Naslov

originala Dr. Muhammed Redeb el-Bejumi

Prijevod Semir Rebronja

Malik Nurovi Selma Fehratovi Muzafera Nurovi Korice Urednici Faris Bahor Senad Redepovi
Prijelom i DTP Sanela Misirli Fahrudin Smailovi Redaktura prijevoda tampa Sead Islamovi Grafiar,
Uice Recenzent Tira: Sanin Musa 300 0 ovom ovjeku
Salahudin je, Allah mu se smilovao, bio ovjek skruenog srca i tanahnih osjeanja; puno je
plakao. Kada bi sluao uenje Kurana, srce bi mu omekalo. U veini sluajeva, oi bi mu se orosile
suzama. Volio je sluati hadise. Kada bi uo za nekoga autoritativnog ejha, Salahudin bi ga ugostio i
paljivo pratio. Pozivao bi prisutne da sluaju djecu, robove i svitu. Nareivao je ljudima da sjede
iz potivanja prema hadisu.
Allah mu se smilovao, kada god bi se rat rasplamsao, on bi uao u redove muslimanskih vojnika.
Probijao bi se od desnog do lijevog krila, rasporeivao vojnike i nareivao napredovanje ili
zauzimanje bitnih poloaja. Kada bi osmatrao neprijatelja, priao bi skoro do njega. Izmeu dva reda,
prouila bi mu se dva dijela hadisa.
Bio je lijepog ophoenja, blagog morala i umjerenog humora. uvao je porijeklo Arapa i poznavao
njihovu historiju. Dobro je poznavao porijeklo konja, ovjek je od njega mogao uti korisne stvari kao
ni od koga drugoga. Raspitivao se o bolestima, lijeenju,
hrani, piu i promjenama stanja podanika. Njegovo sijelo je bilo isto.
Kadija Ibn Sedad
Ova zemlja pripada razliitim sultanima, kao sto je sluaj s andaluanskim kraljevima. Svi su se
oni ogrnuli ogrtaima vjere, svi nose velianstvene nadimke koje ne mogu opravdati. Ove nadimke
nose i podanici i kraljevi, bogatai i skitnice. Nema nikog s nadimkom koji mu prilii ili svojstvom
kojeg je dostojan, osim Salahudina - vladara Sama, Egipta, Hidaza i Jemena uvenog po
plemenitosti i pravednosti. Ovo ime je u skladu sa pojmom koji oznaava i slijedi znaenje koje nosi.
Jedna od velikih zasluga ovog sultana je ukidanje hadijskog poreza. Hadije su nailazile na
nepravdu prilikom plaanja ovoga poreza i smatrale ga ponienjem. Moda je bilo i onih koji nisu
imali dovoljno imetka, a bili su duni platiti porez. On je iznosio sedam ipo egipatskih dinara (koji je
vrijedio kao petnaest dinara) i bio je pojedinana obaveza. Neki ne bi bili u stanju platiti tu dabinu i
susretali bi se s golemim patnjama.
Sultan je ukinuo taj prokleti porez i nadomjestio ga hranom. Bila je to veoma lijepa zamjena.
Olakao je put hadijama. Allah je pomogao vjernike ovim pravednim sultanom i oslobodio ih velikih
nedaa. Njemu treba zahvaljivati svako ko je duan obaviti had. Porezi su bili rasprostranjeni i u
Egiptu. Svaki
prodava i kupac je morao plaati poreze; ak je bila obaveza plaati porez za pie vode iz Nila.
Ovaj pravedni sultan je ukinuo sve ove proklete novotarije, rasprostraniopravdu i uspostavio
sigurnost.
Ibn Dubejr
Kada je zavladao Damaskom, nije nita uzeo iz gradskih riznica, sve je razdjelio stanovnicima.
Potivao je sve koji su kod njega radili i sa njima blago i uljudno postupao. Kada bi neko uinio neto

hravo, prikrivao bi ga.

Njegovo sijelo je bilo isto od svih negativnosti. Niko u njegovoj blizini ne bi izgovarao hrave
rijei. Svaki put kada bi vidio siroe, u njemu bi se pokrenuli osjeaji blagosti i saosjeanja. Takoer,
puno je volio porodicu i s djecom se esto igrao.
Zapadnjaki historiar
Ispriat u ti neto to tajim. Ako Allah olaka te oslobodimo jo ovu obalu od krstaa, podijelit u
gradove emirima, ostaviti oporuku i oprostiti se od svih. Zaplovit u morem i uputiti se ka ostrvima.
Slijedit u din-dumane sve dok ne iskorijenim nevjerstvo sa Zemlje ili umrem.
Salahudin
Predgovor
Za Salahudina se slobodno moe kazati daje bedranski junak ije je vrijeme odloeno za period
krstakih ratova kako bi predvodio mudahide koji su vrsto stali pred snanim nasrtajem nevjernika koji
su kanili iskorijeniti muslimane. Allah ih je obasuo Svojom pobjedom i pomou, a nevjernike sprijeio u
nakanama.
Krstake vojske su i danas pohrlile u sve islamske krajeve iskorijeniti muslimane. Sada su unuci
bedranskih junaka, oni koje je karakterizirala vjera u Allaha i Poslanika, bili spremni izvriti obavezu
dihada. Allah je i njihove stope uvrstio, a nevjernike ostavio bez uspjeha.
Moda je najbolja spona izmeu Salahudina i bedranskih junaka nepokolebljivi i duboko uvrijeeni
iman. Znao je da mu je vojska u odnosu na armije brojnih evropskih zemalja i njihove ratne flote tek
malehna skupina nemona oduprijeti se najezdi. Takoer je znao da Uzvieni Allah kae: Koliko puta su
malobrojne ete,Allahovom dozvolom, porazile mnogobrojne, a Allah je sa strpljivima. Iman
mu je bio najbolja priprema pobjede i odluujui faktor na pozornici historije.
italac e na stranicama koje slijede nai ive primjere tog imana. Moda je najupeatljiviji primjer
itanje hadisa i njihovih komentara na bojnom polju, u najteim trenucima. Pored njega je stajao Behaudin
ibn Sedad i obratio mu se: Vladaru, Poslanikovi hadisi su itani na mnogim mjestima i u mnogim
prilikama, ali nije mi poznato da su itani i na bojnom polju. Zato ga ne bismo sada itali? Salahudin je
naredio da dovedu muhadise koji e im na bojnom polju itati hadise. Bereket Poslanikovih hadisa je
prekrio bojno polje i pretvorio ga u velianstvenu pobjedu muslimana. Ubjeenje da pripada
Poslanikovim vojnicima, braniocima islama i muslimana na najvelianstvenijem polju snailo je
vjerovanje ovog viteza. Bila je to vjera da e mala skupina ostvariti pobjedu.
Puno je pisano o Salahudinu. Neka od tih djela su postigla ciljeve i donijela korisne rezultate. Nismo
niije pravo uzurpirali, u fusnotama smo navodili izvorne citate.
Ummet se mora sjeati Salahudina kako ne bi gubio nadu u Allahovu milost. Neprijatelji napadaju
svim raspoloivim sredstvima i postavljaju sve vrste zamki. Paniari su mislili da nema nade u pobjedu i
samostalnost. To je bilo i ope osjeanje u trenucima krstake najezde na islamske zemlje. Muslimane je
obuzeo strah. Mnogi su mislili da je nastupio trenutak propasti. Ali heroji poput Imadudina, Nurudina i

Salahudina nisu bili tog stava, oni su se suprotstavili i nanijeli teke gubitke neprijatelju. Tako je
Allahova rije trijumfovala. Nama preo-staje da se okoristimo prolou. U Salahudinovoj biografiji su
brojni primjeri opomene.
Trudio sam se pisati jasnim i razumljivim stilom. Nisam opteretio tekst slijedom dogaaja, brojevima
i datumima. Oslonio sam se na autentina dogaanja, koja su ostavila konkretne rezultate, trudei se
vjerodostojno predstaviti Salahudinov ivotopis.
Salahudinovi prijatelji su bili veoma vaan faktor na bojnom polju, pa se zbog toga na stranicama ove
knjige nalazi i kazivanje o njima. Neto o tim vitezima je pisano u romanesknom stilu, ali bazirano na
historijskim injenicama, bez umjetnike slobode pripovjedanja. Puno stvari sam izostavio, a ono to sam
naveo je skoro neznatno. Detaljno opisivanje bi zahtijevalo tomove i tomove, a ne jednu knjigu. Dovoljno
je da vam predam rezime deavanja. Evo, predajem knjigu cijenjenim itaocima nadajui se da e
pronai neto ime e se zadovoljiti.
Dr. Muhammed Redeb el-Bejumi
Nadolazea poast
Danas esto razgovaramo o krstakim ratovima kao o neemu to je bilo i zavrilo se. Meutim,
ukoliko paljivo osmotrimo dananju situaciju, pri-mjetit emo da oni i dalje plamte punom snagom.
Dananji Zapad je isto to i jueranji. Sredstva su drukija, a ciljevi i rezultati su istovjetni. U
prethodnim ratovima, vojska je ila direktno, naoruana ubojitim orujem, palei, arei i pljakajui sve
pred sobom. Dananji ratovi su olienje lukavstva i obmane. To su ratovi sukoba i oportunizma. Pletu
mreu prevara i prijezira to daje iste rezultate kao prijanji ratovi; ove metode su, ak, perfidnije i
kobnije. Mnogi ljudi bivaju prevareni nejasnoom, jer nisu pronikli u sr stvari. Ptica sama pada kada
postane svjesna da je, i ne primjeujui, upala u klopku. Zbog toga je pravo dananje generacije znati ta
se deavalo u prolosti, jasno vidjeti poetak i kraj puta kojim e ii. Na taj nain e se osvjestiti i
probuditi.
Nadolazea krstaka poast je polahko poela puzati prema Istoku, bez valjanih logikih razloga. To
je nekompaktna i buna masa koja je podlegla dezinformacijama. Povinovali su se onome to su
uli bez ikakve svijesti i razmiljanja. Inae, ove dezinformacije su najee plasirali sveenici, i to
ne obini ve krem evropske crkve. Papa je svoju misiju usporedio s djelovanjem svog prethodnika.
Vidio je da su ljudi pod snanim utjecajem prethodnog pape i da ga smatraju istinskim Mesihovim
nasljednikom. Saosjeao je s podanicima i saaljevao ih. Bio je to Grgur Sedmi. On je uredio crkveni
sistem, odbacio anarhistike elemente, svako pretjerivanje proglasio grijehom i sveenim krugovima ulio
strah - sve njihove greke je iznosio pred Vijeem. Nastojao je, u skladu s mogunostima, propagirati
dozvoljeno i zabranjivati ono to je, inae, zabranjeno.
Kada je, nakon njega, doao Urban II, pronaao je odjeu u kojoj se njegov stas morao sme-urati i
zgriti. Isposnici i monasi su ga napadali svim postojeim sredstvima. Nije im se mogao suprotstaviti
snanim rijeima i otrim odgovorom prethodnika, moda se i bojao postupaka koji bi mu srozali cijenu.
Zbog toga je tragao za neim ime e zaokupiti ljude, pokazati im visinu svojih pogleda i dalekosenost
ciljeva. Papa Grgur VII nije gledao sa zadovoljstvom na bizantinsku crkvu u Konstantinopolju. Smatrao je
veoma opasnom u suavanju i slabljenju njegovog autoriteta i vlasti. Nije mogao nita uiniti, jer je ova
crkva imala sljedbenike, zakon i dravu. Konstantinopolj je oslabio u borbama sa Selducima, vladarima

Istoka. Porazili su ih i uzdrmali sjedite njihove vlasti. Bizantinski patrijarh je oekivao napad koji bi mu
iz ruku preoteo vladarski prijestol. Kod njega se javila ideja da zatrai pomo rimskog pape Urbana i
prizna ga za jedinog zatitnika kranstva u Evropi. Ovo je bila najvea Urbanova prilika, on je vrebao
slavu, zasjenjen prethodnikom.
Grgur VII je razmiljao o preporodu evropskih naroda. Pogled nije usmjeravao dalje od meusobno
zavaenih drava i raznih feuda koji su manje-vie samostalno vladali, a ija je meusobna mrnja bila
izrazita. Niko ih nije smatrao jedinstvenima, jer je njihovo nejedinstvo esto rezultiralo meusobnim
ratovima. Kod njega su dolazili s vapajima, i on je otklanjao i smanjivao razmirice, te na neko vrijeme
I ostizao jedinstvo. Njegovi uenici su gajili lijepo sjeanje na njega. Urbanu II se pruila prilika da
se nametne rivalskoj crkvi i proiri vlast na grupe koje je sakupio iz razliitih oblasti, da bi zatitio
Mesihov grob na Istoku, ali i da bi ovladao zemljama i gradovima u njegovom okruenju. Doista je to bio
dalekosean cilj i velika nada. Morao je uiniti prvi korak. Poslao je izaslanike u razliite krajeve kako
bi okovali slobodnu evropsku misao.
1095. godine, Urban II se uputio u Klermon u Francuskoj gdje je predsjedavao skupom predstavnika
svih evropskih drava. Tom skupu su prisustvovale hiljade vojnika iz brojnih oblasti. Odrao je govor
kojim je oparao due puanstva i plemia. Puanstvo je uzdrmao govorom o tome kako muslimani
omalovaavaju Mesihov grob. Govorio je da muslimani dovode ivotinje koje mokre po Mesihovom
grobu. Da su prisutni posjedovali i minimum svijesti, znali bi da muslimani vjeruju kako Isa, a.s., nema
grob, jer ga je Allah uzdigao Sebi. Kako e omalovaavati neto za to smatraju da ne postoji. Pretjerao
je u raspirivanju vjerskih osjeanja, pa je prenosio i prie o zloinima i gadostima koje su, navodno,
muslimani vrili nad kranskim hodoasnicima. Moda su se i dogodile neke stvari koje su teko pale
hodoasnicima, ali nije postojalo ope raspoloenje koje je pozivalo na zloin protiv njih. Te stvari su
bile rijetkosti koje su inili razbojnici u svakom mjestu. Ovakvi ljudi se nisu suzdravali ni od napada na
hadije koji su obilazili Allahovu kuu u Mekki. Te dezinformacije su rasplamsale fanatizam masa. Papi
je polo za rukom izazvati gnjev i ogorenost. Primjetio je sposobnost dranja zapaljivih govora jednog
svog pomonika. Bio je to monah Petar. Zbog toga ga je podsticao na odravanje govora u svakoj situaciji
u kojoj bi mu se pruila prilika.
Feudi su se raspitivali za line interese i pleli mreu nade o zaposjedanju kneevina i oblasti. Papa im
je podgrijevao nadu. Rekao je: Ova ratna
ekspedicija na Istok nije samo radi zauzimanja jednoga grada, ve cjelokupne Azije sa svim bogat
stvima i neizbrojivim riznicama. Iako je Jerusalem mjesto Hristovoga groba, mi se neemo zaustaviti cu.
Pruit emo se prema islamskim kraljevima i zai u prebivalita tih nevjernika. Njihove postojbine
pripadaju vama, a ne nevjernicima (muslimanima).
U tim zemljama, kako kae Biblija, teku med i mlijeko. Zapadnjaki autori priznaju daje vjerski duh
u evropskim zemljama bio izrazito nizak, Evropljani se nisu mogli podstai na borbu samo radi
oslobaanja Hristovoga groba. I puk i feudalci su utonuli u poroke. inili su grijehe koje kranstvo
zabranjuje. Papa im je obeao oprotenje svih grijeha. Ubici, lopovu, bludniku, lanom svjedoku,
razbojniku - svima e biti oproteni grijesi ako krenu prema Svetoj zemlji. Ugovori o oprotenju su bili
zamjena za obavezni donirani imetak. 1 Umovima tih grjenika je pribliena ideja oprosta, jer je crkva,
uzimajui novac za opratanje grijeha, odluila da ova ratna ekspedicija bude zamjena za taj imetak.
Ko god je otputovao, osloboenje odgovornosti za ubistva, lai i nemoral.

Zloini viteza i feudalaca su bili mnogo vei nego to se moe pojmiti. Opratanje ovih grijeha nije
bilo dovoljno da ih privue na bojno polje. Papa je to veoma dobro znao. Morao im je
probuditi elju za osvajanjem istonih zemalja. Svaki feudalac i knez je trebao opremiti privatnu
vojsku s kojom e okupirati neku veliku oblast ili, ako je u mogunosti, dravu. Ta oblast pada pod
njegovu vlast i on ubira blagodati Istoka, njegov med i mlijeko - kako to Biblija tvrdi.
Tako se nada opruila do granica siromanog grjenika iz puka i ambicioznog feudalca. Ako odu na
Istok, ostavit e domove, imetke i djecu na sigurnom. Crkva je preuzela brigu nad njima. Garantirat e
pravo svakom ko se vrati sa pohoda. Prenosimo dio papinog govora:
Kranski vojnici, meusobno ste, bez ikakvog razloga, raspaljivali vatru ratova i nereda. Odmorite
se od toga, jer danas imate pravi razlog. Nekada ste bili uzrok uznemirenosti svojih domovina, sada
krenite i istjerajte barbare! Idite i oslobodite Svetu zemlju od nevjernikih ruku!
Vojnici, vi ste bili izvor zla i smutnje. Zato danas jurnite i pruite snagu i pokaite miie kao cijenu
za svoju vjeru. Naoruajte se orujem vjere i bogobojaznosti i dostii ete vjene blagodati.
Ako pobjedite neprijatelje, naslijedit ete istonjaka kraljevstva. A ako budete pobjeeni, umrijet
ete Isusovom smru. Gospod vam nee uskratiti milost. Postavit e vas na stepene svojih miljenika.
Nastupilo je vrijeme kada trebate pokazati hrabrost koju ste pokazivali u danima mira. Ako moete,
osvetite se za sebe. Krenite i umaite ruke krvlju tih nevjernika.2
Vojnici su briznuli u pla. Vidjevi to, papa nastavi:
Vojska vatre je postala Boija vojska. Narode, kada vas gospod Isus pozove u pomo, nemojte ostati
skrtenih ruku u svojim domovima. Nemojte ni o emu misliti. Mislite samo o kranskoj brai i
ponienju koje trpe. Sluajte samo Jerusalem i njegove uzdahe. Sjetite se dobro to je Mesih reko: Ne
pripada meni onaj ko vie voli oca i majku od mene. Onaj ko ostavi kuu, domovinu, majku, oca, suprugu
i djecu radi mene i iz ljubavi prema meni, bit e vjean u blagodatima.
Nakon vatrenoga govora, monah Petar je poceo obilaziti evropske krajeve, jaui na mravom
magarcu, izlizane i poderane odjee i bosonog, s velikim krstom na prsima. Ridajui i raspaljujuci
fanatizam, govorio je o bolovima istonjakih krana i arapskim barbarima koji mokre po Mesihovom
grobu.
Cudna je sluajnost i to to je Zapadnu Evropu pogodila velika sua koja je unitila njene usjeve,
Uveao se broj prosjaka koji su dnevni obrok mogli naci samo gazei preko asti. Uniteno je na desetine
Alimed Bejli, Salahudin Ejubi, str. 41, drugo izdanje; prijevod dijela drugog toma knjige Povijest
historiara, s malim korekcijama.
sela. Sa njiva je nestalo zelenila i usjeva. Gladni su shvatili da im je potreban dareljiv rat koji e im
pruiti priliku da se spase gladi i neizbjene smrti. Kada su uli za papin poziv koji govori o istonjakim
bogatstvima kao o dozvoljenom plijenu, ova grupa gladnih je nezaustavljivo pourila u pohod. U tome je
bilo rjeenje za glad koja je morila njihove stomake. Krenula je vojska od razliitih grupa: plemia i
lutalica, dostojanstvenika i ponienih, pobonjaka i ubica, lopova i monaha. Svako je imao svoja

oekivanja. Gladni se elio zasititi, plemi je elio zauzeti prijestol, a zloinac teio boijem oprostu i
okajanju grijeha.
Prvi odred se iznenadio seldukim otporom u vrijeme pustoenja Male Azije. Selducima je ostalo
jo snage. estoko su nasrnuli na izgladnjele vojnike, veoma malo ih se spasilo. Da li je crkva preutjela
ovaj poraz? Kako su ga objanjavali? Papa je objavio da te due nisu bile iskrene prema Mesihu. Ova
nedisciplinirana skupina nije bila pod rukovodstvom strunih ljudi. Morali su ih povesti vojni stratezi.
Tako se i uinilo. U Konstantino-polju su se sakupili savezniki odredi sastavljeni od Nijemaca,
Normana i Francuza. Usavrili su sistem borbe, izbjegavajui prethodne greke, i tako postigli brzu
pobjedu. Osvojili su Edesu, Tripoli i Jerusalem.
Kako se dogodila ova katastrofa? Odgovor je oigledan. Uzrok je slabost vladara amskih gradia,
tromost dva hilafeta - abasijskog i fatimijskog - i razliitost aspiracija. Sve je to moralo izroditi
ponienje i poraz. Selduki sultan Konje je uspio odvratiti prvi nalet, ali se nije mogao odrati. Bujica je
okruila Konju sa svih strana. Sultan je odolijevao pedeset dana, tada je sa oajem predao grad. Gdje su
bili potomci Seldukove porodice? Svakoga je morila vlastita briga. Da su selduki vladari Damaska,
El-Kudusa i drugih amskih oblasti priskoili u pomo sultanu u Konji, mogli su umanjiti posljedice
opsade. Ali, oni su bili u meusobnoj netrpeljivosti i razmiricama, te ih je neprijatelj unitio.
Naravno, ne elimo negirati trud ljudi koji su, branei Antakiju, ostali vrsti punih deset mjeseci.
Voa odbrane, Bagisijan je uspjeno zadavao gubitke napadaima unosei oajanje u njihova srca.
Porazila ga je prijevara jednog uvara koji je podlegao krstakoj varci - obeali su mu imetak i posjed
ukoliko otvori gradska vrata. Krstai su napali pod platom noi, tako da su se pospani vojnici iznenadili
i nisu mogli konsolidirati. Vladarima Haleba i Damaska su krstai poslali pisma u kojima su lano tvrdili
da im ne ele nanijeti nikakvo zlo ukoliko se suzdre od pomoi opsjednutim gradovima. Tvrdili su da su
im ciljevi gradovi koji su ranije bili pod kranskom vlau. Varka je uspjela. Ova
dva nemarnika su bila iznenaena. Njihov poraz se dogodio ranije, savladani su onoga dana kada je
ubijen bijeli bik?
Katastrofa El-Kudusa je izazivala sjedilo roditelja. U njemu se dogodio pokolj kojem nema ravnog u
historiji. Prenijet u samo ono to biljee zapadnjaki historiari, ono to je u tom pogledu kazao
francuski historiar Mio: Pokolj je veoma brzo uzeo ope razmjere. Muslimani su ubijani na putevima i
u kuama. Poraeni u Jerusalemu nisu imali utoita. Neki su se, bjeei od ubistva, bacali s gradskih
zidina. Drugi su ili za grupama i skrivali se u dvorce i kule, posebno u damije, ali se nisu spasili
pokolja krstaa koji su upali u damije obraunavajui se s golorukim izbjeglicama. Uli su pjeadinci i
konjanici. U toj stranoj galami i vrevi, uje samo uzdahe i vriske smrti. Dakle, krstai su gazili po
gomilama leeva kako bi uhvatili one koji pokuavaju pobjei.2
Oevidac masakra, Rejmond Dadil, je ispriao: Konji su do koljena plivali u krvi. Povezani su u
damiji. Svi koji su nekim sluajem poteeni klanja eljeli su se otkupiti imetkom, ali su ih krstai
poslije pobili. Prisilili su ih da skau s vrhova kula. Ispod kubadi i iz jama, izvodili su ljude i klali ih
bacajui
tjela na ve formiranu gomilu zaklanih.Tijela nisu gomilana samo u dvorcima, damijama i na
ulicama, vec i na najskrovitijim i najzabaenijim mjestima. Masakr je trajao nedjelju dana. Historiari su
jedin-stvenog stava daje broj masakriranih sedamdeset hiljada. Preostalim muslimanima je nareeno da
ukopaju unakaena tijela brae i prijatelja. Oni su to radili plaui, a sa njima je uvijek bio neko koje

traio plijen i vrijedne stvari po tjelesima ubijenih.

Penosimo rijei Ibn Esira: Franci su u Mesd-ziduI Aksau ubili vie od sedamdeset hiljada ljudi.
Medzu njima je veliki broj poznatih imama, uenjaka i pobonjaka koji su ostavili domove kako bi bili u
blizini ovoga asnog hrama. Iz Damije na stijeni (Kubetus-sahra) su uzeli vie od etrdeset srebrnih
svjetiljki. Svaka je kotala 3900 dirhema. Uzeli su i srebrnu pe vrijednu etrdeset ratla.5 Ukrali su 150
malih i vie od dvadeset zlatnih svjetiljki. Zgrabili su plijen koji se ne moe izbrojati.
Brojne knjige detaljno govore o ovom masakru, ali bih prenoenjem tih dijelova nanio teak bol
citaocima, te u se zadovoljiti iznijetim.
elim ukazati i na tvrdnje onih koji fatimijama negiraju svaku pozitivnost. Oni za nesreu Pale-stine
osuuju fatimije koji su, vidjevi nadolazeu seldzuku opasnost u Samu i njihovo primicanje
konstantinopljskim granicama, pozvali krstae da
Mjera za teinu, 1 ratl=3.202 kg (op. prevodioca).
zavladaju Jerusalemom. Ovu tvrdnju ne iznosi ni jedan evropski historiar, uprkos hrpi knjiga koje
analiziraju uzroke i povode krstakih ratova. Demantirajui ovo, dr. Bejli kae: Kako se moe tvrditi da
su fatimije pozvale Franke na borbu protiv muslimana, kada su se i oni borili protiv njih. Vlastitim
snagama su, u zadnjem trenutku, odbranili Askelan.6
U prvom tomu djela Hitatu-Sam, Muhammed Kurd Ali navodi odjeljak o vojnim aktivnostima
fatimija u suzbijanju kranske vojske. Fatimijska vojka je traila pomo damaanskog vladara u Bici na
Askelanu, ali se on nije odazvao. Da je do toga dolo, otvorio bi se i drugi front, krstake snage bi se
morale podijeliti na vie frontova i tako bi se ostvarila potpuna pobjeda muslimana.
Profesor Kurd Ali kae: Vladar Egipta je 496. godine pripremio vojsku pod vodstvom svoga sina.
Takoer je isplovila i morska flota. U Remli su se spojili s vojskom koja je krenula 495. godine. Te dvije
vojske su se sukobile s krstaima i porazili
ih. Vojska je okupirala dvorac Ifina i pobila sve Franke. Krstaima je tada dolo nekoliko odreda
pomoi. Okupirali su Askelan, i Serf se morao vratiti tamo. Poslao je pismo emsul-muluku (Suncu
vladara), upravniku Damaska, traei pomo, ali je on, ispriavajui se, odbio.3
Da mije znati da lije krstaka vojska, iz razli-citih evropskih krajeva, uvaavala zahtjeve fatimij-skih
halifa!? ak se nisu obazirali na preklinjanja i molbe konstantinopoljskog patrijarha, sve dok rimski papa
nije iskoristio ansu i proglasio opu amnestiju i oprost grijeha svima koji pou u pohod na Jerusalem.
Mi ivimo u vremenu preciznih naucnih istraivanja u kom mezhebski rivalizam i fanatizam ne smije biti
izvor naunih studija, kao to ni gomila meusobno oprenih predanja ne moe biti metoda navoenja
historijskih dogaaja.
Nadolazea poast je polahko puzila prema istoku. Muslimani nisu izdrali prvi udarac. Konsolidirali su se, nakon rasula, pod okriljem iskrenih voda koji su se suprotstavili neprijatelju istinskim
junatvom.

Deavanja prije Salahudina

Neki autori, piui biografiju nekog velikana, nastoje anulirati zasluge njegovih rivala i pret-hodnika.
Kao da njihovo slavljenje i uzdizanje smanjuje vrijednost njihovoga izabranika. Drugi biografi, pak,
iznose uzroke njegove superiornosti, sto uzrocira obznanjenje njegovih greaka. Kao da je velikan pred
uiteljem koji mu govori ta je ispravno, a ta ne. I jedni i drugi prelaze granice pristojnosti, jer je
metodoloki put jasan i otvoren pred istraiteljima. To je put preciznog mjerenja
svakoga postupka, djela i inioca, bez favoriziranja ili istjecanja individue.
Salahudin je lijepo postupao prema svojim zatitnicima. Uvijek im je uvao hatar i priznavao
prava, ak i u najteim situacijama kada se trebao, moda, ogluiti o neemu. On je, u dubini due,
osjeao da mu muevnost ne dozvoljava ignoriranje i zanemarivanje rivala. Meu njima je bilo onih o
cijoj se zatiti posebno brinuo.
Franaka ruka je ostala nadmona na borbenim poljima diljem Sama. Uvidjevi da muslimani
prakticiraju gerilske napade, Francima se nada
poveavala iz dana u dan. Te borbe bi raspirile entuzijazam, ali bi on ubrzo utihnuo. Naroito kada je
zavladala nadolazea poast sa Zapada, koja je imala za cilj kompenzaciju rtava. Neki muslimanski
emiri i vladari su se zadovoljili mranim primirjem, bojei se brzog protudara. Ovo neprijateljstvo
opisujem kao brzo jer e se ono, neminovno, dogoditi. Glavna briga emira je bila usporiti njegov dolazak
ne bi li se uspjelo sakupiti dovoljno ljudi.
Franaka ruka je ostala nadmona. To je trajalo sve dok nije nastupilo vrijeme odvanog i
neustraivog heroja Imadudina Zenkija, a nakon njega njegovog uzoritoga sina Nurudina Zenkija. Ljudi su
stali pred opasnou koja ih je titila u prsima. Pokuali su pruiti otpor na brojnim frontovima. Ali,
njihove velike nade poee slabiti. Tada je doao Salahudin. Snaan potres koji je unitio nadanja krstaa
upozoravao je na ponor koji se otvorio pod njihovim nogama.
Imadudin enki, mosulski vladar, prvi je emir koji je na opasnost krstakih pohoda gledao kao na
pljaku i otimainu. Imao je sposobnost analitikog pristupa problemima. Pogledom je prelazio okolne
arapske dravice ije se unitenje oekivalo iz dana u dan. To je bilo stanje nazatka i ponienja koje je te
dravice inilo lahkim plijenom. Odluio je ujediniti sve emirate, milom ili silom.
Mosul je pripojio najveem zaljevskom mjestu. Zatim je preao Eufrat i uspostavio kontrolu nad
Halebom i okolnim mjestima. Umirila gaje snaga ujedinjenja. Nije zapoeo borbu dok nije postigao
napredak u infrastrukturi i cjelokupnom razvoju drzave. Oivio je poljoprivredu i osigurao puteve.
Propokao je kanale i utabao puteve ekonomskog napretka. Pozvao je islamske pravnike na izvrenje
obavezaveza i pojanjenje dihadskih pitanja. Pozivao je na ulaganje i rtvovanje na Allahovom putu.
Zahtjevao je od omladine da uestvuje u vojnoj obuci, da ne prekida manevre. Smirio se tek kada je znao
da moe poeti, siguran u uspjeh.

Franci su se okupili izmeu Haleba i Antakije, oko utvrenja Esrab. Pljakali su, ubijali i otimali, ne
nailazei na otpor vinih ratnika.U trenucima
opasasnosti, bjeali su u zatieno utvrenje, sigurni u njegovim zidinama. Imadudin je poslao
izviae koji su osmatrali to Franci od jutra do mraka ine.
U precizno odreenom terminu napada, Franke je iznenadio dobro obuen odred. Tekou su im
pricinile munje smrti koje su po njima padale. U prvom mahu ih je iznenadila borba na koju nisu svikli.
Vidjevi kako njihova tijela, jedno za drugim, padaju pod konjskim kopitima, franaki vojnici su se
prestraili. Pred tvravom su stajali vojnici koji su dezertere vraali na bojite. Tvrava Esrab je
osvojena. Neprijatelji su se sklonili u utvrenje
Harim, ali ih je Imadudin slijedio. Bili su prinueni ponuditi mirovni sporazum, sto je Imadudin
prihvatio - ne da bi zaustavio borbu, ve da bi naao vremena za pripremanje nove bitke.
Bitka El-Hisn je, zapravo, prvi istinski poraz krstaa. Njihova samouvjerenost je poela blijediti pred
silom koju ranije nisu iskusili. U isto vrijeme su se muslimanski odredi, vidjevi kako neprijatelji
panino bjee, okuraili uvjeravajui se da je pobjeda mogua.
Vladari etiriju katolikih drava su se sastali da bi se posavjetovali ta initi sa Imadudinom.
Odluili su krenuti u bitku koja e otkloniti posljedice i sramotu prethodnog poraza. Planirali su napasti
Haleb. Imadudin je ovo oekivao. Njegova vojska je opkolila Haleb. Smatrao je da krstaima ne treba
ostaviti vremena za okupljanje, napao je Latakiju. Tu se odigrala stravina bitka u kojoj su krstai izgubili
najbolje borce. Vie od sedam hiljada ih je palo u zarobljenitvo. U isto vrijeme, ostavili su velike
koliine ratnog plijena.
Neprijatelj je odluio zatraiti pomo kon-stantinopoljskog vladara. Nasluivali su njegove zle
namjere, te mu zbog toga nisu iskazivali ljubaznost. Usporedili su njegovu i Imadudinovu vlast i
ustanovili daje konstantinopoljski vladar, ipak, krsta kao i oni. S druge strane, on je vidio priliku
pripojiti sebi jo neka mjesta, te je poslao vojsku prema Halebu. Haleb se uspio odbraniti.
Konstantinopoljski vladar je usmjerio vojsku prema Sejzeru, gradiu ije osvajanje nije iziskivalo veliki
trud. Pobjedom nad ovim gradom, elio je ukazati na vanost svoje uloge.
Imadudinje strateko-vojnom pronicljivou shvatio da neprijatelj eli brzu pobjedu. Pribjegao je
hitroj taktici i izveo varku. Bizantinskom vla-daru je poslao zajednike poznanike da ga zaplae
Francima. Govorili su mu da su ga Franci ostavili samog pred Halebom i da mu nee pomoi kada se
sukobi sa Imadudinom. S druge strane, Ima-dudin ima hrabre odrede kakvim nema premca. Kralj je
razmislio o svom iznenadnom dolasku bez priprema. Pred sobom je vidio poraz Franaka koji gaje
podstakao na povlaenje. Pritom gaje i Imadudin jednim napadom prestraio, tako daje pobjegao
ostavljajui ogroman ratni plijen. Ova pobjeda je imala snanog odjeka u muslimanskom i krsanskom
svijetu. Jednima je donijela radost, a drugima ulila strah.
Sta se dalje dogaalo? Imadudinje progonio razbijene odrede, ali ga te pobjede nisu zadovolja-vale.
ovjek poput njega se nije mogao zadovoljiti zastitom islamskih, morali su pasti i kranski gradovi.
Najblii mu je bio Reha. Naao se pred dilemom: da li napasti grad pripravnog i energinog vladara?
Odluio je posluiti se varkom koja mu je i ranije pomagala. Odrede je uputio prema Dijar Bakiru,
Amidu i Homsu. U tom sluaju, vladar Rehe e pomisliti da je bezbjedan. To se, doista, i dogodilo.
Vladar je napustio grad siguran u vojsku koju je ostavio unutar zidina, kao da su ga Imadudinove oi

pratile. im je saznao za njegovo putovanje, Imadudin je na prepad zauzeo Rehu. Napad je bio snaan i
paklen. Reha je pala u muslimanske ruke. Imadudin je bio plemenit, te je oslobodio civile koji nisu
uestvovali u borbi. Dozvolio je enama, djeci i starcima da napuste grad. Nesrea Bejtul-Makdisa mu se
nije gubila iz svijesti, ali se nije svetio.
Pad Rehe je bio prvi alarm propasti krstake drave. Ova pobjeda je ohrabrila muslimane i dala im
snage da se bore za osloboenje. U duama onih to su se razbjeali probudio se osjeaj poraza. Poeli
su koriti jedni druge onda kada prijekor nije koristio. Njegovi prvi koraci ne da su bili propraeni
uspjehom ve su rezultirali i novim osvajanjima. Ali, u tome ga je sprijeila grjena ruka atentatora.
Njegovim ubistvom nije savladan i oslobodilaki pokret. Nakon njega, preuzeo ga je njegov sin, uzoriti
junak Nurudin.
Pripovjest o Nurudinu bi zahtjevala cijelu knjigu, jer se pisac ne moe zadrati samo na hrabrosti.
Njegovo junatvo se nije razlikovalo od vitetva drugih heroja. Treba spomenuti astoljublje i ovjenost
kakvim skoro da nema premca u historiji. Veliki broj uenjaka govori da su istinski vladari nakon
etverice pravednih halifa bili jedino Omer ibn Abdulaziz i Nurudin - sigurno ne pretjeruju. Nurudinova
rijetka superiornost je najbolji dokaz toga.
Krstai su bili iznenaeni i zbunjeni Imadudi-nom. Kada je Nurudin preselio, smatrali su daje dolo
vrijeme njihovog ujedinjenja. Mislili su da njegov nasljednik nije dostojan protivnik. Doli su brodovi
krcati vojnicima koji su trebali biti ispomo armiji koja je teila odmazdi.
Na nesreu, jednu grupu muslimanskih vladara je obmanula ista misao kao i Franke o Nurudino-voj
slabosti. Otili su u krstake centre, prihvatili plaati glavarinu i pomagati im u borbama s novim emirom
muslimanske vojske. Straljivci su se natjecali koji e se vie udobrovoljiti nevjernicima. Da je Nurudin
elio stalnu borbu, okrenuo bi trupe prema ovim ljudima i osvetio im se. Nurudinov princip je bio ne
boriti se protiv muslimana. Htio je odstraniti srdbu i uloiti maksimum kako bi stekao naklonost tih ljudi
i vratio ih u redove mudahida. Ovaj plemeniti princip ovjeku priinjava veliku odgovornost i teret i
izaziva prijekore ljudi iz sop-stvenih redova. Nurudin je bio siguran u Allahovu pomo. Pobunjenicima je
odgovorio da ga Allah nee ostaviti. Kada je odustao od slanja vojske protiv pobunjenika, vjerovao je da
obini ljudi nisu zadovoljni postupcima vladara, ali su ih prinueni slijediti. Ipak su oni, prije svega,
muslimani.
Novi odredi su, blagoslovljeni sveenicima, krenuli iz Francuske, Engleske, Njemake i Italije.
Franaki historiari opisuju vojsku od vie hiljada pjeadinaca i konjanika. Prvo su namjeravali otii u
Bejtul-Makdis i tu obaviti molitvu smrti, uvjereni da e vojska vitezova, barona i stratega dokrajiti
neuvjebane ete u ije je ruke pala Reha.
Ova poast se uputila prema Damasku, obzirom daje njime upravljao vladar koji nije imao Nurudinovu snagu. Uzorni junak je shvatio opasnost situacije, te je pozvao na dihad. Poveo je svoga brata
Sejfudina, vladara Mosula. Bio je vatren, sto je budilo entuzijazam. Pristizali su izvjetaji o velikom
strahu Damaana koji su rasplamsivali islamsku ljubomoru i nemire u prsima. Nurudin je saznao da su se
starci, djeca i ene nagomilali u Umevijskoj damiji uei dove oko Osmanovog Mushafa. Zauzimanje
Mushafa nee biti odbijeno (kod Allaha). Ovo je znak pobjede. - kao daje budio entuzijazam i polet
njegovih saboraca.
Upravnik Damaska je bio jedan od emira koji su sklopili ugovor o ne napadanju s krstaima, a protiv
Nurudina. Iznenadila gaje saveznika prijevara, bio je siguran u stravian poraz. Nurudinov dolazak u

ispomo je bilo veliko iznenaenje koje ga je u potpunosti uzdrmalo. Plaui je pojurio prema njemu
izvinjavajui se zbog nepromiljenosti. Nurudin ga je veselo prihvatio. Oko Damaska se rasplamsala
borba. Baroni pod zapovjednitvom njemakog vladara su poraeni iznad svakih oekivanja. Odluili su
se konsolidirati i brzo uputiti prema Halebu, Nurudinovom centru, mislei daje on sve snage usmjerio
prema Damasku. Smatrali su da ih ne moe stii, te da e zauzeti njegova utvrenja. Ali, Nurudin je za
korak bio bri. Sejfudin mu je bio najsnanija podrka s grupom vojnika koji su znali Nurudinovu
vrijednost i korili sebe to mu ranije nisu pruili pomo. Namjerno kaem s grupom jer je damaanski
vladar Mudirudin, koji je zadobio neoekivanu pobjedu, smatrao loim da Nurudin bude heroj bitke.
Obnovio je ugovor s Francima. Pisao je Nurudinu naglaavajui nezadovoljstvo ostankom njegovih
odreda u Damask. Meu njima je, kako je rekao, ostala samo sablja i sablje njegovih saveznika Franaka.
Prirodni odgovor na ovaj stav je da Nurudin pouri, nakon odbrane Haleba, odvratiti provokatore. Naao
je grupu uenjaka i odrede mladia koji su urili prema njemu. Objavili su da je Damask uz njega, a
protiv ovog izdajnika i otpadnika. Srea ga je pratila. Njegovi zli saveznici su se uputili prema Damasku
traei od vladara da im prui vojnu pomo i plati glavarinu prije nego mu unite carstvo. Mudirudina je
zadesila katastrofa koju nije uzimao u obzir. Mislio je da je ugovorom s krstaima osiguran od svakoga
zla. Ponizno, pod pokrivaem noi, otiao je Nurudinu, kajui se i plaui. Molio je za oprotaj! U
Nurudinovom drutvu su bili Damaani koji su u oi proklinjali Mudirudina. Molili su Nurudina da ga
kazni zbog izdaje. Nurudin ih je smirio, tvrdei da je Mudirudin doao do takvog stepena ponienja koji
zahtjeva obzirnost i oprotaj. Dakle, nema borbe sa iscrpljenim ranjenikom. Dovoljno mu je kajanje.
Nurudinova predvidljivost se pokazala istinitom. Franci nisu mogli zamisliti Mudiru-dinovo pripajanje
Nurudinu u trenucima borbe. Odstupili su od Damaska iekujui pogodniju priliku.
Jedan od tekih udaraca sudbine Nurudin je doivio zbog smrti brata Sejfudina, mosulskog vladara.
Nakon Sejfudinove smrti, dola mu je grupa Mosuljana traei da on preuzme vlast nad ovim gradom. Da
je udio za ovosvjetskom vlau, odmah bi se odazvao. Nije bilo nikoga ko bi mu se suprotstavio, Mosul
je i ranije bio pod vlau njegovoge porodice. U njemu ne bi bio stranac ili nepozvan gost. Meutim,
Nurudin je htio pruiti primjer tolerancije, sa zahvalnou je odgovorio: Neu se odrei vae pomoi u
ozbiljnim situacijama, ali Mosul ostavljam mlaem bratu. Neka on zauzme mjesto starijega. Obaveze i
odgovornosti u dihadu mi ne ostavljaju slobodnog vremena baviti se administrativnim poslovima. Ovo
je bio veoma blag i ljubazan odgovor. Mogao je imenovati namjesnika koji bi ga zastupao, a on ostati u
Halebu i proiriti vlast sve do Bagdada.
Veina njegovih savjetnika se nije slagala s ovakvom odlukom. Zamiljali su da e, ako preuzme svu
vlast, biti snaniji i odluniji. Meitim, Nurudin ih je uspio uvjeriti da je ova odluka ispravna. Mosuljani
se vratie udei se vladaru koji odbija uitke. Ovdje se prua prilika za usporedbu Nuru-dinovih i
Imadudinovih postupaka. Imadudin je smatrao da objedinjavanje vlasti u rukama jednog vladara
doprinosi pobjedi, dok je Nurudin drao da je vlast nad ljudskim srcima prioritetnija od vlasti nad
posjedima.
Do Nurudina su doprle loe vijesti. Krstaki vojskovoa Zoscelin, najvei franaki junak, okupljao je
Franke pripremajui napad. On je ranije, tokom Bitke kod Damaska, pao u zarobljenitvo. Nurudin je
smatrao da ga treba osloboditi nakon izvinjenja i posredovanja. On se, za uzvrat, zakleo da vie nikada
nee napadati Nurudinovu vojsku.
Nurudin je primao vijesti o Zoscelinovoj izdaji koju je ovaj javno propagirao. Imao je pijune u
njegovoj vojsci koji su ga izvjetavali o svemu. Saznao je da e ga srdita elja za osvetom navesti da
sakupi odrede iz razliitih emirata. Nurudin je klanjao molei Gospodara za utoite i pomo u oekivano

