FAKULTET SPORTSKIH NAUKA

Banja Luka

Doc.dr Osmo Bajri

BIOMEHANIKA SA KINEZIOLOGIJOM (Skripta)

Banja Luka, 2010/2011

UVOD

Pojam predmeta

Svaki rad ili bilo koja druga ljudska djelatnost, uvijek je izraena pokretom,odnosno kretanjem.
Pokret predstavlja osnovno sredstvo i prvorazredni cilj svih oblika kretnog ispoljavanja ovjeka.
Potreba za kretanjem je jedna od osnovnih svojstava svih ivih bia. Ponavljanjem
pokreta poboljava se motorika ovjeka to se odraava na stanje svijesti, a to opet
omoguava usvajanje navika na jo sloenija kretanja. Pokret se moe analizirati sa
razliitih aspekata: anatomskog, fiziolokog,biomehanikog,korektivnog, psiholokog,
pedagokog, sociolokog, estetskog itd.

U najjednostavnijem odreenju, ljudski pokret predstavlja pomjeranje ili pomicanje

pojedinih dijelova tijela (segmenata) ili kompletnog tijela u prostoru. Meutim, ni jedan
pokret ne moe nastati, kao to ni jedno kretanje ne moe biti uspostavljeno, niti narueno
mirovanje bez dejstva sile.

Analiza uslova kretanja ivih tijela daleko je sloenija od analize kretanja neive prirode. Ta
sloenost i specifinost kretanja ivih tijela, kod kojih se mora voditi rauna o
mehanikim osobinama kretnog aspekta i o biolokim uslovima organizma nametnula je novi
pravac istraivanja i uslovila formiranje nove naune discipline koja je nala svoj izraz
pod pojmom biomehanika.

Prema tome, biomehanika se moe definisati kao nauka o kretanju ivog tijela i o kretanju

iji je uzrok ivo tijelo.

To je specifina nauna disciplina, praktinog karaktera, koja se koristi fizikim

opaanjima u istraivanju uticaja unutranjih i spoljanjih sila na ovjekovo tijelo, za
vrijeme kretanja i mirovanja (relativnog).

Dakle, biomehanika prouava stanje kretanja i promjene stanja kretanja ivog tijela u
odnosu na uzroke (sile) i u odnosu na uslove spoljanje sredine.

Znaaj predmeta

Potreba za kretanjem je sastavni dio svakog ivog bia, jer predstavlja izuzetno
vanu ulogu u njihovom razvoju. U fizikom vaspitanju svako kretanje predstavlja
aktivnost uesnika koji su svjesni svog cilja. Radi se o aktivnom odnosu ovjeka
prema sredini u kojoj se kree. Iz tog razloga kretanje se ne moe shvatati samo kao
bioloko - mehaniki proces, ve kao i drutveno znaajna aktivnost.

Sa drutvenog aspekta, istraivanje kretne aktivnosti ovjeka je vrlo kompleksno i

iroko, a u dananjim uslovima ono se sve vie proiruje.

Ta kompleksnost istraivanja strukture i toka kretanja u fizikom vaspitanju moe se

vriti samo objedinjavanjem rezultata istraivanja anatomije, fiziologije, psihologije, fizike,
psihomotorike, biomehanike. U tom pogledu znaaj biomehanike je posebno vaan.
Budui da u biomehanikim istraivanjima pokreta i kretanja uestvuju egzaktne
nauke, a rezultati se eksperimentalno potvruju dajui konane zakljuke koji postaju
opte vrijednosti. Na taj nain nauka o kretanju sa biomehanikom dobija konkretnu
naunu podlogu ime se uvruje i egzaktnost teorije fizikog vaspitanja.

Sva kretanja koja izvodi ovjek kako na poslu tako i u sportu, podvrgnuta su zakonitostima
biomehanike. U kretanju koje se vri u procesu fizikog vaspitanja moe se pratiti:
razlog kretanja, kvalitet kretanja i tok kretanja.

U procesu formiranja motorikih navika za neko sloeno kretanje kod poetnika, nastavnik
fizikog vaspitanja moe to kretanje razloiti na dijelove, samo na bazi poznavanja
biomehanike. Poznavajui osnove biomehanikih zakonitosti on moe da utie na pravilan
razvoj aparata za kretanje kod uenika u smislu njegovog poboljanja. U suprotnom moe se
desiti da nepoznavanjem biomehanike i svojim nesavjesnim radom podstie stvaranje
tjelesnih deformiteta na kotano - zglobnom sistemu i tamo gdje se oni nebi pojavili.

Poznavanje biomehanikih zakonitosti i njihovo permanentno izuavanje treba da omogui

bolja i kvalitetnija saznanja i shvatanja sportskih pokreta (tehnika ) u njihovoj sutini, kao njihovo
objektivno procjenjivanje i usavravanje u cilju poboljanja sportskih dostignua.

Biomehanike analize treba da omogue lake i objektivnije otkrivanje i odstranjivanje

greaka, te uspjenije traenje i primjena odgovarajuih korekcija u dotadanjem
nainu izvoenja tehnike (traenje racionalnije tehnike).

Na primjer, skaka u vis je preskoio visinu od 200 cm. Da bi pomenuti skaka

preskoio visinu od 210 cm, neophodno je da u svojoj tehnici koju je ranije koristio
unese odgovarajue korekcije. Samo na taj nain moe se sprijeiti pojava
pogrenog kopiranja tehnike koja je esto uzrok nastajanja tzv. plafona.

Razvoj biomehanike kao nauke

Biomehanika je prela izuzetno dug vlastiti razvojni put dok konano nije postala
samostalna nauna disciplina. Tekoe koje su u najveoj mjeri oteavale razvoj

biomehanike kao samostalne nauke imale su objektivne uzroke u velikoj sloenosti

problema kojim se ona bavila, a to je kretanje ovjeijeg tijela.

Kako je taj problem postajao sve aktuelniji za izuavanje, u smislu pravilnog razvoja
organizma i sticanje odreenih navika kretanja i poboljanje psihomotorikih
sposobnosti, biomehanika se izdvaja kao posebna nauna disciplina i nalazi svoje
mjesto u okviru fizike kulture.

Prvi podaci poinju od Galena (131 - 201), poznatog gladijatorskog ljekara, koji je utvrdio da se
impulsi, koji potiu iz mozga, ivcima prenose na miie, koji se zbog toga skrauju (gre),

to prouzrokuje kretanje.

U srednjem vijeku dolazi do zastoja u razvoju anatomije i drugih nauka, zbog

poznatog odnosa crkve prema prirodnim naukama.

Leonardo da Vini (1452 - 1519), veliki naunik i umjetnik, potajno se

interesovao za ovjeiji aparat za kretanje i mogunosti da i ovjek moe
da poleti.Njegovu studiju o anatomiji ovjeka ovjekovjeili su brojni crti
ostali do danas a posebno onaj na kojem je prikazan veliki grudni mii
koji bi trebao da pokree vjetaki konstruisana krila.

Boreli (1679), italijanski ljekar i matematiar objavio je prvo pisano djelo sa

biomehanikim sadrajem pod nazivom De Motu Animalum (o kretanju ivotinja). On po
prvi put tei da odredi teite ovjeijeg tijela primjenom zakona o ravnotei na poluzi.

U drugoj polovini 19.vijeka francuski ljekari Marey i Demeni, uvode nove metode u
istraivanju kretanja istraujui tehniku brzog mara na kolonijalnim trupama.

Pronalazak fotografije, pravi prekretnicu u biomehanikom istraivanju kretanja.

Marey (1882), konstruisao je kinokameru koja je bila pretea modernoj kinokameri sa

ciljem da otkrije tajnu letenja.

Demeni, Mareyev uenik je pronaao novu metodu istraivanja, hronofotografski metod,

koja je imala mnogostruku primjenu.

Dvadesetih godina 19.vijeka njemaki naunici W. Braune i O. Fischer, usavrili su

metod hronofotografije. Uspjeli su da odrede teite tijela i teinu pojedinih dijelova tijela.
Objavili su rad pod nazivom: Der Gang Des Menschen. (ovjeiji hod).

U periodu prije 1.sv.rata vie anatoma je objavilo radove, koji su doprinijeli razvoju
funkcionalne anatomije, (H.Straser,1908, udbenik o mehanici miia i zglobova;
R.Fick,1910, udbenik o anatomiji i mehanici miia i zglobova; H.Braus, djelo anatomija
ovjeka).

U periodu izmeu dva svjetska rata u bivem SSSR, biomehanika doivljava snaan zamah
u svom razvoju. Objavljeni su znaajni radovi u tom periodu, kao to su: M. F. Ivanjicki, (1938)

Kretanje ovjeijeg tijela. A. Kokotov,(1939), Biomehanika tjelesnih vjebi. N. A.

Berntajn, (1940) Ispitivanje biomehanike hodanja, tranja i skoka.

U bivoj Jugoslaviji na inicijativu B. Polia direktor Instituta za fiziku kulturu u

Beogradu, 1950. godine, osnovan je kabinet za biomehanika istraivanja, prvi takve
vrste na naim prostorima.

1960. godine u Lajpcigu je odrano prvo meunarodno zasjedanje o biomehanici na

kome je biomehanika promovisana kao posebna nauna disciplina.

Za Winter-a (1979), biomehanika je interdisciplinirana nauka jer opisuje, analizira i

procjenjuje ljudsko kretanje.

Miller i Nelson, (1973), smatraju da je biomehanika nauka koja istrauje efekte unutranjih i
vanjskih sila koje djeluju na ivi organizam.

U novije vrijeme biomehanika se veoma brzo razvija zbog velike primjene kompjuterske
tehnike pomou koje je mogue prikazati film na televizijskom ekranu povezan sa
kompjuterom i elektronskom olovkom. Na istom ekranu mogu se obiljeiti take
kretanja sportiste o kojima elimo dobiti brojane podatke. Takoer, biomehanika je
mnogo dobila razvojem elektronike.

U SAD-u je prisutna velika ekspanzija u razvoju biomehanike. Posebno treba pomenuti dr

Petera Cavangha, koji ima najsavremeniju laboratoriju u Pensilvaniji, kao i Dejvida Martina,
profesora na Univerzitetu u Dordiji.

1.4. Podjela biomehanike

Na osnovu karaktera, pravca i metoda rada biomehanika se dijeli na: unutranju i vanjsku
biomehaniku.

Unutranja biomehanika se bavi objektom - tijelom i njegovim kretnim aparatom sa

gledita mehanike i rada miia i uglavnom tretira jednostavna kretanja i elemente
kretanja, a ponekad i sloenija kretanja, sloene kretne strukture - praenjem veliine i
efikasnosti miine snage, miine djelatnosti sinergista i antagonista i djelatnosti
kretnog mehanizma ovjeijeg tijela kao i praenje njihovog vremenskog toka). Ona
je blia fiziolokoj strani vjebanja i sportskog treniranja, nego tehnici vjebanja.

Vanjska biomehanika se nadovezuje na unutranju, ali ona se bavi vanjskom stranom kretnog
istraivanja i ona tretira sloenije strukture kretanja, bioloke uslove, tok kretanja i predpostavke
ovjeka, kao i mehanike sredine osim vazduha i vode, a tu ubrajamo podlogu, sprave,
opremu, odrazite, stazu za tranje itd). Nju interesuje prije svega tehnika vjebanja.

Na osnovu opteg kriterija biomehanika se dijeli na: optu i aplikativnu biomehaniku.

Opta biomehanika prouava opte zakonitosti ovjekovog (ivotinjskog) kretanja i

ona se dijeli na: kinematiku, dinamiku i statiku.

Kinematika opisuje, istrauje kretanje, bez obzira na uzroke kretanja - sile). Operie
pojmovima: duina - vrijeme ( m, s ).

Dinamika istrauje uzroke kretanja i povezanost izmeu kretanja i sila koje su uzrok
tom kretanju, uzimajui u obzir njegovu masu. To je nauka o ubrzanom kretanju tijela,
a ubrzanje postoji uvijek kada se mijenja brzina. Ta promjena moe biti po veliini
(nejednoliko pravolinijsko kretanje), ili po pravcu (krivolinijsko kretanje). Operie
pojmovima: duina, vrijeme, masa (m, s, kg).

Statika istrauje uslove mirovanja u kojima se unutranje i vanjske sile nalaze u ravnotei
(geometrija sila). Operie pojmovima: duina i sila ( m, N ).

Aplikativna biomehanika se bavi uim, specijalnim problemima - istraivanja poloaja i

kretanja tijela i sprava u toku rada, fizikog vjebanja i sporta, lijeenja kretanjem itd.
Prema podruju koje izuava dobija i svoj naziv kao npr: biomehanika boksa, biomehanika
rvanja, biomehanika skijanja, biomehanika vjebi na spravama, biomehanika skoka u dalj itd.

MJERENJA U BIOMEHANICI

Nauna disciplina koja se bavi teorijom i praksom mjerenja naziva se

metodologija.Osnovni smisao procesa mjerenja je uporeivanje poznate fizike veliine
(mjerne jedinice) sa nepoznatom veliinom, iste prirode (koja se mjeri). Mjerljive su
samo fizike veliine. U biomehanici sporta se mjere mehanike veliine, kao npr:
mjere se duine (duina skoka ili staze, visina prepone isl.), vrijeme (trajanje odreenog
kretanja, faze pokreta), sile (teina tijela ilitereta, sila trenja), izvreni rad, snaga kojom
miii djeluju tokom odreenog vremena.

Mjerenje predstavlja fundamentalni dio procesa naunog eksperimenta i osnovni mu je

cilj objektivizacija naunog saznanja. Bez mjerenja je nemogue zamisliti savremena
istraivanja, a njihova primjena sve vie zadire i u oblast drutvenih nauka.

Za sport, fiziko vaspitanje i neke oblasti medicine i biomedicinskog ininjerstva

najznaajnije su one oblasti biomehanike koje se bave pokretima ovjeka. Zbog toga
su u njima predmet direktnog mjerenja mehanike veliine koje opisuju ili kretanje
cijelog tijela, ili pokrete nekih njegovih segmenata.

U mehanikom smislu tijelo ovjeka, odnosno, njegov lokomotorni aparat, predstavlja sistem
izuzetne sloenosti. Uzrok tome je veliki broj pokretnih i polupokretnih zglobova koji
istovremeno predstavljaju i spoj i centre pokreta pojedinih segmenata tijela, visokozno - elastina
tkiva vezana za krute oslonce tih segmenata - kosti, prenoenje sile preko lanca uzastopno
spojenih segmenata (tzv kinetikih lanaca), sloenost miinog aparata preko koga

ovjek direktno upravlja svojim pokretima itd. Iz tih razloga do skora nije bilo mogue mjeriti
parametre sloenih kretanja kinetikih lanaca ovjeka, ve samo njihov konaan rezultat.

Osnovni zadaci biomehanike su:

Da odredi spoljanje i unutranje sile ako su poznata kretanja subjekta,

Da odredi kretanja ako su poznate sile koje djeluju na subjekt,
Da odredi spoljanje i unutranje sile koje djeluju na subjekt u mirovanju

Poznavanje zakona fizike u biomehanici, kao to su razliiti uglovi izbaaja sprave,

relativnih uglova izmeu segmenta tijela, poloaja sprave u odnosu na relativne
lokacije tijela, brzine i ubrzanja u pojedinim vremenskim intervalima i razliitim
trajektorijama kretanja, zatim razmjene energije unutar pojedinih dijelova tijela i
prijenos energije izmeu segmenta tijela, ukupni moment impulsa, registracija aktivacije i
dinamike bioelektrine aktivnosti miinog sistema.

Biomehanika mjerenja se dijele na:

1.Kinematika mjerenja, 2.Kinetika mjerenja,

3.Elektromiografska mjerenja i

4.Izokinetika mjerenja.

Prema nekim autorima, praktinija i jednostavnija podjela metoda je na:

1.Jednostavne metode i 2.Sloene metode

Jednostavne metode koriste vizualno opaanje, uglomjere, goniometre, mjerne trake..

U ovim metodama mjerenja dolazi se do osnovnih antropometrijskih karakteristika koje
spadaju u domen kineziometrije.

Sloene metode koriste tehnoloki razvijene elemente kao to su: dinamometri,

elektromiografi, izokinetiki sistemi, balans sistemi,sistemi za analizu ciklinih
kretanja, funkcionalne magnetne rezonance, funkcionalna elektroencefalografija, termovizija,
velosimetrija.

Savremeni biomehaniki sistemi u svom sadraju za osnovu imaju primjenu

tehnolokih aparatura sa svojim egzaktnim procedurama.

Kinematika

Kinematika predstavlja analizu kretanja tijela ili segmenta tijela bez sagledavanja uzroka
kretanja.
Kinematska analiza odnosi se na opisivanje i kvantifikovanje linearnog i ugaonog pomaka
izmeu segmenata ili kretanja u odnosu na okolinu kao i izraunavanje brzine i
ubrzanja. Odreivanje poloaja i pokreta tijela ili dijelova tijela ostvaruje se
identifikacijom markera pozicioniranim na karakteristinim anatomskim takama.

Kinematika bazirana na 2D i 3D rekonstrukciji sve vie je prisutna u sportu, sportskoj

profilaksi i rehabilitaciji. Ovakvi sistemi zahtijevaju laboratorije opremljene najsavremenijom
opremom. Opremu ine: PC raunar , monitor, visoko rezoluntni monitor, kamere,

magnetoskop, kalibracijski okvir, IC kamere, laseri, UZ senzori, elektromagnetni senzori,

akcelometri, elektrogoniometri.
Pri ispitivanju kinematike tijela mjere se poloaji, brzine i ubrzanja figurativnih taaka tijela

(centri zglobova, centri teita tijelova tijela ili cijelog tijela).

Razlikuju se 2 faze rada:

Experimentalna faza

U ovoj fazi vre se mjerenja na aparaturama. Kod ovakvih mjerenja treba definisati pravac vertikale i
kalibracione dui ija je duina poznata da bi se izmjerila odgovarajua distanca.

Potrebno je izvriti:
snimanje pokreta kino - kamerom,
razvijanje filma,
projektovanje snimka po snimka,
dobijanje kinograma

Faza obrade

Prvi koraci u analizi kretne strukture nakon snimanja je pretvaranje videa u niz samostalnih
digitalnih slika koje se pohranjuju u memoriju raunara. Zatim se prati lokacija markera
na slikama u kalibriranom prostoru sa poznavanjem njihovih tanih
koordinata.Prezentacija se najee vri na tri osnovna naina:

1.animacija izrada kinograma, 2.grafikon prikaz,

3.numeriki ispis

Animacija je nain prezentacije gdje se analizira kretna struktura u formi tzv.

stapiaste figure.

Grafikon je mogue predstaviti kroz prethodno ekstrahovane podatke kao to su

prostorni pomaci bilo koje take tijela, brzine, ubrzanja, uglovi segmenta i sl.

Numeriki ispis se moe prezentovati kroz odabrane jedinice vremena, a zatim dalje
procesirati brojnim matematiko-statistikim softverskim paketima.

Slika 1 i 2 Izgled bimehanikog laboratorija i animacija kretanja

Kinetika (dinamometrija)

Kinetika omoguava opis odnosa sila i pokreta koje one uzrokuju.Pri izvoenju pokreta
sile mogu biti interne, koje se javljaju kao posljedica aktivnosti miia i ligamenata ili
eksterne kao sile reakcije podloge i vanjskih optereenja te momenti istih sila.

Kinematika se zasniva na primjeni nekih razliitih vrsta pretvaraa sila koji se koriste u
razliitoj vrsti opreme za mjerenje sile.
Postoje dvije osnovne grupe:

10

1.rastezne mjerne trake , dinamometri sa oprugama 2.piezoelektrini pretvarai

(otpornici),Kistler platforme

Pretvarai sile najee koriste platforme za mjerenje sile reakcije podloge, razlicite vrste
dinamometra koje se ugrauju u sportske sprave, te ortokinetiki uloci (sportska obua).

Platforma sile (tenziometrijska platforma), predstavlja mjerni sistem koji registruje vektor sile
kao funkciju vremana koja djeluje na povrinu platforme. Ove platforme su znaajne i
imaju iroku primjenu u mjerenjima sile reakcije podloge, mjerenju udarnih impulsa i mjerenje
intercakcije ovjek-sprava (u gimnastici).

To znai da se istovremeno mjere sve tri komponente ovog vektora ( Fx, Fy i Fz ), kao i
lokacija njegove napadne take koordinate take na povrini platforme.

Kinetike podatke mogue je prikupiti na 2 naina:

Direktno je mogue prikupiti veoma precizne podatke o horizontalnim, vertikalnim i
lateralnim komponentama sile prilikom razliitih kontakata sa podlogom.

Indirektno je mogue prikupiti podatke uz uslov da su uz kinematike parametre

poznate antropomorfne karakteristike, te se uz odreene metode mogu izraunati
razni kinetiki parametri kao to su spoljanje i unutranje sile, momenti i energija.

Elektromiografija

Elektromiografija se zaniva na primjeni viekanalnih elektromiografkih

ureaja (EMG) i omoguuje detekciju i registraciju bioelektrine aktivnosti
skeletnog miia pri emu se koriste povrinske elektrode.

Eksperimentalne metode u biomehanici se dijele u dvije grupe:

grupa ( metode mjerenja parametara kretanja kod kojih se mehanike veliine mjere
tokom kretanja. To su obino sloena mjerenja kod kojih se koristi moderna mjerna
oprema.Kao primjer mogu se navesti: mjerenje sile tokom odraza u skoku u vis pomou
tenziometrijske platforme ili mjerenje kinematike segmenata ruke tokom bacanja lopte
pomou kinematografske metode ili pomou sistema elektrogoniometara.

grupa ( metode mjerenja parametara konanog rezultata kretanja.To su jednostavna

mjerenja kod kojih se koristi jednostavna mjerna oprema.Kao primjer mogu se navesti:
mjerenje duine skoka centimetarskom pantljikom, vrijeme prelaska odreene staze
izmjereno hronometrom ili serijom fotoelija, maksimalna sila u nekom testu izmjerena
dinamometrom.

Druga podjela mjerenja u biomehanici zasniva se na mehanikim veliinama koje se

direktno mjere.To je podjela na:

mjerenja kinematikih veliina,

mjerenja dinamikih veliina,

11

 elektromiografska mjerenja.

. Mjerenja kinematikih veliina

U ovoj vrsti biomehanikih eksperimenata mjere se kinematike veliine koje opisuju

pokrete. Klasina metoda, koja je stara ve 100 godina, je kinematografska metoda
(gdje prefiks kine - oznaava mjerenje kinematike pokreta).

Ona se zasniva na snimanju kretanja kinokamerom, a sada i elektronskom i video kamerom, i

analizom jednog po jednog snimka. Ovi snimci mogu da prikazuju uzastopne i vremenski
ekvidistantne poloaje pri kretanju cijelog tijela, zatim nekog njegovog kinetikog lanca, ili
kretanja pri interakciji tijelo -sprava ( npr. ruka - lopta pri smeu u odbojci ). Ovom
metodom se direktno mjere poloaji segmenata tijela, a iz njihovih promjena izraunavaju
se i druge kinematike veliine koje opisuju to kretanje ( npr. poloaji, brzine i ubrzanja
tjelesnih segmenata, zatim uglovi tih segmenata ili zglobni uglovi, njihove ugaone brzine i
ubrzanja, trajanja odreenih faza kretanja, frekvencija ciklinih pokreta i dr. ). Pomenute
veliine se ne odnose na kretanja bilo kojih taaka ili dui koji se na tijelu ovjeka mogu
uoiti. Naime, taj postupak se primjenjuje na figurativne take i ose koje se eksplicitno
definiu u okviru biomehanikih modela tijela. To su teita dijelova tijela, centri zglobova i
uzdune ose dijelova tijela, najee definisane poloajima dva susjedna zgloba.

U primjeni ove metode postoje dvije, relativno nezavisne faze rada i to:

Eksperimentalna faza - tokom nje se registruju poloaji figurativnh taaka i osa tijela,

Faza obrade eksperimentalnih rezultata - tokom ove faze se iz dobijenih rezultata

izraunavaju realne vrijednosti kinematikih veliina, koje se zatim prikazuju
nagrafiki ili tabelarni nacin.

Kinematografska metoda je metoda koja se zasniva na snimanju kretanja

kinokamerom,elektronskom i video kamerom, i analizom jednog po jednog snimka. Direktno
se mjere poloaji segmenata tijela, a iz njihovih promjena izraunavaju se i druge
kinematike veliine koje opisuju to kretanje ( npr: poloaji, brzine i ubrzanja tjelesnih
segmenata, uglovi tih segmenata ili zglobni uglovi,njihove ugaone brzine i ubrzanja,
trajanje odreenih faza kretanja, frekvencija ciklinih pokreta i dr.). Pomenute veliine

se odnose na kretanja teita dijelova tijela, centre zglobova i uzdune ose dijelova
tijela, najee definisane poloajima dva susjedna zgloba.

Savremana varijanta kinematografske metode se zasniva na registrovanju kretanja tzv.

emisionih ili refleksionih dioda koje se fiksiraju na povrini tjelesnih segmenata,a ija
se kinematika snima.

Pri ispitivanju kinematike tijela mjere se poloaji,brzine i ubrzanja figurativnih taaka,

uglovi, ugaone brzine i ubrzanja koji odgovaraju figurativnim osama.

Eksperimentalna faza

12

Postoji vie metoda pomou kojih se u eksperimentalnoj fazi vri mjerenje. Najstarija i
danas jo uvijek esto koritena je metoda snimanja pokreta kino -kamerom. Pokret se snima u
izabranoj ravni, pri emu se snimi i du koja definie pravac vertikale (najee visak),
kao i kalibraciona du ija je duina poznata, a koja je potrebna da bi se izmjerila
odgovarajua distanca. Po razvijanju filma, projektuje se snimak po snimak (ili se uvijek isti broj
snimaka preskoi, o emu e kasnije biti rije) na istu osnovu (npr. list papira). Tako se
dobija konogram. On reprezentuje uzastopne poloaje tijela pri kretanju, prikazane izabranim
biomehanikim modelom i projektovane na ravan snimanja (slika 1.) na njemu se uvijek
prikazuje i pomenuti pravac vertikale i kalibraciona du. Iz odnosa njene realne duine i duine
izmjerene na kinogramu izraunava se numerika vrijednost razmjere (tj. izraunava se
koliko puta su duine vidljive na kinogramu umanjene u odnosu na njihove realne duine).

Na osnovu tako dobijenog kinograma, u fazi obrade se izraunavaju kinematike veliine

koje karakteriu kretanje tijela u vremenskom intervalu preoteklom izmeu dva uzastopno
prikazana poloaja tijela. Ova metoda se naziva klasinom kinematografskom metodom.

Slika 1.

Savremena varijenta kinematografske metode koristi digitalizator slike u sprezi sa

raunarom. Umjesto da se na papiru pravi kinogram koji e kasnije da se analizira,
slika po slika se projektuje na povrini digitalizatora. Na svakoj od njih se pokretnim
kursorom lokalizuju centri zglobova (ili neke druge figurativne veliine, to zavisi od
izabranog modela tijela), ije se x i y koordinate memoriu u raunaru. Iz ovih
koordinata raunar zatim izraunava i sve zadate posredno mjerne veliine uzdune
ose segmenata, poloaje teita, njihove brzine i ubrzanja, zglobne uglove itd.

Pored navedenog, zahvaljujui savremenim mogunostima raunarske obrade televizijske slike,

sada se sve ee umjesto kino, korise video kamere. Moderniji naini mjerenja kretanja

13

tijela ovjeka zasnivaju se na dostignuima savremene tehnologije kao to je detekcija

infracrvene svjetlosti ili ultrazvuka i primjena razliitih elektronskih telemetrijskih sistema.

Ova grupa metoda se zajedniki naziva videografskom (ili metodom aktivnih markera).

Ona takoe spada u kinematografske metode. Videografska metoda se zasniva na

mjerenju poloaja malih objekata ( tzv. Markera ) koji ili emituju sopstvenu, ili reflektuju
spolja dobijenu infracrvenu svjetlost ( ponekad i ultrazvuk ). Uz njih se koriste elektronske
kamere koje mogu istovremeno da snimaju vei broj ovih markera i da im mjere obje
koordinate u ravni snimanja. Fiksiranjem markera na aktuelne figurativne take tijela
( tj. na njihove projekcije na ravan snimanja ) i detekcijom njihovog poloaja elektronskim
kamerama, indirektno se mjeri i poloaj figurativnih taaka na kojima su locirane.

Ovako dobijeni rezultati se tokom samog mjerenja dovedu u laboratorijski raunar koji
registruje poloaje ovih taaka, prikazuje kretanje odgovarajuih segmenata tijela i, po
potrebi, izraunava druge kinematike veliine ( brzinu, ubrzanja, zglobne uglove, itd.). time
cijeli postupak znatno dobija na brzini i tanosti, u odnosu na ve pomenutu klasinu
kinematografsku metodu. Koritenjem dvije kamere koje isto kretanje snimaju pod uglom, ova
varijanta kinematografske metode omoguava i trodimenzionalnu analizu kretanja tijela.

Meutim, osim visoke cijene potrebne opreme i sloene kalibracije, ove metode
pokazuju mane pri snimanju rotacionih kretanja, kada kamere pomenute emisione (ili
refleksione) objekte u nekim fazama ne vide, ili se oni dislociraju u odnosu na
figurativnu taku koju reprezentuju.

Ilustracija snimanja kretanja ovom metodom prikazana je na slici 2., gdje su markeri prikazani
kruiima postavljenim na sagitalnim projekcijama centra zglobova, a na zadnjoj
strani kamere je prikazana slika koju ona vidi - x i y koordinate svakog markera.

Slika 2

14

Faza obrade

Osnovna karakteristika obrade rezultata eksperimentalne faze kod klasine

kinematografske metode je da se sve kinematike veliine dobijaju kao njihove srednje
vrijednosti unutar pojedinih faza kretanja. Razlog tome je injenica da ni jedna od
varijanti ove metode, koje su pomenute u prethodnom tekstu, ne omoguuje
kontinualno praenje poloaja izabranog centra zgloba, teita ili promjene zglobnog
ugla, ve njihove trenutne poloaje registruje samo poslije odreenog intervala
vremena, dok tokom ovih intervala nema nikakvih podataka o njihovom kretanju. Zato
se svaki od tih vremenskih intervala naziva fazom kretanja i ima svoju posebnu oznaku.

Osim ove metode, za mjerenje kinematikin veliina u jednom zglobu koristi se i

goniometrijska metoda. Mehaniki goniometar se sastoji od dvije zglobljene lake
poluge koje se fiksiraju za dva susjedna tjelesna segmenta. Promjena ugla u realnom zglobu
koji spaja ova dva segmenta, prenosi se na poluge elektrogoniometra, u ijem se
spoju nalazi mehanii kliza (ili slian ureaj) koji poslije izvoenja pokreta pokazuje
njegovu amplitudu. Ovi ureaji su sline konstrukcije kao i njihovi mehaniki
prethodnici, s tim to u spoju imaju elektrini pretvara koji je u stanju da kontinualno
registruje promjene ugla tokom izvoenja pokreta. Na slici 3. je prikazan jedan od
modernih elektrogoniometara sa elastinim spojem B koji mjeri promjenu ugla f
izmeu uzdunih osa dva goniometrijska tijela A-A. Ovakvi goniometri mogu da se
koriste istovremeno u vie zglobova, pri emu svaki od njih mjeri rotaciju oko sve tri
prostorne ose, tako da su veoma pogodni za ispitivanje kinematike sloenih pokreta.

Slika 3.Izgled goniometra

Mjerenja dinamikih veliina

Od dinamikih veliina koje opisuju kretanje ovjekovog tijela, najee se direktno

mjeri sila i zbog togsa se ta metoda naziva dinamometrijom.

Platforma sile ( ili tenziometrijska platforma ) predstavlja mjerni sistem koji tokom izvoenja
eksperimenta registruje vektor sile kao jedinicu vremena, koja djeluje na povrinu platforme.

15

To znai da se istovremeno mjere sve tri komponente ovog vektora (Fx, Fy i Fz), kao
lokacija njegove napadne take-koordinate take na povrini platforme slika 4.

Slika 4.

Elektrini signali koje platforma sile poslije pojaavanja daje na svom izlazu kao
direktni rezultat mjerenja, vrlo su pogodni za registrovanje ili dalju obradu modernim
elektronskim sistemima. Zbog toga ove plaforme imaju iroku primjenu u mjerenjima sile
relacije podloge pri fundamentalnim ili drugim sloenim kretanjima ovjeka, mjerenju
udarnih impulsa (npr. impulsa udarca u boksu ili impusa lopte), kao u mjerenju sile
interakcije ovjek - sprava (npr. fiksiranjem gimnastike sprave za platformu) slika 5.

Dinamogramom se izraavaju komponente sile u funkciji vremena. Zbog svoje jednostavnosti

ima iroku primjenu u testiranju fizikih sposobnosti u fizikoj kulturi i medicini. Jedan
dinamometar omoguuje mjerenje sile i njenog momenta kod samo jedne miine grupe
u zadatim mehanikim uslovima. Na slici 5. dat je primjer maksimalne voljne izometrijske sile

ekstenzora u zglobu koljena pri zadatom poloaju tijela kakav se esto koristi u
baterijama motorikih testova. Dinamometar D direktno mjeri silu koju ovi miii razvijaju
preko sistema poluga. Meutim, poznavajui krak ove sile u odnosu na centar zgloba koljena
r, mogue je izraunati momenat ove sile (M = F r).

16

Slika 5.

Postupak merjenja kinematikih i dinamikih parametara maksimalne brzine

Slika 6

Elektromiografska metoda (EMG metoda )

Ova metoda (skraeno EMG) se bazira na mjerenju bioelektrinih signala koji nastaju
protokom jona kroz membranu ekscitovane miine elije. Signal mjeren na elektrodama
postavljenim na povrinu koe iznad tretiranog miia je kvazi periodinog oblika i njegov

17

izgled pri miinoj aktivaciji i relaksaciji je prikazan na slici 7.a Rektifikacijom ovog
signala (tj. ispravljanjem - slika 7.b) i filtrovanjem (tj. zaravnjivanjem, uklanjanjem
naizmjenine komponente signala - slika 7.c) dobija se oblik pogodan za procjenu stepena
aktivnosti miia, odnosno, sile i njenog impulsa tokom njegovog aktivnog
mehanikog djelovanja u sistemu tjelesnih poluga.

Zbog toga EMG mjerenja u biomehanikim mjerenjima daju podatke do kojih se ne moe doi na
drugi nain. Naime, klasina biomehanika mjerenja mogu da pokau samo koliko rezultujui
miini moment djeluje u nekom zglobu, ali ne i koji mii u njemu uestvuje. EMG metoda,
meutim, ne samo da utvruje koji su miii aktivni pri odreenom pokretu, ve i koliko je vrijeme
njihovog mehanikog djelovanja (interval t1 - t2, slika 7.c).

Uz to, mogue je procijeniti i miinu silu u bilo kom trenutku mjerenja, kao i njen
ukupni impuls (proporcionalan povrini osjenene povrine pod krivom) itd.

Slika 7

18

Slika 8

a) b) Slika 9

Savremeni biomehaniki mjerni sistemi

Sloenost aparata za kretanje ovjeka zahtijeva i sloene mjerne instrumente i sloene

metode za mjerenje njegovog kretanja. Ti zahtjevi mogu da se sistematizuju u etiri
osnovna zahtjeva i to:

1. U eksperimentu se simultano mjeri veliki broj relevantnih veliina,

19

Na osnovu numerikih vrijednosti direktno mjernih, izraunavaju se i indirektno

mjerne veliine,
Ovi rezultati se na pogodan nain registruju,

Eksperimentalni rezultati prikazuju se grafiki, tabelarno ili na neki drugi nain.

Takve mogunosti ne prua ni jedan pojedinani mjerni instrument pomenut ranije, ve

se, kao i u drugim naunim disciplinama slinih zahtjeva, koriste tzv. mjerni sistemi.
Njihov ulaz ini vei broj mjernih instrumenata koji simultano mjere relevantne veliine.
Rezultati njihovih mjerenja u obliku elektrinih signala najprije prolaze tzv. fazu primarne
obrade (pojaavanje, filtrovanje), a zatim se smjetaju u raunar.

Raunar istovremeno (on line) ili naknadno (off line) izraunava ostale veliine i
prikazuje ih tabelarno i grafiki na monitorima, tampaima ili ploterima. Kao primjer moglo
bi da poslui mjerenje na bilo kom sloenom kretanju ovjeka. Naime, da bi se o tom
kretanju stekla to potpunija slika, mora se koristiti vei broj biomehanikih metoda.

Elektrogoniometrima bi se direktno mjerili zglobni uglovi, EMG elektrodama aktivnost

miia, a tenziometrijskom platformom sila reakcije podloge. Ti podaci se najprije
pojaavaju i filtruju u svojim jedinicama, a zatim digitalizuju i memoriu u raunaru
(tzv. akvizicija podataka preko analogno/digitalnog, ili krae A/D konventora). Poslije
toga se iz direktno mjernih veliina izraunavaju indirektno mjerene.

Tako, na primjer, iz promjene zglobnih uglova izraunavaju se ugaone brzine i

ubrzanja, iz registrovane EMG aktivnosti se izraunavaju periodi aktivnosti i njihov
intenzitet za pojedinane miie, a iz sile reakcije podloge odreuju se kinematika
teita tijela i momenti sila u pojedinanim zglobovima nogu. Na kraju, u visoko
automatizovanom mjernom sistemu, neposredno po zavretku mjerenja mogue je
dobiti i tabelarni i grafiki prikaz svih mjerenih veliina.

ematski prikaz ovakvog mjernog sistema dat je na slici 10

20

ELEKTROGONIO

ELEKTROMIOGR

PLATFORMA
METAR

AF

SILE

Pojaiva

Pojaiva

Pojaiva

RAUNAR

MONITOR

TAMPA

PLOTER

Slika 10

Osnovne komponente biomehanikog laboratorija

21

Slika 11

Meunarodni sistem mjernih jedinica ( SI sistem )

Meunarodni komitet za tegove i mjere usvojio je 1960. godine meunarodni sistem

mjernih jedinica - SI (Systeme Internationale dUnits). Ovaj sistem osnovnih i izvedenih jedinica,
kao i njihivih decimalnih umnoaka poeo se zvanino primjenjivati u naoj zemlji od 1.1.1981.
godine. Prema odluci XIV generalne konferencije za mjere i utege odranoj

1971. godine za osnovne veliine i osnovne jedinice SI - sistema, odabrane su veliine i

jedinice date su u slijedeoj tabeli:

Tabela 1.

Naziv veliine
Oznaka veliine
Mjerna jedinica
Oznaka mjerne jedinice

Duina
L
metar
M

Masa
m
kilogram
Kg

Vrijeme
t
sekunda
S

Termodinamika
T
kelvin
K
temperatura

Jaina struje
I
amper
A

22

Jaina svjetlosti
I
kandela
Cd

Koliina supstance
n
mol
Mol

Pored ovih postoje i dvije dopunske veliine koje su prikazane u tabeli 2.

Tabela 2.

Naziv veliine
Oznaka veliine
Mjerna jedinica
Oznaka mjerne jedinice

Ugao u ravni
,,
radijan
Rad

Prostorni ugao

steradijan
Sr

Za biomehaniarska mjerenja koristimo uglavnom ugao u ravni, posebno kod rotacionih

kretanja, pa emo definisati jedinicu za mjerenje ugla. Radijan je ugao u ravni mjeren izmeu
dva poluprenika koji nma krunici isijecaju luk duine jednake polupreniku. Prema tome
slijedi: 1 rad = 1 m/1 m = 1. To znai da je radijan bezdimenziona jedinica. Pun ugao iznosi
2r, a prav ugao /2 rad. Dozvoljena je upotreba jedinica za ugao-stepena. Pun ugao ima 360,
a prav ugao 90 stepeni. Omjer radijana i stepena je slijedei: 1 rad = 360/ tj. 1 rad = 57,3
stepeni. Ostale jedinice u Meunarodnom sistemu mjernih jedinica su izvedene iz osnovnih, a
slijedea tabela 3. prikazuje fizike veliine i njihove osnovne jednaine, koje su najvie
susreu u biomehanici.

Tabela 3.

Fizika veliina i osnovna

Naziv jedinice
Oznaka
Izraavanje u SI

jednaina

jedinicama

Duina i poluprenik rotacije r =

metar

Povrina P = 1

kvadratni metar

Zapremina V = 1

kubni metar

Frekvencija v = 1/t

herc
hz
1/s

Brzina
v = s/t
metar u sekundi

m/s

Ubrzanje
a= s/t

metar u sekundi

ms

-1

Ugaona brzina =/t =v/r

metar sekundi na

ms

-2

kvadrat

23

Ugaono ubrzanje = /t = a/r

radijan u sekundi na

-1

rad s

kvadrat

Centralno ubrzanje ar= v /r= r

metar u sekundi na

-2

rad s

kvadrat

Gustina = m/V

kilogram u kubnom
-3

Kgm

metru

Sila
F= ma

njutn
N
kgms

-2

Teina G= mg

njutn
N
kgms

-2

Sila trenja Ftr= ktrN

njutn
N
kgms

-2

Centralna sila Fc= mv /r= m r

njutn
N
kgms

-2

Sila elastine deformacije

njutn
N
kgms

-2

Fe=keDx

Pritisak
p= F/S

paskal
Pa
-2

Nm =m kgs

-1

Impuls
J=Ft=mv
njutn sekund ili

Ns=kgms

-1

kilogram metar u sec.

