Sveuilite

Odjel za izobrazbu uitelja i odgojitelja

Kolegij: Hrvatski jezik II

Jednostavne reenice
Seminarski rad

Profesor:

Student:
svibanj 2011.

Sadraj
1. Uvod....3
2. Reenica..4
3. Podjela reenica..4
4. Jednostavna reenica...5
5. Reenini dijelovi...6
6. Zakljuak.7
Literatura...8

1. Uvod

Reenice koje nisu polazite sklapanju i u diskurz se povezuju nesklopljeno zovu se

jednostavne reenice. Jednostavne se reenice svojom strukturom sastoje samo od
dijelova osnovnoga gramatikog ustrojstva: ili samo od predikata, ili od subjekta i
predikata, ili od subjekta i predikata kojima su pridodani prilona oznaka i objekt.
Takve su:
Svitalo je. (S. Novak)
Umirih se. (V. Nazor)
Djeak uuti. (P. egedin)
Prosto zrakom ptica leti. (D. Demeter)
Neko je na otoku biosamostan. (A. oljan)
Voda zabrunda na reou. (R. Marinkovi)
etva preobrazi enu. (M. Pei)
Nijagara te vabi sebi iz dubina. (A.Tresi Pavii)

2. Reenica

Reenica je osnovna sintaktika jedinica. Najee se definira kao skup rijei kojim se izrie
obavijest odnosno je niz rijei ili jedna rije kojom prenosimo najmanju cjelovitu
obavijest.Reenica je jezina jedinica koja ima znaenje i ije je gramatiko ustrojstvo
potpuno.
Nauk koji prouava reenicu zove se sintaksa (gr. Syntaksis=sreivanje)
Realizacija reenice u govoru naziva se iskaz. Iskaz se koristi u komunikaciji, odnosno u
konkretnim situacijama. Zbog toga on ima smisao, a gramatiko mu ustrojstvo ne mora biti
potpuno jer smisao moe biti sadran u kontekstu.
Reenica je niz rijei ili jedna rije kojom prenosimo neku cjelovitu obavijest.
Svojstva reenice su :

lanjivost - moe se rastavljati na sastavne djelove

Modalnost - prenosi obavijest o vremenu i nainu zbivanja radnje

Ciljna usmjerenost (priopajna svrha) - govori to izraava reenica

Obavijesnost - sastoji se od dijela koji sadri novu obavijest (rema) i dijela koji govori
neto ve poznato (tema)

Reenica se sastoji od reeninih djelova dakle lanova reeninog ustrojstva, a to su:

subjekt, predikat, objekt, prilona oznaka, atribut, apozicija.

3. Podjela reenica

Postoje dva naina podjele reenica. Prva, jednostavnija je po priopajnoj svrsi, na upitne,
uskline i izjavne, ovisno o tome izraavaju li neko pitanje, naredbu (ili iznenaenje, uzvik
itd) ili neku izjavu.
Druga podjela je s obzirom na sastav na:
1. Jednostavne reenice - imaju samo jedan predikat. One se dalje dijele na:
a) Neproirene reenice su reenice koje imaju samo subjekt i predikat.
Npr. Ante ita.
Kia pada.
Josip spava.

b) Proirene reenice su reenice koje imaju subjekt, predikat i dodatke (druge reenine
djelove).
npr. Ante ita knjigu.
2. Sloene reenice to su reenice koje imaju dva ili vie predikata.
One se dijele na:
a) Nezavisno sloene reenice koje se sastoje od dvije ili vie jednostavnih reenica koje
mogu stajati zasebno.
b) Zavisno sloene reenice koje se sastoje od dvije ili vie jednostavnih reenica koje ne
mogu stajati zasebno. Jedna od njih je glavna reenica koja moe stajati samostalno, dok su
druge zavisne, te reenice ne mogu stajati samostalno,one proiruju glavnu reenicu.