tekoj
bici. Misao ga je uputila na razmiljanje o osce-linovom likvidiranju prije borbe. To je bilo lahko
izvodljivo. Zoscelin je, vrsto uvjeren u sebe, izlazio u lov s posebnim odredom pripremajui se za
nastu-pajuu bitku.Trebalo je poslati slian odred. Napast e ga u lovu gdje nee imati prilike pobjei.
Ideja za likvidaciju je dola Nurudinu nakon namaza i molbe Uzvienom da ga uputi na ispravnu odluku.
Ova dosjetka, koja nije mogla ispasti na zlo, ga je smirila. Pripremio je odred, odredio termin i mjesto
susreta. Kao da je posmatrao ono to e se zbiti, odigralo se ba kako je planirao. Zocelin je pao u
zarobljenitvo u kome ga je snala smrt.
Neki lahkovjernici su Nurudinovu tolerantnost posmatrali kao nemarnost za odlunom osvetom.
Smatrali su da vodi rauna o formi, a ne o sutini. Meutim, kada su vidjeli kako je uspio zarobiti
krstakog junaka na jednostavan nain, shvatili su daje on ovjek velike nedokuivosti i dalekosenih
pogleda. Njegov plemeniti moral mu ne dozvoljava zapasti u trivijalnosti.
Ovakvu politiku nije vodio samo prema Zos-celinu, slino je postupio i sa Melihom sinom Lionovim,
ermenskim kraljem, koji se utvrdio u snanim kulama do kojih se stizalo krevitim i nepristupanim
putevima ije je osvajanje iziskivalo prevelik napor. Imao je obiaj iznenada i brzo napadati muslimane,
a zatim se sigurno povlaiti
u utvrenje. Krevit i nepristupaan teren mu je bio od velike pomoi.
Nurudin je saznao da se ovaj vladar osilio protiv franakih vladara susjednih oblasti, te su oni poeli
planirati njegovo smaknue. Poslao je uhode koji su ga obavjetavali o tome. Melih sin Lionov se uvjerio
u planove Franaka. Njihovi predstavnici su mu doli traei prilog za ratnu opremu krstake vojske.
Shvatio je da ga ele na lukav nain iscrpiti. Odluio je sklopiti ugovor s Nurudinom koji je ljubazno
primio njegovog izaslanika, dogovorili su se da ga ne napada ukoliko bude potpuno neutralan. Tako je
Nurudin postigao pobjedu u ovoj mirnodopskoj bici ne prolivi ni jednu kap krvi svojih vojnika. Franci
su se iznenadili Melihovim potezom i shvatili daje opasno napasti ga.
Uprkos svemu, ratna dejstva nisu sprijeila ovog uzoritog junaka da radi na unutarnjem preporodu
zemlje. Prema njegovom miljenju, to je bila prva priprema za vanjsku borbu. Podizao je mostove, gradio
golubarnike za pismonoe. Kada bi se javila opasnost u bilo kom mjestu, golub bi brzo doletio i
muslimani iz udaljenih mjesta bi pritekli u pomo. Takoer je vodio brigu o poljoprivredi i trgovini.
Veinom novca od otkupnina pomagao je bolnice, prihvatilita, kole i damije. Svim ovim institucijama
je poklanjao podjednaku panju.
Neki prijatelji su ga korili to ulae velike koliine imetka na uenike, siromahe i fekihe,pa im je on, s
potpunim pouzdanjem, odgovorio: Tako mi Allaha, ja se nadam da e mi oni donijeti pobjedu. Vi
pobjeujete pomou vaih slabanih, oni se za mene bore dovama u namazu.
vrsto i pouzdano vjerovanje mu je prualo postojanost na bojnom polju dok je smrt irila kande.
Jednom prilikom se njegova vojska sukobila s duplo brojnijim krstaima. Vodila se estoka bitka. Veliki
broj vojnika je bio prinuen na povlaenje. Nurudin je ostao vrst s malom grupom najodanijih boraca.
Vidjevi Nurudina kako se vrsto bori uz malu skupinu askera, krstai pomislie da je to zamka kojom
muslimani pripremaju iznenadni protunapad - dali su prednost miru i pobjegli s bojita. Nurudin je
zbunjeno posmatrao to se dogodilo, tu zbunjenost je prekinuo namazom zahvale.

Krstai su opkolili Dimjat. To je prestrailo Nurudina. Otiao je u damiju, klanjao i molio se Allahu.
Zatim je sluao govor jednog uenjaka koji je kazao neto na to su se prisutni nasmijali. ovjek do
Nurudina ga pogleda i upita: Zbog ega se ti ne smije? Plemeniti junak je bio na drugom mjestu, te mu
odgovori: Tako mi Allaha, stid me Allahovog Poslanika nasmijati se u trenucima dok su muslimani
Dimjata opkoljeni.
Ve sam kazao da Nurudin zasluuje posebnu knjigu. Naravno, pojavile su se brojne knjige o njemu,
ali one samo iznose historijske injenice, nijedna ne prodire u dubinu njegove linosti, niti prua korisne
pouke koje raspaljuju entuzijazam i uzdiu moral. Moda je pria o njemu dovoljna, bez posebnog
komentara. Historija se ita zbog uzora i pouka, a ne radi pukih informacija.
Nurudin Zenki i njegov otac Imadudin su bili izvanredna priprema za Salahudinov dolazak. Pratei
njihov plemeniti ivotni put, stiemo u potpunom i neiskidanom lancu do Salahudina. Takoer, smatram da
nije sutina da autor navede slijed dogaaja, ve treba odabrati one zgode koji su glavni uzronik toka
historijskih mijena i izvor snage u ograniavanju kraja.
Odvana porodica
Beduini, Kurdi i Berberi su, po prirodi, skloni slobodnom ivotu. Za taj cilj ulau vrhunac hrabrosti i
rtvuju sav imetak, bez imalo kolebanja. Njihova prvobitna priroda i dalje vlada njihovim duama. Oni ti
kazuju sve to te interesira o sebi bez potrebe pribjegavanja varkama. Kada su u kontaktu s politiarima,
prihvate se diplomatskih sredstava, i vjeti su u tome. Ali i pored toga, njihova iskrenost je potpuna i
vjerna, a jasnoa blistava.
Ovo govorim kako bismo upoznali kurdsku sredinu u kojoj je Salahudinova porodica ivjela prije
nego se on rodio. Ta sredina je slina pustinji arapskih beduina. Slini su im po hrabrosti, entuzijazmu,
dostojanstvu, plemenitosti, dobroinstvu i netrpeljivosti prema slabiima i kukavicama. Da su ovi
prirodnjaci spoznali savremene ratne metode i ovladali ubojitim orujem, nijedan narod im se ne bi
mogao suprotstaviti. To je narod samopouzdanja, gordosti, portvovanosti i bezgranine hrabrosti.
Kurdske ene su poznate po hrabrosti, one se bore rame uz rame sa mukarcima. Porodica im je
davala lekcije vitetva istraujui iznenadne
napade i oekujui pomo saveznika. Zbog toga su vladari od njih uzimali vojnike, u njima su
prepoznali povjerenje i iskrenost. U njihovoj blizini su bili spokojniji nego u blizini bliskih roaka koji
nisu prezali od suparnitva - to je vodilo razdoru i svaama. Kada su Perzijanci pokuali pokoriti
Kurde, naili su na snaan otpor, prkos i ratni ar, te su morali pribjei primirju. Kada ne bi mogli
savladati neprijatelja, Kurdi bi pod platom noi izvravali prepade, a danju se krili u brdima. Tako bi,
nakon dugog vremena, pobjedili.
Meu kurdskim plemenima posebno mjesto zauzima poglavica Sadi - otac dva velika junaka, Sirkuha
i Ejuba i djed Salahudina Ejubija. Sadi je bio odvaan i neustraiv junak. Perzijanci su znali njegove
vrijednosti i poloaj, te su ga htjeli iskoristiti, ali je on odbio predstavljati ita drugo osim istine. Ostao
je vjeran plemenskom ivotu u Duvejnu. Nakon toga je izmeu njega i Mudahi-dudina Behruza
uspostavljen ugovor prijateljstva. Mudahidudin je bio veoma ugledan ovjek. uo je za Sadija i odabrao
ga za pomonika u politikim poslovima u Iraku. Mudahidudin je slubovao kod sultana Mesuda esSeldukija, kao povjerenik i uvar irake oblasti. Njegov posao je bio pronai junake, iz iseljenih
plemena, koji e mu pomoi u uspostavi i odravanju sigurnosti, bez linih pretenzija. Bagdadlija

uglednog porijekla bi pomagao

porodici i stavljao se na njenu stranu. Nekada bi nepravedno okrivio rivale, to bi uzrociralo ozbiljne
sukobe. Briga stranca je jedino uspostaviti i odrati red.
Sadi je dokazao svoja plemenita nastojanja, to ga je dovelo u centar panje. Mudahidudin
Behruzgaje odluio imenovati za upravnikaTikrita u kojem e rukovoditi grupom Kurda, jer poznaje
njihovu prirodu i stremljenja. uvat e i odravati sigurnost i presuivati u sporovima. Na to su ga
naroito potakla dva Sadijeva sina, Sirkuh i Ejub, koji su ve stasali u hrabre i respektirane mladie, oni
su pomagali ocu.Tako jeTikrit postao sigurno mjesto za porodicu koja je napustila Duvejn.
Sporovi u ovoj oblasti se skoro nisu gasili, Bagdad je bio razapet izmeu dvije strane. Kada je vlast
predata Sadiju i njegovim sinovima, Kurdi su shvatili da njima upravlja sin njihovoga naroda, te su mu se
pokorili. Ovaj narod se konsolidirao i uvrstio, i to ih je titilo od svakoga zla. Sadi je umro, a njegovi
sinovi su nastavili upravljati Tikritom, ne zadiruu u tua prava. Stariji Ejub je uvao prava mlaega
brata, prelazei preko njegovih greaka.
Bila je sluajnost da mosulski vladar, Imadudin Zenki, napadne Bagdad elei poraziti hilafet u emu
mu je pomogao i selduki sultan. Hilafet je zatraio pomo Perzijanaca. Imadudin je poraen pobjegao
prema Tikritu. Zatraio je pomo
Nedmudina Ejuba. Ovog ovjeka je plemenitost pod stakla da mu pomogne. Poslao je lae i osigurao
mu bezbjedan prijelaz preko Eufrata u Mosul. Bio je to brzoplet potez o ijim posljedicama nije
razmiljao. Obavezao se predstavljati bagdadskog vladara i njegovog upravnika, a Imadudin je upravo
pokuao svrgnuti halifu.
Mudahidudin Behruz se ogradio od njegovog postupka. Kako da bude na njegovoj strani kad pravda
zahtjeva da ga uhapsi i okovanog sporvede u prijestolnicu? Behruz se naao u veoma delikatnoj situaciji.
Halifa i njegovi saradnici mogu pomisliti da i on podrava Nedmudinov postupak, jer mu je zatitnik.
Zbog toga je Nedmudinu poslao pismo ukora i upozoravajui ga na loe posljedice.
Da nesrea bude vea, Esedudin je ubio jednog od tirkitskih uglednika. Sluaj je doao do Bagdada
ba u trenutku kada su se pripremali odluujui potezi protiv Nedmudina i Esedudina. Oni su, naravno,
shvatili to im se priprema, te su odluili napustiti Tikrit i odseliti se u Mosul. Mosulom je vladao
Imadudin koji je, zbog nekih ranijih dogaanja, bio srdit na njih. Imadudin je bio ba onakav kakvim su ga
zamiljali: lijepo ih je doekao i dodijelio im veliki posjed, postali su dio njegove vojske. Imadudin je
imao iskren pogled na ljude, pronicljivou je nastojao ispitati due pridolica. Spoznao je njihove
vjetine u politici i administraciji, kao i odvanost u borbi - stavio ih je na proelje savjetnika.
Historiari spominju da se Salahudin rodio u noi Nedmudinovog preseljenja u Mosul. Ponijeli su
ga bojei se za njegovu neizvjesnu sudbinu. Nedmudin nije znao kako e biti prihvaen od Nurudina.
Kae se da je poelio da mu se dijete uope nije rodilo u ovim mranim i tekim vremenima. Nije znao da
ga je Boansko odreenje pripremilo da povede itav ummet ka uspjehu.
Braa Ejub i Sirkuh nisu zanemarivali injenicu da su u okrilju junaka i ratnika, i da su na
ispitu.Trebali su dokazati da su mu potrebni prije nego on shvati da je potreban njima. Naslijedili su
hrabrost to ih je nukalo da jure u opasnosti. Nurudin je vidio snagu njihove otpornosti i jainu
podnoljivosti, a oni pouzdanje vladara u ljude koji u trenucima mira iskazuju iskrenost, a u trenucima

tegoba i borbe ulau veliki trud.

Imadudin je na posredne naine saznao za iskrenost Sadovih sinova, te im je ukazao veliko
povjerenje. Oni su usporeivali ivot u Tikritu i u Mosulu i shvatili da su poput ljudi koji su se iz pustog
sela preselili u velianstvenu prijestolnicu. Imali su prilike druiti se sa fekihima, sudijama i uenjacima
iz Nurudinovog okruenja.Tako su se upoznali s prijanjim i trenutnim dogaajima, to im je popunilo
praznine u opekulturnoj naobrazbi.To
im je, takoer, pruilo neoekivanu nadu. Dijete je bezbrino lealo u kolijevci, a njegov otac i
amida nisu ni slutili uspjeh koji e postii.
Vidjevi Nedmudinova iskuenja, Nurudin ga odlui imenovati za vladara Balebeka, nakon to je iz
njega protjerao krstae. Balebekje bio veoma vaan krstaici centar, u njemu su konsolidirali snage
kojima su napadali Haleb i Damask. Njegov pad u Nurudinove ruke znaio je propast jakog
neprijateljskog oslonca preko kojega se snabdje-vao opremom i ljudstvom. Nedmudin je oekivao,
danonono mobilizirajui openarodni duh, veliku bitku za koju je trebalo pribaviti opremu. Od Nurudina
je traio pomo. On mu je slao sve potreptine.
Nedmudinov boravak se u ovom gradu relativno produio, tako daje Salahudin tu odrastao i poeo
uiti prve lekcije vitetva. Ovako neto se nije pruilo njegovom ocu i amidi,jer su odrastali u pustinju u
kojoj se ratno umijee zasniva na prirodnoj inteligenciji, bez posebno organizirane obuke. Takoer, nisu
imali prilike stjecati znanje i uiti historiju pred velikim uenjacima, to je Salahudin imao priliku od
malih nogu. Ovo je doprinijelo razvoju njegovog vojnog iskustva, jer izuavanje historije budi osjeaj
dostojanstva, posebno kada uenik sazna daje islamska vojska, naoruana vrstim imanom, za vrijeme
vladavine samo jednog pravednog halife preplavila dvije velike carevine, dvije imperije.
Esedudin je ostao u Nurudinovom drutvu koji je od njega traio savjete u svakoj prilici. Slao ga je
kao izaslanika pristalicama i oponentima. Esedudin nije bio samostalan u upravljanju feudom kao njegov
brat. Moda je Nurudin primjetio Nedmudinovu strpljivost, te ga je smatrao prikladnijim za funkciju
vladara. Na drugoj strani, kod Esedudina je primjetio naglost, energinost i osvetoljubivost, te se
pobojao da bi to moglo izazvati sukobe i nejedinstvo. Zbog toga je smatrao ispravnijim zadrati ga i
nadgledati.
Nurudin je umro, a na njegovo mjesto je doao njegov hrabri sin Imadudin. On je najveu panju
iskazivao prema dvojici najbliih oevih sarad-nika. Imadudin je bio veoma tolerantan ovjek koji nije
prihvaao pretpostavke. Vojsci je elio ugled i renome koji je elio i sebi, nije se uzdizao iznad obinog
borca. Ovako ista dua navodi sposobnog ovjeka da ide putem slave i respekta. Najvea nesrea u
upravljanju dravom je kada vladar prezire ugledne i plemenite podanike koji visoke poloaje stjeu
iskrenom borbom pod njegovim bajrakom. Prirodno je da se njihov poloaj uzdie, ali ljubomora
uzrocira iznenadno remeenje standarda. Tada se na njega, u najmanju ruku, bacaju sumnje i optube, i to
ga liava svake slave.
Veoma se esto deava da bude ubijen ili baen u tamnicu. Ovo se nije deavalo u vrijeme Nurudina
Zenkija ija je jedina briga bila protjerati krstae, njega nije interesiralo ko e ih protjerati i okititi se
slavom.
Nedmudin je bio izloen politikoj krizi u Balebeku kada je protiv njega Muinudin, dama-anski

vladar, pokrenuo zavjeru. Uputio se prema Balebeku da bi ga pripojio sebi, daleko od Nuru-dinove
vlasti. Damaanska vojska je bila brojnija i snanija od Nedmudinove koji je zatraio pomo od
Nurudina, ali je ova pomo, iz nepoznatog razloga, izostala.
Neki historiari ovaj Nurudinov postupak pravdaju zauzetou u smirivanju pobuna koje su se, u
osvitu njegove vladavine, pojavile u okolini Mosula i pripremama za iznenadni napad krstaa koji su se
koncentrirali u blizini Haleba, sjedita njegove vlasti. Nurudinov biograf e uvidjeti da se on ne plai
brzo, ali i da nije sretan napadati muslimansku vojsku. On je ovo smatrao razbijanjem snaga i drao
prioritetnijim poslati vojsku protiv neprijateljske vojske. Napadao je muslimansku vojsku samo kada bi
bio primoran.
Suoen sa zakanjenjem Nurudinove pomoi, Nedmudin je odluio sauvati muslimansku krv od
bespotrebnog prolijevanja. Pristao je predati Balebek zadravi samo nekoliko damaanskih sela. Neki
autori ovaj postupak smatraju Nurudi-novom i Nedmudinovom sramotom. Srljanje u borbu se ne moe
tretirati junatvom, ukoliko nisu osigurani uvjeti za pobjedu. Primirje u trenucima neizvjesnosti i male
vjerovatnoe pobjede junatvo je za onoga ko ispravno postavi standarde. Ovo je pojmio i Nurudin, te se
nije srdio na Nedmudina. Esedudinu je poklonio Homs i njegovu okolinu. Tako je Esedudin postao
prethodnica njegove vojske.
Odsustvo Nurudinove srdbe zbog Nedmudi-novog postupka mnogi istraivai tumae dogovorom da
se Balebek preda kako bi se izbjegao graanski rat, jer se raunalo na estoku bitku sa krstaima. Dole
su vijesti o novim kontingentima krstaa koji su se iz Evrope uputili prema Istoku. Pred ovom najezdom,
poznatom kao Drugi krstaki rat, mogao je stati jedino Nurudin. Meutim, ova ekspedicija pod vodstvom
Luisa VII i Konrada III bila je izloena velikoj opasnosti od Selduka koji su ih napali i veinu pobili.
Smatram da selduki trud i zalaganje u eliminiranju krstake okupacije zahtjeva ozbiljnu nezavisnu
studiju. Mnogi historiari to zanemaruju, uprkos njihovom velikom znaaju. Sjetimo se Prvog krsta-kog
rata kojeg je predvodio Petar Isposnik. Njih su snano i nemilosrdno napali selduki odredi, spasila ih
se tek treina. Samo Allah zna ta bi se dogodilo da je ova ekspedicija neokrnjena doprla do
muslimanskih zemalja u vrijeme razdora (u periodu koji se moe nazvati periodom tubalice) prije nego
je Imadudin poduzeo odluujue korake. Drugi krstaki rat je platio skupocjen danak seldukim
sabljama. Francuski kralj je, ak, bio prinuen vratiti se u Francusku. Njemaki kralj, Konrad III je bio
primoran povui se, ne prema Rehi -kako je ranije planirao da bi se izbavio od Nurudina - ve u Damask,
daleko od Nurudinove vlasti.
Nurudin je, s bratom Gazijom, krenuo osvojiti Damask. Da im se jo prikljuio Muinudin i da su
objedinjenim snagama napali, pobjeda bi bila neminovna. On se uplaio da bi, nakon pobjede, njegovo
kraljevstvo i on pali pod Nurudinovu vlast. Kao svoj lini interes, vidio je mogunost uspostavljanja
korespondencije s Francima. Obeao im je predati neke veoma vane tvrave i veliku koliinu imetka.
Muslimanima je teko pala Muinudinova izdaja koja je najbolji primjer ponienja, propasti i sloma.
Nurudin i Gazi su se vratili kako bi sproveli plan otpora nadolazeoj franakoj vojsci. Njih dvojica su
primjetili veliki strah franake vojske, jer se nisu povukli u Rehu ve su zauzeli oblasti daleko od svake
pomoi i logistike. Nedmudin je vidio daje pripajanje Nurudinu nakon Muinudinove izdaje zapeaena
stvar. Morao je raditi polahko. Kako pomagati Nurudinu meu njegovim neprijateljima!? Nedmudin i
Esedudin su bili u zajednici koju je predvodio povjerljivi junak. Jedan je radio transparentno u Halebu, a
drugi tajno u Damasku.
Dalji tok stvari je bio iznenaujui. Umro je mosulski vladar Gazi, Nurudin je ovaj grad mogao

staviti pod svoju jurisdikciju. Kao to smo ranije naglasili, Gazi nije imao zakonskog nasljednika, a
Nurudin je bio glava porodice. Meutim, on je elio zadovoljiti mlaega brata Kutbudina. Imenovao ga je
za nezavisnog upravnika Mosula, kao to je bio i Gazi, ali pod uvjetom da mu amski emirati iskau
lojalnost kako bi sve islamske oblasti bile pod njegovom upravom, izuzev onoga to je nepokornou
damaanskog vladara otrgnuto.
Krstaka vojska je u drugom pohodu, izgubivi nadu vratiti Rehu, zauzela Askelan, jedno od najveih
egipatskih utvrenja u Samu. Zauzevi ovo mjesto, poveali su im se apetiti prema Damasku ne bi li
sprjeili Nurudina da ga kasnije osvoji. Te njihove apetite je podgrijavalala vijest o Muinu-dinovoj smrti
i Mudirudinovom imenovanju za novoga vladara. Mudirudin nije imao iskustva u rukovoenju.
Nurudin je sebe vidio pred zapeaenim djelom. To gaje nagonilo da Damask izbavi iz oekivane
propasti. Sazvao je ratno vijee u kojem je Esedudin bio najstariji general. Poeo je obrazlagati situaciju
sa svih aspekata, naglaavajui spremnost krstaa da se osvete ovom gradu. Postignut je konsenzus da se
vojska pod Esedudinovim zapovjednitvom uputi prema Damasku. U Damasku je boravio Nedmudin
radei na njegovom pripajanju Nurudinu tako da Mudirudin nije mogao nita uiniti. Nedmudin je
smatrao da se treba meusobno pomoi islamskom vojskom, ne ostavljajui prostora za bilo kakvo
kolebanje. ak je iziao i pred Nurudinovu vojsku izraavajui joj dobrodolicu. Predao je Damask bratu
Esedudinu voen islamskim osjeajima koji prevazilaze svaki lini interes ili politiku pripadnost.
Poto je Damask bio najvei amski grad, najbolje ureenog administrativnog sistema i najblii
neprijateljskim linijama, Nurudin je odluio imenovati ga sjeditem drave. Analizirajui svoje ljude,
Nurudin je vidio da su Nedmudin Ejub, Esedudin Sirkuh i Salahudin sin Ejubov najvei entuzijaste.
Odluio im je povjeriti prvo mjesto u administraciji. Ejuba je imenovao glavnim upravnikom, a Sirkuha
njegovim zamjenikom. Salahudina je postavio za zapovjednika garde koja se brinula
o unutarnjoj sigurnosti. Tako se ovoj kurdskoj porodici pruila prilika da zauzmu visoko mjesto u
proelju islamske drave.
Iako su se itaoci upustili u priu o Ejubu i Sir-kuhu, knjiga govori o Salahudinu. Njegov premjetaj
na znaajna mjesta u vlasti - mada je bio veoma mlad
- nije bio po volji njegovom ocu i amidi. Nurudin nije prihvatio da njegove line elje i prohtjevi
budu faktor koji e utjecati na napredovanje slubenika. On je u ovom ambicioznom mladiu prepoznao
zrelog ovjeka, uvidio je pozitivnosti koje su ga kandidirale za znaajne funkcije.
Salahudin je bio ushien Nurudinovom hra-brou. U potpunosti je slijedio njegov nain ophoenja,
posjedovao njegovu ratnu svijest i budnost, te prednjaio aktivnostima - to mu je osiguralo cijenjeno
mjesto u Nurudinovom srcu. Isto tako, njegov vjerski odgoj, steen meu velikim uenjacima i budnim
oima fekiha, osigurao mu je visoko mjesto kod Nurudina. Vjerski skupovi na Nurudinovom dvorcu se
nikada nisu prekidali, eventualno u danima ratnih priprema.
Na naunim predavanjima u dvorcu i bojnim poljima u ratu, ovaj poletni mladi je pokazao osobine
koje su mu pripremile sretnu budunost. Ovome treba dodati i daje Nedmudin nastojao kod sina pobuditi
ljubav prema Nurudinu i pomoi mu da razumije njegove stavove. Nedmudin je bio veoma skroman
ovjek, nije teio slavi i ugledu, zadovoljio se slavom koju mu je Boije odreenje dosudilo.
Ovo je blistavi trougao: Nedmudin Ejub, Esedudin Sirkuh i Salahudin Jusufibn Ejub. Dugo

iekivana nada za pobjedom je na pomolu!

Ka Egiptu
Jedno od tumaenja historijografije jeste irenje dezinformacija o nekom ovjeku ili zajednici, njima
istraiva tei bez ikakvih studija. Kada pone pisati na odreenu temu, traga za razliitim predanjima
kako bi odabrao ona koja su se ve uvrijeila u njegovom razumu. Nuno je proitati veliki broj oprenih
stavova, ali istraiva najee ignorira proitano. Trudi se dokazati svoju tezu, lovei pri-jaljive
informacije, bez obzira bile one pogrene ili ispravne.
Jedno od takvih miljenja je stav da su Fatimije bili neprijatelji svih muslimana i da su pomagali
krstae, ak da su im i poeljeli dobrodolicu na Istoku, pruili imetak i opremu kako bi se due zadrali u
Samu. Ja ne znam kako e se to shvatiti, ali fatimijske halife nisu okusile gorinu, ponienja, atentate i
raznovrsna tlaenja, osim na primjerima Savara i Dergama.
Ko pogleda prosperitetnu historiju prvoga doba fatimijske dinastije, vidjet e veliku elju za
ouvanjem islamskog dostojanstva i kontinuiran otpor neprijateljima islama. Narod je krasilo
dostojanstvo onda kada su mu vladari bili istinski, kada su imali snage nareivati i zabranjivati, kada
su se ministri isticali irokom kulturnom naobrazbom, odlunom administracijom i iskrenou. Uprkos
sutinskim neslaganjima dviju drava - abasijske i fatimijske - to nije sprjeilo Egipat da pomogne
Bagdadu u trenucima krstakih napada. Isto tako, to nije sprijeilo Bagdad da pomogne Egiptu u tekim
trenucima. U takvim trenucima se zaboravljaju razlike, nestaje mrnje i svi zajedno staju, poput oeliene
zgrade, pred neprijateljom. Kao primjer u navesti bizantinski napad na Homs, Humat i Haleb, 365.
Hidretske godine.Ta oblast je bila pod fatimijskom ingirencijom. Zaplaili su ih ubistvima,
protjerivanjima i zarobljavanjem. Kada je vijest doprla do Bagdada, Muizudevle je napisao pismo
Azizu-Billahu, fatimijskom halifi, obznanujui prijateljstvo abasijskog halife itavom islamskom ummetu,
nudei mu uee Bagdada u borbi protiv zajednikog neprijatelja. Aziz-Billah je cijenio ovu
velikodunu ponudu i zahvalio se abasijskom halifi odgovarajui: Egipatska vojska je dovoljno snana
odagnati neprijatelja.
Muslimanski odredi su efikasno izvrili propisanu obavezu. Bizantinci su se povukli preko rijeke
mislei da e ih voda zatititi. Odredi muslimanskih boraca su uli u rijeku i plivali dok su ih dva odreda
strijelaca, meusobno se smjenjujui,
titila s lea. Posreilo im se, te su brzo postavili montani most.Tada je buknula stravina bitka u
kojoj su muslimani estoko porazili neprijatelje.
Uprkos tome to su fatimijske halife, nakon prvog perioda, nazadovale, one su imale i vezire koji su
kontinuiranim radom i nesebinim trudom uzdigli svjetionik hilafeta. El-Jazuri je bio jedan od vezira
reformatora. Prije nego je uao u politiku, posvetio se stjecanju znanja. Njegovim zalaganjem i trudom
drava je postala sigurna, podanici su bili sretni i zadovoljni. Njega su naslijedili loi veziri, to je
donijelo nesigurnost u fatimijsko drutvo. To je trajalo dok za zapovjednika vojske nije doao Bedrudin
el-Demali. On je vratio sigurnost, mir i harmoniju. El-Demali je vie bio plemeniti uenjak nego vezir.
Veliko znanje gaje kandidiralo za daiju nad svim daijama i vrhovnog kadiju. To su dva nauna poloaja
koja se pripajaju vezirskom. Sagradio je veliki broj znamenitosti, damija i kola, jer su harmonija i
sigurnost prosperirale. Kae se da je njegov period otvorio put dobru i dostojanstvu. Njega su naslijedili
ugledni veziri, posljednji je pjesnikTulai Ruzejk. On je bio fenomen u knjievnosti, nauci i politici. Divio

se Nurudi-novim herojskim podvizima. Prigovorio mu je to je potpisao mirovni sporazum i sugerirao da

isti prekri i napadne krstae s istone strane kako bi se neprijatelj naao izmeu dva fronta. Egipatska
vojska se borila junaki. S druge strane, flote su kruile amskim obalama i krstaima zadavale
smrtonosne udarce. O tome govori kasida koju je Tulai ibn Ruzejk ispjevao Nurudinu:
Nai odredi su se uputili k amu,
Jezdei pjeanim dinama.
Zbog toga su neprijatelji poeljeli Kue svoje napustiti.
Na njih smo konjanike,
Jedne za drugima, poslali.
Ako bi Nurudin na postupak Prema njima slijedio,
I protiv njih slao odred za odredom estoko ih napadajui,
Vidio bi Francima kraj U njihovim zatvorenim utvrenjima.
Pripremili bi se za povratak na Zapad Ili bi, moda, krenuli ka Sjeveru.
U drugoj kasidi, Tulai se, takoer, obraa Nurudinu:
Ostavi se sklonosti i mira sa Francima,
On eli mir, ali ne i oni.
Pogledaj, koliko si im puta ponudio uvjete,
I koliko puta su ih prekrili.
Budi estok, jer mi smo pripravili sve to si traio i spremili vojsku koja posustati nee.
Iz posljednjeg stiha se vidi da je Nurudin od Ibn Ruzejka traio egipatsko uee, i on mu je odmah
udovoljio. Nesrea je to je protiv vezira pokrenuta zavjera i to je ubijen. Njegovom smru je zavreno
poglavlje dostojanstva i asti. Nakon njega, vezirsku funkciju je preuzeo njegov sin Adil ibn Ruzejk. On
nije ostao dugo na tom poloaju, jer je prezreni karijerizam zapoeo Savarovim prebaajem u Kairo.
Njegovo vezirstvo je poelo Adilovim ubistvom i rtvovanjem njegovog dostojanstva, vjere i domovine
na putu egoizma.
Ovdje poinju crne stranice egipatske historije. Ovaj nasilnik nije priznavao autoritet ni halife, ni
upravnika ni sudije, izuzev onih koji su mu se ponizno klanjali. Kako njegove grijehe pripisati golorukom
i slabanom halifi koji nije imao nikakvih ovlasti?! Savar je elio beskompromisno preuzeti cjelokupnu
vlast, doao je sa brda i doveo mnogobrojnu vojsku kako bi preoteo vlast Adilu ibn Ruzejku. Zelja mu se
ostvarila, jer je upotrijebio i neke esvanske odrede.

Neki historiari, prilikom upoznavanja s odreenim ljudima, stvari ne postavljaju na prava mjesta.
Oni govore daje Savar, kada je preoteo vezirstvo, bio u pravu. Najprioritetnije je bilo precizno i
ispravno definirati i odrediti situacije, djela i ljude kako tereti tuinca ne bi pali na slabaan narod kojeg
za njega nita ne vezuje.
Savar je isprva bio drumski razbojnik. Tulai ibn Ruzejk je smatrao da moe smiriti pobune brda kada
se susretnu dva vanjska elementa koji e se meusobno unititi. Kada je ostvario pobjedu, Tulai ga je
imenovao za namjesnika tog mjesta, zbog ega se kajao cijeloga ivota. Upozorio je sina da se uva
njegovog zla i da mu se ne suprotstavlja pokuajem smjene. Ali, mladalaki entuzijazam je naveo Ibn
Muteserria da donese odluku o njegovoj smjeni. Bilo je zaoekivati da se ovaj zloinac nee lahko odrei
poloaja. Sta vie, bilo je prirodno da oslune stvari i zna da mladi vezir nije poput oca. Moe napasti i
okupirati Kairo i tako stei glavnu rije. Halifa je bio slabaan, nije posjedovao nikakvu snagu, narod
nije imao odbrambenog oruja - niko mu se nije mogao suprotstaviti.
Sve se ovo obistinilo, Savar je drao povodac vlasti. Poeo je s progonima i ubistvima Adilovih
pomonika. Njegovo neprijateljstvo se, ak, proirilo i na halifinu gardu. Poeo je iskorjenjivati sve za
koje bi mu se uinilo da posjeduju snagu okupljanja ljudi. Suprotstavio mu se ovjek njegove sorte, drugi
drumski razbojnik koji nije mogao dozvoliti da jedino Savar namjesnikuje. Svi su mrzili Savara koji se
pojavio niotkuda i okupirao zemlju. Moda je i halifa bio stisnutih prsa zbog
avarovog nasrtaja, te je pokazao simpatije prema Dergamu. Stali su jedan naspram drugog, licem u
lice, obojica srditi i eljni unititi drugog.
Dergam se dosjetio zatraiti pomo franakog kralja u El-Kudusu. Amalrik je vrijebao priliku napasti
Egipat. Bojao se uputanja u borbu bez konkretnih rezultata. Kada mu je stigla Dergamova ponuda,
pomislio je daje Egipat zrela voka koja samo to nije pala u njegove ruke. Knedla u grlu su mu bili
porazi od Nurudina u Samu, u oima svoje vojske je izgledao nemoan pred ovim muslimanskim
velikanom. elio je skrenuti njihove poglede prema dobiti koju bi brzo stekao u Egiptu.
Tako je ovaj prevarant pruio ruku okupatoru. Savar je elio otkloniti zamku zamkom. Zbog toge se
uputio prema Nurudinu Zenkiju. Ne to je elio biti njegov vojnik, nego da bi porazio suparnika. Odluio
je odrati vezu sa Nurudinom. Znao je kakva osjeanja Egipani gaje prema ovom junaku. Bio je uvjeren
da e svi muslimani s dobrodolicom prihvatiti njegovu vojsku.
Nurudina je iznenadio Savarov dolazak. uo je
o Dergamovoj sramnoj izdaji. Zbog toga je poeo razmiljati o Amalriku koji je okupirao Egipat i
lahko zadobio njegove dragocjenosti. Ovo je bila istinska katastrofa u odnosu na Nurudinov trud. Allah je
elio olakati njegovoj vojsci. Krstaica vojska je krenula okupirati zemlju. Amalrik je uporno od
Dergama traio obeani novac. Dergam nije imao dovoljno imetka kojim bi ugasio elju ambicioznog
kralja. Pobojao se da bi on mogao krenuti na prijestolnicu, osvojiti je i tako ga baciti u veliku nevolju.
Nil je nadoao, Dergam je naredio da se porue mostovi pred dolazeom vojskom. Potopio je zemlju na
belbikoj strani, krstaka vojska je prinuena na povratak.
Kada je do Dergama doprla vijest o Savarovom prikljuenju Nurudinu i da islamska vojska, bez
sumnje, dolazi, gorko se pokajao zbog povlaenja Franaka. Pozvao ih je da se vrate spreman rtvovati
sve to zatrae. Ovo je veoma brzo dolo do Nurudina tako daje slanje islamske vojske u Egipat smatrao
neminovnim. Odabrao je Esedudina Sir-kuha za zapovjednika. Vojsku je pripremio najbolje to je mogao.

Da bi zavarao Amalrika, naredio je vojsci da marira u blizini granice sa El-Kudusom ne bi li Amalrik

pomislio da se Nurudin sprema voditi bitku na tom mejdanu.To je bila izvanredna strategijska varka.
Esedudin se nastavio kretati prema Egiptu, Savar ga je vodio preicama. Kod Belbisa su se susrele
dvije vojske: Dergamova i Esedudinova. Dergamovi vojnici se nisu iskreno borili, jer su bili prinueni
napadati brau s kojima su dijelili vjeru, bolove i nadanja. Povlaili su se prema kairskim zidinama.
Esedudin ih je slijedio, sve dok nisu stigli do Fustata, gdje su se ulogorili.
Dergam se naao u neobranom grou, te je nasrnuo na vakufe kako bi vojsku privolio na lojalnost.
Narod se pobunio, jer ih je osramotio stupajui u savez s Francima. Puk je dolazeu vojsku smatrao
prijateljskom. Toga je bio svjestan i halifa, te je obznanio nezadovoljstvo Dergamom. Meutim, Dergam
nije padao u oaj, obilazio je ljude pokuavajui ih sakupiti. Jednom je, u trenutku srdbe, grubo udario
konja koji gaje zbacio, te je udario u kamen i povrijedio se. Ljudi su to opazili, i dokrajili ga. Njegovu
glavu su ponijeli halifi. Ovakav zavretak je bio oekivan za izdajnika poput njega.
Graanski rat je zavren Dergamovom smru, Savar se vratio na mjesto namjesnika. Opazio je da su
muslimani Egipta obradovani Esedudinovim prisustvom. I kada bi bio van Kaira, Esedudin bi bio glavna
tema razgovora. Savar je smatrao daje dolo vrijeme otkrvanja pravih namjera. Esedu-dinu je poslao
trideset hiljada zlatnika s porukom: Nakon eliminiranja krstake opasnosti i Dergamov smrti, moe ii.
Prevara je bila oigledna, Savarov i Nurudinov dogovor to nije podrazumjevao. Esedudinova vojska
je trebala ostati u Egiptu kako bi se krstai nali izmeu dvije vatre. Esedudin je srdito odgovorio da
se nee povui dok mu Nurudin ne naredi. Savar je pribjegao oitoj izdaji i pozvao Amalrika da se
vrati. Kao juer se bojao krstakogzlajer su mu mogli okupirati zemlju! Oigledno to nije bio razlog
bojazni, ve se, zapravo, bojao da e Franci biti Dergamovi pomonici. Danas je za prijatelje uzeo
jueranje neprijatelje da bi se suprotstavio onima iju pomo je traio protiv sadanjih saveznika.
Esedudin je shvatao ozbiljnost situacije, posebno u uvjetima slabe opremljenosti. Savar je nastojao
sprijeiti svaku pomo koju su Egipani mogli pruiti borcima. Esedudin je posavjetovao Sala-hudina da
na elu odreda ode do Belbisa i zatrai pomo. Salahudin se uputio prema Serkiji i naiao na toplu
dobrodolicu. Amalrikova vojska se uputila prema Fakusu. Savar mu je na ispomo doao u jeku borbe.
Islamska vojska se nala u tekoj situaciji zbog istroenosti rezervi.
Kada je alarmantna vijest dola do Nurudina, odluio je krenuti na El-Kudus.U njemu je boravio mali
odred nespreman braniti grad. Do Amalrika su stigle vijesti o Nurudinovom napadu. Pomislio je: Ako
Sveti grad padne u Nurudinove ruke, nemam nikakve koristi od ostanka u Egiptu meu neprijateljima koji
e me jednog dana unititi.
Vijest o povlaenju je pogodila Savara poput munje. Da stvar bude gora, Franci se nisu zadovoljili
povlaenjem: traili su mu velike koliine novca koje
je mogao sakupiti jedino globama. Morao se pokoriti. Amalrik je ostavio dio vojske kako bi se
mogao vratiti kada se situacija sa Nurudinom razrijei.
Protiv Savarove izdaje su se pobunili iskreni muslimani, a meu njima i sin Kamil, pa je on
Esedudinu poslao izaslanike tvrdei da je uloio trud da se Amalrik povue. Takoer je traio da i
Esedudin postupi isto. On mu je poruio: Neu se povui dok se ne povue i posljednji krstaki vojnik.