Moment inercije
I=mr

kilogram metar na

kgm

kvadrat

Moment sile M=Fr=Ia

njutn metar

2 -2

Nm=kgm s

Moment impulsa
K= J/r
njutn sekund u metru

-1

Nsm =kgs

-1

ili kilogram u sekundi

Rad
A=Fs

dul
J
2

Nm=m kgs

-2

Kinetika energija Ek= mv /2 =

dul
J
2

m kgs

-2

Iv /2

Potenc.en. Ep= mgh=Gh

dul
J
2

m kgs

-2

energija eastine deformacije

dul
J
2

m kgs

-2

Ee=kex /2

Snaga

P=A/t=Fv

vat
W
2

J/s=m kgs

-2

24

3.ELEMENTI I FUNKCIJA LOKOMOTORNOG APARATA

Lokomotorni aparat ovjeka (LMA) predstavlja njegov kotano - zglobno - miini

sistem koji mu omoguava promjenu poloaja u prostoru i sve druge voljne
mehanike pokrete.On se sastoji iz dva dijela i to: aktvni i pasivni dio.

U aktivni dio aparata za kretanje spadaju miii, i to skeletni miii jer jedino oni
posjeduju vlastitu motoriku, dok njegov pasivni dio ine kosti i zglobovi.

Kosti

Anatomija kostiju

Savrena ravnotea izmeu razliitih vrsta tkiva zasluna je za udesnu lakou i

otpornost kosti. Dok joj je unutranjost spuvasta, lagana i elastina, vanjski slojevi
kosti moraju biti vrsti kako bi zaitili krvne ile i dragocjenu kotanu sr.Kotana sr
je tvornica u kojoj nastaju sva krvna tjelaca.

Ploice kotanog tkiva (lamele) su zbijene na povrini kostiju (zbijeno tkivo), a u njenoj dubini
one obrazuju kotane gredice koje su meusobno isprepletene i odvojene upljinicama
(sunerasto kotano tkivo), u kojima se nalazi kotana sr. Svaka kost je po cijeloj povrini
prekrivena pokosnicom u kojoj se nalaze mlade kotane elije (osteoblasti). U dubini kostiju
nalaze se krupnije kotane elije (osteoklasti) koje rastvaraju kotano tijelo. Ovakva
antagonistika uloga dviju vrsta kotanih elija omoguava svakoj kosti osnovnu vitalnost.

Svaka kost se u toku ivota istovremeno neprekidno rui i obnavlja (periostalna geneza).

Oblik i funkcija kostiju

Kosti, uz zglobove, predstavljaju pasivni dio lokomotornog aparata jer ne generiu sopstvene, ve
prenose spoljne sile. Sa biomehanikog aspekta kosti su krute, kotane poluge ija je
osnovna funkcija prenoenje miinih i drugih sila a ime se obezbjeuje odravanje
raznih ravnotenih poloaja, eljenih pokreta, prostijih i sloenijih kretnih zadataka.

Dakle kosti daju oslonac tijelu za njegove svakodnevne motorike zadatke.

Kad se dijete rodi ima 350 kostiju. Kod odraslih ljudi ima 206 kostiju. 5% ljudi raa se sa
jednom do 12 kostiju vika.

Osnovna podjela kostiju vri se na osnovu njihove forme.

Prema formi kosti se dijele na :

kratke kosti,
duge kosti,
pljosnate kosti.

Kratke kosti se nalaze na zavrecima ekstremiteta i u sastavu kimenog stuba.Kod

kratkih kostiju sve tri dimenzije su sline.

25

Duge kosti formiraju ekstremitete.Kod ovih kostiju jedna dimenzija je vea (duina), u
odnosu na druge dvije dimenzije (irirna i dubina).Svaka duga kost ima svoje tijelo (dijafizu) i
dva okrajka (epifize).Okrajci kostiju ulaze u satav zgloba i proireni su radi smanjenja pritiska
u njemu.

Pljosnate kosti najee imaju zatitnu ulogu i tite osjetljive organe od mehanikih povreda
(kosti lobanje), ulogu potpornog korita (karlina kost) i kao oslonac nekoj drugoj kosti
(lopatica kao oslonac ramenjai).Za njih je karakteristino da imaju dvije dimenzije vee

(irina i duina), a jednu manju (dubina).

Funkcionalna adaptacija kostiju

U toku ivota svaka se kost istovremeno neprekidno rui i obnavlja (periostalna geneza).

Ovakav bioloki aksiom omoguava da se svaka kost, do izvjesne mjere, prilagodi

formom onom poloaju koji je u toku ivota najee zauziman. Svaka kost je tokom
evolucije formirala takav oblik kakav najbolje odgovara funkciji za koju je namjenjena.

Zakonitosti hipertrofije analogno vrijede i za kosti, mada takve promjene imaju

drugaiji karakter.

Osteogeneza omoguava da se kost funkcionalno adaptira s obzirom na sile koje djeluju

na nju. Ova adaptacija se odvija u dva smjera:

u smislu promjene strukture i

u smislu promjene forme kosti

Zakon transformacije kostiju iz 1892. prema Julius Wolff-u glasi: svaka sila koja trajno ili
vrlo esto djeluje na odreenu kost skeletnog sistema, dovodi do ovravanja
te kosti, tj. poveavanja gustine kotanih elija i debljine kosti.

Poznato je da kosti sportista kalcificiraju, odnosno postaju tee a kosti koje su imobilizirane
dekalcificiraju, kost se stanjuje. Poveano fiziko optereenje ima stimulativan efekat
na kotanu depoziciju.

Mehanike osobine kostiju

Najvru supstancu ovjekovog tijela predstavljaju kosti. Kosti diktiraju stalni oblik tijelu,
suprostavljaju se istezanju i pritisku kako unutarnjih tako i spoljnih sila a svojom vrstinom i
oblikom uslovljavaju nain kretanja. U kretanju ovjeka veliku ulogu imaju duge, cjevaste
kosti koje nisu jednakomjerno graene, gledajui njihov presjek. U sutini, imaju tanje tijelo

(dijafize) i proirene okrajke (epifize).

Vea povrina uzglobljavanja potrebna je radi smanjenja pritiska u samom zglobu.U

ovom sluaju potrebno je razlikovati pritisak od sile.

Pritisak je direktno proporcionalan sili (F), a obrnuto proporciobnalan povrini (S).

P = F/S

26

Svaki zglob e posjedovati veu radnu sposobnost, ako je u njemu manje trenje. Manje trenje e
biti ako u zglobu vlada manji pritisak,a manji pritisak e biti ako je zglobna povrina vea. Duge
kosti nisu ni sasvim ravne. One imaju luni oblik da bi se lake i sa umjerenim elasticitetom,
suprostavile pritiscima kojima su izloene po uzdunoj osi kosti. Definitivno je dokaznao da se taj luk
formira tokom ivota kao odgovor na spoljne sile koje dijeluju na

ovjeka. I pored elasticiteta cjevastih kostiju, u biomehanikim analizama ih posmatramo

kao savreno krute poluge. Kada se sila koja djeluje na kost povea do te mjere da ona
vie nemoe odgovoriti elastinom reakcijom, ista prelazi u plastinu.

Proces kotane adaptacije je vrlo spor proces. Smatra se da tipina zakrivljivanja dugih
kostiju traju cijelog ivota. Pored toga, dokazano je da procesovravanja kostiju
treningom i proces dekalcifikacije po prestanku treninga mjeri godinama. Naravno prosec
kalcifikacije je puno sporiji od procesa dekalcifikacije. O ovakvim pojavama moramo voditi
rauna u planiranju sportskog treninga i primjeni kineziterapije u rehabilitaciji. Iz ovakvog
procesa proizilazi i fenomen neusklaenosti vrstoe pojedinih elemenata lokomotornog
aparata, kod mladih sportista, to moe za posljedicu imati akutne i hronine povrede.

Kosti kao poluge

Mehanike osobine poluga poluge lokomotornog aparata

U optem znaenju polugu predstavlja svaki tap koji je u jednoj taki vezan tako da
se oko nje moe obrtati. Svaka cjevasta kost u sastavu dijela tijela ili sistema kratkih kostiju u
sastavu dijela tijela u aparatu za kretanje ponaaju se kao poluge. Da bi se moglo pristupiti
analizi uzroka mirovanja i kretanja pojedinih dijelova tijela i cijelog tijela neophodno je
poznavati te proste maine i sve zakonitosti u vezi sa njima. Svaki tap koji je u jednoj svojoj
taci vezan i oko nje se moe obrtati predstvlja prostu mainu ili polugu.

Da bi se uspostavila ravnotea na jednoj poluzi neophodno je da na nju djeluju najmanje dvije

sile, a to su : sila gravitacije (zemljine tee) i sila miia kod lokomotornog aparata.

Taka gdje je poluga privrena naziva se taka obrtanja ili taka oslonca. Svaka
sila dejstvuje na polugu od take oslonca na odreenom rastojanju, odnosno kraku.
Najkrae rastojanje od take oslonca do napadane linije sile naziva se krak sile. To je
upravno rastojanje od take oslonca do napadne linije sile.

Da bi dva tereta ili teret i sila bili u ravnotei potrebno je da njihova rezultanta prolazi kroz
taku oslonca (taku obrtanja).

Uslov ravnotee je G x g = M x f

27

Slika 12

Vrste poluga:

jednokraka poluga,
dvokraka poluga.

Dvokraka poluga je poluga kod koje sile djeluju u istom smjeru, nalaze se sa suprotnih
strana take oslonca.

Primjer dvokrake poluge u lokomotornom aparatu ovjeka je poloaj glave u

potiljanom zglobu u normalnom uspravnom stavu.

Slika 13

28

Teite glave predstavlja napadnu taku sile gravitacije,

Centar oslonca je centar potiljanog zgloba,

g - krak sile gravitacije,

Sila miia opruaa u potiljanom zglobu, koja se odreuje fiziolokim presjekom, a

njena napadna taka je centar pripoja u potiljanom zglobu.

Jednokraka poluga je poluga kod koje sile dejstvuju u suprotnom smjeru, a nalaze se sa iste
strane take oslonca.

Blia sila od take oslonca je vea, a udaljenija sila od take oslonca je manja.

Sila gravitacije (G), dejstvuje uvijek vertikalno na dole,

Sila miia (M), bar jednom svojom komponentom dejstvije vertikalno na gore.

Jednokrake poluge se dijele na:

poluge brzine (poluge III.reda)

poluge sile (poluge II.reda)

Poluge brzine su takve kod kojih sila miia dejstvuje blie taci oslonca.

Slika 14

Primjer poluge brzine u satavu aparata za kretanje ovjeka je potkoljenica sa stopalom.

29

Slika 15

Sila gravitacije (G), prdstavlja teina potkoljenice i stopala, ija je napadna taka zajedniko
teite potkoljenice i stopala. Krak sile (g), je najkrae rastojanje od centra obrtanja do napadne
linije sile gravitacije. Sila miia (M), predstavlja silu miia pregibaa u zglobu koljenaa
njenu napadnu taku centar prifernog pripoja tih miia koji se nalaze na zadnjoj stranigornjeg
okrajka potkoljenice. Krak sile miia (f), predstavlja najkrae rastojanje povueno od centra
obrtanja do napadne linije sile miia. Centar obrtanja je centar zgloba koljena. Da bi se
potkoljenica odrala u datom poloaju, potrebno je da sila miia (M) bude toliko puta vea od
sile tee (G), koliko je puta krak sile miia manji od kraka sile tee.

Poluga sile je takva poluga kod koje sila miia (M), dejstvuje dalje od take oslonca.

Slika 16

30

Primjer poluge sile u satavu aparata za kretanje ovjeka je podlaktica sa akom.

Silu gravitacije (G), prdstavlja teina podlaktice i ake, ija je napadna taka zajedniko
teite podlaktice i ake. Krak sile (g), je najkrae rastojanje od centra obrtanja do
napadne linije sile gravitacije. Silu miia (M), predstavlja tangencijalna komponenta
ramenini - binog miia, a njena napadna taka je u centru perifernog pripoja na
distalnom dijelu podlaktice. Krak sile miia (f), predstavlja najkrae rastojanje povueno
od centra obrtanja do napadne linije sile miia. Centar obrtanja je centar zgloba lakta.

Zglobovi

Zglob je mjesto gdje se spajaju dvije ili vie kostiju od kojih je obino okrajak jedne kosti
ispupen i naziva se glava kosti, a okrajak druge kosti i udubljen i predstavlja aicu
kosti. Omoguavaju kostima da se nesmetano pokreu u raznim pravcima, da se vri
bezbroj kompleksnih pokreta u gotovo svim pravcima i to vrlo glatko i uz veoma malo trenja.

Ovo se postie zahvaljujui tome to su krajevi kosti koje su meusobno povezane

zglobom prekrivene hrskavicom koje se taru jedna o drugu.

Osim toga, u zglobu se nalazi bjeliasta, tzv. sinovijalna tenost, gusta kao ivo
bjelance koja ima ulogu "ulja za podmazivanje" kao kod maine, jer smanjuje trenje.

Sinovijalna tenost se stvara kretanjem, pa ukoliko je ono onemogueno, stvara se

veoma malo ove tenosti i zglobovi se oteno kreu.

Slika 17

31

Prema mogunosti kretanja mogu biti:

Nepokretni zglobovi,
Polupokretni zglobovi,
Pokretni zglobovi,

Nepokretni zglobovi

Nisu od neposrednog interesa za realizaciju lokomotornih funkcija. Oni predstavljaju uroene

srasline, i to kotane (krsni prljenovi), hrskavine(zavretak kotanih dijelova prednjih
krajeva rebara; preponska simfiza) i vezivne (avovi lobanje) prirode. Njihova je funkcija u osnovi
statika, pomou njih se vie vri privrivanje nego kretanje.

Polupokretni zglobovi

Vezuju kratke kosti snanim zglobnim aurama i vezama.Kod ovih zglobova kosti su
spojene meukotanim vezama ili hrskaviavim kosturom.To su zglobovi izmeu
kostiju ruja i doruja,noja i donoja,kimenih prljenova i sl.

Pokretni zglobovi

To su centri pokreta u aparatu za kretanje.Obuhvataju najmanje dva kotana okrajka uglavnom

dugih kostiju.U nekim zglobovima se nalaze vezivno - hrskavine ploe ( diskusi,
meniskusi ), radi upotpunjavanja kontakta izmeu zglobnih povrina.

Prema pravcima moguih kretanja, pokretni zglobovi mogu biti:

jednoosovinski zglobovi,
dvoosovinski zglobovi,
troosovinski zglobovi,

Jednoosovinski zglobovi (cilindrini) su zglobovi u obliku arke (na vratima). Jedan

kotani okrajak jednoosovinskog zgloba je valjkasto ispupen,a drugi odgovarajue
valjkasto izdubljen. U takvom zglobu jedino kretanje predstavlja rotacija oko jedne ose.

Na slici 18. prikazan je uproen model jednoosovinskog zgloba.

Slika 18

32

Za jednoosovinske zglobove tipino je: pregibanje - opruanje.

Dvoosovinski zglobovi,(biaksijalni) zbog posebnog oblika kotanih okrajaka koji ulaze u

sastav zgloba,jo se nazivaju i jajastim (elipsoidnim) odnosno sedlastim (selarnim)
zglobovima. Jedan kotani okrajak, koji ulazi u sastav jajastog zgloba je jajasto
ispupen, a drugi odgovarajue jajasto izdubljen.

Primjer elipsoidnog zgloba je skoni zglob stopala, a za primjer sedlastog zgloba

moe da se uzme zglob izmeu prve metakarpalne kosti i karpusa (korjena ake).Za
dvoosovinske zglobove tipino je: pregibanje opruanje; odvoenje - privoenje.

Troosovinski zglobovi se jo nazivaju i loptastim (sferoidnim) zglobovima zbog okruglog

oblika kotanih okrajaka. Jedan kotani okrajak troosovinskog zgloba je loptasto
ispupen, a drugi odgovarajue loptasto izdubljen. Oni imaju jo veu slobodu
kretanja, u odnosu na ostale zglobove jer kretanje u njima moe da se vrti oko svih osa koje
prolaze kroz centar (O) takve kugle.

Tipini troosovinski zglobovi su zglobovi ramena i kuka. Zglob ramena omoguuje

rotaciju humerusa ak i oko njegove uzdune ose, to ruci daje izuzetno veliku
pokretljivost. Ako se pri kretanju zgloba predu njegove dozvoljene granice slobode,
dolazi do iaenja (luksacija) zgloba.

Slika 19

Za troosovinske zglobove je karakteristino izvoenje pokreta u sve tri ravni i oko sve
tri ose prirodnog koordinatnog sistema: circumductio.

Okretanje u polje i okretanje unutra, tj okretanje oko uzdune ose ekstremiteta.

Pored navedenih pokreta u zglobovima postoje i varijacije.Tako je varujacija pregibanje opruanje, uvrtanje (pronatio) i izvrtanje (supinatio) gdje se jedna kost obre jednim
svojim krajem oko druge kosti (sluaj kostiju podlaktice).

33

Varijacija odvoenje - privoenje je suprotstavljanje (opositio) i pokret suprotan

suprostavljanju (repositio).Ove pokrete vri palac ruke kada se kree ka malom prstu
i udaljava od njega.

3.2.3. Vrste pokreta u zglobovima

ovjek se kree u tri ravni prirodnog koordinatnog sistema i tom prilikom se vre
obrtanja oko sve tri ose tog sistema.

Slika 20

Sagitalna ravan

34

Frontalna ravan

Horizontalna ravan

a)

b)

c)

Slika 21

eona ili frontalna ravan, ( F ), dijeli ovjeiji aparat za kretanje na prednju i zadnju
polovinu, ukoliko prolazi kroz teite tijela u normalnom uspravnom stavu,Pokreti u
eonoj ravni su pokreti desno - lijevo.

Sagitalna ili profilna ravan, ( S ), dijeli ovjeiji aparat za kretanje na desnu i lijevu
polovinu.Pokreti u sagitalnoj ravni su pokreti naprijed - nazad.

Horizontalna ili vodoravna ravan, ( H ), dijeli ovjeiji aparat za kretanje na gornju i

donju polovinu.

eona (frontalna ) osa (fr), se prostire lijevo - desno i poloena je u eonoj

ravni.Okretanje oko eone ose vri se u sagitalnoj ravni.

Sagitalna (profilna) osa (Sa), se prostire naprijed - nazad i poloena je u sagitalnoj

ravni.Okretanje oko sagitalne ose vri se u eonoj ravni.

Vertikalna osa (Vr), se prostire gore - dole.Okretanje oko vertikalne ose vri se u horizontalnoj
ravni.

Osnovni pokreti u zglobovima su:

pregibanje (flexio),
odvoenje (abductio),
okretanje (rotatio) u polje,
opruanje (exstensio),
privoenje (aductio),
okretanje (rotatio) unutra.

Mehanike osobine zglobova

vrstina je obezbijeena zglobnim uvrivaima (stabilizatorima) koji mogu biti

aktivni i pasivni.Aktivni uvrivai su miii.Upasivne uvrivae spada zglobna
ahura, zglobne veze unutar i van zglobne ahure.

Pokretljivost u zglobu zavisi os konstrukcije i duine stabilizatora. Ako su poluprenici

ispupenosti ili izdubljenosti zglobnih povrina manji bie manja i pokretljivost, ali
zato vea vrstina i obratno.Uodnosu na stabilizatore vai pravilo da ako su
stabilizatori dui, pokretljivost je vea.Da bi se za odreeni zglob obezbijedila i
vrstina i pokretljivost neophodno je tjelesno vjebanje.

35

Zglobni sistem (Juncturae ili systema articulare) ine zglobovi i njima pridruene kosti
i sveze.

Graa i podjela spojeva izmeu kostiju: Juncturae ossium, spojevi meu kostima,
dijele se u dvije osnovne skupine prema tkivu koje spaja kosti:

Synarthrosis (sinartroza) je nepokretni kotani spoj, koji moe biti vezivni (junctura
fibrosa), hrskavini (junctura cartilaginea), i kotani (junctura ossea).

Junctura synovialis (articulatio ili diarthrosis, diartroza) je pokretni kotani spoj, tj. zglob
pravom smislu.

Junctura ossea (synostosis), kotani spoj

Slika 22 Dijelovi sinovijalnog zgloba.

36

Slika 23

Terminologija za opisivanje pokreta i kretanja

U odnosu na horizontalnu ravan:

Kranijalno - ono to je blie glavi (cranium = lobanja),

Kaudalno - ono to je blie nogama (cauda = rep).

U odnosu na sagitalnu ravan:

Medijalno - dijelovi blii sagitalnoj ravni koja prolazi kroz TT,

Lateralno - dijelovi dalje od centralne sagitalne ravni.

U odnosu na eonu ravan:

Ventralno - dijelovi ispred eone ravni (venter = trbuh),

Dorzalno - dijelovi iza eone ravni (dorsum = lea).

Za ekstremitete postoje termini:

Proksimalno - taka blie trupa,

Distalno - taka dalje od trupa.

37

Volarna strana - strana ruke koja se nastavlja u dlan,

Tabanska strana stopala - se oznaava kao plantarna strana (planta = taban),

Suprotna strana volarnoj i tabanskoj tj. plantarnoj naziva se dorzalna,

Duboki sloj = profundus = dubok,

Povrinski sloj = superficialis (superficium = povrina)

Miii

3.3.1. Osobine miinog vlakna

Skeletni miii sastoje se od mnogo hiljada paralelnih i na razne naine grupisanih

miinih vlakana. Svako miino vlakno ima jednistveno svojstvo da se usljed
fizikohemijskih procesa koji se u njemu odigravaju, gri (kontrahuje) i oputa. Jedno
miino vlakno, kada je potpuno oputeno i nije optereeno nekim teretom s polja, sem
sopstvenom teinom, nalazi se u odreenom napetom stanju. To stanje se naziva t o n u
s i predstavlja povoljnu osnovu za brzu kontrakciju. Kada miino vlakno primi elektrini
stimulus preko nerva koji je za njega pripojen, on e se kontrahovati. Prilikom svoje
maksimalne kontrakcije vlakno se prosjeno skrati za jednu treinu svoje duine koju je
imalo u neaktivnom (distrahovanom) stanju. Ako se nekom spoljanjom silom mii
ratsegne, njegova se duina opet poveava za jednu treinu osnovne duine. Na osnovu
navedenog, maksimalna duina spoljanjom silom rastegnutog miinog vlakna (i itavog
vretenastog miia), i minimaln aduina kontrahiranog vlakna stoje u odnosu kao 2 : 1.

3.3.2. Vrste skeletnih miia

Da bi se moglo ukazati na specifinost djelovanja pojedinih miia, neophodno je prethodno

izvriti klasifikaciju skeletnih miia prema njihovom obliku i pravcu pruanja njihovih vlakana.
U tom smislu se svi skeletni miii mogu podijeliti na: vretenaste, peraste, lepezaste i

etvrtaste miie.

Vretenasti miii se odlikuju velikom duinom miinih vlakana. Ovi miii najmanje
odstupaju od pravila simetrije. Rezultanta njihovog djelovanja se u osnovi poklapa sa
uzdunom osom miia. Pripoji su svedeni na najmanju povrinu te se geometrijski
mogu uporediti sa takama pa je lako odrediti rezultantu povlaenjem linije od take
jednog do take drugog pripoja. Intenzitet se odreuje veliinom fiziolokog presjeka.
Snana trakcija nije odlika ovih miia, ali zato moe djelovati na dugom putu koliko
se izgubi na sili, dobija se na putu odnosno brzini.

Perasti miii se odlikuju kratkim vlaknima. Imaju specifinu grau. Tetiva se duboko uvlai
u centralni dio miia tako da se miina vlakna pruaju koso u polje. Vlakna su kratka, ali ih

38

ima mnogo. Rezultanta se odreuje povlaenjem linije od centra jednog do centra drugog
pripoja. Intenzitet se odreuje fiziolokim presjekom koji je veliki zbog broja vlakana pa su perasti
miii snani miii. Fizioloki presjek bi imao oblik omotaa kupe. Prilikom rada zbog
snane trakcije dobija se na sili, a izgubi na putu, odnosno brzini. Kod perastih miia se sile
miinih vlakana ne slau u R sile miia, ve se sila svakog vlakna razlae na komponente.
Komponente upravne na pravac prostiranja miia se potiru, a komponente paralelne sa tim
pravcem se sabiraju i njihov zbir predstavlja R djelovanja perastog miia.

Lepezasti miii bi se geometrijski mogli predstaviti trouglom, gdje bi se jedan pripoj mogao
uporediti sa takom, a drugi sa linijom. Miina vlakna se zrakasto koncentriu od pripoja
koji ima oblik linije ka pripoju koji ima oblik take. Vlakna su obino grupisana u snopove.

etvrtasti miii se geometrijski mogu uporediti sa hvadratom ili pravougaonikom, a

njihovi pripoji sa linijama. Miina vlakna su uspravna na linije miinih pripoja, dok
su meusobno paralelna.

I lepezasti i etvrtasti miii imaju pljosnati oblik koji se u evoluciji ovjeka formirao u
smislu odgovaranja na potrebe za raznovrsnom kontrakcijom, u smislu formiranja vrlo blagih
oblina koje jedinki ne smateju da se provlae kroz razne sredine, da ne ometaju
pokrete najveih amplituda.

3.3.3. Miina sila kao vektor

Mii predstavlja silu i kao takav izraava se kao vektor. U biomehanici se susreemo
s veliinama koje nazivamo skalari i vektori, pa je iz tog razloga potrebno podsjetiti se
na to ta su skalari, a ta vektori.

Skalari ili skalarne veliine su takve veliine koje su potpuno odreene svojom brojanom
vrijednou (ime im potjee od mjesta na skali brojeva). Tako su npr. skalarne veliine
vrijeme, temperatura, masa, specifina teina itd. Poto su skalari pozitivni ili negativni realni
brojevi, raunanje se izvodi na isti nain kao i sa spomenutim brojevima.

VEKTORI OSNOVNI POJMOVI

Veliki broj zakona u mehanici moe se predstaviti preko objekata koji se kreu
pravolinijski.Meutim, u kineziologiji se susreemo sa mnogo sloenijim kretanjima
koji se odvijaju po horizontali i po vertikali, kao to su skokovi, bacanja, udarci,

umjetniko klizanje, akrobatika itd. Definisanje poloaja, brzine i ubrzanja kao i njihove
veze mogue je prikazati pomou vektora.

Vektori ili vektoreske veliine su fizike veliine koje su definisane brojnom vrijednou

(intenzitetom), pravcem i smjerom. Dakle, za razliku od skalara, vektori pored brojne vrijednosti
(intenzitet, apsolutna vrijednost), imaju dodatne karakteristike koje ih odreuju, a to su pravac
i smjer. Vektorsku veliinu ili vektor grafiki predstavljamo orijentisanom dui

iji pravac prikazuje pravac vektora, strelica oznaava smjer vektora, a veliina
duine njegovu brojnu vrijednost (kod miia, intenzitet).

39

U tom sluaju elementi vektora su:

(AB) - predstavlja intenzitet, to je duina linije vea vei je intenzitet,

(A) - predstavlja napadnu taku,

Lijevo i desno od napadne take, po liniji do u beskonanost, u vezi s im se

izraavamo u smjeru ili u istom pravcu odnosno u suprotnom smjeru-pravcu)
predstavlja pravac djelovanja sile, ili napadnu liniju sile.

Od (A) do( B) predstavlja smjer djelovanja.

Primjeri primjene vektora u razliitim kineziolokim aktivnostima, nain njihovog

obiljeavanja praktino korienje moe se vidjeti na slikama .?

Jedinini vektor je vektor jedinine duine i zove se ort vektor.

Operacije i primjena vektora

Jednakost vektora

Za dva vektora a i b kaemo da su jednaka, ako imaju vrijednost i isti smjer, tada vai a = 6.

Sabiranje vektora

Sabiranje vektora se moe vriti na osnovu nekoliko pravila i to: -pravilo trougla,

-pravilo paralelograma, -pravilo kosinusa i -pravilo mnogougaonika.

( ubaciti slike i objanjenje iz knjige biokinematika sporta str.241 )

Oduzimanje vektora

Oduzimanje dva vektora a i b je slino sabiranju i u sutini predstavlja uvoenje

negativnog vektora, tj. promjenu smjera postojeeg.

40

U biomehanici koristimo vektorske veliine kao to su: sila, brzina, ubrzanje, uglovna
brzina, moment sile, moment sprega itd.

Vektori se obino klasificiraju na dva naina.

Prvi nain je taj da se vektori dijele na: vektore vezane za taku, klizee vektore i
slobodne vektore.

Druga klasifikacija diferencira vektore na polarne i aksijalne. Tako su npr. polarni vektori:
brzina, ubrzanje, sila, vektor poloaja itd., a aksijalni (osni) vektori: uglovna brzina, ugaono
ubrzanje, moment sile, moment impulsa i dr.

Kao i svaka sila, i sila miia moe se posmatrati kao kao uzrok koji je u stanju da
promijeni stanje mirovanja ili stanje kretanja nekog tijela. U statici je sila vektorska
veliina i odreena je sa etiri elementa, pa je prema tome i silu miia neophodno
odrediti pomou istih elemenata.

Mii u cjelini kao silu predstavlja sveukupan broj i raspored njegovih vlakana, intenzitet
njihovog djelovanja, pravac djelovanja, smjer i smisao djelovanja i napadnu taku sile miia.

Intenzitet miinog djelovanja se mjeri teinskim jedinicama kako za razliite miie u

sastavu jedne jedinke, tako i za iste miie u sastavu raznih jedinki. Intenzitet miia
varira od 6 do 14 kiloponda na kvadratni centimetar povrine fiziolokog presjeka. Povrina
fiziolokog presjeka se dobija kada se izvri presjek miia upravo na svako vlakno.
Ova veliina nije uvijek ista za razne miie jednog organizma i za iste miie raznih
organizama. Intenzitet miia zavisi od konstitucije jedinke, od stanja treniranosti i sl.

Dakle, kod skeletne muskulature intenzitet djelovanja se dozira, regulie dok kod
sranog miia koji radi po zakonu sve ili nita, svaka kontrakcija (faza sisole) vri se
maksimalnim intenzitetom.

Smjer djelovanja miia je od pokretnog ka nepokretnom pripoju tog miia (od

mobilnog ka fiksnom dijelu).

Napadna taka sile miia nalazi se u centru pokretnog miia pripoja. Ona je blie
odreena takom gdje kroz povrinu pokretnog pripoja prolazi miina rezultanta.

Napadna linija ili pravac se poklapa sa rezultantom svih djelujuih miinih vlakana.

U odnosu na posljedice koje mogu izazvati vektori koji djeluju na neko tijelo materijalne
prirode, vektori se mogu podijeliti na klizee vektore, vektore vezane za taku i na
slobodne vektore.

41

3.3.4 Inervacija miia

Skeletne miie inervie somatski nervni sistem, koji stoji pod uticajem nae volje.

Nadraaj za voljno izvoenje pokreta polazi iz motornih elija kore i silazi centralnim
motornim neuronom do prednjih rogova kimene modine.

Iz prednjih rogova kimene modine polaze Alfa i Gama motorna vlakna koja vre
inervaciju miia.

Od ukupnog broja motornih vlakana 7/10 ine Alfa motorna vlakna, a 3/10 Gama
motorna vlakna.

Alfa motoneuron

Alfa motorna vlakna su debela i tanka. Debela vlakna inerviu miie koje izvodi fazike i
brze kontrakcije, a tanka miie koji izvode tonine, spore i snane kontrakcije.

Alfa motorno vlakna u sastavu mjeovitog ivca ulazi u mii i tek tamo se iz njega
izdvaja akson, i svaki rava na vei broj granica koje se zavravaju motornom
ploom, neuromiinom vezom, na sredini svake miine elije.

Nadraivanjem jedne nervne elije aktivira se od 3-2000 miinih elija.

Ta grupa vlakana skeletnog miia se naziva motorna jedinica.

Motorna jedinica

Motorna jedinica ili neuromiina jedinica predstvalja skup miinih elija

inervisanih jednom nervnom elijom. To je istovremeno i funkcionalna jedinica miia,
jer se pod dejstvom razdraenja sve miine elije kontrahuju istovremeno.

Broj miinih elija inervisanih jednom nervnom elijom, jednim neuronom, je rezlliit
i kree se od 3-2000, to zavisi od funkcije miia.

Brzi miii. Miii koji imaju finu funkciju i u kojima preovlauju blijeda miina
vlakna, bolje su inervisana, jer zahtijevaju bolju neuromiinu kontrolu.

U njima jedna nervna elija, neuron, inervie manji broj miinih elija. Tako
naprimjer, u miiima lica i oka, koji izvode vrlo fine i precizne pokrete, jedna nervna
elija inervie 3-10 miinih elija.

Spori miii. Kod miia koji vre tonine kontrakcije i imaju vei broj miinih vlakana tamne
boje, jedna nervna elija inervie vei broj miinih vlakana, to ukazuje da je nervna
kontrola grublja. Ukoliko je mii vei i snaniji, to je vei broj miinih vlakana koje inervie
jedna nervna elija. Postoji odreeni odnos, tzv. inervacioni odnos izmeu broja nervnih
vlakana, koja inerviu miina vlakna, i ukupnog broja miinih vlakana u miiu. to

42

je inervacioni odnos manji, to je nervna kontrola finija, a pokreti precizniji i bolje

koordinirani. Inervacioni odnos se moe utvrditi brojanjem miinih vlakana na miinom
preparatu pod elektronsikim mikroskopom. Tako je utvreno da m.soleus i ekstenzori
stopala imaju inervacioni odnos 1:120, m.extensor dig.longus i ekstenzori prstiju stopala
imaju odnos 1:165.

Sva ispitivanja izvrena u ovom pravcu nedvosmisleno pokazuju da postoji jasan odnos
izmeu brzine pokreta i odnosa inervacije i strukturnih svojstava miia, kao to su
intenzitet poprene ispruganosti i odnos bijelih i crvenih vlakana.

Zakon sve ili nita

Posredstvom alfa-motoneurona iz krupnih motornih elija prednjih rogova kimene

modine, polaze nadraaji koji dovode do kontrakcija miinih jedinica.

Kontrakcija miine jedinice se nemoe izazvati, ako je jaina drai ispod odreenog nivoa.

Najmanji nivo drai koji dovodi do kontrakcije naziva se prag nadraaja. Kada se postigne prag
nadraaja neuromiina jedinica se kontrahuje maksimalno. To znai da se kontrahuju
sve miina vlakna intervisana tom nervnom elijom i to maksimalnom snagom.

Ako bi se intenzitet nadraaja dalje pojaavao, kontrakcija neuromiine jedinice bi ostala

ista, jer se ve maksimalno kontrahovala na pragovnoj drai. Meutim, poveanjem intenziteta
drai, poveavao bi se broj neuromiinih jedinica koje se kontrahuju i to onoliki broj
neuromiini jedinica za koliko puta je poveana pragovna vrijednost u toj drai. Ako bi dra
bila manja od pragovne, do kontrakcije ne bi dolo. Meutim, ako se subpragovne drai
ponavljaju odreenom brzinom dolazi do njihovog sumiranja (sabiranja) i na taj nain se
postie prag nadraaja koji izaziva kontarkciju neuromiine jedinice. Drugim rijeima,
neuromiina jedinica se kontrahuje po zakonu sve ili nita i u zavisnosti od intenziteta,
jaine, drai samo do nivoa pragovne vrijednosti, kada se kontrahuje maksimalno. Dalje
poveanje veliine drai je bez uticaja na kontrakciju neuromiine jedinice, ali je u direktnoj
srazmjeri sa brojem angaovanih miinih jedinica, to je znaajno za snagu i veliinu miine
kontrakcije. to je vei intenzitet nadraaja vei je broj angaovanih miinih jedinica, pa
samim tim bit e vea i snanija miina kontrakcija.

Gama moto neuron

Gama nervna vlakna takoer polaze iz motornih elija prednjih rogova kimene modine i
zavravaju se u miiu u neuromiinom vretenu. Nervne elije iz kojih polaze gama
vlakna su sitnije i nadraljivije , nego nervne elije iz kojih polaze Alfa vlakna. Gama
vlakna donose impulse iz sitnih motornih elija prednjih rogova u posebna vlakna
skeletnog miia nazvana intrafuzalna vlakna, koja predstavljaju dio neuromiinog
vretena. Impulsi koji idu Gama vlaknima, sinhronizovani su vremenski, po broju i intenzitetu sa
impulsa koji idu Alfa vlaknima. Efekat njegovog djelovanja ispoljava se na miinim
vlaknima, odnosno neuromiinoj jedinici i neuromiinom vretenu, istovremeno.

Uloga neuromiinog vretena

43

Neuromiino vreteno, predstavlja specijalni receptor, koji i igra vrlo znaajnu ulogu u
kontroli motorike.

Miii i tetive sadre u velikom broju, dvije posebne vrste receptora, koji funkcioniu
ispod nivoa svijesti, pa prema tome ne dovode do svjesnog uoavanja njihove funkcije.

To su:

-Neuromiina vretena, koja su razbacana po miiu i postavljena po njegovoj uzdunoj

osovini, koja reaguje na promjenu duine miinih vlakana i na brzinu kojom se
brzina mijenja.

-Goldijev tetivni aparat, receptori dubokog senzibiliteta, (proprioceptori), razbacani po

miinim tetivama, postavljeni uspravno na uzdunu osovinu miia, koja reaguje na
promjenu napetosti u miinim tetivama, za vrijeme kontrakcije ili istezanja miia.

Graa neuromiinog vretena

Neuromiino vreteno ini grupa od 3-10 izmjenjenih miinih elija, tzv. intrafuzalnih
miinih vlakana. Ona se na krajevima stanjuju i privruju na ovojnicu miinih elija
motornih jedinica izmeu kojih su smjetene. Interafuzalno miino vlakno je izmjenjeno i
vrlo maloskeletno miino vlakno. U srednjem dijelu svakog od tih intrafuzalnih vlakana,
koja ine vreteno, ima samo nekolliko aktinskih ili miozinskih niti, ili ih uopte nema. Pri
kontrakciji intrafuzalnih vlakana, odnosno neuromiinog vretena, ovaj dio se ne
kontrahuje. U tom dijelu su smjetena elijska jedra i odatle polazi senzitivni nervi Gama
sistema. Gama motorna vlakna koja dolaze iz prednjih rogova kimene modine, ulaskom u
mii, granaju se i interviu krajeve neuromiinog vretena koji predstavljaju kontraktilni
dio. Jedno Gama nervno vlakno intervie jedno neuromiino vreteno.

Podjela intrafuzalnih vlakana

Prema broju i rasporedu elijskih jedara, razlikuju se dvije vrste intrafuzalnih vlakana.

Vlakna sa jedrima u vreici (jedno od tri vlakna) u kojima je veliki broj jedra sabijen u
sredini suenog dijela intrafuzalnog vlakna, kao u vreici.

Vlakna sa jedrima u lancu (tri do sedam) su upola tanja i kraa od vlakana sa

jedrima u vreici. Njihova jedra su rasporeena u nizu, cjelom duinom suenja.

Senzitivna vlakna Gama sistema

U suenom dijelu intrafuzalnih vlakana, gdje su smjetena elijska jedra, nalazi se

receptorska regija, odakla polaze senzitivna vlakna Gama sistema. Postoje dva tipa senzitivnih
reciptora: primarni ili anlospiralni i sekudarnih ili kitiasti.

44

Primarni zavretak

Primarni ili anulospiralni zavretak, spiralno se obavija oko jedra obje vrste intrafiulnih
vlakana u sammoj sredini receptivnog polja. Odatle dolaze debela vlakna tipa Ia promjera od
oko 17 mikrona ulaze u zadnje rogove kimene modine, nastavljajui direktno do
prednjih rogova kimene modine, kao monosinaptina vlakna.

Sekundarni zavretak

Sekundarni zavretak, ine obino dva tanja senzorina nervna vlakna tipa II, prosjene
debljine od oko 8 mikrona. Pod mikroskopom imaju izgled cvjetnih granica, zbog ega
se nazivaju jo i kitiasti zavreci, ma da i oni obavijaju intrafuzalna vlakna na isti nain
kao vlakna tipa Ia. Ova vlakna su gotovo iskljuivo na jedrima u lancu. Odatle polaze
senzitivni nervi Gama sistema, koji ulaze u kimenu modinu u predjelu zadnjih rogova
gdje se prekidaju kao i polisinaptini neuron, preko umetnutih, intersticijalnih neurona,
uspostavljaju kontakt sa motornim elijama u prednjim rogovima kimene modine.

Funkcija neuromiinog vretena

Budui da su intrafuzalna vlakna sa jedrima u lancu inervisana , primarnim i sekundarnim

zavrecima, smatra se da su ona odgovorna za statistiku reakciju (statistika
kontrakcija). Interafuzalna vlakna sa jedrima u vreici, intervisana su samo primarnim
zavrecima i odgovorna su za snanu dinamiku reakciju (dinamika kontrakcija).

U normalnim uslovima neuromiino vreteno neprekidno alje impulse, gama eferentnim

(senzitivnim) vlaknima u zadnje rogove kimene modine. Impulsi su slabog intenziteta,
ali stalno prisutni. Istezanjem miinog vretena poveava se intenzitet broja impulsa koji se
upuuju prema kimenoj modini, a skraivanjem neuromiinog vretena taj broj se
smanjuje. Prema tome, neuromiino vreteno je specijalni receptor koji reaguje kako na
promjenu nepetosti u miiu tako i na promjenu njegove duine.

Kad god se signali iz kore ili bilo kog drugog dijela mozga prenose do alfa-motoneurona,
uvijek se gotovo istovremeno nadrae i gama-motoneuroni, to nazivamo koaktivacija. To
uzrokuje istovremenu kontrakciju neuromiinih jedinica i neuromiinog vretena.
Takvo ponaanje oba sistema najvjerovatnije ima dvojaku ulogu.

Prvo ne doputa miinom vretenu da se suprostavi kontrakciji miia.

Drugo, odrava odgovarajui stepen priguivanja i reaktivnosti miinog vretena na

optereenja bez obzira na promjene duini miia.

