TRIHINELOZA

Kada se govori o trihinelozi u literaturi se najee kao uzronik oznaava Trichinella

spiralis, meutim i neke druge vrste trihinela mogu izazvati oboljenje. Najtonija
definicija bila bi da je trihineloza bolest ljudi i ivotinja uzrokovana parazitima koji
pripadaju klasi nematoda (Nematodes), potklasi afazmidija (Aphasmidia), redu
trihineloida (Trichinellloidea), familiji trihinela (Trichinellae). Prema tome, uzronik
trihineloze nije uniforman parazit, ve obuhvaa vei broj vrsta i podvrsta.
Iako se u znanstvenim krugovima jo uvek vode diskusije o klasifikaciji razliitih
izolata trihinela, kao i njihovoj nomenklaturi, najire je prihvaena podjela prema
Pozio-u (1992) na osam dobro diferenciranih genotipskih varijanti, pri emu se pet
smatraju posebnim vrstama (T. spiralis, T. pseudospiralis, T. britovi, T. nativa i T.
nelsoni), a tri podvrstama u okviru ovih vrsta (izolati iz Tanzanije i Kenije; izolati iz
Pensilvanije i Montane). U naim krajevima dominantna je T. spiralis.
Trihinela je mali valjkasti crv. Mujak je manji od enke i duina mu se kree izmeu
1,4 i 1,6 mm, a irina mu iznosi oko 0,04 mm. enka je duine 3-4 mm i irine oko
0,06 mm. Organe za parenje mujaka ine dva para izrataja poloenih bono od
kloake. Izmeu ovih izrataja nalaze se dva para papila. Unutranjost mujaka je
skoro sasvim ispunjena cijevasto graenim testisom. Vulva enke se nalazi u visini
jednjaka u prvoj petini tijela. enka je viviparna (raa ive mladunce - larve). enka
ima dugu matericu koja ispunjava tjelesnu upljinu. Zadnji dio materice sadri jajaca
u raznim stadijumuma razvoja, dok se u prednjem dijelu nalaze slobodne larve.
Razvoj od jajeta do slobodne larve traje tri dana.