Amalrik je bio prinuen odustati od svojih zahtjeva. Esedudin je povratak smatrao ispravnim i
neizbjenim. Savar je ostao nesiguran od spletki, uprkos malim zalihama i oponiranjem vojske. Dovoljno
mu je bilo biti siguran od Amalri-kovog zla. Salahudin se suprotstavio povratku, ali ga je amida
obavijestio da se, ipak, vraaju. Saznali su sve o Egiptu. Kada se drugi put vrate, bit e snaniji i
spremniji.
Neki analitiari smatraju da Esedudinov pohod nije donio rezultate, ja ne mislim tako. Uspjeh se
mjeri kompliciranou uvjeta. Povlaenje u uvjetima u kojima nema oiglednih rezultata je uspjeh. U
suprotnom, mogu je poraz. Hrabrost nije samo znati samo napasti, hrabrost je izbaviti vojsku bez velikih
gubitaka u tekim situacijama.
Kako su dogaaji tekli, Nurudinova vojska se nije mnogo udaljila od Egipta. Savar je, nakon njihovog
povlaenja, pozvao Franke da odrede koji e boraviti u Egiptu kako Nurudin ne bi ponovo pokazao
ambicije prema njemu. Ovaj postupak je pokazao Savarov strah ne samo od Nurudina ve i od Egipana
koji su ekali povoljan trenutak za osvetu. Zbog toga je traenje Amalrikove pomoi bilo u svrhu zatite
od oekivane pobune. Ovaj poziv za pomo bio je, takoer, veliki podstrek Nurudinu da isplanira dalje
korake nakon franake okupacije Egipta. Oni su ga ranije napustili, ali im je Savar pripremio povratak.
Esedudin je bio u pripravnosti nastaviti put kako bi pod Nurudinovom naredbom iskorijenio krstae iz
doline Nila. Ostvarilo se planirano. U drugi pohod je bilo ukljueno dvije hiljade najboljih Nurudinovih
vojnika. Nakon tekih borbi, stigli su do Dezire. Snaan pustinjski vjetar je bjesnio zapuhujui vojsku,
diui pijesak i muei ljude. Ove krize su doekali pozitivnim saburom. Situacija je postala ozbiljna.
Amalrikova vojska je stajala na lijevoj obali, suprotno je bila Esedudinova armija. Proteklo je nekoliko
dana, a Amalrik nije poeo s planiranim prelaskom preko rijeke. Vrebao je trenutak Esedudinovog
nemara kako bi, pod platom noi kada vojnici spokojno otponu, krvniki napao.
Esedudin je primjetio veliku koncentraciju ljudstva i opreme u krstakom logoru, to ga je navelo na
zakljuak da planiraju prelazak rijeke.
Toliko su bili brojni da im se nije mogao oduprijeti. Zato je bio prinuen izdati naredbu za
povlaenje u brda. Krstai su shvatili da je ovo povlaenje znak slabosti, te su ga slijedili. Esedudin je
komandu podijelio izmeu sebe i Salahudina. Sinovcu je preporuio da povede vojnike njivama kako
krstai
o njemu ne bi nita saznali. Kada se rasplamsa bitka izmeu Esedudina i krstaa, Salahudin e im
zabosti no u lea. Ovim mudrim planom je muslimanska vojska ostvarila pobjedu. Amalrik se povukao u
Kairo, bjeei s preostalim odredima.
Situacija izmeu brojnije krstake i malobrojnije Esedudinove vojske je bila delikatna i neumoljiva.
Savar je Francima konstantno slao pomo, osiguravajui im opskrbu. Muslimansku vojsku je tajno
pomagalo stanovnitvo. Ovo je navelo Esedudina da podijeli vojsku u dva tabora. On je s jednim ostao u
brdima iekujui povoljnu priliku za napad na Kairo, a Salahudin se s drugim uputio prema Aleksandriji
kako bije zauzeo
i zatitio od opasnosti. Franaka flota se uputila prema Aleksandriji odazivajui se Almarikovom
pozivu za pojaanjem. Salahudin je podnio velike strahote u odbrani grada i pokazao izvanredno umijee
ratovanja. To je uinilo da ga ljudi iz utvrenja puno zavole i pomau, u skladu s mogunostima,
ljudstvom i opremom. Salahudin je zapao u nezavidnu situaciju, obistinila se Esedudinova

slutnja o franakoj floti koja je plovila prema Alek-sandriji s razornim orujem. Salahudin se vrsto
drao i sedamdeset dana odolijevao stravinim iznenaenjima. Esedudinu je poslao izaslanika koji ga je
obavijestio o munoj situaciji. On je hitro napao Kairo kako bi se suoio s krstaima u Dizi i odvratio ih
od napada na Salahudina. Taj postupak je bio uspjean. Amalrik nije znao daje njegova vojska izloena
tolikoj opasnosti da se mora povui u Kairo. Borba gaje iscrpila, te je ponudio Esedudinu da se obojica
povuku. Ovaj prijedlog je bio u skladu sa eljama obiju grupa, moglo bi se kazati daje to uspostava
primirja kako bi se obje umorene vojske odmorile.
Amalrikje otputovao izgarajui za Egiptom, jer je vidio njegove ljepote. To gaje navelo da usporedi
Egipat i Jerusalem - nije vidio nikakvih slinosti. Doli su mu izaslanici koje je poslao u halifin dvor da
potpiu primirje. Zadivilo gaje ono to su mu prenijeli o raskoi dvora -tavanice od zlata i srebra, jastuci
i naslonjai od svile i brokata, gostionice i restorani. Zbog toga je rekao svom narodu:
Bagdad je bio prijestolnica islamskog carstva, iako postoje Mekka i Medina. Mekka je mjesto
hodoaa, a u Medini je grob Poslanika islama. Zbog ega ja ne bih ivio u Egiptu i uivao u njegovim
ljepotama, a Jerusalem ostao vjerski centar, kao to je bila Mekka u vrijeme Abasija.
Pokuao je stei naklonost konstantinopolj-skog kralja enei se njegovom kerkom. elio je
iskoristiti njegovu pomo u osvajanju Egipta. Bizantinski kralj mu je obeao pomoi nakon to mu je
postao zet. Amalrik nije ekao bizantinsku pomo, ve je krenuo s vojskom. Stigao je do Bel-bisa i tu
izvrio pogrom stanovnitva, popalio grad i poruio kue. Ovaj pokolj je vratio sjeanje na bolne dane
osvete i straha koji su zadesili Bejtul-Makdis. Amalriku nije ostalo egipatskih prijatelja s kojima bi
sklopio savez.
Savara su iznenadile vijesti o Amalrikovom bezrazlonom pokolju, ruenju i unitavanju, jer mu se
niko nije suprotstavio. Poslao mu je protestno pismo. Amalrik se pravdao da mu Savar nije dostavio
dogovoreni novac koji mu je prijeko potreban. Krenuo je prema Kairu. Savar se pobojao da bi Amalrik
mogao osvojiti prvo kairsko utvrenje Fustat, te je naredio da se spali u stravinoj katastrofi kakvu
Egipat ne pamti. To je, bez sumnje, bio postupak luaka. Koliko god da bi ga Franci unitili, ne bi doli
do granice spaljivanja.
Kada se poar, podstaknut zapaljivim petro-lejem, proirio utvrenjem, stanovnici nisu imali vremena
prenijeti robu i osnovne potreptine. U panici, tumarajui tamo-ovamo, utvrenje su napustili mukarci,
ene, djeca i starci. U damijama, kolama, bolnicama i na pustim ulicama, gomilajui se jedni na druge,
pronali su nesigurni dom. Nisu imali prekrivaa, odjee, niti bilo kakve opskrbe, osim onoga to bi im
udijelila braa iz Kaira. Bojali su se strahote iskuenja. Halifa i njegovi savjetnici su se prestravili
strahotom koja je vrijebala od vanjskog neprijatelja i poara unutar grada. Adid je poslao izaslanike koji
su zapomagajui traili Nurudinovu pomo.
Neki historiari kau da je pomo zatraio Savar, ali ja to smatram neloginom. Obostrana mrnja
Nurudina i vezira izdajice, koja je dola do stepena kljuanja, nije mogla dozvoliti da se Savar obrati
Nurudinu za pomo. Esedudin je dobro procjenio situaciju i podsticao Nurudinovo djelovanje. Ljudi
oportunistikog shvaanja kau da je Esedudin elio zagospodariti Egiptom, odvojiti se od Nurudina i
svojoj porodici pribaviti slavu u kakvu Nurudinova porodica uiva u Samu. Ovo je kategoriki
neprihvatljivo. Da je Esedudin razmiljao o osamostaljenju, obratio bi se Nedmudinu i Salahudinu. U
tom sluaju, Salahudin bi se prvi odazvao. On je izraavao negodovanje zbog treeg putovanja u Egipat.
Podsjetio je amidu na strahote koje je podnio u Aleksandriji tokom dugotrajne opsade kada su ga neke
teke situacije umalo uguile, ali ga je Allah pomogao strpljivou. Bojao se da ga sutra ne zadesi ono to

mu se dogodilo juer. Esedudin ga je, ipak, ubjedio.

Ibn Esir navodi daje Adid zatraio Nurudi-novu pomo. Osjeanja svojih ena je poslao kao
posrednike, obznanjujui nemo da zatiti porodicu, a kamo li ene drugih muslimana. Ovo je navelo
Nurudina da poduzme trei pohod.
Na drugoj strani, Amalrik se elio osvetiti Kairu, uprkos Savarovom ulizivanju koji je tvrdio da e
Egipani platiti Amalriku koliko god eli. Ambiciozni kralj je sanjao o velikom bogatstvu kojim bi doveo
ogromnu vojsku iz Evrope i tako stao ukraj muslimanima. Sanjao je da ovlada itavim Egiptom, a to je
do sada okupirao, okupirao je sredstvima Egipana.
Nurudin je izgubio nadu u vrijednost egipatske vladajue vrhuke - bilo da se radilo o halifi, veziru
ili generalima; uvidio je njihovu podinjenost pred neprijateljem. Tajno je saopio Esedudinu da ne
razmilja o povratku. elio je da Egipat i Sam budu jedna drava koja e se suprotstaviti opasnom
neprijatelju. Ovoga je bio svjestan i sam Esedudin, i radio je na realiziranju te zamisli.
Allahova milost je uinila da Amalrika obuzme strah saznavi da Esedudin dolazi na elu ogromne
vojske. Shvatio je da mu Savar ne moe pomoi, jer egipatski narod nije uz njega. uvi za Esedu-dinov
dolazak, Savar pokaza uzdrljivost prema Amalriku i obavijesti ga da mora napustiti zemlju bez bogatstva
koje je elio stei. Takoer mu je
dola vijest da Esedudin nosi novo oruje koje e presuditi u predstojeoj borbi. Amalrik je kao
najispravniji potez vidio povlaenje.
Egipani su doekali Esedudina u slavljenikoj atmosferi, ak mu je i halifa krenuo u susret - to ranije
nikada nije uradio. Savar je vidio daje odnos izmeu Esedudina i halife veoma dobar, Esedudin je
komandant mone vojske i miljenik egipatskog naroda. Mase su uzvikivale njegovo ime. Posjetioci su
Savara gledali zlurado i brojali mu dane. Sve je to potpalilo spletke u njegovim prsima. Odluio je
napraviti slavlje u ast Esedudina i njegove vojske. Pozvao je Esedudina, njemu bliske ljude i savjetnike.
Oni e biti sigurni ne slutei ta e se dogoditi. Iznenadit e ih i sve pobiti u krvavom masakru. Smatrao
je da u ovim planovima treba ukljuiti i sina Kamila udaa. Meutim, Kamil je bio astan ovjek, rekao
je ocu u lice: Ako si se odluio na tu podlost, otii u Sirkuhu i kazati mu ta si smislio.elei mu
izazvati emocije, otac ree: Tako mi Boga, sinko, ako tako ne uradim, moje srce e biti probodeno
Esedudinovom sabljom. Istinu govori, ali bolje da budemo ubijeni kao muslimani u islamskoj zemlji,
nego pod franakom vlau. Ako uju za Sirkuhovu smrt, ponovo e se vratiti, a Nurudin nam nakon toga
sigurno nee pomoi. - ree veliki sin.
Eho vijesti o planiranoj zavjeri je izgleda stigao i do Esedudina. Dobro je znao Savarovu podlost.
Bojazni o ovom prevarantu je povjerio Salahudinu. Mislio se posavjetovati s halifom, ali je zbog vulkana
koji je plamtio u njegovim prsima odustao. Odluio gaje kazniti, taj posao je povjerio Salahudinu.
Esedudin je bio svjestan avarove lukavosti. avar je znao ta mu planiraju novopridolice, te je bio
krajnje obazriv. Iao je u grupi tjelohranitelja koji su se kretali ispred, iza, s njegove lijeve i s desne
strane. Takoer, imao je i grupu plaenika koja bi mu se prikljuila u trenutku napada i izazvala
krvoprolie. Esedudin je odluio povui se u odaje i proiriti vijest o bolesti. Dolazit e ljekari da ga
lijee, a i avar e biti prinuen posjetiti ga. Tada e biti bez uvara i Salahudin e u miru izvriti
dunost. Ovo je najloginije rjeenje. Druga verzija kae daje avar ubijen na putu, u trenutku nemara.
Ovo je malo vjerovatno. Gdje su bili naoruani uvari i straa koji su reagirali na svaki njegov mig? Bilo

kako bilo, izdajicu je sustigla pravedna sudbina. Esedudin je pourio halifi Adidu koji ga je ogrnuo
vezirskim platom nazvavi ga El-Me-liku-Mensur - Pomognuti kralj.
Jedna epoha se zavrila, poela je druga. Allah je uzdigao islam i njegove sljedbenike, a ponizio
licemjerstvo, prevare i njihove sljedbenike.
Salahudinovo namjesnitvo4
Esedudin nije dugo bio vezir. Dva mjeseca nakon imenovanja na to mjesto, zadesila gaje iznenadna,
niim nenajavljena smrt. On je imao potpunu vlast u zemlji. Vojska mu je uvala mjesto i smatrala ga
prvim kapetanom lae. Neprijatelji su ga se bojali. Znali su veoma dobro da mu se nisu mogli direktno
suprotstaviti ni kada su uz njih bili Franci i dvor, pa kako da mu se suprotstave sada dok vlada dravom i
kada mu je i sam halifa pokoran?!
Esedudin je zagrizao lo zalogaj koji mu je zaplijeio grlo. Njegova smrt je objavljena u kritinom
periodu, kada su se elje i prohtjevi ljudi uveliko razlikovali. Meu amskom vojskom je bilo onih koji
su vrijebali priliku doepati se njegovog poloaja. Nisu bili rijetki, ali su bili nejedinstveni. Na halifinom
dvoru je imalo onih koji su smatrali da je pojavljivanjem Esedudinovog sunca poput blistave zvijezde
njihov autoritet poruen i utjecaj smanjen, te su u njegovom preseljenju vidjeli oduka za prikrivanu
srdbu i priliku za poetak tajnog djelovanja koje bi im, moda, moglo donijeti
dobro. Mogli su se povezati s Francima kako bi umanjili posljedice Savarove i Dergamove nesree.
Sta e koditi ako se takve nesree ponove, masa bude ubijena i krv prolivena u graanskom ratu ako e
to dovesti do njihove vlasti!? Na drugoj strani, Franci su se guili u srdbi zbog Nurudinove pobjede i
imenovanja njegovog iskusnog generala za vezira. eljeli su se dograbiti odgovarajue prilike za
okupaciju Egipta. Njegove blagodati su im bile poznate od ranije, sanjali su o stalnom boravku izmeu
Nila, luka i bai.
Sve je to bila opipljiva realnost o kojoj su ljudska srca matala i prijatelji razgovarali u osami.Tu
situaciju je trebalo brzo okonati. U Esedudinovoj vojsci je bio ugledan fekih kome su svi vojnici bili
pokorni zbog iskrenog vjerovanja, istih namjera i distanciranja od dunjaluka. Bio je to ejh Isa elHekari. On je pronikao u situaciju i uvidio daje jedan od onih koji su udjeli za vlau El-Jaruki, istaknuti
general. Jedan od njih je i El-Darumi, Salahudinov daida i Esedudinov prijatelj. Jedan od kandidata je i
Kutbudin ibnTelil koji nije nita radio na dnevnom svjetlu, ve u okrilju tame tajno podstiui ljude na
mrnju prema El-Jarukiju i El-Darumiju. Po njegovom miljenju, to je znailo da e mu zreo plod pasti u
ake. Nakon svih njih, dolazi najmlai, ali najhrabriji, najodvaniji i najpronicljiviji - Salahudin.
Ovako je razmiljao fekih Isa el-Hekari. Analizirao je, razmiljao, pravio usporedbe dok se nije
vrsto uvjerio da izbor treba pasti na Salahudina. Stvar nije ostavljala mjesta kolebanju. Brzo je otiao
El-Jarukiju i ubjedio ga da fekihi i vojne starjeine smatraju kako je Salahudin najbolji i najprikladniji
kandidat i da e on, ukoliko se pobuni, izazvati sukob i razbiti jedinstvo kompaktne zajednice. El-Jaruki
je smatrao da nije dovoljno snaan suprotstaviti se fekihima. Javno je izrazio neslaganje, prihvatio
napustiti Egipat i pridruiti se Nurudinovoj vojsci. Tako se i dogodilo.
El-Hekeri je zatim otiao El-Darumiju i obavijestio ga o Salahudinovom izboru, upozorivi ga da
ako se eli suprotstaviti miljenju veine neka odlazi kao to je uinio i El-Jaruki. El-Darumi je
pomislio: Ako se El-Jaruki nije mogao suprotstaviti opem miljenju, ta mogu ja uraditi?Tako je
obznanio prihvaanje. Bilo je prirodno da IbnTelil prihvati ovo stanje, jer nije imao nikakvog oslonca.

Tako je Salahudin imenovan na ovaj poloaj.

Uenjaci su otili Adidu i obavjestili ga o Salahudinovom jednoglasnom izboru. On nije mogao
osporiti izbor. Neki istraivai smatraju daje Adid odmah odabrao Salahudina vidjevi daje najmlai
kandidat. Mislio je da e se mase pobuniti kada mu se suprotstavi neko stariji, to bi proizvelo smutnju u
vojsci. Ovo je malo vjerovatno, ak i
nemogue - Adid nije imao sutinsku vlast. Njegova elja je bila da ga oslobode rasprave i ostave
unutar dvora.
Meutim, Salahudinovo preuzimanje Adi-dovog ogrtaa i nadimka El-Meliku-nasi (Kralj pobjednik)
kod dvorske svite, prije svega starjeine strae (upravnika hilafeta), izazvalo je nelagodu. Poznata im je
Salahudinova budnost, znali su da e ih liiti svakog oblika moi i da e, u halifino ime, izdavati odluke
koje e jedino halifa moi potpisati. Ovo im je unosilo tugu u due, ali im je jedino preostalo ekanje.
Od mladalakih dana, Salahudinov najvei uzor bio je Nurudin. elio je biti zatitnik islama pred
krstakom najezdom ugledajui se na Nurudinove postupke i uei iz njegovih greaka. Kada mu se
posreilo s vlau, nada mu se iznova poveala
- odluio je biti jedna od britkih sablji islama. Pomislio je: U ovu zemlju sam doao po trei put
nevoljno, Allah je to htio zbog neega.To je blistavo svjetlucanje koje se poelo javljati. Niko me nee
odvratiti od tog cilja. Pozvao je Kadiju Fadila i rekao mu: Od ovog trenutka si moj pomonik. Na cilj
je samo jedan. Allahova pomo nije daleko, ona je blizu dobroinitelja.
Salahudin je elio pridobiti srca i Egipana i amljana, te je zbog toga i jednima i drugima poklonio
velike koliine imetka koje su ranije bile u vlasnitvu njegovog amide Esedudina. Govorio je: Ovo e
pomoi da ljudi budu jedan saf pred neprijateljem koji se doepao njihovoga vatana. Zatim mu je stigla
nova pomo od Nurudina koja je potvrdila njegovu potpunu pokornost Nurudinu. To je ojaalo
Salahudinov poloaj. Sa njome je doao i SemsudinTuran ah ibn Ejub, Salahudinov brat. To mu je
povealo pouzdanje i ugled.
Semsudinovo slanje Salahudinu potvruje Nurudinovu prioritetnu elju da u Egiptu djeluje i postoji
samo islamska snaga. Daje ovaj veliki ovjek bolovao od politike prepredenosti, sigurno bi se pobojao
sastaviti dva hrabra brata i imenovati ih za upravnike vojske koja bi mu mogla otkazati poslunost.
Politika prepredenost i lukavstvo nemaju mjesta u dui ovjeka koji eli dobrobit islamu i ne tei za
linim interesima. On je radio osposobiti i ojaati egipatsku vojsku kako bi bila trn u tijelu krstaa. Ovo
je njegova jedina ambicija!
Kairska situacija se nije stabilizirala prema Salahudinovoj elji. Podvornici koji su izgubili ugled
nisu mogli dozvoliti da jedino vezira obasjava svjetlost, a da se oni povuku bez prava nareivanja,
zadovoljni pokornou vladaru pravovjernih u linim eljama koje ne prelaze pitanje jela i pia. Osoba
poznata pod nadimkom upravnik hilafeta, ovjek koji je bio zaduen za fatimijsko obezbje-enje, odluio
je poslati pismo franakom kralju i od njega zatraiti pomo u halifno ime. Amalrik je izgarao od mrnje,
jer je bio prinuen napustiti Egipat. elio se ponovo vratiti oslanjajui se na pomo unutarnjih pristalica
koji e mu pruiti oruje i opskrbu.
Salahudinu se posreilo, te je ovo pismo palo u ruke njegovom pijunu. Od Kadije Fadila je zatraio
savjet. On gaje posavjetovao da se ponaa kao da nita ne zna, a da izaslanika zarobi na usamljenom

mjestu kako bi upravnik hilafeta bio siguran daje stigao franakom kralju. Nakon toga treba primiti
upravnika hilafeta ne iskazujui neprijateljstvo kako bi se on oslobodio uvara koji su ga u stopu pratili.
Kada se ukae prilika, treba ga bez buke likvidirati.
Salahudin je smatrao da treba strpljivo ekati dok ne nastupi iekivani trenutak. Upravnik hilafeta je
napustio dvorac zbog podmirivanja nekih potreba. Jedan Salahudinov vojnik ga je napao, posjekao po
vratu i pustio mu krv. On je imao vie od pedeset hiljada sudanskih vojnika koji su unosili smutnju u
dravu oslanjajui se na halifu i upravnika. Saznavi ta se desilo, objavili su pobunu. Odluili su napasti
regularnu vojsku koja ih je iekivala u pripravnosti.
Izmeu dvije vojske se rasplamsala stravina bitka. Na samom poetku, halifa se priklonio efu
obezbjeenja, ali kada je njegova vojska poraena, izdao je odluku o rasformiranju garde odriui se
njihovih greaka. Njihovi razbijeni odredi se bili prinueni povui se prema Dizi, ali ih je Semsudin
slijedio i unitio. Preivjeli su otili u pravcu juga, bjeei u udaljene predjele. Salahudin je shvatio da
su i preostali dvorski uvari gajili isto osjeanje prema njemu, te je naredio njihovo rasputanje i
unitenje njihovih kasarni. To je bilo bolje nego ekati bitku u kojoj bi, bez ikakvih razloga, dolo do
gubljenja ivota.

Franci su saznali ta se dogodilo izmeu dvorske garde i Salahudinove vojske. Na osnovu toga su
zakljuili da halifa nije zadovoljan Nurudinovom vojskom i daje njegova vlast paralizirana, da on nema
vlasti ni u privatnim stvarima, a kamoli u dravnim pitanjima. Takoer, Nurudin je, onog trenutka kada je
Egipat pao u njegove ruke, postao vladar situacije. Pod njegovom vlau su bile i pomorske baze u
Aleksandriji, Dimjatu i drugim mjestima. Posljedica ove prevlasti mogla je biti da muslimani potpuno
ovladaju istonim dijelom basena Sredozemnog mora, ak i prekinu sve dotoke pomoi iz Evrope. Zbog
toga je Amalrik, jerusalemski kralj, poslao deputaciju Evropi traei od Francuske, Engleske, Sicilije i
Njemake veliku vojnu ekspediciju koja je u stanju poraziti Nurudina. Suprotstavljenost stavova klera i
plemstva ostavilo je ovo izaslanstvo bez znaajnijih rezultata.
Amalrik je bio prinuen obratiti se bizantinskom imperatoru Manojlu Komninu. On je poslao ogromnu
flotu koja je umirila Amalrika. Amalrik je latinskim kneevinama u Samu pisao o velikim
poljoprivrednim dobrima Dimjata i drugih mjesta kojih e se dokopati kada zavladaju Egiptom. Ovim je
elio osigurati njihovo prisustvo barem osjeanjima ako ne ljudstvom i orujem.
Egipat se naao izmeu dvije vojske. Jedna se, pod vodstvom bizantinske flote, uputila prema
Dimjatu, a druga, pod Amalrikovim zapovjednitvom, prema Dizi. Bizantinska vojska je stigla prva.
Zbog neega je Amalrik odluio promjeniti plan. Smatrao je da je bolje uestvovati u Bici na Dimjatu, jer
mu nije bila garantirana pobjeda ako sam krene na Dizu. Grad se iznenadio flotom koja ga je okupirala, a
i kasnijim dolaskom Amalrikove vojske s orujem za okupaciju poput katapultova. Allah je stanovnike
ovoga grada nadahnuo da preko Nila razvuku eljezne lance i tako sprijee prodor flote.
Gdje je u tom trenutku bio Salahudin? Nije oekivao da e Dimjat biti meta napada. Pribjegao je
utvrivanju Aleksandrije i Bilbejsa, smatrajui ih ciljevima krstake invazije. Saznavi da je Dimjat
okupiran, pourio je prema njemu. Bio je na vrhuncu aktivnosti i traio je hitnu Nurudinovu pomo. I
priroda je pomogla u odbijanju krstake opsade. Nil je ponio velike talase od juga prema sjeveru.
Egipani
su znali savladati te talase, te su nosili glinene posude i plivali. Kada bi se primakli brodovima,
raspalili bi vatru i bacali posude na vojsku i opremu. Poar se poeo iriti po palubama uznemiravajui
pomorce. Unitili su veinu neprijateljske opreme. Bizantinska imperija je bila prinuena, skupa sa
Amalrikom, poeti povlaenje ne ekajui propast na moru.
Amalrik se bojao Salahudinove snage u gradu, pa je poeo odugovlaiti. Dola mu je vijest da je
Nurudin napao njihove kneevine u Samu i da su se krstai povukli prema Ari, odluio se je odmah
povui. Bizantijski imperator je bio svjestan daje u pitanju estoka borba i da on sam, nakon povlaenja
saveznika, nije mogao opstati na frontu. Pored toga, njegovu vojsku je morila glad, pa se poeo povlaiti.
Za njima su ili plivai obasipajui ih vatrom. Mnogo je laa uniteno i veliki broj vojnika utopljen.
Salahudin se vratio u Kairo zaodjenut vjencima pobjede. Nurudin je bio odluujui faktor pobjede u
Esedudinovim pohodima, i sada je tu junaku ulogu nastavio i Salahudinu osigurao uspjeh.
Salahudin je, nakon razbijanja krstakih snaga, stekao veliku ljubav i potivanje egipatskog naroda.
Uenjaci, fekihi i knjievnici su na sva usta slavili blistavu pobjedu ovoga junaka. Damijske dvorane su
bile ispunjene hvalospjevima njegove snage. Ovo je po prvi put u historiji krstakih ratova da franaka i
bizantinska vojska budu protjerane bez optereivanja
naroda skupljanjem velikih koliina imetka kao to su to inili Savar i Dergam.

U komentarima franakih pisaca, primjeuje se zbunjenost uzrocima Salahudinove blistave pobjede.

Krstai se ak nisu mogli ni iskrcati, njihove vojske su ostale zarobljene na laama. Drugi smatraju da ih
je porazio strah zbog nadolazee poplave. Takoer, obilna kia je otetila ionako krhku povrinu gornje
strane. Smatram daje gubitak pouzdanja i povjerenja izmeu dva zavojevaa ostavio eho na zavretak
pohoda. To je Allahova pomo i volja, jer je napada opaki neprijatelj, a branilac titi ivot nadajui se
nagradi borca na Allahovom putu.
Zalazei hilafet
Salahudin nije pronaao odmor ni nakon odlaska krstaa. Kako bi ga i pronaao kad je drava vapila
za unutarnjim uvrivanjem i vanjskom sigurnou. Unutar drave, faktor nestabilnosti bile su pristalice
fatimija koje su halifu smatrale nemonim da im donese ikakvo dobro jer je Salahudinov zamjenik u
potpunosti ovladao dvorcem, nije im dozvoljavao uzeti ita od onoga to su inae uzimali. To je,
neminovno, rasplamtilo srdbu u njihovim duama. Salahudina je prolost poduila da su deklarativni mir
i tiina pepeo koji skriva eravicu. Na meunarodnom planu, Amalrik je i dalje izgarao za Egiptom. U
Bici kod Dimjata je poraen, jer mu se nisu pridruile njemaka, engleska i francuska vojska. elio je biti
posljednji koji e posjedovati vlast nad nilskim obalama. Bilo je mogue da se krug okrene i vode Nila
ispune evropskim flotama pod Amalrikovom upravom.
Da je neko drugi bio na Salahudinovom mjestu, nakon trijumfa kod Dimjata, uzeo bi odmor i ekao ta
e mu dani donijeti. Ali, Salahudin je elio da inicijativa bude u njegovim rukama, pa je pourio prema
Dejrul Belhu, u blizini Gaze, i napao krstake izvidnice, zatim se vratio pomorskom ratu. Tada su
palestinske obale ispunjavali snani ratni brodovi koji su upozoravali Salahudina na predstojee
dogaaje. Ovaj muslimanski junak je ve u Egiptu pripremio flotu za ovakav dan. Naredio je da se dio
rasklopi i prenese preko Sinajskogpoluostrva. Inenjeri su je pourili sklapiti na Crvenom moru.
Salahudin se morem uputio prema Ejli jer su ovaj grad napale pomorske snage. Islamska vojska je
pokazala nesvakidanju vjetinu, to je ubrzalo pad ovog grada. Gradska garda je sprovedena u Kairo kao
roblje.
Ljudi su se iznenadili vidjevi zarobljenike kako dolaze u prijestolnicu okovani u lance.Takav prizor
ranije nisu viali. Srca i due stanovnika su se ispunile osjeanjem divljenja prema Salahudinu. Ovim je
zarobio srca naroda, znali su daje spasilac. Na drugoj strani, Amalrik se smeo, obuzeo gaje poluoaj.
Mislio je daje Salahudin, nakon Bitke kod Dimjata, vidno oslabljen i da e mu trebati puno godina da
povrati snagu. Meutim, on nije odmarao ni dana, ve se sa flotom kakva se nije mogla ni zamisliti
dovukao do njega. Salahudin je osigurao zadovoljstvo naroda i uspio zaplaiti jerusalemskog kralja.
Ostalo mu je jo urediti politiku situaciju u Egiptu.
Kakve su to stvari? Nudurin enki je zahtijevao ukidanje fatimijskog i proglaavanje abasijskog
hilafeta, kako bi Egipat ponovo postao sunijski. Salahudin je bio sunija kao i Nurudin. elio je ostvariti
ovaj cilj prvom prilikom. Znao je da mijenjanje pravca jednog naroda preko noi nosi potekoe.
Potrebni su daije koji bi pripremili umove za taj preobraaj. Broj daija koji su doli sa Salahudinom bi
jedva zadovoljio kairske potrebe, a kamo li itavog Egipta uzdu i poprijeko! Za najbolje rjeenje je
smatrao otvaranje kola koje e raditi na irenju ehli-sunnetskog pravca i prezentirati ga iz knjiga
afijskog mezheba. ijski fekihi su se i dalje drali nauenog, a imali su i uenike koji su irili njihove
stihove. Ezan i ikamet su ueni po ijskoj verziji, u hutbama je spominjan fatimijski halifa. Podigli su se
prihvaajui glasovi. Moe li Salahudin izdati dekret kojim e sve ono to se puna dva vijeka
ukorjenjivalo proglasiti odbaenim i nepotrebnim? Zbog toga je pisao Nurudinu traei da se stvar uspori

dok ne nastupi pogodno vrijeme.

Nurudin je bio nestrpljiv. Abasijskom halifi je ispriao svoju odluku i kod njega primjetio radost i
urbu. Rekao je da bi halifina najvea radost bila onoga trenutka kada bi u Egiptu nestalo fatimij-skog
hilafeta. Zbog toga je i drugi i trei put pisao Salahudinu nareujui mu da prekine fatimijske hutbe i da se
u dovi jedino spominje abasijski halifa. Kako je Nurudin znao snagu utjecaja Nedmudina Ejuba na
Salahudina, sastao se s njim i naredio mu da to prije otputuje u Egipat i sprovede dogovor koji je
postigao s abasijskim halifom.
Ubrzo je Nedmudin doao u Egipat. Salahudin mu je pripremio velianstven doek. Izveo je prvake,
uenjake i fekihe, a sam se, vidjevi oca, pognuo ljubei mu ruku. Zatim je zagrlio brau i sve lanove
porodice. Ovo je bila radost koja se rijetko moe ponoviti u nekom porodinom prizoru. I halifa je elio
uestvovati u doeku Salahudinovog oca, ostavio je dvorac i iziao mu u susret. Ovako neto nije uinio
nijedan halifa prije njega. Nije bio obiaj halifa susretati goste bez obzira koliko oni bili dostojanstveni.
Moda je Adid mislio osigurati oevo srce i stei sinovljevo zadovoljstvo i tako uiniti da oni plove
na njegovoj lai. Ovu pretpostavku su pomeli nastupajui dani. Nedmudin je doao u Egipat, po
Nurudinovoj naredbi, kako bi sproveo odluku koja se neodlono morala ostvariti. Izmeu oca i sina je
potekao dijalog o razlogu oeva dolaska. Salahudin je iznio razloge odugovlaenja, jer se egipatski narod
poeo pouzdati u njegovu vladavinu, smatrao gaje boljim u odnosu na periode krvoprolia koje je u
proteklim godinama imao, preivljavajui najvee grozote. Njegova obaveza je uvati tu ljubav i ne initi
nita to bi je pomutilo.
Fatimijskom halifi su vezane ruke. Njegova lina garda je rasturena, a brojala je skoro pedeset
hiljada
vojnika. Behaudin Karaku je preuzeo upravljanje dvorom, niko ne moe ui niti izii bez njegove
dozvole. Zlatne posude, srebreni pehari i ukraene sablje su sakupljene kako bi se pohranili u dravnu
blagajnu. Djelimina vrijednost ovih stvari je utroena u podizanju i obnavljanju kola, prihvatilita i
bolnica. Ova vojna tvrava - danas poznata kao Salahudinova tvrava - postala je najvee vojno
utvrenje. Takoer je spoljni zid, poruen krsta-kim projektilima, obnovljen. Zar nije prioritetnije
ustrajati na putu opreznosti dok vrijeme ne dozvoli ostvarivanje Nurudinove elje? Nurudin je voa s
velikim umijeem osvajanja i privoljavanja ljudi svom politikom programu. Mora da se to vrtjelo u
njegovom umu i daje ispravno razumio, pa emu, onda, urba?
Nedmudin odgovori: Sine, Nurudin je ba onakav kakvim si ga opisao. On je, nesumnjivo, na
vladar. Njegova jedina greka je to je pourio i poslao pismo abasijskom halifi radujui ga padom
fatimijske drave. Nakon toga su mu doli bagdadski izaslanici pourujui ga. On ih je umirio
obeavajui da e se ostvariti ono to vladar vjernika eli. Abasijski halifa se trebao malo strpliti, ali je i
po drugi put poslao izaslanike. Nurudin mu je dao rije i ne eli je pogaziti. Komentirajui oeve rijei,
Salahudin odgovori: Poznaju li abasijski halifa u Bagdadu i fatimijski u Kairu neto od politike da
bi imali neku elju i kako bi se Nurudin odazvao elji abasijskog halife prvom prilikom!Znam ja to,
sinko, ali ti autentino prenosim ono to se desilo. - ree Nedmudin.
Na ovom prisnom sastanku, Salahudin je doao do velikodune ideje. Pozvao je brau, uglednike
svoje porodice, amidie i dajidie da ih obavijesti kako se eli povui u oevu korist. Njegov otac o
ovoj namjeri nije znao nita. On je znavaniji i prioritetniji na mjestu vezira. Smatrao je to eravicom koju

je mogao ublaiti jedino predajui vlast ocu. O tome je poveo razgovor i s fatimijskim halifom i pribavio
njegov pristanak. Od sada je on potinjeni, a ne upravnik.
Nedmudin je paljivo sasluao sina, iz oiju su mu potekle suze radosnice. To je smatrao znakom
savjesnosti i pokazateljem iskrenosti to je u njegova prsa unijelo svjeinu, a u duu radost. Zatim je
ustao i zagrlio sina, govorei: Sinko moj, ja u ti biti pokoran. Ti nee napustiti mjesto koje ti je Allah
dao iz zadovoljstva i odabira. Bit u tvoj povjerljivi savjetnik i blagi mentor. Raduj se, sinko moj, zbog
slave koju ti je Allah pripremio. Preda mnom se nee zakloniti sunce koje je zasijalo na tvom plemenitom
licu. Ove rijei nemoj vie nikada ponoviti. Ti si dio moga srca i svjetlost moga oka.
Salahudinov otac je osjetio veliku odgovornost koja mu je, u pogledu sina, pala na vrat, te je
zakljuio daje on najodgovorniji za njegovu sreu. Ujutro je pozvao Kadiju Fadila da prodiskutiraju
o ukidanju fatimijskog hilafeta, moda on bude imao prikladno rjeenje. Abdurahim je posjedovao
ivotno iskustvo i pronicljivost. Poznajui okolnosti, on ree Nedmudinu: Gospodaru, smatram da bi
trebalo poeti uklanjanjem reenice koju su ije dodali ezanu, a koja glasi: Hajja ala hajrilamel (Pouri
na najbolje djelo). Ako to bude izazvalo glasove prijekora, onda jo nije nastupilo vrijeme. Salahudinov
otac se zadovoljio Kadijinim prijedlogom. Salahudin je preuzeo inicijativu i izdao naredbu muezinima.
Nije naiao ni na najmanji otpor.
Salahudin je smatrao da treba preduzeti i drugi korak. Uhapsio je onog za koga je smatrao da ima
autoritet kod naroda, a gaji simpatije prema fatimijama. Meu podanicima nije vidio nita to bi
ukazivalo na oigledno protivljenje.
Na red je dola trea etapa. Nedmudin je odluio da Salahudin ne uestvuje u njoj. Ako ne bi
uspjela, Salahudin bi imao opravdanje, nije uestvovao ni u emu. Smislio je plan u njegovom odsustvu.
Planirano je da Nedmudin doe na dumu okruen gardom i naredi hatibu da proui hutbu u kojoj e
izostaviti Adidovo i spomenuti ime abasijskog halife. Za to su izabrali hrabrog hatiba koji je simpatizirao
sunizam. Hatib je smatrao da treba odstupiti od nekih dogovorenih stvari: izostavio je Adidovo, ali nije
spomenuo ni ime abasijskog halife. Ovaj postupak bi danas opisali kao ispipavanje pulsa. Ovo je
zadovoljilo Nedmudina koji je strpljivo ekao narednu sedmicu na kojoj e hatib prouiti dovu za
abasijskog halifu. To se dogodilo i simboliziralo jasan proglas zavretka fatimijskog perioda.Te vijesti su
doprle i do Adida kome se svakodnevno pogoravala bolest. Neki kau da se ubio, jer je umro peti dan
nakon ovog dogaaja ne doekavi narednu dumu. Oni koji su planirali njegovo svrgavanje su odahnuli,
spasio ih je moguih pribjegavanja zlim rjeenjima.
Situacija nije bila u potpunosti mirna kako su to Salahudin i njegov otac oekivali. Grupa Adi-dovih
pristalica nije mogla prihvatiti daje umro od tuge zbog svrgavanja s vlasti. Odluili su skovati politiku
varku pomou koje e unititi amsku vojsku i vratiti situaciju na prijanji nivo. Poto nisu posjedovali
snagu kojom bi ostvarili htijenja, odluili su potraiti pomo u inostranstvu, i to od dvije strane. Kao
opciju su imali batinije,5 oni su od svih sekti gajili najveu mrnju prema Nurudinu i Salahudinu. Uvijek
su bili spremni izvriti brzu osvetu organizirajui iznenadne atentate s grupom specijalaca koji su bili pod
komandom Starca sa planine- za njegove rijei ne trae dokaza. On je mogao poslati nekog ko bi se
vjeto skrivao dok ne ostvari cilj. Druga strana su bili Franci u El-Kudusu. Obeali su im potpunu
podrku kada napadnu Egipat sa snanom vojskom koja bi mogla dokrajiti Salahudina. Ovo je bila
gorljiva elja Franaka za ijim ostvarivanjem su udili nakon to ih je Salahudinova flota razbila na
Crvenom moru.