Program dobijen iz vie djelova CNA-a dalje se u miiu kontrolie preko neuromiinog
vretena i Godijevog tetivnog aparata, na nivou kimene modine. Kontrola se vri
posredstvom refleksa na istezanje i optereenjem i smislu nadraaja (exscitatio) i priguenje
(inhibitio). Neuromiino vreteno i Godijev aparat, u slobodnoj interpretaciji, ponaaju slino
termostatu (termostat u bojleru). Dok tee zadati program impulsa, fiziko stanje miia
odravae se na odreenom nivou, tzv. prethodni nivo. Taj nivo moe biti relaksacija,

45

odnosno mirovanje miia, ili konstrukcija, statika ili dinamika, odreenog intenziteta.
Svaka promjena predhodnog stanja miia registruje se od strane navedenih receptora i
koriguje na nivou kimene modine. U sluaju da doe do nagloga istezanja miia
reagovae neuromiino vreteno preko oba svoja receptora i to: dinamikim refleksom
na istezanje preko anulospinalnog receptora i statikim refleksom na istezanje preko
primarnog anulospinalnog i sekundarnog ili kitiastog zavretka.

3.3.5 Mehanizam miine kontrakcije

Postoji vei broj teorija koje pokusavaju objasniti nain na koji se vri miina kontrakcija.
Upravo ta inenjica govori da ni danas nije dovolno jasno na koji se nain kontrakcija vri.

Ono to se sigurno zna jeste da je aktivni kontraktilni element miogfibrila i da u kontrakciji

aktivno uestvuju molekuli miozina i aktina. Kontrakcija pomou mehanizma klizanja za sada
ima najvie dokaza. Po A.Guyton-u objanjava se molekularni mehanizam kontrakcije na sljedei
nain: kontrakcija se izvodi u sarkomerama. U toku relaksacije sarkomere, njena duina iznosi
1,6-2 m. Tako se aktinske niti, koje se nalaze sa obje strane Z-membrane uvlaci izmeu niti
miozina, potpuno ih preklapaju, a djelimino se i meusobno preklapaju.

Meutim, vrhovi miozinskih niti udaljene su od Z-membrane i nedodiruju je. U toku

kontrakcije, aktinske niti meusobno (ranije samo djelimino). Z-membrane se priblie
tako da dodiruju vrhove miozinskih niti. Membrana moe biti toliko privuena da se vrhovi
miozinskih niti kvre poviju. ta je uzrok da niti aktina kliznu meu niti miozina ni
danas se nezna tano. Gotovo je sigurno da su te sile posljedica mehanikih, hemijskih
ili elektrostatikih promjena koje nastaju na mjestima kontakata izmeu aktina i
miozina tzv. mostovi. Svaka od navedenih sila moe djelovati pojedinano, a mogue
je da djeluju u kombinaciji i istovremeno.

Mehanizam kontrakcije tee ovim redosljedom:

U mirovanju postoji konica koja onemoguava klizenje aktinskih niti. Tu konicu

predstavlja manjak jona kalcijuma u miofibrilama.

Kontarakciju aktivira akcioni potencijal koji stie iz nervnog sistema. On putuje membranom
miinog vlakna i preko retikula stie do miofibrila.

Akcioni potencijal aktivira jonsku pumpu koja oslobaa dovoljnu koliinu jona kalcijuma
koji difudiraju u miofibrile.

Joni kalcijuma pobude odreene sile koje privlae fidamente, odnosno dovode do
klizanja aktina izmeu niti miozina.

Potrebna enegrija za proces kontrakcije oslobaa se razlaganjem adenozim trifosfata

(ATP) u adenozin difsfata (ADP).

Pobuivanje kontrakcije skeletnog miia zapoinje irenjem akcionog potencija u

miinim vlaknima. Miina vlakna skeletnih miia dobijaju nadraaj iz CNS peko debelih
mijelizarnih nervnih vlakana. Ova vlakna uspostavljaju kontakt sa miinim vlaknom u
neuromuskularnoj vezi preko nervnog zavretka tzv. nevrne ploice. U svakom miinom

46

vlaknu (izuzev u 2% sluajeva) postoji samo jedna ploica, jedna neuro muskularna
veza koja se nalazi na sredini miinog vlakna, tako da se nadraaj ravnomjerno iri prema
krajevima miinog vlakna. Ovakvo irenje omoguava da se skoro sve sarkomere
istovremeno konrahuju. Nadraaj koji stigne u miinu eliju iri se povrinom
membrane koja je toliko debela da struja nemoe prodrijeti u unutranjost miine
elije ako bi podraila miofibrile. To se postie preko T-cjevcica sarkoplazmatinog
retikula. Poto T-cjevice prolaze kroz itavo tijelo miine elije od jedne do drugu
strane to omoguava da retukul otpusti jone kalcijuma u neposrednoj blizini miofibrila. U
skeletnoj muskulaturi svaka sarkomera sadri dva sistema T-cjevica: krune i uzdune.

Splet ovih cjevcica, tzv. sarkoplazmatini retikul ima posebno svojstvo da sadri veliku
koliinu jona kalcijuma. Nadraivanjem oblinje T-cjevice joni kalcijuma ulaze u
citoplazmu miine elije i dovode do kontrakcije oblinje miofibile.

Motorna ploa ili neuromisicna veza predstavlja zavretak motoneurona, preko koje se nervni
nadraaj prenosi na mii.

Prijenos nadraaja sa nervne ploe na miinu eliju vri se tako to se u citoplazmi

nervne ploe stvara odreena koliina acetil-holina. Energiju za njegovu sintezu daju
mitohonrije. Stvoreni acetin holin brzo u obliku mnogobrojnih sinaptikih mjehuria (oko 300
hilljada) prelazi u sinaptiki ljeb gdje dolazi u kontakt sa povrinom membrane miine
elije pobuujui njenu kontrakciju. Djelovanje acetin holina na miinu eliju traje vrlo
kratko,sveka 1 mili sekundu.U sinaptikom ljebu nalazi se enzim holinesteraza koji brzo
razara acetin holin i neutralie njegovo dejstvo i tako stvara uslove za sljedeu kontrakciju.

3.3.6 Testiranje miine snage

Manuelno testiranje miine snage predstavlja metodu koja prua prilino tanu
informaciju o miinoj snazi, odnosu stepenu njenog smanjenja usljed oboljenja, povrede
ili inaktiviteta. Miina snaga se ocjenjuje ocjenama od 0 do 5. Ocjena miine snage,
dobijena manuelnim testiranjem, predstavlja osnovu za planiranje terapeutskih vjebi u okviru
kineziterapije. Nedostaci ove metodu su u tome , to je potrebno da pacijent aktivno
uestvuje u testiranju, a ocjena miine snage zavisi od subjektivne ocjene fizioterapeuta,
koji vre testiranje. Na taj nain, pacijent i fizioterapeut mogu da utiu na ocjenu miine
snage. Preporuuje se da testiranje vri uvijek isti terapeut.

Ocjena 0 (0% miine snage) -potpuno odsustvo miine kontrakcije,

Ocjena 1 (10% miine snage) -postoji trag kontrakcije,

Ocjena 2 (25% miine snage) mii je u stanju da izvri pokret u punom

obimu uz iskljuenje zemljine tee,

47

Ocjena 3 (50% miine snage) mii je u stanju da izvede pokret u punom

obimu uz savlaivanje zemljine tee,

Ocjena 4(75% miine snage)- mii je u stanju da izvede pokret u punom

ibimu uz savlaivanje izvesnog otpora,

Ocjena 5 (100% miine snge)- mii je u stanju da izvri pokret u punom

obimu uz savlaivanje maksimalnog otpora.

Testiranje sposobnosti u obavljanju aktivnosti dnevnoga ivota (AD) vri se i registruje na

posebnim formularima, po odreenim grupama aktivnosti:

U postelji

Samozbrinjavanje (lina higijena, oblaenje, uzimanje hrane),

Ustajanje, sjedanje, hodanje

U invalidskim kolicima,

Rukovanje raznim predmetima

Koritenje saobraajnih sredstava i dr.

Pri testiranju pojedinih AD koriste se kriterijumi:

Nezavisan,

Potrebna djelimina pomo,

Potrebna puna pomo.

Na osnovu podataka dobijenih testiranjem odreuje se plan terapeutskih vjebi. Nastoji

se da se ponovo uspostavi pokretljivost pojedinih segmenata lokomotornog aparata i time
osoba ponovo osposobi za izvoenje pojedinih AD. Testiranje na kraju tremana slui
procjeni uspjeha osposobljavanja i postignutog stepena samostalnosti.

3.3.7 Terapeutske vjebe

Terapeutske vjebe predstavljaju svrsishodne, sistematizovane pokrete koji treba da doprinesu

ouvanju, uspostavljanju ili zamjeni oteene pokretljivosti pojedinih djelova
lokomotornog aparata.

Inaktivitet iz bilo kog razloga, koji traje due vremena, praen je poremeajem u
izvoenju lanca pokreta (diskenzija) usljed dobro poznatih razloga.Tako,prije svega,
pokret se postepeno zaboravlja usljed inhibicije u CNS, u uslovima izostanka aferentnih
proprioceptivnih impulsa. Neizvoenje pokreta, s druge strane praeno je nizom
atrofikih i degenerativnih promjena u lokomotornom aparatu, usljed izostanka eferentnih
impulsa. Restauracija pokreta mogua je jedino kroz primjenu terapeutskih vjebi, koje
su jedino u stanju da obezbijede morotnu redukciju. Terapeutske vjebe su na taj nain
u stanju da djeluju na pokretljivost i sposobnost kretanja:

a) Preventivno

48

Terapijski

Rehabilitaciono

Vrste terapeutskih vjebi

Terapeutske vjebe se djele na:

Pasivne vjebe i

Aktivne vjebe koje mogu biti:

Aktivno - potpomognute vjebe,

Aktivno (nepotpomognute) vjebe,

Aktivne vjebe sa optereenjem.

Pasivne vjebe

Pri ovim vjebama koriste se pasivni pokreti pojedinih djelova ekstremiteta. Ove pokrete
pacijent nije u stanju da sam izvede.

Odsustvo miine kontrakcije ili njena redukcija u pogledu uestalosti i intenziteta uslovljava
smanjenje miine snage i atrofiju miia. Remeti se normalna ishrana miinih elija. Dolazi
do smanjenja protoplazmine mase, a prije svega do smanjenja sadraja specifinih
mistinih proteina, aktina i miozina, to uslovljava smanjenje miine snage i izdrljivosti
miia u vrenju rada. Usljed smanjenja obima pokreta dolzi do gubitka elastinosti mekih tkiva, a
prije svega do skraenja miinih vlakana, koje, ako due traje, prelazi u kontrakturu.

U kotanom sistemu, usljed inaktiviteta, dolazi do mobilizacije kalcijuma iz kostiju,

uslovljavajui njihovu demineralizaciju i osteoporozu.

Kardiovaskularni aparat-Usljed inaktiviteta, a pogalvite usljed odsustva miine

kontrakcije, u perifernoj cirkulaciji, naroito donjih ekstremiteta , javlja se zastoj
venske krvi i limfe. Ovo dalje uslovljava ekstravazaciju plazme u meka tkiva u koja se
manifestuje edemom, a kasnije je praena sklerozom, odnosno fibrozom mekih tkiva.
Usporenjem venske cirkulacije stvaraju se uslovi za trombozu vena, a time i uslovi za
emboliju plua. Dugo i nepokretno leanje uslovaljava hemodinamske poremeaje
koji se manifestuju u vidu ortostatizma, tj. Gubitka sposobnosti vazomotornog
prilagoavanja na promjenu poloaja. Dolazi do smanjenja udarnog volumena, uz
poveanje frekvencije sranog rada. Smanjena je koliina cirulirajue krvi i plazme.

Dugo leanje, iz napred navedenih razloga, smanjuje toleranciju na fiziku aktivnost.

Respiratorni aparat-u uslovima opteg inaktiviteta, usljed restrikcije respiratornih pokreta

grudnog koa, dolazi do smanjene razmjene gasova, a samim tim i do smanjenja disajnog
kapaciteta. U pluima dolazi do staze u bazalnim dijelovima, to pogoduje pojavi
infekcije i bron - hopneumonije.

Poremeaj funkcije kardiovaskularnog i respiratornog aparata u uslovima produenog

inaktiviteta u najveoj mjeri doprinose tzv.dekondiciranju organizma za fiziku aktivnost.

49

Metabolizam- U uslovima inaktiviteta dolazi u poetku do smanjenja mezabolizma i

porasta tjelesne teine. Dui inaktivitet uslovljava negativan bilans, posebno azota, a
takoer i kalcijuma, uz malapsorpciju masti. Nastupa mravljenje, a tkiva gube
viskozoelastinu plastinost. U uslovima vrlo dugog opteg inaktiviteta, moe doi do
inanicije i marazma. Poremeen je metabolizam vode i elektrolita, pri emu se
izluuju velike koliine natrijuma i kalcijuma.

U urinarnom aparatu, usljed mobilizacije kalcijuma i njegovog izluivanja, esta je

pojava konkremenata sa klinikim manifestacijama koje prate konkrement u
urinarnom aparatu, a prije svega infekcijom. Jednu od posljedica inaktiviteta, do koje dolazi
u uslovima dugotrajnog leanja, predstavlja dekubitus, koji se javlja na koi iznad
promirirajuih kotanih djelova.

Inaktivnost i njegove posljedice

La motion c'es la vie (kretanje znai ivot), - ovaj aksiom od osnovnog biolokog
znaaja, posebno se potvruje onda, kada iz bilo kog razloga, a prije svega usljed
oteenja pojedinih elemenata neuromiino skeletnog aparata, nastupi inaktivitet.

Inaktivitet predstavlja nefizioloko stanje. Moe biti uslovljen bilo restrikcijom pokreta u
pojedinom zglobu, bilo prodoenim leanjem, bilo imobilizacijom,koja predstavlja ekstremni
vid inaktiviteta. Nepovoljno djelovanje inaktiviteta je mnogostruko i ono se odraava prije
svega na neuromiinoskeletni aparat, kardiovaskularni, respiratorni aparat, kao i na
metabolizam.

Neuromiinoskeletni aparat - Usljed inaktiviteta i odsustva pokreta u pojedinim ekstremitetima ili tijela
u cijelini, izostaje aferentacija iz proprioreceptora, vestibularnog aparata i dr. Usljed toga dolazi do
poremeaja centra za stato- i kinesteziju, ime je uslovljeno gaenje engrama, i dolazi do gubitka
automatskih pokreta, a vremenom se remeti i koordinacija pri izvoenju pokreta.

5. SPECIFINOSTI DJELOVANJA MIIA U PRIRODNIM USLOVIMA

U okviru analize specifinosti djelovanja miia u prirodnim uslovima bie razmatrani

slijedei sluajevi:

Djelovanje miia na kotanoj poluzi,

50

Obrtni moment sile miia,

Miini rad i spoljanje sile,
Kinetiki lanci,
Neke specifinosti rada viezglobnih miia.

5.1. Djelovanje miia na kotanoj poluzi

Miii u organizmu djeluju preko kotanih poluga.On jednim dijelom svojih vlakana
proizvodi pritisak na zglob,a drugim dijelom proizvodi kretanje.

Zbog postojanja fiksne take u zglobu, dejstvo miia se razlae na komponente tako
da jedna komponenta dejstvuje prema centru zgloba, i ona se zove radijalna komponenta (R).
Druga komponenta je upravna na radijalnu komponentu i zove se tangencijalna komponenta.
Ova komponenta dejstvuje u smislu kretanja (komponenta kretanja).

Veliina komponenti nije uvijek ista, iako je rezultanta uvijek ista veliina i ona zavisi
od veliine rezultante i veliine napadnog ugla koji zatvara rezultanta miinog
dejstva sa linijom koja spaja centar pokretnog pripoja sa centrom obrtanja.

Kada se dvije kosti nau pod uglom od 180 mii nebi mogao proizvesti kretanje iako bi
se protezao kroz sredinu kostiju.Miii su pripojeni na povrini kostiju, a pripoji su im na
zglobnim ispupenjima to im daje mogunost da se iz tog ugla pokrene kost.

Primjer za ovaj sluaj je u zglobu lakta, gdje su uslovi za pokret najnepovoljniji, jer je radijalna
komponenta najvea, a tangencijalna komponenta koja izaziva kretanje najmanja.

Ako bi vrijednost ugla bila nula (0), tada bi radijalna komponenta bila maksimalna, a
tangencijalna komponenta bi bila nula (0). Tada miina sila nebi mogla izvriti pokret.

Poveanjem napadnog ugla poveava se tangencijalna komponenta (T), a smanjuje

radijalna komponenta (R). Kada napadni ugao dostigne vrijednost od 90 tada je
tangencijalna komponenta (T) maksimalna, a radijalna komponenta (R) dostie svoju
najmanju vrijednost tj. nula (0).

Kada je napadni ugao vei od 90 tangencijalna komponenta (T) se smanjuje, a pojavljuje se

komponenta pritiska, ali sada u suprotnom smjeru, pa se zato naziva komponenta razvlaenja. Ovaj
fenomen u radu miia na polugama, koristi se u sportu (hrvanju, karateu, dudou i sl.).

5.2 Obrtni moment sile miia

Kada moemo govoriti o obrtnom momentu?

51

Kada sile djeluju na odreenom rastojanju od fiksne take radi se o obrtnom momentu,
tj. o vektoru koji je jednak proizvodu sile i kraka sile.

Intenzitet sile se u obrtnom momentu sile miia odreuje veliinom povrine

fiziolokog presjeka djelujuih miinih vlakana, a krak sile je predstavljen najkraim
rastojanjem od centra zgloba preko kojeg sila miia djeluje, do napadne sile miia.

Obrtni moment sile miia ni u jednom trenutku ne moe biti jednak nuli, i on je uvijek
realna veliina, ali ne predstavlja uvijek istu veliinu.

Fizika veliina koja uzrokuje rotaciju i definie se kao proizvod sile (F), kraka sile (r) i
sinusa ugla izmeu pravca djelovanja sile i pravca vektora koji odreuje udaljenost
hvatita sile od ose obrtanja.

M = F x r x sin

Jedinica za moment je Njutnmetar (Nm).

Moment se dobija mnoenjem dva vektora koji daju novi vektor odreen sa:

intenzitetom, pravcem i smjerom.

Intenzitet je jednak intenzitetu zadanih vektora i sinusa ugla izmeu njih.

Pravac je okomit na ravninu zadanih vektora. Smjer je odreen pravilom desna ruke,
pri emu desnu aku postavljamo tako da su prsti postavljeni u smjeru vektora sile, a
palac odreuje pravac vektora momenta.

Najbolji poloaj jednog miia za maksimalno ispoljavanje je kada je ugao =

90.Obrtni moment je najvei kada je ugao = 90, jer je i krak sile maksimalan.

Najvea vrijednost kraka sile miia jednaka je rastojanju od centra zgloba do centra
pokretnog pripoja miia.

Za ramenini mii je izmjereno da je krak sile najvei onda kada uzdune ose
nadlakta i podlakta zatvaraju ugao oko 100.Utom poloaju je ugao izmeu radijalne
komponente miinog dejstva i linije koja spaja centar zgloba lakta i centar perifernog
pripoja ramenog miia tipian pregiba u zglobu lakta, jednak pravom uglu.

Ako je obrtni moment sile miia (M x f) jednak proizvodu tangencijalne komponente sile
miia i rastojanja od centra zgloba do centra pokretnog pripoja

(T x r), gdje se po slinosti trouglova moe zakljuiti da je:

Mxf=Txr;

f = r x sin,

52

T = M x sin,

M x r x sin = M x sin x r,

Mxf=Txr

5.3. Miini rad i sila tee

Sila tee je najvanija spoljna sila u odnosu na rad miia u prirodnim uslovima. Ona
je jednaka teini onog dijela tijela koji se kree oko fiksne take.

Miino naprezanje potrebno da pokrene teinu poluge nee biti isto, to zavisi od
kraka sile tee.

1. Primjer kod aparata za kretanje ovjeka je podizanje ruke iz priruenja do

odruenja,

Slika 24

Najvee miino naprezanje je u poloaju odruenja jer je krak sile maksimalan.

Najmanje miino naprezanje je u poloaju priruenja, jer je krak sile = 0.

Podizanjem ruke iznad horizontale smanjuje se krak sile i miino naprezanje.

3. Primjer kod aparata za kretanje ovjeka je podizanje nogu u vis,

53

Slika 25

Podizanjem nogu poveava se krak sile tee,a time i miino naprezanje.Ono bi trebalo
biti najvee u poloaju prednosa, a daljim podizanjem nogu da se smanjuje.Meutim,
miino naprezanje je najvee u poloaju uznosa, jer je pasivno statiko naprezanje
antagonista u tom poloaju nogu najvee (vee od same teine nogu, pa je i ovaj poloaj
najtei. Savijanjem nogu u koljenima u velikoj mjeri se smanjuje pasivno zatezanje miia
antagonista te je lake dovesti butine u visoki poloaj.

5.4 Teina tijela

Teina tijela je sila kojom masa tijela zbog gravitacionog ubrzanja zemlje pritie
podlogu.Poto je masa skalarna veliina,a ubrzanje vektorska veliina, teina tijela
predstavlja proizvod vektora i skalara.

G = mxg ; gdje je G - teina tijela u njutnima, m - masa tijela u kilogramima,

g - ubrzanje zemljine tee 9,81 m/s2;

Na primjer: Ako osoba ima masu od 70 kg, njegova teina e iznositi 686,7 N.

Na Mjesecu e njegova teina iznositi oko 6 puta manje i bie 119,0 N.

5.5 Sila reakcije oslonca i sila trenja

Sila trenja se esto javlja u praksi, a njen krak djelovanjem moe da bude dui ili
krai, zbog ega i miino naprezanje moe da bude vee ili manje. Krak sile trenja
se rauna kao udaljenost teita tereta od take obrtanja poluge (zglba) koja vri taj
rad. Kao primjer moe se navesti potiskivanje tereta po ravnoj povrini.

54

Potiskivanje tereta moe da se vri opruenom rukom, savijenom rukom u laktu i potpuno
opruenom rukom tako da su rame, opruena ruka, aka i teite tereta u istoj ravni.

U prvom sluaju miino naprezanje je najvee jer je krak sile najdui.

Slika 26

U drugom sluaju krak sile je manji te e se istim miinim naprezanjem teret lake pomjeriti.

Slika 27

U treem sluaju krak sile trenja ravan je 0, te e efekat rada biti najvei uz minimalni
utroak energije.

55

Slika 28

5.6 Sile otpora

Kretanjem u mediju (voda, zrak) javljaju se reaktivne sile otpora. One su kao i sile trenja
usmjerene suprotno od kretanja, a njihova veliina zavisi o brzini kretanja, obliku
materijalnog tijela igustoi medija. Smanjivanjem bilo kojeg od tih inioca, smanjit e se i
otpor. Kod skakanja padobranom ili slobodnim stilom postie se odreena brzina nakon
koje slijedi jednoliko kretanje. Brzina e se prestati poveavati u trenutku kada aktivna
sila, tj. teina skakaa postane jednaka reaktivnoj sili otpora. Veliina sile otpora uz istu
teinu sportaa smanjuje se zauzimanjem aerodinaminijeg oblika tijela.

5.7 Sile inercije

Svojstvo koje posjedujusva materijalna tijela naziva se inercija,a manifestira se opiranjem

promjeni kretanja. Prisjetimo li se prvog Njutnovog zakona i definicije dinamike, uoit
emo da se to svojstvo manifestira u pravolinijskom kretanju kada se ono mijenja po brzini,

odnosno u krivolinijskom kada se mijenja po pravcu. Inercija se manifestira i djeluje kao i

svaka druga sila, takoer je reaktivna, a kao i druge reaktivne sile usmjerena je
suprotno aktivnoj sili.

56

5. SLOENI POKRETI I KINETIKI LANCI

Jedan od osnovnih problema biomehanike je sloenost strukture i funkcije

ovjekovog tijela. Kompleksnost strukture lokomotornog aparata ovjeka je
posljedica ogromnog broja pokretnih i polupokretnih zglobova koji imaju od jedne do tri
ose rotacije, ili u njima kotane povrine klize jedna po drugoj.

Slika 29

Sa biomehanikog aspekta posmatrano, tijelo je najveim dijelom sastavljeno od niza manje

ili vie kutnih dijelova poluga, meusobno spojenih zglobovima. Meutim, uobiajena
kretanja ovjeka se baziraju na sloenim pokretima, odnosno, na simultanom i sukcesivnom
izvoenju velikog broja sloenih pokreta. Zbog mehanike povezanosti susjednih dijelova
lokomotornog aparata, svaki osnovni pokret nuno utie na udaljene dijelove tijela i osnovne
pokrete koji se u njima vre. Taj uticaj je mehanike prirode i manifestuje se silama koje se
prenose najprije na susjedne, a zatim na sve dalje i dalje dijelove lokomotornog aparata. Ovakav
kompleks pokreta, koje izaziva jedan mii neposredno u predjelu svoje lokacije i
posredno na susjedne dijelove tijela naziva se lanac pokreta ili kinetiki lanac. Zavisno od
toga, da li postoji vrsta taka na krajevima takvih lanaca razlikuju se otvoreni i zatvoreni

57

kinetiki lanci.To je kompleks pokreta koji izaziva jedan mii neposredno u predjelu
svoje lokacije i posredno na susjedne dijelove tijela.

Mogu biti:

Otvoreni kinetiki lanci i

Zatvoreni kinetiki lanci

Otvoreni kinetiki lanci se javlja u sluaju kada se radi o sistemu dijelova tijela
koji je uvren samo na jednom svom kraju.Drugi kraj je slobodan i cilj je da se taj
otvoreni kraj kinetikog lanca pokrene na odreeni nain.

Najprostiji primjer dejstva u otvorenom kinetikom lancu je dejstvo miia pregibaa u zglobu
lakta, gdje je ruka slobodno oputena. U tom sluaju dejstvuju miii pregibai u zglobu lakta sa
centralnim osloncem i logino bi bilo da se pokree samo sistem podlakta sa akom. Sila
tee, meutim, takoe aktivno dejstvuje prilikom zauzimanja novog poloaja.

Pregibanjem u zglobu lakta oputene ruke teite ruke se izvodi iz vertikale koja prolazi kroz
centar zgloba ramena , koji predstavlja fiksnu taku za ruku, odnosno zatvoreni kraj
kinetikog lanca. Ukoliko bi dejstvovali samo miii pregibai u zglobu lakta, kao
posljedica dejstva sile tee bi se izvrilo i pomjeranje nadlakta nazad sve dok se teite ruke,
sada u novom poloaju ne bi nalazilo vertikalno ispod centra zgloba ramena.

Ovo potiskivanje podlakta nazad nije samo posljedica dejstva sile tee nego i komponente pritiska,
koja dejstvuje prema centru zgloba lakta. Ova se postavka potvruje primjerom gdje se isti
pokret - pregibanje u zglobu lakta vri u poloaju gdje se ruka nalazi odvedena do horizontale tako
da se pokret pregibanja vri nadole. U tom sluaju e sila tee dejstvovati svojom
tangencijalnom komponentom u istom smjeru kao i tangencijalna komponenta sile miia pregibaa
u zglobu lakta, dok e radijalna komponenta dejstvovati svojom vertikalnom projekcijom u
antigravitacionom smjeru i izazvae dodatno odvoenje u zglobu ramena.

5.2. Zatvoreni kinetiki lanci

Zatvoreni kinetiki lanac se javlja u sluaju kada se radi o sistemu dijelova tijela koji je
uvren na oba kraja, a cilj je da se specifinim dejstvom u zatvorenom kinetikom
lancu izvri odreeno pomjeranje sistema unutar oba kraja zatvorenog kinetikog lanca.

Najednostavniji primjer dejstva u zatvorenom kinetikom lancu je opet dejstvo miia

pregibaa u zglobu lakta gdje se ruka nalazi u normalnom poloaju, tj. oputena niz
tijelo, ali u prstima oslonjena na neku vrstu podlogu. U tom poloaju, ako dejstvuju miii
pregibai u zglobu ramena oni e izvriti pregibanje u zglobu ramena ali sa smanjenom
amplitudom. Istovremeno e se u zglobu korijena desne ake izvriti opruanje. Ovo
opruanje u zglobu korijena ake nije posljedica dejstvovanja opruaa ake nego je to
posredno dejstvo antefleksora u zatvorenom kinetikom lancu.

58

6. LOKOMOTORNI APARAT I SEGMENTI TIJELA

Osnovnu ulogu u lokomociji imaju: miii, kotani i zglobni sistemi. Neki dijelovi tijela
predstavljaju segmente tijela, a to se odnosi na podlakticu i nadlakticu, potkoljenicu i
natkoljenicu, jer su njihova tkiva vrsto oslonjena na jednu ili dvije kosti.

Najvaniji mehaniki parametri segmenata tijela su:

duina,
poloaj njihovog teita u odnosu na proksimalni i distalni zglob,
masa segmenta,
moment inercije u odnosu na razliite ose,
pokretljivost u susjednim zglobovima.

Kod nekih dijelova tijela izbor segmenata tijela zavisi od pokreta koji se analizira. Tako, npr. ako
se analizira kretanje cijelog tijela kao to je sluaj kod tranja, skokova i dr. obino se

aka i stopalo tretiraju kao jedinstveni segmenti. Ako se pak analizira pokret ake kao npr.
hvatanje i dodavanje lopte, svaka falanga prstiju se tretira kao posebni segment tijela.

Kada se svi dijelovi tijela pridrue pojedinim segmentima, dolazi se do pojma aparata za
kretanje ili lokomotornog aparata.

U biomehanici se pokreti lokomotornog aparata ovjeka tretiraju kao pokreti

segmenata njegovog tijela, pri emu se svaki od segmenata posmatra kao kruto tijelo.

Pri kretanju tijela mjere se poloaji taaka, osa i uglova koji se u biomehanici nazivaju
figurativnim takama, osama i uglovima.

Figurativne take su take koje odreuju poloaje centara zglobova i teita segmenata
tijela. Najvanija figurativna taka je teite tijela (zajedniko teite svih segmenata).

Figurativne ose su uzdune ose segmenata tijela koje se obino definiu poloajem
figurativnih taaka - centara susjednih zglobova.

Figurativni uglovi su uglovi izmeu osa susjednih segmenata tijela (zglobni uglovi)

6.1. Ravnoteni poloaji

U toriji i praksi esto se koristi termin taka oslonca. Pod takom oslonca
podrazumijeva se najmani dio tijela koji je u dodiru sa tlom u jednoj taci.

Meutim u biomehanikim istraivanjima se koristi termin povrina oslonca. Ako se spoje sve
granine dodirne take tijela dobie se povrina oslonca koja se naziva poligon oslonca.

Prema poloaju i osloncu postoje tri vrste ravnotee:

stabilna ili postojana,

labilna ili nepostojana,
indiferentna ili neprekidna.

59

6.1.1 Stabilna ili postojana ravnotea nastaje kada se teite tijela (T) nalazi vertikalno ispod
take oslonca (O). Najei poloaj u stabilnoj vrsti ravnotee su razni poloaji u
visu, vjebanje na spravama jer sprave omoguavaju oslonac iznad teita tijela.

Slika 30

6.1.2 Labilna ili nepostojana ravnotea nastaje kada se teite tijela (T) nalazi iznad oslonca

(O). ovjek je u labilnoj ravnotei u svim poloajima od leanja do uspravnog stava.

Slika 31

6.1.3. Indiferentna ili neprekidna ravnotea nastaje kada se oslonac (O) nalazi u istoj
taci u kojoj je i teite tijela (T). Ova vrsta ravnotee ovjeijeg tijela se rijetko sree u
praksi, meutim ipak se moe nai u poloaju upora sa pregibom i sklekom na vratilu.

60

Slika 32

6.1.4. Sigurnost ravnotenog poloaja

Sigurnost ravnotenog poloaja u labilnoj vrsti ravnotee e biti vea:

ako se taka teita tijela sputa,

ako se povrina oslonca poveava.

Slika33

Oba ova faktora mogu se izraziti jednom veliinom uglom sigurnosti.

Ugao sigurnosti je ugao koga zatvara linija povuena od teita tijela do aktuelne
granine take povrine oslonca, sa vertikalom sputenom od teita tijela.

61

Pod stabilnou tijela podrazumijeva se njegov otpor protiv preturanja. Taj otpor je
direktno proporcionalan teini tijela i irini povrine oslonca, a obrnuto proporcionalan visini
teita iznad povrine oslonca.

Teite tijela ovjeka se nalazi negdje oko sredine tijela, a povrina oslonca zavisi od
poloaja stopala kod stojeih stavova.

Tijelo e biti u ravnotei sve dotle dok vertikalna teina linija sijee podlogu u
granicama povrine oslonca. to je ugao sigurnosti vei, vea je i stabilnost tijela.

Faktori koji utiu na ravnoteu su:genetska odredjenost, stanje centra za ravnoteu u mozgu,
stanje vestibularnog aparata, uzrast, povrina oslonca, visina teita tijela, brojnost motorikih
navika, treniranost, snaga, koordinacija,fleksibilnost, emotivno stanje, koncentracija.

Primjeri:

Stavovi sa rairenim nogama u stranu, to su noge ire, uglovi sigurnosti u tim pravcima su
vei pa je i sigurnost ravnotenog poloaja u pravcima lijevo desno vea.

Stavovi sa rairenim nogama naprijed nazad, u tim pravcima je poveana sigurnost

ravnotenog poloaja, ali u pravcima lijevo desno nije, ak je i smanjena radi suenja
povrine oslonca,
Raskorak u pravcima polulijevo naprijed, poludesno nazad (bokser, hrva, karata),
osigurava sigurnost ravnotenog poloaja u svim pravcima.

MEHANIKA ODRAVANJA USPRAVNOG STAVA

Evolucija konstitucije

Oslanjajui se na naune hipoteze, do kojih se dolo uporeivanjem ontogenetskog

razvoja ovjeka sa filogenetskim razvojem ljudske vrste i prouavanjem fosilnih

ostataka ovjekovih predaka, moe se smatrati injenicom da je uspravnoj konstituciji

predhodio etverononi nain kretanja.

62

Slika 34

Pretpostavlja se da je ljudska vrsta preivjela zbog toga to je bila borbene prirode, a borbeni
stav je jako slian uspravnom stavu.

Uspravljanje je dovelo do pogoranja uvjeta za odravanje labilnog ravnotenog poloaja.

Povrina oslonca se smanjila, teite tijela se podiglo i ugao sigurnosti se izrazito smanjio.

Pognuti stav je bio karakteristika svih faza prelaska na novu konstituciju. Ekstenziona
amplituda u zglobu kukova nije bila dovoljna da bi se karlica i but mogla dovesti u poloaj
dananje konstitucije. Ona je bila manja. To je pomjerilo teite tijela naprijed, ispred povrine
oslonca. To je uzrokovalo pomjeranje u zglobu koljena tj. fleksijom u koljenima pomjeren je
gornji dio tijela zajedno sa oba buta, nazad, tako da je teite tijela odrano iznad povrine
oslonca.

Odvajanjem prednjih ekstremiteta od tla, uzrokovalo je poveanje optereenja donjih

ekstremiteta najmanje dva puta. Obrtni momenti sile tee su bili veliki. Njima se
suprostavljalo statikim miinim naprezanjem miia opruaa u potiljanom zglobu,
kimenom stubu, zglobu kukova i zglobu koljena. Dvije alternative zamora su:

ostati u etverononom poloaju,

nastaviti sa uspravljanjem.

Dranje tijela (stav)

ovjeiji uspravni stav ima niz varijanti, od kojih se mogu izdvojiti tri karakteristina oblika:

normalni uspravni stav,

napeti uspravni stav,
oputeni uspravni stav. Analiza ovih stavova obuhvata:

Teite glave,

Vratnu krivinu,

Grudnu krivinu,

Slabinsku krivinu,

Karlicu,

Zglob kuka,

Zglob koljena,

Skoni zglob,

Stopala.

63

7.2.1. Normalni uspravni stav

Najpovoljniji stav za kretanje, a uslovi za rad organa grudne i trbune upljine normalni.
Normalni uspravni stav je aktivan stav.

Teite glave se ne nalazi vertikalno iznad centra potiljanog zgloba, nego je

pomjereno naprijed. Da bi se glava drala u ravnotei nuna je izvjesna kontrakcija
miia opruaa glave, prilino slaba, jer je krak sile tee daleko manji od kraka sile
miia, obrtni moment sile tee je mali.

Vratna krivina je malo ispravljena, a linija tee sputena od teita glave i gornjeg dijela
vrata, prolazi preko tijela petog i estog vratnog prljena tako da je uvratnom predjelu
obezbjeena statika ravnotea. Miii sa prednje i zadnje strane vratnog dijela
kimenog stuba svojim toninim kontrakcijama, odravaju takav poloaj.

Grudna krivina je malo smanjena, a ramena su povuena u nazad, ime se podie

grudni ko i poboljava se pozicija za udah. Na taj nain linija vertikale prolazi ispred
grudnih prljenova, tako da postoji obrtni moment sile tee koji tei da povea tu
krivinu. Toj se tendenciji suprostavlja lena muskulatura u grudnom dijelu svojom
izometrijskom kontrakcijom.

Slabinska krivina je konveksna naprijed, tako da linija vertikale, sputena od zajednikog

teita svih dijelova tijela iznad slabinske krivine, prelazi preko tijela slabinskih prljenova.

Linija vertikale je najcentralnije orijentisana u predjelu drugog i treeg slabinskog

prljena, ime je u slabinskom dijelu uspostavljena ravnotea. U tom poloaju nema
potrebe za znatnijim miinim naprezanjem, sem toninih kontrakcija trbune i lene
muskulature u lumbalnom dijelu koje treba da osigura odravanje ravnotenog poloaja.

Karlica se nalazi u normalnom poloaju, to znai da je ugao izmeu Fikove

konjugate i horizontale iznosi 60 stepeni. U tom poloaju je tonus opruaa i pregibaa u
zglobovima kukova podjednak.

Zglob kuka u predjelu zgloba kuka teinica, sputena od teita gornjeg dijela tijela, tj. od
zajednikog teita svih dijelova tijela koji se nalaze iznad zgloba kuka, sijee na pola
du koja spaja centre zglobova kukova. Time je u ovom segmentu aparata za kretanje

uspostavljena lokalna ravnotea, tako da je dovoljna samo tonina ravnotea miia

pregibaaopruaa u zglobovima kuka, da bi navedena ravnotea bila odrana.

U predjelu zglobova koljena teinica prolazi ispred centra koljenih zglobova, tako da postoji
moment sile tee, koji tei da narui ravnoteni poloaj hiperekstenzijom u zglobovima
koljena. Da bi se sprijeila hiperekstenzija u zglobovima koljena, nije potrebna
miina kontrakcija, nego je dovoljan pasivni ureaj u zglobovima koljena, od kojeg u
najveoj mjeri kolateralni ligamenti ograniavaju ekstenzionu amplitudu u zglobovima
koljena na veliinu priblinu dvostrukom pravom uglu.

Teinica prolazi ispred centra skonih zglobova, ime je formiran obrtni moment sile
tee, koji tei da narui ravnoteni poloaj u smjeru naprijed. U cilju odravanja ravnotee,

64

neophodno je da miii opruai skonih zglobova budu u izometrijskoj kontrakciji.

Ovo naprezanje miia opruaa u skonim zglobovima ne izaziva naroiti zamor, jer
su navedeni miii osposobljeni za mnogo vee napore.

Stopala normalno divergiraju za oko 60 stepeni izmeu uzdunih svodova stopala.

Oigledno je da je normalan uspravni stav aktivan stav, dakle ovaj stav je u odreenoj
mjeri zamoran, jer ne dozvoljava labavljenje veem dijelu miinih grupa.

7.2.2. Napeti uspravni stav - vojniki stav Mirno

Upotrebljava se uglavnom kada se eli naglasiti pravilno dranje tijela i dobiti

ujednaen iskorak.

Glava je jae podignutanagore,a teite je vie pomjereno naprijed.

Vratna krivina je neznatno poveana, a vertikala sputena od teita glave prolazi

ispred tijela vratnih prljenova zbog ega je za odravanje tog dijela tijela potrebna
kontrakcija miia opruaa kimenog stuba u vratnom dijelu.

Grudna krivina je ispravljena snanom izometrijskom kontrakcijommiia opruaa

kimenog stuba u vratnom dijelu.

Slabibinska krivina je izrazito poveana zbog ega je potrebno naprezanje trbune

muskulature.

Karlica je okrenuta gornjom ivicom naprijed i dole, tako da Fikova konjugata sa horizontalom
zaklapa ugao oko 100 step.Teina linija gornjih dijelova tijela prolazi ispred zgloba kuka.Obrtni
moment sile tee nastoji da povea fleksiju u zglobu kuka.Pregibanje je sprijeeno
izometrijskom kontrakcijom miia opruaa u zglobovima kukova.

U odnosu na zglob koljena teina linija gornjih dijelova tijela prolazi ispred zglobova koljena.Obrtni
moment sile tee nastoji da povea fleksiju u zglobu koljena.Pregibanje je sprijeeno
dovoljno snanim pasivnim ureajima u zglobovima koljena.

U odnosu na skoni zglob vertikala sputena od teita tijela (sem stopala), prolazi ispred
skonih zglobova.Da bi se odrao ravnoteni poloaj potrebna je kontrakcija miia
pregibaa prstiju i palca na nozi.

7.2.3. Oputeni uspravni stav

Ovaj srav se najee primjenjuje poslije dugotrajnog stajanja u normalnom

uspravnom stavu ili nakon zauzimanja vojnikog stava.

Due i ee koritenje ovog stava moe biti uzrok loeg dranja tijela i nastajanje
raznih tjelesnih deformiteta.

Glava je nagnuta naprijed sa teitem ispred potiljanog zgloba.Obrtnom momentu

sile tee suprostavljaju se miii opruai glave u pasivnom statikom naprezanju.

65

Vratna krivina je smanjena naginjanjem glave naprijed. Obrtni moment sile tee je mali i
nije potrebna znaajnija miina kontrakcija.

Grudna krivina je jae poveana,a grudni ko je spljoten zbog toga to je lena

muskulatura oputena.

Slabinska krivina je smanjena. Teina linija gornjih dijelova tijela prolazi kroz tijela
slabinskih prljenova tako da postoje uslovi za odravanje ravnotee bez veeg
miinog naprezanja.