Kada ovjek ili ivotinja pojedu meso u kome se nalaze uahurene (inkapsulirane)
larve trihinele, one se pod uticajem sokova digestivnog trakta oslobaaju svojih
ahura i brzo rastu. U crijevima sazrijevaju u spolno zrele mujake i enke i tamo se
hrane tkivnim sokom, koristei kisik iz tkiva. Nekoliko dana nakon infekcije dolazi do
parenja mukih i enskih trihinela. U poetku je broj mukih i enskih trihinela jednak,
dok se kasnije broj mujaka smanjuje. Prema nekim podacima, mujaci ugibaju ve
nakon 6-7 dana od oploavanja enki, a prema drugim, 10 do 14 dana nakon
infekcije u crijevu mogu se nai iskljuivo enke, koje mogu ivjeti 5-6, pa ak i do 12
tjedana. Oploene enke se zabadaju duboko u sluzokou tankog crijeva i tamo, u
podsluzokoi, izbacuju larvice valjkastog oblika, duge 0,08-0,12 mm, a iroke 0,0050,006 mm. enke poinju izbacivati larvice najranije 4-7 dana nakon infekcije.
Reproduktivni period trihinele traje 2-3 mjeseca, tijekom koga jedna enka moe
izbaciti i do 15000 larvi. Kada enke zavre sa izbacivanjem larvi, one ugibaju.
Larvice se iz crijevnog zida ire po cijelom organizmu na tri naina: preko portalnog
krvotoka, putem limfe i direktnom migracijom kroz vezivno tkivo i tjelesne tekuine.
Kada putem krvi dou u krvne kapilare koji se nalaze u miiima, larvice probijaju zid
kapilara i dolaze u vezivno tkivo miia, migrirajui sve dalje dok ne dou do
miinog vlakna. Ove larvice, tzv. putujue trihinele, nisu jo dovoljno zrele da bi
mogle izazvati infekciju u organizmu drugog domaina.
Putujua trihinela probija ovojnicu (sarkolemu) miinog vlakna, ulazi u samo miino
vlakno, gdje nastavlja svoj rast i razvoj. Pri tome, ona, svojim prisustvom, kao i
toksinim produktima svoga metabolizma izaziva degeneraciju miinog vlakna, zbog
ega vlakno gubi poprenu prugavost, to je jedna od karakteristinih promjena.
Poslije 15-20 dana miina trihinela dostie duinu od oko 0,8-1 mm i irinu oko 0,03
mm. Sarkolema se iri, a trihinela se u vlaknu savija u obliku spirale, osmice, slova S
ili na neki drugi nain.
Krajem prvog i tijekom drugog mjeseca oko trihinele poinje se stvarati kapsula, koja
je krajem treeg meseca potpuno oformljena. U jednoj kapsuli se obino nalazi
jedna, a ponekad dvije ili tri trihinele.
Kapsula je oblika limuna, duine oko 0,5 mm i irine oko 0,25 mm. U poetku je
prozirna, ali kod dobro utovljenih svinja za 6-8 tjedana poslije infekcije dolazi do
nagomilavanja masnih elija na polovima kapsule. Posle 5-6 mjeseci poinje
zakreavanje kapsule, a zavrava se nakon 16-18 mjeseci. Ako te tvari nisu prodrle u
tjelo trihinele ona moe ostati iva i do 40 godina.
Trihinela se razvija u popreno prugastim miiima koji su najaktivniji tijekom ivota
ivotinje i koji su dobro opskrbljeni kisikom. To su, prije svega, miini dio dijafragme,
jezik, vakai miii, meurebarni miii, miii grla, vrata, oka itd.
Dijagnoza se postavlja na osnovi karakteristinih klinikih simptoma bolesti (poviena
temperatura, bolovi u miiima, edem vjea) te na osnovi podataka o konzumiranju
potencijalno zaraenog mesa. Ako je zaraeno meso dostupno, moe se i
trihineloskopski pregledati. U krvnoj slici bolesnika imamo karakteristine promjene
(poviene vrijednosti leukocita, s poveanim brojem eozinofila u diferencijalnoj krvnoj
slici, te povienje vrijednosti miinih enzima). Za potvrdu bolesti mogu se koristiti i