Kao da im ova dva saveznika nisu bila dovoljna, pa su stupili u kontakt i sa Vilijamom Furma-nijem,
sicilijanskim kraljem, traei da napadne Aleksandriju kada Franci nasrnu na Egipat sa istoka. Tako bi se
Salahudin naao pod mlinskim kamenom, prema njemu niko ne bi imao milosti. Moda bi i neki
specijalac Starca sa planine doao u odjei amskog junaka i pripojio se Salahudi-novoj gardi. Kada bi
uvidio priliku, napao bi ga i ne bi ostao niko ko bi predvodio bitku na dva udaljena fronta. Zavjerenike je
pourilo odsustvo Turan aha, Salahudinovog brata i velikog junaka, koji je otputovao u Jemen radi
nekog posebnog zadatka. Kada bi Salahudin bio ubijen, on ne bi mogao zauzeti njegovo mjesto. Situacija
bi oteala. Salahudinov otac, Nedmudin je kratko boravio
u Egiptu, te ne bi bilo nikog ko bi pozvao da se vlast preda njemu.
Dio prljavog dogovora zavjerenika i Franaka bio je da franaki kralj poalje Salahudinu izaslanika s
pozdravima i prijedlogom rasprave u vezi mirovnih uvjeta. To je trebalo zavesti Salahudina da nita ne
posumnja. U isto vrijeme, sicilijanski kralj je pripremio ogromnu flotu od est stotina laa koje su nosile
priblino trideset hiljada vojnika. Njihova brojnost je bila garant uspjeha.
Zavjerenicima je promaklo da je jedan od njih, vaiz Zejnudin ibn Ali, mrzio svaki kontakt s krstaima
smatrajui ga katastrofom za islam i muslimane, ali je to tajio. Prisustvovao je sastancima zavjerenika
kako bi Salahudina iz dana u dan obavjetavao o svemu to se plelo. Doao je Amalrikov izaslanik
prenosei Salahudinu pozdrave i urei ugovoriti trajni mir. Ovo je bio prvi korak u provoenju zavjere.
Kralj Nasir Salahudin je izdao naredbu za hapenje i razapinjanje svih uesnika zavjere. Meu njima
su bili i Umara el-Jemeni (poznati pjesnik), Abdussamed pisar i Uvejs el-Kadi. Oprostio je eni koja je
imala veze sa fatimijskom kuom, iako je bila jedan od elemenata zavjere smatrajui neprikladnim
razapinjanje ene.
Otkrivanje zavjere je pogodilo Amalrika poput munje. Polagao je velike nade u uspjeh uz
pomo sicilijanskog kralja. Nakon nekoliko dana, u tuzi je doekao smrt. Sicilijanska flota je dola do
aleksandrijskih voda. Tu je njen voa saznao da je Amalrik posustao i odluio ostaviti bojno polje
umrijevi a ne ovlastivi ni jednog generala da predvodi napad na Egipat. Uinilo mu se prikladnim
napasti nekoliko trgovakih bordova usidrenih u aleksandrijskoj luci. Potopio ih je, jer nisu bili vojni
brodovi. Sicilijanci su pokuali prodrijeti kroz granine utvrde, ali su naili na estok otpor. Poslali su
odrede koji su zapalili veliki broj laa. Zabrinutost se poveala kada su Salahudinovi odredi stigli,
napali Normane, popalili im atore nagonei ih u panian bijeg.
Salahudin je ovom pobjedom potvrdio politiku i vojnu vrstinu do te mjere da je svaki pokuaj
zavjere nosio opasnost iskorjenjivanja. Osloboen moguih spletki u Egiptu, mogao je komotno napadati
neprijatelje u njihovim utvrenim leglima.
Izmeu dva viteza
Neki ljudi, govorei o Nurudinovom i Sala-hudinovom odnosu, tvrde da su oni bili suparnici koji su
pokuavali unititi jedan drugoga. Kao da su njih dvojica bili poput Savara i Dergama. Ovakva
predodba je plod uurbanih itanja prepiske ova dva junaka. Opipljiva realnost svjedoi da Nurudin
Salahudina nikada nije gledao kao konkurenta, ve kao jednog od svojih generala. Salahudin bi nekada
postupio suprotno njegovoj elji. To je podlono kritici, ali ne predstavlja neprijateljstvo. Isto tako,
Salahudin je pred svjedocima priznavao da je jedan od Nurudinovih vojnika i da mu mora biti pokoran u

svemu. Drugo, oba junaka je ujedinjavao zajedniki cilj koji im je zaokupio cijeli ivot: protjerivanje i
poraavanje krstaa. Kada je cilj jedinstven, onda su i putevi prema njegovom ostvarenju lahki, bez
obzira na mimoilaenja u pojedinim pitanjima.
Ovim uvodom elimo poeti priu o onom to se zbivalo meu njima prije Nurudinove smrti.
Zanemarit emo dogaaje o skrivenoj prijevari i planiranim zamkama. Nurudin nije poslao vojnike koji
su mu trebali biti pojaanje u bitkama kao
vlastite uhode, jer su svi oni, zapravo, prije njegovi nego Salahudinovi vojnici. Nisu bili nita manje
iskreni od onih koji su doli nakon njih. Zbog toga nije lahko prihvatiti rijei: Nurudinova mrnja i bijes
su poeli od kako je postavio Esedudina Sirkuha za namjesnika. Kao da nije oekivao osvajanje Egipta i
njegovo oslobaanje Sirkuhovom zaslugom. Crte njegova lica i lapsusi u govoru su pokazivali prijezir
prema tome.10
Ovakav stav odbacuje realnost, Nurudin je poslao vojsku u Egipat pod Sirkuhovom upravom
oekujui njegovo oslobaanje od Franaka. Pa, kako se ne bi obradovao ispunjenju svojih nadanja? Zato
bi poslao vojsku ako se nije nadao njenom uspjehu? Da li je logino veliku vojsku baciti u poraz i unititi
generala koji se bori pod tvojom zastavom?
Istraiva dalje kae: Nurudinova mrnja prema Sadijevoj porodici je dosegla vrhunac kada je
Salahudin, nakon amidine smrti, preuzeo mjesto Adidovog namjesnika. Dakle, Nurudin je postao siguran
da oni rade za sebe. Tuno je izgovorio: Zavladao je Ejubov sin11
Jasno, namjesniko mjesto je trebao preuzeti jedan od Nurudinovih generala. Vlast je u kraljevim
rukama, izbor je mogao pasti na nekog drugog, pa bi se neraspoloenje, za koje autor tvrdi daje postojalo,
javilo i u sluaju tog generala. Onima koji iznose ovakve insinuacije treba napomenuti da je Nurudin
lino poslao Nedmudina Ejuba, Salahudinovog oca, u Egipat naredivi mu da bude u sinovljevoj blizini.
Kako se, onda, bojao nezavisnosti Salahudinovog emirata, a poslao mu je najjau moguu potporu?
Na drugoj strani, Salahudin je elio sauvati novi poloaj. Svaki razuman ovjek koji dosegne neki
visok poloaj ne eli izgubiti ono ime je ovladao. Uprkos svemu tome, Salahudin je znao daje Nurudin
njegov vladar i gospodar i nastojao je stei njegovo zadovoljstvo. Mrnja i zavist su uobrazilja
zapadnjakog autora koji je na osnovu htijenja pisao historiju krstakih ratova. Zapadnjaki autor, u
dubini due, osjea da su svi heroji islama suparnici njegovom narodu. Zbog toga se trebamo kloniti
njegovih proizvoljnih i neargumentiranih tumaenja.
Vie puta sam istakao da svako historijsko pitanje moe imati vie lica. Ko eli umanjiti ulogu nekog
od islamskih heroja, neka se zagleda u neki fragment ili sliku iz njegovoga ivota koja e mu zasititi line
ambicije i elje. Ali to je jedno, a realnost neto sasvim drugo. Meni preostaje iznijeti nekoliko stranica o
svim dokazima meusobne mrnje do kojih su doli neki istraivai. Nurudinov primarni cilj je bio
poraziti krstae u to kraem roku. Poto je Salahudin zavrio s fatimijskom dravom, trebao je pripremiti
vojsku za brz napad na Kerek. U isto vrijeme, Nurudin bi napao ovaj grad sa suprotne strane i neprijatelj
bi se naao izmeu dvije vatre. To je garantiralo pobjedu. U tom sluaju je Salahudin pokazao odreenu
sporost to je izazvalo Nurudinovu srdbu. Ovakav Nurudinov postupak je oekivan ak i da je na
Salahudinovom mjestu bio njegov roeni sin i da je posustao u hitrom dolasku na bojite.
Salahudin je vladaru poslao brojne skupocjene poklone koji su zaplijenjeni u fatimijskom dvoru. Ali i
pored skupocjenih poklona, Nurudin mu je poslao izaslanika s porukom: Nismo poslali Salahudina da

nam pribavi poklone i dragocjenosti, ve da se materijalno pripremi za oekivanu bitku. On treba od

ovog trenutka shvatiti svoju misiju. Moda je Salahudin u ovome vidio nerazumijevanje za svoje
postupke, ali to je oekivan odgovor velikog vladara koji izgara od elje sukobiti se s neprijateljima.
Nasuprot ovom odgovoru, Salahudin je poslao obavijest ovom velikom ovjeku da nee zakasniti na
Kereku.
I stvarno, Nurudin je krenuo s vojskom, ekao je Salahudina, ali on nije bio spreman. Ovo je predmet
prijekora. Ima onih koji govore daje kanjenje bilo zbog politikih uzroka, jer se Salahudin pribojavao
preuzimanja vlasti od strane preostali fatimijskih elemenata. Moda oni imaju neke svoje izglede u onome
to govore. Mogao je nekoga ostaviti i do zuba naoruati tako da ne dozvoli pijunima da se otrijezne.
Nurudin je otiao, a Salahudina nije bilo. Zbog toga je poslao vatreno pismo generalu koji je
iznevjerio dato obeanje. Pismo je bilo toliko estoko da je rasrdilo jednog Salahudinovog viteza koji je
uzviknuo: Zbog ega Nurudin tako govori!? Kao da mi niemu ne vrijedimo!? Kada bi se sada pojavio
meu nama, borili bismo se protiv njega sabljama!
Naprasita nepromiljenost je navela ovog mladia da kae neto ovako meu Nurudinovim vojnicima.
Nedmudin Ejub je shvatio ozbiljnost rijei naprasitog mladia, te je povikao: Sta to govori, luae?
Svi mi smo Nurudinove sluge! Zatim se okrenuo Salahudinu i pred skupinom mu rekao: Ako bi se sada
pojavio Nurudin, prvo bismo ja i tvoj daida - pokazujui rukom na Sihaba el-Da-rimija - poljubili
zemlju pred njegovim nogama. I itava vojska mu je pokorna poput nas dvojice. Ova zemlja u kojoj se
nalazimo je pod njegovom vlau i on ima vlast nad nama. Okrenuo se vojnicima i rekao: Mi smo
Nurudinovi robovi, zar to ne shvaate? U njegovo ime smo osvojili ovu zemlju i u njegovo ime se borimo
na bojnom polju! Salahudin prozbori: Doista, sve je onako kako kae moj babo. Kada bi mi Nurudin
poslao
i dijete kao izaslanika i naredio da me dovede njemu na povodac, ja bih se povinovao. Ja sada
kreem ka Kereku.
General je na elu vojske krenuo iz Egipta. U njegovim mislima su kolale slike plamtee borbe pod
kerekim zidinama. Meutim, na tom putu ga stigoe dvije tune vijesti. Prva je govorila o smrti njegovog
oca koji je pao s konja na polo igralitu. U padu mu je pukla lobanja, i ljekar ga nije mogao spasiti. Druga
je smrt velikog junaka, ehida Nurudina, najveeg neprijatelja krstaa i bajraktara napada i odbrane.
Salahudin je osjetio veliko breme na svojim pleima, jer je on Nurudi-nov uenik. Okupio je savjetnike najdrai mu je bio Kadija Fadil - i konsultirao se o novonastaloj situaciji. Prevladalo je miljenje da se
vrate u Kairo dok se situacija u Samu ne razjasni. Salahudin je shvatio da e doi do sukoba izmeu
emira. Svaki e nastojati prigrabiti Nurudinovu vlast pod pla-tom zatite njegovog sina Saliha Ismaila,
djeaka s nepunih jedanaest godina. Njemu je bio potreban staratelj dok ne dostigne godine zrelosti.
I doista, pojavio se razdor. Vladar Mosula, Nurudinov brat, pokazao je ambicije u preuzimanju vlasti
nad Nurudinovim kraljevstvom, smatrajui se zatitnikom svoga sinovca. Do Salahudina su stigle
informacije da upravnici nekih amskih emirata stupaju u vezu s Francima traei pomo u sukobima s
konkurentima. Savarova i Dargamova igra se uunjala u Sam. Istovjetna situacija je ranije natjerala
Nurudina da poalje Esedudina u Egipat kako bi ga zatitio od nadolazeeg franakog belaja. Salahudin
se mora okrenuti Samu i zatiti ga od pada u krstaku mreu.
Tako je umro Nurudin, nije stekao zvuan glas poput Salahudina u potonjim generacijama, ali je
pruio izvanredan primjer gorljive iskrenosti

i istananog osjeaja vjerske odgovornosti. Neki, koji ljudske linosti ukraavaju rezultatima a ne
iskrenim namjerama, prigovaraju mu da nije bio u stanju boriti se protiv krstake kneevine poput
Imadudina ili Salahudina. Zaboravljaju da se on morao boriti s mnogo snanijim i jaim krstakim
ekspedicijama.Takoer,zaboravljaju daje odgojio Salahudina i usadio mu iskrenost i samopor-tvovanost.
Dao mu je vojsku uz pomo koje je postao general. On je, nesumnjivo, bio veliki ovjek
i zauzeo znaajno mjesto meu prethodnicima i nasljednicima. Pretekao ih je snagom vjere koja je
uinila da ne okusi san u dugim noima kada bi krstaka katastrofa zadesila muslimane u nekim udaljenim
krajevima. Klanjao je poseban namaz, u svom mihrabu, i iz njega crpio snagu za borbu. Osjeao je
Allahovu pomo dok bi bio na rukuu i
seddi. Istinu je rekao Tadudin ahinah kada je, molei Allaha za milost prema Nurudinu, citirao
pjesnika:
Bijae objedinio hrabrost i poniznost pred Gospodarom, Kako je to velianstven mihrab u mihrabu!
Na kraju ovog poglavlja, elim navesti rijei iskrenog svjedoka koje govore o Salahudinovom
osjeanju prema uitelju u trenucima spomenutih razilaenja. Tako e biti prekinuto sve to su neki
nastojali predstaviti razilaenjem u formi egoizma i prohtjeva. Nakon Nurudinovog preseljenja u
Allahovo zadovoljstvo, Salahudin se obratio kadiji Behaudinu ibn Sedadu rijeima: Doprla je do nas
vijest daje Nurudin namjeravao krenuti na Egipat. Grupa prijatelja nas je savjetovala da mu otvoreno
pokaemo mrnju, neposlunost i suprotstavimo se. Predlagali su mi da njegovu vojsku doekamo u
bojnim redovima. Jedini sam se suprotstavio tome rekavi: Nije dozvoljeno govoriti nita od toga.Ali,
neslaganja meu nama su ostala sve do vijesti o Nurudinovoj smrti.12
Ovo je Salahudin priznao svojim jezikom i to prekida sve dalje rasprave.
En-Nevadiru es-Sultanije, Ibn edad, str. 28. 106
Na putu ujedinjenja
U naputanju ima onog to strasti obuzdava,
Ali preobraenje ljudske prirode nosi tekoe.
arapski pjesnik
Da preobraaj prirode nije mukotrpan proces
i da strasti nemaju snanog utjecaja na due, onda malim vladarima, ija vlast obuhvaa tek jedan
grad s okolinom, ne bi palo na um izazivati razdor i neslogu hitei neprijateljima. Salahudin je doao u
Sam s ciljem okupljanja muslimana pod jedan bajrak, kao to je bio sluaj u Nurudinovo vrijeme, a ne
radi preuzimanja vlasti.
Svako se je trebao iskreno i objektivno preispitati i sebi postaviti pitanje: Hou li nanijeti kakvu
tetu muslimanima ako se suprotstavim Salahudinu? Kod svakoga je morala prevladati vjerska svijest.
Trebali su se zapitati: Zbog ega se bori Salahudin? Protiv koga se bori? Kakva je razlika izmeu
islamskog heroja koji se ljubomorno bori za islam i naputa ivot i njegovog uenika koji ga je naslijedio

u dostojanstvu?
Da su se susreli i razumno zapitali, sigurno bi shvatili da postojanje ovjeka poput Salahudina
predstavlja Allahovu milost. Nakon Uzvienog Allaha, Salahudin ih je titio od krstake agresije. Svi
se oni zajedno nisu mogli suprotstaviti najezdi krstaa kao Salahudin. Krstai su pokazali radost zbog
Nurudinove smrti. Smatrali su da je trenutak pobjede blizu, ali im se isprijeio Salahudin. Zbog toga su
bili potpuno spremni stupiti u savez sa svima - muslimanima ili nemuslimanima - kako bi bili snaan i
kompatibilan element u borbi protiv izolovanog vladara Egipta.
Franci su najveu nadu polagali u mogunosti da vladari Sama, Mosula i Dezire stanu na njihovu
stranu i tako Nurudinovog nasljednika prepuste samome sebi. Nade su im se poele ostvarivati kada su im
ovi vladarii pohitili traei zatitu od Salahudina. Kao da se nisu sjetili Kamila ibn Savara koji je
rekao ocu: Bolje je da umrem od sablje muslimanskog junaka, nego da ivim ponien u milosti
krstakog neprijatelja. Kao da nisu znali da e neprijatelj unititi odbjegle ovce, jednu po jednu, onog
trenutka kada mu se put otvori i ne bude imalo opasnosti od Salahudina.
Salahudin je znao za krstako oduevljenje Nurudinovom smru. Shvatio je da krstai ele prodrijeti
amske gradove i provesti ono u emu ih je Nurudin sprjeavao. Zbog toga je smatrao obavezom krenuti u
mirovnu ekspediciju prema Samu kako bi ukazao na taman oblak nad horizontom. Da, krenuo je u mirovnu
ekspediciju. Poveo je sedam stotina vojnika oekujui neprijateljsko lukavstvo. Stigavi u Damask bez
ikakvih problema, zahvalio se Allahu to ih franake uhode nisu primjetile. Bojao se krenuti prema Samu
s brojnijom vojskom pod punom ratnom opremom kako amski vladari ne bi pomislili da je doao
pokoriti ih sabljom. Allah mu je pomogao, te je poslao izaslanika, prije nego je zakucao na damaanske
kapije, da u Velikoj damiji obznani ljudima kako je doao u miru. Zajedno s Nurudinovim nasljednicima,
eli ispitati situaciju nakon njegove smrti s ciljem ujedinjenja muslimanskih safova pod jedan bajrak.
Nurudinovom sinu Salihu, koji jo nije napunio jedanaest godina, iskazao je svu ljubav i panju gajei
uspomenu na njegovoga oca i respekt prema njegovoj porodici.
Ljudi su uli za Salahudinovu iskrenost, i shvatili da Allah muslimane nee ostaviti na cjedilu.
Stavie, bili su uvjereni daje pripremio nekoga ko e nastaviti Nurudinovim stopama. Do Salahudina je
doprla vijest da Sejfuddin el-Gazi, Salihov amidi i mosulski upravnik, odbacuje njegovo prijateljstvo.
Smatrao gaje malim za upravljanje dravnim poslovima, elio je sebi pripojiti Salihov emirat, i to ne
sporazumno ve vojno. Kao da mu amida nije osigurao mjesto u Mosulu. Ova vijest je uvjerilava
Salahudina da su se vjesnici zla poeli ukazivati, postao je svjestan da su ranije nasluivana stranarenja
realnost. Meutim, smirila ga je pokornost Damaska. Uputio se prema Homsu iji se vladar zabarikadirao
u tvravi.
Za to vrijeme, kod Saliha su se okupile delegacije emira ubjeujui ga da mu Salahudin eli oduzeti
vlasti. Sve ono to ti kazuje - govorili su - samo su obmane kojima eli zavarati narod. Mladi kralj
nije mogao prepoznati istinu, ubjedili su ga da napadne Salahudina. Lahkoumnost i brzopletost ih je
navela da zatrae pomo tripolijskog kralja Rejmunda nudei mu imetak i oruje kako bi doao s vojskom
i kurtalisao ih Salahudina. Rejmond se rado odazvao. Poeo je mobilizirati krstaku vojsku. Salahudin mu
nije dao predaha, krenuo je prema Tripoliju. Saznavi da se islamska vojska uputila ka Tripoliju,
Rejmond se povukao obznanjujui daje za mir.
Ovako je Allah sauvao muslimane mogueg rata. Jedna grupa ljudi je poela razmiljati

o atentatu na Salahudina. Ko se mogao osmjeliti uiniti tako to? Bili su to specijalci Starca s
planine. Stupili su u kontakt s njima, umalo je dolo do tragedije. Ovo nije zaustavilo Salahudinovo
napredovanje prema Homsu koji se predao, to je uinio i Balebek. Salahudin se vratio u Haleb,
ostvarivi eljene pobjede.
Emiri su uvidjeli ozbiljnost situacije: franaki kralj je ustuknuo, a batinijski projekat propao. Jedina
nada im je pomo mosulskog vladar, Sej-fudina Gazija. Uvjerili su ga da e sve Nurudinove oblasti biti
pod njegovom vlau ako im pomogne u njegovom eliminiranju. Ubrzano su poeli sakupljati oruje i
ljudstvo za respektabilnu silu koja se trebala suprotstaviti Salahudinu. Sejfudina su zanijele oprema i
vojska, pa je traio hitan susret s kraljem Salihom. Pozvao gaje da se pridrui kontingentu kako bi ljudi
vidjeli daje doao osvetiti se tiraninu koji je pokuavao svrgnuti s vlasti sina svoga gospodara.
Salahudin je elio suzbiti zlo bez borbe. Poslao je poruku Sejfudinu Gaziju nudei mu ugovor bez
prolijevanja muslimanske krvi i prkosei Francima koje raduje meumuslimanski sukob. Salahudin je bio
spreman predati gradove pod njegovom vlau, pod uvjetom da ostane kraljev opunomoenik u Damasku.
Ovo je bila velikoduna ponuda koja svjedoi o Salahudinovom nastojanju da suzbije nejedinstvo i
razdor. On je jedino elio biti siguran da e gradovi biti u muslimanskim rukama. Ako bi Sejfudin ostao u
Damasku, uvao bi njegovo pravo i izvravao obaveze njegovog oca. S druge strane, naao bi se meu
franakim sluhom i vidom
i bio na oprezu. Takoer, stajao bi kao brana pred amskim gradovima. Ovo je velika rtva. Da su
shvatili, obradovali bi se - pronali bi zatitu o kojoj ranije nisu sanjali.
Nisu prihvatili garantiranu sigurnost. Sejfudin je odluio upustiti se u bitku kojom e definitivno
protjerati Salahudina. Rezultat te bitke je Sejfudinov poraz, njegova vojska se rasturila poput muha bez
glave. Neprijatelji su ih, zarobljavajui ih i otimajui im dragocjenosti, pratili sve do Haleba.
Sejfudin se preplaen vratio u Mosul. Stigle su mu dezinformacije da se Salahudin uputio k njemu.
Ovo nije imalo nikakvog osnova. Salahudin se nije elio uputati u avanture, daleko od istinskog
neprijatelja - krstake vojske. Moda bi ga i ostavio na miru dok ne promjeni stav. Ove dezinformacije su
ubrzale susret dviju vojska. Sejfudin je napao s armijom koju je sakupio u raznim krajevima, imao je est
hiljada boraca. Salahudin je pobjedio i u ovoj bici. Sejfudinova vojska se razbjeala ostavljajui veliki
plijen koji je osnaio Salahudinove odrede. Salahudin je krenuo u zauzimanje amskih gradova, mnogi su
se dobrovoljno predali.
Salahudina je napala grupa atentatora, sljedbenika jednog od poraenih emira. Obukli su egipansku
odjeu i okruili ga. Jedan je noem nasrnuo na njegovu glavu - da nije bilo eljezne kacige, ubio bi ga.
Ali, Uzvieni Allah gaje obasuo Svojom zatitom. Salahudin je kontrolirao situaciju i zaustavio ga rukom.
Zloinac je bio snaan, te gaje, dok mu je Salahudin drao ruku, pokuao bodeom ubosti u vrat. Borba je
trajala dok nisu doli vojnici i usmrtili atentatora. Na junak je zadobio nekoliko ogrebotina koje su brzo
zalijeene.
Zloin se dogodio pred tvravom Izaz, koja se nekoliko dana opirala. Njeni branioci su izgubili svaku
nadu, i poslali mirovnjake. Salahudin je prihvatio sve uvjete predaje. Iznenadila ga je Nurudinova kerka
koja je bila meu opkoljenima. Imala je deset godina. Doekao je s ljubavlju i darovao joj imetak. Upitao
je ima li kakvu elju, a ona je odgovorila da stanovnici Izaza ele biti bez tutora. Salahudin se nasmijao i
rekao: Poklanjam ti ovaj grad, a ti ga pokloni njima. Zatim je upitao ta jo eli, a ona je rekla: elim
otii u Haleb i biti u blizini porodice. Salahudin je insistirao da je lino otprati do halepskih zidina.

Nakon susreta s ovom djevojicom, ponovo su ga razgalili vjetrovi tolerancije, te je naredio da svi
zarobljenici budu puteni, a ranjenicima je obezbjedio njegu. Meu njima je bilo uglednika koji su se
preobratili slavei Salahudinovu ovjenost i puno ga spominjui. Salahudin ih je iznenadio raskonim
darovima.
Ovaj prizor vapi za pjesnikom ili psihologom. Vitez se rasrdio na buntovnike, iako nije pokazivao
neprijateljstvo. Iznenadio gaje hinjski udarac koji gaje umalo kotao ivota.To je raspirivalo plamen
osvete. Meutim, iznenadila gaje kerkica njegovog plemenitoga vladara. Pojavila se pred njim i oteala
mu odluku prisjeajui ga na ovjeka koji mu je bio uzor. Nestalo je srdbe, Salahudinovo lice se ozarilo.
Djevojica gaje pitala veliku stvar
- da grad prepusti stanovnicima. Hitro je reagirao, nije je htio rastuiti. Smatrao je poau daje lino
otprati do halepskih zidina. Zar historiar ne treba zatraiti pomo pjesnika u opisu ovog velianstvenog
prizora?!
Da li je Salahudinova uloga, nakon ove pobjede, postala laka? Njegova neizreciva tuga zbog nejedinstva i meusobnog trvenja mjerila se tugom zbog krstake vlasti nad Bejtul-Makdisom. Najbolje
rjeenje, po njegovom i miljenju njegovih savjetnika, bilo je pokuati objediniti muslimanske emirate
ujedan saf i pod njegovom vlau.
Salahudin je znao da su mu najvei neprijatelji oni to se savremenim rjenikom nazivaju petokolonaima. Oni iskazuju pokornost vladaru, ali su, zapravo, pijuni njegovih neprijatelja. Slie medin-skim
munaficima za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Neprestano ele smutnju i siju razdor, pred ljudima
se predstavljaju kao zatitnici i pomagai islama, a kljuni su faktor demoralizacije u delikatnim
situacijama. Salahudin je bio primoran obraunati se s njima. Uzvieni Allah je o ovakvima rekao istinu:
Oni se zaklinju Allahom da su doista vai, a oni nisu vai, nego su narod kukaviki. Kada bi nali
kakvo skrovite ili kakve peine ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili. (Et-Tevba, 56-57)
Ovo navodim onim autorima koji, piui Sala-hudinovu biografiju, kau daje njegova primarna
preokupacija proiriti vlast i utjecaj na raun susjeda. Oni tvrde daje Salahudin ratovao sa susjedima sve
dok ih nije primorao na pokornost, iako objektivno itanje historije kazuje da im je nudio mir, upr-kos
svim napadima, i pozivao ih na ujedinjenje u jednu vojsku pod njegovom komandom. Svakom emiru je
ostavljao vlast ako bi potivao ugovor i opredijelio se za mir. U suprotnom, bio je prinuen pokoriti ga.
Salahudin se vratio u Egipat nakon to je uzeo prisegu od poraenih da nee prekriti ugovor. U tom
periodu je s Francima potpisan mir za koji se Salahudin nadao da e biti potivan. Saznavi da se
Salahudin vratio u Egipat, oni s jakim snagama napadoe am. Zbog snanog otpora, nisu uspjeli osvojiti
Balebek, pa su se uputili prema Damasku. Damask se suprotstavio koliko je mogao, ali je na kraju
poraen. Vijest je dola do Salahudina. On je bez potpune pripreme krenuo prema junoj Palestini ka
Remli. Kao daje kralj Kudsa znao za njegov brz pokret, pa je podigao veliku vojsku. Obzirom da je rat
natjecanje, jedan danje u tvoju korist, a drugi na tvoju tetu, Salahudin je poraen, umalo nije pao u
ropstvo, ali gaje Allah spasio. Poslao je poruku bratu Semsudinu Turan ahu: Spasili smo se propasti,
Allah nas je sauvao samo zbog neega to On eli. Vratio se u Egipat kako bi reorganizirao vojsku.
Reorganizacija je trajala tri mjeseca.
Vijest je dola do Franaka, te su opkolili Harim. Salih nije imao snage suprotstaviti se, pa im je
ponudio veliki imetak da napuste grad. Oni su to uinili privremeno. Salahudina je iznenadila izgradnja
krstake tvrave kod Mehadatul-ahzana. Ovo podruje je, prema dogovoru, bilo zabranjeno

- krstai nisu potivali ugovor. Salahudin je znao vanost tvrave u postizanju pobjede: ona titi
vojsku, zatita je za dragocjenosti, produuje period opsade i odolijeva srdbi.
Balduin IV, vladar tvrave, bio je zanesen orujem koje je posjedovao, te se uputio prema Damasku.
Salahudin je ubrzano poslao dobro uvjebanu vojsku pod zapovjednitvom sinovca Feruha Saha. On se
strpljivo i hrabro borio i izvojevao pobjedu. Umalo je i Beldevin pao ropstva, ali se maskirao u narodnu
nonju i utekao. Pobjegao je kako bi sakupio drugu vojsku i njome se suprotstavio Sala-hudinu koji je
opkolio njegovu tvravu i odluio eliminirati i zaplijeniti sve to mu doe do ruku. Balduin nije mogao
dozvoliti da tek tako bude protjeran iz tvrave i da ona postane ruina nakon svega to je uloio u njenom
podizanju. Zbog toga je, pomognut jednim od krstakih vladara, sakupio vojsku i uputio se od Safde
prema Jordanu, ka Merdul-ujunu, gdje se odigrala stravina bitka iz koje su muslimani izili kao
pobjednici. Oni koji s rezervom gledaju na dobitke i gubitke govore da sutina bitke nije u rezultatima,
ve porobljenim krstakim prvacima. Meu njima su bili: Rajmund (vladar Tripolija), Balduin (vladar
Remle) i Odo (vladar Tiberije). Da se bar bitka zavrila zarobljavanjem ovih prvaka, za njima su bili
redovi njihovih pristalica. Kako da to ne izazove srdbu, naroito kada su bili prinueni platiti otkup koji
je Salahudinov pisar jedva prebrojao.
Ruenje tvrave Mehadatul-ahzan i poraz kod Merdul-ujuna demoralizirali su krstake redove koji
su bili prinueni ponuditi dvogodinje primirje. Vladar Tripolija je odluio dati otkup bez ikakvih
uvjetovanja. To je radovalo Salahudina. Neki su mu prigovarali to je oslobodio vukove koji nisu
potpisali mir. Zanemarili su daje Salahudin znao daje sporazum s takvima samo slovo na papiru i daje
tripolijski vladar najiskreniji meu njima. On je bez uvijanja kazao ta misli, plemenitiji je od potpisnika
sporazuma koji e ga prvom prilikom prekriti.
Odvani junak se okrenuo bitkama s armenskim vladarom Kalid Arslanom koje su krunisane
uspjehom. To je snano odjeknulo u Samu, te su mnogi pourili stupiti u savez sa Salahudinom. Meu
njima su bili vladari Mosula, Dezire, Urbula i Kifija, te sultan Konje, kralj Armenije i drugi. Dr. Ahmed
Bejli kae: Na osnovu ovih saveznitava, vidimo Salahudinovu centralnu ulogu i snagu. Njegovo ime je
postalo poznato od Crnog mora do Perzijskog zaljeva na istoku i Sredozemnog mora na zapadu. Ovo je,
takoer, oigledan dokaz da se emirati mogu ujediniti i zajedno boriti protiv Franaka. To je, bez sumnje,
bio kamen temeljac u borbi protiv Franaka.6
Unutarnji preporodi
Salahudin nije bio samo general ve i administrator koji je razumijevao opu korist cjelokupne
drave. Dravi je nudio najtalentiranije i najpodesnije ljude. Imao je sposobnost procjenjivanja ljudi.
Umjenost i znanje je precizno mjerio i svakoga ovjeka postavljao na odgovarajui poloaj. Srea daje
u njegovo vrijeme postojalo puno snanih ljudi koji su, pored iskrenosti, bih obdareni strpljivou.
Odabir je najlaki put upotpunjenja. Meu velikim pregaocima su: Kadija Fadil u sferi obrazovanja,
Husamudin u izgradnji i organiziranju flote, Behaudin Karku u izgradnji utvrenja i mostova, te mnogi
drugi koje ne moemo nabrojati.
Salahudin je uloio veliki imetak u izgradnji kola, hanikaha i damija. Da ovo nije bio period ratnih
dejstava, sigurno bi procvat na naunom i idejnom polju bio ravan onima u vrijeme Haruna er-Reida i
Memuna. Pored truda u borbi s Francima, Salahudin je imao posebno gledite na obrazovni sistem.
Smatrao je da, nakon pada fatimija, treba proiriti fikh ehli-sunneta. Zbog toga je osnovao brojne vjerske
kole. U vrijeme fatimijske vlasti, kole su osnivane samo u Kairu

i Aleksandriji. U epohi Ejubija, one su se proirile i u drugim mjestima. Samo u Kairu je za vrijeme
Salahudinove vlasti - kako navodi el-Makrizi -osnovano dvadeset etiri kole. Orijentalista Karisvil je
napisao posebnu studiju o ovim kolama u knjizi
o islamskoj civilizaciji u Egiptu. Ljubav prema prouavanju i studiranju sunijskog fikha bila je izvor
Salahudinovih interesiranja za nauku jo prije pada fatimijskog hilafeta. Dr. Ahmed Fikri, u djelu
Damije i kole Kaira, kae: Makrizi prenosi da je Salahudin, dok je bio Adidov vezir, 566. h. godine
osnovao kolu u blizini Amrove damije. Prvo vrijeme je bila poznata kao Medresa Nasirija, a kasnije
kao kola Ibnu Zejnunedara. Njeno tree ime je Medresetu-erife. Slubeni pravac ove kole je afijski.
Ovo je prva kola u Egiptu u kojoj se predavao sunijski fikh. Salahudin je, takoer, naredio da se iste
godine osnuje kola za malikijski fikh u blizini Atik-damije, tj, Amrove damije. Ova kola je poznatija
kao Penina kola. 570. godine, Salahudinov general Kutbudin Husref je, u Kairu, osnovao ElMedresetu el-kutbije i uvakufio je afijskim uenjacima. Iste godine, u Fustatu je osnovana kola Ibn
Arsufija. Dobila je ime po osnivau, askelanskom trgovcu. Godine 572., Salahudin je uvakufio kolu
hanefijskim uenjacima. Bila je u sastavu kue vezira El-Memuna el-Batehija. Nazvana je kola
mandarina, jer se pored nje nalazila pijaca mandarina. Ovo je bila prva hanefijska kola u Egiptu.
Autor spomenute knjige nastavlja navoditi imena kairskih kola, poput: Medresa El-Habuani,
Medresa El-Tekavija itd. Sve ovo ukazuje na veliko interesiranje El-Meliku en-Nasira za obrazovni
pokret koji je zahvatio vei dio Egipta. Takoer, znaajan udio u obrazovnom projektu uzeli su emiri i
trgovci. To je bilo iz ljubavi prema nauci ili u cilju pribliavanju vladaru. Nema sumnje da najveu
zaslugu u ovakvom Salahudinovom usmjerenju ima poznati fekih, uenjak i knjievnik Kadija Fadil. Prvi
je poeo sa izgradnjom kola, i uz svoju kuu otvorio jednu unikatnu kolu. U njoj su se izuavali
malikijski i afijski fikh. Sve prijanje kole su izuavale samo po jedan mezheb. Kadija Fadil je odredio
ijednu salu za uenje Kurana na sedam kiraeta. Profesori su se oslanjali na imama Satibiju, autoriteta u
umijeu uenja Kurana.
Kadija Fadil nije stao na ovom, ve je ovoj priznatoj koli, koja je imala mnogobrojne katedre, dodao
biblioteku raritetnih knjiga iz razliitih naunih disciplina; kae se daje imala sto hiljada naslova. Ova
kola je posjedovala i veoma veliki Mushaf, prepisan kufanskim pismom i poznat kao OsmanovMushaf.
On je bio smjeten na posebnom mjestu pored mihraba, u staklenom okviru. Ko bi uspio odgovornog
kariju ubjediti da mu dozvoli
da kratko ui iz njega, smatrao bi se sretnikom, i s ponosom priao kako je uio Osmanov Mushaf.
kola Kadije Fadila je poznata kao El-Me-dresa el-Fadilija, prema svome osnivau. kola sa sto
hiljada tomova ukazuje na veliko nauno bogatstvo. Prie o tome kako je Salahudin zapalio privatne
knjige u halifinim bibliotekama su pretjerivanja koja se granie sa nevjerovatnoom. Kako samo jedna
kola, Fadilova, moe imati sto hiljada tomova, ako je period navodnog spaljivanja knjiga bio
neposredno pred njeno osnivanje. Prirodno je da su i druge kole imale veliki knjini fond, iako, moda,
nisu dosegle fond Fadilove kole.
Profesor Muhammed Ferid Ebu Hadid kae: Pogrenoje misliti daje Salahudin uveo ono to se danas
naziva savremenom kolom. Ove kole su bile iskljuivo posveene vjerskom obrazovanju. Kada je u
pitanju obrazovanje u sferi industrije i drugih materijalnih nauka nunih za ivot, ono nije imalo znaaja u
ovim kolama. Ovo ne moe biti razlog prijekora, jer su kole u Salahudinovo vrijeme bile posveene
vjerskom obrazovanju. Upoznavanje s drugim naukama je tekovina narednih vjekova. Ovo ne znai da te
epohe nisu poznavale velikane medicine, inenjerstva, algebre i drugih nauka, ve da je njihovo

izuavanje svedeno na uenjake koji su okupljali male grupe talentiranih

uenika. Skoro da uenjak nije imao vie od jednog uenika kojem bi prenosio znanje.7
Salahudin je osnovao i bolnicu u kojoj je uposlio najpoznatije lijenike. Finansirao je proirenje
zgrade i dobavljanje lijekova. Ovo govori o iskustvu velikih medicinskih strunjaka u apotekarstvu i
preciznom doziranju medikamenata. Ali, oni nisu stjecali znanje u halkama. Studiranje fikhskih pitanja po
razliitim mezhebima probudilo je veliku islamsku svijest i interesiranje za pravo ega nije bilo u Evropi
tog perioda. Uenjaci nisu predavali samo gradivo iz sfere ibadeta - istou, namaz, zekat, post i had oni su tretirali pitanja ljudskih odnosa, trgovine, hipotekarstva, skrbnitva, prvokupnje, kamate, slobode
izbora, poljoprivrede, najma i slino. Takoer, tretirali su i personalne statuse, poput braka, razvoda i
nasljedstva; propise vezane za borbu; smutnju na Zemlji - nemoral; krau, konzumiranje alkohola i sl.
Interesiranje uenika za sve ogranke islamskog prava je klju velianstvenog prosvjeivanja i
razluivanja dozvoljenog od zabranjenog.
Okrenimo se sferi arhitekture, naroito u Egiptu, kojoj je Salahudin posvetio znaajan dio svoga
angamana. Sr Salahudinovih aktivnosti je usmjerena na zatitu Egipta od krstakih napada. Prvo na to
se usredsredio je obnova kairskog zida
koji je podigao Devher es-Sikali od cigli. Zatim je nastupilo vrijeme nesrea, te je Bedrudin elDemali bio prinuen obnoviti zid iznova, takoer od erpia. U vrijeme Ej ubij a, Salahudin je shvatio
vanost ovih zidina u odbrani grada. Primjetio je velike pukotine kroz koje su mogli proi napadai s
tekom opremom. Veza izmeu Kaira i Fustata je bila prekinuta. Salahudin je elio unutar jednog zida
objediniti staru i novu prijestolnicu, a prazni prostor ispuniti razliitim sredstvima izgradnje. Ovim je
htio postii dva cilja: zatita prijestolnice od moguih krstakih napada i izgradnja tvrave unutar
gradskih zidina koja bi titila sultana i njegovu vojsku u trenucima opasnosti.
Tvrave nisu bile poznate Egipanima, ali su bile veoma este u Samu. One pruaju veliku pomo
svakome ko zatrai utoite bilo da se radi o muslimanima ili krstaima. Takoer, prostor oko tvrave
biva ispunjen trnicama i marketima. Salahudin je izgradnju zida povjerio jednom od najsmjelijih i
najozbiljnijih emira - Behaudinu Karekuu el-Esediju.Taj ovjek je mogao raditi od jutra do mraka, kao
daje stvoren od eljeza a ne krvi i mesa. esto je na pomonicima iskaljivao bijes, skoro da ih je
ugnjetavao. Smatrali su ga primjerom okrutnosti. Karekuova vladavina je u narodnim poslovicama
postala primjer nepravde i okrutnosti, ali to, ipak, nije tano. Jasna je razlika izmeu
nepravde i ozbiljnosti koja podstie na predanost poslu. Ne negiram da je Karekuu nedostajalo
Salahudinove blagosti prema radnicima. Moda je on vidio da veinu radnika ine zarobljeni krstai, njih
oko est hiljada, te ih je odluio uposliti tokom itavoga dana. Ovakav postupak nije ispravan, jer u
islamu i robovi imaju pravo na odmor, mir i ophoenje na najljepi nain. Kareku je zavrio posao za
est godina ne dajui oduka radnicima ni danju ni nou - tokom noi su postavljane svjetiljke. U
pripremi ovog velikog posla, Kareku je naredio da se porue male piramide u Gizi, kao i sve to se
nalo na putu. Tu je bilo i stanova i damija, a da ne govorimo o mauzolejima i grobnicama.
Salahudinu pripada zasluga to je Kairo uinio prebivalitem svih stanovnika drave. Vladari prije
njega su izgraivali kue u oblasti poznatoj kao odsjeci ili logori. Jedino je uvarima bilo dozvoljeno
boraviti u ovim prijestolnicama.
Tvrava konani oblik nije dobila u Salahu-dinovo vrijeme, ve u Kamilovo, koji je proglasio

prijestolnicom. Nije samo tvrava bila predmet Salahudinovog interesiranja. Naredio je Karekuu da
sagradi nekoliko mostova na Nilu u Gizi. Bili su poput stijene iznad vode, jer je kamenje piramida
korieno u njihovoj izgradnji. Na sjeveru Kaira je izgradio toranj, a poslije u Maksu. Toranj je bio
toliko irok i visok da je postao druga tvrava;
ljudi su toranj nazvali Karekuovom tvravom, prva tvrava je nazvana Salahudinovom.
Takoer, nije samo Kairo bio predmet Nasirovih interesiranja. On se okrenuo utvrenjima koja su
napadali neprijateljski brodovi. Njihovu vanost je shvatio prilikom opsade Aleksandrije i, nakon to je
preuzeo namjesnitvo, napada na Dimjat. Dimjat je u vrijeme fatimija bio centar ratne brodogradnje; od
tog perioda do danas poznat je po kvalitetnoj proizvodnji brodova, njegovi vrijedni stanovnici spadaju u
najvrjednije brodograditelje. Salahudin se okrenuo ovom gradu, nakon preuzimanja vlasti, i zatitio ga
eljeznim lancima. Ovi lanci su sprjeavali napad neprijateljskih trupa. Oni su rastezani izmeu dvije
kule i privrivani za granitno kamenje kako ne bi ohlabavili. Kada bi lanci oslabili, ponovo bi ih
privrstili. Takoer, nije zanemario ni dimjatske zidine. Smatrao je da ih treba obnoviti kako bi titile
grad od opakih napada. Sve ovo zahtjeva veliki trud i ogromna sredstva. Uprkos tome, Salahudin nije
elio krtariti - zatita je bila njegov prioritet.
Prema Aleksandriji je pokazao duplo interesiranje i uloio dvostruki trud. Naredio je da se u
Sredozemno more spusti vie od etiri stotine velikih bizantinskih stubova kako bi sprijeili dolazak
neprijateljskih brodova. Tako je neprijatelj onemoguen doi do obale. Takoer je obnovio i kanalima
opasao gradske zidine. Nije se zadovoljio time to je Kareku kontrolirao izgradnju, ve je napustio
Kairo i doao u Aleksandriju lino nadzirati sprovoenje radova. Takoer je, nakon preuzimanja vlasti,
dugo vremena nadgledao rad u Dimjatu. Sredstva koja je uloio u utvrivanju Dimjata iznosila su milion
dinara. U utvrivanju Aleksandrije, zbog velikih otvora i slabosti zidina, uloeno je mnogo vie novca.
Ne elim zanemariti Karekuovo zalaganje, na narod mu je nanio nepravdu smatrajui ga primjerom
nepravednoga vladara. Dovoljan dokaz njegove pravednosti su rijei Ibn Hallikana: Kada se Salahudin
osamostalio u Egiptu, Karekuu je prepustio upravljanje dvorom. Jedno vrijeme ga je ostavio kao
zastupnika u Egiptu. Na njega se oslonio u planiranju razvoja Egipta. Bio je to blaen i visokoambiciozan
ovjek. Izgradio je zidine oko Kaira i irom Egipta. Sagradio je tvravu El-Debel i mostove u Gizi koji
vode prema piramidama. To su tragovi koji ukazuju na njegovu ambicioznost. U Muksu je sagradio
karavansaraj, a u Kairu han. Imao je brojne vakufe iji izdaci nisu poznati. Bio je iskrena nijeta i istih
namjera. Imao je veliko pravo kod muslimana i njihovog sultana. Ljudi mu pripisuju udne propise, ak je
i Esad ibn Memati napisao dio koji je nazvao El-Kaufiahkami Kareku. Ovdje postoje stvari ije je
postojanje neshvatljivo i oigledno izmiljeno. Salahudin mu je prepustio dravne stvari - da nije imao
povjerenja u njegove sposobnosti i znanje, ne bi to uinio.8
Salahudina je obuzimalo i interesiranje za izgradnju morske flote. Naredio je pripremu ratnih brodova
koji bi bili pripravni napasti neprijatelja. Egipat je u vrijeme fatimija imao flotu koja je uspjeno
izvravala borbene zadatke. Zatim je pogodila katastrofa, ali ne od neprijatelja ve od egipatskog
namjesnika, njenog komandanta. Savar se bojao da ovom flotom ne zavlada Amalrik,jerusalemski kralj, i
umjesto da radi na njenom jaanju, naredio je spaljivanje veeg dijela. Nakon toga su doli robovi i
ponijeli ostatke krhotine. Tako je Savar jednom spalio Fustat, a drugi put flotu.
Nakon opsade Aleksandrije, Salahudin je shvatio nunost postojanja flote ne samo za odbranu
Aleksandrije ve i za napad na neprijateljske luke irom Sama. Naredio je Husamudinu Luluu da nadzire
pripremu ratne flote, uzevi sve to mu je potrebno za njenu izgradnju. Sirom zemlje je tragao za vjetim

radnicima koje je stavio pod Husamudinu upravu. Za flotu je odredio poseban feud i dao prihode njiva.
Husamudinu je povjerena istaknuta vlast meu prvacima drave, moralo mu
se osigurati sve to bi zatraio. Husamudin se posvetio povjerenoj zadai. Kontinuirano je radio dok
flota nije postala tolika daje neprijatelju ulijevala strah. Prvijenac aktivnosti ove flote bila je Bitka
Merdul-ujun. Husamudin se suprotstavio franakoj floti i potopio nekoliko njenih brodova. Zaplijenio je
i dva velika broda koja su nosila vree sa zlatom. Salahudin je smatrao da ovo zlato treba razdijeliti
mornarima. Tako su stekli veliko dobro. Plaeno je i radnicima koji su depove napunili zlatnicima.
Autor djela Er-Revdatejn kae: Veliki imetak su stekli ljudi koji nikad u ivotu nisu vidjeli ni dinara ni
dirhema.16
Muslimanska flota je poraena u Suru. Meutim, nije prolo dugo vremena, a aktivnosti flote su
ponovo zatraene za vrijeme Bitke kod Akke. Lulu je s pedeset ratnih brodova napao franaku flotu i
porazio je - kasnije emo detaljnije govoriti o admiralu flote. Zaplijenio je sve to se nalazilo na
brodovima, nakon ega se admiral uputio prema opkoljenom gradu i njegovim stanovnicima pruio
opskrbu i oruje. Uspjeh flote je ojaao duh stanovnika Akke.17 To je izazvalo strah krstaa koji su
sakupili sve brodove i napali egipatsku flotu, ali se ova bitka zavrila njihovim porazom.
16 Er-Revdatejn, 2/11.
17 El-Kamil, Ibn Esir, 12/20.