Karlica je pomjerena naprijed, jer je gornji dio trupa pomjeren nazad.Teina linija gornjih
dijelova tijela prolazi iza karline ose.

U odnosu na zglob koljena teina linija gornjih dijelova tijela prolazi ispred zglobova koljena.
Obrtni moment sile tee je minimalan, tako da je miino naprezanje minimalno.

U odnosu na skoni zglob vertikala sputena od teita tijela (sem stopala), prolazi
sredinom dui koja spaja centre skonih zglobova.Obrtni moment sile tee je
minimalan, tako da je miino naprezanje minimalno.

7.3. Uzroci odstupanja od normalnog stava

Svi uzronici se mogu svrstati u dvije osnovne grupe:

unutranji ili endogeni (konstitucionalne anomalije, endokrini poremeaji, hipotonina

stanja muskulature, razliita oboljenja i sl.),
vanjski ili egzogeni uzronici.

Prema vrsti uzronika postoje i odgovarajue deformacije, tako da moemo razlikovati:

uroene deformacije i

steene deformacije
Uroene deformacije mogu imati osnovni uzrok u embrionu, kada ih nazivamo primarnim,
ili u bazinoj okolini embriona kada ih nazivamo sekundarnim.

Steene deformacije mogu biti razliitog porijekla,a najei je rahitis.

Razliite povrede, kao to su prelomi mogu dovesti do skraenja ekstremiteta.

Razna oboljenja koja iziskuju dua mirovanja, dovode do slabljenja miia, loe
navike koje djeca brzo usvajaju takoer mogu dovesti do deformiteta.

7.3.1. Mehaniki uzroci deformiteta kimenog stuba

Fizioloke krivine kimenog stuba javljaju se samo u sagitalnoj ravni i one su:

66

vratna lordoza sa konveksitetom okrenutim naprijed, koju obrazuju sedam vratnih prljenova,

lena kifoza iji je konveksitet okrenut unazad, a koju obrazuju dvanaest grudnih ili
lenih kostiju,
slabinska lordoza koja u svemu odgovara vratnoj lordozi samo je vie naglaena, a obrazuju je
pet slabinskih prljenova.

7.3.2. Razvoj deformacija kimenog stuba

U razvitku deformiteta kimenog stuba mogu se uglavnom razlikovati tri stadijuma

koji se odreuju odgovarajuim probama, jer su uslovljeni oteenjem pojedinih
elemenata ovjeijeg organizma koji uzimaju uea u odravanju normalnog stava.

Prvi stadijum: stadijum labave deformacije oteena je samo muskulatura (iz bilo kojih
razloga),
Drugi stadijum: stadijum kontrahovane deformacije pored muskulature, dolazi i do
poputanja, odnosno do promjena i na ligamentoznom aparatu,

Trei stadijum: stadijum fiksirane deformacije uz oteenje prva dva pomenuta

elementa, dolazi i do promjena na kotanom sistemu.

Lordoza (lordosis) je krivina kimenog stuba u sagitalnoj ravni iji je konveksitet

okrenut unaprijed.

Kifoza (kyphosis) je poveana fizioloka krivina kimenog stuba u sagitalnoj ravni, iji
je konveksitet okrenut nazad.

Skolioza (scoliosis) je devijacija kimenog stuba koja nastaje u frontalnoj (eonoj) ravni
za razliku od do sada pomenutih koje su bile u sagitalnoj ravni.

Skolioze se uglavnom dijele na:

funkcionalne,

strukturalne.

Funkcionalne skolioze su uglavnom reduktibilne, jer nema promjena na kotanim dijelovima

kimenog stuba.

Strukturalne skolioze predstavljaju tea oteenja, jer nisu vie reduktibilne, zbog
postojeih promjena na kotanim dijelovima.

Prema svojoj lokalizaciji, odnosno prema veliini zahvaenih dijelova kimenog

stuba, moemo razlikovati:

totalnu skoliozu, kod koje dolazi do krivljenja itavog kimenog stuba u lijevu ili desnu
stranu tj. zavisno od toga u koju je stranu okrenut konveksitet krivine,

parcijalnu skoliozu, koja zahvata samo pojedine dijelove kimenog stuba, tako da
razlikujemo, npr. vratnu lenu ili slabinsku skoliozu,

67

kompenzatornu skoliozu, kod koje se u jednom dijelu kimeni stub krivi u desnu, a u
susjednom dijelu u lijevu stranu. Ona u tom sluaju ima oblik slova S. Neki je autori
nazivaju dupplex, koja se istovremeno javlja u sva tri dijela kimenog stuba, ali
uvijek u suprotnu stranu, nazivaju tripplex skolioza.

7.3.3. Ostali deformiteti na kosturu

7.3.3.1. Grudni ko:

Ispupene grudi - pectus carrinatus, nazivaju se jo i kokoije grudi jer je grudni ko

spljoten sa strane, pa se grudna kost podie napred i gore naroito svojim donjim
delom. Ova deformacija negativno utie na unutranje organe grudne i trbune
duplje.Uzrok ove deformacije najee je rahitis.

Lijeenje predstavlja u prvom redu uklanjanje uzronika.Zadatak korektivnih vjebi

e biti angaovanje muskulature itavog tijela.Posebnu panju treba obratiti miiima
grudnog koa i trbuha.

Slika 35

Izdubljene grudi - pectus excavatus, esto se nazivaju jo i usterske grudi jer je

ustanovljena i kao pratea pojava kod obuara.Grudni ko je spljoten u pravcu
naprijed nazad, pa drudni ko izgleda izmijenjen, irok, zdepast i kratak.

Deformitet je obino praen veim udubljenjem na donjem dijelu grudne kosti,ak i veliine
pesnice.Ima negativan uticaj na normalne disajne pokrete,a ugroava i rad sranosudovnog sistema.Najei uzronik je rahitis.U lijeenju ove deformacije, pored opte,
uzrone terapije, u obzir dolaze i vjebe disanja i vjebe za miinu muskulaturu.

68

Slika 36

Ravne grudi - pectus planus, se karakterie odsustvom fiziolokih krivina grudnog

koa.Osoba izgleda tanka, uska i nema uobiajenog miinog reljefa, koji je u
cjelini atrofian. Uzrok nastanka ove deformacije obino ima koijren u pojavi
rahitinih znakova kod takve djece,u pitanju su slabo razvijena, astenina
djeca.Lijeenje se vri otklanjanjem osnovnih uzroka ,a naroito primjenom
odgovarajuih vjebi sa ciljem razvijanja cjelokupne muskulature, posebno miia
grudnog koa i specijalnih vjebi disanja.

Slika 37

69

7.3.3.2. Donji ekstremiteti:

X noge - genu valgum, lokalitet je u predjelu koljena,a karakterie ga luno

iskrivljenje natkoljenice i potkoljenice sa konveksitetom okrenutim unutra.

Slika 38

O noge - genu varum, deformitet suprotan prethodnom.Natkoljenica i potkoljenica

ine luno iskrivljenje iji je konveksitet okrenut upolje. Najee je obostran.

Slika 39

Hiperekstenzija nogu - genu recurvatum, koljena su u nenormalno istegnutom poloaju tj.

natkoljenica i potkoljenica ine iskrivljenje iji je konveksitet okrenut unazad.Moe biti
uroena, ali najee je steena.

70

7.3.3.3 Stopalo

Ravno stopalo - pes planus, nastaje zbog poputanja uzdunog svoda.

Pes equinus - stopalo je ekstendirano, oslonac je na prednjem sijelu stopala

Pes calcaneus - stopalo je flektirano, oslonac je na peti.

Pes adductus - prednji dio stopala usmjeren je unutra prema srednjoj liniji tijela.

Pes abductus - srednji dio stopala usmjeren prema van, od srednje linije tijela.

7.3.4. Metode procjene i ocjene tjelesnih deformiteta

Od savremenih metoda mjerenja poloaja kimenog stuba, danas se u primjeni moe

nai metoda termografije koja se sastoji od fotografijavruih i hladnih zona tijela
izazvanih uinkom telekamere s infracrvenim svjetlom. Normalno dranje primjetno je
prema simetrinoj raspodjeli boja na leima(Sibilla-Bechetti, ).

Druga metoda je Moare tehnika koja se sastoji u tome da se na ispitanikova lea

projicira raster i snimi obinim fotografskim aparatom, a kojom se potom dobiva
reljefna slika lea. Kao i u prethodnoj metodi i u ovoj simetrini reljef ukazuje na
normalno tjelesno dranje (u knjizi Kosinac Z, 2002.).

Postoje i druge metode bazirane na upotrebi razliitih elektronskih aparata koji mogu
ukazati na simetrije ili asimetrije pojedinih miinih skupina.

Poznati mjerni postupci i instrumenti za procjenu tjelesnog dranja:

metoda procjene viskom,

metoda prema tipovima tjelesnog dranja,

metoda usporedbe dijelova tijela,

metoda procijene simetrinih dijelova tijela Skoliozometrom.

7.3.4.1 Metoda procjene viskom

Ova metoda je razraena na Fakulteta za fiziku kulturu u Beogradu i vrlo je pogodna

za iru praktinu upotebu, a sastoji se u sljedeem:
-Ispitiva stoji s bone strane ispitanika.
-Ispitanik zauzima lagano napet uspravan stav, sastavljenih nogu i zategnutih koljena. Visak,
sputen od sredine potiljka, prelazi preko istaknutog dijela grudnog dijela kimenog
stuba na trtini dio. U tom poloaju izmjeri se udaljenost vrpce od kimenog stuba u
vratnom i slabinskom dijelu. Ako je u vratnom dijelu kimenog stuba udaljenost vea
od 35 mm, radi se o kifotinom dranju, a ako je udaljenost u slabinskom dijelu
kimenog stuba vea od 45 mm, radi se o lordotinom dranju. Ako postoji bono
(postranino) iskrivljenje kimenog stuba, u odnosu na visak, radi se o skoliotinom
dranju. Prilikom inspekcije i ocjene dranja gleda se: simetrinost ugla izmeu vrata
i ramena, visina vrhova lopatica i njihova udaljenost od sredine prema vani, veliina
Lorenzovog ugla, simetrinost muskulature, visina zdjelica i visina glutealnih zareza.

71

Slika 40

7.3.4.2 Metoda prema tipovima dranja

Metoda koristi Braunovu skalu po kojoj dobro tjelesno dranje sadri slijedee tipove: Tjelesno
dranje tipa A: uspravno dranje glave, ramena su pravo postavljena, grudni ko je neto
istureniji od glave, trbuh je uvuen, lopatice su priljubljene uz lea, fizioloke krivine

(cervikalna i lumbalna) ne prelaze, 3 - 5 cm od linije viska vertikale;

Tjelesno dranje tipa B: glava je lagano nagnuta (u liniji grudnog koa), grudi su lako upale,
donji dio trbuha je poneto oputen, fizioloke krivine kraljenice poneto su pojaane;

Tjelesno dranje tipa C : glava je povijena prema grudnom kou, ramena su oputena i
povijena naprijed, grudi su upale, donji dio trbuha je ispupen, lopatice su udaljene
od grudnog koa (skapula alata), fizioloke krivine kimenog stuba jako su izraene;

Tjelesno dranje tipa D: glava je lako zabaena unazad, ramena su oputena i povijena
naprijed, trbuh je izrazito oputen, jako je izraena lordoza i kifoza kimenog stuba; pod
dobrim tjelesnim dranjem autori podrazumijevaju dranje tipa A i B, a pod nepravilnim
dranjem dranje tipa C i D.

72

Slika 41

7.3.4.3 Metoda usporedbe dijelova tijela

Ova metoda je razraena u SAD-eu (Odjel za obrazovanje drave New York), te se

primjenjuje u svim pregledima kolske djece u navedenoj dravi. Tjelesno dranje se
procjenjuje u frontalnoj i sagitalnoj ravnini. Cilj metode procjene tjelesnog dranja je u
usporeivanju trinaest dijelova tijela sa ve napravljenom karticom za dranje tijela, u
kojoj je svaki od trinaest dijelova ocijenjen s pet, tri ili jedan, zavisno od pravilnosti dranja
tijela. Ocjenom pet je ocjenjeno pravilno dranje tijela, ocjenom tri srednje odstupanje,
ocjenom jedan znatno odstupanje od normalnog dranja .

73

Slika 42

Metoda procjene simetrinih dijelova tijela Skoliozometrom

Izvodi se uz pomo mjernog instrumenta Skoliozometra dimenzija 170 x 75 cm, aluminijskog

okvira i postolja, te sa prozirnom plohom, obino od pleksiglasa. Ispitanika namjestimo u
frontalnoj ili sagitalnoj ravni te se s ovim mjernim instrumentom moe snimiti bilo koji tip
asimetrije ili otklona od ortostatskog stava i dranja (scoliosis, kyphosis, lordosis). Na
pleksiglasu (debljine od 0.75mm) ucrtana je mrea od kvadratia 1x1 cm, koja ne smeta
u opservaciji osobe. Pojaanom tamnom bojom ucrtani su i kvadrati 5x5 cm, a po sredini

plohe ucrtana je apsica i koordinata na koju ispitanik prilee leima, tako da mu processus
spinosi pokrivaju okomitu crvenu crtu koja prolazi sredinom plohe. Ispitaniku se demografom

74

(flomasterom, kredom) oznae toke na izboenim kotanim dijelovima koji su nam

potrebne za procjenu tjelesnog stava (angulus superior et inferioir scapulae, acromion, spina
iliaca anterior superior). Zatim mjerilac stane s suprotne strane pleksiglasa te oita
razdaljine izmeu ve nabrojenih pokazatelja tjelesnog dranja. Pouzdanost ove
metode i mjernog instrumenta je visoka.

Slika 43

8. STAVOVI I POLOAJI TIJELA

8.1. Uspravni stavovi sa teretom

Uspostavljenjem kontakta sa teretom, aparat za kretanje se ne posmatra vie kao samostalan nego
kao jedinstven sistem formirn od dijelova tijela aparata za kretanje i tereta. U tim uslovima se
nain odravanja ravnotenog poloaja razlikuje od dosadanjeg naina gdje je
trebaloteite tijela da se odrava vertikalno iznad bilo koje take povrine oslonca. U
novim uslovima, poto se poloaj teita sistema mijenja, u odnosu na poloaj teita tijela bez
tereta, a povrina oslonca ostaje ista da bi se odrao ravnoteni poloaj, neophodno je izvriti
odreene kompenzacije pokreta kako bi se zajedniko teite tijela i tereta odralo iznad
povrine oslonca. Kompenzatorni pokreti e se po pravilu uvijek izviti na suprotnu stranu
od strane na kojoj je aparatu za kretanje prikljuen teret.

Na klasian nain teret moe da se dri sprijeda, pozadi, sa strane, na ramenu i na glavi.

75

8.1.1. Dranje tereta sprijeda

Povrina oslonca ostaje ista, ali se zajedniko teite tijela i tereta, u odnosu na normalan
uspravni stav, koji je polazni poloaj za dranje tereta sprijeda, pomjera unaprijed, ime
se stvaraju uslovi za gubitak ravnotee u smjeru naprijed. Da bi se teite sistema odralo iznad
povrine oslonca, neophodno je izvriti kompenzatorni pokret u suprotnom smjeru, u smjeru
nazad. Takav pokret se moe izvriti opruanjem u kimenom stubu, opruanjem u
zglobovima kuka, pregibanjem u zglobovima koljena i opruanjem u skonim zglobovima.
Najracionalnija kompenzacija je ona koja se izvri u gornjim segmentima (opruanjem u
kimenom stubu i opruanjem u zglobovima kuka). Tim je angaovan manji broj miinih
grupa u izvravanju kompenzacije, a ujedno u niim segmentima nije izvreno odstupanje od
odnosa dijelova tijela koji postoje u normalnom uspravnom stavu. U pokretima aktivno uestvuju
opruai kimenog stuba tako da je poveana vratna i slabinska krivina, a smanjena
grudna krivina. Treba napomenuti da ako se teret dri na klasian nain, tj. Ako se pridrava
rukama, dodatno su angaovani i miii pregibai prstiju i miii sa zadnje strane
ramenog pojasa, moe se pozitivno utjecati na smanjivanje grudne krivine.

Dranjem tereta sprijeda postie se:

jaanje lene muskulature,

jaanje miia zadnje strane ramenog pojasa,
smanjivanje grudne krivine,

poboljanje uslova za udah.

Dranje tereta pozadi

Uspostavljanjem kontakta sa teretom sa zadnje strane trupa, teite sistema tijela sa teretom se
pomjera unazad, ime se ugroava ravnoteni poloaj u tom smjeru. Zajedniko
teite sistema se dovodi iznad povrine oslonca kompenzatornim pokretom u smjeru
naprijed, a to se prvenstveno vri smanjivanjem slabinske krivine. Taj se pokret moe
izvriti u kimenom stubu, u zglobovima kuka i skonim zglobovima. Najracionalnija je
kompenzacija ako se svede samo na gornje segmente, tj. ako se ogranii na kimeni
stub i eventualno na zglobode kuka. Time e se naprezati manji broj miia u predjelu
zgloba kuka, koljena i skonih zglobova, a nee biti potrebno mijenjati odnose
dijelova tijela, nego e se zadrati najracionalniji odnosi, a to su odnosi normalnog
uspravnog stava. Ako je teret vee teine tako da za njega nije dovoljna kompenzacija

koja se moe izvriti djelovanjem pregibaa kimenog stuba i potiljanog zgloba, vri se
pregibanje i u zglobu kuka, a po potrebi i u niim segmentima.

Korekcijom trbunih miia neposredno e se smanjiti slabinska krivina, a posredno

poveati grudna. Kontrakcijom miia sa prednje strane vrata e se smanjiti vratna
krivina i izvriti pregibanje u potiljanom zglobu. Time je cio gornji dio tijela, u ijem se
sastavu nalazi i teret pomjeren naprijed toliko da zajedniko teite gornjih dijelova
tijela budu vertikalno iznad sredine linije koja spaja centre zglobova kuka.

76

Dranjem tereta pozadi se postie:

jaanje trbune muskulature,

smanjivanje slabinske krivine,

poboljavanje uslova za izdah.

Dranje tereta sa strane

U ovom sluaju pomjera se i zajedniko teite sistema tijela i tereta na istu stranu. U
cilju odravanja ravnotee, kompenzacija se vri u suprotnu stranu. Poto je teret orijentisan u

eonoj ravni aparat za kretanje, kompenzatorni pokreti e se vriti lateralno.kompenzacija se

vri pokretima u zglobovima kimenog stuba i potiljanom zglobu. Miii boni pregibai
kimenog stuba na suprotnu stranu od strane na kojoj se dri teret, i miii bini pregibai u
potiljanom zglobu, pomjeraju zajedniko teite gornjeg dijela tijela, zajedno sa rukama,
ramenim pojasom, glavom i teretom, sve dok se zajedniko teite gornjeg dijela tijela ne bude
nalazilo vertikalno iznad sredine linije koja spaja centre zglobova kuka.

Ako se radi o veem teretu, odnosno o manjoj tjelesnoj masi osobe koja taj teret nosi
sa strane, kompenzacija se moe pojaati dodatnim odvoenjem ruke i glave sa
suprotne strane od strane na kojoj je uspostavljen kontakt sa teretom. Time su
angaovani i miii odvodnici u ramenom zglobu, te ruke.

Ako se teret pridrava na klasian nain, tj. rukom, onda su angaovani miii
pregibai prstiju ruke kojom se dri teret, i miii ramenog pojasa sa iste strane.

Dranjem tereta sa strane postie se:

jaanje miia bonih pregibaa kimenog stuba (laterofleksora),

korekcija bone devijacije kimenog stuba (skolioza) na suprotnu stranu, od strane na

kojoj je uspostavljen kontakt sa teretom.

Dranje tereta na ramenu

U ovom sluaju je nuno samo manje kompenzatorno kretanje jer je teite tijela
blie vertikali teita tijela.

Rame ne predstavlja idealnu povrinu za postavljanje tereta. Poto ta povrina nije fiksirana sa
svoje periferne strane, koja je sklona poputanju to uslovljava klizanje tereta sa ramena, ona se
fiksira oslanjanjem ake iste ruke na bok. Time se pritisak tereta sa ramena prenosi na nadlakticu,
sa nadlaktice na podlakat, sa podlakta na aku, sa ake na karlicu, sa karlice na but iste strane, sa
buta na potkoljenicu, sa potkoljenice na stopalo, pa se najzad preko stopala nae oslonac
na tlu. Dakle, posredno je preko navedenog sistema poluga pritisak tereta prenijet na tlo, tako da
nije potrebno odravati rame u horizontalnom poloaju djelovanjem miia podizaa
ramena, to bi bilo zamorno, a u sluaju veeg tereta i nemogue.

Ako se radi o veem teretu, neophodna kompenzacija e se izvriti laterofleksijom u zglobovima

kimenog stuba, najee na prelaznom dijelu izmeu grudnog i slabinskog dijela

77

kimenog stuba. Kompenzacija se vri aktivnim djelovanjem miia bonih pregibaa

kimenog stuba sa suprotne strane od strane na kojoj je uspostavljen kontakt sa teretom.

Kako se teret nalazi u labilnoj vrsti ravnotee i na povrini koja nije prilagoena za
oslanjanje, da ne bi pao, pridrava se drugom rukom, koja se zbog toga dovodi u poloaj
iznad glave. Time je i druga ruka nala svoj periferni oslonac, posredno preko tereta, druge
ruke, i druge noge na tlu. Time je najjaim pomonim miiima udisaima stvoren
periferni oslonac na ramenici, tako da oni svojom kontrakcijom mogu pomjeriti svoje
centralne pripoje na grudnom kou, odnosno aktivno vriti podizanje grudnog koa.

Postavljanjem tereta na rame se podie zajedniko teite tijela i tereta, ime se

smanjuje ugao sigurnosti, odnosno smanjuje sigurnost ravnotenog poloaja.

Dranjem tereta na ramenu se postie:

smanjenje obrtnog momenta sile tereta,

smanjenje miinog naprezanja,

poboljanje uslova za rad miia pomonih udisaa.

Dranje tereta na glavi

U ovom sluaju nema kompenzatornog kretanjau smislu dovoenja zajednikog teita iznad
povrine oslonca.s obzirom na minimalno miino naprezanje da bi se teret odrao u sistemu s
tijelom, ovakav nain dranja tereta je najekonominiji od svih ostalih naina noenja tereta.

Poto je gornja povrina glave obla, u cilju smanjenja pritiska postavljaju se posebni podmetai,
naroito za vee terete, koji se postavljaju izmeu glave i tereta, ime se povrina oslonca
tereta sa glavom poveava. Postavljanjem tereta na glavu, zajedniko teite se osjetnije
pomjera navie pa to oteava odravanje ravnotee, a pritisak na tijelo se poveava.

Kod normalnog uspravnog stava, vertikala, sputena od teita glave prolazi ispred potiljanog
zgloba, tako da je potrebna izometrijaska kontrakcija miia opruaa u potiljanom zglobu,
da bi se glava odrala u tom poloaju. To naprezanje je minimalno, zbog relativno male teine

glave, a i zbog veeg kraka sile miia. Meutim, u uslovima sa teretom na glavi, moment
sile tee je povean za teinu tereta. Kako se moment sile tee poveao neophodno je
poveati i monet sile miia. Moment sile miia se poveava pojaanom izometrijskom
kontrakcijom miia opruaa u potiljanom zglobu. Meutim, poto je teret koji se dri na
glavi esto tei od same glave za pet do est puta, navedeni miii bi se brzo zamorili, i dolo
bi do prekida noenja tereta na glavi. Da do toga ne bi dolo miii opruai u potiljanom zglobu
prelaze iz izometrijske kontrakcije u koncentrinu kontrakciju i tako djeluju sve dok zajedniko
teite tereta i glave ne bude vertikalno postavljeno iznad centra potiljanog zgloba. U tom
poloaju je uspostavljena ravnotea bez djelovanja miia, tako da se moe dugo izdrati u
tom poloaju, sa aspekta situacije u potiljanom zglobu. Meutim, u vratnom dijelu kimenog
stuba se situacija izmijenila. Vertikala, sputena od zajednikog tereta i glave ne prolazi vie
preko tijela petog i estog vratnog prljena, kao to je to sluaj u normalnom uspravnom
stavu, nego je opruanjem u potiljanom zglobu pomjereno iza tijela

78

vratnih prljenova, tako da sila tee djeluje u smislu poveavanja vratne krivine. Kao to je
poznato tom djelovanju bi trebalo da se suprotstave miii pregibai u vratnom dijelu kimenog
stuba i to izometrijskom kontrakcijom. Meutim, poto su ovi miii slabi u ovom segmentu
kimenog stuba se zauzima karakteristian poloaj za osobe koje nose teret na glavi. Miii
pregibai u vratnom dijelu kimenog stuba koncentrinom kontrakcijom smanjuju vratnu
krivinu, ime se vri potiskivanje tijela vratnih prljenova nazad, tj. upravo ispod vertikale koja
je sputena od zajednikog teita tereta i glave. Time se i u ovom segmentu uspostavila
ravnotea pri kojoj se ne insistira na napornoj izometrijskoj kontrakciji.

Dranje tijela je veoma dragocijena vjeba za formiranje pravilnog dranja tijela.

Manevriui sa najrazliitijim teinama tereta, od onih najmanjih kod kojih je vano
samo odrati ravnoteu, pa do teih, najkorisnije se utjee na sve dijelove aparata,
pasivne i aktivne, koji su odgovorni za pravilno dranje tijela.

Dranjem tereta na glavi se postie:

izbjegavanje formiranja obrtnog momenta sile tee,

smanjenje miinog naprezanja,

smanjenje krivina kimenog stuba,

poboljanje uslova rada miia pomonih udisaa.

Stav na paralelno postavljenim stopalima

U normalnom uspravnom stavu uzdune ose stopala su meusobno postavljene pod ugao od

60 stepeni (ugao prirodne divergencije stopala). Paralelna pozicija stopala ima prednosti.

Statika prednost je u tome to su u tom poloaju najoptereeniji spoljanji uzduni

svodovi stopala, a oni su vri od unutranjih svodova. Sa mehanikog aspekta

paralelna pozicija uzdunih osa stopala omoguuje poveanje povrine oslonca u

sagitalnoj ravni. Zato se ova pozicija stopala primjenjuje kod skokova gdje se odraz vri
istovremeno sa obje noge kao i kod odskoka gdje se tlo dodiruje objema nogama istovremeno.
U dinamikom smislu za vrijeme prirodnog naina kretanja ovjeka uzdune ose su
paralelne sa pravcem kretanja ime se obezbjeuje:

ne skrauje se nepotrebno korak,

dejstvo miia opruaa u zglobovima odrazne noge je usmjereno u pravcu kretanja
pa se ni jedan njen dio ne gubi,

u formiranju sile odraznog impulsa uestvuju miii pregibai u zglobovima prstiju

nogu.

8.2.1. Stav raskorani na paralelno postavljenim stopalima

Ovaj stav se esto koristi kao polazni poloaj za razne vjebe. U ovom stavu zategnuti su svi
miii primicai buta ime je u zglobovima kukova smanjena pokretljivost. Ako se paralelni

79

stav iri karlica postaje nepokretnija pa je vjeba koja se izvodi izdanija. Ugao sigurnosti je
vei u odnosu na uspravni stav sa paralelno postavljenim stopalima jer je teite tijela
vie sputeno prema tlu.

8.3. Stav na prstima

U ovom stavu teite tijela se podie na veu visinu od tla ime se smanjuje povrina oslonca
naroito u sagitalnoj ravni. Ugao sigurnosti je mali te je i odravanje ravnotee oteano.

8.4. uei poloaji

Sputanjem u uanj teite tijela se pribliava povrini oslonca, ime se poboljavaju

uslovi za odravanje ravnotee. Osnovne varijante ueeg poloaja su:

uei poloaj na prstima,

uei poloaj na cijelim stopalima.

8.4.1. uei poloaj na prstima

Sputanjem u uanj vri se fleksija u zglobu kuka, koljena i skonog zgloba pod uticajem
sile zemljine tee. Poto se pete odvajaju od tla vri se opruanje u metatarsofalangealnim
zglobovima. Opruai u pomenutim zglobovima dejstvuju kao pasivna sila, vrei dinamiki
rad sa negativnim efektom svojim ekscentrinim kontrakcijama, a za vrijeme izdraja u
ueem poloaju izometrijskom kontrakcijom. Vertikala sputena od teita tijela prolazi
kroz povrinu izmeu vrhova prstiju i glavica kostiju donoja. Sigurnost ravnotenog poloaja je
vea poto je teite tijela sputeno, ali i manja obzirom na smanjenu povrinu oslonca.

8.4.2. uanj na cijelim stopalima

Uspostavljanje kontakta izmeu tabanske strane stopala i tla moe se izvriti samo ako je
taj pokret praen odgovarajuim pokretom potkoljenice. Sputanje na cijelo stopalo je
pokret u nazad. To proizvodi pomjeranje u nazad gornjeg dijela tijela. Da bi se odrala ravnotea
potrebno je izvriti kompenzatorni pokret naprijed u zglobovima kukova i kimenog stuba. Sila
tee vri fleksiju glave i kimenog stuba. Leni miii su maksimalno istegnuti, a prednji

dio grudnog koa se naslanja na prednji dio butina. Vratmi dio kime se ispravlja, a
grudna krivina se poveava. U skonim zglobovima postoji obrtni moment sile zemljine tee,
ali se njemu suprostavljaju pasivni ureaji u gornjim skonim zglobovima.

8.5. Pokreti gornjim dijelom tijela u uspravnom stavu

Polazni poloaj je normalni juspravni stav, a kretanje gornjim dijelom tijela se izvodi po
lunoj putanji, jer se izvodi oko ose koja prolazi kroz centre zglobova kuka.

8.5.1. Naginjanje gornjeg dijela tijela naprijed

Ovo kretanje se vri u zglobovima kuka, kontrakcijomk miia pregibaa u zglobovima

kukova koji dejstvuju sa perifernim osloncem. Izvoenjem teita gornjeg dijela tijela iz
ravnotee javlja se obrtni moment sile tee, koja je jednaka teini gornjeg dijela tijela i postaje

80

aktivna sila koja samostalno nastavlja naginjanje naprijed. Dejstvo miia pregibaa
u zglobovima kukova i trbunih miia postaje suvino.

8.5.2. Naginjanje gornjeg dijela tijela nazad

Polazni poloaj je normalni uspravni stav. Teite tijela se izvodi iz ravnotenog poloaja
koncentrinom kontrakcijom miia opruaa zgloba kuka, koji dejstvuju sa perifernim
osloncem. Karlica je fiksirana izometrijskom kontrakcijom lenih miia. Vertikala
sputena od zajednikog teita gornjeg dijela tijela se pomjera nazad, ime se
obrazuje obrtni moment sile tee koja postaje aktivna sila za naginjanje gornjeg dijela tijela
nazad. Dejstvo miia opruaa u zglobovima kukova nije potrebno.

8.5.3. Naginjanje gornjeg dijela tijela u stranu

Polazni poloaj je normalni uspravni stav. Da bi se uspostavilo kretanje u eonoj

ravni potrebna je koncentrina kontrakcija miia bonih pregibaa kimenog stuba u
slabinskom dijelu. Kada se formira obrtni moment sile tee, ona postaje aktivna sila dovoljna
da nastavi naginjanje gornjeg dijela tijela u stranu.

8.5.4. Sukanje trupa

Polazni poloaj je normalni uspravni stav. Prilikom izvoenja sukanja trupa ni jedan dio
aparata za kretanje se izrazito ne pomjera izvan ravnotenog poloaja, tako da nema potrebe
za kompenzatornim pokretima. Uticaj sile tee je minimalan, a pokret uglavnom izvodi
miina sila u kojem uestvuju svi rotatori trupa.

8.6. Stavovi na jednoj nozi

Primjenjuju se u sluaju kada je potrebno drugu nogu odvojiti od tla kako bi se njome
mogao izvriti odgovarajui pokret. Tu spadaju sljedei stavovi:

stav na jednoj nozi - pregibanje u zglobu kuka slobodne noge,

stav na jednoj nozi - opruanje u zglobu kuka slobodne noge,

stav na jednoj nozi - odvoenje u zglobu kuka slobodne noge,

stav na jednoj nozi - okretanje u zglobu kuka slobodne noge unutra,

stav na jednoj nozi - okretanje u zglobu kuka slobodne noge u polje.

Zajednike karakteristike za sve stavove na jednoj nozi sa biomehanikog gledita su:

Jedna noga ostaje stajna, dok druga noga koja je slobodna vri pokret u zglobu kuka,
Odvajanjem slobodne noge od tla smanjuje se povrina oslona, a poveava
nesigurnost odravanja ravnotee u eonoj ravni,

Prije odvajanja slobodne noge od tla, potrebno je prenijeti teinu tijela na stajnu nogu,
Karlica gubi dvostruki podupira, pa da se kuk sa strane slobodne noge ne bi
spustio, karlica se mora misinim silama uvrsiti na strani stajne noge,

Zbog jaeg optereenja stopala stajne noge, poveavaju se lukovi uzdunh

svodova usljed snane kontrakcije misia koji odravaju svodove miia.

81

8.6.1. Stav na jednoj nozi - pregibanje u zglobu kuka slobodne noge

(prednoenje)

Za ovaj stav potrebno je premjestiti teite cijelog tijela iznad povrine oslonca koji u ovom
sluaju predstavlja samo stopalo stajne noge. Neophodno je potrebno da u ovom
sluaju karlica bude uvrena, kako bi miiima koji e pomjerati nogu bio
omoguen vrst oslonac. To se postie izometrijskom kotrakcijom miia opruaca u
zglobu, kuka stajne noge i trbunih miia pregibanjem u zgobu slobodne noge
teziste tijela se pomjera naprijed i gore, te je iz tog razloga neophodno izvriti
kompenzatorni pokret u smjeru nazad. Navedene kompenzacije se postiu prethodnim
prenoenjem teine na peti dio stopala stajne noge i dejstva komponente pritiska, sile
miia pregibaa u zglobu kuka slobodne noge, ije horzontalne projekcije prenesene na
centar zgloba kuka slobodne noge, dejstvuju u smislu kompenzacije (slika 44).

Slika 44

U cilju sto efikasnijeg pokreta izometrijskom kontrakcijom miia opruaa u zglobu koljena i
skonom zglobu slobodne noge, slobodna noga se cijelo vrijeme odrava u opruenom
poloaju, tako da se pokret vri samo u zglobu kuka. Najvei moment sile tee se postie u
trenutku kada je teiste slobodne noge na istom nivou sa centrom zgloba kuka slobodne noge.

U ovom sluaju je miino naprezanje vee od onog potrebnog da se savlada teina

slobodne noge zbog otpora pasivno istegnutih dvozglobnih miia zadnje loe butne slobodne
noge. Meutim, ukoliko bi koljena slobodne noge savili, fleksija u zglobu kuka bi se mogla i
dalje nastaviti i praktino bi se zavrila sudarom butne i grudnog koa. U nastavku kretanja
slobodne noge, od horizontlnog poloaja navie, uz uslav da u zglobu koljena iste noge bude zadrana
ekstenzivna pozicija, obrtni moment sile tee se smanjuje zbog smanjivanja kraka,

82

odnosno najkraeg rastojanja izmeu centa zgloba kuka slobodne noge i napdne linije sile
tee, koja prolazi kroz teite slobodne noge. Najvei moment sile loe potkoljenice i stopala
slobodne noge je pstignut u trenutku horizontale tako da se ne moe pretpostaviti, mehaniki
posmatrana da je time postignuto i najjae naprezanje miia opruaa u zglobu koljena.
Nastavak kretanja slobodne noge u zapoetom smjeru je omoguen ne vie u zglobu kuka
slobodne noge, nego u kimenom stubu. Miii pregibai u zglobu kuka slobodne noge
prelaze u izometrijku kontrakciju. Izometrijskom koncentracijom miia pregibaa u zgobu
slobodne noge se formira jedinstven i nepomian sistem slobodne noge i karlinog pojasa.
Miii opruai u zglobu kuka stajne noge i trbuni miii iz izometrijske kontrakcije prelaze u
koncentrinu kontrakciju, i to opruai u zlobu kuka sa perifernim osloncem, a trbuni miii
sa centralnim osloncem. Koncentrinom kontrakcijom miia opruaa u zglobu kuka stajne
noge, koji dejstvuje sa perifernim osloncem, taj se sistem okree u smislu okretenja karlice
gornjom ivicom u smjeru nazad, odnosno u smislu nastavljanja kretanja slobodne noge u zapoetom
smjeru. Okretanjem karlice gornjom ivicom nazad se cijeli kimeni stub, koji je vrsto usidren
u karlina krila, naginje nazad. Zajedno sa kimenim stubom se naginje i cijeli gornji dio tijela.
Za jae podizanje slobodne noge nekad je nuno savijanje koljena stajne noge ime dolazi do
labavljenja zategnua Bartinijevog ligamenta.

Pregibanje u zglobu kuka stajne noge, uz uslov da je noga u zglobu koljena opruena, kao
vjebom oblikovaja, moe viestruko da djeluje na organizam. Ovom vjebom se moe vriti
jaanje miia pregibaa u zglobu kuka slobodne noge i trbunih miia, kao i jaanje
miia opruaa u zglobu koljena slobodne noge.

8.6.2. Stav na jednoj nozi - slobodna noga pruena (zanoenje)

U ovom sluaju je potrebno kao i kod prethodnog stava izvriti prenoenje teita tijela iznad
budue povrine oslonca, a to je stajna noga. Radi omoguavanja daljeg izvoenja
kretanja karlicu treba fiksirati na odreen nain. To se postie izometrijskom kontrakcijom
miia odvodioca u zglobu kuka stajne noge, ime se spreava sputanje karlice na
stranu slobodne noge, sa koje je strane izgubljeno podupiranje. Zatim, izometrijskom
kontrakcijom lene muskulature i izometrijekom kontrkcijom miia pregibaa u zglobu
kuka stajne noge, ini se spreavanje obrtanja karlice gornjom ivicom nazad, to bi
usljedilo ako bi miii opruai u zglobu kuka slobodne noge podjednako dejstvovali na oba
svoja pripoja. Nakon fiksiranja karlice na naveden nain vri se osnovni pokret, opruanje u
zglobu kuka slobodne noge. Ovo pomjeranje slobodne noge nazad, izaziva i pomjeranje teita
cijelog tijela u istom smjeru. Da se ne bi izgubila ravnotea u tom smjera, prethodno se izvri
prenoenje teita na prednji dio stopala stajne noge, tako se pomjera slobodna noga nazad
vertikalno, sputena do teita tijela, pomjera ka centralnom dijelu povrine oslonca. Postoje i
uslovi da u kompenzaciji uestvuju i komponente pritiska sila miia, svojom horizontalnom
projekcijom, prenesen u centar obrtanja (slika 45).

83

Slika 45

Pomjeranje slobodne noge nazad se vri koncentrinom kontrakcijom miia opruaa u

zglobu kuka slobodne noge koji dejstvuje sa centalnim osloncem. U cilju poveanja
efikasnosti vjebe u zglobu koljena i skonom zglobu slobodne noge potrebno je jae
naprezanje miia opruaa, kako kod poveanja obrtnog momenta sile tee slobodne
noge tako i snanijg zatezanja stabilizatora sa prednje strane zgloba slobodne noge.

Ovaj pokret opruanja u zglobu kuka slobodne noge, primjenjen je kao vjeba oblikovanja,
moe na organizam viestruko da djeluje. Ova je vjeba povoljna za jaanje miia
opruaa u zglobu kuka i koljena. Istovremeno se vri i rastezanje miia zgloba
kuka, uz rastezanje ostalih stabilizatora sa prednje strane zgloba kuka, stvara se navika za
odravanje ravnotee, kao i ispravljanja grudne krivine.

Kompenzatorni pokret prilikom pomjeranja slobodne noge u sagitalnoj ravni, kvantitativno nije
veliki, kao to je to bio sluaj prilikom pomjeranja gornjeg dijela tijela u sagitalnoj ravni.
Zbog toga se tei da se kompenzacija izvri u to veoj mjeri u gornjem skonom zglobu
i zglobu kuka slobodne noge, kako bi ostali dijelovi tijela, naroito krivine kimenog
stuba, ostale u meusobnim odnosima kao kod normalnog uspravnog stava (slika 46).

Slika 46

84

8.6.3. Stav na jednoj nozi - odvoenje u zglobu kuka slobodne noge

(odnoenje)

Za razliku od prehodne dvije vjebe, koordinaciono i fizioloki tea, zbog nesigurnosti

ravnotee poloaja u eonoj ravni. Iz tih razloga postoje i oteavajue okolnosti
fizioloke prirode. Radi rijetkog kretanja u eonoj ravni, miii odvodioci u zglobu
kuka nisu dovoljno snani, a misii primicai u zglobu kuka i slabi i uz to i kratki, pa
se snano suprostavljaju odmicaima.

Zbog toga se u tim pokretima ne moe savladati veliki spoljanji otpor, pogotovo to ve postoji
veliki unutranji otpor u vidu pasivne insuficijencije miia primicaa u zglobu kuka. Iz tih
razloga zglob kuka nije prilagoen za pokrete u eonoj ravni sa velikim amplitudama, kao i
specifine konstitucije butne kosti iji vrat svojom gornjom stranom, prilikom maksimalnog
odvoenja u zglobu kuka, dolazi u kontakt sa gornjim rubom zglobne aice.

Nakon prenoenja teine tjela na stajnu nogu i fiksiranja karlice izometriskom kontrakcijom
miia odvodioca u zglobu kuka stajne noge, odvoenje u zglobu kuka slobodne
noge zapoinju miii odvodioci u zglobu kuka slobodne noge koncetrinom
kontrakciom sa centralnim osloncem. Odmicai (abdukciona amplituda) slobodne
noge bez pomjeranja karlice mogua je do oko 45. U ovoj fazi vjebe, radijalna
komponenta miinog dejstva (R), koja koja dejstvuje prema centru zgloba kuka slobodne
noge, svojom horizontalnom projekcijom (Rx) moe da uestvuje u kompezaciji (slika 47).

