar, pa nije bilo pretjerano vrue. Ali u treem tjednu oblaci
se razioe, nebo se izvedri, vjetrovi prestadoe, a sunce poe
grijati tako da je temperatura na povrini kuice dosezala etrdeset i etiri stupnja. Granicu iza koje se prua dolina smrti,
u kojoj moe, ali i ne mora preivjeti. I inae teak ivot, a
nakon onolike slasti s Osmigaom, jer ga ima s ime usporediti, jo tei i jo posraniji.
ega je toga dana jo u jutarnjim satima, i pored junog
vjetra, bila nesnoljiva, ali se u zraku to ga je udisao kroz pore na kuici osjeala vlaga. U prvoj uri nakon podneva prolomila se grmljavina i Tupek je odluio bjeati iz ove doline
smrti. Udari pljusak i Tupek se isprui. Puzao je to je bre
mogao. Sedam centimetara u minuti, ako je puzao po ravnu.
Grmljavina je otutnjala na sjever, pljusak se pretvorio u
j;qminjanje, a Tupek se punio vlagom kroz pore na kuici,
184
IVANARALICA
kroz nabore plata, kroz ovojnicu stopala i, najvie, kroz otvorena usta. Slinske su lijezde davale dovoljno sluzi i sve je govorilo u prilog njegovoj nadi da bi jutro mogao doekati pored korijena svoje ratike. Meutim, iznenada, neto je grunulo! Kao da je grom udario u Geganovu kuu. Kao da je vrui
purak spojio krijestu glinenog pijevca na Geganovu krovu s
krijestom olujnog oblaka.
Kad je prvi put grunulo, Tupek je uvukao rogove i prestao bezglavo juriti, ali kad je pucnjava nastavljena, sastavio je
kraj s krajem i zakljuio da ta pucnjava ne dolazi iz oblaka. To
Gegan neto slavi! To Gegan enlui! Tko je u stanju pogoditi
to bi taj ovjek mogao slaviti, i koga pozivlje da mu se u slavlju pridrui!
to se zbivalo sa Svenom Tupekom na putu od una i
dna od vinske bave do te pucnjave, do tog enluka, svima je
sve jasno. Nakon toga nikomu nita jasno nije. Kao da je sve
to se nakon te pucnjave zbilo obavio dim baruta i izbuila
olovna sama.
Nije jasno tko je Tupeku uputio poziv da enluku prisustvuje, nije jasno tko ga je uveo u Geganovu kuu i smjestio za
velik stol, za kojim se gostio Gegan i svi oni koje je na gozbu
pozvao, ne zna se to su jeli, ne zna se kako se drutvo nakon
gozbe rastalo ni kako je Tupek doao do ratike. Je li izbaen
kroz prozor, je su li ga donijeli u aci ili je do svoje ratike sam
dopuzao?
Zna se samo da je Tupek, kad se naao kod kue, svojom
sluzi, kao svojom krvlju, opisao to mu se zbilo. I zna se za
ono to mu je na to pisanje, piui na ratikinu listu, odgovorio Tarac, koji gozbi nije prisustvovao, jer ga je Gegan izopio
iz kola taraca koji prave nimbus oko njegove glave, ali su mu
priali njegovi prijatelji tarci koji u tom nimbusu jo igraju i
koji su vijenac oko Geganove glave pravili od poetka do kraja enluka.
E, tko ima pravo, Tupek ili Tarac, teko je rei. Najbolje je
ovdje prenijeti ono to je Tupek napisao slinom po kameru} i
PU
185
186
IVANARALICA
187
PU
Kad je Tarac, traei ono emu e se smijati, proitao Tupekov zapis pisan slinom na kamenu, najprije se sam nasmijao i smijao se sve dok mu je bilo do smijeha. Nije bio sebian i
razlog za dobar smijeh zadrao za sebe. Bila bi to grehota.