Muslimanska flota je zaplijenila brod koji je doao izvui poraene Franke.

Vrijeme je prolazilo, a pomorske borbe su se, nakon dolaska velikog broja evropskih brodova,
intenzivirale. Krstai su opkolili Akku, pomo niotkuda nije mogla stii. Husamudin je smislio varku,
pripremio je veliki brod. Podanicima je naredio da obuku krstake uniforme i obriju brade. Okaili su
krstove. Franaki komandanti su pomislili da im dolaze braa i dozvolili brodu da plovi prema
Jerusalemu. Ova laa je u Akku dopremila prijeko potrebnu opskrbu. Tako su olakali opsjednutom gradu
ije je stanovnike morila glad. Ovo se ponavljalo nekoliko puta. Kada su Franci prozreli varku,
rasplamtjela se jako duga i mukotrpna bitka. Flota je u svim situacijama vodila iscrpljujue borbe. Meu
najistaknutijim pobjedama je ona nad ogromnom franakom flotom koja je slijedila hadije. Nisu se
zadovoljili pljakanjem, ve su izvrili pokolj nenaoruanih putnika.
Prenijevi Ibn Hallekanovo pravdanje Behau-dina Karekua, osjetio sam potrebu i sam neto kazati o
Husamudinu Luluu.To sam uinio u odjeljku Admiralflote, usred kazivanja o Salahudinu.
Ponovo u am
Kada god itam o Salahudinovim iskuenjima, sjetim se Ebu Temama:
Shvatili smo da samo s tekom mukom ovjek moe postati velikan.
urba za slavom donosi tugu I brigu koje razaraju ljudske grudi.
lako ti se ini sretnim, on je ganut, lako ti se ini zdravim, on je bolestan.
Okupirala ga veliina, te ne gleda Na nedau kao na nesreu niti vidi blagodat kao sreu.

Od kada je postao vezir, Salahudin nije spokojno prespavao nijednu no. Neprijatelji su ga okruivali
sa svih strana. Imao je dvije vrste neprijatelja. Prvi su bili otvoreni, njihovo neprijateljstvo je mogao
prepoznati svaki put kada bi ga napali. Drugi su bili prikriveni.To su bili njegovi navodni saveznici meu
muslimanima. Javno su pokazivali ljubav i prisnost, a u duama tajili podlost. Meu njima su bili i
njegovi bliski roaci, potomci njegovog amide i oca. Oni su mu pomutili slavu i smatrali sebe
dostojnijim od njega. Sve se ovo dogaalo
iako gaje, ak, i otac smatrao dostojnijim od sebe i zadovoljio se raditi pod njegovim bajrakom.
Oinska ljubav i blagost ne ostavljaju mjesta suparnitvu. Ali roaka veza, pa i meu braom i
amidiima, moe pui ukoliko su ljudi ispunjeni egoizmom.
Samo to se vratio iz Sama, Salahudina je obuzeo nemir koji mu nije dao spavati - kao da bi cijelu
no prespavao na trnju. Kada bi ustao, horizont bi mu se smrknuo. Jutra su mu bila mrana. Smatrao je da
e se pretpostavke do kojih je doao pronicljivou ubrzo ostvariti. Takoer je znao da opasnost ne
dolazi s jedne, ve s najmanje dvije suprotstavljene strane. Emiri Sama s kojima je sklopio ugovore
zavidjeli su mu. Neki su smatrali da je Salahudin nepravedno prisvojio vlast, iako zemlja pripada Allahu.
Franci, s kojima je potpisao primirje, bojali su se ujedinjenja Sama i Egipta. U Samu je krstae jedino
Nurudin napajao gorkim otrovom. On je bio oprezan i tih ovjek. Kako e se nositi sa Salahudinom ako
Sam pripoji Egiptu? Za razliku od Nurudina, Salahudin je ovjek inicijative i energinosti. Hoe li mirno
ekati da ih iznenada, kada procijeni njihovu slabost, napadne ili e mu objaviti rat okupirajui njegove
posjede u blizini Egipta? Znao je da narod ne pridaje veliku vanost primirju i da se priprema za napad.
Preko mora je stizalo naoruanje i vojska. Uestale su
delegacije koje su zahtijevale napad. Bilo je nuno otpoeti borbu.
Ovaj opi pregled zahtjeva detalje koji bi pojasnili oiglednost slutnji koje su kolale Salahudino-vom
matom, vrijeme je potvrdilo da su te slutnje postale stvarnost. Zbog meumuslimanskih sukoba,
krstaima se ukazala dobra prilika. U to vrijeme su umrli Sejfudin Gazi, mosulski vladar, i kralj Salih
Ismail, Nurudinov sin i vladar Haleba. I jedan i drugi su gajili netrpeljivost prema Salahudinu i vjerovali
da e ih narod opunomoiti da upravljaju islamskim svijetom. Ovu netrpeljivost su iskazali u potpuno
identinim oporukama. Prvu je napisao Sejfudin Gazi i vlast nad Mosulom ostavio bratu Izudinu Mesudu.
Sinovima nije zavjetovao vlast, jer su bili malodobni. Zadovoljio se skromnim posjedima pod vlau
njegovog brata Izudina. Izgleda daje eho ove oporuke dopro i do kralja Saliha, te je i on odluio ostaviti
vlast Izudinu Mesudu. Kao da je smatrao da e ga vlast nad glavnom amskom oblau, pored vlasti koju
mu je ostavio Sejfudin, uiniti najveom prijetnjom Salahudinu. Tako e se Sam vratiti porodici enki
kao u Nurudinovo vrijeme.
Vijest o oporuci je stigla do Mesuda dok se Salih rastavljao od ivota. Uputio se prema Halebu ne bi
li bio junak skoranje bitke. Uhode su ga obavjestile da e Salahudin napustiti Egipat i krenuti k Samu.
On je znao ko je Salahudin, te ga obuze jeza od pomisli na susret sa njim. Pozvao je Imadudina,
vladara Sindara,18 kako bi ga imenovao za vladara Haleba. Imadudinje jedva doekao, jer je vjerovao
da e sudbina biti na njegovoj strani. Smatrao je da ga stanovnici Sama dobro poznaju i shvaaju da je on
autohton, a ne pridolica. Ovo je zemlja njegovog oca. Zaboravili su daje Salahudin sklopio ugovor s
vladarima gradova koji su nekada pripadali Zenkijevoj porodici i da su se dogovorili da vlast pripada
njima, ali pod njegovim nadzorom. Garantirano im je da trebaju, zajedno sa njim, stati pred krstae i niko
od njih ga nije mogao nadomjestiti kada otputuje za Egipat.

Dogaaji su se brzo odvijali. Vijesti su odmah dole do Salahudina, ak su mu pristigli i gori haberi.
Neki njegovi saveznici su se priklonili Francima i batinijama kako bi se zajedniki borili protiv
Salahudina. Franci su se zadivili njihovom lojalnou. Veini njegovih pristalica je teko palo to su ga
deavanja odvojila od njih, pa su mu organizirali oprotajnu sveanost koja je, ujedno, bila i oprotaj s
nilskom dolinom. Ne znam zbog ega je Allah nadahnuo neke uitelje njegove djece da mu se obrate
stihovima:
Uivaj u povjetarcu i ljepotama Egipta
Jer poslije ove noi nee ih vie biti...
18 Mjesto u Iraku (op. prevodioca).

Ovaj pesimistiki stih je pritjesnio Salahu-dinova prsa. Kada je uitelj ukoren zbog stihova, kazao je
da je htio rei da e se Salahudin neko vrijeme udaljiti iz Egipta i da zbog toga treba uivati u egipatskom
povjetarcu. Ovo je pitanje ukusa, a ukus se ne moe nauiti iz knjiga. Naalost, Salahudin je napustio
Egipat da se vie nikada ne vrati. Uputio se prema Damasku u ogromnoj grupi vojnika, trgovaca i
mjetana koji su ga pratili do Damaska kako bi mu rasprili sjetu. To je arapski manir koji nalazimo kod
ljudi koji se ne obaziru na opasnosti elei zadovoljiti osjeanja koja trepte u njihovim prsima. Njegov
dolazak je preplaio krstae koji su bili sigurni da e pred njega izii Zenkijeva porodica, od kojih su s
nekim bili u kontaktu. To je saznao Sultan, te je preduzeo mjere opreza. Vojsku je podijelio na dva dijela.
Jedan je, pod zapovjednitvom svoga hrabroga brata Bevri Tadul-muluka, uputio prema Damasku, a
drugi pripremio za bitku. Ferruh Sah, koji je kao Sala-hudinov opunomoenik upravljao Damaskom,
saznao je da se krstai okupljaju oko Jordana i pripremaju za napad. Brzo je napao Tiberiju i Akku i
zavladao Sekifom i Ernunom. Vratio se s vie od dvadeset hiljada zarobljenika. Nastavio je pohod, napao
istonu jordansku obalu i zauzeo najhitniju tvravu za samo pet dana opsade.
Ove vijesti su stigle do Salahudina, koji je estitao bratu na izvanrednom junatvu. Njegova radost se
izjednaila s propau krstaa koji su ostavili Tiberiju, Akku i Sekif, prepustivi dragocjenosti
muslimanima. Stigavi u Damask, Sultan je obavjeten da napadnuti jordanski gradovi posjeduju opremu
koja moe koristiti muslimanskoj vojsci i da se krstake snage koncentriraju okoTiberije. Poslao je
Ferruha s odredima koji su napali krstae i probili se do Erebhe. Zatim je uao u Bistan, pokupio plijen i
vratio se u Damask s ogromnom opskrbom.
Sultanova briga su bili suparnici u Halebu. Okupirao gaje ne zapoinjui rat, nije elio troiti energiju
u meumuslimanskim sukobima, pa makar ga i napadali. Odluio je napustiti Haleb i uputiti se prema
Mosulu. Na tom putu je zauzeo Rehu, Harran, Rikku, Serud i Nasibin. Obzirom da nije elio sukobe,
pred Mosulom se dogodilo isto to i pred Halebom. Smatrao je mudrim obratiti se halifi kako bi utjecao
na otklanjanje animoziteta i ublaavanje nesuglasica izmeu njega i suparnika. Halifa nije uradio nita
konkretno, osim to je poslao posrednike.
U takvoj situaciji, Salaudinu dooe vijesti o mobilizaciji krstaa koji su se spremali, u njegovom
odsustvu, napasti Damask. Prekinuo je opsadu i brzo se uputio prema Damasku. Franci nisu imali namjeru
napasti Damask, ve izazivati nerede i posijati strah u oblastu Harana,9 tek poslije su se uputili prema
damaanskoj oblasti. U isto vrijeme je umro i Sultanov zastupnik. Salahudin ih je iznenadno napao i
odvratio od cilja. Poto se sve okonalo prema njegovim eljama, uputio se prema Halebu. Vladar
Haleba, Imadudin se kolebao u odnosu prema Salahudinu. Znao je da bi ga Sultanov poraz ili povlaenje

prepustilo Francima s kojima se nije imao snage nositi. Zbog toga mu je ponudio Haleb, a da se on za
uzvrat povue u Sindar i tu bude namjesnik. Salahudina je obradovala ova ponuda, te mu je - kako bi ga
jo vie zadovoljio - dao i Habur, Rikku, Nasibin i Serud. Tako su postali saveznici.
Haleb je otvorio kapije Salahudinu koji je uao u njega hvalei i veliajui Allaha. Sam je po drugi
put bio pod njegovom vlau, i to bez sukoba. Nakon svega, preostao je jo napad na krstae. Franci su se
bojali, jer se sve zavrilo bre nego su oekivali. Najvie je straha bilo u Antakiji. Njen vladar je saznao
daje u Salahudinovom dometu i da su mu dani izbrojani. Zbog toga je poduzeo inicijativu elei
zadovoljiti Sultana, te mu je poslao grupu muslimanskih zarobljenika. Zatim se, preplaen, pourio sastati
s tripolijskim vladarem i jerusa-lemskim kraljem ne bi li se dogovorili o daljim
postupcima. Vei dio Sama i cijeli Egipat su pali pod Salahudinovu vlast.
Karakteristika razboritog voe je poznavanje neprijatelja, njegovih postupaka, logike i osjeanja.
Salahudin je veoma precizno prouavao suparnike. Rezultati tih istraivanja su se temeljili na vrstim
dokazima. Pokreti i aktivnosti franakih kraljeva i vladara bili su predmet njegovog pomnog promatranja.
Tano je znao ko tee miru i koga lahko moe pridobiti. S druge strane, bili su mu poznati i oni koji tee
sukobu, ali tenje ne zasnivaju na realnoj snazi, ve na fantazijama i udnjama.
Jedan od takvih je Ridnald, poznat kao Rene. On je, u osnovi, bio oportunista. Prioritet su mu lini
interesi, ne obazire se na ispravnost sredstava. U krstakim ratovima je vidio ostvarenje ambicija za
stjecanjem imetka, pompe, ugleda i slave. U Evropi je bio beznaajan. Niko na njega nije ukazivao, niti o
njemu govorio s potivanjem. Okolnosti su ga dovele na elo grupe njemu slinih ljudi. Imao je prilike
raditi mnogobrojne zloine, ali mu to nije donijelo eljene stvari. Lahkomislenost gaje navodila da
napada arapske karavane i ivi kao drumski razbojnik. U karavanama je bilo ena i djece, ija gaje
rodbina napala. Nije izdrao prvi napad, pao je u zarobljenitvo halepskog namjesnika. U zarobljenitvu
je ostao sedamnaest godina, niko od franakih kraljeva nije htio platiti otkup za
njega. Ovo ukazuje daje Rene u njihovim oima bio olo - nije im koristio ni zarobljen ni slobodan.
Okolnosti su dovele do oslobaanja ovog ovjeka. Ne samo da bi se vratio anarhiji i pljakanju ve i da
bi prevario staricu iji je otac umro, a vladao je jordanskim kneevinama. Iekivala je nekoga ko e
naslijediti sve te kneevine. Pred njom se pojavio Rene pun snage, samopouzdanja i propagandi. Izabrala
gaje za mua. Za jedan treptaj, postao je vladar Jordana i tvrava Kerek i Subek. Vjerovao je da je
iznenadnim dolaskom na vlast postao suparnik jerusalemskom kralju i vladarima Antakije i Tripolija.
Nakon to su Haleb i cijeli Sam doli pod Salahudinovu vlast, Rene se sastao sa spomenutim krstakim
vladarima i pokazao osorost i lahkomislenost.To je izazvalo animozitet krstakih vladara, smatrali su ga
izvorom opasnosti.
Pokazatelj slabe percepcije i uskih horizonata ovog ovjeka jeste stav da je muslimanska snaga kao
prije sedamnaest godina kada je pao u zarobljenitvo. Ovoliko neznanje ne prilii ovjeku koji je na elu
jedne drave. Salahudinovo vrijeme se razlikovalo od Nurudinovog vremena. Muslimani su imali
jedinstveno vodstvo koje ih je objedinilo. Prosto reeno, ovo znai da su muslimani postali jedinstven saf
pred krstakim neprijateljem. I ko bi mrzio Salahudina, ne bi mu se usudio oponirati zbog opeg
miljenja. On je svakodnevno redao pobjede jednu za drugom.
Rene je zanemario to kada je odigrao ulogu drumskog razbojnika. Napao je i izmasakrirao mirnu
hadijsku karavanu. Tako se prekinulo primirje izmeu Salahudina i krstaa. Vidjevi preplaene hadije,
Rene je pomislio da je pobjedio. Zbog toga se s vojskom uputio prema Tejmu objavljujui da mu je

krajnji cilj Medina. elio je spaliti tijelo Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ovo je bio drzak postupak koji je
rezultirao hitnim pokretom Feruh aha, vladara Damaska i Salahudinovog brata, prema Jordanu. Pobjedio
je Renea, o emu smo ranije govorili.
Napad na mirne i nedune hadije i kretanje krana prema Medini preplailo je sve muslimane.
Smatrali su da se trebaju objediniti pod jedan bajrak. Islamski osjeaj se preobratio u srdbu. Salahudinu
su dolazile delegacije iz svih predjela zemlje. Jerusalemski kralj je shvatio da e Reneovo krenje
primirja dovesti do novoga rata. Zbog toga je Sultanu poslao delegaciju distancirajui se od Reneovog
postupka. Salahudin je uvjetovao da se, bez oklijevanja, vrate svi zarobljeni muslimani i njihov imetak.
Kralj se bojaljivo obratio Reneu uvjeravajui ga da e napad ubrzo uslijediti. Rene gaje ismijao i
okarakterizirao slabiem potvrujui odlunost da napadne Medinu.
Nekoliko krstakih laa se iz Evrope uputilo prema Palestini. Morske struje i vjetar su ih odvukli na
obale Dimjata. Na njima je bilo oko dvije hiljade i pet stotina hodoasnika koji su krenuli prema
Jerusalemu. Salahudin ih je na prepad zarobio izdavi naredbu Adilu, koji je boravio u Kairu, da zavri
sve na najbri nain. To e biti odgovor na Reneov postupak prema muslimanskim hadijama. Ipak je
postojavala razlika u postupcima dvojice vladara. Tiranin je sabljom sasjekao veinu muslimanskih
hadija, dok je plemeniti Sultan potedio goloruke kranske hodoasnike zadovoljivi se zarobljavanjem
i htijui ih razmijeniti za muslimane.
Salahudin je bio spreman odgovoriti na isti nain. Admiral egipatske flote, Husamudin Lulu je uspio
poraziti Renea na putu ka Medini. O tome e itaoci imati prilike itati u narednom poglavlju. Salahudin
je naredio pripreme za napad na Renea. Cilj je bila Akra, njegova prijestolnica. Kada su mu stigle
Reneove nebuloze o Poslaniku, s.a.v.s., zakleo se da e ga ubiti vlastitom sabljom. Ovu zakletvu je
smatrao erijatskim zavjetom koji je nuno ispuniti kako bi svako znao daje Poslanik okruen zatitom
svoga Gospodara, prije nego muslimanima. Sultan je preao rijeku Jordan, napao Franke i primorao ih u
bijeg. Njegovi odredi su se susreli sa Feruh ahom, te su zajedno napali i osvojili Bistan. Za ovog junaka
nije bilo predaha. Uputio se prema utvrenju Kevkeb koje je bilo jedno od najutvrenijih krstakih
mjesta. Oko Kevkeba se rasplamsala estoka bitka. Na kraju je, ipak, Salahudin trijumfovao. U borbi je
izginulo dosta istaknutih boraca.
Salahudin je odluio razdvojiti Tripoli i Anta-kiju tako to e zauzeti Bejrut. Uputio se prema ovom
gradu i opkolio ga s dvije strane - kopna i mora. Grad se ipak nije predao, otpor je slutio dugu opsadu.
Salahudin se zadovoljio zarobljenicima i plijenom.
Bio je uvjeren da e ponovo napasti ovaj grad u skorije vrijeme kada mu je dola vijest o bolesti
jerusalemskog kralja, Beldevina IV. Beldevin IV je ovlastio zeta Gaja Luzdina da upravlja carstvom. Gaj
Luzdin nije posjedovao Beldevinovu opreznost. elio je Francima pruiti primjer hrabrosti, te se uputio
prema selu Fevla, u blizini Ajni Daluta, koje e se prouti u kasnijem periodu.
Salahudin je shvatio da novi upravitelj paradira hrabrou, te gaje elio poduiti lekciji koju nikada
nee zaboraviti: krenuo mu je u susret s brojnijom vojskom.Te vijesti stigoe do Gaja Luzdina kojega
obuze strah. Zaboravio je entuzijazam kojim se elio uputiti prema Damasku, htijui poraziti Salahudina u
njegovoj avliji. Sve je to zaboravio i pobjegao glavom bez obzira. Salahudin je odluio
sauvati vojsku za vaniju bitku. Vidjevi Luzdinov kukaviki bijeg, prestao se interesirati za njega.
Hadije su bile u strahu od Reneovih zlodjela. Podigli su ruke prema Uzvienom Allahu molei Ga da

otkloni nedae ovog krvoloka. Dole su im vijesti o Husamudinovoj pobjedi. On je krenuo obaviti had,
vodei grupu zarobljenika. Ubio ih je pred onima koji su ih se ranije bojali kako bi bili opomena svima
koji ele napasti posjetioce Allahove kue. Ovo je, tavie,bio odluan odgovor Reneu.
Salahudin je razmiljao ta uiniti zbog napada na goloruke hadije koje je preduzimao ovaj drumski
razbojnik. Dugo vremena je opsjedao Kerek, ali je stalna evropska podrka ojaala franaki otpor.
Razmislio je i shvatio da e Kerek pasti tek kada padnu amalike kneevine oko njega. Zmiju treba tui u
glavu. Ovo e se i dogoditi.
Uvrijeene sumnje
Mi znamo da Salahudinu okolnosti nisu dozvoljavale dijeliti poklone pjesnicima i retoricima koji bi
za kratko vrijeme promijenili stav, pa hvalili onoga koga su ismijavali i ismijavali onoga koga su hvalili.
Zato ne mjerimo stvari njihovim mjerilom kada sudimo o Salahudinu.
Salahudin je pritjesnio narod kako bi sakupio to vie snage za izgradnju flote, ratnu opremu i jaanje
mudahidskih odreda. Zar se oekuje od ovjeka koji mukotrpno sakuplja dinare i dirheme da bude
rasipnik i irokoruk prema pjesnicima?
Kau da Salahudin nije samo krtario ve je i ubio talentiranog pjesnika Amara el-Jemenija, protjerao
poetu Ibn Unejna i pogubio filozofa Suhraverdija. Kau da Salahudin nije imao pravo postupiti na takav
nain sa inteligencijom svoga vremena. Navode i sudbine onih koji su okusili Salahudinovu srdbu,
zanemarujui njihove zloine. Ni ne pokuavaju na objektivan i pravedan nain analizirati slijed dogaaja
ve olahko, na osnovu osjeanja, iznose sud. Historiar je sudija, a sudija, prilikom donoenja presude,
mora ostaviti osjeanja i oslanjati se samo na oigledne dokaze. Ukratko emo iznijeti dogaaje oko ove
trojice ljudi kako bismo dokazali da su Salahudinovi postupci ispravni, morao je tako postupiti da ne bi
izgubio uzde vlasti.
Amare el-Jemeni je bio poznati pjesnik, pravnik i uenjak iz epohe fatimija i ejubija. Odluio je biti
sunija i slijediti afijski mezheb.To je javno prakticirao jo u vrijeme fatimijske drave. Vladari su bili
zadovoljni njegovom iskrenou, to mu je donijelo potivanje i divljenje. Kada bi govorio o svojim
uvjerenjima, nije se pretvarao. Otac mu je bio jedan od jemenskih prvaka. Bio je svjedok raanja
njegovoga talenta. Upozorio ga je da nikada ne vrijea muslimane. Amare je, zatim, otiao obaviti had i
okolnosti su ga dovele u vezu sa mekkanskim namjesnikom koji je kod njega uvidio oigledne kvalitete
koji su ga kandidirali za ambasadora u Egiptu. U Egiptu je zasijala njegova zvijezda, jer je vezir bio
dobri vladar Tulai ibn Ruzejk, ovjek koji je posjedovao dva velika talenta: vojni i poet-skoretoriki. On
je uzeo Amareta u svoju svitu.
Amare je jednom uo pogrdne rijei o Ebu Bekru i Omeru, kao to rade ekstremne ije dodvoravajui
se vlastima, i srdito napustio skup. Podvor-nici su ga prijavili namjesniku mislei da e se ovaj naljutiti.
Pravedni vezir je pozvao Amareta i blago upitao o razlogu naputanja skupa. Obrazlaui
nemili dogaaj, Amare je kazao daje postupio u skladu s Allahovim rijeima:

Kada vidi one koji se rijeima Naim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne
preu. A ako te ejtan navede da zaboravi, onda ne sjedi vie s nevjernicima kad se opomene sjeti.
Melik Salih se nasmijao i zamilio ga da se vrati; ako se taj izgred ponovi, neka ih slobodno napusti.
Amare mu je, preko izaslanika, poruio: Kamenii u tijelu me mue, te ne mogu doi.
Vezir je imao muevnosti, pa gaje pohvalio u stihovanoj poslanici:
Reci pravniku Amari:0 ti najbolji Koji pie i sastavlja govore,
Najbolji meu imamima koji se zauzimaju,
Kod nas e samo Knjigu i sunnet nai.
Ako uvaavamo Amaretov postupak, onda i vezirov postupak zasluuje identian respekt. Iz pokuaja
zadovoljenja Amareta, razumijem da je i vezir bio protiv omalovaavanja i napadanja plemenitih halifa,
sljedbenika ovoga ummeta, ali nije mogao zaustaviti priu koja je postala adet.
Prolo je vrijeme Tulaija ibn Ruzejka, na njegovo mjesto je doao Savar. On je znao domet Amaretovog kontakta sa suparnicima, te ga je pozvao na sijelo. Amare je smatrao da treba hvaliti vladara, ali
nije spadao u one koji su kritizirali prethodnoga vezira. Sauvao je ast i na prethodnu epohu ukazao
rijeima potivanja:
Lijepe su bile veeri Ruzejka, ali su prole A pohvala i kuenje njih nisu prolazni.
Hvalei tvoje neprijatelje ne elim Omalovaiti tebe, pa mi oprosti i ne kori me.
Ako bih i jednom otvorio usta korei ih,
Tvoja ekselencija bi bila zadovoljna zatvoriti ih.
Ovi stihovu ukazuju na plemenite stvari i asne namjere, mogao ih je izgovoriti samo plemeniti
ovjek. Izazvao je srdbu svih koritelja Ruzejkove porodice koji su eljeli zadovoljiti Savara, iako su je
ranije hvalili. Osjetili su veliku nelagodu kada su vidjeli daje Savar veselo doekao Amareta i zahvalio
mu na lijepom postupku. Na ovo je bio prinuen kako bi pokazao blagost i irokogrudost.

Prolo je Savarovo vrijeme, a nastupilo Sala-hudinovo. Amare se ponadao da e stei i njegovu

naklonost. Salahudina su teke krize odvratile od pjesnikih hvalospjeva; on je dobro znao ta znai
pjesniki utjecaj, bio je obrazovan i imao je instan-an osjeaj za umjetnost. Znao je divan Hammase
koji je nauio od nekih ejhova u Halebu u ranoj mladosti. Stihove je smatrao lijepim, ak ih je i
ponavljao u najteim i najmranijim trenucima borbe. Spominje se daje u jednoj bici recitirao:
Sjetio sam te se, a hitijsko koplje nas je razdvojilo,
Od nas su se koplja noi napojila.
Salahudin je okruen strahotama, natovaren bremenom i nema nita ime bi darivao hvalitelje. Amare
el-Jemeni je to trebao dobro znati. Inteligentnom ovjeku, kakav je on, nije bilo nepoznato da se
Salahudin fokusirao na protjerivanje krstake vojske iz svih krajeva islamske imperije. Ovaj cilj potire
sve druge kojima bi njegova dua mogla teiti, pa i poetske hvalospjeve. Zbog toga mu je Amare napisao
pjesmu u kojoj ga podsjea na fatimijski odnos prema njemu.
Salahudin je ostao posveen borbama. Nije dozvoljavao da mu ita drugo nadjaa to interesiranje.
Zatim je dolo do pada fatimijskog hilafeta, kao to je ve spomenuto. To je nailo na razliite reakcije.
Neki su s dobrodolicom prihvatili promjenu, nadajui se pobjedi i oekujui da vrijeme zavjera i
politikih intriga nestane. Drugi su, pak, bolovali, jer je period njihovoga prosperiteta proao. Meu
njima je bio i Amare koga je na to podstakla ljubav prema fatimijama, iako je bio afijskog mezheba.
Nisu ga plaile kazne i prijekori Salahudinovih
ljudi. ak je napisao tubalicu u kojoj je prekoravao Salahudina, ne marei za posljedice.
Allaha mi, nee uspjeti onaj ko vas mrzi,
A Njegove kazne spasit e se samo ko vas voli.
I Dennet, koji je ve stvoren, nee vidjeti Ko prekri ugovor s Adidom ibn Alijom.
Ti koji me kori zbog ljubavi prema Fatiminim potomcima Tebi slijedi prijekor ako budem krtario u
prijekoru.
Tako ti Allaha, obii arenu dva dvorca i plai sa mnom Zbog njih dva, a ne zbog Sifina i Demela.
Ovi stihovi su usmjereni protiv Salahudina i njegove uprave i poziv na osvetu onima koji su ukinuli
fatimijski hilafet. Salahudinova srdba je bila oekivana. Najmanje to je mogao uraditi je naredba za
Amaretovo hapenje. Salahudin je bio blag i pustio je Amareta da iskae ono to nosi u prsima. Smatrao
je da tuga mora nai oduka u pjesmama ili pismima. Meutim, Amaretova poezija se nije zaustavila na
oduku. Daje objektivno pogledao ono to je govorio, zahvalio bi Allahu to je i dalje iv i zdrav i
povukao se. Ali, on je pribjegao neemu to ni najtolerantniji ljudi ne prataju: poeo je kovati zavjeru.
Njegova grupa se esto sastajala, to je rezultriralo uspostavom kontakata s krstaima u El-Kudusu i
Konstan-tinopolju. Dogovorili su se da napadnu priobalje Salahudinove drave. Ova zavjera je ila i u
drugom
smjeru, te su stupili u kontakt sa asasinima u Samu koji su trebali poslati ovjeka koji bi ubio lava u

vlastitoj jazbini.
Salahudinova srea je stoje meu zavjerenike ubacio pijuna, te je imao uvida u sve to se deavalo,
od skupa do skupa. Polo mu je za rukom doepati se zavjerenikog izaslanika i konfiscirati pisma koja
su govorila o prijevari. Sta se oekivalo od Salahudina nakon oite izdaje? Ostavio je Ama-reta da
pretjeruje s pisanjem i budi osjeanja tuge i srdbe. Nema sumnje daje meu Salahudinovom svitom bilo
onih koji su ga hukali protiv Amareta. Meutim, on se nije srdio, iako je imao razloga.
Zavjerenici su se udruili s Francima, morao ih je kazniti i brzo im presuditi kako bi se otkrilo sve to
su u tajnosti pripremali. Morali su biti razapeti, a njihove glave okaene da bi bile opomena svima koji
se usude izdati. Amare je izgubio razum pozivajui neprijatelje koji bi i njega i Salahudina unitili. Kamo
sree da ga je Salahudin odmah zarobio i tamnicom spasio zavjere, makar bi se sauvao smrti.
Salahudin nije uinio nasilje ni zavjerenicima ni njihovim franakim saveznicima.Takoer, nije uinio
ni nepravdu pjesniku Muhammedu ibn Nasru ibn Unejnu kada je naredio njegovo protjerivanje iz zemlje.
Ovaj pjesnikje rugalice smatrao sredstvom teroriranja bogataa i uglednika stiui na taj nain
darove. Kada bi dobio manje od oekivanog, ar satira i rugalica bi usmjerio prema darovaocu.
Mislio je da su dani rugalica Derira, Ahtala i Ferzedeka ponovo nastupili. Provocirao je pjesnike svoga
vremena ne bi li ih podstakao da o njemu govore runo, elei stei popularnost. Ali, naiao je na utnju.
Rugalice je preusmjerio na prvake, sudije i vladare - ak je tvrdio i da Salahudin ima tjelesnih mahana.
To je bio prekraj za koji je morao biti kanjen. Pravedni vladar je preao preko njegovih gluposti.
Meutim, Muhamed ibn Nasir je nastavio s rugalicama, napadajui druge - pisare, vezire, generale.
Pretjerivao je s rugalicama piui stvari koje pero ne moe podnijeti.
Najmanja kazna za njega je hapenje, jer je neosnovano optuivao nevine. Najmanja kazna bila bi
kazna za po tvoru. Salahudin je naredio da se protjera iz zemlje, i on se preselio u Indiju. Kako, onda,
neko moe tvrditi da mu je Salahudin uinio nepravdu. Daje Ibn Unejn ivio prije Salahudina, u epohi
Savara i Dergama, i o njima govorio ono to je govorio o Salahudinu, ostao bi bez glave na ramenima i
prije suenja. Njegovo tijelo bi bilo baeno u zrak, kao to se dogodilo ljudima koji nisu uradili ni deseti
dio onoga to je on uinio. Ali, ovo nije dugo potrajalo. Vratio se u Damask, obiao Kairo. Od
Salahudinovih nasljednika je dobio ono to nije mogao od Salahudina. Melik
Muazzam Isa gaje odabrao i oprostio mu rugalice
0 svojoj porodici, ak gaje uzeo za ministra. Nije dugo ostao na tom mjestu, jer prvenstvo u vlasti
nije to i prvenstvo u spisateljstvu. Mutenebi je bio oparan njegovom poezijom, pa je pokuao biti emir
obraajui se Kafiiru rijeima:
Nije puno onih koji te obiu pjeice A vrate se kao namjesnici dva Iraka.
Kafur je Kafur, obasuo je pjesnika imetkom, na ta mu je ovaj uzvratio rugalicom jer ga nije postavio
za namjesnika Basre i Kufe. Kafur je znao da Ibn Unejn ne posjeduje utjecaj koji bi ove gradove stavio
pod njegovu upravu. I bio je u pravu. Ovo govorim jer Ibn Unejnov pad i ispriavanje ukazuju na
obazrivost namjesnika kada ne ele predati vlast onima koji je ne zasluuju. Dakle, Salahudinov odnos
prema Ibn Unejnu je bio blag
1 plemenit, kako onda neko moe tvrditi da je nepravedno postupio prema ovom pjesniku!?