4. Jednostavna reenica

Osnovno ustrojstvo reenice tvore predikat, subjekt, objekt i prilone oznake. Reenica ne
mora uvijek sadravati sve dijelove reeninog ustrojstva.
Reenica u kojoj se osnovno reenino ustrojstvo pojavljuje samo jedanput zove se
jednostavna reenica.
Npr. Gori.
Ide vlak.
Knjiga je napisana.
Jednostavna reenica u kojoj se ni subjekt ni predikat ne pojavljuju s dopunom zove se
neproirena reenica.
Npr. Krov titra.
Krov subjekt, titra - predikat
Reenica u kojoj se bilo predikat, bilo subjekt pojavljuje s kojom dopunom zove se proirena
reenica.
Npr. Njegova prijateljica Maja voli cvijee.
Njegova prijateljica - dopune subjektu, Maja subjekt, voli predikat, cvijee dopuna
predikata
5

U proirenoj reenici moe biti vie atributa, i moe biti vie raznovrsnih glagolskih dopuna:
objekt + prilona oznaka, prilona oznaka vremena + prilona oznaka mjesta, prilona oznaka
vremena + prilona oznaka naina itd.
U jednostavne reenice ubrajamo i slijedee reenice:
Reenice s neizreenim subjektom, u kojima subjekt nije izreen.
Npr. Stoji na prozoru. (On)
Besubjektne reenice su reenice koje nemaju subjekt. U besubjektnim reenicama glagol je
uvijek u 3. licu jednine , a esto ima esticu se. U reenici s neizreenim subjektom subjekt se
prepoznaje iz glagolske osobe , a u besubjektnoj se ne moe prepoznati. Ni reenica s
neizreenim subjektom ni besubjektna reenica nema rije u slubi subjekta.
Npr. Mir posvuda.
Neoglagoljene ili krnje reenice su reenice s neizreenim predikatom. Znaenje razumijemo
iz govorne situacije, a njima se sluimo kada je glagol poznat iz prethodne reenice u kojima
nema glagola.
Npr. Dobra veer! Laku no! U pomo! Opet onaj tvoj zviduk s Bukovca.
Reenice s vie istovrsnih dijelova.
Npr. Svirao si violinu. Svirao si glasovir. = Svirao si violinu i glasovir.

5. Reenini dijelovi

Reenica je dakle niz rijei ili jedna rije kojom prenosimo najmanju cjelovitu obavijest.
Reenica se sastoji od reeninih dijelova (lanova reeninog ustrojstva), a to su:
Subjekt je vritelj predikatne radnje.
Predikat je temeljni reenini dio koji otvara mjesto ostalim reeninim dijelovima.
Objekt je predmet glagolske radnje.
Prilona oznaka oznaava okolnost glagolske radnje.
Atribut i apozicija su dopune imenici.

6. Zakljuak

Reenicu sa jednim predikatom nazivamo jednostavna reenica. Reenica koja se sastoji samo
od temeljnih reeninih dijelova, subjekta i predikata, naziva se jednostavna neproirena
reenica. Reenica je neproirena i kada se sastoji i samo od predikata. Subjekt i predikat
uvijek se slau u glagolskoj osobi. To je slaganje temeljni reenini odnos. Iz glagolske osobe
prepoznaje se subjekt, ako je subjekt imenica, moe se zamijeniti osobnom zamjenicom.
Jednostavne reenice s dopunama nazivamo jednostavne proirene reenice. Dopune su
dodatci temeljnim reeninim dijelovima subjektu i predikatu.

Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.

Teak, S., Babi, S. Gramatika hrvatskoga jezika Zagreb, kolska knjiga, 1996.
Sili, J., Pranjkovi, I. Gramatika hrvatskoga jezika Zagreb, kolska knjiga, 2005.
Rihtari, A. i dr. Hrvatski ja volim 7 Zagreb, Profil International, 2009.
Bari, E. i dr. Hrvatska gramatika Zagreb, kolska knjiga 1997.
http://www.hrvatskijezik.eu/?q=node/109