Kad se ima emu smijati, neka se i drugi smiju. Zato je u svom
pismu, zapravo vezu na ratikinu listu, Tarac odluio odgovoriti na tu silnu Tupekovu elju da kroz susrete s velikima
nadima svoju veliinu. ak i kad bi sve ono to je Tupek napisao bila istina, razloga je za smijeh dovoljno. Ali, kad je onom
osnovnom, da se Tupek na povratku sa una naao na Geganovu stolu i sasluao njegove govorancije, sve ostalo dodano
- to su Tarcu posvjedoili tarci iz nimbusnog vijenca te veeri
- onda je razloga za smijeh bilo i previe.
...... Da pukne, jda crkne, da krepa!
.^
188
IVAN ARALICA
Kad neka osoba gradi svoju veliinu u susretima, slikanjima i razgovorima sa stranim veliinama, kad se, kako se to u
ali kae, zie, pijevi i kuri, ona gubi neto od vrijednosti koju
doista ima, jer je veliina jedne osobe neprenosiva na drugu i
jer veliina velike osobe, da bi sama postala jo vea, umanjuje sve osobnosti koje se oko nje skupljaju.
O kakvim susretima Tupeka i Gegana taj Tupek pria! O kakvom kontinuitetu njihovih razgovora, o kakvoj podudarnosti njihovih stavova i istovjetnosti njihova razmiljanja! Ako je i bilo susreta, ono to se na njima dogodilo razgovorom se ne moe nazvati, jer
ulizivanje s Tupekove strane i bahato Geganovo dranje nisu nikakav razgovor. Ponajmanje razmiljanje i iznoenje stavova! Bili su
to sluajni susreti, usputni i za Tupeka poniavajui. Kakvi su bili
prethodni, takav je bio i ovaj, ni Tupek ne zna koji u nizu!
Gegan je jo za dana, im je dobio radosnu vijest, na rosnim lijehama puogojilita, nasumce, pokupio dvadesetak pueva, donio ih
u kuu, stavio na stol i onda, uz grmljavinu gromova, a kad su oni
prestali, uz pucnjavu iz puke, poeo slaviti neto to je samo on
znao. Ne znaju to ni radoznali tarci koji su mu te veeri pravili nimbus oko glave.
Ve temeljito podnapit, razgaljen odjela i uznositosti, kad mu je
dolo, nije se htio pomokriti u zahod, nego je poelio da se olaka vani, okrenut Ivanjskoj lokvi i puevima koji prebivaju meu praznim
kuicama predaka. Da ih se veeras u slavi spomene, da ih popisa!
Da im kae kako to ini veeras, dok pada kia, kad im vlaga ne treba, a da im sutra, kad ugrije, nee davati ni onoliko vlage koliko u
jednom danu moe ispisati.
Da tako nakresan u mraku ne zakorai u provaliju, a ba u nju
namjerava mokriti, da stane na njen rub kako bi mu mokraa to dalje padala, sa sobom je ponio elektrinu svjetiljku i njome osvijetlio
put. Kad u mlazu svjetlosti, upravo na rubnoj stijeni Krulja, ugleda
poznatu kuicu Ijevakinju Svena Tupeka! Sven je, voen pouzdanim
pujim pamenjem da se vraa tamo gdje je i prethodnih godina.
PU
189
uspijevao preivjeti zime i sue, jurio punom brzinom od sedam centimetara u minuti. I kad je postao osvijetljen!
'Kamo uri, bolan ne bio! Svrati malo! Bit e te dosta i ispod te
tvoje ratike', rekao je i uzeo ga. Drei mu kuicu sa dva prsta, iz
koje je, isprueno u svoj svojoj kratkoj duini, visilo Tupekovo tijelo,
rekao je mokrei po usovu od pujih kuica: 'Ni ovoliko vam odsad
neu dati! Ni ovoliko vlage vi ne zasluujete. A na umjetnu maglicu
zaboravite da postoji!'
Donio ga je i onako ispruena stavio na stol. A tamo oko njega
dvadesetak je pueva u dvadesetak poza iskazivalo ivu dosadu! Samo je Tupek kiptio od radosti to je poaen tolikom au.