Ostala je jo pria o mladom ehidu Jahji ibn Husejinu es-Suhraverdiju. Salahudinu se prigovara da
je Meliku Salihu, namjesniku Damaska, naredio da se pogubi Es-Suhraverdi. Suhraverdi je bio poznat po
tvrdnjama o vahdetul-vududu i itihadul-hululu protiv kojih su se fekihi borili i ije propagatore su
smatrali nevjernicima. Do Salahudina je dola vijest daje njegov sin u svoju svitu odabrao filozofa koji
rijeima izlazi iz vjerskih
okvira. Postupci panje i brige prema ovom grje-niku izazivali su otra reagiranja uenjaka.
Salahudinu je stiglo pismo kojim su ga uenjaci obavjetavali o ovom dogaaju. Jedino to je mogao
uiniti bila je naredba da se pred sudom ispita sutina Suhraverdijevog stava. Salahudin je naredio javnu
raspravu i sudski postupak. Sin je morao izvriti oevu naredbu. Sudija je bio vrhovni damaanski
kadija, ali mu je bilo teko proitati Suhraverdijeve knjige i shvatiti njihovu filozofsku dubinu, te se
zaustavio kod reenice koju je uzeo za temu rasprave. Ta reenica je glasila: Allah je moan stvoriti
vjerovjesnika. Obratio se Jahji:
- Rekao si daje Allah moan stvoriti vjerovjesnika, a to je nemogue. Nakon Muhammeda, s.a.v.s.,
nema vjerovjesnika.
- Allahova mo nema granica. On je moan sve. Ako neto eli, niko Mu to ne moe zabraniti.
- Allah je moan sve, osim stvoriti vjerovjesnika - to je nemogue!
- Da li je stvaranje apsolutno nemogue ili ne?
Kadija ovo nije razumio, a kamo li da je mogao odgovoriti. Filozof je elio kazati kako postoji mo
snage i mo injenja. Dakle, Allah je Svojom snagom mogao stvoriti vjerovjesnika, ali se tome protivi
mo injenja, jer je Allah rekao daje Muhammed,
s.a.v.s., posljednji vjerovjesnik. Ovo je Suhraverdi elio postii retorikim pitanjem.
Pod ovim dojmom, kadija je naredio da filozof bude pogubljen zbog otpadnitva. Melik Salih je
morao sprovesti sudsku odluku, jer mu je otac tako naloio. Ovdje se postavlja pitanje koje istinski ubica:
Salahudin ili kadija. Analitiari tvrde daje Salahudin izriito bio protiv filozofije. Salahudin je bio
previe zauzet da bi se mogao baviti filozofijom, ali je pri-mjetio da Suhraverdi govori suprotno
uenjacima, te je naredio da se to ispita. On ne snosi odgovornost kadije koji je donio presudu bez
pripreme.
Bitka na Hitinu
Bitka na Hitinu10 privlai posebnu panju zapadnjakih historiara, jer je bila alarmantan znak
okonanja krstake dominacije na Istoku. Ona je, takoer, oznaavala i ruenje evropskih snova koji su
bili izvor raspirivanja ovih nepravednih ratova. Ima onih koji nastoje pomutiti oigledan sjaj
Salahudinove pobjede tvrdnjama da su neki drugi faktori, a ne vojni, doprinijeli slomu krstaa. Ovakav
stav pobija injenica da pravi vitez zna procjeniti atmosferu toka bitke, prodrijeti u slabosti svojih
neprijatelja, te ih tako uiniti uzrocima svoje pobjede. Ovo je Salahudin uspio postii politikim talentom
i mudrou.
Takoer, treba napomenuti i Cerilovu analizu Hitinske bitke. On tvrdi da je brojnost islamske vojske

glavni faktor njihovog uspjeha. Odgovor na ove tvrdnje je: broj krstake vojske, koja je pristizala iz
razliitih franakih kneevina, bio je mnogo vei od muslimanske vojske, ali tu brojnost nije pratila dobra
logistika i mudra strategija. Poznato je da su franaki brodovi danima snabdjevali krstake jurinike.
Istraivai krstakih ratova su se usredsredili na sedam pohoda, to su bile slubene ekspedicije koje
su vodili zvanini kraljevi ili zapaeni grofovi. Ne treba zaboraviti brodove koji su, pod crkvenim
patronatom, kontinuirano pristizali. Crkva je, kao to je spomenuto, slala izaslanstva irom Evrope, od
juga od sjevera, obeavajui oprost grijeha svakome ko se ukrca na lae i otputuje u Svetu zemlju.
Onda, ta e Salahudin uraditi pred vojskama itavog evropskog kontinenta kada su uz njega samo
amska i egipatska vojska? Nekoliko puta mu je dola pomo iz Iraka i Arapskog poluotoka, ali je to
bivalo rijetko. Na vitez se poalio abasijskom halifi molei ga da, duhovnim autoritetom, utjee na
muslimanske emire i traei da hitno interveniraju. U narednom poglavlju u spomenuti dio tog pisma. U
njemu se navodi da morem svakodnevno dolaze desetine evropskih laa. Ako krstai izgube deset
vojnika, stie im sto. Uz sve to, Salahudin se bori s ogranienim sredstvima i limitiranom armijom, mjesto
ehida nema ko zauzeti.
Tvrdnje o brojnosti muslimanske vojske bi imale znaaja da krstaima nisu pristizali plaenici kojih
je bilo poput pijeska. Tvrdnje o nedostinoj brojnosti muslimana su puka teorija. Neki tvrde da sva
krstaka vojska nije ula u borbu. Namee se pitanje: zbog ega nije izila cijela vojska ako je to bila
presudna bitka? I zbog ega su, onda, doli iz svoje zemlje?
Naravno, treba spomenuti i atmosferu odigravanja bitke, na to potenciraju evropski analitiari.
Kratko reeno, radilo se o sukobu za prevlast u jerusalemskom kraljevstvu izmeu brojnih grofova
i Baldevinovog opunomoenika Gaja Lizijanskog. Gaj Lizijanski nije posjedovao osobine koje bi ga
kandidirale za zapovjednitvo. Preduzeo je teke bitke koje su mu uzdrmale politiki ugled. Pod
utjecajem savjetnika, bolesni kralj je shvatio greku imenujui ga zastupnikom zbog ega je pourio
razvesti sestru od njega, kako bi prekinuo sve veze s vladarskom kuom.
Nakon toga, umro je Beldevin IV, a Beldevin V imenovan za maloljetnog kralja pod tutorstvom
Rejmunda III, vladara Tripolija. Ovo imenovanje je iznjedrilo neprijateljstvo izmeu njega i prethodnog
opunomoenika koji se osamostalio u dva grada. Beldevinova sestra se obratila Herakliju traei pravo
svoga supruga u vlasti nad Jerusalemom. On je ubrzo krunisao nju i njenog mua i proglasio nitavnim
Rejmundovo namjesnitvo. Rejmund je shvatio da e ga ovo uvesti u sukob s vjerskim prvakom, te se
povukao u Tripoli. Njegovi rivali, koji su se bojali spajanja Jerusalema i Tripolija, bili su zadovoljni.
Zbog toga su pourili dati zakletvu Gaju Lizijanskom.
Sve ovo ukazuje daje franako jedinstvo razbijeno. Podijelili su se na klanove. Svaki svjestan vitez,
poput Salahudina, morao bi ovo iskoristiti. Ovoga nije bio svjestan Rene kada je prekrio ugovor sa
Salahudinom. Zloupotrijebio je poloaj napadajui karavane, u Kereku na karavanskom putu iz Egipta i
Sama prema Hidazu, na najgnusnije i najgrublje naine. I ranije je imao slinih ispada, pa se ispriavao,
priznavajui greku i obavezujui se da e potivati primirje. Ponovo je grubo prekrio ugovor i, pored
toga, uvrijedio sjeanje na Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.
Salahudin nije bio spreman za parcijalne napade
i jednokratne borbe sa skitnicama poput Renea. Najvie to je mogao uraditi je zauzeti njegovu

kneevinu. Salahudinova panja je usmjerena na bitku velikih razmjera koja e pokrenuti sve krstae iji
e rezultat biti presudan. Salahudin se zadovoljio da mu jerusalemski kralj poalje sve to je Rene
zaplijenio i oslobodi goloruke hadije. Rene je pomislio da na vitez nije spreman za borbu, te se
uobrazio odbijajui kraljevo posrednitvo. Do Salahudina su doprle rijei kojima ovaj grjenik vrijea
Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Zakleo se da e mu se osvetiti sabljom. Isukao je sablju, ne zbog
odbacivanja njegovog zahtjeva ve zbog vrijeanja
Poslanikove, s.a.v.s., asti. Odmah je, bez ikakvih oklijevanja, poeo pripremati ogromnu vojsku za
sukob. Prvo to je imao na umu, kako navodi Ibn Sedad, jeste uputiti se, s dijelom vojske, prema Bosri11
da bi zatitio hadijsku karavanu koja je strahovala od Allahovog neprijatelja Renea. Stigao je na cilj,
karavana je otputovala pod Allahovom zatitom. Salahudin je smatrao da treba poduiti Renea, pa je s
dvanaest hiljada konjanika krenuo prema Kereku. Napao ga je i posjekao drvee u njegovoj okolini. Isto
je uradio i u Subeku. Rene se nije usudio izii na mejdan.
Salahudin se nije zadovoljio nedaama koje je priredio Kereku i Subeku. Krenuo je s sprovoe-njem
plana kojeg je naumio ostvariti jo od kada je osjetio snagu razdora franakih prvaka, pogotovu od kada
mu je jedan od njih zatraio azil molei za pomo protiv rivala. Obznanio je mobilizaciju vojske na
Arapskom poluostrvu, Egiptu i Samu. Nije poeo nita dok svi pozvani nisu bili u pripravnosti. Krenuo je
prema Tiberiji, gradu na obalama istoimenoga jezera. Ovaj grad je bio nepristupaan. Stube su podignute
s velikim naporima, jer je grad bio snano utvren, zidov su mu se prostirali do polovine jezera.
Salahudin ga je opkolio. Krstai su znali da je rat poeo u punom jeku. Takoer su znali da Salahudin nije
prekrio ugovor, ve da je
to Reneovo djelo. Bilo je nuno krenuti u borbu. Jerusalemski kralj je pokrenuo brzu mobilizaciju, jer
je Tiberija bila pod njegovom jurisdikcijom, a i u blizini Jerusalema. Muslimani su ga mogli napasti
svakoga trena.
Prvi se odazvao Rene, elei povratiti okrnjeni ugled u Bici kod Kereka i Subeka. Posredstvom jerusalemske kraljevine, Heraklije je vladarimaTripolija i Antakije zaprijetio crkvenom ekskomunikacijom22
ukoliko posustanu u odluujuem trenutku. Takoer je lino ponio sveti simbol, krst raspea. To je drvo,
kako oni tvrde, na kome je razapet Mesih. S udaljenog mjesta je posmatrao okupljanje vojske
okoTiberije, koja je dosegla pedeset hiljada ljudi.
Ovdje padaju u vodu argumenti onih koji tvrde daje islamska vojska pobjedila zbog brojnosti. Salahudinova vojska nije bila toliko brojna. Zbog toga je Salahudin poduzeo inicijativu i zakazao sastanak
savjetodavnog vijea. Imanska snaga gaje navela da saeka zavretak dume kada svi klanjai proue
dovu, moda je to bio trenutak njenog prihvaanja. Uoi subote je pripremljen plan bitke. Njegova vojska
je prela rijeku Jordan, juno od jezera. Poslao je vojsku prema Safuriji23 gdje su se koncentrirale
krstake snage. Znao je da su krstai u nedoumici i da nemaju jedinstven stav o borbi. Uputio se prema

22 Izopenje (izbacivanje, iskljuivanje) iz crkve.

23 Mjesto u Palestini (op. prevodioca).

Tiberiji i ona je, nakon krae bitke, pala u njegove ruke. Ali, snano utvrena i zidovima opasana
tvrava je i dalje bila neosvojiva. U ovoj tvravi se nalazila Rejmundova ena s djecom i pratnjom.
Poslala je poziv krstaima. Rejmund je podsticao vojsku na odbranu. Borba prsa u prsa je bila
neizbjena...
Rajmondova glavna briga nije bila napasti Salahudina, jer je znao s kakvim potencijalom Salahudin
ulazi u bitku. Njegov primarni cilj je bio sauvati samo jednu tvravu. Vijee grofova, na elu s
jerusalemskim kraljem, privatilo je Reneov prijedlog o nunosti napada. Prethodnica Salahu-dinove
vojske je primjetila krstake odrede oko svojih poloaja.
Vitez je bio u potpunoj pripravnosti, zauzeo je poloaje oko oaza i izvora. Znao je da edna vojska ne
moe dugo izdrati. Voda je jedan od odluujuih faktora bitke. Pored toga, temperatura je ovoga jula bila
mnogo vea nego prijanjih godina, praena je estokim i vruim vjetrovima. Na sve je ovo Salahudin
raunao. Francima je bilo bolje da su ostali na starim poloajima, da nisu poduzeli nita po toj egi.
Trebali su saekati da Salahudin izgubi strpljenje, prvi napadne, osjeti tegobe puta i iscrpi vojsku. Ali,
oni su odluili, kako ih je Rene savjetovao, presjei put Salahudinovoj vojsci i efikasno okonati bitku.
Salahudin je odluio raspaliti vatru ispred dola-zee vojske. Vjetar je rasturao plamen i vrelinu
prema nadolazeim odredima to im je uveavalo e. Nisu nali nijedan izvor na kojem bi utolili e,
jer je islamska vojska unitila sve bunare. Dr. Ahmed Bejli kae: Franci su pokuali sprovesti planirano
i presjei put Sultanu i njegovoj vojsci, te tako ovladati izvorima. Kada god bi zakoraili, nali bi se pod
neprijateljskom vatrom. Ovome treba dodati i veliku potrebu za vodom na bojnom polju. Franci su eljeli
zauzeti izvore, ali su upali u nedau. Pod plamteim sunevim zracima, muke su im se udvostruile. Nisu
imali drveta u iji hlad bi se sklonili, niti vode kojom bi utolili e. Ovo ih je iscrpilo vie i od same
muslimanske vojske. Bili su prinueni povui se kako bi isplanirali drugaiji scenarij.
Jedna grupa krstaa se poela povlaiti, ali su muslimani njihovo povlaenje smatrali zamkom, te su
ostali na poloajima kako ih ne bi otkrili. Salahudin je naredio vojsci da se do jutra odmori u atorima,
ali je postavio strau. Svi su se nadali pobjedi iji su se vjesnici ve ukazali. Nakon odmora, Sultan je, u
vrijeme podnevne ege, naredio napad. Izmoreni eu, razbijeni krstaki odredi su se poeli povlaiti po
obroncima Hitina.Tjelesa poginulih krstaa su bila razbacana svuda unaokolo. Jedina
briga preivjelih bila je sauvati goli ivot. Nisu, ak, ni razmiljali o otporu.
Krstaka pozadina je shvatila da se sudbina okrenula protiv njih, i utekla. Preostali su se povukli s
hitinskih padina. eljeli su nai sigurno mjesto, ali se nisu uspjeli skloniti od strahota borbi. Uz veliki
trud, doli su do kraljevog atora koga je okruivao veliki broj vojnika, kao da su njegovu zatitu smatrali
jedinim preostalim izlazom. Muslimani su shvatili daje pad ovog atora presudan za okonanje bitke.
Napali su ga s entuzijazmom koji je vodio u smrt. Poela je krvava bitka. Krstai su uspjeli odvratiti
napad. Moral im je slabio, a kralj je iziao vani kao daje htio obznaniti kapitulaciju, nemajui ozbiljne
namjere nastaviti borbu. Oficiri muslimanske prethodnice pohrlie prema njemu, te zarobie svakog ko im
se nae na put. Meu zarobljenicima su bili ugledni grofovi, izmeu ostalih Rene i njegov brat.
Na mjestu gdje se nalazio krstaki, muslimani su postavili Salahudinov pobjedniki ator. Salahudin

je svoj boravak u ovom atoru poeo namazom zahvale imamei emirima i uenjacima. U kunut-dovi su,
uzdignutih ruku, veliali Allaha
i zahvaljivali Mu na postignutoj pobjedi. Salahudin je poeo posmatrati okovane zarobljenike.
Izmoreni eu i gorinom poraza, izgledali su kao jadnici. Jedan muslimanski vojnik je vodio po
etrdeset krstaa na istom lancu i sprovodio ih u Salahudinov ator.
U najgorem ponienju bili su Gaj Luzijanski, Zerar od Ridfoa i Rene, vladar Kereka. Sultan je pored
sebe postavio jerusalemskog kralja, a pored njega Renea i Zerara. Sultan je primijetio da kralj umire od
ei, te mu je pruio pehar hladne vode. Pio je dok se nije zasitio, a ostatak pruio Reneu. Salahudin
uzviknu: Taj prokletnik s mojom dozvolom nee piti vode i tako postati siguran!12 Njegov sud se mora
sada izrei. Salahudin ga, zatim, prozva i uputi mu prijekor zbog krenja ugovora i prolijevanje krvi
nevinih hadija. Rene osoro uzvrati: Ovo je kraljevski obiaj. Salahudin se mai sablje i presijee ga
na dva dijela. Gaja Luzijanskog obuze strah. Mislio je daje sljedei. Salahudin se nasmijei i odagna mu
strah rijeima: Nije kraljevski obiaj ubijati druge kraljeve, ali ovaj je preao sve granice skrnavei
ast Allahovog Poslanika i prijetei da e spaliti njegovo tijelo. Tada sam dao zavjet i, evo, ispunih ga.
Bitka se zavrila krstakim porazom. Zbog njihovog ogromnog ponienja, najprikladnijim i
najupeatljivijim mi se ine rijei historiara Ebu Same, kojima komentira rezultate bitke: Oni koji su
vidjeli bojno polje Hitina posuto mrtvima, govorili su: Tu ne moe biti zarobljenih. Opet, oni koji su
vidjeli masu zarobljenika, govorili su: Tamo nije bilo mrtvih.
Salahudina nije opila pobjeda. Toga su svjesni i franaki historiari. Pobjeda mu nije uguila
ovjenost,ve gaje obasula blagou i skromnou
- to je bio rijedak primjer meu njegovim rivalima. Uputio se prema tvravi Tiberija. U ovom
utvrenju se nalazila grofica Eiva, Rajmundova ena. Saznavi ta se dogodilo Francima na Hitinu,
izgubila je svaku nadu za spasenjem. Izila je pred Salahudina plaui i molei ga za sigurnost. On joj
smiri savjest i vrati blaenstvo. Naredi joj da s djecom i odabranom pratnjom otie muu. Zabranio je da
joj se iko isprijei na putu, uzevi je pod svoju zatitu. Nije zadrano nita od njenog imetka.
Salahudin se nije htio uputiti prema El-Ku-dusu. Zbog straha koji je obuzeo krstae, mogao je napasti
ovaj grad. Ali je, izgleda, mislio da je zauzimanje ratnih luka vanije od El-Kudusa, jer bi se time
prekinula najezda sa Zapada. Zbog toga se uputio prema Akki, gdje mu je njen vladar, Zoscelin III, predao
kljueve grada pod uvjetom potpune ivotne i imovinske sigurnosti za njegove stanovnike sa slobodom
izbora ostanka ili iseljenja. Salahudin se sloio s ovim uvjetima. Njegov primarni cilj je bio osloboenje
zarobljenih muslimana
Akke, kojih je bilo vie od etiri hiljade, to mu je i polo za rukom.
Vidjevi njegovu toleranciju, okolni gradovi se odluie predati. Tako su se predali Nazaret,
Kajsarija,13 Hajfa, Safurija, Fula, Sekif,Tur i druga utvrenja. Salahudin je zavladao i Dubejlom.14
Moda je njegova greka bila tolerancija prema preostalim krstaima. Oni su se okupili u Suru i formirali
vojsku. To je bila nova opasnost. Ovo je prouzrociralo rat koji se mogao izbjei. Ali, due su due...
Admiral flote
Dok je kralj zabrinuto, zlovoljno i uznemireno sjedio u Jerusalemu, saznade da je Rene, vladar

Kereka, okupirao neka mjesta u blizini svoga grada i protjerao brojne krstae, a suprotstavljene pobio.
Poruio je krovove kua i od te grae namjeravao sagraditi flotu kojom e napadati muslimane u Ili15 i
Ajzabu. Skoro daje poeo rikati od srdbe gledajui izbjeglice na jerusalemskim sokacima. Nestalo je
opljakanog bogatstva, pokuanstva i nunih sredstava. Kao daje njihove domove pogodio zemljotres, te
su ostali bez iega.
Kralj se obrati svom velikom savjetniku: Razumijem da Rene napada muslimanske kue, rui ih,
tjera u roblje, a hranu, odjeu i pokuanstvo plijeni. Ali, ne mogu shvatiti da krsta koji tvrdi daje doao
braniti sinove svoje vjere napada mirne kanske skupine i prireuje im ove patnje, progonei ih iz
domova. Oni jure prema Jerusalemu, Antakiji i Hitinu poput stoke u stampedu. A on i dalje tvrdi daje
krstaki voa. Zar to nije suludo?! Kada je
Rene bio iskren? On je avanturista i lutalica koji trai grad kojim e ovladati. On samo eli
bogatstvo.- ree savjetnik, te nastavi: Napao je Kipar, ubio svakog kranina koji mu se suprotstavio, a
djecu i ene poveo u roblje kako bi uzeo otkup. Zaklao je veliki broj monaha. Zatim je doao u Kerek s
plijenom, kako bi se borio protiv Mesi-hovih neprijatelja. Od tog dana ga krstai mrze i smatraju
drumskim razbojnikom.
Savjetnik pogleda unezgravljenog i tunog kralja, te ree: Mi se ne trebamo bojati njega, gospodaru.
Dobit e ono to je zasluio prije ili poslije. Savjetujem da se ne obaziremo na njegove zloine, jer ne
elimo da se krstai podijele u dva tabora. Zadovoljit emo se da zajedno stanemo pred Salahudina.
Kralj se brzo osvrnu na ovo: A da li me i plai ita drugo do susret sa Salahudinom? On se nee
strpiti na postupke ovog pokvarenjaka. ak je presjekao put muslimanskim hodoasnicima, pobio ih i
porobio, a zatim pobjegao. Salahudin nee to nijemo posmatrati, a ni nas. On nas smatra jednim frontom.
Moda je, ak, i pomislio da Rene sprovodi moj plan i nee napasti samo Kerek, ve e zapoeti sa
Jerusalemom. Ne znam na ijoj strani e biti sudbina. Njegova vojska stalno raste, muslimani ga
prihvaaju za predvodnika, povjerili su mu svoje ivote.
Gospodaru, to je oekivano, siguran sam i ne sumnjam - ree savjetnik, a zatim nastavi: Ali
izmeu nas i Salahudina vlada mir i on zna da ti ne istupa javno protiv njega. On nema konkretnog
dokaza da Rene postupa po tvom nareenju. Prije nekoliko dana sam sjedio s inteligentnim ovjekom koji
je prebjegao u Jerusalem. On je bio na znaajnom mjestu u Reneovoj administraciji, ali je, vidjevi kako
ovaj rui kranske kue, pobjegao. Pitao sam ga: Kuda Rene namjerava ii s flotom koju je sagradio od
krovova i namjetaja? Odgovorio mije: On se sprema krenuti ka ostrvu Ejla idui putem do juga Sinaa
gdje e napasti one koji su se zabarikadirali na ostrvu. Oni e se nai u kritinoj situaciji, jer ne
posjeduju borbena sredstva kojim bi se oduprijeli neprijatelju. Misle da im je more zatita, i osjeaju se
sigurno. Ja znam da Rene nema ni trunke milosti, i u potpunosti e unititi stanovnike ostrva. Moda se
vrati s velikim plijenom. To e potrajati dok Salahudin ne sazna. A kada sazna za tu neoekivanu
tragediju, pojavit e se pred nama bez oklijevanja. Kralj zavika: Zar ti nisam rekao da smo na pragu
teke bitke! U toj bici mogu biti ponieni i nai prijatelji u Antakiji, Hitinu i Askelanu, a moda i Rene
pobjegne bez naeg znanja. Stanut emo svi na jednu stranu. Odzvonilo je i od ovog trenutka se moramo
spre-

Salahudin je bio najednom od pohoda kada mu dooe vijesti o napadu krstake flote na muslimane
ostrva Ejla i odailjanja nekoliko njihovih laa ka Crvenom moru kako bi presjekle put hadijama.

Ubijeno je stotine ljudi. Zaplijenjena je trgovaka laa s osnovnim potreptinama, hranom i odjeom.
Stotine nenaoruanih ljudi se utopilo u morskim dubinama.
mati. Sutra rano sakupi sve oficire da razmotrimo situaciju sa svih aspekata.
Vijesti o ovoj groznoj tragediji su dole do Sala-hudina. On je hitno poslao pismo Adilu u Egipat
nareujui mu da pripremi flotu pod rukovodstvom vjetog viteza Husamudina Lulua. Takoer mu je
naredio da ne krtari i floti osigura sve potreptine. Cakje osnovao i posebno vijee koje se bavilo
pitanjima flote nazvavi ga Pomorsko vijee. Ono se brinulo o svim, i nunim i luksuznim, potrebama
flote. Salahudin se hitro vratio u Egipat i zatekao ogromnu i za brz napad potpuno spremnu flotu.
Ejubijski vitez skoro nije ni dahnuo, a do njega stigoe vijesti da je Rene izmasakrirao hadije i
zarobio karavanu. Takoer je obznanio namjeru napada na Medinu, gdje se nalazi Poslanikov grob. Cakje
omalovaio i Poslanika, govorei s podsmjehom: Spalit u njegovo tijelo, i u tome me niko nee
sprijeiti! Salahudinove oi se rasplamtjee i meu vojnicima podie sablju, zaklinjui se da e njome
ubiti Renea kada ga se doepa. Nee posustati u zakletvi, od tog trenutka e je nastojati ostvariti.
Uzviknuo je vojnicima: Krenimo prema Samu! Nema nam ostanka u Mosulu nakon ovoga to smo uli.
Salahudinovo pismo je brzinom svjedosti stiglo do Adila. On je odmah pozvao Husamudina
estitajui mu imenovanje na mjesto admirala morske flote. Husamudin je bio istinski junak. U trenucima
entuzijazma se zakleo da nee imati smiraja dok ne povede islamsku flotu u odluujuu bitku.
Husamudin se dugo nije vraao kui. Veinu vremena je provodio nadzirui pripreme ratnih brodova.
To odsustvo je izazvalo nervozu njegove majke. Poslala mu je poruku da ona i njegova supruga nemaju
smiraja od kada je odsutan. Koliko god bila vana njegova vojna uloga, to ga ne smije sprjeiti da se bar
jednom mjeseno vrati kui i raduje uz porodicu, a i oni uz njega.
Husamudin nikada nije odbijao majine elje, te je posjetio. Naravno, doekao ga je prijekor.
Smatrao je da majku i suprugu treba ukljuiti u neke bitne stvari, te im blago ree: Hodoasnici
Allahove kue su u Ajzabu suoeni s pokoljem. Kranske ete su napale nenaoruane hodoasnike. Ubili
su mukarce, zarobili ene i zaplijenili bogatstvo. Hadijske karavane su prestale putovati bojei se
ponovnih napada. Allahov neprijatelj Rene, vladar Kereka, alje naoruane brodove da presreu i ubijaju
hadije. Odluio sam zaustaviti ovog drznika i zloinca, pa makar na Allahovom putu dao i ivot.
Husamudin se zaudi vidjevi majku kako plae i govori: Hvala Allahu, ostvarilo se prvo beare! A
ostvarit e se i drugo, uz Allahovu dozvolu. Moja radost i srea zbog tebe, sinko, su bezgranine. Ne
mogu se istinski zahvaliti Allahu to mi je produio ivot da se pred mojim oima odigra jedno od dva
beareta. Majko, ne razumijem
o emu pria? - ree Husamudin. Zbog ega krije u prsima neto to e me postai na borbu?
Zaklinjem te Allahom da mi kae o kakvim bea-retima govori.Majka poe priati: Sine, kada si se
rodio, nisi mogao progovoriti pune tri godine. To me je mnogo brinulo. Noi sam provodila u gorkom
plau diui ruke prema nebesima i molei Allaha da ti daruje mo govora. Nakon namaza, ostajala sam
dugo na rukuu i seddi inei dove. Jednog jutra sam klanjala sabah-namaz. Nakon toga, dok sam
razmiljala o tvojoj mahani, obuzeo me drijeme. U snu sam vidjela dostojanstvenog starca, lica
prekrivenog svjetlom. Nosio te je na rukama i poljubio. Zatim me pogledo i rekao: Raduj se, Allahova
robinjo! Tvoj sin e zatititi

Bejtul-Haram, ljudi e izgovarati njegovo ime na Arefatu na danu velikog prizora. Odmah sam ustala
i pozvala te. Poeo si govoriti. Pomislila sam: Moda se ova beara ispune, bit u sretna njihovim
ispunjenjem. Kada si sa Salahudinom poao u dihad, raspitivala sam se o pravcu tvog kretanja. Znala
sam da se bori u Damasku, Mak-disu, Halebu i Mosulu. Stalno sam se pitala kada e se boriti u Mekki
elei da se to beare ostvari. Nikako da se dogodi ono to volim, a ti mi danas kae daje hadijama
presjeen put i da priprema lae da se suprotstavi nasilnicima. Husame, ovo beare se ispunilo, ti si
zatitio hadije i osigurao im put. Ovo je prvo beare!
Husamovo lice zablista i on u zanosu, koji se ogledao u njegovim naglim pokretima, ree: Majko,
ovo je najvea radost koju sam uo u ivotu. vrsto sam ubjeen da e mi Allah pomoi. Kada se to
ostvari i put do Allahove kue bude siguran, moja srea e biti potpuna. udjet u samo za dobrima
ovoga svijeta koja doprinose srei hadija.Nakon ovoga dana, Husame, neu se ljutiti ako zakasni.ree mu supruga i nastavi: Tvoja majka e uiti dovu za tebe nakon svakog namaza, a ja u govoriti
amin. Idi, bori se orujem, a mi emo se boriti dovom.
On im, potpuno smiren i siguran u pobjedu, odgovori: Sa Allahovim blagoslovom!

Tajne informacije o okupatoru su jedno od sredstava na kojima je Husamudin temeljio plan napada.
Salahudin je smatrao da flotu treba drati skupa, ne dijeliti je na dva fronta i tako olakati neprijateljima.
Rene je upravo zapao u ono ega se Salahudin plaio. On je flotu podijelio na dva dijela: jednim je
okupirao ostrvo Ejla i sprijeio dotok pomoi - time je elio primorati stanovnike na predaju; drugim je
opkolio hadijske brodove iz Ajzaba. Njih su zadesile strahote od kojih ovjek posijedi.
Rene je preao sve granice oholosti vjerujui da je Crveno more pod njegovom vlau. Agresivnost
je kulminirala kada je zaplijenio dva jemenska broda koja su prenosila potreptine u Mekku i Medinu.
Zatim se iskrcao na kopno i poeo napadati hadijske karavane. Ne samo daje pljakao, ve je i ubijao
goloruke hadije. Grozote i zloine ovog ovjeka nije zabiljeila historija hadijskih putovanja.
Husam se, u tajnosti i s cjelokupnom flotom, uputio prema Ejli i napao krstae kada su oni mislili,
vidjevi egipatske lae, da su evropski brodovi sa pomou. Krstake lae je pogodila katastrofa.
Egipatska flota je uspjela unititi i potopiti sve krstake brodove oko Ejle. Nakon toga, muslimani su se
iskrcali na obalu i obradovali opsjednute itelje Allahovom pobjedom, dostavljajui im vodu i hranu.
Husamudin se, nakon prve pobjede, nije htio odmoriti ni jednog trenutka. Sa cjelokupnom flotom se
uputio ka Crvenom moru krenui od Ajzaba elei kazniti Reneovu flotu. Dobro slijeenje
Husamudinovog plana, omoguilo je efikasnu pobjedu. Iskoristio je nemar neprijatelja i u potpunosti
unitio njihove lae. Muslimani su se iskrcali na kopno i krenuli za krstaima koji su napadali karavane i
ubijali ljude. Svoju obavezu su brzo izvrili, jer je faktor iznenaenja paralizirao svaki pokuaj krstakog
otpora.
Husamudin je od osloboenih muslimana saznao da se Rene uputio prema Medini kako bi rasprio
kabur onoga koji se ne moe braniti. Suze potekoe niz Husamudinovo lice kada u ovu stranu prijetnju.
Zatim se sjeti majinog predska-zanja. Bio je uvjeren daje starac rekao istinu kada je govorio o malom
djeaku. Nije se elio vratiti u Egipat prije nego obavi had s onima koji su se spasili Reneove sablje. Na
svakom mjestu je prihvaan kao veliki osvaja. Doao je na Arefat i vidio kako ga muslimani radosno
prihvaaju i podiu ruke molei Allaha za njega u ovom velikom danu. Oi mu zasuzie od radosti.

Pomisli: Ovo je ispunjenje drugoga predskazanja!

Prevlast krstake flote je zavrena Husamudi-novom pobjedom. Vijesti o ovoj pobjedi se proirie
Egiptom kada stigoe brodovi sa zarobljenicima. Okovani u lance, zarobljenici su pokazivani kair-skim i
aleksandrijskim ulicama. Naopako su jahali kamile, lica okrenutih prema repovima. Taj obiaj su
poraeni morali potivati.
U tvravi je proitana Sultanova pohvala i estitka admiralu flote Husamudinu. Radost je obuzimala
ljude, a Husamudin pouri kui, majci i supruzi donosei im radosnu vijest: Majko, oba predskazanja su
se ispunila!
Jerusalem16
Svaka blagost koju prati nemo,
Paravan je iza koga stoji olo.
Mutenebbi
Salahudin je bio sklon blagosti. To se oitovalo u brojnim situacijama njegovoga ivota. Ali blagost
koju je pokazao nakon Bitke na Hitinu zadivila je ak i njegove neprijatelje. Ovim divnim primjerima
osigurao je velianstven spomen kod evropskih autora. Usporedivi njegovu poznatu plemenitost i blagost
s postupcima onih koji su nosili evropske kraljevske odore, zapadnjaki autori nisu nali nikakvu slinost
meu njima. Mnogi nisu krili da im se koa jei od Reneovih postupaka, ak su ga prozvali imenom
Vitez -lopov. Po mom miljenju, ovaj naziv je kontradiktoran, jer je opisivanje ovoga prevaranta i
kritelja svakoga ugovora kao viteza zloin prema ovom izrazu. Vitetvo nije samo hrabrost, ve i
ovjenost, dareljivost i gordost. Drumski razbojnik moda jeste hrabar, ali to nije dovoljno da bi bio
okien vitetvom.
Dokje Salahudin bio oaran bljeskom hitinske pobjede, pred njim su izvoeni, poput ovaca, franaki
kraljevi. On je opratao i bio tolerantan. Zarobljenike je gledao samilosnim pogledom. Posmatrao ih je
kao da su muslimani, a ne neprijatelji. Ne mogu porei da su rezultati ove dalekosene tolerancije nekada
bili i kobni. Ovo je predmet kritike prou-avaoca Salahudinovoga ivotopisa. Meutim, to su kritike koje
staju kod granice uravnoteenosti. Odlikovan je osobinama koje ga ine jednakim velikim junacima,
nosiocima pravoga vitetva, kao to su Alija ibn Ebi Talib i Nurudin Mahmud. Nisam vidio kritike koje
uzdiu kritiziranoga kao ove. Vojskovoa moe izgubiti bitku, a biti plemenit i dostojanstven. Moe i
ostvariti pobjedu a kod kritiara biti okarakteriziran kao bijednik i drumski razbojnik. Broj dobijenih
bitaka i pobjeda nije mjerilo, glavno mjerilo su poticaji i namjere.
Jedan od krstakih voa na Hitinu bio je Balijan II. On se ponizio pred Salahudinovim nogama molei
za slobodu. Salahudina je to pogodilo, te su se dogovorili da Balijan II otie u svoje mjesto, Jerusalem,
pokupi porodicu i imetak i preseli drugdje. Balijan nije mogao vjerovati da je pomilovan, te je pohrlio
cjelivati mu ruke. Kada je stigao u Jerusalem, obznanio je krenje ugovora udovoljavajui elji
jerusalemskih Franaka. Obmanula ga je masa koja je bila spremna, pod njegovim zapovjednitvom, izii
pred Salahudina. Mislio je da e pobjediti u predstojeoj bici, te je mobilizirao mukarce i djecu,
svakoga koje navrio petnaest godina - bilo daje trgovac, zanatlija ili intelektualac. Zatim je otiao u
Crkvu uskrsnua i uzeo sve dragocjenosti, ukrase i nakite okaene na krstovima i oltaru, srebro i zlatno
posue. Sve je to istopio i skovao novac kojim je plaao vojsku. Tako je oformio veliku armiju i spremio

se za sukob sa Salahudinom.
Salahudin je saznao ta je ovaj osloboeni rob isplanirao. Nije ga htio napasti u trenutku entuzijazma,
ve se okrenuo obalskim gradovima i zauzimao ih jedan po jedan. Oekivao je da e se velika vojska sa
Zapada uputiti prema priobalskim gradovima morskim putevima, elei se osvetiti za hitinski poraz. Pad
priobaljskih gradova je bio prvi udarac pridolicama. To je, takoer, znailo prekid svih kontakata
dolazee vojske i opkoljenih gradova. Tako je skraen put i ubrzana komunikacija izmeu Egipta i Sama,
jer je put, nakon pada krstakih gradova, postao siguran - stoje smanjilo potrebu za jakim straama.
Ovo se dogodilo sa nekim priobalskim gradovima, dok je Akka i dalje ostala pod Zuscilinovom
vlau. On se spasio strahote prethodne bitke, ali je i dalje strepio od islamske vojske. Odluio je grad
predati Rejmundu III, tripolijskom vladaru,
i spasiti se. Salahudin gaje preduhitrio. uscilin nije htio pruiti otpor, predao je kljueve grada pod
uvjetom da se stanovnicima garantira ivotna i imovinska sigurnost. Sultan je to odmah prihvatio. U Akki
je bila grupa koja se nije eljela pokoriti Zusclinu. Odluili su se upustiti u borbu. Zatim su shvatili daje
poraz, nesumnjivo, na pragu, zapalili gradske kvartove.To je izazvalo veliki strah itelja i predstavljalo
opu katastrofu.
Salahudin je uspio prodrijeti u grad bez ikakvog otpora. Zgrozile su ga ruevine koje je zatekao.
Ljudima je pruio sigurnost, kako ivotnu tako i materijalnu. Rezultat zauzimanja grada bilo je i
oslobaanje etiri hiljade muslimana koji su preivljavali sve strahote suanjstva. Oni su Sultanu
ispriali o svim nedaama kroz koje su proli. Kazali su mu imena zloinaca i nabrojali njihove grozote.
Ali, Salahudin se drao tolerantnosti, te nikoga nije kaznio.
Akka, Nasirija, Kajserija, Hajfa, Safurija i Kalija su lahko pale u Salahudinove ruke. Za razliku od
njih, utvrenje Tubnin, jedno od zatienih i bogatih utvrenja, se nije dobrovoljno predalo. Zadalo je
veliku muku Salahudinovom generalu i sestriu, velikom vitezu Husamudinu Ladinu, koji je bio prinuen
zatraiti Sultanovu pomo. Salahudin se uputio prema ovom utvrenju htijui uozbiljiti opsadu i pojaati
udare. Utvrenje se
na kraju predalo. Salahudin je uvaio ovjenost i herojstvo viteza ovoga grada, te im je dozvolio
bezbjedno iseljenje.
Nakon toga, Salahudin se uputio prema Bejrutu i uspio zavladati njime.To je, kako kae Ibn Esir,bio
najutvreniji amski priobaljski grad. Salahudin se nije htio odmarati, nastavio je pohod prema Du-bejlu
i zauzeo ga. Ovi uspjesi su utjecali da Salahudin zanemari neke bitne stvari dozvoljavajui Francima da
ostanu u osvojenim gradovima s bogatstvom i ratnom opremom. Koje elio otputovati u drugi grad, mogao
je ponijeti oruje stoje utjecalo da se kasnije objedine u veliku skupinu. Salahudin ih je trebao liiti
svakog oruja. Ovo je jedna od sfera u kojoj se Salahudinu upuuju zamjerke. Moda je smatrao da e
predstojea pobjeda u Bici za El-Kudus slomiti svaki krstaki otpor. Moda, ak, nije znao za bogatu
ratnu opremu zakopanu u gradskim piljama. Da su imali tu opremu, po njegovom miljenju, oni bi se
suprotstavili, ne bi pribjegli kapitulaciji.
Salahudin je, kreui prema El-Kudusu, uspio osloboditi neke palestinske gradove. El-Kudus je bio
njegov eljeni cilj od Bitke na Hitinu. Nije elio zauzeti grad na prijevaru. elio je sauvati ivote
stanovnika i potivati vjerske svetinje. Balijanu je poslao izaslanike podsjeajui ga na prethodni
dogovor. Ponudio mu je predaju grada uzbjezbedonosnu garanciju to je prihvaeno i od okolnih gradova.