Slika 47

Dalje pomjeranje slobodne noge u zapoetom smjeru moe se izvesti samo zajedno
sa karlicom. U tom momentu miii odvodioci u zglobu kuka slobodne noge prelaze u

85

izometrijsku kontrakciju formirajui jedinstven i fiksan sistem karlice i slobodne noge.

Miii odvodioci u zglobu kuka stajne noge iz izometrijske kontrakcije prelaze u
koncetrinu kontrakciju sa perifernim osloncem, ime se postie okretanje karlice na
stranu stajne noge. Najee miino naprezanje postie se u ovoj fazi vjezbe, kad
su amplitude pokreta velike, odnosno kad nastaje snano pasivno statiko naprezanje
antagonista, i kada su obrtni momenti sila tee i vee.

Na ovaj nain mogue je izvesti odmicanje slobodne noge do horizontalnog poloaja.

Da bi izveli ovaj pokret neophodan je kompezatorni pokret u suprotnu stranu od strane
naginjanja gornjeg dijela tijela, u stranu slobodne noge. Takva kompezacija je izvrena
horizontalnom projekcijom (Rx) radijalne komponente (R) sile miia (M), kad se
prenese na centar zgloba kuka stajne noge (slika 48).

Slika 48

Takoer, u kompenzaciji uestvuju sila tee gornjeg dijela tijela i slobodne noge ne
nalazi vertikalno iznad centra zgloba kuka stajne noge. Sila tee (G) dejstvuje po
komponentama, tako da radijalna komponenta (R) svojom horizontalnom projekciom (Rx)
prenoenom na centar zgloba kuka stajne noge, dejstvuje u smislu kompenzacije (slika 49).

86

Slika 49

Kimeni stub je vrsto usaen u karliki pojas, tako da se okretanjem karlice na stranu
stajne noge, na istu stranu naginje i kimeni stub, odnosno cijeli gornji dio tijela.

Zbog vee teine gornjeg dijela tijela u odnosu na slobodnu nogu ukoliko se ne bi
izvrio odgovarajui rekompenzatorni pokret, nastao bi gubitak ravnotenog poloaja
na strani stajne noge.

Rekompenzacija se vri u kimenom stubu bonim pregibanjem na stranu slobodne

noge. Rekompenzacija je izvrena koncetrinom kontrakciom sa perifernim osloncem
miia boni pregibaa kimenog stuba.
Teite tijela se pomjera na stranu slobodne noge, tim sto je vie amplituda odnoja vea.
Iz tog razloga neophodno je izvriti kompezatorni pokret u eonoj ravni. To se postie
prenoenjem vertikale sputene od teita tijela sa svim na spoljanji rub stopala stajne noge.
Miii koji mogu u skonom zglobu da izvre odmicanje sa uvrtanjem i primicanjem sa
izvrtanjem, mogu naizmjeninim kontrakcijama da odravaju teite tijela iznad
povrine oslonca, spreavajui prevelike oscilacije teita tijela u eonoj ravni.

Odravanje ravnotenog poloaja je inae oteano zbog pomjeranja teita navie i zbog
smanjene povrine oslonca, kao i zbog vrenja pokreta u eonoj ravni, u kojoj je
povrina oslonca izuzetno smanjena.

Odvoenje slobodne noge u zglobu kuka se kao vjeba oblikovanja koristi u cilju
jaanja i istezanja miia privodioca u zglobu kuka, i kao vjeba pomou koje se,
prilikom rekompenzatornog bonog pregibanja kimenog stuba na stranu slobodne
noge, moe uticati na bone devijacije kumenog stuba.

8.6.4. Stav na jednoj nozi - okretanje u zglobu kuka stajne noge unutra

Ovi pokreti okretanja u zglobu kuka unuta rijetko se upranjavaju u svakodnevnom ivotu, a
njihovo izvoenje je jednostavno. U sloenim sporskim kretanjem se primjenjuju
pokreti u zglobu kuka u horizontalnoj ravni, ak postoje i horizontalna kretanja koja je
nemogue ako ne postoji velika amplituda okretanja u zglobu kuka (smuarski likovi,
likovi na klizaljkama, balet, ritmiki elementi i sl.)

87

Nakon prenoenja teine tijela na stajnu nogu i uvrivanje karlice izometrijskom

kontrakcijom miia odvodioca u zglobu kuka stajne noge, ukljuuju se miii okretai unutra,
koji dejstvuju koncetrinom kontrakcijom sa perifernim osloncem. Ovakvim miinim
dejstvima sa strane slobodne noge, zajedno sa odgovarajuim dijelom karlinog pojasa,
okree u horizontalnoj ravni, sa kukom slobodne noge u smjeru naprijed.

Da bi se odrzala ravnotea, neophodno je promjeniti kuk stajne noge nazad. Ovakva

kompezacija u horizontalnoj ravni se ostvaruje dejstvom miia koji vre okretanje u
kuku zgloba stajne noge. Rezultat sile miia okretaa unutra u zglobu kuka stajne
noge (R.I) komponenta.

Tangencijalna komponenta (T) dejstvuje u smislu okretanja strane slobodne noge, dok
radijalna komponenta (R) dejstvuje u smislu pritiska prema centru zgloba kuka stajne noge
(C), ime se ostvaruje kompezatorni pokret.
Ukoliko ovaj kompezatorni pokret nije dovoljan, onda se on dopunjuje potrebnom koncetrinom
kontrakcijom miia opruaa u skonom zglobu stajne noge. Poto navedeni mii
djeluje sa perifernim osloncem, onda e se izvriti naginjanje stajne noge, a sa njom i
dijela kimenog stuba na strani stajne noge, u smijeru unazad, tj. u smjeru potrebne
kompenzatorne dopune. Ovim pokretom se kao vjebom oblikovanja prije svega vri
jaanje miia okretaa unutar rastezanjem miia okretaa u polju.

8.6.5. Stav na jednoj nozi - okretanje u zglobu kuka stajne noge u polje

Ovi pokreti se u svakodnevnom ivotu takoer rijetko koriste, za razliku od sloenih

kretanja koja se tretiraju kao sredstva tjelasnog vaspitanja, gdje se ovakva okretanja esto
sreu, i mnoga vrhunska dostignua u sportu ne bi bila dostina, ukoliko ne bi
postojala potrebna amplituda okretanja u zglobu kuka u polje.

Kao u predhodnom stavu, poslije prenoenja teine na stranu stajne noge i uvrenja
karlice izometrijskom kontrakcijom miia odvodioca u zglobu kuka stajne noge, ukljuuju
se miii koji vre okretanje u zglobu kuka u polju. Oni dejstvuju koncetrinom
kontrakcijom sa perifernim osloncem. Posljedica takvog dejsta e biti okretanje strane
slobodne noge, zajedno sa odgovarajuim dijelom karlinog pojasa, u horizontalnoj ravni sa
kukom slobdne noge u smjeru nazad. Da se ne bi teite tijela pomjerilo u pravcu kretanja kuka
slobodne noge, vri se kompenzatorni pokret sa pomjeranjem kuka stajne noge u smjeru naprijed.
Ovakvo kompezatorno kretanje u horizontalnoj ravni se ostvaruje dejstvom miia koji
vre okretanje u zglogu kuka stajne noge u polju. Sila miia okretaa u polju (R.E). kao
vektor vezan za tau, razlae se na radijalnu komponentu (T). Tangencijalna komponenta
dejstvuje u smislu okretanja u zglobu kuka stajne noge u polju, a radijalna komponenta dejstvuje
prema centru obrtanja (centar zgloba kuka stajne noge), potiskujui kuk stajne noge, a sa

njim i odgovarajui dio karlinog pojasa, u smjeru naprijed, ime se ostvaruje

kompenzacija, i odrava ravnoteni poloaj.

Ukoliko ovaj kompenzatorni pokret nije dovoljan, dopunjuje se odmjerenom

ekscentrinom miia opruaa u skonom zglobu stajne noge, koji dejstvuje sa
perifernim osloncem. Na ovaj nain e se omoguiti sili tee, ija napadna linija prelazi
ispod skonog zgloba stajne noge, da aktivno uestvuje u kompenzatornom pomjeranju
zgloba kuka stajne noge i odgovarajueg dijela kimenog pojasa, u smjeru naprijed.
Okretanje u zglobu kuka u polje, kao vjeba oblikovanja, se primjenjuje u cilju poveanja
amplitude kretanja u tom smjeru, u cilju jaanja miia okretaa u zglobu kuka u polju, i u
cilju rastezanja miia okretaa u zglobu kuka unutra.

88

8.7. Kleei poloaj

Obzirom da osnovni pritisak trpe koljena koja svojim oblikom nisu prilagoena za
oslanjanje o tlo, to je pritisak na jedinicu povrine oslonca veliki pa ovaj poloaj je dosta
neprijatan, pogotovu za due vrijeme. U odnosu na uspravni stav u kleeem poloaju
manja je energetska potronja, a vea je i stabilnost.

8.8. Sjedei poloaj

U sjedeem poloaju teite tijela je blie povrini oslonca ime se poveava

povrina oslonca, a time i ravnoteni poloaj je stabilniji. Sjedei poloaji se dijele na:

odmarajui sjedei poloaj,

sjedei poloaj kao polazni poloaj za vjebe,
sjedei poloaj kao specifian izdraj.

8.8.1. Odmarajui sjedei poloaj

Karekteristika ovog poloaja je da su djelovi tjela u takvom odnosu koji ne zahtjeva bilo kakvu
miinu kontrakciju i da bude sto manje razlika u toninoj kontrakciji miini grupa.

Za vrijeme sjedenja sa povrinama sjedala u neposredni kontakt dolazi djelovi tijela koji nisu
prilagoeni za oslanjanje to izaziva vei pritisak na te dijelove,a to opet ometa
normalni krvotok,limfotok ili sprovoenje nervnih impulsa.

Da bi se smanjio veliki pritisak na pojedine dijelove tijela pri kontaktu sa sjedalom potrebno je
uspostaviti vei broj dodirnih taaka i poveati povrine oslonaca tih taaka.Kako bi se
ispunili navedeni zahtjevi konstrukcija sjedita mora biti spcifina tj. sjedalo treba da ima:

-sjedalnu povrinu odreene duine i sa odreenim nagibom

-da ima naslon za lea i glavu odreene duine i nagiba

-da ima naslon za ruke i glavu odreene duine i nagiba.

Ovakvom izvedbom poveava se povrina oslonca,a smanjuje se pritisak na dodirne

povrine tijela sa sjedalom tako da se mo'e dugo sjediti u ovom poloaju.

Ako bi povrina sjedala bila kraa,bila bi manja povrina oslonca odnosno povean pritisak.

Ako bi povrsina sjedala bila dua,kaudalni dio zadnje strane gornjeg dijela tijela bi se morao
odvojiti od naslona,ime bi se naruio normalni odnos krivina kimenog stuba sa
tendencijom formiranja totalnog konveksnog zakrivljenja kimenog stuba.

Reljefnim udubljenjima dijelova sjedala,koji dolaze u neposredni kontakt sa tijelom

takoe se poveava povrina oslonca smanjuje se pritisak,ime je omogueno due
odmaranje bez ometanja cirkulacije u pritisnutim dijelovima konog tkiva.

89

Postojanjem naslova za glavu i gornji dio tijela,pristisak u potiljanom zglobu du

kimenog stuba u zglobovima kukova je manji.Oslanjanjem na naslon dejstvo sile tee se
razlae na komponente.

Teina glave (G) ija je napadna taka teite glave,se razlae na radijalna (R)
komponenta koja dejstuje paralelno sa naslonom i u smjeru centra potiljanog
zgloba,tangencijalna (T) komponenta dejstvuje upravno na radijalnoj (R) komponenti tj. na
ravan naslona za glavu,i njeno dejstvo neutralie silom reakcije oslonca.

Na slian nain se ispoljava dejstvo sile (G),koja je jednaka teini gornjeg dijela tijela
(izuzev ruku),i ija je napadna taka teite gornjeg dijela tijela.

Zakljuak: Dimenzije sjedala i nagibi njegovih povrina treba da se odreuju prema

svakoj konstituciji,koja treba to sjedalo da koristi.

8.8.2 Sjedei poloaj kao polazni poloaj za vjebe

Naziva se jo i gimnastiki sjed,poto slui kao polazni poloaj za gimnastike

vjebe.Ovaj poloaj je naporniji nego uspravni stav,a i naprezanje miia za odravanje
gimnastiog sjedeeg stava je vea nego prilikom odravanja uspravnog stava.

Vertikala sputena od gornjeg dijela tijel pada u zadnji dio povrine oslonca,pa je u tom
smjeru ugao sigurnosti mali.

Zato u tom smjeru postoji tendencija gubitka ravnotenog poloaja usljed snanog pasivnog
statikog naprezanja dvozglobnih miia zadnje loe buta.

Ovo naprezanje uzrokuje velika fleksija u zglobovima kukova uz maksimalnu ekstenziju u

zglobovima koljena,a sto je neophodno ako se eli doi u gimnastiki sjed.

Za odravanje ovakvog meusobnog odnosa dijela tijela,potrebna je snana izometrijska

kontrakcija miia pregibaa u zglobovima kukova.

U ovaj poloaj mogu doi samo osobe kod kojih su dvozglobni miii zadnje loe
buta dovoljno rastegnuti.

U kranijalnom dijelu gornjeg dijela tijela ravnoteni poloaj se odrava na slian nain kao
u normalnom uspravnom stavu.

Leni miii su u jaoj izometrijskoj kontrakciji poto se suprostavljaju i sili tee (G) i
posrednim dejstvom sile miia trbuha,koji tee da obaranjem grudnog koa
potrebno poveanju grudi krivinu kimenog stuba.

U gimnastikom sjedu najee se primjenjuju sljedee vjebe:

naginjanje gornjeg dijela tijela naprijed,

naginjanje gornjeg dijela tijela nazad,
naginjanje gornjeg dijela tijela u stranu,
sukanje trupa.

90

Naginjanjem gornjeg dijela tijela naprijed formira se obrtni momenat sile tee,gornjeg
dijela tijela,tako da sila tee dalje djeluje rastuom tangencijalnom (T) komponentom
u smislu naginjanja naprijed.

Pristiskom naginjanja gornjeg dijela tijela nazad obrtni moment sile tee djeluje u smislu
naginjanja nazad.Sila tee (G) koja je jednaka teini gornjeg dijela tijela,se razlae na
radijalnu (R) i tangencijalnu (T) komponentu.

Naginjanje u stranu, vri seu kimenom stubu i to u prelaznom dijelu izmeu grudnog i
slabinskog prljena.Da bi se formirao obrtni moment sile tee vri se koncetrina
kontrakcija miia bonih pregibaa trupa sa strane nagiba.

Poslije izvoenja krajnjeg dijela tijela iz ravnotee sila tee koja je jednaka teini kranijalnog
dijela tijela, postaje aktivna sila koja se razlae na radijalnu i tangencijalnu komponentu.

Radijalna komponenta dejstvuje prema centru obrtanja

Tangencijalna e naginjati kranijalni dio gornjeg dijela tijela u stranu.

Sukanje trupa vre miii koji mogu da dejstvuju kocentrinu kontrakciju,bar jednom
komponentom u horizontalnoj ravni.

8.8.3. Sjedei poloaj kao specifini izdraj

Kod ovakvih poloaja javljaju se maksimalne amplitude u odreenim zglobovima,tj .

maksimalno statiko pasivno naprezanje odreenih miinih grupa.Nazivaju se jo

pagati.Postoje dvije vrste ovakvih poloaja:

-sjedei poloaj na zadnjoj strani buta prednje noge i i prednjoj strani buta zadnje noge

(pagat u sagitalnoj ravni)

-sjedei poloaj na unutranjim stranama buta (pagat u frontalnoj ravni).

8.8.3.1. Sjedei poloaj na zadnjoj strani buta prednje noge i prednjoj

strani buta zadnje noge

Kod ovog poloaja izvrena je maksimalna fleksija u zglobu kuka prednje noge i maksimalna
ekstenzija u zglobu kuka zadnje noge.

U zglobovima koljena i skonim zglobovima se odrava oprueni poloaj.

Zbir amplituda pregibaa u zglobu kuka prednje noge i opruaa kuka u zglobu
zadnje noge treba da bude jednak dvostrukom pravom uglu.

Najvei dio tog zbira se postie pregibanjem u zglobu kuka prednje noge,a manji dio
opruanjem u zglobu kuka zadnje noge.

91

Da bi se odrao uspravan poloaj gornjeg dijela tijela potrebno je izvriti uspravljanje u

kimenom stubu i to koncentrinom kontakcijom lenih miia sa perifernim
osloncem.ovim se poveava slabinska krivina,a smanjuje se grudna krivina ime se
odrava uspravni poloa gornjeg dijela tijela.

8.8.3.2. Sjedei poloaj na unutranjim stranama buta

Ova vrsta sjedeeg poloaja je znatno tea nego prethodna. Zbir abdukcionih amplituda
obino je oko 90 stepeni, ali on moe biti i vei kod osoba koji se bave sistematskim
vjebanjem. Maksimalna amplituda abdukcije u zglobovima kukova se postie kada se maksimalno
zategnu pasivni uvrivai sa prednje i donje strane zgloba kuka, kada su masimalno
zategnuti primicai u zglobovima kukova i dvozglobnih miia zadnje loe buta, kao i
neposredni kontakt gornje strane vrata butne kosti i gornje ivice zglobne aice zgloba kuka.
Dalje kretanje u istoj ravni bi dovelo do povreivanja navedenih dijelova aparata za kretanje.
Pri nasilnom odmicanju iznad navedene amplitude dovodi do kidanja miinih vlakana i
miia. Nastavak izvoenja page se vri naginjanjem karlice naprijed, tj. fleksijom karlice
prema butnoj kosti. Prema tome sjed na unutranjikm stranama butina postie se odmicanjem,
pregibanjem i izvrtanjem u zglobu kuka. Karakteristino za ovaj poloaj je veliki nagib karlice
naprijed i ugao izmeu uzdunih osa nogu koji je manji od 180 stepeni. Gornji dio tijela se
uspravlja koncentrinom kontrakcijom lenih miia sa perifernim osloncem ime se povava
slabinska, a smanjuje grudna krivina kimenog stuba.

8.9. Leei poloaji

Leei poloaj je prirodni poloaj za ovjeka.U leeem poloaju teite tijela je

neposredno iznad tla,a povrina oslonca se pribliava u labilnoj vrsti ravnotee.

Leei poloaj se moe zauzeti na leima,na boku i potrbuke.

Uodnosu na zadatke koje treba izvriti leeim poloajem, leei poloaji se dijele na:

odmarajui leei poloaj,

leei poloaj kao polazni poloaj za vjebe,
leei poloaj na boku.

8.9.1. Odmarajui leei poloaj

Najee se zauzima leei na leima ili na boku. Leei poloaj potrbuke se rjee
zauzima zbog ogranienog disanja. Dodirne take sa tlom su: potiljak, lopatice, sjed.
dio, zadnje loe potkoljenice i pete koje su prisilno smjetene na isti nivo.

Povrina oslonca ovih taaka su relativno male, to uzrokuje poveani pritisak, a to opet
oteava normalnu cirkulaciju krvi. Karakteristian primjer za ovo su nepokretni bolesnici
kod kojih na dodirnim takama dijelova tijela sa tlom dolazi do izumiranja tkiva, ivih rana i
trulenja. Zbog potisnutog sjedalnog dijela naprijed, noge su u poloaju jaeg zanoenja
pa se javlja hiperekstenzija u zgobovima kuka, a to uzrokuje zatezanje miia pregibaa
u zglobu kuka i okretanje karlice gornjom ivicom naprijed. Due zadravanje u ovom poloaju

92

uslovljava poveanje slabinske krivine kao i bolove u slabinksom dijelu kimenog

stuba. Zbog prisilnog dovoenja potiljanog zgloba u istu ravan, dolazi do velike
zategnutosti miia prednje strane potiljanog zgloba i vratnog dijela kimenog stuba
to oteava oticanje krvi iz glave kroz vestibularne kanale. Zato treba podmetnuti neko
uzglavlje pa makar to bile i spostvene ruke. Ako se kod ovog poloaja izvri pregibanje u
zglobu kuka i koljenja, nestae pasivno statiko naprezanje zglobnih uvrivaa sa
prednje strane kukova, zbog ega se karlica vraa u normalan poloaj, tako da se
slabinska krivina ne samo ispravlja ve postaje konveksna.

8.9.2. Leei poloaj kao polazni poloaj za vjebe

Poetni poloaj za vjebe moe biti:

leei poloaj na leima,

leei poloaj potrbuke,
leei poloaj na boku.

Najee vjebe iz leeeg poloaja na leima su:

podizanje nogu - gornji dio tijela na tlu,

podizanje gornjeg dijela tijela - noge su na tlu,
istovremeno podizanje gornjeg dijela tijela i nogu.

Najee vjebe iz leeeg poloaja potrbuke su:

podizanje nogu - gornji dio tijela na tlu,

podizanje gornjeg dijela tijela - noge su na tlu,
istovremeno podizanje gornjeg dijela tijela i nogu.

Iz leeeg poloaja na boku, pokreti se vre u eonoj ravni, centar obrtaja nije vie
osa koja spaja centre zglobova kukova, nego prelazni dio izmeu grudnog i
slabinskog dijela kimenog stuba. Najee vjebe iz ovog poloaja su:

podizanje gornjeg dijela tijela donji dio tijela je na tlu,

podizanje donjeg dijela tijela gornji dio tijela je na tlu.

Poloaj upora

Poloaj upora je poseban vid poloaja tijela u labilnoj vrsti ravnotee. Karakteristika ovih
poloaja je postojanje oslonca rukama na vrstoj podlozi.

S obzirom na poloaj gornjih ekstremiteta u odnosu na ostali dio tijela, osnovni poloaji upora
se mogu svesti na:

upore bez oslonca donjim ekstremitetima, aktivni oblik,

upore bez oslonca donjim ekstremitetima, pasivni oblik,

93

izdraj vage u uporu prednjem,

izdraj vage u uporu stranjem,
mjeoviti upor prednji leei, aktivni oblik,
mjeoviti upor prednji leei, pasivni oblik,
mjeoviti upor prednji stojei, aktivni oblik,
mjeoviti upor prednji stojei, pasivni oblik,
mjeoviti upor stranji leei, aktivni oblik,
mjeoviti upor stranji leei, pasivni oblik,
mjeoviti upor stranji stojei, aktivni oblik,
mjeoviti upor stranji stojei, pasivni oblik,
poloaj mosta,
stav u uporu.

8.10.1. Mjeoviti upor prednji leei, aktivni oblik

Postie se kada se nae oslonac za ake i za stopala priblino na istom nivou, a prednji
dio tijela je okrenut prema tlu, ruke se opiru o tlo sa ventralne strane. Najefikasniji je kada se svi
dijelovi tijela sem stopala i ruku nalaze u istim meusobnim odnosima kao i kod normalnog
uspravnog poloaja. U skonim zglobovima prisutna je plantarna fleksija. Ruke su u
antefleksiji. Teina tijela je rasporeena na gornje i donje ekstremitete.

Sila tee dijeluje u smislu naruavanja svoda koji se protee od oslonca na stopalima do oslonca
na akama nastojei da izvri ekstenziju tijela. Tome se suprostavljaju svi miii pregibai
prednje strane trupa, aktivnom statikom kontrakcijom. Sistem dijelova tijela od ake,
preko podlaktice, nadlaktice, grudnog koa, slabinskog dijela trupa, karlinog pojasa,
natkoljenice, potkoljenice do stopala predstavlja zatvoreni kinetiki lanac.

Sistem dijelova tijela od ramenog pojasa, a zavrava se glavom predstavlja otvoreni

kinetiki lanac. U odravanju aktivnog oblika mjeovitog upora prednjeg leeeg u
predjelu ruku i ramenog pojasa uestvuju miii opruai u zglobu laktova i miii
prednje strane ramenog pojasa.

8.10.2. Poloaj mosta

To je vrsta mjeovitog upora koji se izvodi totalnom hiperesktenzijom cijelog aparata za kretanje,
uz istovremeno oslanjanje sa oba para ekstremiteta na tlo. Prema tlu je okrenuta dorzalna strana
tijela. ake i stopala trpe nejednake pritiske ije su rezultante usmjerene koso-dolje, jer se
ovdje javljaju dvije sile sila pritiska o podlogu i sila otklizavanja.

Sile koje rue most su kombinovane od unutranjih i spoljanjih sila. Unutranje sile su
izraene naprezanjem svih zglobnih stabilizatora sa prednje strane zgoba ramena, grudnog i
slabinskog dijela kimenog stuba i zglobova kukova. Svi su oni u stanju pasivnog
statikog naprezanja.

Spoljanja sila je najvea a to je sila zemljine tee koja tei da srui most. Ona je po
intenzitetu jednaka teini tijela i napada teite tijela koje se nalazi relativno blizu oslonca i
izvan zapremine tijela. Njeno dejstvo se ispoljava dejstvom njenih komponenti koje djeluju

94

prema centrima oslonca. Jedna komponenta djeluje prema centru oslonca aka (R), a druga
komponenta prema centru oslonca stopala (N).

Ry + Ny = G

Horizontalne projekcije Rx i Nx su komponente otklizavanja.

Nx = N x sin1

Rx = R x sin

Poloaj mosta se odrava sa jedne strane spoljanim silama a sa druge strane unutranjim
silama, tj. snanim izometrijskim kontrakcijama miia, opruaa u zglobovima
ramena, grudnog i slabinskog dijela kimenog stuba, zglobovima kukova odravajui
ih u hiper ekstenziji.

Postoje tri faktora koji limitiraju due zadravanje u poloaju mosta:

strmoglavi poloaj glave, ograniava vrijeme trajanja tog izdraja,

miii koji odravaju poloaj mosta se bre zamaraju zbog intenzivne izometrijske
kontrakcije,
grudni ko je izloen obostranom rastezanju.

Stav u uporu

To je najnesigurniji simetrini ravnoteni poloaj u labilnoj vrsti ravnotee. Teite

tijela je podignuto na veu visinu, a povrina oslonca je izrazito smanjena. Odravanje
ovog stava je oteano jer je teina cijelog tijela prenesena na ruke i rameni pojas. Ugao
sigurnosti je smanjen na minimum naroito u sagitalnoj ravni, a sile miia treba da
izdre najvee optereenje. Ovaj poloaj se ne moe dugo izdrati zbog poremeaja
krvotoka u glavi. Vertikala sputena od zajednikog teita stopala i potkoljenice
prolazi iza linije koja spaja centre zglobova koljena i da bi se zglobovi koljena odrali
u hiper ekstenziji miii opruai u zglobovima se nalaze u izometrijskoj kontrakciji.

Vertikala sputena od zajednikog teita cijelog tijela, izuzev aka prolazi ispred
linije koja spaja centre zglobova korjena ake tako da postoji tendencija obrtanja cijelog
sistema u smijeru naprijed posmatrano u sagitalnoj ravni. Da ne bi sistem bio oboren naprijed
dejstvuju miii pregibai u zglobovima korjena ake i lanaka prstiju ruke. Ovi miii
djeluju smanjivanjem koncentrine sa ekscentrinom kontrakcijom.

Za ovaj stav je karakteristino dejstvo miia ramenog pojasa koji se suprotstavljaju

dejstvu sile tee i zadravaju trup meu ramenima. Oni sprjeavaju propadanje
sistema glava-trup-karlica-noge kroz obru ramenog pojasa, koji predstavlja zatvoreni
kraj kinetikog lanca. U ovom stavu disanje je oteano kako torakalno tako i dijafragmalno,
zbog fiksiranog grudnog koa i pritiska unutranjih organa na dijafragmu.

95

8.11. Poloaj visa

Za sve poloaje visa karakteristino je postojanje oslonca bilo kojim dijelom tijela na
fiksnoj taki koja se nalazi iznad teita tijela koje se nalazi u viseem poloaju.
Visei poloaji su poloaji tijela ovjeka u stabilnoj vrsti ravnotee.

Osnovni poloaji visa su:

vis slobodan, prednji aktivni oblik,

vis slobodan, prednji pasivni oblik,
mjeoviti vis prednji leei, aktivni oblik,
mjeoviti vis prednji leei, pasivni oblik,
mjeoviti vis prednji stojei, aktivni oblik,
mjeoviti vis prednji stojei, pasivni oblik,
vis slobodan stranji,,
mjeoviti vis stranji leei, aktivni oblik,
mjeoviti vis stranji leei, pasivni oblik,
mjeoviti vis stranji stojei, aktivni oblik,
mjeoviti vis stranji stojei, pasivni oblik,
vis strmoglavi,

vis u rasporu,
prednja vaga u visu (poloaj vage u visu prednjem),
stranja vaga u visu (poloaj vage u visu stranje).

8.11.1. Vis slobodan, prednji aktivni oblik

Oslonac rukama iznad teita tijela, tako da su uzdune ose ruku,trupa i nogu priblino u istoj
vertikali. To je poloaj stabilne vrsta ravnotee, jer je teite tijela ispod take
oslonca. U svim zglobovima djeluje sila razvlaenja.

8.11.2. Vis slobodan, prednji pasivni oblik

Kod ovog poloaja dolazi do oputanja svih miia osim miia pregibaa u
zglobovima prstiju ruku.

8.11.3. Mjeoviti vis prednji leei, aktivni oblik

Postie se kada se oslanjanje o podlogu izvri rukama i nogama, a ugao izmeu linije koja
spaja teite tijela sa centrom oslonca nogama i horizontale nije vei od 45. U ovom
poloaju dejstvo sile tee se razlae na dvije komponente.

8.11.4. Mjeoviti vis prednji leei, pasivni oblik

Do ovog poloaja se dolazi kada se izvri distrakcija svih miia osim miia
pregibaa u zglobovima prstiju ake. Sila tee postaje ativna sila sve dok se njeno
dejstvo ne sprijei statikim pasivnim naprezanjem sa prednje strane kimenog
stuba, sa prednje strane potiljanog zgloba i sa zadnje strane ramenog pojasa.

8.11.5. Mjeiviti vis prednji stojei, aktivni oblik

96

Kod ovog poloaja ugao izmeu linije koja spaja teite tijela sa centrom oslonca postignutim
donjim ekstremitetima i horizontale vei je od ugla od 45. Porastom ugla do pravog ugla
raste i komponenta pritiska na tlo, a smanjuje se komponenta koja djeluje upravno na nju.

8.11.6. Mjeoviti vis prednji stojei, pasivni oblik

Nastaje oputanjem svih miia koji odravaju aktivni oblik mjeovitog visa prednjeg,
osim miia pregibaa, prstiju ake i miia opruaa u zglobovima koljena.

8.11.7. Vis slobodan stranji

Kod ovog visa ruke se nalaze u retrofleksiji. Priliom izdraja u visu stranjem javlja se ugao
izmeu uzdune ose ruku i trupa, i ugao izmeu uzdune ose trupa i uzdune ose nogu.

8.11.8. Mjeoviti vis stranji leei, aktivni oblik

Ovaj vid se postie kada se donjim ekstremitetima nae oslonac stim da ugao izmeu
linije koja spaja tetite tijela sa centrom oslonca postignutom donjim ekstremitetima i
horizontale nije vei od 45. U tom poloaju sila tee se razlae na dvije komponente
od kojih jedna djeluje prema centru oslonca a druga je upravna na nju.

8.11.9. Mjeoviti vis stranji leei, pasivni oblik

U ovaj poloaj se dolazi oputanjem svih miia osim miia pregibaa u zglobovima prstiju

ake.

8.11.10. Mjeoviti vis stranji stojei, aktivni oblik

Kod ovog poloaja ugao izmeu linije koja spaja teite tijela sa centrom tijela
postignutog donjim ekstremitetima i horizontale vei je od 45, pa je i odnos
komponenti sila drugaiji. Komponenta pritiska na noge se poveava a smanjuje se
komponenta koja djeluje preko sistema tijela na prednju stranu ramenog pojasa.

8.11.11. Mjeoviti vis stranji stojei, pasivni oblik

Kod ovog visa dolazi do oputanja svih miia osim miia pregibaa u zglobovima
prstiju ruku i opruaa u zglobovima koljena.

8.11.12. Vis strmoglavi

U poloaj visa strmoglavog se dolazi kada se u mjeovitom visu prednjem postepeno podie oslonac
za donje ekstremitete tako da isti preu nivo oslonca za ruke i postignu maksimalnu visinu,
postavljajui se priblino vertikalno iznad oslonca rukama, tako da se cijelo optereenje prenese
na gornje ekstremitete i oslonac donjim ekstremitetima postaje suvian.

97

9. KINEMATIKA LOKOMOTORNOG APARATA

Dio mehanike koji izuava kretanje bez obzira na njegove uzroke naziva se kinematika.
Osnovne fizike veliine koje se u njoj koriste su: duina (s), a jedinica je metar i vrijeme
(t), a jedinica je sekund. Za rotaciona kretanja koristi se radijan - (rad) jedinica za mjerenje ugla.

Podjela kretanja se moe izvriti na vie naina.

Prema obliku putanje kretanja se dijele na:

Pravolinijska kretanja,
Krivolinijska kretanja,koja mogu biti kruna i parabilina.

Pravolinijska kretanja

Pravolinijsko kretanje u uslovima gravitacionog dejstva moe se uspostaviti samo po pravcu

vertikale, u jednom i drugom smjeru. U pravolinijska kretanja spadaju vertikalni hitac i
slobodan pad.

9.1.1. Vertikalni hitac kretanje tijela na gore. Od trenutka odraza tijelo skakaa e se
kretati na vie poetnom brzinom (Vo), ali jednakousporeno poto sila tee konstantno
djeluje u suprotnom smjeru. Brzina kretanja e se stalno smanjivati prema formuli:

v = Vo g x t,

Preeni put u nekom vremenskom trenutku e biti

s = Vo x t x gt2

Vrijeme pri zaustavljanju e biti

t = Vo/g

Ukupno vrijeme (t) penjanja do visine (h) dobie se iz jednaine brzine, ako je ona na
toj visini jednaka 0. Zamjenom vrijednosti vremena (t) u jednaini

s = Vo x t x gt2 i izjednaavajui preeni put sa visinom (h) dobie se:

s = h = Vo2/g g x Vo2/2g2

h = 2 x g x Vo2 g x Vo2/2g2 x g2

h = g x Vo2/2g2

98

h = Vo2/2g

Vo2 = 2 x g x h

To znai da e tijelo koje se kree veom poetnom brzinom dostii veu visinu (h).
Kada tijelo dostigne najveu visinu (h) njegova brzina postaje jednaka 0. Poslije toga
tijelo e pod uticajem sile tee poeti slobodno da pada vertikalno na dole.

9.1.2. Slobodan pad

Kod slobodnog pada poetna brzina je jednaka 0, a zatim se postepeno poveava

sve vie to je preeni put vei. Brzina kretanja pri slobodnom padu se moe
predstaviti formulom: v = g x t, a preeni put: s = h = x g x t2

Zamjenomvrijednosti za vrijeme (t) iz jednaine t = v/g u jednainu preenog puta pri

slobodnom padu s = g x t2/2, odreuje se vrijednost puta kod slobodnog pada:

h = g/2 x v2/g2

h = v2/2 x g

odakle se izraunava vrijednost brzine kretanja kod slobodnog pada:

v2 = 2 g h

Vrijednost brzine kretanja i kod slobodnog pada i kod vertikalnog hitca se izraava na isti
nain i istim vrijednostima.

9.2. Krivolinijska kretanja

U sloenim kretanjima ovjeka impulsi sile se najee saoptavaju pod odreenim

uglom u odnosu na vertikalu, tako da je i dejstvo sile tee uvijek pod uglom na pravac
impulsa sile. Kretanje koje nastaje je sloeno kretanje. Na teite tijela ili sistema vie
dijelova tijela dejstvuje sila koja proizvodi jednako kretanje (impuls sile) i sila koja proizvodi
jednako ubrzano kretanje (sila tee). Slaganjem ta dva kretanja nastaje krivolinijsko kretanje.
U krivolinijska kretanja spadaju horizontalni hitac i kosi hitac.

9.2.1. Horizontalni hitac

Horizontalni hitac je materijalna taka izbaena horizontalno poetnom brzinom Vo i

potinjena samo dejstvu sile tee. Ako je neko tijelo odbaeno u horizontalnom pravcu

99

odreenom poetnom brzinom (Vo) ono bi se, prema prvom Njutnovom zakonu, kretalo
jednoliko u horizontalnom pravcu, sve dok neka druga sila ne promjeni takvo kretanje. Poslije
saoptavanja kretanja u horizontalnom smjeru sa odreenom poetnom brzinom (Vo),
tijelo bi se kretalo jednoliko i pravolinijski, a vrijednost puta (s) bi iznosila:

s = x = Vo t

Istovremeno, usljed dejstva sile zemljine tee, isto tijelo bi slobodno padalo i za to vrijeme
prelo put:

s = y = h = g/2 t2

Stavljanjem vrijednosti vremena (v) iz jednaine v = s/t:

t = x/v

u jednainu puta s = y = h = g/2 t2 dobija se:

y = g x2/2 Vo2

g x2 = 2 Vo2 y

x2 = 2 Vo2/g y

Prethodna jednaina je jednaina putanje. Ona je parabola, a vrijednost Vo2/g predstavlja

parametar parabole. Karakteristian primjer, a i najei u ivotu, je skok u vis.

9.2.2. Kosi hitac

Ako je neko tijelo baenopod uglom (alfa) prema horizontali, ono bi se kretalo pod dejstvom
saoptene poetne brzine (Vo) pravolinijski i za odreeno vrijeme (t) bi tijelo prelo
odreeni put (s = Vo t). Kako na isto tijelo istovremeno djeluje i sila tee, to tijelo, ili teite tog
tijela, prelazi i put (s = g t2/2) koji je usmjeren po vertikali na nie. Na taj nain nastaje
sloeno kretanje koje se zove kosi hitac. Napadni ugao (alfa) se naziva elevacionim uglom. To
je kretanje sloeno iz dva pravolinijska kretanja: jednolikog, usljed poetne brzine (Vo), i
nejednolikog, usljed dejstva sile tee: koso odbaeno tijelo (M) e se kretati po luku.
Tijelo e se kretati horizontalno po pravcu i jednoliko po brzini koja je jednaka projekciji
poetne brzine na horizontalnu osu Ox, pa e u datom vremenu prei put:

x = Vo t cos alfa

Istovremeno e se isto tijelo kretati i u vertikalnom pravcu nejednakom brzinom koja

je jednaka razlici projekcije poetne brzine na vertikalnu osu Oy:

y + g/2 t2 = Vo t sin alfa

y = Vo t sin alfa g/2 t2

100

Stavljanjem vrijednosti vremena (t) iz jednaine x = Vo t cos alfa u prethodnu

jednainu, eliminisae se vrijeme:

t = x/Vo cos alfa

y = Vo x sin alfa/Vo cos alfa g x2/2 Vo2 cos2 alfa

Uproavanjem gornje jednaine:

sin alfa/cos alfa = tg alfa

dobija se:

y = x tg alfa g x2/2 Vo2 cos2 alfa

9.3. Kinematika fundamentalnih kretanja

9.3.1. Osnovne kinematike veliine

Prirodno (fundamentalno) kretanje je zajedniki naziv za hodanje i tranje.

Ciklus fundamentalnih kretanja razlae se na dvije faze:

Faza zamaha predstavlja dio ciklusa tokom koga se kree u ventralnom smijeru,
odnosno, stopalo je bez kontakta sa podlogom (od pozicije I do pozicije III),

Faza podupiranja predstavlja dio ciklusa tokom koga noga podupire tijelo, odnosno, stopalo
je u kontaktu s podlogom (pozicije III V).
Dalje, svaka faza se dijeli na po dva perioda:

a) Period zadnjeg zamaha od trenutka kada stopalo izgubi kontakt sa podlogom, do trenutka kada
proe vertikalu odreenu zglobom kuka, tj. kada stopalo prestigne kuk

(pozicije I do II),
b) Period prednjeg zamaha od trenutka kada stopalo prestigne kuk, do trenutka kada
dodirne podlogu (pozicije II III),
a) Period prednjeg podupiranja od trenutka stupanja u kontakt sa podlogom, do trenutka
kada se centar zgloba kuka nae iznad centra oslonca, tj. kada kuk prestigne stopalo
(pozicije III IV),

b) Period zadnjeg podupiranja od trenutka kada kuk prestigne stopalo do trenutka gubitka
kontakta sa podlogom (pozicije IV V).
5.

Ciklus tranja dijeli se na:

Fazu kontakta jedno stopalo je u kontaktu sa podlogom,

Fazu leta obje noge su u periodu zamaha.

101

9.4. Osnovne kinematike eme sloenih

Kompleks pokreta, koji izaziva jedan mii neposredno u predjelu svoje lokacije i
posredno na susjedne dijelove tijela, naziva se lanac pokreta ili kinetiki lanac.

Na osnovu toga definiu se otvoreni (oba kraja otvorena), poluotvoreni (jedan kraj otvoren, a
drugi zatvoren) i zatvoreni kinetiki lanci (oba kraja zatvorena).

Razlikuju se dvije osnovne kinematike eme sloenih kretanja:

Sukcesivna kinematika ema (sukcesivna ema) kretanje se zapoinje u zglobu

jednog kraja kinetikog lanca, a zatim se redom ukljuuju susjedni zglobovi, sve dok
cijeli lanac ne bude u pokretu,
Simultana kinematika ema (simultana ema) kretanje se istovremeno
zapoinje i vri u svim zglobovima kinetikog lanca.

9.4.1. Sukcesivna kinematika ema bacanja, utevi, udarci i skokovi

Dijeli se na:

Otvorenu kinematiku emu (otvorenu emu) kretanje se prenosi od zatvorenog ka

otvorenom kraju kinetikog lanca,
Zatvorenu kinematiku emu (zatvorenu emu) kretanje se prenosi od otvorenog ka
zatvorenom kraju kinetikog lanca.