'Gospodo', rekao im je Gegan, 'sjednite svi osim onih koji nemaju stolaca i bez dupeta su. Radi dobrobiti pueva moj e govor biti
kratak. Zaboravite na ono to neki stvorovi, sasvim nepotrebno, nose
izmeu nogu, ako su dvonoci, ili izmeu zadnjeg para nogu, ako su
etveronoci. Bili ste tu, poastio sam vas mladim rosnim liem;
vidjeli ste me ovjenana vijencem od ovih slugana taraca i sad moete otii piati kao to sam i ja otiao. Potom u postelju i snivajte blaene snove naeg Blaeva!'
Dugo bi trajao put do pianja i lijeganja kad bi puevi sami
otili u puarnik. Mnogi bi zalutali, a svi bi zabalili put kojim su
otili siti i pijani. Pa da su i gladni i trijezni, zabalili bi ga radou
to su bili gdje su bili, to su uli to su uli i to su po tome gdje su
bili neto vie nego to su bili kad kod Gegana nikad nisu bili. Zato
ih je Gegan pokupio u koaricu sve, osim onoga to ga je posljednjeg
poastio au da prisustvuje gozbi, veselju i enluenju. S punom
je koaricom iziao na terasu i otuda, jednog po jednog, da se u zraku
ne bi sudarali, bacio svoje goste u puarnik. Na onu hrpu pobrene
trave to ju je sam kosio po okolnim brdima i ovamo donosio. Na hrpu obrstina na koju je Sven Tupek ve jednom pao!
Gegan se stolu vratio s praznom koaricom u ruci i zastao gledajui na plohi stola, kao na pustinjskoj ravnici, Svena Tupeka sama
samcata.
1 tu je pao taj razgovor u etiri oka o kojemu Tupek slini i slinei
pie po kamenu. .....,.,..._,..._.............,._................ _. .... ...._..,._ ___
190
IVAN ARALICA
'to da s tobom radim? Bacim li te s junog prozora prema tvojoj ratici, udarit e svojom kuicom o mrtve kuice i povrijedit e
se. Nisi tako mlad da e ti rana na tijelu ili rupica na kuici brzo zarasti. Mogao bi od te rane i rupe umrijeti. Kakav si takav si! I takav
kakav si, bolji si od drugih! Jer su svi drugi s te strane nikakvi!'
'ini to zna', oglasio se Tupek. 'to god ti napravio, bolje je
od onoga to ja poelim. Ispriavam se za sve to sam dosad uinio i
to su drugi u moje ime uinili. A sad ti se ispriavam to u odsad
uiniti, a ne bude ti bilo po volji. Ali, da zna, Prpua bih ti izruio
kad bih znao gdje je! I zato me zbog njega ne kanjavaj osobno. Kazni sve nas uskraujui nam umjetnu maglicu!'
I to je bila ta podudarnost miljenja i stavova izloenih u etiri
oka! I kilometri i godine prekratke su mjere da bi se njima izmjerila
udaljenost izmeu onoga to se stvarno zbilo u etiri oka i onoga to
je Tupek rekao da se u etiri oka dogodilo. Zabrinjava tenja Svena
Tupeka da svoj sluajni susret s Geganom predoi javnosti kao vaan politiki dogaaj. Kao dogaaj povijesnog znaenja!
Gegan ga nije htio izgubiti! Naao je dasku, pruio je kroz juni
prozor i ona je dosegnula nadomak Tupekovoj ratici. Rekao je Tupeku neka se uvue u kuicu i, kad ga taj poslua, zakotrljao je njega i
kuicu niz dasku.
'Nikad s puevima ne zna na emu si. Moda od tebe i bude
kakve koristi!' rekao je i otiao na spavanje.
A ono o slici koju je, navodno, Tupek darovao Geganu! I ona
pria o toj slici! Hajte, molim vas! Je li tko vidio da je unutranjost
puje kuice, njene stijenke od finog sedefa, pokrivena slikama? Ako
je tko vidio, neka mi se javi! Ja vidio nisam. Mogue je da te slike i
prie o njihovu nastanku i simbolici ive u one dvije puje modane
ganglije! To je mogue, a sasvim je nemogue da vise o sedefastim
stijenkama! Ali, ako je to posrijedi, da su slike produkt ganglija punih slika o svojoj mesijanskoj ulozi, onda emo mi vidjeti jo po koju
sliku i uti jo po koju priu o sinu ija majka nije znala rei tko mu
je otac. Moda i onu u kojoj e biti prorokovano uznesenje u prostor
gdje nastaju munje i gromovi.