seroloki testovi, koji postaju pozitivni tek tijekom treeg tjedna bolesti, a mogu ostati
pozitivni nekoliko godina.
U oboljela ovjeka liinke se mogu dokazati u toku tkivne faze u invadiranom miiu.
Kirurkim se zahvatom uzima uzorak miia bicepsa koji se zatim pretrauje ili
trihineloskopski ili pomou digestije. Od imunobiolokih testova primjenjuju se
seroloke reakcije flokulacije, vezanja komplementa, precipitacije u agar-geldifuziji i
sline antigenom pripravljenim ekstrakcijom iz liinki trihinele. U novije se vrijeme sve
vie koriste seroloki testovi s obiljeenim protutijelima (test imunofluorescencije i
imunoenzimski test), a u dijagnostici moe biti korisno i izvoenje konoga
alergijskog testa alergenom koji je takoer pripravljen od liinki.
Trihineloza se u prirodi odrava u okruenju koji ine divlje ivotinje i glodari
(silvatini ciklus), odnosno domae ivotinje i glodari (sinatropni ciklus). Ova dva
ciklusa nisu potpuno odvojena, ve se esto preklapaju.
Divlje ivotinje, naroito mesojedi i svatojedi, meu kojima je trihineloza dosta
rasprostranjena, zaraavaju se meusobno jedui leeve drugih ivotinja, pa i leeve
vlastite vrste. Ako se svinje dre i gaje u slobodnoj prirodi (ekstenzivan nain dranja
svinja), uvijek postoji opasnost da one naiu na le neke divlje ivotinje, da ga pojedu
i zaraze se trihinelom. Sasvim je razumljivo da meso ovih ivotinja moe biti vrlo
opasno za ovkeka koji ga upotrjebi kao hranu. Ako se u podrujima u kojima postoje
arita trihineloze vri jo i nekontrolirano klanje svinja, a otpaci od klanja razbacuju,
ona mogu postati stalan izvor trihineloze.
I domai glodari imaju veliki znaaj u irenju ove bolesti. Odavno se zna da je takor
osnovni domain i rezervoar trihineloze - on u sebi ovog parazita odrava ili ga
prenosi na drugog takora (kanibalizam kod takora je rairen). Od takora se
zaraavaju svinje, a od svinja ovjek.
ovjek se obino zarazi jedui nedovoljno kuhano ili peeno, a najee nepropisno
sueno mesa zaraene svinje. Rjee se javljaju manje epidemije vezane uz uivanje
mesa divlje svinje ili medvjeda.
Trihineloza se moe prenjeti sa zaraene na zdravu svinju i onda kada se zdrave
svinje hrane neprokuhanim klaninim otpacima koji potiu od trihineloznih svinja.
Do proirenja parazita, u nas je dolo iz vie razloga. Smanjena kontrola za vrijeme
rata pomogla je irenju zaraze iz podruja tradicionalno bogatih trihinelom Srbija i
BiH, a rastui broj malih glodavaca (posebice takora), zbog neprovoenja nikakve
sustavnije deratizacije zadnjih godina omoguio je poveanje i opstanak trihineloze.
To potvruje najvea rasprostranjenost parazita upravo u pograninim podrujima
najvie pogoenim ratom u Osjeko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Brodskoposavskoj upaniji.
Upravo sustavna i planska deratizacija sa ciljem smanjenja broja takora te
obvezatan pregled i nekodljivo uklanjanje zaraenog mesa, osnovni su preduvjeti
suzbijanja invazije. Pregled mesa i nekodljivo uklanjanje je zakonom obvezatno u
RH, a javlja se i mogunost provedbe niza drugih zakonskih mjera. To, a posebice
poveano zanimanje i svijest ljudi daju nam nadu, da bi u budunosti trebalo doi do

zaustavljanja irenja i smanjivanja proirenosti oblia Trichinelle spiralis na naem

podruju.
Najbolja zatita ljudi i ivotinja svakako lei u preventivi. S druge strane,
posmortalne mjere podrazumijevaju pregled mesa, podvrgavanje mesa razliitim
postupcima kojima se infektivne larve unitavaju, i nekodljivo uklanjanje takvog
mesa, to predstavlja ist ekonomski gubitak.
Preventivne (premortalne) mjere imaju za cilj spreavanje zaraavanja ivotinja
sprovoenjem postupaka koji umanjuju ili potpuno neutraliziraju mogue faktore
nastanka oboljenja. Ove mjere obuhvaaju:
-termiku obradu klaninih otpadaka ili pomija, jer u suprotnom oni predstavljaju
potencijalni izvor zaraze za ivotinje i glodare koji ih konzumiraju,
-sistematsku deratizaciju,
-propisno nekodljivo uklanjanje leeva,
-informiranje proizvoaa, potroaa i lovaca o ovom oboljenju.
Primjena specifinih lijekova za prevenciju, odnosno ljeenje ivotinja, kao i primjena
vakcina, bila bi idealna. Meutim, sprovoenje prevencije vakcinacijom za sada nije
mogue jer vakcine, koja bi pouzdano osigurala imunitet ivotinja, zasada nema. S
druge strane ljeenje oboljelih ivotinja medikamentima bilo bi mogue samo onda,
kada bismo znali tono vrijeme zaraavanja.
Dvije, za sada najznaajnije mjere u iskorenjivanju ovog oboljenja bi bile sistematska
deratizacija, odnosno nekodljivo uklanjanje leeva i klaninih konfiskata. Kod
sprovoenja deratizacije, naroito u zaraenim podrujima, posebnu panju treba
obratiti na osiguravanje objekata. Ako se ono ne izvede kako treba, u prvo vrijeme
moe doi do poveanja broja oboljelih svinja i drugih oboljelih domaih ivotinja,
poto pod uticajem otrova, omamljeni ili mrtvi mioliki glodari i takori zavravaju kao
njihova hrana.
Podatak da se trihinela pojavila i kod svinja koje imaju svjedodbe i une markice, ne
udi, jer se bolest ne moe dijagnosticirati kod ivih svinja. Upravo je to i upozorenje
svim graanima da se pridravaju propisa i daju to vie uzoraka mesa na
trihineloki pregled jer se samo na taj nain mogu zatititi od ove teke bolesti.
Poznato je da je Ministarstvo poljoprivrede i umarstva osiguralo graanima naknadu
u visini trne vrijednosti zaklane svinje, tamo gdje se bolest utvrdi.
to treba donijeti za pregled
Na pregled je najbolje donijeti dijafragmu (korjen ili rebarni dio). Ako nema dijafragme
onda treba donijeti dio jezine ili podjezine muskulature, zatim vakae ili trbune
muskulature.
Sueno meso i kobasice se pregledaju metodom umjetne digestije, i za pregled je
potrebno donijeti 100 grama ovih proizvoda.