9.4.2. Simultana kinematika ema prostorna tanost i djelovanje velikom silom

9.5. Reim povratnih pokreta

Da bi se takav reim miia dobio u prirodnim uslovima kretanja, pokret treba da se

najprije izvri u suprotnom, a poslije toga u eljenom smjeru u smjeru u kome ti miii
djeluju kao agonisti.

Najvanije od ovih pojava su sljedee:

Potencijacija kontraktilne komponente miia,

Koritenje energije elastine deformacije,
Poveanje amplitude pokreta,
Izbjegavanje efekata prelaznog reima,
Refleksna potencijacija miia.

102

10. DINAMIKA LOKOMOTORNOG APARATA (SILE KOJE DJELUJU

NA TIJELO

10.1. Osnovni zakoni mehanike

Isak Njutn je u svom poznatom djelu Matematiki principi prirodne filozofije (London,

1687, god.) dao definiciju sile u svoja tri zakona.

Zakoni potpuno definiu silu i to: njeno postojanje, osobine (pravac, smjer i intenzitet) i njen
izvor.

I. Njutnov zakon zakon inercije;

Svako tijelo tei da ostane u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja sve
dotle dok nije primorano nekim silama da promijeni svoje stanje.

Primjer: Kada bi eljeli pokrenuti vagon koji se nalazi u relativnom mirovanju na inama, a
moramo na njega djelovati snagom naih miia poguraemo ga,ali odmah zapaamo da
e najvee naprezanje biti upotrijebljeno na zapoinjanje njegovog kretanja. Kad se
vagon pokrene, za odravanje tog kretanja e biti potrebno manje naprezanje. Ako nismo
u stanju vagon pokrenuti sami iz mjesta, pa to uini nekoliko ljudi, vagon e dobiti
izvjesnu brzinu kretanja, tada emo moi sami dalje dalje odravati to kretanje. Ali sada
opet, ponovo e biti potrebno veliko naprezanje da se pokrenuti vagon zaustavi.

Sve je ovo zbog tenje koju otkrivaju sva materijlna tijela, da svoju brzinu odre
nepromjenljivom. Tu osobinu svih tijela, koja se ispoljava kao tenja da se vlastita brzina
odri nepromjenjivom, uoio je poznati naunik Galilej jo 1609. god. i nazvao je
postojanou ili inercijom (lat. Inertia=ljenjivost). Inercija se najvidljivije manifestuje
kada neki vanjski uzroci izvode tijelo iz stanja mirovanja, odnosno kada mu mijenjaju brzinu (
ubrzavaju ili usporavaju).

Dakle, ako na tijelo koje se nalazi u kretanju ne bi djelovala nikakva sila, ono bi trebalo da
produi kretanje stalnom brzinom i istim pravcem. Meutim, ovo nismo u stanju da u sferi
zemljinog uticaja i eksperimentalno dokaemo, jer se potrebni uslovi za to ne mogu ostvariti.

Inercija je direktno proporcionalna, direktno zavisna od materijalnosti tijela to je masa vea, i

inertnost mase je vea. Dakle, treba vie snage da se pomjeri ili zaustavi tee tijelo. Kugla
manje mase e se dalje otkotrljati od kugle vee mase ako se obje potisnu istom silom.

II. Njutnov zakon zakon ekvivalencije;

Promjena kretanja s razmjerna je sili koja djeluje na tijelo i vri se upravcu njenog
dejstva nezavisno od dejstva drugih sila.

Ovaj aksiom iskazao je pomenuti naunik Galilej ve 1632. godine.Ovaj zakon se jo

naziva i zakon ekvivalencije.

103

Dakle, sila je uzrok promjeni stanja kretanja, uzrok nastajanju ubrzanja, a masa je njena
inercija.Uzrok ovim razliitim otporima Njutn je nazvao masom (lat. massa = tijesto,
gruda). Tea tijela imaju veu masu nego laka tijela. Ako podjednakom silom udaramo dvije
drvene kugle na horizontalnoj i glatkoj podlozi, a jedna od njih je dva puta tea, ona koja je dva
puta laka otkotrljae se na dva puta veu daljinu nego ona tea. Ukoliko je ubrzanje tijela
vee,utoliko je vea i sila koja na tijelo djeluje. Prema tome, sila i ubrzanje su u
meusobnoj uzronoj vezi, a sa druge strane ubrzanje zavisi i od mase tijela.

Ako se u vozu, koji se kree, pusti neko tijelo da padne vertikalno, ono e pasti na pod na
isto mjesto,bez obzira da li se voz kree ili je u miru. Pri svakom padanju tijela moe se
vidjeti da je ubrzanje stalno.To znai da je dejstvo tee uvijek podjednako, kako u toku
prve sekunde, kada je tijelo polazilo iz mirovanja, tako i u toku ma koje sekunde, kada je tijelo
ve imalo izvjesnu brzinu. Isto tako i pri svakom promjenjivom kretanju prirataj brzine uvijek je
proporcionalan sili i ne zavisi od toga da li je tijelo polazilo iz mira ili je u kretanju.

Odreivanje jaine sile pomou II. Njutnovog zakona kretanja, tj. pomou jednaine F
= m x a, predstavlja dinamiko mjerenje sile. Veliina mase nekog tijela ne ocjenjuje
se samo prema veliini njegove teine, koja je rezultat sile tee, nego i prema veliini
otpora kojim se tijelo usljed inercije protivi promjeni svoga stanja mirovanja ili kretanja, tj.
odupire se svakom ubrzanju ili usporavanju.

Iz jednaine F = m x a proizilazi da je inertna masa nekog tijela m = f/a, ili kazano

rijeima: inertna masa nekog tijela je upravno srazmjerna sili koja mu daje ubrzanje, a
obrnuto je srazmjerna tom ubrzanju. Zbog toga ne treba praviti razliku izmeu teke i
interne mase. Prema tome masa se moe definisati kao veliina otpora tijela protiv
promjene kretanja, tj. masa je mjera inercije tijela.

III Njutnov zakon zakon akcije i reakcije;

Kad god neko tijelo djeluje nekom silom (akcija) na drugo tijelo javlja se suprotna sila
iste jaine (reakcija) sa drugog tijela, dakle, akcija je uvijek jednaka reakciji.

Sila kojom se neko tijelo odupire djelovanju spoljanje sile (akcija) zove se reakcija. Dakle,
svaka sila (akcija) izaziva protiv silu (reakciju) koja je po veliini jednaka akcija, ali je
suprotnoga smjera.To je trei zakon mehanike ili trei Njutnov zakon.Prema tome,
kada se govori o sili u mehanici, uvijek treba imati u vidu dva tijela i dvije sile.

Ako tijelo A djeluje na tijelo B silom F1, onda i tijelo B djeluje na tijelo A silom F2, iz
ega proizilazi:

F1 = - F2 ........ ili .......... F1 + F2 = 0

jer sile imaju jednake intenzitete, ali suprotnog su smjera.

Utvreno je da svakoj pojavi mora da postoji uzrok u samoj sredini. Svakom

djelovanju spoljanje sredine odgovara isto toliko suprotno djelovanje tijela. Spoljanja sila
koja djeluje na tijelo zove se akcija, a sila koja se nastavlja nasuprot njoj, zove se reakcija.

104

Naprimjer: Pri pucanju iz puke, barutni gasovi daju zrnu impuls u smislu kretanja unaprijed,
a puka ima trzanje unazad. Puka e se pomjeriti daleko manje unazad jer joj je
masa velika, nasuprot zrnu koje e odletjeti na veliku daljinu.

10.2. Definisanje sila

Sila je jedan od onih pojmova fizike koji se ne mogu tano definisati. Meutim, pojam
sile je poznat iz svakodnevnog ivota. Pojam sile se moe vidjeti kao subjektivni
osjeaj naprezanja miia pri obavljanju fizikog rada, ili kada pritiskom ake na tijelo
proizvodimo silu koja u optem sluaju izaziva kretanje tijela.

Sile sa kojima se susreemo u praktinom ivotu su: miina snaga ljudi i ivotinja,
pritisak vjetra, vode ili vodene pare (sile otpora) molekulske sile /kohezija i adhezija/, sile
gravitacije, sile trenja ili sila inercije od promjene veliine ili smjera kretanja i dr. Pod
pojmom sile podrazumijevamo veliinu meusobnog djelovanja dvaju tijela usljed
koga nastaje promjena ili poloaja cjelokupnog tijela, ili poloaja njegovih dijelova.

Dakle, sila je uzrok promjeni stanja kretanja tijela ili njegovoj deformaciji. Iskustvo nam otkriva
da svaka sila djeluje izjesnom jainom, da im odreen pravac i smjer u kome djeluje.

Prema tome, sila je vektorska veliina.

Sila se u optem sluaju definie kao prva derivacija impulsa (mv), po vremenu (t).

F = d (mv)/dt

Ako je kretanje takvo da se masa tijela ne mijenja (m = konstanta), tada se gornji izraz moe
napisati u obliku:

F = m dv/dt =m x a; gdje je a = dv/dt ubrzanje tijela.

Jedinica za silu je njutn (N), a to je sila koja masi od jednog kilograma daje ubrzanje od
jednog metra u sekundi na kvadrat.

1N = kg ms

Sila je vektorska veliina i moe se u koordinatnom sistemu prikazati pomou projekcija na

koordinatne osi. Komponente, odnosno projekcije vektora sile u skalarne veliine (Fx, Fy,
Fz), i jednake su odsjecima koje omeuje projekcija poetka i kraja vektora sila (F). One
su rezultat umnoka vektora i kosinusa ugla izmeu odgovarajue ose, tj.

Fx = Fcos , Fy = Fcos , Fz = Fcosy.

10.2.1. Sile koje djeluju na tijelo

Jedini mogui uzrok kretanja su sile koje nastaju interakcijom dva ili vie tijela. Isto
vai i za kretanje lokomotornog aparata ovjeka.

105

Sile koje djeluju na tijelo moemo podjeliti na: akivne i pasivne.

Sile koje reguliu kretanje tijela dijelimo na: unutarnje i spoljne.

Unutarnje sile su sile koje nastaju i djeluju unutar lokomotornog aparata.

U unutranje sile spadaju: -miina sila,

-sila kotane interakcije, -sila zglobnog trenja,

-sila abdonimalnog pritiska,

-sila zatezanja zglobnih stabilizatora, -sila zatezanja mekih tkiva.

Najvanija meu njima je svakako miina sila o kojoj je bilo govora u prethodnim
poglavljima.

Spoljne sile:

gravitaciona sila,
sila inercije,
centrifugalna sila (zavisi od sile inercije),
sila reakcije podloge,
sile trenja komponenta sile reakcije podloge

10.2.1.1. Gravitaciona sila

Najvanija i u pokretima tijela uvijek prisutna sila je gravitaciona sila, kojom Zemlja privlai
tijela u svojoj blizini. Na samoj njenoj povrnini, odnosno, u uslovima u kojima

biomehanika skoro iskljuivo ispituje kretanja, rezultat dejstva ove sile na tijelo je
konstantno gravitaciono ubrzanje (tzv. ubrzanje zemljine tee) :

g = 9.81 m/s 10 m/s

Na osnovu ovoga se pravi razlika izmeu mase i teine: dok je masa (jedinica kg)
osnovno svojstvo tijela koje predstavlja mjeru njegovog suprostavljanja dejstvu sile, teina G
je sila (jedinica N) kojom zemljina gravitacija djeluje na tijelo te mase. Iz ovoga direktno
slijedi da je tijelo mase od 1 kg tesko oko 10N. Na osnovu gornje definicije teine slijedi da
drugi Njutnov zakon primijenjen na dejstvo gravitacione sile, moe da se napie kao:

G=mg

Gravitaciona sila djeluje na sva tijela na povrini Zemlje i lokomotorni aparat se preteni dio
vremena opire njenom dejstvu.

106

Opti zakljuak bi bio da se promjenom meusobnog poloaja segmenata kinetikog

lanca moe promijeniti optereenje koje miiima namee teina tijela (i, eventualno,
dodatnog tereta).

Meutim ne postoji optimalan poloaj tijela u odnosu na dejstvo gravitacione sile. On

zavisi od kriterijuma po kome se vri optimizacija ili, preciznije, od toga ta je motoriki
zadatak tog poloaja ili pokreta u njemu.

U obinom govoru ovo se moe formulisati kao: podii teret nogama, a ne leima.

10.2.1.2. Sila inercije

Prema I. Njutnovom zakonu tijela se kreu ravnomjerno i pravolinijski dok na njih ne

pone da djeluje spoljna sila. Svojstvo tijela da se opire njenom djelovanju proporcionalno je
njegovoj masi i naziva se inercija. Posljedica ovoga je da tijelo koje mijenja svoje kretanje
pod dejstvom sile nokog drugog tijela, zahvaljujui inerciji djeluje silom na to drugo
tijelo. Ta sila se naziva silom inercije. Tako, na primjer, kugla pri bacanju djeluje povratnom
silom (tj. silom inercije ) na aku koja je ubrzava, noga pri zamahu djeluje silom inercije na
ostale segmente tijela u suprotnom smjeru od smjera svog ubrzanja itd. Pri tome, ova sila
direktno zavisi od mase tijela i njegovog ubrzanja.

Jedan od estih primjera dejstva ove sile u biomehanici je centrifugalna sila. Ona
nastaje pri krivolinijskom kretanj tijela, koja je rezultat centralnog ubrzanja. Tijelo se tome
opire silom suprotnog smjera Fc koja je jednaka proizvodu mase i centralnog ubrzanja ac:

Fc = m x a

Bacanje kladiva je tipino kretanje u kome sila inercije u formi centrifugalne sile igra
vanu ulogu. Drugi poznati primjer djelovanja sile inercije je trenje, ili vonja bicikla
po krunoj stazi. Ova sila mora da se kompenzuje nagibom tijela u frontalnoj ravni,
pri emu se javlja suprotno usmjerena komponenta gravitacione sile Gx. Ako je ugao nagiba
tijela , ova komponenta je:

Gx = m g tg

10.2.1.3. Sila reakcije podloge

To je osnovna sila preko koje lokomotorni aparat mijenja svoje kretanje u odnosu na okolinu. Ona
nastaje kao rezultat mehanikog kontakta tijela sa vrstim predmetima iz svoje okoline

(stopala ili ake sa tlom, karlice sa sjeditem stolice, ruku sa vratilom ili rukohvatom itd). Pod
podlogom se obino podrazumijeva uvrena ili dovoljno masivna tijela, na ije
kretanje ovjek ne moe bitno da utie svojim silama. Postojanje sile reakcije podloge
direktno slijedi iz III. Njutnovog zakona: Sila kojom tijelo djeluje na podlogu proizvodi silu
reakcije (istog intenziteta i pravca, a suprotnog smjera) kojom oslonac djeluje na tijelo.
Podloga je nepokretna jer sila kojom lokomotorni aparat na nju djeluje nema efekta, dok
njene reakcije sila reakcije podloga, mijenja kretanje tijela.

107

10.2.1.4. Sila trenja komponenta sile reakcije podloge

Pojava trenja se, pored ostalog, ispoljava preko sile koja nastaje na dodirnim povrinama dva

vrsta tijela i suprostavlja se njihovom meusobnom klizanju. Ova pojava se naziva

statikim trenjem, i u njoj su ove dvije sile istog intenziteta i pravca, ali suprotnog smjera.
Ako aktivna sila F nastavi da raste, u jednom trenutku sila trenja Ftr, dostie svoju
maksimalnu vrijednost. Zbog toga sila F nadvladava i tijelo poinje da kliza. Sila Ftr i
dalje zadrava maksimalnu vrijednost i djeluje u suprotnom smjeru od smjera ovog klizanja.
Ova pojava se naziva dinamikim trenjem. Iz ovog slijedi da se sila trenja (bilo
statikog, bilo dinamikog) uvijek javlja kao reakcija neke druge, aktivne sile koja izaziva
(ili tei da izazove) meusobno klizanje dvije povrine. Zbog toga je sila trenja uvijek
usmjerena suprotno od smjera klizanja.

Istraivanja su pokazala da sila trenja zavisi od fizikoh osobina tijela u kontaktu, kao
i od normalne komponente sile koja djeluje izmeu njih.

Ta zavisnost moe se prikazati jednainom:

Ftr = N

gdje je N normalna komponenta sile, a koeficijent trenja.

Naime pri kretanju ovjeka sila trenja predstavlja komponentu sile reakcije podloga
usmjerenu du povrine dodira tijela sa podlogom.

10.2.2. Metoda dijagrama sila

Dijagram sila pretstavlja jednostavan prikaz (skicu) tijela ili nekog njegovog segmenta i sila
kojima okolina djeluje.
Ovaj metod se sastoji iz sljedeih postupaka:

izabrati biomehaniki sistem na kome e se metod primijeniti

prikazati sistem skicom u formi nekog biomehanikog modela

na modelu strelicama ucrtati vektore sila koje na njega djeluju spolja vodei rauna da

vektori djeluju u svojim napad.tak.

Ovakav dijagram daje osnovu za kvalitativnu analizu, jer prikazuje sve sile koje djeluju na
sistem, njihove napadne take, pravce, smjerove i intenzitete njihovog dejstva.

10.3. Opti dinamiki elementi kretanja ovjeka

Mehaniko kretanje je mijenjanje poloaja nekog tijela u odnosu na druga tijela za

koja se uslovno smatra da miruju. ovjekova kretanja mogu biti: aktivna i pasivna.
Aktivna kretanja su kretanja izazvana vlastitim silama, radom vlastitih miia.Pasivno
kretanje je npr. vonja u nekim mainama, slobodni pad itd. Jedina sila kojom ovjek,
kao i svako ivo bie, moe direktno upravljati je sila miia. Pomou sile miia
savladavaju se sve ostale sile, kako spoljnje tako i unutranje. Najee se
savladava sila zemljine tee koja dejstvuje konstantno, a miina aktivnost je
usmjerena na savladavanje tih sila u smislu odupiranja o vrstu podlogu.

108

10.3.1. Impuls sile

10.3.1.1. Impuls sile i koliin kretanja

Kod sudara tijela javlja se kratkotrajni i intenzivno dejstvo sile. Takve sile se zovu impulsivne
sile, a javlja se kod sudara nogu ovjeka koji hoda, tri ili skae sa tlom.Uzavisnosti od
snage i vrstine podloge, efekat odraznog impulsa moe biti usmjeren na kretanje ili moe
doi do rasipanja sile.Imajui u vidu da su impuls sile i koliina kretanja vektorske
veliine, efekat dejstva impulsa sile na neko tijelo zavisie od njgovog smjera i od smjera
koliine kretanja koje je tijelo imalo prije dejstva ovog impulsa.

10.3.1.2. Impuls sile i reakcija podloge

Poznavanje zakona impulsa je od velikog znaaja za razumijevanje i analizu

lokomocije. Najvanija sila kojom ovjek indirektno upravlja svojim kretanjem je sila
reakcije podloge.Faza zadnjeg odupiranja je osnovni dinamiki elemenat prirodnog
naina kretanja. U ovom sluaju je impuls miine sile usmjeren nazad i dole,
odnosno sila reakcije vrste podloge djeluje u smjeru naprijed i gore. I u ovom sluaju
sila reakcije vrste podloge dejstvuje svojim komponentama, odnosno projekcijama.

10.3.1.3. Udarni impuls

Po zakonu impulsa, ovo promjene su rezultat dejstva impulsa sile koja djeluje na povrini interakcije
dva tijela ili tijela i podloge. U mnogim sluajevima zbog krutosti povrina koje dolaze u kontakt,
trajanje ove interakcije je veoma kratko, pa se razvijaju velike sile. Ta pojava se u biomehanici naziva
udarnim impulsom. Ona nastaje pri udarima segmenata tijela u druge objekte, pri emu si zbog
krutosti njihovih povrina (tj. kratkog vremena interakcije) razvijaju velike sile. Ove sile esto
dovode do hroninih ili akutnih povreda lokomotornog aparata i to ukazuje na vanost
izuavanja udarnog impulsa u biomehanici.

10.3.1.3.1. Ekscentrini odrazni impuls

To je najei oblik saoptavanja impulsa unutranjim silama. Kada se impuls sile saopti
ekscentrino, sila reakcije vrste podloge se razlae na komponente, od kojih jedna
dejstvuje prema teitu tijela ili sistema vie tijela (izvodi kretanje), a druga ima upravan smjer
na prvu komponentu (saoptava tijelu obrtanje u sljedeoj fazi kretanja).

109

11. PODJELA POKRETA I KRETANJA

Sa mehanikog aspekta sva kretanja moemo posmatrati kao:

translatorna kretanja i
rotaciona kretanja.
U sutini se pokreti lokomotornog aparata vre u zglobovima.

Pokretni zglobovi, koji su najvaniji u lokomociji, dozvoljavaju samo krune pokrete.

Moe se, generalno, zakljuiti da su u osnovi pokreti ovjeka rotacioni. Rotaciona
kretanja se ne javljaju samo u osnovnim pokretima. Kinematike veliine koje opisuju
rotaciju primjenjuju se i na druga sloenija kretanja.
S druge strane ako ne posmatramo kretanje cijelog segmenta ve samo jedne
njegove take (npr. teite tog dijela tijela), rotaciono kretanje moe da se prikae
translatornim.

Zahvaljujui ovakvoj mogunosti, u biomehanici, se iz praktinih razloga kretanje

figurativnih taaka obino opisuje jednainama translacij, a kretanje figurativnih osi,
prema potrebi ili nainu kretanja, translacijom ili rotacijom.

Podjele na pravolinijska i krivolinijska kretanja kao i na jednolika i nejednolika koristi se

rijetko u biomehanikim analizama.

Najvanija podjela kretanja je podjela na osnovne i sloene pokrete.

Osnovni pokret je pokret koji se vri u jednom zglobu i u jednoj ravni. Svi osnovni pokreti
koji se simultano izvode zajedno ine sloeni pokret, ili ako se njima bitno mijenja i
poloaj tijela u prostoru sloeno kretanje.

Vana podjela pokreta u biomehanici je podjela na ciklina i aciklina:

ciklina,
aciklina.

Ciklino kretanje (ciklini pokret) se sastoji iz identinih sekvencija pokreta

(ciklusa) jednakog trajanja, koje se uzastopno ponavljaju. Trajanje jednog ciklusa naziva se
periodom pokreta.Osim perioda, ciklino kretanja karakterie i frekvancija pokreta (broj
ciklusa u jedinici vremena), a dobije se kao reciprona vrijednost perioda (T).

F = 1/ T [s= Hz]

Frekvencija pokreta i duina ciklusa se smatraju osnovnim kinematikim veliinama

koje opisuju ciklina kretanja.

Brzina ciklinog kretanja izraunava se ovako:

V = f s [ m / s ]; gdje je f frekvancija pokreta a s duina ciklusa

Tipina ciklina kretanja ovjeka su:

110

hodanje,
tranje,
plivanje,
veslanje,
vonja bicikla itd.

Aciklina kretanja su kretanja koja nemaju svojstva ciklinosti kao npr. vertikalni skok,
ut na gol, skok ut u rukometu, fintiranje, blokiranje itd. Ciklino kretanje moe da se
smatra aciklinim ako se posmatra samo jedan njegov ciklus. Ponekad je vrlo teko
odvojiti ciklina od aciklinih pokreta, npr. u sprintu, prvi nekoliko koraka na startu se
znatno razlikuju, a svaki naredni korak karakterie krai period, vea duina, vea
ugaona brzina u zglobovima itd. Zato se u biomehnici koristi naziv kvaziciklina kretanja.

11.1. Uspostavljanje kretanja

Uspostavljanje kretanja se moe izvriti iz labilne,stabilne i indiferentne vrste ravnotee.

Uspostavljanje kretanja iz normalnog uspravnog stava u labilnoj vrsti ravnotee moe biti:

Uspostavljanje kretanja naprijed,

Uspostavljanje kretanja nazad,

Uspostavljanje kretanja u stranu,

Uspostavljanje kretanja iz stabilne vrste ravnotee

Najjednostavniji primjer uspostavljanje kretanja iz stabilne vrste ravnotee je uspostavljanje

kretanja iz visa slobodnog koji se moe izvoditi u sagitalnoj,frontalnoj i horizontalnoj ravni (u
odnosu na tijelo).Najednostavniji primjer uspostavljanja kretanja iz visa slobodnog u
sagitalnoj ravni su njihanja,a u frontalnoj ravni odnjisi u desno i u lijevo.

Primjer za uspostavljanje kretanja iz indiferentne vrste ravnotee se uzima iz grupe

kovrtljaja,od kojih je najei kovrtljaj nazad iz upora prednjeg na vratilu.

Osnovni principi uspostavljanja kretanja iz indiferentne vrste ravnotee su:

-pomou unutranjih sila uz saradnju sa spoljanjim silama,naruiti indiferentnu vrstu

ravnotee i omoguiti aktivno dejstvo sile tee,

-po uspostavljenom kretanju pod dejstvom sile tee ponovo ukljuiti unutranje sile i
dovesti tijelo u poloaj indiferentne vrste ravnotee i odrati taj poloaj.

111

12. KRETANJE U FLUIDU

12.1. Mehanike osnove kretanja tijela u fluidu

zakonitosti kretanja u gasovima zrak aerodinamika/mehanika

zakonitosti kretanja u tenosti voda hidrodinamika/mehanika

12.2. Interakcija krutog tijela i fluida

Neovisno od toga dali se kree tijelo ili fluid,

Najee tijelo miruje, a fluid se kree, jer je takav prikaz laki za analizu.
Tijelo se predstavlja kao 2D oblik, a fluid kao strujnice (silnice) crte koja prikazuju kretanje
fluida.
Fluid se kree oko tijela na dva naina:

laminarno ( strujanje ) pravilno - paralelne silnice pri malim brzinama.

turbulentno - nepravilno kretanje dijelova fluida pri poveanim brzinama.

12.3. Sila otpora pri kretanju kroz fluide

Sila otpora koja se javlja pri kretanju kroz vodu ili zrak moe se izraunati
pomou formule:
Fo= C A v2

Gdje je:

Fo - sila otpora,
C - koeficijent otpora,
- koeficijent gustine fluida,

A -povrine poprijenog presjeka tijela,

v - brzina strujanja fluida

Koeficijent otpora C je bezdimenzionalan parametar koji zavisi iskljuivo od

oblika tijela. Pri kretanju kroz zrak naziva se koeficijentom aerodinaminosti a pri
kretanju kroz vodu koeficijentom hidrodinaminosti.

U proraun se ukljuuje i sila povrinskog trenja iji intenzitet nije veliki pa se u nekim
sluajevima zanemari. Zavisi o vrsti materije preko koje prelaze silnice fluida.

12.4. Kretanje kroz vazduh

ovjekova kretanja se najee odvijaju kroz vazduh, u gasovitom fluidu jer je vazduh prirodna
sredina razvoja ljudske vrste, za koju su vezane sve njegove funkcije. Nauka o gasovima naziva se
aeromehanika (gr. aer = vazduh). Aerostatika ispituje ravnoteu vazduha

(gasova), a aerodinamika ispituje kretanje gasova. Vazduh je sredina neophodna za ivot, i u

112

njemu stalno ivimo i kreemo se. Kohezija je kod vazduha manja nego kod tenosti,
zbog ega su i njegovi djelii pokretljiviji. Molekuli gasova uslijed toplote tee da se
progresivno rasture na sve strane. Ova tenja je kao sila vea od njihove kohezije, pa
zbog toga vazduh uvijek ispunjava svaki prostor.

Ta tenja gasova - vazduha da se ire, zove se ekspanzivna sila ili napon gasa. Poto izmeu
djelia gasova zbog napona uvijek postoje znatna odstojanja gasovi se mogu lako sabiti
zbog ega kaemo da su gasovi lako stiljivi. Kada prestane vanjski pritisak, gasovi uvijek
zauzimaju raniju zapre- minu, to znai da posjeduju - elastinost zapremine, daleko u
irim granicama nego tenosti. Jedan litar vazduha je oko 773 puta laki od jednog litra
vode, to znai da mu je gustina za toliko puta manja. Pritisak kroz gasove prenosi se
jednako u svim pravcima kao i kroz tenosti (npr. pritisak u naduvanoj lopti). Uslijed toga, i
vazduh kao i voda, posjeduje takoer pritisak. Svako tijelo opkoljeno vazduhom, postaje za
onoliko puta lake, koliko je teka njime istisnuta zapremina vazduha. To znai da je npr.
svako vrsto tijelo zapremine 1 m kubnog u vazduhu lake za 1,29 kp, jer je tolika teina
istisnutog vazduha. Vazduh je materijalno tijelo, pa kao takvo posjeduje i vlastiti pritisak, u sve
strane, pa i na dno. Taj pritisak se mjeri takozvanim atmosferama.

Otpor vazduha

Kretanje tijela u bezvazdunom prostoru se razlikuje od kretanja tijela sa istim elementima

(poetna brzina, elevacioni ugao, oblik tijela, poloaj tijela) kroz vazduh. Putanja tijela kroz
vazduh se zove balistika kriva. Postoji razlika izmeu parabole i balistike krive, i tim je
vea to je brzina kretanja vea, odnosno otpor vazduha vei. Parabola je simetrina
kriva sa tjemenom na polovini putanje, sa istim elevacionim i upadnim uglom. Balistika kriva
je nesimetrina i lei uvijek ispod parabole. Tjeme balistike krive je blie taki pada, tj.
penjui krak je duzi od padajueg kraka, upadni ugao je vei od elevacionog ugla.

U odnosu na tijelo, otpor vazduha se ne javlja samo sa prednje strane tijela, nego sa vie
strana. Vazduni otpor sprijeda (eoni o t p o r) se javlja u vidu p r i t i s k a. Sa zadnje
strane tijela se javlja otpor vazduha u vidu depresije (vazduni vrtlozi, koji nastaju uslijed
kovitlanja strujnica zbog tenje da se popuni praznina, nastala iza tijela.

Postoji jos i boni otpor, koji nastaje trenjem vazduha i bonih povrina tijela. Otpor vazduha
je rezultat dejstva tri komponente - pritiska, depresije i bonog otpora. Otpor vazduha je pasivna
sila, koja se moe vektorski prikazati sa intenzitetom, pravcem i smjerom. Otpor vazduha je kolinearan
sa silom kojoj se on suprotstavlja, ali je suprotnog smjera Otpor vazduha zavisi od veliine eone
povrine (poprenog presjeka), veliine bonih povrina, i od duine i oblika tijela. Pritisak je
vei ako je povrina poprenog presjeka vea. Ako su bone povrine vee, bie i boni

otpor vei. Depresija zavisi i od oblika tijela. Eksperimentalno je utvreno da povrine sa

kraim ivicama pruaju manji eoni otpor od tijela sa duim ivicama. eoni otpor kvadratne
povrine e biti manji od eonog otpora pravougaone povrine, iako su navedene povrine
po veliini iste. Otpor vazduha zavisi i od duine tijela. Najmanji otpor prua tijelo koje je 4-5
puta due od irine poprenog presjeka. Najmanji otpor ima estica vode koja prolazi kroz
vazduh kao rezultanta svih otpora (pritisak, depresija boni otpor) proporcionalno srazmjeran
povrini. Eksperiment je takoe

113

pokazao da se i otpor vazduha poveava, ako se poveava brzina kretanja, i to tako da

se otpor poveava srazmjerno kvadratu brzine ketanja. Ako se brzina povea tri puta,
otpor vazduha se povea devet puta. Moe se zakljuiti da su osnovni inioci od kojih
zavisi otpor vazduha, brzina kretanja tijela, oblik tijela i gustina fluida (vazduha).

Prve eksperimente za odreivanje otpora vazduha je vrio NJUTN. Na osnovu tih

eksperimenata je on postavio dva zakona:

1.Za male brzine (oko 1 m/sec) otpor vazduha (O) zavisi od konstante (c), od duine tijela (D)
i od brzine kretanja: O = c D v

2.Za vee brzine, ali manje od brzine zvuka, otpor vazduha zavisi od konstante (c), gustine

vazduha (q), veliine poprenog presjeka (A) i od kvadrata brzine kretanja:

O = c q A v

Otpor vazduha uvijek dejstvu- je upravno na povrinu tijela Ako je jedna povrina nagnuta na
smjer kretanja pod odreenim uglom, koji se zove napadni ugao (), otpor vazduha
(O) e se razloiti na komponente, od kojih je jedna eoni otpor () i dejstvuje u smislu
smanjivanja brzine kretanja, a druga se naziva uzgon (U) i predstavlja silu kojom se mogu i
letilice znatno tee od vazduha, kretati kroz vazduh (sl. 260). Ovom se komponentom moe
poveati visina skoka sa smukama, baenog koplja ili diska (sl. 261), ukoliko je brzina
kretanja dovoljno velika i ukoliko postoji potrebni napadni ugao.

Uzgon, odnosno vertikalna komponenta vazdunog otpora, ne zavisi srazmjerno od

veliine napadnog ugla. Uzgon raste sve dok napadni ugao ne postigne veliinu od 15. Ako
bi se na-padni ugao jo poveao ( >15), onda se uzgon smanjuje uslijed porasta vazdunih
vrtloga sa zadnje strane iste povrine (sl. 262). Posebnom konstrukcijom tih povrina sa
zadnje strane moe se uzgon poveati, poto se ispupavanjem te povrine (npr. profil
avionskog krila, profil diska) smanjuju vrtlozi, odnosno depresija.

Uzmimo primjer izbaaja diska. Spojiti preciznost i veliku brzinu izbaaja diska je veoma teko.
to se baca trudi da veom brzinom izbaci disk, to ee pravi greke. Pratei let diska po
pravcu bacanja, mogu se izdvojiti tri osnovne varijante izbaaja. U pozicijama: a) izbaaj sa
desnim krajem iznad lijevog, b) horizontalni, c) izbaaj lijevim krajem iznad desnog.

Pri izbaaju diska po prvoj varijanti deava se slijedee: zbog uticaja vazdune struje
u prsa sputa se lijevi kraj diska; pri tom ostaje boni ugao ka horizontu. Takav nain
izbacivanja diska je veoma nepogodan jer se u drugom dijelu leta lijevi kraj diska toliko
opusti, da zauzima boni poloaj ka zemlji i gubi letaka svojstva.

Ako se disk baca po drugoj varijanti moe da se postigne pravilan let ako nema vjetra. U
sluaju vjetra u prsa neophodno je koritenje iskljuivo tree varijante.

to je jai vjetar u prsa, to sa veim nagibom udesno (sa podignutim lijevim krajem u odnosu
na desni) treba izbaciti disk. Izravnavi se u letu, disk u drugom dijelu trajektorije zauzima ravan
poloaj ka zemlji i uporno se sputa do samog prizemljenja. Osim toga, (to se ve odnosi na vjetinu
"pogaanja boka"), disk treba da je izbaen bono u odnosu na smjer leta.

114

Da bi se smanjio otpor vazdune struje, naroito u drugom dijelu trajektorije leta,

pogodnije je disk izbacivati tako da boni ugao bude samo malo manji od ugla izlijetanja (sl.
263, III), u praksi, za sada ne uspijeva postizanje majstorstva tako visokog nivoa. U najboljem
sluaju boni ugao diska pri izlijetanju se podudara sa uglom izbacivanja i to ve prua
mogunost za postizanje dobrih rezultata Pogreno je izbacivanje diska, pri bilo kakvim
vazdunim uslovima, obavlja se pokretima podlaktice i savijanjem prstiju. Supinacija podlaktice
prije izbaaja diska smanjuje boni ugao, a pronacija ga poveava. Aktivno savijanje
prstiju poveava nagib ravni diska udesno (trea varijanta izbacivanja).

Ako se neko tijelo kree kroz vazduh velikom brzinom, i ako mu je gornja povrina vea od
donje (sl. 264) estice vazduha se sa prednje strane rastavljaju pa se iza tijela ponovo
sastaju. One estice, koje se kreu po gornjoj, veoj povrini, za isto vrijeme preu dui put
od estica koje se kreu po donjoj povrini za isto vrijeme preu dui put, odnono one se
kreu bre. U aeromehanici postoji zakonitost da je pritisak manji ako je strujanje bre. U ovom
sluaju se na gornjoj strani tijela javlja bre strujanje estica fluida, pa e sa te strane biti
pritisak manji, a sa donje vei, to e usloviti kretanje u smjeru manjeg pritiska, odnosno u
antigravitacionom smjeru. Ova nova sila se zove aerodinamika sila koja uslovljava
odstupanje od zakona kosog hica, a posljedica njenog dejstva e biti letenje.

Napadna linija ove sile nije upravna na pravac strujanja nego je uvijek otklonjena za
odreeni manji ugao (). Zato ova sila djeluje po komponentama. Jedna komponenta
predstavlja eoni otpor () a druga uzgon (U).

kod zraka manja je nego kod vode i mi se s lakoom kreemo kroz takav fluid jer je
puno rijei.

Molekuli gasa pri poveanju temperature tee da se progresivno rasture na sve

strane i ta je sile vea od sile kohezije gasa te se javlja efekat ekspanzije gasa.
Zbog male gustoe molekula i njihovog meu napona gasovi su stjenjiv fluid, tako
da se moe rei da imaju elastinost zapremine.

Jedan litar zraka laki je 773 puta od litre vode ali ipak ima teinu pa se moe izmjeriti i
pritisak koji vri na sve strane.
Pri kretanju tijela kroz zrak stvara se otpor zraka te se on uzima u obzir pri proraunima
kretanja sa brzinom iznad granine brzine.

12.4.1. Princip granine brzine

Granina brzina nekog tijela je brzina pri kojoj je sila otpora zraka jednaka njegovoj teini.

Znai brzina koju postigne neko tijelo pri slobodnom padu i koja se pri daljem
kretanju vie ne mijenja.

Dakle jednake su teina (m) i sila otpora:

C A v2 = m g

Pa dobijemo graninu brzinu:

Princip granine brzine glasi:

115

Sila otpora zraka utoliko vie utie na kretanje tijela, ukoliko je njegova trenutna
brzina blia njegovoj graninoj brzini.

12.4.2. Otpor vazduha

Otpor vazduha rezultat je dejstva tri komponente:

pritiska (eoni otpor),

depresije (turbulentni kovitlaci iza tijela),

bonog otpora (trenje zraka i bonih povrina)

Otpor zraka direktno ovisi od veliine eone povrine (poprenog presijeka), veliine
bonih povrina, duljine objekta i oblika objekta.

Otpor zraka se poveava sa poveanjem brzine kretanja i to srazmjerno kvadratu

brzine kretanja.

12.4.3. Dejstvo sile otpora vazduha na tijelo u fazi leta

Pojam sile uzgona

Sila uzgona moe da povea domet tijela u fazi leta, ako djeluje navie odnosno ako se tijelo
kree u optimalnom poloaju sa to manjom silom eonog otpora i to veom silom uzgona.

Sila uzgona direktno ovisi od napadnog ugla tijela koji je jednak uglu izmeu pravca
leta i pravca uzdune osi tijela kao i od oblika samog tijela.

12.4.4 Magnusov efekat

Ovakva pojava u mehanici fluida odnosi se na kretanja tijela sfernih oblika, u naem
sluaju, najee lopti.

Efekat se javalja samo ako lopta ima i translatorno i rotacijasko kretanje istovremeno, dakle
saopten joj je ekscentrian udarni impuls.

Kako se lopta rotira u letu tako se stvara nejednaki otpor zraka sa razliitih strana lopte te
ista mjenja svoje translatorno kretanje i zaokree ka strani sa manjim otporom.

12.4.5. Kretanje u tenom fluidu

Iako voda nije prirodna sredina u kojoj se razvija ivi ovjek, ta sredina ovjeku nije
nepoznata. U oblasti tjelesnog vaspitanja sprovodi u vodi. Takoer su se u toj sredini
razvili i mnogi sportovi, gdje se, u cilju to efikasnijeg koritenja sila miia, strogo
pridrava zakona hidromehanike.

Odravanje na vodi u stanju mirovanja, sa gledita hidrostatike, naziva se plivanje tijela.

Razne materije mogu imati istu zapreminu ali ne moraju da imaju i istu teinu. Da li e neko
tijelo da se odri na povrini vode ili e da potone, zavisi od njegove specifine teine. Ako

116

je jedan kubni centimetar neke materije tei od kubnog centimetra destilirane vode, onda ta materija
ima specifinu teinu veu od vode, odnosno od jedinice, i ta e materija da tone. Ona
materija, koja ima specifinu teinu manju od jedinice, odnosno iji je kubni centimetar laki
od kubnog centimetra destilovane vode, e se odravati na povrini vode. Specifina teina
ovjejeg tijela u cjelini se kree oko jedinice. Mlae osobe, osobe enskog pola i punije
osobe, u kojih prevladava adipozno tkivo, imaju specifinu teinu manju od jedinice i one se
lako odravaju na povrini vode. Koate i muskulozne osobe imaju specifinu teinu veu
od jedinice, i u uslovima mirovanja u vodi, one bi potonule.

Koliko e neko tijelo, ija je specifina teina manja od jedinice, da potone, moe se odrediti
Arhimedovim zakonom: Svako tijelo, potopljeno u vodi, prividno gubi od svoje teine onoliko, koliko
je teka koliina vode, istisnuta prilikom potapanja dotinog tijela. Sila koja sprjeava da tijelo
tone zove se potisak i ima smjer odozdo nagore. Napadna taka potiska je uvijek sredite
potopljene zapremine i poklapa se sa teitem istisnute tenosti. Kod tijela, koja su sastavljena
od teih i lakih dijelova, teite se nalazi simetrino u centru povrine, odnosno u sreditu
zapremine, kao to je to sluaj sa napadnom takom sile potiska. Kod takvog tijela, ako se
ono potopi u tenost, napadna taka sile tee i napadna taka sile potiska nee dejstvovati
po zajednikoj napadnoj liniji, nego e obrazovati spregu sila koji e izazvati kretanje u
tenosti sve dok se obje sile ne postave u istu napadnu liniju (vertikalu), odnosno sve dok to
tijelo ne zauzme stabilan poloaj u vodi. Covjeije tijelo je takoer konstruisano tako da gornji
dio tijela sadri i grudnu upljinu, pa je zbog toga vee zapremine ali relativno laki, a donji sa
manjom zapreminom i relativno tei. Centar zapremine, odnosno teite istisnute tenosti (C) e se
nalaziti blie gornjem dijelu tijela, a teite tijela (TT) blie donjem dijelu tijela Ako se tijelo nalazi
u horizontalnom poloaju, sila potiska (P), ija je napadna taka teite istisnute tenosti, i
sila tee (G) ija je napadna taka nalazi u teitu tijela, nee se nalaziti na istoj napadnoj
liniji, pa e se obrazovati sprega (sl. 265), koje e obje sile dovesti u istu napadnu liniju, pa
e tijelo zauzeti stabilan poloaj u vodi, kada se centar zapremine bude nalazio vertikalno iznad
teita tijela.