191
PU
enja. Danas, kad malo tko vjeruje da je na nebu zvijezda onoliko koliko je dua na zemlji, valjalo bi rei, drei se i dalje
simbola svjetlosti, da svatko slijedi plamen koji u njemu gori.
Neovisno o tome je li plamen u njemu samonikao ili je ar iz
kojeg e plamen planuti prenesen s tueg na svoje ognjite!
PU
25
rvi znakovi da je vatra, prenesena u njega s Geganova ognjita, planula, oitovali su se jedne veeri
na poetku kolovoza, u vrijeme mjeseeve mijene,
kad u primorskim krajevima redovito ojui,
naoblai se, sijevne u oblaku i, ako je sree, padne kia koja
nagovjetava kraj nesnosnih vruina. Sree nije bilo i obilna
kia nije pala. Rosnulo je neto, nakvasilo raslinje, suho, uvelo i zeleno, i namoilo zemlju tek za dva prsta dubine.
Taman da puevi, koji nemaju umjetne maglice nego ive od
dara s neba kao biblijske ptice, izmile iz svojih kuica i
skrovita.
No je bila kad se to dogodilo. No je bila kad se vidjelo
da iz ara u njemu lie plamen. No kakvu poznaje samo
Ivanjska lokva! No bez mjeseca, jer je mlaak ve u suton zaao; no bez zvijezda, jer su nebo zastrli oblaci! Bila je no
Ivanjske lokve i zato se taj plamiak, koliko god bio puji slabaan, svih onih koji ive s june strane Krulja dojmio.
Neto se udno dogodilo, pa e se neto udno i ubudue
dogaati! Idemo vidjeti i posluati!
Dok se Tupek penjao na ratiku, da bi na visoku stajao u
vrijeme svoga govora, i drugi su puevi, skriveni u usovu od
praznih kuica, naputali svoja sklonita i hitali prema najblioj travci ne bi li togod prigrizli i samljeli u kau sa svojih
dvije tisue i neto zubi. Ili se izmeu njih izvlaili na povrinu ili po njima puzali kad se na povrinu izvuku, prazne su se
kuice pomicale. Pomiui se, udarale su jedna o drugu i,
onako uplje, brecale tupim zagrobnim zvonom.
193
194
IVANARALICA
groblju u kojemu su zemni ostaci tisua predaka koji su odslinili svoje dane na razliite naine.
Ve je jednom reeno da je nekada davno, u poetku svih
stvari, izreeno uznemirujue prorotvo, da je u to prorotvo
povjerovao pu Morgu i pokuao ga oivotvoriti, ali je postigao samo to da je postao jedan od dva lica u prii o puu i
ratici i tvorac glasovite izreke: Vrag odnio urbu, da nisam urio, mogao sam uspjeti, koju je, s obzirom na brzinu sedam centimetara u minuti, udnovato uti i iz usta najbreg pua. Istom je prilikom reeno da to prorotvo i ta pria imaju svoj
dodatak u vjerovanju da je Prpu mo, da povede Pueve za
sobom i uini ih para-puevima, stekao brstei negdje na vrhu
neke ratike netom prolistalo lie.
Sve je to Tupek znao kad je osjetio da je ar, prenesen s
Geganova ognjita u njegova prsa, planuo plamenom. I nije
ga pekla savjest to je ar u njemu prenesen s onoga ognjita
nad kojim, kako ree glas odande, stalno visi kazan pun vrele
vode. Slane i kvasne! Znao je Tupek sve! Prorotvo naizust, a
priu ispriati!
Onako kao to se od tamburaa naruuje pjesma, iju
glazbu i rijei dobro poznajemo, tako emo naruiti da se i
poznato prorotvo jo jednom otpjeva. Ovoga puta samo za
lijevo uho Svena Tupeka!