Najvaniji aspekt te bezbjednosti je sigurnost ivota, imetka, ena i djece i dozvola svakom ko ne eli
ostati u El-Kudusu da ga napusti. Balijan nije pro-mjenio stav.
Salahudinu se ukazala jedna povoljnost. Stigla mu je poruka od kraljice Marije Komnin, Balijanove
supruge, u kojoj ga moli da joj osigura zatitu u naputanju Jerusalema i odlazak u Tripoli. Iako je znao da
je ovo inspirirao njen suprug Balijan kako bi, iz plamena skorog rata, izbavio suprugu
i djecu, Salahudin je dobroduno prihvatio ovaj prijedlog. Traio je da se objavi da Sultan nee
sprijeiti ene, djecu i starce koji ele napustiti Jerusalem. Njih nije smatrao ratnicima, a borio se jedino
protiv naoruanih.
Jedan od najinteresantnijih dogaaja vezanih za ovu ponudu jeste dolazak jednog krstaa koji je
upitao Salahudina: Ako Sultan ovako obznanjuje tolerantnost, zbog ega je, onda, doao pred
Jerusalem? Mislio je ovim kompliciranim pitanjem dovesti Salahudina u moralnu dilemu. Potpuno
smiren, Salahudin mu odgovori: Je li ovaj grad pripadao vama ili ste ga oteli od njegovih stanovnika?!
A zatim ste po njemu prolili potoke krvi
o emu govorite s divljenjem?! Krsta se zbuni, ne znajui ta rei. Tada mu Salahudin ree: Idi
siguran, niko ti se nee isprijeiti na putu. I porui
ovim to su te poslali da mi nismo doli u Evropu da se borimo protiv vas. Mi nismo preplovili more
kako bismo vas napali u vaim dvoritima. Vi ste napali mirne ljude, a naa misija je da se suprotstavimo
agresiji.
Salahudin je poeo analizirati gradske strane. Vidio je da je Jerusalem nepristupaan skoro sa svih
strana, a unutar njega se okupila velika vojska koja se pripremala za napad. elio je zauzeti grad bez
velikih rtava, te je poeo traiti odgovarajui prolaz za upad unutar njega. Naao gaje na sjevernoj
strani, te je poeo s prodorom.
Nakon to su muslimani stigli do srca grada, Balijan i ostale franake voe su shvatili uzaludnost
daljeg otpora. Pribjegli su diplomatiji i stupili u kontakt s generalima muslimanske vojske nadajui se da
e oni udobrovoljiti Salahudina. Poeli su muni pregovori koji su se zavrili sporazumom prema kome
su Franci trebali napustiti El-Kudus uz odreeni otkup. Mukarac je trebao platiti deset dinara, ena pet, a
djeca dinar. Sto se tie siromanih stanovnika, dogovoreno je da Balijan poradi na skupljanju kolektivnog
otkupa s kojim e se Sultan zadovoljiti. Otkup je trebalo prikupiti za etrdeset dana. Ljudi su pourili
spasiti ivote, te su prodali veinu pokuanstva po najniim cijenama. Poelo je veliko putovanje...
Zapadnjaki historiari prave usporedbu Sala-hudinovog i franakog postupka prilikom zauzimanja
grada. Franci su poinili stravian masakr kada su okupirali grad. Oni biljee primjere Salahudinove
tolerancije objavom potpunog pomilovanja siromanih Franaka. Isto je uradio i njegov brat Melik Adil
koji je otkupio stotine zarobljenika vlastitim imetkom. Zauujue je da je kralj Adil otkupio veliki broj
krstaa, a Heraklije to odbio. On je bio patrijarh i najvei crkveni velikodostojnik. Sakupio je ogromne
koliine crkvenog zlata i ponio ga sa sobom. Pred Salahudina je izvadio deset dinara i platio otkup.
Njegova kamena osjeanja mu nisu dozvolila da se smiluje sinovima svoje vjere koji su ga molili da ih
otkupi, iako su te riznice plod njihovoga znoja. Prenijet u dio koji govori o ovim kontradiktornostima:
Sultanu je reeno, dok je patrijarh odnosio bogatstvo i imetak kojeg je bilo u izobilju a kojeg nije utroio
na otkup siromaha i miskina: Zbog ega ne zaplijeni bogatstvo ovog krtice i upotrijebi ga u jaanju
muslimana? Odgovorio je: Neu uzeti vie od deset dinara. Ne elim kriti ugovor.17 Estenli, jedan od

franakih historiara, kae: Dolo je takvo vrijeme daje muslimanski sultan dao velianstvenu lekciju
dobroinstva i ojstva kranskom isposniku.
Salahudin ne samo daje ukinuo otkup siromanim kranima nego je i mnogima udijelio svoga
bogatstva. Ganulo gaje kada je vidio kako mnogi na leima nose roditelje ili bolesne roake. Naredio je
da mu dovedu jahae ivotinje, te ih je podijelio. Takoer im je dao i imetka. Kraljica Sibila mu je dola
plaui i traei daje prebaci kod mua Benablisa. Salahudin je udovoljio njenoj elji dajui joj vojnu
pratnju. Za njom je poao veliki broj ena i djece, Salahudin im nije htio stajati na putu. One su shvatile
njegovu toleranciju i vratile se plaui: Dozvolio si nam da napustimo Jerusalem bez otkupa, ali su u
njemu ostali nai muevi i braa koji se nisu u stanju otkupiti. Oni nas hrane
i tite, a veina su tvoji robovi. Pa, kada bi ih htio osloboditi i tako sauvati nau ast, nama nema
ivota bez njih. Dok su to govorile, suze boli i tuge su im lile iz oiju. Potaknut ovim prizorom,
Salahudin je gorko zaplakao. Naredio je da svakoj majci bude osloboen sin, svakoj supruzi mu i svakoj
djevojci otac. Bio je to prizor iju divotu pero ne moe opisati.
Salahudinov odnos prema zarobljenicima treba usporediti s ponaanjem krstaa o kojem govori jedan
od njih, to je prenio i preveo dr. Bejli: Jedan broj krana, koji su napustili Jerusalem, otiao je u
Antakiju. Vladar Antakije ih je protjerao. Zbog toga su se vratili u muslimanske gradove gdje su doekani
sa dobrodolicom. Bilo je i Franaka koji se nisu zadovoljili protjerivanjem svoje brae, ve su ih muili
i zlostavljali plijenei ostatke njihovoga imetka. Neki su urlali od gladi i padali po putevima iekujui
smrt. ak su i neke majke bile primorane baciti eljad u vodu, kao znak milosti, da bi ih spasile muka
gladi i bolesti. Nakon toga bi plakale kao lude, udarale se po licu i proklinjale svoju brau po vjeri.18
O Salahudinovoj toleranciji se proulo meu Francima. Posebno se prialo o njegovoj toleranciji
prema udovicama i enama. Dok je opsjedao utvrenje Berzija, dola mu je jedna djevojka i ispriala
kako se trebala udati za mladia koji je u njegovom ropstvu. Da se to nije dogodilo, svadba je trebala biti
juer. Priu su pratile suze, te Salahudin naredi da se zarobljenik oslobodi i dovede vjerenici. Poklonio
im je i neto imetka.
Poznata je i pria o majci kojoj je dijete oteto iz naruja. Otmiari su pobjegli, a majka nije bila u
stanju vratiti dijete. Potraila je Salahudinovu pomo. Salahudin je naredio da se dijete pronae, a nju
uveo u svoj ator ukazujui joj poasti... Ova pria je izvor brojnih umjetnikih djela zapadnjakih
autora. Izgleda daje veliki knjievnik Ali Tantavi prvi od arapskih pisaca otkrio ovu priu svojim divnim
stilom na stranicama asopisa Er-Risala pod naslovom Hejlana i Luis.19 Takoer, ova pria je bila izvor
brojnih radio drama.
U ovim trenucima radosti koji su obuzeli muslimane, Salahudin nije zaboravio uitelja i vou
Nurudina Zenkija. Znao je da je Nurudin pripremio minber koji je namjeravao postaviti u MesdidulAksu kada ga vrati muslimanima. Naredio je njegovo dopremanje kako bi ispunio elju ovoga viteza
ehida. Raspitao se ko je najvei hatib u zemlji da bi se prvi ispeo na minber. Reeno mu je da je to
Muhjudin Muhammed ibn Ali, poznat kao Ibn Zekij. On je to mogao najbolje obaviti. Salahudin ga je
pozvao. Prve dume nakon osloboenja El-Kudusa, Ibn Zekij se ispeo na Nurudinov minber. Odrao je
hutbu koja je personificirala osjeanja islamskih masa. Ta osjeanja su izrazile stotine pjesama od kojih
emo neke navesti u narednom poglavlju. Hutba je bila duga i vatrena. Situacija je zahtjevala opiran
govor koji bi dao oduka iskrenim osjeanjima koja su se akumulirala u duama slualaca. Evo nekoliko
citata iz te hutbe:

Ovo je pobjeda kojoj su otvorena nebeska vrata. Ubrzo e vam Allah dati jo slinih pobjeda. Zar
ovo nije grad o kome Uzvieni u Kuranu kae: Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom asu noi preveo
Svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki. Zar ovo nije grad radi koga je Allah, u vrijeme Jue,
zaustavio Sunce ne bi li ga osvojio? Zar ovo nije grad ije je oslobaanje Allah naredio Musau, pa su se
samo dvojica odazvala? Allah se na njih rasrdio zbog ovog grada i bacio ih u bespue.
Budite zahvalni Allahu to vam je dao snage i odlunosti za ono pred ime su ustuknuli Israilovi
sinovi, a bili su odabrani nad mnogobrojnim svjetovima. Budite Mu zahvalni to vas je osnaio u onome u
emu su posrnuli mnogi prije vas. Znajte, Allah vam se smilovao, da vam se ukazala prilika, te je
iskoristite. Ovo je va plijen, te ga se dokopajte. Znajte da se djela cijene prema zavrecima, a dobit
prema njenoj vrijednosti.
Ako vas bude dvadesetak izdrljivih, pobijedit e dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijedit e
hiljadu onih koji ne vjeruju, zato to su oni ljudi koji ne shvaaju. (El-Enfal, 65)
U hatibovim rijeima se ogleda velianstve-nost prizora, dostojanstvenost mjesta, te veliina
i ozbiljnost situacije.
Bitka za Akku
Nakon svih pobjeda koje su ga zamalo kotale ivota, Abdurahman en-Nasir je zamiljeno sjedio.
Ljudi su na njegovom licu primjeivali znake boli i iscrpljenosti. Ostavljao je dojam kao da nikada nije
pobjedio neprijatelja. Jedan od prisutnih ga, s uenjem, upita: O emu razmilja, Vladaru
pravovjernih? O pedeset ipo godina vladavine. Mislio sam o danima ispunjenim sreom i radou, i
shvatio da ih je bilo samo etrnaest. Sada ih mogu nabrojati -ree En-Nasir.
Ono to je Abdurahman en-Nasir kazao o svim strahotama vatrenih sukoba u kojima je sudjelovao,
mogao je kazati i veliki vitez Salahudin, ako se zanemari duina njihovih vladavina. Salahudin nije
osjetio trenutak smiraja od kako je isukao sablju u dihadu na Allahovom putu. Slast pobjede je osjetio
tek nakon osvajanja El-Kudusa. On tu pobjedu nije kuao kao brzoplet ovjek koji ne vodi rauna
o krajnjem ishodu. Njenim plodovima se sladio poput prekaljenoga junaka koji zna da e cijela
Evropa zadrhtati kada uje da je Jerusalem, radi koga se borila, pao u Salahudinove ruke. Znao je da e
vojske iz svih evropskih krajeva pouriti za osvetom. Preostali krstai na Istoku se nisu mogli
suprotstaviti Salahudinu. Ogromna pomo koja e im doi predstavlja prodornu snagu u buduem ratu.
Salahudin je podigao pogled prema nebesima molei Uzvienoga Gospodara za pomo. Jedino mu je On
ostao!
Salahudinove slutnje su se obistinile. Trei krstaki pohod prema Istoku je poeo. Predvodili su ga
njemaki kralj Fridrih, engleski Riard Lavlje srce i francuski Filip August. Trojica kraljeva su eljela da
njihova imena odzvanjaju i na Istoku i na Zapadu. Svaki je u grudima nosio jednu elju - da njegova
vojska stekne popularnost u kranskom svijetu i da Evropa padne pod njegovu vlast kada sazna da je ba
on Mesihov zatitnik.
elim se zadrati na stavovima daje bilo sedam krstakih ratova... Ovo je kardinalna greka, jer su
sedam krstakih ratova, zapravo, vei pohodi koje su predvodili kraljevi. Na drugoj strani, kontinuirani
dolazak ekspedicija koje nisu predvodili kraljevi nije se prekidao. Poetkom prvog krstakog rata smatra

se prvi dolazak Franaka. Drugi krstaki rat je pohod nakon Nurudinovog osvajanja Rehe. Trei krstaki
rat je poinjao sada, nakon oslobaanja El-Kudusa. Tokom ova tri pohoda, krstaki odredi su stizali
preko mora i besprekidno se iskrcavali na arapske obale. Zbog toga je obaveza svih prouavaoca
krstakih ratova da dobro promisle.
Vojske trojice kraljeva su se uputile prema Istoku. Salahudinove slutnje su se obistinile. Kada mu je
stigla ova nemila vijest, bio je u opsadi tvrave Sekif u Debelu. Shvatio je da je vrijeme nastupilo, sva
upozorenja su ukazivala da e neprijatelji napasti Akku.Taj grad je Salahudin osvojio, ali nije protjerao
Franke. Kao da je mislio da e ga oprost sauvati njihovoga zla. Sazvao je ratno vijee i razmotrio
situaciju sa svih aspekata. Na vijeu su se javila dva miljenja. Prvo, ujedno i Salahudinovo, bilo je da
islamska vojska treba krenuti prema obali i sukobiti se s dolazeom vojskom prije nego ova stigne do
akkanskih zidina. Drugo, miljenje veine, bilo je da vojska treba otii do Akke i tu ekati sukob.
Salahudin je smatrao da e krstai, ako krenu svim snagama prema Akki, odabrati prikladno mjesto za
napad. Tako e diktirati tok borbe. Njihova vojska e opkoliti Akku i tako e ona biti u njihovoj aci, a i
muslimanska veina u njoj do kojih nee stii osnovne ivotne potreptine. Akkanski Franci e pomagati
krstae. Grad e biti izloen dvostrukom iskuenju: unutarnjem i vanjskom.
Ovo je bilo Salahudinovo miljenje, ali ga nije imao ko uti. Odustalo se od ideje napada na obali
kojim bi se zaustavio nadolazei talas. Vojska se uputila prema Akki. Salahudin je stalno traio vojnu
pomo Sama i Egipta. More je bilo krcato franakim laama koje su nosile na hiljade vojnika i ogromnu
ratnu opremu. Sa ovom flotom, krstai su mogli okupirati svakoga ko bi doao pomoi gradu i zadrati
dobrovoljce koji bi se odazvali Salahudinovom pozivu. Salahudin je razumio kritinost momenta. Glavna
briga mu je bila pronai otvor u gradskim zidovima preko koga bi iteljima poslao neophodne stvari da bi
mogli pruati otpor. Hroniari navode da Salahudin tri dana nije pojeo ni zalogaj hljeba. Manje arke su
potrajale mjesec ipo, sve dok krstai nisu sakupili snagu za odluujui korak Rasplamsala se estoka
bitka u kojoj je islamska vojska trijum-fovala, ali nakon pada hiljada ehida... Taj gubitak se nije mogao
nadomjestiti.
Po stiavanju situacije, Salahudin je sakupio viteze i predloio im nastavak bitke jer je Akka i dalje
bila pod opsadom. Krstai su se povukli ne bi li prikupili jo vojske. Veina je smatrala da vojsci, nakon
tekog zamora, treba odmor i da franako povlaenje obeava predah. U kratkom vremenu e se osvjeiti.
Bila je zima, nije kodilo kratko zaustavljanje vojnih aktivnosti. Vojnicima koji su eljeli posjetiti
porodice to je dozvoljeno, ali pod uvjetom da se vrate odmah nakon prestanka kia. Straari su ostali oko
gradskih zidina nastojei pruiti osnovne potreptine opsjednutom gradu.
Tako je uspostavljen spontani mir. To je mir bez zapisanih uvjeta, mir koga je diktirala zima. Put
preko koga se stupalo u vezu s gradom nije bio nimalo lahak. U mnogim sluajevima je bio jednak
samoubilakim akcijama koje su se zavravale kiom strijela onih koji su se nou pokuavali uvui u
grad. To se dogaalo nakon to bi plivali morem nosei potreptine koje su trebali prebaciti preko zida
na kakvo sigurno mjesto. Ovi portvovani komandosi su ostvarili zadivljujue podvige. O jednom od njih
u govoriti posebno elei objasniti veliinu njegove portvovanosti. To je heroj Isa el-Awam, koji je
uradio ono to ne bi mogla deseterica! Ali, kako je tekla bitka?
Krstai su poeli borbu crkvenim slubama kojima su eljeli raspaliti osjeanja boraca. Krstaki kralj
je elio da pred vojskom ide Evanelje na zelenoj prostirci koju e nositi etverica sveenika, svaki sa
po jedne strane. U isto vrijeme, recitirat e svete knjige. Njihovo desno krilo, koje se nalazilo nasuprot
muslimanskog lijevog krila, krenulo je. Salahudin je htio ohrabriti borce, te je lino stao ispred vojske. S

njegove desne strane je bio Melik Efdal, a okolo generali. Salahudin je dobro poznavao potencijale
bokova, prethodnice i pozadine. Meu vojnicima su bili Kutbudin ibn Nurudin (vladar utvrenja Kifa),
Husamudin ibn Ladin (vladar Nablusa), kralj Muzafer Tekijudin ibn Umer (vladar Haleba) i grupa
kurdskih, sindarskih, kehranijskih, mehranijskih i esedijskih emira. Svi su izgarali iekujui borbu.
Neprijatelj je poeo bitku pokreui lijevo krilo. Njih je, u estokom protuudaru, doekao Muzafer.
Sultan je shvatio jainu napada, te je pourio u pomo. Ljudi su se izmijeali u vrevi borbenih poklia.
Sultan je obilazio muslimanske redove uzvikujui: Dobrodola pogibijo na Allahovom putu! Prolazio
je kroz redove, a oko njega su padale strijele - nije se obazirao! Iznenada je njegov poloaj otkriven, uz
njegaje ostalo samo pet viteza. Nije ustuknuo, ve je nasrnuo sabljom na neprijatelja. Muslimani vidjee
da je Salahudin skoro sam, te se poee grupirati oko njega. Neke kukavice i malodunici pobjegoe iz
ratne vreve, ali je Sultan uspio sakupiti viteze koji su se estoko borili. Opazivi krstake vojnike kako
silaze niz brdo, nije dozvolio mudahidima da ih slijede dok im ne okrenu lea. Nakon toga ih je napao i
prestravio. Mnogi su pali mrtvi. Dali su se u panian bijeg, muslimanske ete su ih slijedile. Bitka je
potrajala skoro do akamskog ezana. Muslimani su klanjali ikindiju i otpoinuli.
Salahudin je okupio savjetnike pokazujui radost zbog pobjede. Sa njime, rame uz rame, u najveem
plamenu bitke bio je kadija Isa el-Hekari, veliki pravnik i uenjak. Nije se odvajao od britke sablje.
Dokazao je hrabrost i zadivio Sultana. Treba spomenuti daje kadijin brat Zahirudin poginuo toga dana.
Emiri su mu prilazili kadiji iskazujui sauee,
a on se radosno smijao: Ovo je dan estitanja, a ne sauea. Moj brat je postao ehid.
Salahudina su brinuli krstaki tornjevi. Bili su visoki pet spratova i krcati borcima. Okruivali su
akkanske zidove. Sa njih su muslimane unutar zidina zasipali kiama strijela. Takoer su bacali
i vatrene lopte kojima su palili stanove. Tornjevi su bili obloeni koom natopljenom siretom.Ta
koa je sprjeavala irenje vatre koja je dolazila od muslimanskih strijela. Vatrene strijele su dopirale do
tornjeva, ali nisu davale rezultata. Sultan je pogoen razarajuim dejstvima tornjeva. Naredio je juri
kako bi odvratio Franke od granatiranja grada. Krstaka vojska se razdvojila na dvije grupe: jedna se
borila sa Salahudinom, a druga napadala okupirane unutar gradskih zidina.
Borba je trajala osam dana, a tas nije pretegnuo ni na jednu stranu. Zatim je doao izlaz odakle se nije
ni oekivalo. Jedan Damaanin, naftni strunjak koji je znao kako ugasiti ili rasplamsati vatru, doao je
Salahudinu. Obavjestio gaje da zna lcako zapaliti tornjeve i neutralizirati utjecaj sireta kojim je
natopljena koa. Kareku mu nije vjerovao, mislio je da se radi o ali. Salahudin ree: Nita nas ne
sprjeava dati mu alat, neka pokua. Ako uspije, hvala pripada Allahu. ovjek je bacio nekoliko kotlova
bez vatre. Nita se nije dogodilo. Franci se poee sakupljati na vrhu tornja ismjehujui ga. Neki
su igrali i pjevali bez ikakvog srama. Damaanin je pripremio zamku: bacio je raspaljene lonce od
kojih je velika vatra zahvatila toranj. One koji su do sada igrali obuze panika. Poeli su vritati.
Prestravljeno su naputali tornjeve. Vrijedni zanatlija je bacao vatrene granate dok nije zapalio sva tri
tornja. Svi koji su se nalazili u tornjevima su se razbjeali. Salahudina je to snano obradovalo te je
Damaanina obilato nagradio, ali on odbi i u zanosu ree: Doista sam ovo uradio radi Allaha, ne treba
mi nagrada od Sultana.
Pad tornjeva je snano odjeknuo meu Francima. Iznenada su prekinuli borbu, kao da su se povukli.
Sultan je poslao radosne vijesti o pobjedi prema Samu, Egiptu i Poluotoku. Zatraio je pomo sa istoka i

emiri su se, jedan za drugim, uputili ka ratitu bez kolebanja i odugovlaenja.

Stanovnici okupiranog grada su pokazali veliku vrstinu pred neprijateljem. Vodili su rauna o
ekonominosti hrane kako civile ne bi izloili gladi koju, neminovno, prate bolesti. Allahova milost je
bila da toranj Ez-Zebab sauva gradsku luku i upozorava na prilazak neprijatelja. Kroz njegov tjesnac su
prolazili muslimanski brodovi s potreptinama. Franci su se uvjerili da je ovaj toranj snana potpora
muslimanima unutar i van gradskih zidina. Poeli su ga granatirati u nadi da e ga spaliti, ali ih je otpor
branilaca uinio
nemonima. Shvativi da im se gubici poveavaju
i izgubivi nadu u uspjeh, odluie odustati od daljih pokuaja unitenja tornja.
Franaka vojska je kontinuirano pristizala.To je izazvalo Sultanovo neraspoloenje, te mu je psihiko
stanje poelo utjecati i na zdravstvenu stabilnost. Razbolio se od ute groznice od koje su bolovali
i muslimanski i franaki vojnici, jer je zaraza bila poput kie koja pada na sve strane. Muslimani su se
pobojali za Salahudinov ivot. Smatrali su da ga treba izdvojiti u zaseban karantin, van bojnog polja,
kako bi se odmorio i spasio jaega utjecaja groznice. Ali on je to odbio govorei: Ako moram umrijeti,
onda neka Salahudinova smrt bude na bojnom polju.
Sultanovu bol uveao je dogaaj kada su lae iz Egipta s opskrbom za borce i civile u opkoljenom
gradu, pogoene snanim -vjetrom, potonule. To je imalo loe posljedice na izgladnjele unutar i van
grada koji su ekali zalogaj hrane. Salahudin se uputio uenjacima traei da ue ajete Allahove knjige i
citiraju hadise Allahovoga Poslanika kako bi mu razgalili srce. To je imanski lijek koji je Salahudin
konzumirao u trenucima kriza i uvijek nalazio smiraj.
Evropske vojske su i dalje pristizale... Sva njihova briga usmjerena je na osvajanje Akke, ali je rov
oko grada sprjeavao prodor. Zbog toga su se usredsredili na njegovo zatrpavanje kamenjem, stijenama i
zemljom htijui brzo prodrijeti unutra. Ni opkoljeni muslimani nisu utjeli na neprijateljske aktivnosti.
Peli su se na zidove i granatirali radnike na premoavanju rova. Sirenje plamena je sprjeilo nastavak
radova. Grupa portvovanih dobrovoljaca je odluila, pod zatitom ratnika, napasti rov i eliminirati
prijetnju. Ovo je bio poduhvat bez premca.
Salahudin je elio omesti krstae snanim napadom, ali se naao pred iskopanim rovovima, nemoan
doprijeti do njih. Mnogobrojnost krstake vojske je imala odluujui utjecaj, naroito u pomorskim
borbama. Krstake flote su napadale muslimanske brodove koji su stizali iz pravca Egipta. Kapetani su
naredili spaljivanje brodova kako hrana ne bi pala neprijatelju u ruke. Tako su lae spaljene, a da to nije
donijelo nikakvu korist krstaima.
albe okupiranih stanovnika na estinu napada i nedostatak hrane su se umnoile. Salahudin je bio
primoran pregovarati o kapitulaciji, nakon to su krstai premostili rov. Nakon munih pregovora koji su
trajali tri mjeseca, Salahudin je prihvatio teke uvjete primirja. Najtei je bio predaja grada sa svom
ratnom opremom i bogatstvima. Muslimani su morali isplatiti dvije stotine hiljada zlatnika za otkup
zarobljenika, osloboditi hiljadu i pet stotina krstaa i vratiti Hristov krst. Ono to je najjasnije ukazivalo
na prijevaru jeste ubistvo tri hiljade ljudi prije naputanja poloaja. Sultan se iznenadio ovom podlom
prevarom, te je odbio poslati novac i krst Francima.

U Bici za Akku, Sultan se borio protiv vojske kojoj se muslimani nisu mogli suprotstaviti.
Muslimanski vladari Sama, Egipta i Poluotoka su uloili maksimum, nijedan se nije ogluio. Neki
historiari pokuavaju marginalizirati vojne aktivnosti i vjerski faktor u ovom pohodu dokazujui da su
predvodnici Treeg krstakog rata gajili line ambicije bez velikog vjerskog poticaja. Realnost je
drugaija, ovakva ruilaka oprema i snana vojska se ranije nisu sretali. Takoer, dva prethodna rata
nisu liena linih ambicija grofova koji su doli proiriti posjede. Oni koji iznose ovakve tvrdnje nastoje
umanjiti Salahudinovu veliinu i hrabrost. Zbog toga prave komparacije izmeu prolosti i sadanjosti ne
fokusirajui se na istinu. Miljenje ove grupe najbolje je iskazao profesor Muhammed Ferid Ebu Hadid:
Sve ovo nam ukazuje da voe Treeg krstakog rata nisu srljali kao u prethodnim ratovima. Imali su
odreene ciljeve i namjere. Svakoje teio ostvarljivom cilju.20
Daje profesor Ferid promotrio uzastopne dogaaje i snane napade krstake vojske o kojima je sam
govorio, shvatio bi da je Trei krstaki rat bio najpohlepniji. Jer je on, zapravo, posljedica oslobaanja
El-Kudusa to je snano potreslo Crkvu. Naravno, sudbina Akke nije nimalo sretna, ali rat je nadmetanje.
Jedan danje uz tebe, drugi protiv tebe - kao to kae poslovica.
Pomorski komandos
Kia je tiho rominjala po mirnoj rjenoj obali, obuzetoj nonom tiinom. Ribolovaki amci su se,
pred naletima vjetra, ljuljali desno-lijevo. Hladnoa je izazivala jezu na tijelima ribolovaca, miii su
neprestano drhtali. Uprkos tome, oni i dalje veslaju trudei se stei to nafake. Sakupili su mree sa
ulovom. To je trajalo sve dok se nije zauo saba-hski ezan i prvi zraci svjetlosti poeli otvarati put.
Ribolovci su, jedan za drugim, kretali ka kuama, zadovoljni dobrom koje im je Allah dao, bilo ono malo
ili veliko.
Sa njima se vratio i Isa el-Awam koji se uputio prema tronoj kolibi. Pozvao je suprugu Selmu elBekriju da preuzme ulov i, s prvim sunanim zracima, raznese ga po kvartu. Ali, nije bilo odgovora.
Traio je na svakom mjestu, ni traga. Isa iznuren sjede na prag. Poeo je razmiljati o jueranjem
razgovoru. Prijetila je da e napustiti kolibu i prikljuiti se Salahudinovoj vojsci koja je bdjela oko ElKudusa. Tamo e raditi to rade i ostale ene -pripremati hranu, nositi pomo, pojiti edne i lijeiti
ranjene.
Narugala se muu korei ga. Pozivala ga je da se prikljui pobjednikoj vojsci i izvri obavezu kao
mukarac i musliman. Ophrvan gorkim bolom, Isa joj je odgovorio: Ja nisam vian kopljima i borbi. U
mladosti sam udio nauiti jahati konje i sukati sablju, ali je mrana priroda moj bijedni trud svela u
troguao amca, mree i rijeke. Supruga mu odgovori: Svaki ovjek ima sebi svojstven nain borbe i
izdrljivosti. Kada se uputi na bojite, pobjedonosni vojskovoa e te postaviti onamo gdje e
koristiti. Poeo je mucati, ne znajui ta odgovoriti.
Isa je shvatio da se njegova hrabra ena uputila na bojite odazivajui se asnom pozivu u dihad.
Osjeao je bol u srcu vidjevi slabanu enu koja se povinovala snanom entuzijazmu i, radosna oka i
nasmijana lica, izloila opasnosti. Usporedio je njenu snanu odlunost i svoju malaksalu kolebljivost, i
krv mu je prokljuala u venama. Uzeo je prtljag i uputio se prema El-Kudusu.
uvi kako se u daljini prolamaju glasovi tekbira i tehlila, Isaa obuze radost. Odluno se uputi prema
jednom vojnom atoru i zatrai susret s nekim od komandanata muslimanskih odreda. Zatraio je da mu
odrede posao u skladu s njegovim sposobnostima. Komandant je razmiljao, te se dosjeti da ga namjesti u
flotu s kojom e vazda biti na moru. Isa je, obzirom na svoju profesiju, mogao roniti u mrane dubine i

spaavati bogatstvo i alat koji padnu u more. Ovaj ovjek je osjetio veliku sreu kada mu se pruila
prilika krenuti jednim od puteva dihada. Novi posao je prihvatio s radou i zadovoljstvom. Iskreno je,
u drutvu pomoraca, obavljao borbene zadatke. Borio se s talasima i gledao oi u oi sa smru. Mnoge
dragocenosti je spasio.Tako mu je porastao ugled meu prijateljima. Admiral Husamudin Lulu je pisao
Salahudinu o Isaovim talentima i sposobnostima.
Vrijeme je prolazilo, a vatra i plamen borbe su sve vie buktali. Dvije suparnike vojske su
pokazivale hrabrost vrijednu svake hvale. Bajrak istine je uzdignut, islamska vojska je pobjedila. ElKudus je pao u muslimanske ruke, krstaima je dolo ponienje. Njihova otrica je istupljena, mrzovoljno
su oborili glave. Veliki broj ih je, na hiljade, pao u ropstvo. Ljudi su mislili da e Salahudin s njima
uraditi ono to su oni uinili muslimanima osvojivi Jerusalem. Nisu ostavili ni djevojku u sobi ni
klanjaa u damiji niti starca u stolici. Konji su plivali u krvi i njome obojili noge i stomake. Da, ljudi su
mislili da e se veliki vitez osvetiti, ali su upoznali ovjeka koji oprata i tolerira.
Salahudin je proslavljao Allahovu pomo u ogromnoj povorci. Postavio je ator u kojem je bilo puno
njegovih pomonika. Primao je junake, jednog po jednog. Sa svakim vojnikom se rukovao
zahvaljujui mu na uloenom trudu i pomoi. U njegovoj sviti su bili emiri i generali koji su ga
obavjetavali o iskuenjima svakoga vojnika. Pobjedonosni vladar se radovao smijekom olakanja i
odmora. Dolo je vrijeme za Isaa el-Awama. Admiral islamske flote, Husamudin Lulu se obrati
Salahudinu:
- Vladaru, ovo je vjet pliva. Lino se bacao u talase i na pleima iznosio eljezne elemente koji
bi pali u more. Koliko je samo spasio dragocjenosti koje su doprinijele pobjedi.
Salahudin se, nasmijan, krenu rukovati s njim, ali opazi vedru i nasmijanu enu kako prolazi kroz
redove vojnika. Stie do Isaa, radosno ga zagrli i uzbueno upita:
- Zar si i ti ovdje, moj estiti muu?
- Selma! Iao sam kuda si htjela.
Salahudin saznade istinu o ovim suprunicima, te postieno obori pogled i okrenu se u stranu dok se
ne puste iz alosnog zagrljaja. Dirljivi prizor se okonao, Salahudin pozva Isaa. Osmehujui se, upita ga
za enu. Kadija Behaudin ree:
- Vladaru, ovo je Selma el-Bekrija, jedna od najhrabrijih ena i najestitijih gospoa. Lino je
nosila ranjenike sa bojnog polja u bolnike atore. Zatim je nosila poruke onamo kuda bih joj ja rekao.
Vraala bi se s odgovorom u najbrem moguem
roku. Allah je poivio kao enu punu smjelosti i odvanosti.
Salahudin ustade i obrati se Selmi i Isau:
- Kako ste vi divan brani par iji je susret sudbina uinila velianstvenim.
Proslava se zavrila raskono. Suprunici su se uputili ka skromnom atoru van gradskih zidina.
- Sta misli, hoe li se na boravak ovdje oduiti? - Isa upita svoju voljenu.

- ula sam od nekih generala da e se krstai ubrzo osvetiti. Samo ekaju pomo. Evropa se nee
smiriti nakon gubitka koji joj je zadao Salahudin. Godinama su iz Evrope dolazile vojske, jedna za
drugom, kako bi zatitile El-Kudus. Neminovno e izludjeti kada saznaju da im je viegodinji trud
propao. Ali, ja sam sigurna da e Salahudin ostvariti pobjedu.
- Allah zna da eznem za borbom. Novi ivot mi je uao u krv, kola mojim venama. Gorko se kajem
za svaki dan proveden u stjecanju beznaajne opskrbe. Da nije bilo tebe, moja draga Selma, ja bih i dalje
ostao beznaajan i nepoznat. U dubini due osjeam nitavilo. Trpim unutranji sukob izmeu nemoi
lukavstva i elje. A sada mi se ini da sam vladar vode i vitez mora.
-Tvoje krstarenje e se proiriti i postat e voa flote i vitez talasa! Salahudin e se tobom ponositi
pred velikaima.
Ubrzo se zau dobo. Muslimani su znali da rat zapoinje i da su oekivani odredi krenuli sa Zapada.
Stigli su evropski kraljevi na elu sa Fridrihom, Riardom i Filipom Augustom. Za njima se kretala
bezbrojna vojska s neprocjenjljivim koliinama oruja, opreme i brodova. Salahudin je sakupljao vojsku
i na odgovarajua mjesta postavljao junake. titio je gradove i tvrave koji su se mogli zatititi. Ogroman
dio vojske se uputio prema Akki i drao je u snanoj opsadi. Arapi unutar gradskih zidina su podnosili
razliita iskuenja i preivljavali teke trenutke. S druge strane, vojska izvan gradskih zidina je bila u
stalnim, krvavim i gorkim sukobima s krstaima. Pobjeda je varirala: nekada bi zablistao polumjesec, a
nekada pobjedio krst.
Salahudin je razmiljao o opsjednutima u gradu. Ostali su bez hrane i vode, neprijatelj ih je opkolio.
Nisu imali snage izbaviti se. Kako stii do njih i saznati u kakvom su stanju, ta zapravo imaju od hrane i
opreme? Dugo je razmiljao... Sinu mu ideja da iskoristi Isaa el-Awama. On je vjeti pliva, moe
neprimjetno roniti morskim dubinama, prenijeti poruke zatoenicima unutar grada i odnijeti im zlata i
srebra koliko je u mogunosti. Zatim e se vratiti i predoiti realnu sliku onoga to je vidio
i ostavio iza sebe. Moda, tajnom misijom uspije pribaviti veu korist od odreda i vojski. Ovako je
Salahudin razmiljao, poslao po Isaa el-Awama
i izdao mu naredbe i oporuke.
Vjeti komandos je morao roniti pored franakih laa a da ga niko ne primijeti. Stigao bi do visokih
zidina, dounjao se do tjesnaca kroz koji se provlaio, a zatim s porukom i kesama doao Behaudinu
Karekuu, upravniku grada i voi muslimana, i obavijestio ga o Salahudino-vim eljama. Nakon
zavrenog posla, vraao bi se Salahudinu s prijedlozima i planovima. No je bila pozornica njegove
avanture. ekao bi da neprijatelji pospu i zaranjao trudei se da se niim ne otkrije. Nekada bi udario u
lau ili stijenu, ali je podnosio sve potekoe samo da bi stigao do obale. Na obali bi pogledao na sve
strane i, kada bi bio siguran, pourio ka cilju. Dugi dan bi provodio unutar zidina, a kada bi nastupila no,
vraao bi se vladaru s porukama i vijestima.
Koliko je samo cie zime, strahote tame, morskih udaraca i hladnoe podnio! Ali bio je sretan i
smiren. Ispunjavala gaje unutarnja toplina. Njegovo snano vjerovanje je ruilo svaki strah i jezu!
Izvravao je misiju dok muslimani njegovom zaslugom nisu ubrali naljepe rue uspjeha.
Jedne veeri, kao po obiaju, krenuo je s kesama zlata prema Karekuu. Zaronio je u hladne i osore

morske dubine. Bio je miran, nije pridavao vanost strahu. Muslimani su ekali njegov povratak, ali
je okasnio.
Iz Akke je stigao golub pismonoa s vijeu da Isa u Akku nije donio nita. Ljudi se poee pitati i
pretpostavljati ta se dogodilo. Bilo je onih koji su govorili da ga je obmanulo zlato, te ga je zgrabio i
pobjegao. Drugi su govorili kako je pao u franake ruke. Na kraju je otkrivena bolna istina. Muslimani su
pronali plutajue tijelo koje se polahko pribliavalo obali. Hitro su ga okrenuli i vidjeli daje to Isa elAwam. Neprijateljska strijela mu je pocijepala utrobu. Bol je bio jo vei kada su nali njegov pojas, na
sred kojeg je bila kesa sa zlatom, cijela, bez ijednog dinara manjka. Vijest je dola do Salahudina kome
zasuzie oi. Naredio je da ga ukopa velika skupina muslimana.
Jedne veeri je kadija Behaudin ibn Sedad etao obalom i vidio enu kako pliva.To gaje zaudilo, pa
se okrenuo dok se ona obue i ode u svoj ator. Pratio je htijui saznati ta je u pitanju. Vidio je daje to
Selma el-Bekrija, Isaova supruga. Blago je upita ta ini, a ona spremno odgovori: Zar nije moja
obaveza nauiti plivati, nastaviti misiju Isaa el-Awama i stei ehadet? Kadija je s divljenjem pogleda i
ree: Istinu je rekao Salahudin kada je kazao: Kako ste vi divan brani par iji je susret sudbina uinila
velianstvenim.
Sjete i bolovi
Junak je kao i svaki drugi ovjek, podnosi bol
i tugu kao to uiva u radostima i blagodatima. ovjek koji je sposoban suprotstaviti se vojskama
cijelog jednog kontinenta koji je angairao sve svoje flote, topove i korpuse da bi napao njegovu
ogranienu vojsku... Ovakav junak mora osjeati vie bola nego radosti. Teke nedae esto zamagle ono
to bi moglo izgledati kao radost.
Vidjevi daje suoen s napadom itavog kontinenta, Salahudin se obratio onima od kojih bi mogao
dobiti pomo. Odluio je poslati pisma emirima pobuujui islamsku brigu, kako bi svi zajedno bili u
istom rovu. On je branio islam a ne samo sebe.
Pisma je dotjeralo pero kadije Fadila, ali su njegova znaenja i poruke nadahnuti od Salahudina.
Opise kriza i nesrea Kadija nije mogao izraziti bez oslanjanja na ideje onoga ko ih je preivljavao. Ovo
pismo je napisano u knjievnom stilu koji ne odlazi tek tako. Nuno je da snana ideja i plam-tea
osjeanja ovladaju elementima utjecaja, a ta preovlaujua ideja je, zapravo, bila Salahudinova.
Ova osjeanja su vatra koja je plamtjela u dubini njegovoga srca.
Salahudinove muke i patnje je najbolje izrazio Halil Mutran, kada je govorio o slinom stanju:
ovjeku zadaje boli to su Sinovi njegovi nemarni.
Svi su spremni suprotstaviti se neprijatelju Ali branilac je ipak jedan.
Salahudin je stajao pred itavom Evropom predstavljajui muslimane. Meu tim muslimanima je bilo
onih koji su kovali zavjere umjesto da se ujedine. Bilo je i onih koji su s neprijateljem stupali u savez i
otkrivali mu ono to nije smio znati. Najmanje tete su nanosili oni koji su se povlaili u domove i
zadovoljili sluanjem vijesti o Salahudinovim podvizima, a mogli su biti njegova desna ruka. Zar ovakav

junak, pored svega ovoga, nee osjeati bol i tugu kada alje pisma s vapajima za pomo i podrku.
Salahudin je elio da abasijski halifa potpomogne dihad i autoritetom probudi i pod jedan bajrak
ujedini Sam, Egipat i Deziru. Odmah po padu fatimijskog hilafeta, Salahudin je pisao abasijskom halifi
pojanjavajui opasnost koja prijeti islamu na svakom mjestu ukoliko krstaka Evropa uspije zavladati
Egiptom i Samom. Abasijski halifa El-Mustedi billah se obradovao pismu, te mu je odgovorio: Saznao
sam da ti je neprijatelj najblii komija. Nee biti dobar komija islamu sve dok neprijatelju ne bude
lo. Zbog toga nema opravdanja ostaviti borbu ivotom i imetkom, iako drugi nalaze opravdanja. Vladar
pravovjernih nije zadovoljan da neprijatelje susretne pruenih ruku. Vladar pravovjernih eli da zemlju
koja je u njihovim rukama napadne najveom estinom i da im presudi presudom kojom je Allah,
jezikom Sada21, presudio plemenima Benu Kurejza i Nadir, posebno kada je u pitanju El-Kudus. To je
drevni islamski grad. Ve dugo vremena se ali zbog ropstva koje ga je zadesilo. Rije tevhida se ali na
udaljenost ovog grada. Napadni ga estoko, ako je on imao godinu Hudejbije, nakon nje e doi godina
osloboenja.
Ovi fragmenti ukazuju na sutinu halifinog pisma. Kakvu je pomo pruio Salahudinu osim to mu je
pojasnio ono to je ovaj ve postigao? Vitezu nije trebala naredba da se bori protiv krstaa. To je put na
kojem je proveo itav ivot. On je traio od halife, ako mu nije mogao pomoi u ratnoj opremi, da bar
poalje pisma muslimanskim vladarima naglaavajui nunost pomaganja Salahudinu. Da dou u jedan
saf i pod jedan bajrak kako bi zatitili islam. Vrhunac uvredljivog cinizma je halifina poruka: Zbog toga
nema opravdanja ostaviti borbu ivotom i imetkom, iako drugi nalaze opravdanja, jer si ti u njihovom
komiluku. Zar muslimani imaju opravdanja gledati Salahudi-nov poraz, jer nisu u susjedstvu krstaa, a
bitka e pokucati na vrata i Salahudinu i onima koji su malo dalje od njih. Kao da mu halifa eli poruiti:
Ja imam opravdanje ako te Bagdad prepusti na milost i nemilost krstaima, jer se on ne granii sa ElKudusom.
Halifino pismo je ostavilo lo dojam na Salahudina. Salahudin je podigao bajrak dihada, i s pravom
je oekivao sutinsku pomo koju je halifa autoitetom mogao ostvariti obraajui se onima koji su u
tajnosti kovali zavjere protiv njega da zaborave bolesne egoizme i poure suprotstaviti se neprijatelju
pod zajednikim bajrakom. Allah voli one koji se na Njegovu putu bore kao da su bedemi optoeni
olovom. Kada bi vladari saznali daje halifa odabrao viteza koji e predvoditi otpor i pozvao ih da ga
podre, nestalo bi veine faktora koji su uzrocirali trvenja.
Salahudinovi okraji s neprijateljima su se namno-ili. On je smatrao da kontinuitet borbi treba biti
podstrek muslimanskim vladarima da mu pomognu. Bilo mu je neshvatljivo da budu indiferentni na poar
koji e ih uskoro zahvatiti. Takoer je shvatio da abasijski halifa nije svjestan nadolazee poasti.
Bagdadu je poslao otvoreno pismo u kojem na najbolniji i najosjeajniji nain opisuje muslimansko
ponienje i franako jedinstvo, franaki entuzijazam i muslimansku indiferentnost. Pismo je poeo opisom
Franaka:
Islam je iskuan ljudima koji ele smrt. Oni su se odazvali pozivu i ostavili dvoje voljenih:
otadbinu i posao. Odrekli su se onoga emu su bili privreni: porodice i doma. A sve to pokoravajui
se svojim sveenicima. Uprkos siromatvu, ne trae bogatstvo. Uprkos velikom trudu i zalaganju, ne
obuzimaju ih dosada i umor. Bacaju se na otrice sablji poput skakavaca. Napadaju u skupinama
naoruani strpljivou i vrstih prsa. Rimski papa im je uskratio jelo i pie i rekao: Ko ne krene
prema Jerusalemu, kod mene mu je sve uskraeno. Nema mu enidbe niti jela. Zbog toga se
meusobno podstiu na pohod i ude za obeanim danom. Sve to prati ekstremno slijeenje zablude i

upornost na stranputici.
Sljedbenici islama, za razliku od njih, pate od zlovolje i nestrpljivosti. ak se i razjedinjuju,
izmiu i ne vraaju. Ulau neto imetka, a kada prisustvuju, to ne ine ujedinjenih srca.22
Situacija je toliko uzavrela da je halifa Mustedi napustio Bagdad i otiao emirima koji su bili pod
abasijskom zastavom, traei da se posvete borbi za islam. Salahudin mu je ispriao kako je rimski papa
izdao dekret kojim zabranjuje hranu i enidbu svima koji su sposobni otputovati u Svetu zemlju.Takoer
gaje obavjestio o velikom aru i entuzijazmu mladih kranskih djevojaka u borbi ija se tijela nalaze
razbacana i probodena kopljima irom bojnih polja.
Moje uvjerenje je da je ovo ili njemu slino pismo poslato i muslimanskim kraljevima i vladarima.
Ali ih se veoma mali broj odazvao. Da nije bilo Allahove milosti prema islamu, katastrofa bi bila mnogo
vea i groznija. Kaem da su ovakva pisma slata i ostalim muslimanskim kraljevima, jer sam itao pismo
Kadije Fadila marokanskom kralju El-Mensuru Jakubu ibn Jusufu ibn Abdulmuminu, nakon Oslobaanja
El-Kudusa. U pismu se trai materijalna i vojna pomo, jer ih Evropa iznova napada s ogromnom
vojskom elei povratiti El-Kudus. U pismu se navodi da su evropski ratni brodovi ispunili morske luke i
obale. El-Mensur ima sline brodove, to bi moglo biti od koristi u predstojeoj bici. U pismu stoji:
S morem se u brojnosti i veliini moe jedino nadmetati Vaaflotajerje golema, i polovina je
dovoljna. Ona moe Allah joj poveao mogunosti -pomoi Sam velikim brojem brodova i britkom
otricom. Moe obuzdati zlo nasilnike sicilijanskeflote i sprijeiti je da krene sa svog ostrva, tako to
e se uputiti prema njemu prije nego ona krene u zloinaki poduhvat. Tako e na Gospodin i njegovi
potomci stei veliku slavu i lijepu uspomenu, nevjernicima e zadati udarac koji e uiniti da sunce
pobjede zablista sa Istoka (Maroka).
Salahudin se ponadao da bi mu El-Mensur mogao pomoi flotom i sa njim stati na put neprijatelju.
Ako to nije mogue, onda barem treba blokirati sicilijansku flotu koja je prolazila pored Maroka,
namjeravajui napasti Salahudina, i zaustaviti zlo prije nego se dogodi.
Vitez nije vidio nikakve rezultate pisma koje je uputio preko emira Abdurahmana ibn Munkiza, ali
nije oajavao. Pourio je s drugim pismom. Pismo je poinjalo hvaljenjem El-Mensura i opisom njegovih
velianstvenih podviga u odbrani vjere. Zatim je govorio o zajednikoj borbi protiv krstake najezde
kako bi se sauvao El-Kudus. Rimskog papu je razjarilo gubljenje El-Kudusa, te je poslao ogromnu
vojsku.
amski nevjernici su potraili utoite kod zapadnjakih nevjernika. Odazvala im se i pjeadija i
vitezi, i stari i mladi, u grupama i pojedinano, preko mora i kopna, na brodovima i na jahalicama.
Nije im trebao kralj koji e ih sprovesti niti povodac na kojem e ih dovesti. Svi su krenuli odazivajui
se biskupovom pozivu. Nije im trebalo strogo nareenje. Nevjernici su okupiranoj brai u Samu
donijeli svega i svaega. Njihove utvrde su ispunili svime potrebnim: hranom, piem i alatima.
Gradove su ispunili borci i bogatstva.
Svaki zrak sunca koji zasijaprekriva veliko more neprijateljskih vojnika. Kompenzirali su svakog
poginuloga i popunili zalihe. Svakodnevno ih pristie sve vie. To to su u opsadi vie ih ne pogaa.
More im je pruilo ono to im je kopno uskratilo. Broje oko sto hiljada, ili ak i vie. Kada god ih
vihor smrti odnese, oni dobij'aju pojaanje. Kao da se vraaju prije smrti.35