Dokazivanje liinki ili odraslih nametnika u stolici za vrijeme crijevne trihineloze rijetko
daje dobre rezultate, zbog ega je mnogo vanije pretraiti ostatke mesa koje je
izazvalo zarazu. Uzorak mesa pretrauje se stisnut medu dvjema staklenim ploama
stegnutim vijcima. Takav se uredaj naziva kompresorij. Pripravak se pretrauje
lupom, te se trae karakteristine vretenaste ahurice veliine oko 0,5 mm sa
spiralno savijenim liinkama. Taj se postupak pretrage naziva trihineloskopijom.
Sigurniji rezultati postiu se nagomilavanjem liinki iz uzorka mesa. Uzorak
ispitivanog mesa, naime, isijee se i podvrgne digestiji pomou pepsina i kloridne
kiseline. Takvim se postupkom liinke iz digeriranog mesa skupljaju na dno otopine te
se lako nalaze u mikroskopskom pripravku taloga.
Za lijeenje trihineloze nema pouzdanog, specifinog lijeka. Primjena tableta
mebendazola i tiabendazola je potrebna da bi se zaustavio crijevni ciklus parazita i
na taj nain sprijeilo stvaranje novih liinki. Djelovanje ovih lijekova na migrirajue
liinke, kao i liinke koje su ve ule u miie, nije sigurno. Osnovno kod trihineloze
je mirovanje, a zbog bolova i poviene temperature mogu se davati salicilati. Kod
teih klinikih slika, kod upale sranog miia ili mozga i modanih ovojnica, daju se
kortikosteroidi, lijekovi koji barem donekle ublaavaju teke sluajeve ove bolesti.
Prevencija bolesti se postie veterinarskim nadzorom i trihineloskopijom mesa u
klaonicama, to je u nas i zakonom propisano. Individualni proizvoai mesa,
posebice sada za vrijeme klanja svinja, obvezno bi trebali odnijeti meso na
trihineloskopski pregled kako bi se iskljuila zaraenost parazitima trihinele. U
osobne mjere zatite na prvome mjestu spada dobra termika obrada mesa, pri
emu u svakom njegovu dijelu temperatura mora prijei 80 stupnjeva Celzijevih, jer
tek pri toj temperaturi ugibaju eventualno prisutne liinke. Smrzavanjem mesa na
minus petnaest stupnjeva Celzijevih u tri tjedna takoer se unitavaju liinke. Kod jo
niih temperatura je, naravno, potrebno krae vrijeme. Tako se u velikim hladnjaama
u tu svrhu meso naglo zamrzava na minus etrdeset stupnjeva. Soljenje, suenje i
dimljenje mesa unitava liinke samo ako je propisno uinjeno, tako da vam iskustvo
i nije neka prednost.

(Smrzavanje mesa na -15C kroz trideset dana, na -20C kroz deset dana, ili naglo
smrzavanje na temperaturu izmeu -40C i -70C, uspjeno unitava liinke. U
klaonicama koje imaju veliki promet mesa koristi se ovaj nain naglog zamrzavanja.
Prilikom termike obrade hrane dosezanje temperature od 80C unitava liinke
trihinele, ali treba paziti da svi dijelovi mesa dosegnu tu temperaturu.)