Tko dopue navrh dvometarske ratike po njenoj odrvenjeloj
stabljici, punoj otrih kvrga i strmih udubina i na samom se vrhu
zadri pet dana i pet noi hranei se listiima koji, kao voda iz vrutka, izbijaju iz srike, iz vrela ivota, ispunit e se snagom koja e
mu, kad se s ratike spusti na zemlju i nastavi puzati tamo gdje svi
puevi puu, omoguiti da u djelo pretvori sve svoje zamisli i ostvari sve snove o kojima puevi sanjaju.
PU
195
visine od dva metra, koliko je visoka ratika! Ni trostruko vee mu visine nee izazvati vrtoglavicu! im se nae na ratikinu vrhu, u razini Geganova prozora, nestat e nelagode to
ga obuzima pri svakom susretu s gospodarom, jer je gospodar tako visoko a on tako nisko.
Ne oekuje on da e ga poloaj na vrhu ratike izjednaiti
s vlasnikom puogojilita. To je i s veom moi nemogue! Ali
oekuje da e ga poloaj na vrhu ratike izdii iznad drugih
pueva i, vie nego je do sada bio, uiniti pujim predstavnikom pred Geganom. A to nije malo! I za takav poloaj stei
treba imati snagu koja izvire iz ratikina vrutka.
Uz to osjeanje, da je na visoku, nada se da e, kad ga zalogaj s vrutka ivota ispuni snagom, osjetiti i kako je usponom na
visinu preao okvire prostora i vremena od usuda dane puu
da ih ivi. Znat e se o Svenu Tupeku daleko preko ozemlja
oko Blaeva i Ivanjske lokve. Znat e se za njega i kad ga ne
bude meu ivima, kad mu kuica u usovu mrtvih pujih kuica bude izdvojena od ostalih. Kao to su na grobljima izdvojeni grobovi velikana i smjeteni u arkade, kao to su u katakombama izdvojeni grobovi svetaca i pretvoreni u oltare!
I to blaenstvo po koliini blaenstva to te obuzima ravno je osjeaju da e ti sam, poto si obrstio vrak ratike, postati ratikin klas, da e iz tebe izrasti bijeli cvjetii na rijetkoj
metlici, da e iz tih cvjetia izrasti mahune, a u mahunama crna zrnca, koja e se rasuti po usovu i ploditi novim ratikama.
Drugim rijeima, da e ti, popevi se na ratiku i obrstivi
njenu sriku, postati ratika sama!
I dok je o prvom dijelu prorotva, reklo bi se, znao sve to
se imalo znati o pohodu na mo, o onom drugom dijelu, o
pretvaranju u djelo svih svojih zamisli i ostvarivanju svih snova o
kojima puevi sanjaju, nije znao mnogo vie od onog to je rekao, da se suradnja s Geganom mora nastaviti, da se s Osmigaom treba mrijestiti i da se Prpu mora izruiti zajedno s
onim to je dobiveno ispiranjem pujih ganglija koje je taj mudonja napljuvao i oneistio.
196
IVAN ARALICA
To nije malo, ali se nita od svega toga ne moe nazvati njegovim zamislima, jer su to zamisli onih u Ulmu. A jo manje,
jo bolno najmanje, snovima o kojima puevi sanjaju. Jer, ako to
PU
197
Da pokuamo s priom! Ako tvoje ime Tupek nije izvedeno od tuposti tvoga duha, jo ima vremena izbjei vatru
u koju srlja noen arom koji u tebi plamti, ree Tarac i ispria Tupeku priu koja ga je trebala otrijezniti od zanosa i
vratiti na polazni poloaj. U korijen ratike, meu mrtve
puje kuice!
U nekom samostanu oboli uitelj novaka od bolesti kojoj ni u
mladosti nema lijeka. U postelju zalete ovjek koji je preivio osamdesetu godinu sa vrstim uvjerenjem da e ponovo uspravno hodati
tek kad s ovoga ode na onaj svijet.