Ako je teina nekog tijela manja od potiska, to e se tijelo penjati ka slobodnoj povrini
tenosti. Sa izronjavanjem pojedinih dijelova tijela smanjuje se zapremina istisnute
tenosti, ime e se i potisak smanjiti. Potisak se smanjuje sve dotle dok se ne
izjednai sa teinom tijela. Tada e to tijelo plivati po povrini tenosti prema zakonu:

Ako tijelo pliva na povrini tenosti, onda je teina tijela jednaka teini tenosti
istisnute njegovim potopljenim dijelom.

U sloenim sportskim kretanjima ovjeka u tenom fluidu, esto se koriste i odreeni plovni
objekti (sportski amac, kajak, kanu, jedrilica i si.) Da bi se omoguilo kretanje u vodi, sistem
sastavljen od plovnog objekta i posade treba da se nalazi u stabilnom poloaju, kako ne bi dolo do
prevrtanja. Stabilna ravnotea tog sistema e biti postignuta ako se presjek izmeu napadne linije
sile potiska (P) i teine ose (AB) plovnog sistema, nalazi iznad teita (TT) objekta (sl. 266). Taj se
presjek naziva meta centar (M). Stabilnost plovnog objekta se postie postavljanjem teita to nie,

zbog ega se neki plovni objekti, prilikom konstruisanja, posebno optereuju u donjem
postroju. Kod odreivanja meta centra uzima se zajedniko

117

teite veslaa i amca pa se zbog toga kod lakih amaca, vesla smjeta to nie u amac.

Plovni objekti su zaobljeni, tako da zadre malu teinu ali veliku zapreminu. Kod nekih
plovnih objekata (kajak) se vrlo esto gubi stabilan poloaj ali se on moe regulisati
oslanjanjem na veslo, odnosno prenoenjem potiska vie u stranu, tako da se meta centar
ponovo pomjeri iznad teita sistema.

Slino kao i kod kretanja kroz vazduh, i prilikom kretanja kroz vodu nailazi se na otpor. Kako je
teni fluid gui od gasovi- tog, otpor sredine e biti vei ako se kree kroz vodu nego
kroz vazduh. Ova razlika naroito dolazi do izraaja prilikom etvrte faze skokova u voduura-njanjem u vodu. Ako je to bio naprimjer skok naprijed sa obrtanjem naprijed, gdje je obrtanje
u sagitalnoj ravni saopteno ekscentrinim odraznim impulsom u fazi odraza, onda e
obrtanje da traje sve dok ga neke druge sile ne zaustave. To znai da e tendencija
obrtanja postojati i za vrijeme etvrte faze. Ali ako se posmatraju trenuci kada je skaka
poeo da uranja u vodu ali mu se dio tijela n alaz i jo van vode (sl. 267), onda se utvruje da
otpor prema obrtanju nije isti na donji dio i na gornji dio tijela. Onaj dio tijela koji je uronio u
vodu, biva zaustavljen u svom obrtanju, jer je obrtanje nailo na nekoliko puta vei otpor, dok
ostali dio tijela, koji se nalazi jo van vode, ukazuje tendenciju nastavljanja obrtanja. Ako
skaka u vodu koncentrinom kontrakcijom miia pregibaa u zglobovima kukova i
trbunih miia (ako se radi o skoku, pri kojem se prvo glavom ulazi u vodu) ne sprijei
obrtanje jo neuronjenih dijelova tijela (noge), moze doi do snanog poveanja slabinske
krivine, tako da moe doi i do povrede.

Pokreti dijelova tijela, koje pliva pokree u cilju dinamikog plivanja, mogu biti
propulzivni i retropulzivni. Propulzivni pokreti su u osnovi usmjereni u suprotnom smjeru od
smjera plivanja, a retropulzivni u smjeru plivanja. Propulzivnim pokretom se izaziva kretanje
plivajueg tijela kroz vodu, uz koritenje otpora vode, kao jedine neposredno raspoloive
sile. Veliina otpora vode zavisi od brzine provla- ka kroz vodu, od veliine povrine tijela
kojim se vri provlak kroz vodu, i od gustine vode. Prilikom vrenja propulzivnog pokreta, samo u
jednom trenutku dejstvovanja iskljuivo se dejstvuje propulzijom u smjeru kretanja, dok
se za cijelo vrijeme propulzivnog pokreta dejstvuje u smjeru kretanja samo jednom
komponentom, dok se dio otpora vode utroi na sporedna dejstvovanja.

Ako npr. pliva u sagitalnoj ravni povue ruku kroz vodu (sl. 268 a) onda se u prvoj polovini tog
pokreta (I) otpor vode (O) razlae na vertikalnu (Oy) i na horizontalnu (Ox) komponentu, od kojih
horizontalna komponenta predstavlja propulziju a vertikalna hidrodinamiki potisak.

U trenutku vertikale (II) je otpor vode u cjelini iskoriten za kretanje u horizontalnom smjeru
(O = Ox), dok e u drugoj polovini istog pokreta horizontalna komponenta predstavljati
propulziju, ali e vertikalna predstavljati silu sa tendencijom potapanja (III).

Ako se isti pokret izvri u horizontalnoj ravni, kao to je to sluaj kod veslanja, onda e se u
prvoj polovini pokreta (I) sila otpora razloiti na komponente, od kojih jedna (Oz) komponenta
izaziva propulzivno kretanje, a druga (O x) dejstvuje u smislu izazivanja pritiska na bok plovnog
objekta (si. 269). Kada je uzduna osa vesla upravna na pravac kretanja plovnog objekta (II) sva je
sila otpora vode iskoritena na propulzivno kretanje (O = O z). U drugom dijelu kretanja (Hl) e
jedna komponenta dejstvovati u smislu propulzije (0 2), dok e

118

druga (Ox) dejstvovati u smislu razvlaenja bokova plovnog objekta. Ova komponenta (Ox),
koja dejstvuje upravno na pravac kretanja, nee pomjeriti plovni objekat u tom smjeru,
poto se s druge strane dejstvuje s drugim veslom, tako da se komponente koje dejstvuju
pritiskom na bokove amca, odnosno u smislu razvlaenja bokova amca, meusobno
ponitavaju. Pojava sporednih komponenti sile otpora vode je neizbjena zato to povrina,
kojom se izaziva otpor sredine, (aka, kaika, vesla, lopatica, turbine) opisuje za vrijeme
propulzivnog dejstva krivolinijsko kretanje. Zato se u tehnici plivanja, gdje se trae
vrhunska dostignua, racionalie miinim silama tako to se propulzivan pokret prekida
u trenutku kada pone sporedna komponenta da se poveava, odnosno da se korisno
smanjuje. esto pojava dejstva sporednih komponenti moe da izazove prekid ciklinog
kretanja. Ako se kaika vesla ne uroni vertikalno u vodu, nego "poloi" (si. 270) onda e
se sila otpora vode (O) razloiti na komponente, od kojih e horizontalna predstavljati
koristan dio otpora vode (Ox), dok e vertikalna (Oy) da izazove iskakanje vesla iz vode.

U drugom sluaju, kada se kaikom vesla "zasjee" po vodi, otpor vode e se

razloiti na komponente, gdje e horizontalna (Ox) da predstavlja koristan dio otpora
vode, alt e druga (Oy) da izazove potapanje vesla u veu dubinu, ime se onemogui
pravilno izvoenje zave-slaja, uz snano "ukovitljenje" amca (sl. 271).

Da kretanje u vodi bude najefikasnije izvedeno u odnosu na utroak miine energije, treba
izazvat i najveu povrinu, najveom brzinom, u najveoj dubini u trenutku kada je smjer
propulzivnog pokreta paralelan sa smjerom kretanja tijela koje se kree po vodi. U fazi
kretanja koja prethodi tom trenutku treba pripremiti uslove za takvo dejstvo, a u fazi kretanja koja
nastaje poslije tog trenutka, treba uiniti sve pripreme za retropulzivni pokret. Elementi
korisnog poveanja kretanja kroz teni fluid mogli bi se izraziti sljedeim zahtjevima:

1.Koritenje mogunosti poveanja i smanjivanja povrine

2.Koritenje mogunosti poveanja i smanjivanja brzine pokreta

3.Koritenje mogunosti produavanja i skraivanja poluge

4.Konstantno dejstvovati propulzijom

eoni otpor e se smanjiti ako se tijelo plivaa postavi horizontalno, tako da povrina
poprenog presjeka bude to manja. Obino osobe sa tzv. kapljastom konstitucijom
imaju uspjeha u plivakom sportu. Polukapljasti oblik se utvruje kada se posmatra
popreni presjek plovnog objekta (amac, kajak, kanu). Za vrijeme vrenja retropulzivnog pokreta, u cilju to izrazitijeg smanjivanja otpora vode, pliva smanjuje poviene

poluga kojima e se u sljedeoj fazi izvriti propulzija, a poveava povrine kada se

vri propulzivan pokret. Osim toga da se sa odreenom povrinom to vea koliina
tenosti "pritisne" povrina, kojom se vri propulzivan pokret, zauzme konkavan
poloaj (si. 272) tako da je veliki broj estica vode sprijeen da se "izmakne".

Kako otpor vode zavisi i od brzine provlaka kroz vodu, svaki propulzivni pokret se izvede
brzo, a retropulzivni polako. Ako nain plivanja ne omoguava polako izvoenje re-

119

tropulzivnog pokreta, onda se on prenosi u sredinu gdje se veom brzinom stvara

manji otpor, tj. pokret se vri kroz vazduh.

3. Kako je svaki pokret ekstremitetom ili polugom zamaha po lunoj putanji, a najvee povrine
su najudaljenije od centra obrtanja, vea brzina kretanja te vee povrine e se postii ako se
poluga produi, odnosno periferna brzina kretanja te velike povrine povea. Veslo u
veslakom amcu je tako konstruisano da ve ima optimalnu duinu u odnosu na motorne
sposobnosti veslaa, ali kod plivanja sa naizmjeninim pokretima ruku moe aka ruke kojom
se izvodi propulzivni pokret uroniti dublje u vodu, ako se i trup okree oko uzdune ose. To
znai da e se rame aktivne ruke potopiti dublje na raun podizanja ramena ruke kojom se
vri retropulzivni pokret (si. 273). Sa pokretom, izvedenim u veoj dubini, nailazi se i na
gue slojeve tenosti tako da e biti i otpor vode vei.

4. Ako pliva raspolae sa dvije sile, iste po intenzitetu i smjeru, izgleda svejedno da li e
on tim silama da dejstvuje naizmjenino ili istovremeno. Mehaniki posmatrano, u oba
sluaja e zbir tih sila dati istu rezultantu. Ali ako se tim silama dejstvuje istovremeno u
tenom fluidu, onda e se postii vea poetna brzina kretanja, dok bi se ostatak kretanja
vrio inertno. Upravo ova vea brzina kretanja izaziva i vei eoni otpor, tako da e
negativna sila biti vea ako se dejstvuje stimutano, a manja ako se djeluje sukcesivno. S
druge strane, poslije istovremenog dejstvovanja dolazi neaktivna faza za vrijeme ijeg
trajanja se brzina smanjuje, tako da u novoj propulzivnoj fazi mora da se gubi miina
energija za ponovno uspostavljanje standardne brzine kretanja.

Gdje pravila omoguavaju, svugdje se javlja tendencija naizmjeninog dejstvovanja i

prenoenja retropulzivnih pokreta u vazduhu. Tamo gdje se pravilima zahtjeva dejstvo
ekstremiteta po parovima, i tamo se do izvjesne mjere postie konstantno dejstvovanje.
Naime, kada se rukama vri retropulzivni pokret, nogama se vri propulzivan, i obratno, tako
da se neaktivna faza svodi na vremenski minimum. I utroak energije je ekonominiji
ako se neprekidno dejstvuje u smislu propulzije, jer je tee pokrenuti tijelo, nego
postojee kretanje odrati.

Svako tijelo, potopljeno u vodu, prividno gubi od svoje teine onoliko koliko je teka
koliina vode istisnuta prilikom potapanja datog tijela.

Sila koja spreava da tijelo potone zove se potisak i djeluje odozdo na gore. Napadna taka
potiska je uvijek sredite potopljene zapremine i poklapa se sa teitem istisnute tenosti.

Sila potiska djeluje na svako tijelo uronjeno u tenost, bez obzira dali se ono kree ili miruje.

Slijedi da je: Sila potiska koja djeluje na tijelo uronjeno u fluid jednaka teini njime
istisnutog fluida. Poto je ova teina jednaka proizvodu mase istisnutog fluida i
gravitacijskog ubrzanja (g) a masa mu je jednaka proizvodu zapremine tijela (V) i
gustine fluida (), onda je sila potiska:

Fp= V g

120

12.4.6. Dijagram sila koje djeluju na plivaa

Sile koje djeluju na tijelo pri plivanju su gravitaciona sila, sila potiska i sila otpora fluida.
Kako se gravitaciona sila i sila potiska gotovo ponitavaju, tako nam kao bitna, u biomehanici,
ostaje sila otpora fluida (vode). Sila otpora vode raste geometrijskom progresijom sa
poveanjem brzine kretanja tijela kroz vodu.

Segmenti tijela aktivno djeluju silama na vodu a reakcije tih sila povratno djeluju na tijelo i
upravljaju njegovim kretanjem.

12.4.7. Sile reakcije vode

Pogonske propulzivne sile, sile koje djeluju u smjeru kretanja tijela, tj. pokreu ga
naprijed. Javlja se pri propulzivnim pokretima kad se segmenti tijela kreu kroz vodu
u smjeru suprotnom od smjera plivanja.

Koee (retropulzivne) sile, djeluju u smjeru suprotnom od smjera kretanja tijela. Javljaju se pri
retropulzivnim pokretima, odnosno, onda kada se segmenti tijela kreu

kroz vodu u smjeru plivanja.

Sile uzgona, djeluju popreno u odnosu na pravac kretanja, pa znaajno ne utiu na

brzinu plivanja.
Na osnovu interakcije navedenih sila, moe se analizirati opi princip poveanja
efikasnosti plivanja: Plivanje je efikasnije ukoliko se djeluje veim impulsom
propulzivnih a manjim impulsom retropulzivnih sila.

12.4.8. Elementi korisnog poveanja kretanja kroz teni fluid:

Koritenje mogunosti poveanja i smanjivanja eone povrine.

Koritenje mogunosti poveanja i smanjivanja segmentalne brzine pokreta.
Koritenje mogunosti produavanja i skraivanja poluge.
Konstantno dejsvo propulzije.

13. PROPORCIJE OVJEIJEG TIJELA

13.1. Plan grae ovjeijeg tijela

- ima e u d i p l e u r a l n u formu :- prednja i zadnja strana se razlikuju, -gornji i donji dio

se razlikuju,

-lijeva i desna strana ( antimer i paramer ) su simetrino jednake,ali nisu idealno simetrine,ve
postoje odreena odstupanja.

Ovakva simetrija u odnosu na sagitalnu ravan uslovljena je:

121

anatomskobiolokim faktorima i

mehanikim faktorima,

Odstupanja od normi oekivane proporcije za datu konstituciju mogu biti izrzitija od

tolerantnog odstupanja.

Uzroci mogu biti patoloke prirode kao to su promjene nastale uslijed rahitisa,grbavost zbog tuberkuloze
kimenih prljenova,skraenje ekstrimeteta zbog drobljenja kosti,lokalne paralize

Takve promjene koje se ne mogu izlijeiti su trajne i zovu se dimorfizmima (dymorphismus).

Neka odstupanja mogu nastati zbog atrofije i hipertrofije pojedinih dijelova tijela i one se
zovu paramorfizmima (paramorphismus).

K a n o n se formira prema modulu koji predstavlja veliinu odreenog dijela tijela,a veliina
ostalih dijelova tijela je za odreeni broj puta vea ili manja od modula.

Egipatski kanon: modul je izraavao duinu srednjeg prsta na ruci,(visina tijela = 19

modula).

Grki kanon: ( Poliklejt ), modul je izraavao duinu glave, (visina tijela = osam modula ).

Rimski kanon: ( Vitruviju ),upravljao se prema rasponu ruku koji je jednak visini tijela i prema
pupanom otvoru (annulus umbilicalis) koji treba da bude prirodni centar tijela.

M i k e l a n e l o v k a n o n, je raen prema veliini glave,a modul je jednak

veliini glave plus duina nosa to zajedno iznosi 1/8 visine tijela.

K o l m a n o v kanon: dijeli visinu tijela na 10 ravnih dijelova,poevi odozdo navie.

F r i o v k a n o n: osnovni modul je duina kimenog stuba,ija projekcija na prednju

stranu tijela obuhvata prostor od baze nosa do gornje ivice simfizne glaice.Zatim je cijeli

modul podijelio na 4 submodula.Vrh tjemena se nalazi za 1 submodul iznad baze nosa.Pet submodula
od vrha simfizne glaice nadole,nalazi se centar skonog zgloba.1/3 submodula jednaka je
visini stopala.Vrh brade je za 1/3 submodula ispod baze nosa.

Tjelesna visina iznosi 10.5 submodula.

Proporcije pojedinih dijelova tijela izgledaju ovako:

1.irina glave = 1 submodul.

2.Ramenska osa (od centra jednog ramenog zgloba do centra drugog ramenog zgloba)

jednaka je 2 submodula.Predstavlja bazu drugog submodula odozgo.

3.Karlina osa (od centra jednog zgloba kukua do centra drugog zgloba kuka), = 1
submodul i predstavlja bazu petog submodula odozgo.

122

4.Dijagonalne linije od centra ramenog zgloba do centra zgloba kuka sa suprotne

strane,sijeku se u predjelu pupanog otvora koji je na bazi etvrtog submodula.

5.Prsna bradavica se odreuje tako to se iz sredine ramene ose povue paralelna

linija sa linijom koja spaja zglob ramena sa bazom nosa.N a presjeku ove paralele sa dijagonalom
izmeu istostranog ramena i suprotnog kuka nalazi se prsna bradavica.

6.Nadlakat odgovara duini izmeu ramenog zgloba i prsne bradavice sa suprotne strane.

7.Podlakat odgovara duini izmeu bradavice i pupanog otvora.

8.Duina ake odgovara odgovara duini imeu pupanog otvora i centra zgloba kuka.

9.Duina buta odgovara zbiru duina podlakta i ake tj. rastojanju od prsne bradavice do
centra suprotnog kuka.

10.Duina potkoljenice odgovara duini izmeu prsne bradavice i centra zgloba kukua
sa iste strane.

Friov kanon je dopunjen sa:

Duina stopala jednaka je jednom ipo submodulu (prema Kolmanu).

MID (Schmidt) je obradio proporcije glave s ela i iz profila.

Konture glave se koriste u prikazivanju glave u stavovima,poloajima i kretanjima u b/m istr.

Kimeni stub u profilu je predstavljen krivinama kimenog stuba,ija zakrivljenja odgovaraju

zakrivljenjima u poziciji normalnog uspravnog stava,a duina vratnog,grudnog,slabinskog i
krsnotrtinog dijela su odreena prema prirodnim odnosima odraslog ovjeka.

Karlica se u profilu prikazuje tzv.Fikovom konjugatom,koja se prostire od zadnje gornje

bedrene bodlje (spina iliaca posterior superior) do preponske kvrice (tuberculum
pubicum),prolazei kroz centar zgloba kukua i pokrivajui prostor gdje se nalazi
krsnotrtini dio kimenog stuba.Uglom koji zaklapa Fikova konjugata karlice sa
horizontalom odreuje se nagib karlice kod razliitih stavova i poloaja.

13.2. Terminologija u biomehanici

Za vrijeme izvoenja raznih vjebi tijelo se dovodi u razne poloaje zbog ega se koristi
topografska orjentacija pojedinih taaka u odnosu na tijelo,a ne u odnosu na tlo.

Ono to je blie glavi naziva se k r a n i j a l n o (cranium lobanja) prema tijelu,to je blie

nogama, k a u d a l n o (cauda rep).

Uodnosu na sagitalnu ravan,dijelovi blii sagitalnoj ravni koja prolazi kroz TT su postavljeni
medijalno,a dijelovi dalje od centralne sagitalne ravni su postavljeni lateralno.

Dijelovi tijela postavljeni ispred eone ravni koja prolazi kroz TT su postavljeni
ventralno (venter trbuh),a dijelovi iza te ravni su postavljeni dorzalno (dorsum lea).

123

Za ekstremitete postoje specijalni termini:

-proksimalno (ako je taka na ekstremitetu postavljena blie trupu),

-distalno (ako se ta taka nalazi dalje od trupa).

Volarna strana je ona strana ruke koja se natavlja u dlan.

Tabanska strana stopala se oznaava kao plantarna strana (planta taban). Suprotna
strana volarnoj i plantarnoj naziva se dorzalna strana.

Termini spolja i iznutra se koriste u odnosu na tjelesne upljine.

Duboki slojevi se oznaavaju sa profundus dubok,a povrinski sa superficialis

(superficium povrina).

14. MIINA ANALIZA POKRETA U ZGLOBOVIMA LOKOMOTORNOG

APARATA

14.1. POKRETI GLAVE U SAGITALNOJ RAVNI

/oko eone ose/

PREGIBANJE U POTILJANOM ZGLOBU

1-M. RECTUS CAPITIS ANTERIOR /prednji pravi mii glave/

2-M. LONGUS CAPITIS /dugi mii glave/

3-M. LONGUS COLI, PARS RECTA /pravi dio dugog miia vrata/

4-M. RECTUS COLI /pravi mii vrata/

OPRUANJE

1-M. TRAPEZIUS-PARS DESCE NDENS /trapezasti mii-gornji snopovi/ 2-M.

LONGISSIMUS CAPITIS /najdui mii glave/
3-M. STERNOCLEIDOMASTOIDEUS /mii boni pregiba glave/

4-M. SPLENIUS /zavojni mii/

5-M. SEMISPINALIS CAPITIS /polurtenini mii glave/

6-M. RECTUS CAPITIS POSTERIOR MINOR

/mali zadnji mii glave/

7-M. RECTUS CAPITIS POSTERIOR MAJOR /veliki zadnji mii glave/

124

14.2. POKRETI GLAVE U EONOJ RAVNI

/oko sagitalne ose/

a) BONI PREGIBAI

1.M STERNOCLEIDOMASTODEUS /boni pregiba glave/

2.MM SCALENUS ANTERIOR, MEDIUS ET POSTERIOR /prednji,srednji i zadnji skeletni

mii/

3.M SPLENIUS /zavojni mii/

4.M SEMISPINALIS CAPITIS /polurtenini mii glave/

5.M LONGISIMUS CAPITIS /vratni dio miia oprua kimenog stuba-najdui mii glave/

6.M TRAPEZIUS-PARSDESCEDUS /trapezasti mii-gornji snopovi/

7.M RECTUS CAPITIS LATERALIS /boni pravi mii glave/

14.3. POKRETI GLAVE U HORIZONTALNOJ RAVNI

/oko vertikalne ose/

a) ROTATORI GLAVE NA ISTU STRANU

1.M. LONGUS COLI-PARS OBLIKUA SUPERIOR /dugi mii vrata-gornji spoljni dio/

2.M. OBLIKUS CAPITIS INFERIOR /donji kosi mii/

3.M. SPLENIUS /zavojni mii/

b) ROTATORI GLAVE NA SUPROTNU STRANU

1.M. LONGUS COLI-PARS OBLIKUA INFERIOR /dugi mii vrata-doljnji spoljni dio/

2.M. OBLIKUS CAPITIS SUPERIOR /gornji kosi mii/ 3.M.

STERNOCLEIDOMASTOIDEUS /boni pregiba glave/

14.4. POKRETI KIMENOG STUBA U SAGITALNOJ RAVNI (oko eone ose)

a) PREGIBANJE ( flexio )

125

1.M. RECTUS ABDOMINIS ( pravi trbuni mii),

2.M. PIRAMIDALIS ( piramidalni mii ),

3.M. OBLIKUS EKSTERNUS ABDOMINIS ( spoljanji kosi trbuni mii ), 4.M. OBLIKUS
INTERNUS ABDOMINIS ( unutranji kosi trbuni mii ), 5.M. TRANSVERSUS
ABDOMINIS ( popreni trbuni mii ),

6.M. STERNOCLEIDOMASTOIDEUS ( mii boni pregiba glave ), 7.M. PSOAS

MAJOR ( veliki slabinski mii ),

8.M. PSOAS MINOR ( mali slabinski mii ).

OPRUANJE ( extenzio )

M. ERRECTOR SPINAE ( mii oprua kimenog stuba ), -m.longisimus ( najdui

mii ),

-m.spinalis ( rtenini mii ),

-m.iliocostalis ( bedrenorebarni mii ),

-m.splenius cervicis et m.splenius capitis,

-m.rotatores brevis et longi.

2.M. TRANSVERSOSPINALIS ( poprenortenini mii ),

-m.semispinalis ( polurtenini mii ),

-mm.rotatores breves et longi ( miii kratki i dugi obrtai ),

-m.multifidus ( mnogokraki mii ),

3.M. QUADRATUS LUMBORUM ( etvrtasti slabinski mii ) 4.MM. INTERSPINALIS

( meurtenini mii ),

5.MM. INTERTRANSVERSARII, MEDIALES ET LATERALES ( meupopreni

mii,unutranji i spoljnji)

126

14.5 POKRETI KIMENOG STUBA U EONOJ RAVNI

(oko sagitalne ose) a) BONO PREGIBANJE ( lateroflexio )

1.m. rektus abdominis ( pravi trbuni mii ),

2.m. transversus abdominis ( poporeni trbuni mii ),

3.m. obliquus externus abdominis ( spoljanji kosi trbuni mii ), 4.m. obliquus
internus abdominis ( unutranji kosi trbuni mii ), 5.m. sternocleidomastoideus
( mii boni pregiba glave ), 6.m. psoas major (veliki slabinski mii )

7.m. psoas minor (mali slabinski mii ),

8.m. errector spinae ( mii oprua kimenog stuba ), 9.m. transversospinalis ( poprenortenini
mii ), 10.m. quadratus lumborum ( etvrti slabinski mii ), 11.mm. intertransversarii
( meupopreni mii ),

12.mm. intercostales externi ( spoljni meurebarni mii ),

13.mm. intercostales interni ( unutranji meurebarni mii ),

14.m. seratus posterior superior (

15.m. seratus posterior inferior

16.m. levator scapulae ( mii podiza lopatice ),

17.m. levatores costarum brevis et longi ( mii podiza rebara ),

14.6 POKRETI KIMENOG STUBA U HORIZONTALNOJ RAVNI (oko vertikalne

ose)

U VRATNOM DIJELU NA SUPROTNU STRANU 1.m. sternokleidomastoideus

/boni pregiba vrata/ 2.mm. scaleni ( skalenski miii ),

UZDU KIMENOG STUBA NA SUPROTNU STRANU

127

1.m. transversospinalis (

c) U SLABINSKOM DIJELU NA SUPROTNU STRANU

1.m. obligus externus abdominis ( spoljanji kosi trbuni mii ).

2.mm. psoas major et minor (veliki i mali slabinski mii ),

14.7. MIINA ANALIZA POKRETA GRUDNOG KOA

MIII KOJI OMOGUAVAJU UDAH 1.m. diaphragma ( preaga ),

2.mm. levatores costarum brevis et longi ( kratki i dugi podizai rebara ), 3.m. serratus
posterior superior ( zadnji gornji zupasti mii ),

4.m. semispinalis capitis ( polurtenini mii glave ), 5.m. longissimus crevicis ( vratni dio
najdueg miia ),

6.mm. scaleni anterior medius et posterior (skalenski miii prednji,srednji i zadnji ), 7.m.
intercostales externi et interni ( meurebarni miii spoljanji i unutranji ),

POMONI MIII KOJI OMOGUAVAJU UDAH

1.m. trapezius pars descedens ( gornji dio trapezastog miia ), 2.m. erector spinae ( mii
oprua kimenog stuba ),

3.m. latissimus dorsi, pars costalis ( najiri mii lea ), 4.m. infrahyoidei ( podhioidni
mii ),

5.m. sternocleidomastoideus ( mii boni pregiba glave ), 6.m. subclavius

( podkljuni mii ),

7.m. serratus anterior ( prednji zupasti mii ), 8.m. pectoralis major ( veliki grudni mii ),

9.m. pectoralis minor ( mali grudni mii ), c) MIII KOJI OMOGUAVAJU IZDAH

1.m. serratus posterior inferior ( zadnji donji mii ), 2.m. transversus thoracis ( poreni
grudni mii ),

128

3.mm. intercostales ( meurebarni miii ),

d) POMONI MIII KOJI OMOGUAVAJU IZDAH

1.m. latisimus dorsi pars costalis ( najiri mii lea ), 2.m. erector spinae ( oprua
kimenog stuba ),

3.m. quadratus lumborum ( etvrtasti slabinski mii ),

4.m. obligus externus abdominis ( spoljni kosi trbuni mii ),

5.m. obligus internus abdominis ( unutranji kosi trbuni mii ), 6.m. rectus abdominis
( pravi trbuni mii ),

7.m. transversus abdominis ( popreni trbuni mii ),

14.8. POKRETI KLJUNICE

a) PODIZANJE

1.m. levator scapule ( mii podiza lopatice ), b) POMJERANJE NAPRIJED I DOLE

1.m. serratus anterior, pars superior et pars intermedia ( prednji zupasti mii,gornji i
donji dio ),
2.m. pectoralis minor ( mali grudni mii ), c) OBRTANJE
1.m. trapezius pars, ascendens ( trapezasti mii,donji dio ),

2.m. subclavius ( podkljuni mii ), d) POMJERANJE NAZAD

1.m. trapezius, pars transversa ( trapezasti mii,srednji dio ),

e) POMJERANJE NAZAD I GORE

1.m. trapezius, pars descendens ( trapezasti mii,gornji dio ),

2.m. sternokleidomastoideus ( boni pregiba vrata ), f) OKRETANJE PREDNJOM

IVICOM DOLE
1.m. sternocleidomastoideus ( boni pregiba vrata ),

2.m. pectoralis major, pars clavicularis ( veliki grudni mii,gornji dio ),

129

g) OKRETANJE PREDNJOM IVICOM GORE

1.m. trapezius ( trapezasti mii ), 2.m. deltoideus ( deltasti mii ),

1-POKRETI LOPATICE

PRIMICANJE KA KIMENOG STUBU 1.m. rhomboideus ( rombasti mii ),

2.m. trapezius pars, transversa ( trapezasti mii,srednji dio ),

ODVOENJE LOPATICE OD KIMENOG STUBA

1.m. serratus anterior ( prednji zupasti mii ),

2.m. pectoralis minor ( mali grudni mii ),

3.m. pectoralis major ( veliki grudni mii ), c) PODIZANJE LOPATICE

1.m. levator scapulae ( mii podiza lopatice ),

2.m. trapezius pars, descendens ( trapezasti mii,gornji dio ),

3.m. rhomboideus ( rombasti mii ), d) SPUTANJE LOPATICE

1.m. pectoralis minor ( mali grudni mii )

2.m. trapezius, pars descendens ( trapezasti mii,donji dio ),

3.m. serratus anterior, pars inferior ( prednji zupasti mii,donji zupci ), e) OBRTANJE
LOPATICE DONJIM UGLOM U POLJE
1.m. trapezius, pars descendens et ascendens ( trapezasti mii,gornji i

donji dio ),

2.m. serratus anterior, pars inferior ( prednji zupasti mii ), 3.m. subscapularis
( podlopatini mii ),

4.m. teres major ( veliki obli mii ),

5.m. latissimus dorsi, pars scapularis ( najiri mii lea ), f) OBRTANJE LOPATICE DONJIM
UGLOM UNUTRA

130

1.m. pectoralis minor ( mali grudni mii ), 2.m. rhomboideus ( rombasti mii ),

3.m. latissimus dorsi, pars scapularis ( najiri mii lea ),

2- RAMENI POJAS KAO CJELINA

a) MIII KOJI VEZUJU RAMENICU I LOPATICU 1.m. biceps brachii ( dvoglavi mii
nadlakta ),

2.m. triceps brachi, caput longum ( troglavi mii nadlakta,duga glava ), 3.m. deltoideus, pars
acromialis et pars spinalis ( deltasti mii,srednji i

zadnji dio ),

4.m. coracobrachialis ( kljunastoramenini mii ), 5.m. subscapularis ( podlopatini mii ),

6.m. supraspinatus ( nadgrebeni mii ),

7.m. infraspinatus ( podgrebeni mii ), 8.m. teres minor ( mali obli mii ), 9.m. teres major
( veliki obli mii ),

10.m. latisimus dorsi ( najiri leni mii )

MIII KOJI VEZUJU LOPATICU ZA TRUP SPRIJEDA

-SPRIJEDA:

1.m. pectoralis minor (mali grudni mii ),

2.m. omohyoideus (lopatino podjezini mii ),

-POZADI:

1.m. trapezius (trapezasti mii ), 2.m. rhomboideus (rombasti mii ),

3.m. seratus anterior /prednji zupasti mii/

4.m. latisimus dorsi, pars scapularis (najiri mii lea ), c) MIII KOJI VEZUJU
KLJUNICU
1) za ramenicu

1.m. deltoideus,pars clavicularis (deltasti mii,prednji dio ),

131

2.m. pectoralis major, pars clavicularis (veliki grudni mii,gornji

dio ),

2) za trup preko lopatice

1.m. trapezius, pars descendens ( trapezasti mii,gornji dio ),

3) za trup preko glave

1.m. sternocleidomastoideus, pars clavicularis ( mii boni pregiba glave,spoljni dio

),

4) neposredno za grudni ko

1.m. subclavius (/podkljuni mii/

14.9 POKRETI U RAMENOM ZGLOBU U SAGITALNOJ RAVNI

(oko eone ose)

a) PREGIBANJE (ANTEFLEXIO)

1.m. deltoideus, pars clavicularis ( deltasti mii,prednji dio ), 2.m. biceps brachi
( dvoglavi mii nadlakta ),

3.m. pectoralis major, pars clavicularis ( veliki grudni mii,gornji

dio ),

4.m. coracobrachialis ( kljunastoramenini mii ),

b) OPRUANJE ( retroflexio seu extensio )

1.m. deltoideus, pars spinalis ( deltasti mii,zadnji dio ),

2.m. infraspinatus (podgrebeni mii ), 3.m. teres major ( veliki obli mii ), 4.m. teres minor
( mali obli mii ), 5.m. latissimus dorsi ( najiri mii lea ),

14.9. POKRETI U RAMENOM ZGLOBU U EONOJ RAVNI

a) ODVOENJE (abductio)

1.m. deltoideus, pars acromialis ( deltasti mii,srednji dio )

2.m. supraspinatus /nadgrebeni mii/

c) PRIVOENJE (adductio)

132

1) SPRIJEDA:

1.m. pectoralis major ( veliki grudni mii ),

2.m. corocobrachialis ( kljunasto ramenini mii ),

2) POZADI:

1.m. triceps brachii, caput longum (troglavi mii

nadlakta,duga glava ),

2.m. latissimus dorsi ( najiri mii lea ), 3.m. subscapularis ( podlopatini mii ), 4.m. teres
major ( veliki obli mii ),

14.10. POKRETI U RAMENOM ZGLOBU U HORIZONTALNOJ

RAVNI (oko vertikalne ose)

a) OKRETANJE U POLJE (HYPERSUPINATIO)

1.m. deltoideus, pars spinalis (deltasti mii,zadnji dio ), 2.m. infraspinatus

( podgrebeni mii ),

3.m. teres minor ( mali obli mii ),

b) OKRETANJE UNUTRA (HYPERPRONATIO)

1) SPRIJEDA:

1.m. deltoideus, pars clavicularis ( deltasti mii,prednji dio ), 2.m. pectoralis major
(veliki grudni mii ),

2) POZADI:

1.m. latissimus dorsi ( najiri mii lea ),

2.m. subscapularis ( podlopatini mii ), 3.m. teres major ( veliki obli mii ),

133

14.11. POKRETI U LAKATNOM ZGLOBU U SAGITALNOJ RAVNI

(oko eone ose) a) PREGIBANJE ( FLEXIO )

1.m. biceps brachii ( dvoglavi mii nadlakta ), 2.m. brachialis (nadlakatni mii ),

3.m. brachioradialis (ramenino bini mii ), 4.m. fleksor carpi radialis ( spoljni pregiba
ruja ), 5.m. fleksor carpi ulnaris ( unutranji pregiba ruja ),

6.m. flexor digitorum superficialis ( povrni pregiba prstiju ), 7.m. palmaris longus
( dugi dlanski mii ),
8.m. pronator teres

b) OPRUANJE /EXTENSIO/

1.m. triceps brachii ( troglavi mii nadlakta ), 2.m. anconeus ( lengerasti mii ),

pokreti oko vertikalne ose u horizontalnoj ravni c) UVRTANJE /PRONATIO/

1.m. pronator teres /obli uvrta podlakta/,

2.m. pronator quadratus ( etvrtasti uvrta podlakta d) IZVRTANJE /SUPINATIO/

1.m. supinator ( izvrta podlakta ),

2.m. biceps brachii ( dvoglavi mii nadlakta ),

14.12. POKRETI U ZGLOBU KORIJENA AKE U SAGITALNOJ

RAVNI (oko eone ose)

PREGIBANJE /FLEXIO /

-sa spoljne strane:

1.m. flexor carpi radialis (spoljanji pregiba ruja ), 2.m. flexor pollicis longus (dugi pregiba
palca ),
134

-u sredini:

1.m. flexor digitorum superficialis (povrni pregiba prstiju ), 2.m. flexor digitorum
profundus (duboki pregiba prstiju ), 3.m. palmaris longus (dugi dlanski mii ),

-sa unutranje strane:

1.m. flexor carpi ulnaris ( unutranji pregiba ruja ),

OPRUANJE /EXTENSIO/ -sa spoljne strane:

1.m. extensor carpi radialis longus ( dugi spoljanji oprua ruja ), 2.m. extensor carpi radialis
brevis ( kratki spoljanji oprua ruja ),

3.m. extensor policis longus ( dugi oprua palca ),

4.m. extenzor policis brevis ( kratki oprua palca ),

-u sredini:

1.m. extenor digitorum ( oprua prstiju ),

2.m. extensor indicis ( oprua kaiprsta ),

-sa unutranje strane:

1.m. extensor carpi ulnaris ( unutranji oprua ruja ), 2.m. extensor digiti minimi ( oprua
malog prsta ),

14.13. POKRETI U ZGLOBU KORIJENA AKE U EONOJ RAVNI (oko sagitalne

ose)

a) PRIVOENJE (ADDUCTIO)

1.m. flexor carpi ulnaris (unutranji pregiba ruja ),

2.m. extensor carpi ulnaris (unutranji oprua ruja ),

b) ODVOENJE (ABDUCTIO)

1.m. flexor carpi radialis (spoljanji pregiba ruja ),

2.m. extensor carpi radialis longus (dugi spoljanji oprua ruja ),

135

3.m. extensor carpi radialis brevis (kratki spoljanji oprua ruja ),

4.m. abductor policis longus ( dugi odvodilac palca ),

14.14. POKRETI U ZGLOBU KUKA U SAGITALNOJ RAVNI

(oko eone ose)

a) PREGIBANJE (FLEXIO)

1.m. pectineus ( eljasti mii ),

2.m. adductor brevis ( kratki privodilac ),

3.m. adductor longus ( dugi privodilac )

4.m. sartorius (terzijski mii ),

5.m. tensor fasciae latae ( mii zateza butne fascije ), 6.m. iliopsoas
(slabinskobedreni mii ),

7.m. rectus femoris ( pravi butni mii ), b) OPRUANJE (EXTENSIO)

1.m. gluteus maximus (veliki sjedalni mii ),

2.m. adductor magnus (veliki privodilac,donji snopovi ),

3.m. semitendinosus ( poluilavi mii ), 4.m. semimembranusus ( poluopnasti mii ),

5.m. quadratus femoris ( etvrtasti butni mii ),

6.m. biceps femoris, caput longum (dvoglavi butni mii,duga glava ), 7.m. piriformis (
krukasti mii ),

14.15 . POKRETI U ZGLOBU KUKA U EONOJ RAVNI

(oko sagitalne ose)

a) ODVOENJE (ABDUCTIO)

1.m. gluteus maximus ( veliki sjedalni mii,gornji snopovi ),

2.m. gluteus medius ( srednji sjedalni mii ),

136

3.m. gluteus minimus ( mali sjedalni mii ), 4.m. piriformis ( krukasti mii ),

5.m. tensor fasciae latae ( mii zateza butne fascije ),

b) PRIVOENJE (ADDUCTIO)

1.m. gluteus maximus ( veliki sjedalni mii ),

2.m. adductor magnus ( veliki privodilac ), 3.m. adductor longus ( dugi privodilac ), 4.m.
adductor brevis ( kratki privodilac ),
5.m. adductor minimus ( najmanji privodilac ), 6.m. pectineus ( eljasti mii ),

7.m. iliopsoas ( slabinsko bedreni mii ), 8.m. semitendinosus ( poluilavi mii ), 9.m.
semimembranus ( poluopnasti mii ),

10.m. biceps femoris, caput longum ( dvoglavi mii buta,duga glava ),

11.m. gracilis ( vitki mii ),

12.m. obturatorius externus ( spoljni zaporni mii ),

14.16. POKRETI U ZGLOBU KUKA U HORIZONTALNOJ RAVNI

(oko vertikalne ose)

a) OKRETANJE U POLJE (ROTATIO EX.)