Bio je redovnik bez mana, ivio je svet ivot i svakomu je bilo
jasno u kojem od tri mjesta, u raju, u paklu ili u istilitu, uitelj novaka nakon smrti moe prohodati. U raju, bez dvoumljenja!
Zato mu jedan od novaka, koji ga je posluivao dok je svoje posIjenje dane ivio vezan za postelju, jednoga dana ree:
Blago vama, oe! Poteno ste proivjeli prolazni ivot na ovom
svijetu i sad ete na onomu dobiti ivot vjeni u blaenstvu raja.
Da, jedva izree bolesni uitelj i s jo veom mukom dodade:
Ima pravo! Blago meni!
Te je veeri uitelj novaka preminuo.
Prolaze godine i novak postade uitelj novaka. Prolaze godine i
nekadanji novak kao uitelj novaka ostari, oboli od bolesti koja se ni
u mladosti ne lijei, umrije i doe na nebo.
Idui prema raju, svom vjenom mjestu boravita, proe pored
istilita i tamo, o Boe pravedni, ugleda uitelja novaka, svog uitelja, u plamenu koji isti od grijeha. Pa zar on nije u raju? Kakvi su
to grijesi koje bi taj bezgreni ovjek trebao vatrom istilita sa sebe
skinuti? Nekadanji novak prie svom nekadanjem uitelju i upita
ga ono emu se udi i to ga mui.
Ne krivim te, ree nekadanji uitelj novaka, iako si ti dobrim dijelom kriv to se ovdje nalazim i to u se jo dugo ovdje nalaziti. Onoga dana kad u umrijeti doe mi mlad ovjek pred kojim je
itav ivot -a to si bio ti - i ree mi da bi se zamijenio sa mnom, da
MmUojnQiu.$miLiiaikon mi pripada monsm. svijetu negoitap
198
IVAN ARALICA
svoj ivot na zemlji. E, kad mi to ree, osjetih tolik ponos samim sobom da sam istog dana u velikom zadovoljstvu preminuo. Kad sam
ovamo doao, rekoe mi da to nije bio ponos, da je to bila oholost, jer
da sam samo u jednom trenutku sebinosti itav svoj ponosni ivot,
kad sam se rtvovao za dobro ljudi, pretvorio u oholost.
PU
199
200
IVAN ARALICA
dana neometano brstiti, vie ne ovisi o tebi, ve o volji tih promatraa. Hoe li ti dopustiti da brsti listie iz vrutka dok se
ne nadme od moi! I, ako takav bude trend, dok od pua ne
postane para-pu! Prpuu slian!
Gledam ja tebe, Svene, gledam od prvoga dana! Od trenutka kad si od korijena poeo puzati prema kiti. Gledam ja
tebe i otkako si u kitu zaao. A gledao sam te i kad si ogolio
meki dio stabljike i ovio stopalo oko njega. Gledam kako te
vjetar njie i ne uspijeva otpuhnuti, a gledam i kako brsti
zabranjene listie. Zabranjene kao ono voe na jabuci, u onoj
drugoj prii od koje sve poinje. Prii za ljude! Gledam ja tebe
i mislim, zna li ovaj tupavi Tupek za tu ljudsku priu s poetka svih nevolja, zna li za zmiju u njoj i lakomost jedne ene?
Gledam te i kako strpljivo eka da listi izraste, pa da ga obrsti. Gledam prvi, gledam drugi, gledam trei, gledam etvrti,
pa, evo, i peti dan i pitam se zna li taj tupavi Tupek to znai
monitoring? to znai ne ometati, pustiti da stvari teku kako
teku, da stvari sazrijevaju, da zmija na grani jabukova stabla,
na oblaku ili u srcu, kao u tvom sluaju, radi svoje, paluca jezikom koji nalikuje na plamiak i kao plamiak pee? E, ako
ne zna da je monitoring i promatranje i slanje znakova nekomu
viem od promatraa, u mom sluaju, onima iz Ulma, da poduzmu neto ili meni, promatrau, kau da poduzmem, ako
Tupek to ne zna, rekoh, onda je on toliko tup da mu treba kazati kolikom je tupou obuzet. I, evo, ja ti doem pokazati
koliko si blesav kad ne zna da je neometanje u onomu to ini uz monitoring priprema da te se omete u onomu to kani,
ako to ne bude po elji onih koji promatrae plaaju. A da Tupek postane moan, to oni u Ulmu ne ele!
eljet e ako im ti kae u to u tu mo upotrijebiti!
Dede, da ujem u to? pita Gegan.
Da doznam gdje je Prpu, da ga poaljem u Ulm, da se
Blaevo oslobodi grijeha to mu ga je nanijela ideologija parapuizma, da umjetna maglica pone natapati i ozemlje oko
PU
201
202
IVANARALICA
203
PU
PU
26
onzilij, sastavljen od socijalnog radnika i dva lijenika umobolnice u koju je Gegan dospio nakon - ^^H krvarenja nosa ravnatelja televizije, iji je
zadatak W lMB bio ustanoviti je li Gegan zdrav ili bolestan
ovjek, tjedne je i tjedne proveo u vijeanju koje bi se na
trenutke pretvaralo u uljivu raspru, jer su miljenja lanova
konzilija bila oprena u svakom predmetu o kojemu bi se
raspravljalo. I je li zdrav ili je bolestan? I od koje bolesti boluje,
ako je bolestan? I to bi mogao biti uzrok toj bolesti? A to je
opet uzrok njegovu zdravlju, ako je zdrav i pored toga kako
se ponaa? Koliko su god raspravljali i u svoje stavove
uvjeravali druge, sve su vie u miljenjima bili udaljeni
jedan od drugoga.
Ne zna se je li prijedlog konzilija djelo jednog od lanova
s kojim su se, napokon, i ostala dva lana sloila, ili je u samom zaetku bila volja sve trojice, jer im je i vijeanja i sporenja bilo preko glave.
to god bilo, oni se sloie da je Gegan i u fizikom i u duevnom pogledu zdrav kao drijen, ma zdrav kao ivac kamen, ali da ga i tako zdrava, neka je drijen i neka je kamen ivac, treba do kraja ivota smjestiti u ludnicu. Dati mu poseban tretman i taj tretman naplatiti mirovinom koju redovito
prima. ak ni primjedba socijalnog radnika kako bi se moglo
shvatiti da ga zdrava dre u ludnici samo zbog njegove mirovine i strane valute, nije dala nikakav uinak. Kad se o odluci glasovalo, za nju je glasovao i socijalni radnik. to znai
da svoju verbalnu rezervu prilikom glasovanja nije uinio i
stvarnom.
205
206
IVANARALICA
PU
207
govore vezane uz muda i ponos, uz erotiku openito, u svakom sluaju a ne samo u njegovu, trebalo potraiti u gaama.
Kad su mu rekli da se svue dogola i isprui nauznak na
stolu pokrivenu bijelom plahtom, Gegan im je svoj trojici opsovao majku i sve ene u rodu, zajedno s vjenanim enama,
sadanjim i naputenim ljubavnicama. I poto je ispsovao sve
po spisku, nasrnuo je na stol na koji je trebao gol lei i gledati
u strop. lanovi su se konzilija sklonili u stranu, a posao da
Gegana svladaju, svuku, polegnu na stol i remenjem mu veu
noge i ruke preuzela su etiri snana momka, koji prate lijenike i pomau im savladati goropadne pacijente.
Ni jedan ga lan konzilija nije ni dotaknuo, a dolazili su u
njegovu blizinu jedan po jedan, neki i po vie puta. Doticati
ga nije bilo potrebno, sve se moglo vidjeti prostim okom. Odgovori na sva pitanja nali su se na jednom mjestu.
Gegan je bio ukopljen. I, moglo bi se rei, da ovjek koji
je puevima branio imati muda sam muda nije imao. Valjda
ni ponosa, ako ga je toliko, stvarno i figurativno, uz muda vezivao! I, moglo bi se rei, da ovjek koji je sliku svijeta gradio
slikajui svijet pueva ili, obrnuto, koji je sliku pujeg svijeta
stvorio prema slici ivota ljudi, nije imao ni muda ni ponosa,
pa je htio da bez to dvoje budu i svi ostali! Ljudi i puevi! Puevi i ljudi!