1.m. iliopsoas ( slabinskobedreni mii ), 2.m. gluteus maximus ( veliki sjedalni mii ), 3.m.
gluteus medius ( srednji sjedalni mii ), 4.m. gluteus minimus ( mali sjedalni mii ),

5.m. gemellus superior ( gornji mii blizanac ), 6.m. gemellus inferior ( donji mii blizanac ),

137

7.m. quadratus femoris ( etvrtasti butni mii ), 8.m. obturatorius externus ( spoljanji
zaporni mii ), 9.m. obturatorius internus (unutranji zaporni mii ), 10.m. sartorius
( terzijski mii ),

11.m. piriformis ( krukasti mii ),

b) OKRETANJE UNUTRA (ROTATIO IN.)

1.m. gluteus medius ( srednji sjedalni mii ), 2.m. gluteus minimus ( mali sjedalni mii ),

3.m. tensor fasciae latae ( mii zateza butne fascije ),

4.m. adductor magnus ( veliki privodilac ),

14.17. POKRETI U ZGLOBU KOLJENA U SAGITALNOJ RAVNI

(oko eone ose)

a) PREGIBANJE (FLEXIO)

1.m. biceps femoris ( dvoglavi mii buta ), 2.m. semitendinosus ( poluilavi mii ), 3.m.
semimembranosus ( poluopnasti mii ), 4.m. sartorius ( terzijski mii ),

5.m. gastrocnemius ( dvoglavi lisni mii ), 6.m. gracilis ( vitki mii ),

7.m. popliteus ( zatkoljeni mii ), 8.m. plantaris ( tabanski mii ),

b) OPRUANJE (EXTENSIO)

1.m. quadriceps femoris ( etvoroglavi mii buta ),

138

14.18. POKRETI U ZGLOBU KOLJENA U HORIZONTALNOJ RAVNI

(oko vertikalne ose)

a) OKRETANJE U POLJU ( polusavijeni poloaj )

1.m. biceps femoris ( dvoglavi mii buta ),

2.m. gastrocnemius, caput laterale ( dvoglavi lisni mii,spoljanja glava

3.m. plantaris ( tabanski mii ),

b) OKRETANJE UNUTRA ( polusavijeni poloaj )

1.m. semitendinosus ( pluilavi mii ),

2.m. semimembranosus ( pluopnasti mii ),

3.m. sartorius ( terzijski mii ), 4.m. gracilis ( vitki mii ),

5.m. gastrocnemius, caput mediale ( dvoglavi lisni mii,unutranja glava 6.m.

popliteus ( zatkoljeni mii ),

14.19. POTRETI U GORNJEM SKONOM ZGLOBU U SAGITALNOJ

RAVNI (oko eone ose)

OPRUANJE (PLANTARNA FLEKSIJA)

1.m. triceps surae ( troglavi mii lista ),

2.m. tibialis posterior (zadnji golenjani mii ), 3.m. peroneus longus ( dugi linjani mii ),

4.m. peroneus brevis ( kratki linjani mii ), 5.m. plantaris ( tabanski mii ),
6.m. flexor digitorum longus ( dugi pregiba prstiju ), 7.m. flexor halucis longus ( dugi
pregiba palca ),

PREGIBANJE (DORZALNA FLEKSIJA)

1.m. tibialis anterior ( prednji golenjani mii ), 2.m. peroneus tertius ( trei linjani mii ),

3.m. extensor hallucis longus ( dugi oprua palca ),

139

4.m. extensor digitorum longus ( dugi oprua prstiju ),

14.20. POKRETI U DONJEM SKONOM ZGLOBU U EONOJ RAVNI

(oko sagitalne ose)

a ) UVRTANJE SA ODVOENJEM

1.m. peroneus tertius ( trei linjani mii ), 2.m. peroneus longus ( dugi linjani mii ),
3.m. peroneus brevis ( kratki linjani mii ),

b) IZVRTANJE SA PRIVOENJEM

1.m. tibialis anterior ( prednji golenjani mii ), 2.m. tibialis posterior ( zadnji golenjani mii ),
3.m. extensor hallucis longus ( dugi oprua palca ),

15. KINEZITERAPIJA LUMBALNOG BOLNOG SINDROMA

Kineziterapija se primjenjuje nakon smirenja akutne faze lumbalog bolnog

sindroma, tj. 5. a najkasnije 7 dana od poetka sindroma, nastavlja u
hroninoj fazi i nakon smirenja svih tegoba i simptona, preventivno kod osoba s
razvijenim disponirajuim faktorima (anomalije razvoja, degenerativne
promjene diska, posturalni defekti).

Zadatak kieziterapije je poveanje snage miia trbune duplje, poveanje

snage paravetrebralnih miia, glutealnih miia, poveanje mobilnosti zglobova
kimenog stuba, istezanje skraenih miia posebno zadnje grupe miia
kimenog stuba, poboljanje i odravanje pravilnog dranja, te poboljanje

koordincije. Navedeni ciljevi mogu se postii ako se kineziterapija prilagodi

razvojnoj fazi i teini lumbalnog bolnog sindroma. Snane aktivne vjebe u akutnoj
fazi sindroma mogu uzrokovati pogoranje simptoma zbog poveanja intradiskalnog
pritiska takoe pogoravaju tegobe i znake lumbalnog bolnog sindroma. Sve je
to dovelo do iroke primjene izometrikih ili statikih vjebi kojima se izbjegavaju
ta sporedna nepoeljna djelovanja i postie snani uinak

140

na stabilizaciji kimenog stuba i preveniranje recidiva lumbalnog bolnog

sindroma.

U centru panje kineziterapije lumbalnog bolnog sindroma nalaze se miii

zdjelino- natkoljeninog obrua. Miii flesori i ekstenzori moraju biti jednako
vrsti i snani da bi se postigla simetrina stabilizacija slabinskog dijela
kimenog stuba. Trbuni miii nisu samo stabilizatori paravertebralnih miia,
ekstenzorima ve daju oslonac miiima lea pri uspravnom stavu.

Program kineziterapije treba prilagoditi svakom bolesniku , stanju njegovog

kotanog, ligamentalnog i miinog sistema. Kod mlaih osoba, program je
neto energiniji, a kod starijih bolesnika program treba postupno
prilagoditi , intenzivirati, proiriti i obogatiti.

Uoeno je da se ekstenzori trupa paravertebralni miii znatno bolje

jaaju u poloaju kada bolesnik lei potrbuke, a abdominalni miii iz
poloaja na leima sa savijenim nogama u kuku i koljenu s podizanjem glave.

Vjeba br.1 Poetni poloaj je leei na leima, noge su savijene u

kukovima, koljenima, abducirane i rotirane prema vani, ruke su savijen u laktu i
abducirane, a ramena rotirana prema vani. Vjeba se sastoji u udisanju i pritisku
lumbalnog dijela kimenog stuba prema podu, kontrahiranju glutealnih miia.

Ruke i noge se dre podignute istovremeno. U tom poloaju se ostaje kratko, a

zatim izdahne i postepeno relaksira.

Slika50

Vjeba br.2. Iz poetnog poloaja na leima, svijenim nogama u kukovima i

koljenima i rukama u vanjskoj rotaciji poloene niz tijelo udahne se, izvaa se
pritisak lumbalnog dijela kimenog stuba na podlogu, kontrahuju glutelni miii,

141

povui noge prema gore i prema abdomenu. Ruke treba drati sa strane
trupa i pritiskati prema podlozi . nakon toga slijedi izdisaj i relaksacija.

Slika 51

1. Vjebe za jaanje ekstenzora lumbalnog dijela kimenog stuba

Vjebama se jaaju m. erector spinae, m. gluteus maximus i m. quadratus

lomborum. Meu njima najvanije su ove vjebe.

Vjeba br.1 Iz poetnog poloaja potbuke i naslonjene glave i ramena lijeva

se ruka oprui, podigne vani. Desna ruka se oprui niz tijelo, a trup se istegne
prema desno. Iz toga poloaja izvodi se lateralna fleksija trupa u lijevo,
podignuti desnu ruku koja se postavlja u poloaj vanjske rotacije. Lijeva ruka se
primakne niz tijelo.

Slika 52

Vjeba br.2. Poetni poloaj visei s isprenom lijevom rukom koja se nalazi
u poloaju vanjske rotacije, a desna ruka je takoe ispruena, ali niz trup. Trup
je savijen u desno. Iz toga poloaja izvodi se lateralna fleksija trupa u lijevo, elevira
i rotira desna ruka prema vani, a lijeva ruka se postavlja niz trup.

142

Slika 53

Vjeba br.3. Poetni poloaj: Visei. Pokreti se izvode kao kod prsnog
plivanja.

Slika 54

Vjeba br.4.- Poetni poloaj: Leanje potrbuke iz kojega se izvode pokreti

ruku kao kod prsnog plivanja.

Slika 55

143

Vjeba br.5.- Poetni poloaj: Kleei. Ruke se postavljaju iza vrata, a

potom podie trup i udahne. Zatim se spusti trup i duboko izdahne.

Slika 56

2.Vjeba istezanje miia zadnje loe natkoljenice (hamstrings miia)

Vjeba br.1.- Vjeba poinje iz leeeg poloaja pri emu su noge

ispruene. Bolesnik vrhovima prstiju aka pokuava dosegnuti vrh paleva
stopala koji su potpuno isprueni.

Slika 57

144

Vjeba br.2.- Iz poetnog poloaja potrbuke noge se postavljaju u srednji

poloaj, ruke postave sa strane trupa, a dlanovima okrenutim prema gore, a
glava se postavlja na pod u srednjem poloaju. Iz tog poloaja vri se pritisak
nogama prema podu, a ruke podiu lagano od podloge, sa akama u
maksimalnoj dorzalnoj fleksiji. Runi zglobovi se usmjere prema distalno, a
vratni dio kimenog stuba istegne.

Slika 58

Vjeba br.3.- Iz etvorononog poetnog poloaja sa rairenim akama i

dlanovima na podu, ramenima u poloaju unutranje rotacije, lagano savijenim
laktovima, ispruenom glavom u nivou kimenog stuba poinje se vjebati.

Nogama se i hrptom stopala vri pritisak na pod, a pete opiru jedna u drugu, prstima
aka vri se pritisak prema podu i istee vratni dio kimenog stuba.

Slika 59

145

Vjeba br.4 Vjebanje poinje iz sjedeeg poloaja na stolici. Kukovi i

koljena su savijeni pod pravim uglom. Noge su lagano rairene, a stopala u
maksimalnoj dorzalnoj fleksiji. Ruke su u laganoj unotanjoj rotaciji i s lagano
savijenim laktovima te podignute do visine ramena. ake su u najveoj
moguoj dorzalnoj fleksiji. Iz toga poetnog poloaja vri se pritisak
petama na pod, a runi zglobovi okrenu prema van.

Slika 60

16. RAZVOJ MOTORIKIH SPOSOBNOSTI (snaga, brzina, izdrljivost, fleksibilnost).

Motorike sposobnosti su one dimenzije linosti koje su primarno odgovorne za

rjeavanje motorikih zadataka. Na osnovu dosadanjih istraivanja ekstrahovane su
sljedee motorike sposobnosti: snaga, brzina, izdrljivost, fleksibilnost, spretnost
(okretnost), koordinacija, ravnotea i preciznost.

Snaga

Snaga je osnovna motorika sposobnost i predstavlja sastavni dio svakog aktivnog

pokreta. Za izvoenje aktivnog pokreta potrebna je miina snaga.Ona zavisi od broja
i debljine miinih vlakana.U periodu rasta u sklopu procesa fiziolokog razvoja
organizma , poveava se broj i debljina miinih vlakana.Kod odraslih osoba poslije
zavretka rasta u visinu, broj vlakana se poveava, ali se sistematskim vjebanjem
poveava njihova debljina, pa u skladu sa time poveava se i njihova snaga.

146

Snaga se izraava razliitim intenzitetom i razliitim kvalitativnim obiljejima tako da se

moe govoriti o razliitim tipovima snage:

Apsolutna miina snaga je sposobnost koja se iskazuje u uslovima maksimalnog

miinog naprezanja kada ono nije dovoljno dase savlada neki otpor ili teret. Vea
voluminoznost i djelimino masno tkivo pogoduju ispoljavanju apsolutne snage.

Relativna miina snaga je odnos apsolutne snage miia i veliine povrine

fiziolokog presjeka u cm2. To je snaga koja je izraunata po 1 kg tt sportiste, a
pogoduju joj kratke poluge, manja teina itd.

Dinamika snaga karakteristina je po izotoninom reimu rada miia gdje dolazi do

skraenja ili produenja duine miia.

Statika snaga je karakteristina po izometrijskom reimu rada kod kojeg dolazi do

razvoja miine sile, ali se duina miia ne mijenja.

Koeficijent uroenosti statike snage je 0.50 to ukazuje na velike mogunosti njenog

poboljanja kroz proces treninga. Specifini trening statike snage provodi se
izometrijskim kontrakcijama koje se dopunjuju dodatnim optereenjem.

Eksplozivna snaga je sposobnost aktiviranja maksimalnog broja miinih jedinica u

jedinici vremena.(npr.kod skoka,smea,uta na gol,bacanja i sl.).

Koeficijent uroenosti eksplozivne snage je oko 0.80.

Repetitivna snaga je sposobnost izvoenja veeg broja pokreta u odreenom

vremenu na bazi naizmjeninih naprezanja i oputanja.

Koeficijent uroenosti repetitivne snage je 0.50, te su mogunosti za njen razvoj kroz

proces treninga povoljne.

Brzina

Brzina je sposobnost izvoenja jednog pokreta ili veeg broja pokreta u najkraem vremenu.

Brzina se ispoljava kroz:

brzinu reagovanja (latentno vrijeme motorne rekcije),

brzinu izvoenja pojedinanog pokreta,
frekvenciju pokreta.

Brzina je dispozicionog tipa. Koeficijent uroenosti je oko 0.95 dakle, izuzetno malo je ova
osobina podlona promjenama pod uticajem trenanog procesa. Za razvoj brzine koriste se vjebe
izokinetikog karaktera u okolnostima kada se izvode najveom moguom brzinom.

Kod razvijanja maksimalnih brzina tranja,ciklinog karaktera, optereenja ne traju due od

15 sec. kako bi se nakon toga moglo obezbijediti potrebno obnavljanje energetskih rezervi.

Poslije odreenog broja ponavljanja vjebi brzinskog karaktera, dolazi do umora (laktatni

147

izvor energije), smanjuje se brzina kretanja to je i znak da treba prekinuti trening brzine.
Ispoljavanje brzinskih svojstava nalazi se pod kontrolom mehanizma za struktuiranje kretanja
i mehanizma za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa.

Izdrljivost

Izdrljivost je sposobnost izvoenja aktivnosti (rada), a da pri tome ne doe do pada

efikasnosti djelovanja ili sposobnost odupiranju pojavi zamora to due vrijeme. Koeficijent
uroenosti je oko 0.50. Izdrljivost se dijeli na optu i lokalnu izdrljivost.

Opta izdrljivost- zavisi od snage miinog sistema, energetskih rezervi, stanja krvotoka

(aerobna i anaerobna aktivnost) itd. Razvija se primjenom dugotrajnih vjebi umjerenog i

srednjeg intenziteta.

Lokalna izdrljivost- zavisi od kvaliteta i snage odreenih miinih grupa, energetskih

rezervi i stanja perifernog krvotoka.Izdrljivost se moe podijeliti i na: specijalnu,
miinu i kardiovaskularnu izdrljivost.

Specijalna izdrljivost- je specifina osobina i razliito se ispoljava od sporta do sporta.

Moe se ispoljavati kao izdrljivost u snazi, izdrljivost u brzini. Razvija se primjenom vjebi
velikog intenziteta. Izdrljivost je uslovljena i mehanuzmima termoregulacije organizma,
kvaliteta nervnog sistema i sposobnostima muskulature.

Izdrljivost kao sloena osobina zavisi od:

brzine ili intenziteta vjebanja,

trajanja vjebanja,

broja ponavljanja vjebi,

duine i karaktera oporavka.

Miina izdrljivost zavisi od hemizma miinog vlakna (hemijsko svojstvo).

Kardiovaskularna izdrljivost izraava se maksimalnom potronjom kisika.

Fleksibilnost

Fleksibilnost je sposobnost izvoenja pokreta maksimalnom amplitudom. Koeficijent

uroenosti fleksibilnosti je oko 0.50 to prua iroku mogunost njenog poboljanja
kroz proces vjebanja.Fleksibilnost moe biti aktivna i pasivna.Aktivna fleksibilnost je ona
koja se postie izvoenjem pokreta snagom sopstvene muskulature, a pasivna
fleksibilnost je ona kija se izvodi ueem spoljanjih sila.

Fleksibilnost se poboljava vjebama istezanja koje mogu biti statikog i dinamikog

karaktera.

148

17.UTICAJ MIINOG RADA NA ORGANE I SISTEME ( kosti, miii, zglobovi,

kardiovaskularni sistem, respiratorni sistem)

18. STANJE ORGANIZMA ZA VRIJEME MIINOG RADA

Za vrijeme miine aktivnosti mogu se razlikovati tri fizioloka stanja i to: stanje pred
aktivnosti, stanje za vrijeme rada i stanje poslije rada,Sva tri stanja meusobno stoje
u uskoj vezi i prelaze jedna u drugo uslovljavajui radu sposobnost ovjeka.U svim
periodima miine aktivnosti ulogu organizatora imaju odreeni obrasci u CNS-u
stvoreni tokom sistematskog vjebanja.

U sportskoj aktivnosti period uoi same aktivnosti karakterie se predstartnom reakcijom,

koja igra vanu ulogu u pripremi raznih funkcija za predstojeu aktivnost.

17.1 Predstartno stanje

Predstartno stanje javlja se uoi poetka aktivnosti (tamienja) i manifestuje se

poveanjem razdrljivosti nervnog i miinog sistema, poveanom ventilacijom plua,
poveanim utrokom kiseonika, poveanim minutnim volumenom, atrerijskim
pritiskom i ivljim metabolizmom.Osnovna je pretpostavka da je predstartno stanje jedne
vrste uslovljenih refleksih reakcija.Postoje 3 osnovna oblika predstartnog stanja: normalno,
predtartna groznica i predstartna apatija.

Normalno predstartno stanje je najpovoljniji oblik jer su u njemu sve somatske i vegetativne
funkcije optimalno poveane.

Predstartna groznica je nepovoljno stanje, jer dovodi do velikog razdraenja CNS-a izaziva
nesrazmemo velike promjene fiziolokih funkcija, koje su najee smetnja samoj aktivnosti.

Predstartna apatija je takoer nepovoljno stanje u kome dominira proces inhibicijie

CNS-a, i intertnost fiziolokih sistema, to se negativno odrava na intenzitet napona.

Za rjeavanje predstartne groznice i apatije korisno slui manuelina masaa koja izaziva veliki
broj aferentnih impulsa iz koe i miia, koji dovode do uravnoteenosti akcija u
nervnom sistemu.Takoer je korisno pred sam poetak aktivnosti (Start) napraviti
kratkotrajnu hiperventilaciju, nekoliko dubokih udaha.

17.2 Zagrijavanje

Bez obzira na stepen izmjene fiziolokih funkcija, predstartno stanje, samo po sebi nije
dovoljno, za pripremu funkcionalnog stanja organizma za nastupajuu aktivnost.
Zbog toga se pred samu aktivnost (takmienje ili trening) izvodi kompleks fizikih
aktivnosti koje nazivamo zagrevanje, a koje moe biti opte i lokalno.

149

Opte zagrevanje ima za cilj da izazove razdraenje CNS-a, da ubrza metabolizam, i dovede
funkciju disanja i krvotoka do optimalnog nivoa za prihvatanje intenziteta nastupajue
aktivnosti. Ova priprema vai za sve vrste sportova i koliko je intenzitet budueg napona
vei, priprema mora due da traje.

Lokalno zagrevanje treba da stvori najpovoljnije uslove za segmente tijela koji e nositi
glavni teret budue aktivnosti. Ova priprema predstavlja odreenu vrstu ponavljanja
elemenata budue aktivnosti. Kod fudbalera npr, to su ravnomjerna tranja, begovi,
skokovi, utevi nogom, utevi glavom i slino. To znai da se primjenjuju pokreti koji su
po strukturi, obima, ritmu i intenzitetu veoma slini samoj aktivnosti.

Efekat zagrevanja zasniva se na mehanizmu prolongiranog djelovanja i izvjesno vrijeme poslije

prestanka zagrevanja. Ovaj efekat je jae izraen ako je priprema due trajala i ako je
pauza izmeu njega i samog rada bila kraa. Koliko e zagrevanje dugo trajati i kolika e
pauza biti zavisi kako od same aktivnosti, stepen utreniranosti, spoljani uslovi i slino.
Zagrevanje obino traje 10-30 min i korisno je da intenzitet bude takav da zapone
znojenje tijela. Pauza treba da iznosi nekoliko minuta, ali ne due od 10 minuta. Poto se
zagrevanje izvodi u vrijeme predstartnog stanja treba ga prilagoditi osobinama tog stanja.

17.3 Zamor

Zamor je fizioloko stanje organizma koji je podstie process obnove i povecanje stepena
treniranosti organizma. On je uslov da sistematsko vjebanje ima pozitivan efekat. Zamor miia
predstavlja fizioloku pojavu koja se manifestuje privremenom ne sposobnou miia za rad.
Prema mjestu na kojem se ispoljava zamor moze biti centralni i periferni.

Centralni zamor se ispoljava u CNS-u, a budui da su nervi relativno ne zamorljivi ovaj

zamor nastupa u sinapsama. One postaju relativno ne propustljive, odnosno poinju da
propustakju sve manji broj impulsa, a zatim nastaje zamor miia.

Periferni zamor se ispoljava u miiima koji rade. Prema nainu ispoljavanja zamor
moze biti lokalni i opti.

Lokalni zamor obuhvata manje grupe miia koje uestvuju u radu.

Opsti zamor zahvata gotgovo sve miie tijela odnosno itav organizam i javlja se
kod radova koji due traju.

Prema vremenu javljanja zamor moe biti:akutan i hronian

Akutni zamor nastaje naglo i javlja se kod aktivnosti koji su veliki i kratko traju.

Hronini zamor javlja se postepeno kod aktivnosti manjeg intenziteta, a dugog

trajanja ili kod vecih naprezanja veceg intenziteta sa manjim pauzama odmora.

17.3.1 Znaci zamora

Lokalni zamor se ispoljava na miiima koji su uestvovali u aktivnostima i manifestuje se:

povecanom napetoscu miscica, povisenjem lokalne temperature, crvenilom i bolom.

150

Opsti zamor pretstavlja zamor cijelog organizma, a manifestacije su: nervoza, malaksalost,
gubitak apetita, pojava hladnog i ljepljivog znoja, izmjenjeni rad srca, izmjenjeno disanje,
promjene u sastavu krvi i slino.

Ako zamor duze traje mogu nastati i tetne posljedice po organizam zbog ega je
neophodno vazno prepoznati znake Zamora na vrijeme i otkloniti ih.

17.4 Oporavak

17.4.1 Period oporavka

Nakon zavretka rada, sve funkcije organizma vraaju se na nivo prije poetka rada.
U periodu oporavka uravnoteava se unutranja sredina, energetske rezerve se obnavljaju, a
strukturalne promjene repariraju. Procesi obnove istovremeno omoguavaju da se do
izvjesnog stepena povea radna sposobnost organizma I iznad poetne vrijednosti,
to je i svrha sistematskih vjebi. Procesi obnove poinju i veoma su intenzivni za
vrijeme same aktivnosti, u period aerobnog procesa razgradnje materija. Veliki broj
osloboene energije koristi se za obnovu energetskih rezervi (za sintezu glikogena).
Meutim, tek nakon prestanka aktivnosti, u faze vraanja kiseonikog duga, brzina
obnove daleko nadmauje brzinu razgradnje.

Sam oporavak ima nekoliko faza:

U prvoj fazi oporavka nakon presanka rada, radna sposobnost se vraa na poetni nivo.

U drugoj fazi poveava se radna sposobnost iznad poetne vrijednosti.

Nakon ove faze dolazi do smanjenja na polazni nivo, pa ak I neto ispod njega.

Faze poveanja i smanjenja radnje sposobnosti u odnosu na poetnu vrijednost,

naizmjenino se smanjuje.

Oporavak raznih funkcija u period odmora ne tee istom brzinom. Najbre se

oporavlja neuromiii aparat a zatim vegetativne funkcije. Za oporavak funkcija, od

kratkotrajnih radova velikog intenziteta, potrebno je oko 30 min. Dugotrajan i intenzivan rad,
zahtjeva vie sati oporavka, pa i vie dana.

Ono to je karakteristino za period oporavka, to je poveane funkcije iznad normale over

function amerikih autora. Obnova energetskih rezervi i repariranje izmjenjenih djelova,
nezaustavlja se u momentu pobune, nego traje jo izvjesno vrijeme, dovodei do nad
funkcije, zbog ega se radnja sposobnost za vrijeme oporavka poveava. To omoguava da
sljedee vjebanje poinje od radne sposobnosti, koja je za stepenicu iznad prethodne, na
emu se i zasniva poveanje fizikih mogunosti u toku sitematskih vjebanja.

Trajanje perioda oporavka zavisi od: uzrasta, stepena treniranosti, karaktera rada. Kod treniranih i
mladih osoba taj period je krai, a takoer je krai ako je rad manjeg intenziteta i krace
traje. Procesi oporavka mogu se ubrzati pomocu tzv. Aktivnog odmora, ako se u period oporavka
primjeni neka druga aktivnost manjeg intenziteta. Eksperimentom je dokazano da se

151

grupa miia koja je angaovana u nekoj aktivnosti bre oporavlja ako se za vrijeme odmora
izvodi aktivnost manjeg intenziteta druge grupe miia koja nije bila angaovana u
prethodnom radu. Nervni centri se bre oporavljaju ako se u isto vrijeme u period odmora angauju
drugi centri koji nisu uestvovali u prethodnom radu. Aktivan odmor treba koristit u sklopu
relaksacije kod svih aktivnosti ukljuujui i profesionalni rad. Oporavak je bri ako postoje
prijatne emocije umjerenog intenziteta, a jaa uzbuenja djeluju depresivno na CNS.

17.5 Trening i treniranost

Trening je fizioloki proces prilagoavanja organizma u smislu breg, snanijeg i bolje

koordinisanog rada, tj. izvravanja fizikih aktivnosti. On zahtijeva sistematsko vjebanje
primjenom odgovarajuih optereenja i trajanja.

17.6 Osnovni principi treninga

Osnovni princip svakog treninga je progresivnost u smislu optereenja, intenziteta,

trajanja i sloenosti, a to podrazumijeva konkretne zakonitosti treninga koje se svrstavaju
na sljedei nain:

Princip optereenja,
Princip intenziteta
Princip sloenosti,
Princip meuzavisnosti
Princip specifinosti,
Princip progresivnosti,
Princip kontinuiranosti (stalnosti)
Princip individualnosti,
Princip motivacije.

Metode treninga

Metoda ravnomjernog treninga, 2.Metoda promjene intenziteta treninga,

Metoda ponavljanja,

Metoda intervalnog treniga.

Znaci treniranosti

Skraeno vrijeme reagovanja na signale,

Poboljana koordinacija izvoenja pokreta,

Izraena hipertrofija kostiju na mjestima pripoja miia,

Izraena hipertrofija miia,

Poveanje obima miia, poveanjem kapilarne mree krvnih sudova, poveanjem rezervi

152

glikogena.

Azotni bilans je u poetku negativan a kasnije pozitivan,

Smanjem bazalni metabolizam,

Smanjena frekvencija disanja, a poveana dubina disanja, povecanje vitalnog kapaciteta

Ekonominija je pluna ventilacija, a koliina rezervnog vazduha je smanjena,

Poveanje udarnog volumena srca,

Izraena hipertrofija sranog miia, povean broj eritrocita i koliine hemoglobina.

17.10 Pretreniranost i znaci pretreniranosti

Pretreniranost je stanje organizma nastalo poslije nepravilno sprovedenog treninga, kao to je

naglo uvoenje u rad, esta optereenja bez dovoljne pause za oporavak.

Pretreniranost je jedna vrsta hronicnog Zamora i karakterise se dugotrajnim smanjanjem

radne sposobnosti.

17.10.1 Znaci pretreniranosti:

Poremeaj CNS (poremeaj sna),

Gubljenje volje za trening,

Razdraljivost ili apatinost,

Opti pad fizike kondicije,

Slaba koordinacija pokreta,

Poremeaj vegetativnih funkcija,

Deficit vitamina C, u miiima se smanjuje rezerva glikogena, usporavanje bio hemijskih

procesa.

-Poveana frekvencija srca (FS),

- Gubitak apetita, brzo zamaranje, obilno znojenje i gubitak tjelesne teine.

17.11Prevencija i lijeenje pretreniranosti

- Pravilno programiran trening i uredan ivot,

-Pravilna ishrana,

-Dovoljno vremena za oporavak izmeu optereenja u toku treninga i izmeu treninga,

153

Ako ipak doe do pretreniranosti potrebno je:

Odmah smanjiti intenzitet trenanog optereenja, a u teim sluajevima prekinuti

trenani proces,

Kod najteih sluajeva potrebno je leanje u postelji i uzimanje lijekova (hormoni i

vitamini).

Laki oblik pretreniranosti se sanira za 15 30 dana, a kod teih oblika oporavak traje 1 2
mjeseca sa potpunim prekidom treninga u trajanju 2 3 nedelje.

154

13. LITERATURA:

Biberovi, A. (2007). Biomehanika, OFF - SET Tuzla.

Bokovi, M. : Anatomija ovjeka, V izdanje, Beograd, 1965.

Jari, S. : Praktikum iz biomehanike, Fakultet fizike kulture Univerziteta u

Beogradu, Beograd 1994.

Jari, S. (1997). Biomehanika humane lokomocije sa biomehanikom sporta. Beograd:

Fakultet fizike kulture.

5.Koturovi, Lj., D. Jerievi: Korektivna gimnastika, Sportska knjiga, Beograd,

1970.

Miki, B., Bjekovi, G. (2004). Biomehanika sportske lokomocije, Fakultet fizike

kulture, Sokolac.

7.Miki, B., Hadi, M. (1997). Biomehanika, Tuzla: Filozofski fakultet

Univerziteta u Tuzli.

Miki, B. (2000). Psihomotorika, Tuzla: Filozofski fakultet Univerziteta u

Tuzli. Str. 150 - 172.

Miki, B., Rao, I., Talovi, M. (2002). Biomehanika i strukturalna analiza kretanja u
nogometu. Fojnica: tamparija Fojnica.

Mitrovi, V.: Mehanika (kinematika i dinamika), Beograd, 1959.

Opavsky, P.: Osnovi biomehanike, Fakultet za fiziko vaspitanje, Beograd,

1982.

Opavsky, P.: Matematiki model prinudnog kretanja po krivoj liniji, Fizika kultura, br.
4, Beograd, 1984.

Opavsky, P.: Kvantitativni odnos izmeu vrsta miinog naprezanja i elementarnih

biomotorikih dimenzija, Kineziologija, Zagreb, 1983, Vol, 15, br. 1, str. 23.

155

PROGRAMSKA PITANJA IZ BIOMEHANIKE SA KINEZIOLOGIJOM

Pojam,znaaj i razvoj biomehanike kao nauke.

Sistematizacija biomehanike.
Kako se dijele mjerenja u biomehanici sa aspekta mehanikih veliina.
Faze rada kod mjerenju kinematikih veliina.
Na emu se zasniva elektromiografska metoda (EMG).
ta spada u lokomotorni sistem (LMS) ovjeka.
Kako se dijele kosti i gdje se nalaze.
ta je poluga i kako se dijele poluge.
Ravnotea na polugama,
Nacrtaj i objasni dvokraku polugu.
Nacrtaj i objasni jednokraku polugu brzine.
ta su skalari, a ta vektori.
ta je izotonina miina kontrakcija?
Kako izgleda koncentrina miina kontrakcija? Navesti primjer.
ta je kinetiki lanac?
ta je izometrika miina kontrakcija?
ta je ekscentrina miina kontrakcija?
Kakve kinetike lance posmatramo u biomehanici?
Biomehanika dijagnostika za kontrolu pripreme sportista vezana je za slijedee
metode:
Zakon transformacije kostiju iz 1892. prema Julius Wolff-u glasi:
ta omoguava osteogeneza kostiju ?
Ravni u kojima se analziraju pokreti u zglobovima.
Podjela zglobova prema pokretljivosti.
Unutranje sile koje reguliu kretanje i mirovanje tijela.
Spoljanje sile koje djeluju na kretanje i mirovanje tijela.
ta je potrebno da se poremeti ravnotea na polugama?

Navesti mehanike osobine i tipove zglobova.

Navesti podjelu ovjekovih sloenih kretanja.
Koji parametri su potrebni da se izrauna brzina ciklinog kretanja?
Anatomske osobine kostiju.
Navedite vrste poluga i znaaj poluga za lokomociju.
Razlika izmeu miia agonista i antagonista.
Vrste skeletnih miia prema obliku.
Tipovi zglobova prema obliku zglobnih povrina.
ta je aktivna insuficijencija miia?
ta je pasivna insuficijencija miia?
ta je statika.
ta je dinamika.
ta je kinematika.
Konstrukcija i uloga dugih kostiju,
Kostur kao sistem poluga,
Miina sila kao vektor,
Slaganje paralelnih i neparalelnih sila,
Kakvo je djelovanje miia na kotanoj poluzi?
Kako odreujemo proporcije ovjekovog tijela?
Opte o teitu - teitu tijela,
Tipini, uspravni stavovi tijela,

156

Mehaniki uzroci deformiteta kimenog stuba,

Uzroci odstupanja od normalnog stava,
Ostali deformiteti na kosturu deformiteti posture,
Navesti i objasniti metode za procjenu i ocjenu tjelesnih deformiteta,
Uspravni stav na paralelnim stopalima,
Pokreti trupom u uspravnom stavu,
Opisati sjedee poloaje,
Opisati leee poloaje,
Opisati isti upor,
Opisati visee poloaje,
Objasniti pojam sile,
Objasniti problem uspostavljanja kretanja,
Uspostavljanje kretanja u razliitim pravcima,
Uspostavljanje kretanja i stabilne vrste ravnotee,
Miina analiza pokreta glave u sagitalnoj ravni.
Miina analiza pokreta glave u frontalnoj ravni.
Miina analiza pokreta glave u horizontalnoj ravni.
Miina analiza pokreta kimenog stuba u sagitalnoj ravni.
Miina analiza pokreta kimenog stuba u frontalnoj ravni.
Miina analiza pokreta kimenog stuba u horizontalnoj ravni.
Miina analiza pokreta grudnog koa miii koji omoguavaju udah.
Miina analiza pokreta grudnog koa miii koji omoguavaju izdah.
Miina analiza pokreta u ramenom zglobu u sagitalnoj ravni.
Miina analiza pokreta u ramenom zglobu u frontalnoj ravni.
Miina analiza pokreta u ramenom zglobu u horizontalnoj ravni.
Miina analiza pokreta u zglobu lakta.
Miina analiza pokreta u zglobu korijena ake u sagitalnoj ravni.
Miina analiza pokreta u zglobu korijena ake u frontalnoj ravni.

Miina analiza pokreta u zglobu kuka u sagitalnoj ravni.

Miina analiza pokreta u zglobu kuka u frontalnoj ravni.
Miina analiza pokreta u zglobu kuka u horizontalnoj ravni.
Miina analiza pokreta u zglobu koljena u sagitalnoj ravni.
Miina analiza pokreta u zglobu koljena u horizontalnoj ravni.
Miina analiza pokreta u gornjem skonom zglobu u sagitalnoj ravni.
Miina analiza pokreta u donjem skonom zglobu u frontalnoj ravni.
Karakteristike fluida,
Magnus-ov efekat,
Opisati kretanje u vodi,
Osnovne osobine gasova,
Kretanje tijela kroz vazduh.
Podjela aktivnosti prema strukturi pokreta,
Podjela aktivnosti prema intenzitetu rada,
Predstartno stanje u sportu,
Zagrijavanje za trening ili takmienje,
Faza perioda oporavka,
Zamor: Pojam,podjela,znaci zamora.
Osnovni principi treninga,
Osnovne metode treninga,
Razlika izmeu treniranog i netreniranog organizma,
Pretreniranost: pojam i znaci pretreniranosti,

157

Prevencija i Lijeenje pretreniranosti,

Faze razvoja motorne navike, 100.Razvoj motoricnih sposobnosti,

101.Nivoi organizacije i funkcionisanja CNS-a, 102.Nivoi obrade informacija

103.Graa i funkcija nervnog sistema,

104.Centralni nervni sistem, 105.Periferni nervni sistem,

106.Inervacija miia, 107.Mehanizam miine kontaukcije,

158

PANEVROPSKI APEIRON UNIVERZITET

FAKULTET SPORTSKIH NAUKA

BANJA LUKA

PREDMET: Biomehanika - TEST I

PREDAVA: Doc. dr Osmo Bajri

Ime i prezime studenta:_________________________________________________

Broj indeksa:__________________ Datum rada:__________________________

159

1. ta ja biomehanika i kada je promovisana kao posebna nauna disciplina?

_______________________________________________________________

_______________________________________________________________

Koje se mehanike veliine mjere u biomehanici sporta?

__________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________

Koje su faze rada u mjerenju kinematikih veliina?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

4. ta spada u lokomotorni sistem (LMS) ovjeka?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Nacrtaj i objasni dvokraku polugu?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta je zglob i kako se dijele:

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

prema mogunosti kretanja: ________________________________________________

prema pravcima kretanja: __________________________________________________

160

Koji elementi definiu miinu silu kao vektor?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta je kinetiki lanac ili lanac pokreta i kakvi mogu biti?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Terminologija: ta znai medijalno - lateralno, a ta ventralno - dorzalno?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Koji su najei deformiteti na kimenom stubu?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta se postie dranjem tereta sa strane?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Pokreti gornjim dijelom tijela u uspravnom stavu?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Vrste leeih poloaja?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

161

Kako glasi II. Njutnov zakon?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Koje su to unutranje sile?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta je kinematika i koje se fizike veliine u njoj koriste?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

17. Koje sile djeluju na tijelo u vodi koje miruje?

___________________________________________________________________________

________________________________________________________________

ta su fluidi?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Napisati formulu za otpor vazduha za male brzine (do 1 m / s).

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Koji miii uestvuju u pokretu ruke u ramenom zglogu?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

162

PANEVROPSKI APEIRON UNIVERZITET

FAKULTET SPORTSKIH NAUKA

BANJA LUKA

PREDMET: Biomehanika - TEST II

PREDAVA: Doc. dr Osmo Bajri

Ime i prezime studenta:_________________________________________________

Broj indeksa:__________________ Datum rada:__________________________

163

Kako se dijeli biomehanika sa aspekta karaktera, pravca i metoda rada?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Kako se dijele mjerenja u biomehanici sa aspekta mehanikih veliina?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Na emu se zasniva elektromiografska metoda (EMG)?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Kako se dijele kosti i gdje se nalaze?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Nacrtaj i objasni jednokraku polugu brzine?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Navesti osnovne ravni kretanja u kojima se izvodi kretanje - pokret.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta je obrtni moment sile i koja je jedinica za obrtni moment?

___________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________

164

Navesti vrste ravnotee?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Koja su tri osnovna uspravna stava?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Koji su najei deformiteti na grudnom kou, a koji na donjim ekstremitetima?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

11. Kako je uspostavljen kinetiki lanac pri dranju tereta na ramenu?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Vrste stavova na jednoj nozi.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Objasniti poloaj mosta.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Kako glasi III. Njutnov zakon?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

165

Koje su to spoljanje sile?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Kako se dijele kretanja prema obliku putanje?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Nabrojati deformitete na kimenom stubu i grudnom kou.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Na koje periode se dijeli svaka faza fundametalnih kretanja?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta je laminarno, a ta turbulentno kretanje?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Koje sile djeluju na tijelo u vodi koje se kree?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

166

PANEVROPSKI APEIRON UNIVERZITET

FAKULTET SPORTSKIH NAUKA

BANJA LUKA

PREDMET: Biomehanika - TEST III

PREDAVA: Doc. dr Osmo Bajri

Ime i prezime studenta:_________________________________________________

Broj indeksa:__________________ Datum rada:__________________________

167

Kako se dijeli opta biomehanika?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta je dinamometrija?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Dopunite nazive osnovnih veliina i mjernih jedinica odabrane po Meunarodnom SI

sistemu:

- duina ..............................
L ....................
metar .......................
m,
- masa..................................
....................
........................ kg,
- vrijeme .............................
.....................

.......................
,
- temperatura ......................
....................
........................
,
- jaina struje .....................
.....................
.........................
,
- jaina svjetlosti ...............
....................
........................
,
- koliina supstance...........
.....................
........................
,

ta je poluga i kako se dijele poluge?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta su skalari, a ta vektori?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

168

Navesti osnovne pokrete u zglobovima.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Navedi vrste miinih kontrakcija.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

8. Terminologija: ta znai kranijalno, a ta kaudalno?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

9. Koji su uzroci odstupanja od normalnog uspravnog stava?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

10. Koji miii uestvuju kod kompenzatornog pokreta pri dranju tereta sprijeda?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

11.Vrste ueih poloaja.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

12. Vrste sjedeih poloaja.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

169

Kako glasi I. Njutnov zakon?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta je sila i kako se dijele?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

ta su ciklina, a ta aciklina kretanja?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

16. Matematiki i crteom objasniti slobodan pad?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Na koje periode se dijeli svaka faza fundametnalnih kretanja?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Napisati i objasniti formulu otpora vazduha za brzine vee od 1 m / s.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

170

19. Koje sile djeluju na tijelo u vodi koje se kree?

___________________________________________________________________________

________________________________________________________________

20. Koji miii uestvuju u pokretu gornjeg i donjeg skonog zgloba?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

a) opruanje (plantarna fleksija):

________________________________________________________________

________________________________________________________________

b) pregibanje (dorzalna fleksija):

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

171

17
2