I neka onaj lan konzilija, koji je upozorio kako se odgovori na sva pitanja, pred kojima su se nali, kriju u gaama, za
svoj pronalazak, sada, kad su odgovori u gaama i pronaeni,
ne trai Nobelovu nagradu!
Odavno je poznat taj pronalazak!
Da se na pitanja koje postavlja mozak odgovori nalaze
meu nogama!
Kad je tajna da je ukopljenik otkrivena, premda je otkrie
bilo protivno njegovoj volji, nasilno i poniavajue, Gegan je
odmahnuo rukom kao da nasilja nije ni bilo i kazao kako su
mnogi ukopljenici u Stambolu na Bosporu drmali svijetom.
.Udobrovoljen pronalaskom novog statusa, pristao je rei feikp
208
IVAN ARALICA
PU
209
210
IVANARALICA
211
PU
212
IVANARALICA
Martin, koji je, sjeajui se svog sluaja, znao da mu treba lijenikova pomo kako bi se ono to je nestruno zapoeto struno zavrilo.
Opet sreom -a da im bi drugim kad je Gegan vjerovao da je
Martin, glede njega i Berte bio ili slijep ili tolerantan - u blizini se
naao lijenik, pruio prvu pomo i odvezao ukopljenika u bolnicu.
Vjerovati u jednu sluajnost moe svatko, ali vjerovati u dvije
sluajnosti mogu samo Gegan i njemu slini.
Bio je to poetak zadnje godine rata. Jo koji mjesec i rat e zavriti. Ulm su iz dana u dan razarale bombe baene iz amerikih i engleskih zrakoplova. Zrakoplovi su dolazili u valovima i nalikovali na
rojeve komaraca. Iz razorenog Ulma stanovnitvo se razmiljelo po
okolnim mjestima. Tko da u toj pomutnji istrauje tko ukopi zarobljenika koji je radio na nekoj farmi za uzgoj pueva?
Gegan je uz svog gazdu kao ukopljenik uz ukopljenika lijepo ivio i nije mario da se vrati u Krulj sve dok Martin u dubokoj starosti
nije preminuo i njegovi sinovi prodali farmu, a novi vlasnik, ne znajui da e mu to uskoro postati poslovni partner u helicikulturi, Gegana smjestio u bolnicu i prepustio lijenicima da kau to je s njim.
213
PU
214
IVAN ARALICA
PU
215
216
IVAN ARALICA
Biljeka o piscu
knjievnosti na zadarskoj gimnaziji. Do
1991. ivio je u Zadru, u obiteljskoj
kui s vrtom u kojem je osobito
uspjeno uzgajao kivi, s tim to je ljeta
provodio na privremenom radu u
Zagrebu, dovravajui romane i pripovijesti. Od 1991. ivi u
Zagrebu, s tim to ljeta provodi u Zadru, pokuavajui,
zajedno sa suprugom, gospoom Ruicom, u vrtu spasiti
ono to tijekom godine nije uvenulo.
Politika ga ne zaokuplja samo u knjievnosti, nego i u ivotu. Bio je sudionik hrvatskog proljea, a kad je proljee
propalo, potisnut je na drutvenu marginu. Svako zlo za neko
dobro, pa je tako politika marginalizacija Aralici donijela vie vremena za pisanje. Tih godina nastao je i njegov najbolji
roman, Psi u trgovitu (1979), u kojem je stvoren i lik vladara
koji se na vlasti odrava tako to skida svaku glavu koja se
previe uzdigne. uvari jugoslavenskog poretka bili su dovoljno pametni da u Araliinu sultanu ne prepoznaju jugoslavenskog marala i pisca.su ostavili na miru. ekali su bolju
218
IVANARALICA
BILJEKA O PISCU
219
pavicic.hr
Za nakladnika
Elizabeta Pavii
Tisak
440929168
ISBN. 9^3-6308-57-6
Josip
Paviic
ROMAN
O ROMANU FUi