Otvoreno kaem itaocima da nisam mogao potpuno prenijeti pismo, jer su me obuzeli bol i srdba.
Bol jer su muslimani nemarni i jedan se od drugoga udaljuju, a srdba zbog ljudi koji su krenuli i morem i
kopnom oteti zemlju koja im ne pripada. Takoer, obuzima me bol i zbog viteza kakav je bio Salahudin a
kome su pomo poslali samo Sam, Egipat i neki iraki gradovi. Protiv njega je krenula itava Evropa, i to
ne samo da bi njega napala ve da bi unitila sve to ima veze sa islamom.
Napisao sam estoku kritiku marokanskom kralju, jer nije uradio nita... Niti je poslao pomo, niti je
sprijeio sicilijansku flotu. Zatim sam se okrenuo prilikama u njegovoj zemlji, ne bih li saznao uzrok
ovakvog ponaanja. Vidio sam da se on upustio u estoke ratove s andaluanskim kranima. Samo
stranije stvari su ga mogle
35 Er-Revdatejn, str. 171. Oslonio sam se na tekst Ahmeda Bedvija u poglavlju Knjievni ivot u

vrijeme krstakih ratova.

odvratiti od te borbe. Nakon preuzimanja vlasti, saznao je da su Franci zauzeli Seleb, mjesto na
zapadu Andaluzije. Lino se uputio prema tom gradu, opsjedao ga i oslobodio. Poveo je vojsku
muvehidina i Arapa i oslobodio jo etiri grada koja su etrdeset godina bila u kranskim rukama.
Vladar Toleda se uplaio, te je postignut mirovni sporazum na pet godina.
Nije prolo puno vremena, a krani su sakupili veliku vojsku i uputili se prema islamskim andaluanskim gradovima i okupirali ih. Popljakali su i opustoili sve na ta su naili - kako to opisuje autor
djela Nefhut-tajjib. El-Mensur se prema njima uputio sa ogromnom vojskom. I krani su sakupili veliku
vojsku i krenuli prema njemu. El-Mensura je zadesila teka bolest. Za to je saznao Ezfone te mu je poeo
prijetiti, traei predaju nekih utvrenja. Uprkos bolesti, El-Mensur je naredio nastavak mara.Tada se
rasplamsala estoka bitka u kojoj je poginuo veliki broj muslimana. Mensur je pribjegao varci, te je
simulirao bijeg. Krani su nepaljivo pourili za njim, ali ih je on napao ee nego to su oekivali. Ta
bitka je u historiji poznata kao Bitka Erek. Krani su se razbjeali i uputili prema Sevilji, i tu su bili
poraeni. Zemlja im je postala tijesna. Tada su zatraili mir.23
Ovo je borba viteza Salahudinovoga kalibra. On je imao opravdanje. Oni koji, piui Salahudinovu
biografiju, kore ovog kralja, spoznali su samo jednu stranu istine, a to je oklijevanje u pomoi. Nisu se
osvrnuli na njegovu vrstinu pred franakim korpusima u Andaluziji. Porazio ih je na zapadu kao to je to
Salahudin uradio na istoku, a nevjernici su jedna zajednica.
Dananji historiari smatraju da Salahudin u nekim stvarima zasluje prijekor jer, kako su oni
oekivali, nije preduzeo stalne napade. Ne shvaaju da prisutni bolje vidi od odsutnog. Ne mogu suditi
o neemu to ne poznaju dovoljno dobro kao onaj to osjea plamen vatre i njenu neprijatnost. Ko
proita Salahudinova pisma, saznat e vie nego to bi saznao itajui biografije velikana u historijskoj
literaturi. Veina biografa posmatra samo svijetlu stranu linosti. Divljenje prema junaku ih podstie da
zanemare sve to bi moglo oskrnaviti legendu. Kaem kratkim pogledima, jer objektivan historiar shvaa
i posmatra ove razloge kao nunosti - svijet ne ide jednim smjerom.
Jedna od stvari zbog kojih kritiziraju Salahudina je i pismo sauea jerusalemskom kralju kada mu je
umro otac. On ga u tom pismu poziva na potivanje ugovora. Ovo je politika mudrost koja ne moe biti
predmet kritike, jer je Salahudin najbolje poznavo politiko-vojne okolnosti. On je znao da bi, ako bi se
dogodila prije odgovarajueg perioda, rezultati bitke mogli biti pogubni. Novi kralj je imao mladalake
energije to gaje moglo navesti na krenje primirja, te bi ga Salahudin morao napasti bez priprema.

Vrhunac mudrosti je pismo sauea u kojem je spomenut ugovor s njegovim ocem i privrenost
njegovom ouvanju. Zar ovo nije pronicljiv postupak. Pismo sauea je izvor smiraja svim ugovornim
stranama. Ako bi Salahudin bio ostavljen dok pripremi oekivani plan, to bi mu osiguralo dosta vremena.
Ne vidim prepreke za citiranje teksta ovog pisma, jer je to dobra lekcija politike diplomatije. Na alost
tu diplomatiju ne poznaju svi historiari koji itanjem nekoliko stranica mogu suditi vitezu poput
Salahudina. Kadija Fadil je, prema Salahudinovim rijeima, zapisao:
Allahje poastio velikog kralj a, uvara El-Kudusa, Baldvina uzdignutom slavom i dodatnom
sreom, i dao mu vlast u njegovom narodu koju je naslijedio. Nae pismo aljemo njemu u trenutku
pristizanja vijesti koja je rastuila istinske prijatelje - obznane smrti velikog, pravednog kralja za koju
bi eljeli da nije istinita. Molimo Allaha da ga primi najbolje kako prima ljude poput njega, a da
njegovom sinu podari sreu kao to mu je dao njegovo mjesto. Nesreu umanjuje to to je on iza sebe
ostavio nasljednika, a iskuenje je to to mu je sauvao potomke. Na glavni izaslanik Muhtarudin,
Allah mu dao dobro zdravlje, lino e izraziti sauee i opisati bol koji osjeamo zbog gubitka
prijatelja. Mi smo prvi poslali pismo i posjetili kralja, pa neka primi pozdrave, neka uini dobro i
neka zna da je na odnos prema njemu kao prema njegovom ocu, da gajimo ljubav...
italac treba znati da Salahudinu treba vremena, morao se pripremati za predstojeu borbu.Takoer
je znao da mladi kralj ima svitu koja ga podstie na stjecanje slave kako bi, napadom na Salahudina,
zadobio ugled meu franakim kraljevima. Mladi kralj je energian mladi koga je zadivilo laskanje i
pretjerano hvaljenje. Vidjevi kako oprema i vojska svakodnevno stiu sa Zapada, to mu je poveavalo
vrstinu i uobraenost, mogao je biti podstaknut na borbu. Ali, dobre okolnosti su bile to ga je Salahudin
umirio garantirajui mir njegovoj kraljevini i potvrujui ugovor skopljen s njegovim ocem. Kada ga to
umiri, nee se odazvati ratnim pozivima. Pismo je, sigurno, odigralo vanu ulogu.
Najsnanije i najupeatljivije albe koje je ovaj junak uputio je pismo u Bagdad u kome se ali na
odsustvo muslimanske pomoi u Bici kod Akke, kada se iz Evrope uputilo hiljade laa nosei propast i
unitenje Salahudinovoj vojsci. On je sam, poput barke koju na sred mora udaraju talasi sa svih strana.
Obratio se za pomo halifi traei da ovaj podstakne vladare Poluotoka na hitar dolazak na ratite.
Kadija Fadil
Salahudinova biografija ne bi bila potpuna ukoliko ne bi smo spomenuli neto o njegovom
povjerljivom savjetniku, iskrenom prijatelju i uvaru tajni Kadiji Fadilu. Ovaj veliki knjievnik je za
Salahudina predstavljao pravo oslobaanje od svih briga i izbavljenje iz svih nedaa. Salahudin je samo
prema njemu gajio ovoliko povjerenje, ak ni najbliim roacima nije povjeravao ono to je povjeravao
Kadiji Fadilu. Salahudin je to pokuavao s bratom, amidiom i zetom, ali je vidio da oni vie vode brige
o linim interesima nego o borbi na Allahovom putu. U njihovim rijeima je primjeivao znake prijezira,
to mu je izazivalo bol u dui i paralo prsa. Srdbu je lijeio razgovorima s voljenim prijateljom.
Fadilova inteligencija i iskrenost su inile da iz dana u dan napreduje. Razboritost gaje sprjeavala
da u Salahudinovom prisustvu podcjenjuje njegovu porodicu, iako je sluao njegove albe. Sakrivao bi
ono to bi uo, nastojao utjeti i ne komentirati. Ali, iskrenost mu nije dozvoljavala preutjeti zlo koje e
se ubrzo dogoditi, te je sebe zamiljao na Salahudinovom mjestu i istraivao sve hipoteze i mogunosti.
Nastojao je uvidjeti posljedice svakoga postupka, a zatim bi se susretao s vladarem. Kadija Fadil je bio
sposoban jasno i otvoreno iznijeti argumente i unijeti svjetlo u tami. Pouzdano i jasno bi iznio stav koji bi
Salahudin najee prihvaao.

Koje bio Kadija Fadil? On je Abdurahim ibn Ali el-Lahmi. Roen je 529. godine po Hidri. Otac mu
je arapski pravnik i kadija, imao je veliku kuu u Askelanu gdje je slubovao. Odrastao je posmatrajui
porodini ugled i oev poloaj; Plemenitog sudije - kako su ga sugraani nazivali. Njegov otac nije elio
udovoljavati eljama namjesnika Murteda et-Tarablusija, te se meu njima izrodila mrnja. On je uvidio
da prosperitet i dobro njegovoga sina ne lee u gradu kojim vlada njegov rival. Nakon to se Fadil
napojio pitkog mlijeka znanja - fikha, knjievnosti i hadisa - otac mu je preporuio da se odseli u Kairo.
Tamo moe nai oeve prijatelje koji e ga pomoi. Fadila je krasila spsobnost pisanja administrativnih
pisama, ali je vidio da u toj oblasti ne moe imati vidnih rezultata, jer su ostali pisari bili u bliskim
vezama s vladarima. Palo mu je na um da u Aleksandriji ivi kadija Ibn Hadid. On i Fadilov otac su bili u
stalnoj knjievnoj i vjerskoj korespondenciji koju je pratila prijateljska ljubav. Odluio je otputovati u
utvrenje. Kadija gaje lijepo prihvatio. Uzeo ga je za pisara u sudskom vijeu i njegova pisma slao
kairskim vlastodrcima.
Neka od tih pisama su dola do vezira Adila ibn Ruzejka i privukla mu panju, te je pomislio:
Kadija Ibn Hadid je fekih, njegov stil pisanja nije ovoliko razvijen. Poslao mu je poruku traei da mu
poalje autora pisama. Fadila je ubrzo posluila srea i odselio se u Kairo, gdje gaje Adil uzeo u svoju
svitu. Ali, politika ne moe odrati jedno stanje! Adila je ubio avar. Princ Suda ibn Savar je znao za
Kadijine knjievne sposobnosti, te gaje zato poslao u fatimijski dvor gdje je postao halifin pisar i
ureivao halifina pisma. Jedan od onih s kojima je halifa bio u korespodenciji je Nurudin Mahmud koga
je zadivila jasnoa pisama. itao ih je najbliim saradnicima meu kojima su bili Esedudin irkuh i
Salahudin. Upoznali su ovog ovjeka prije nego su doli u njegov grad.
Srea je pratila Kadiju Fadila. Salahudin ga je potraio i sa njim uvrstio veze. Zatim ga je odabrao
za pisara halifama, kraljevima i emirima. Kadija je pokazao izvanrednu vjetinu i spretnost, to mu je
omoguilo iskazati Salahudinova razmiljanja. Tako je kod Salahudina zauzeo visoko mjesto. Salahudin
mu je jasno kazao da ga uvaava vie od porodice i djece. Kada bi otputovao van Kaira, ostavio bi pisara
kao zastupnika i povjerio mu porodicu.
Kadija Fadil je bio uz Salahudina u nekim pohodima po Samu. Bio je zaduen za rasporeivanje
vojske, flote i unutarnju administraciju. Njegova odluka je bila pravosnana, nije joj trebala
Salahudinova potvrda. Kadija je ostao Sultanov najbolji prijatelj sve dok ovaj nije preselio Gospodaru.
Fadil je pokuao sluiti Salahudinovog sina Aziza, ali je primjetio da ga Aziz ne slua, pogotovu kada ga
je savjetovao da se pomiri s bratom Efdalom. Zbog toga je odluio napustiti politiku pravdajui se
boleu. Smatrao je da se ne treba obavezivati politikom ukoliko ne moe raditi to i prije.To je, izgleda,
unijelo uznemirenje u Azizovo srce, smatrao je daje usmjereno protiv njega. Kadiju Fadila je vidio kao
rivala i neprijatelja, zbog toga je on kazao da se razbolio i povukao u mirovinu, daleko od borbe, kako bi
smrt doekao dostojanstveno.
Doktor Abdulatif Hamza o Kadiji Fadilu govori u vrijednom lanku, objavljenom u asopisu EsSekafa: Kadija Fadil je u Salahudinovo vrijeme drao etiri aspekta vodstva. Skoro da niko u historiji
Egipta nije ima sve ove vidove vlasti. To su: politiko, drutveno, nauno i knjievno vodstvo. Ako
elimo stei predstavu o njegovom politikom vodstvu, dovoljno je posluati Salahudinove rijei:
Dravom nisam vladao vaim sabljama i kopljima, ve Fadilovim perom. Na
njegovo drutveno vodstvo ukazuje to to su ga svi pjesnici njegova vremena, bez izuzetka, hvalili.
Glavni cilj truda i zalaganja u ivotu jednog od njih je dostii poast hvaljenja Fadila ili Sultana. Nauno
vodstvo se ogleda u tome to je Fadil imao priliku sprovodi ti zlatni plan s kojim je Salahudin doao u

Egipat. Rezime plana je osnivanje naunih kola posredstvom kojih e se ejubijska dinastija boriti protiv
vjerskih principa fatimijske drave. Sultan i njegov vezir su uspjeli sprovesti ovaj plan nadilazei sve
dosadanje primjere. Ali, kadija se nije zadovoljio time. Lino je nadgledao razvoj i progres naunog
pokreta. Hrabrio je i podsticao uenjake na pisanje i aktivnosti. Dolazimo do njegovog knjievnog
vodstva. udno je da su mnogi ljudi zaboravili ili skoro zaboravili sve druge aspekte njegovoga ivota:
politiki, socijalni -knjievno vodstvo je ostalo svjee u njihovim umovima.37
Ono to autor spominje kao udno je ope historijsko pravilo. Ukoliko je neka osoba poznata u sferi
politike i knjievnosti, obino knjievna popularnost zasjeni politiku. Iz ovog perioda imamo jo jedan
identian primjer. Radi se o vojskovoi Usami ibn Munkizu, ovjeku koji je juriao u bitke i zarobljavao
plijen, ali je bio i knjievnik. Jedino po emu ga ljudi danas spominju je knjievnost.
37 asopis Es-Sekafa, br. 267, od 8. 2. 1944. pod naslovom Knjievnost kadije Fadila.

italac ovog segmenta historije e nai Fadi-love otiske u mnogim znaajnim dogaajima, ak i prije
nego je Salahudin postao egipatski namjesnik. Halifa Adid je posluao njegovo miljenje u Vijeu
prilikom Salahudinovoga izbora. Kadija je iznio biografiju svih kandidata i spomenuo njihove odlike i
mahane. Zatim je spomenuo Salahudina i preporuio ga. Adid se sloio s njegovim prijedlogom.
Salahudin mu to nije zaboravio.
Prilikom krstake opsade Dimjata, Kadija je bio savjetnik. Posavjetovao je Salahudina da od
Nurudina zatrai pomo aljui goluba pismonou, jer e tako odgovor bit najbri i najkorisniji. I doista,
Nurudin je saznao za krstaki napad i zaratio s njima u Samu. Amarlik se pobojao za carstvo i brzo
povukao. Tek nakon njegovih savjeta, Salahudin se mogao upustiti u napad na Kerek. Kadija se u
borbama nije odvajao od Salahudina. Kada bi napustio direktnu borbu, brinuo bi se o popratnim stvarima.
Rezultati bitke su esto bili rezultati njegovoga truda. Pomnom itaocu Salahudinove biografije nee
promai ime Kadije Fadila koje se, esto puta, nazire izmeu redova.
Kadija Fadil je poznat kao prvak prozne knjievnosti svoga doba sa karakteristinim knjievnim
stilom. Profesor Ali Darum kae: Autori ovog perioda su pod snanim utjecajem metoda Kadije Fadila
kojem je uzor Ibn Umejd. Meutim, on
ga premauje antitezom, skladnom upotrebom meusobno odgovarajuih rijei i drugim stilskim
sredstvima. Njegov stil je prepoznatljiv po dugoj rimovanoj prozi. Nastojanje za istjecanjem ovih stilskih
sredstava nagonilo je autora na pripreme i umjenost prenoenja, to je iziskivalo dui govor. Kadijini
talenti, istota prirode i jezike sposobnosti uvale su ga od pada u trivijalnosti. Veina onoga to je pred
nama ukazuje na njegov istanan ukus, preciznost i sposobnost privlaenja itaoca bez obzira na njegov
stav o umjetnosti pisanja.
El-Darim je rekao: sposobnost da privue itaoca bez obzira na njegov stav ukazuje na
promjenljivost ukusa. Ako je stil Kadije Fadila zadivio njegove savremenike, ne znai da e biti
prihvaen od stilista ovoga vremena. Oni e ga prihvatiti jedino kao jednu od stranica razvoja
umjetnikog pisanja.
Da se primjetiti da je jedno od stilskih sredstava na koje je Kadija Fadil obraao panju iktibas preuzimanje i navoenje kuranskih odlomaka. Ovu stilsku figuru mogu shvatiti jedino oni koji su duboko
upoznati sa znaenjima Allahove Knjige. Treba biti sposoban protumaiti ovo preuzimanje na ispravan
nain. Veina Kadijinih sljedbenika je opinjena iktibasom bez iskustva i sposobnosti. Pokuali su ga

oponaati, ali nisu imali njegov talent. Koristili su se iktibasom na neodgovarajuim

mjestima, ega se treba kloniti, jer su u pitanju ajeti Allahove Knjige.
Imam dvije ope napomene u pitanju Fadilove knjievnosti. Knjievni historiari su zanemarili
njegovu poeziju, spominju ga samo kao jednog od proznih velikana. Ne smatraju ga vrsnim pjesnikom,
iako mu je poezija, sa aspekta savremene knjievne kritike, kvalitetnija od proze. On je otkolnio brojne
stilske slabosti. Njegov divan je uredio i izdao dr. Ahmed Bedevi, Allah mu se smilovao. itao sam taj
divan i nisam naao tekoe kao kada sam itao prozu. Vidio sam uranjanje u znaenja, a ne optereenost
kitnjastim stilom.To uranjanje ukazuje ne dubinu ideje kakva se rijetko sree u tom vremenu. On je bio
poguren i bez izrazite ljepote, ali je njegovo srce bilo osjeajno. Pisao je strastvenu ljubavnu poziju. U
jednoj pjesmi kae:
Iz najljepeg ivota, pao sam u nizine Ni sijede koje su mi napale glavu nisu mi poeziju poveale.
Starost i poezija su skriveni u mom srcu,
A sada su postale oigledne u oima mojim.
Smrt koja je pred nepomuenou stajala milostivija je Od ivota koji me prema nesrei i sjeti vodio.
ivot mladia je no, a smrt svitanje,
Vrijeme od zore do svitanja je starost!
Ovo su stihovi mudrog i obazrivog pjesnika. Da se Kadija posvetio ovakvom promatranju, postao
bi filozof poput Ebu Alaa el-Mearija. Primjer njegovog tanahnog gazela je pjesma o pjevaici Fatimi
Hasna:
U bai njene ljepote pogledi uivaju I dua se napaja onim za im vehne.
Kada daak njen baom prostruji Narcis postieno svije latice, njene.
Nakon koketiranja, zatekoh je razdraganu Pred ljepotom njenom zanijemie svi!
Prije nego li je vidjeh mislih da karanfil ne govori Ali u ruci njenoj i nijemo prozbori.
U srednjoj koli su traili da nauimo jednu dugu Fadilovu pjesmu koja na poetku govori o
ramazanu:
Nakon dugog odsustva, post je izvrio zakletvu I oslobodio se okova mladog mjeseca.
Pisar na desnom ramenu se uvjebao A onaj na lijevom ve se zamorio.
Ostavi tegobu poput tekoga ropstva
I okreni se osloboenju poput odreivanja vora.

Druga napomena se odnosi na nerimovanu prozu. To je vrsta preciznoga razmiljanja. Nju je puno
pisao o Salahudinu Ejubiji dok je ovaj bio u vojnim pohodima. Namjerno koristim termin gazvet, jer su
svi Salahudinovi ratovi bili na Alla-hovom putu. Ovo su pohodi poput Poslanikovih pohoda na Bedru,
Uhudu i si. Salahudin bi se puno obradovao Kadijinim estitkama. Nakon poraza, Kadijina pisma su bila
utjeha. Nakon sloma pod Akkom, Kadija Fadil - koji se nalazio u Egiptu
- sazna da Sultan nita ne pije i ne jede. Smatrao je obavezom poslati mu utjeno pismo:
Sultanu, zar Uzvieni Allah, Koji zna srca ljudi, nije pripremio, odabrao niti uinio podesnim
nijedno od njih za uspostavu Svoje vjere i uzdizanje Svoje rijei kao tvoje srce? U ovoj zemlji ima onih
koji su Vjerovjesnikovi roaci, nasljednici kraljevstva i bogatai. Ali je Allah uinio da oni ostanu
sjedei, a tebe uspravio; njih je zadesila lijenost, a ti si postao aktivan; zavoljeli su dunjaluk, a ti si ga
omrznuo; njihove sablje je u korice vratio, a tvoju isukao:

Da su imali namjeru da pou, sigurno bi za to pripremili ono to je potrebno, ali Allahu nije bilo
po volji da idu, pa ih je zadrao, i bi im reeno:"Sjedite sa onima koji sjede! (Et-Tevba, 46)
Da, i postoji jojedna stvar bitnija od ove: kada se nevjernika rije ujedninila iz svih krajeva
svijeta, prejezidila more, niko od njih nije zakasnio, niti je kome razdaljina prestavljala problem. Izili
su iz svoje prljave postojbine, ne imajui imetka da troe niti vladara da ih predvodi, nasrui sa svih
krajeva. Ti si, Sultanu, bio kao to u stihovima stoji:
Nisam vladar koji poraava rivale Ve je to islam irk porazio.
Mnogi muslimani su ti pomagali rijeima, mnogi su se borili jezikom, mnogi supoli s tobom zbog
interesa, a mnogi su krenuli zbog plae. Za jedan pedalj, plaao si im arin. Pozivao si ih Allahu, a
kao da si ih pozivao u borbu radi tebe. Traio si da izvre obavezu, a kao da si im nametao nafilu.
Nudio si im Dennet, a kao da si ga za sebe htio zadrati. U tvome prisustvu su iznoslili razliita
miljenja, savjeti su bili raznoliki. Neki su govorili: "Zbog ega ne bi odustao od napada?Drugi su
govorili: Zbog ega ne bi pristao na primirje? Tvoj sluga ovim eli sauvati osmjeh na tvome licu,
sauvati irinu tvojih prsa. Tegobe odlaze, ostaje sjeanje na njih. Nesree prolaze, a nagrade ostaju.
Ovo je dio utjenog pisma. Postoje i ljepi primjeri, ali ovdje nije mjesto za njihovo nabrajanje, elio
sam samo navesti primjer. Odabrao sam ovo pismo zato to predstavlja ivu sliku iz Salahudinove
historije, na najpotpuniji nain opisuje njegovo okruenje, otkriva ljude koji pokazuju ljubav a u prsima
gaje spletke. Oni jure u rat radi dunjalukog plijena, a ne radi sevaba. Salahudin ih veoma dobro poznaje,
ali je strpljiv, nije se htio jadati. Kada je proitao Kadijine misli, pohranjene u napisanoj knjizi,
razveselio se.
Proitao sam Kadijino pismo koje je poslao bratu Abdulkerimu, koji se zanio bratovom vlau, te
uvrijedio plemenitog emira Ilmudina ibn en-Nuhasa. Vijest je dola do Kadije Fadila i rasrdila ga. Poslao
mu je pismo ispisano vatrenim iskrama, a ne mastilom. U ovom pismu je opomena onima koji se uzdaju u
roake na vlasti, koji uskrauju drugima prava oslanjajui se na ugled i slavu blinjih od kojih dobiju
smo prijekor.

Nedae i krize
Salahudinu se nije pruila prilika osjetiti ljepotu nakon Akke. Mnogo je vagao izmeu irokih nada,
nakon Osloboenja Kudusa, i njihove bolne propasti nakon ove bitke. Bilo je za oekivati da muslimanski
emiri priteknu u pomo Salahudinu smatrajui ono to je zadesilo muslimane i svojom sudbinom.
Salahudin je bio samo jedan od njih kojeg je sudbina iznenadila. Meutim, emire je zaokupila propaganda
jednog koji se usudio obratiti Sultanu: Emiri e otputovati u svoje gradove da bi tamo, daleko od
beskorisnog rata, vladali.
Salahudin je osjetio da govornik nije usamljen, da ima nekoga za leima. Zbog toga je utio dok ovaj
nije iznio u potpunosti miljenje.
Zatraio je kadiju Behaudina ibn Sedada i njemu izjadao boli i alost. Traio je njegovo miljenje o
nadolazeem razdoru. Kadija je predloio da organiziraju sastanak emira i Sultana. Inae, emiri su
potivali Kadiju. On poe govoriti: Kada bi situacija postala teka, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,bi pozvao
ashabe i od njih uzimao prisegu na smrt. Mi smo najprei ugledati se na Allahovog
Poslanika. Ja mislim da se svi trebamo okupiti kod Damije na stijeni i suglasiti oko onoga na emu je
bio Allahov Poslanik. To e nam donijeti pobjedu. Pria o Poslaniku je probudila osjeanja slualaca,
pokazali su spremnost za ono to su uli. Salahudina je uzdrmalo iznenadno buenje, te se obrati emirima:
Znajte, ljudi, da ste danas jedino vi islamska vojska. Krv i imeci muslimana zavise od vae zatite.
Ovom nadolazeem neprijatelju jedino vi moete stati na put. Ako vi okrenete glave, islamska zemlja e
se, pod njegovim stopama, saviti kao list papira, a vi ete sve to gledati. Muslimani iz svih krajeva jedino
u vas polau nade. Kako ete ih poniziti, a Allah je vjernicima ve obeao pobjedu, On ne kri
obeanje! Sultan je, zatim, poeo plakati to je potreslo prisutne, te mu rekoe: Gospodaru, mi smo
tvoji robovi i sluge. Ti si nas odgojio, uinio velikim, bogatim i ukazao nam poasti. Mi vladamo samo
naim ivotima, a oni su sada u tvojim rukama. Niko od nas nee odustati od podrke tebi sve do smrti.
Ova situacija je potpuno izmijenila okolnosti, a sve to zaslugom Behaudina ibn Sedada. Sultan ve
dugo nije okusio nita hrane, ali se sada obradovao i zatraio da se postavi sofra. Svi su jeli puni radosti.
Potvrdili su odlunost. Uzvieni je elio ojaati njihovu odlunost i snagu, te do njih doprije vijest
o razdoru unutar krstakih redova. Nastao je spor meu dvojicom njihovih velikaa oko
jerusalemskog prijestola u sluaju da im poe za rukom vratiti ga. Taj spor je doao do granica
neprijateljstva. Razoaran ovim sukobom, Filip Avgust, francuski kralj, napustio je Sam i vratio se u
Evropu preputajui sve Riardu Lavljem srcu. Ovo je kranima vratilo osjeaj ponienja, a
muslimanima ojaalo redove.
Engleski kralj Riard je vie mario za lini interes nego to je brinuo o vjerskom aspektu, zbog koga
je, formalno, rat i pokrenut. U sebi je osjetio radost, jer se oslobodio velikog rivala. Postao je ovjek od
poloaja ija rije se cijenila u Evropi. On je jedino, nakon smrti njemakog i povlaenja francuskog
kralja, stajao pred Salahudinom. Njegovi herojski podvizi na bojnom polju su oiti. Neki zapadnjaki
autori ga pokuavaju izjednaiti sa Salahudinom. Realno stanje govori daje on bio prevarant i licemjer.
Prema plijenu je pokazivao toleranciju i plemenitost, ali ga na to nije podsticala plemenitost. Ovo nije
promaklo jednom od Evropljana koji je o Riardu rekao: Osora i gruba priroda naih feudalaca se
iistila i oplemenila u srednjem vijeku kontaktom sa Arapima i slijeenjem njihovih obiaja. Nai
plemii i vitezi su od njih nauili suptilna osjeanja i lijep moral, ne izgubivi nita od svoje hrabrosti. Ja
sumnjam daje samo kranstvo moglo na njih izvriti ovakav utjecaj.38

Da, utjecaj muslimana na oplemenjivanje prirode evropskih boraca je ono to priznaju i Evropljani, i
u to nema nikakve sumnje. Ali, Salahudinovi rivali meu franakim kraljevima su bili daleko od ovog
utjecaja. Kada se spomene Salahudinova tenja i nastojanje za ouvanjem sklopljenih ugovora, treba
naglasiti da kod Riarda toga nije bilo. Nakon Bitke pod Akkom, on je uao u grad pod uvjetima primirja,
ali je pohapsio i pobio sve muslimane, bilo ih je oko tri hiljade. Kako onda tvrditi da je primjer vitetva
ije najvelianstvenije olienje vidimo u Salahudinu?!
Svi evropski historiari dobro znaju kako su opisali Salahudinov postupak prilikom osvajanja
Jerusalema. Salahudin im je oprostio i pustio ih da slobodno i sigurno otputuju. Ko je odluio ostati,
zatieni su mu imetak i ivot. Ono to je ovaj prevarant uradio, mogao je biti povod da se Salahudin
osveti nad zarobljenim krstaima, iji je broj bio mnogo vei od ehida koje je Riard ubio. To su mu i
savjetovali, ali je on odbio ne elei prevariti ljude kojima je obeao sigurnost, jer samo prevaranti kre
ugovore. Greka drugih, prema Salahudinovom miljenju, ne opravdava greku koja bi uslijedila kao
osveta. Moemo li, nakon svega, rei daje Riard dorastao Salahudinu?!

Riardu je zamislio da, nakon Akke, osvoji Jerusalem. Odluio je sprovesti pripremne korake za
ovaj, po njegovom miljenju, oekivani rezultat. Pokuao je povratiti obalu od Akke do Askelana, te je
ruio sela i gradove koji su mu se isprijeili na putu. Salahudin gaje slijedio i nanosio mu teke gubitke.
Bio je prinuen zauzeti drugu stranu, relativno daleko od Salahudina, oslanjajui se na pomo i ljudstvo
koji su stizali posredstvom franake flote. Okupirao je Hajfu i uputio se prema Cezereji (Kajsariji), zatim
prema Arsufu gdje se susreo s neoekivanim otporom. Oko ovog grada se povela estoka bitka koja je
rezultirala okupacijom nakon povlaenja muslimana.
Okupacija ovog grada je mogla loe utjecati na moral muslimanske vojske i izazvati proteste nekih
emira koji su se zalagali za okonanje rata potpunim povlaenjem. Sultan je, elei ih zadovoljiti,
prolazio kroz teke psiholoke momente. Uvjeravao ih je da e Riard sigurno napasti El-Kudus ako
sazna da je razdor zavladao meu muslimanima. Nije ekao odgovor ve je sa najodanijom grupom
pourio u Askelan kako bi ga razorio i sprijeio da bude izvor krstake snage u eventualnom napadu na
El-Kudus.
Bio je prisiljen od stanovnika zatraiti da napuste grad, nosei najpotrebnije stvari, ali ih je ujedno i
obradovao da e im sve biti vraeno kada se postigne konana pobjeda. Razaranje Askelana je izazvalo
strah krstaa. Planirali su ovaj grad proglasiti sjeditem vojne uprave i uivati u njegovim dobrima. Meu
krstakim plemiima i kraljevima je dolo do razdora. Njihovi politiki apetiti se nisu slagali. Zbog toga
je jedan od njih, Konrad, doao Salahudinu i ponudio mu savez protiv engleskog kralja. Salahudin je, na
osnovu bolnog iskustva, znao da oni nisu ljudi od rijei i odbio ga.
Salahudinova slutnja se obistinila. Riard se sastao s Konradom kako bi isplanirali nove korake.
Odluili su krenuti u pohod prije zime. Riard je krenuo prema Remli i Leledu, na putu prema Jerusaemu,
ali je Salahudin iz oba grada uklonio sve ono to bi neprijatelju moglo koristiti. Tako se osigurao od
jedne opasnosti. Vojska je krenula prema Jerusalemu. Salahudin je pourio pripremiti odbranu. Riard je
kod vojske prepoznao vjerski osjeaj slian onom koji je izazvao katoliki papa prilikom poziva u Prvi
krstaki rat. Pred vojskom su ili sveenici citirajui Jevanelje. Nosili su krst. Vojska nije urila, prije
bi se moglo kazati da su ili sporo, odmarajui se pred predstojeu bitku.
Ovo je Salahudinu dalo vremena da obnovi gradske zidine, pa je ak naredio izgradnju novoga zida.
Lino je podijelio poslove emirima, kako bi svaki nadgledao izgradnju odreenog dijela da ne bi dolo
do zabuavanja. Izgradio je zid poput tvrave. Nije samo zid bio predmet sultanovog interesiranja,
naredio je i prokopavanje dubokih rovova oko grada koji bi usporili oekivanu najezdu.
Historiari spominju daje Sultan lino, s djecom i starijim lanovima porodice, nosio kamenje za
izgradnju zida i tako dao primjer portvovanosti u brzini izgradnje. Uenjaci i fekihi su vidjeli kako je
Salahudina oblio znoj, te su mu pritekli u pomo. Oni su uili ajete plemenite Knjige. Allah je usliao
dove ljudi koji su se borili na Njegovom putu poput bedema olovom prelivenih! Ulio je strah u
Riardovo srce. Pokolebali su ga visoki zidovi i duboku rovovi oko grada iskopani u tako kratkom
periodu, te je rekao sebi: Ako je ovo to su pripremili vani, kakva je tek odbrana unutar gradskih zidina.
Oni imaju najsnanije oruje i najopasnije vojnike. Odluio se povui u pravcu Remle, oplakujui teko
ostvarljivu nadu.
Historiari govore o brojnim pregovorima. Jedan od njih je i Riardovo nastojanje da ubjedi
Salahudina da oeni svog brata Melika Adila kraljevom sestrom, princezom Doanom. To bi pomoglo
postizanju konanoga dogovora. Tako bi ovi suprunici vladali Jerusalemom. On bi bio podijeljen izmeu
muslimana i krana. Melik Adil je prihvatio ovaj prijedlog, on je bio drugi ovjek u borbama nakon

Salahudina. Pokazao je hrabrost koja zasluuje potivanje i divljenje. Princeza je posluala upozorenja i
prijetnje sveenika koji su je zastraivali protjerivanjem iz crkve. Ovo je znao i Salahudin kada je
naelno prihvatio prijedlog. Znao je da to nee biti uope lahko kako je zamislio Riard Lavlje srce. Ako
islam dozvoljava Meliku Adilu da stupi u brak s kranskom princezom, to e kod ekstremnog kranskog
klera izazvati vjeito prokletstvo. Sve u svemu, ovaj prijedlog
- iako nije mogao biti sproveden - ukazuje daje engleski kralj pao u oaj i da njegov cilj, zapravo,
nije pobjeda krstaa i protjerivanje muslimana ve lina vlast i slava kojima je teio i prije nego je
doao, a na kojima je utemeljio svoja nadanja. Ruke su mu ostale prazne.
Kada je Riard stigao u Askelan, naredio je da se izgrade zidovi poput jerusalemskih. elio je ovaj
grad uiniti sigurnim sjeditem i stratekim mjestom prijetei tako robi i snazi koje su ile prema
Jerusalemu. Obratio se krstakim grofovima i kraljevima pozivajui ih da zajedniki odrede posjede.
Odran je veliki kongres koji je okupio ogroman broj viteza. Pojavile su se snana nastojanja da se za
jerusalemskog kralja izabere Konrad, poznat po hrabrosti. U dubini due, Riard ovo nije prihvatao.
elio je biti taj junak, ali se nije elio suprotstavljati veini, a jo je bio bez vojske; tu elju je tajio u
sebi.
Nije prolo puno vremena, a Konrad je ubijen rukom nepoznatog atentatora. Historiari se razilaze
oko toga ko stoji iza atentata. Neki kau daje u pitanju Riardova zavjera. Drugi kau da su u pitanju
ismailije, jer je prekrio dogovor, a oni ne podnose izdaju. Ima i onih koji kau da iza atentata stoji
Sultan, da ga je on isplanirao i naredio sprovedbu. Posljednje miljenje je najslabije. Salahudinu vitetvo
nikada ne bi dozvolilo da kuje zavjeru protiv nekoga u tajnosti. Drugo, Salahudin je znao daje Konrad
veliki rival Lavljem Srcu, ne bi mu ni na kraj pameti bilo da ga oslobaa rivala. Njegovi pratioci i
biografi su, nakon Salahudinove smrti, pisali da je Konradovo ubistvo bilo izvor novih briga za
Salahudina.
Realnost sugerira da je prst sumnje uperen prema Lavljem Srcu.To su priznala i dvojica neposrednih
izvrilaca atentata. Stav da su oni to priznali kako bi odvratili poglede od istinskih atentatora je samo
pretpostavka. Cak i ako bi bilo sigurno da su oni ekstremni batinije, treba uzeti u obzir daje izmeu njih i
Salahudina vladalo neprijateljstvo i da ih Sultan nikada ne bi iskoristio za takvo neto. Kako da bude
siguran da i njega nee ubiti, ova sekta je isplanirala i sprovela desetine saekua i atentata.
Meusobne borbe muslimana i krana nakon Konradovog ubistva nisu otvarale vrata Riardo-vim
nadama, ak su mu i poveavale oaj. Iako su muslimani pretrpjeli velike nedae i probleme usljed svega
to se deavalo, ipak su pokazali izvanrednu hrabrost u odbrani El-Kudusa. Nanijeli su velike gubitke
krstakoj vojsci na putu od Askelana do El-Kudusa.
Krstai su saznali da je jafanska karavana s nunim stvarima i dragocjenostima pala u ruke Bedrudina
Delderma, jednog od muslimanskih vojskovoa. Karavana je izgubila cjelokupni tovar. Zbog toga se
Riard odluio zaustaviti u Bejtu Nubau, ne napadajui grad. Pokazavi jasnu kolebljivost, elio je
zamajati vojsku povlaenjem jednog dijela koji bi presijecao puteve izmeu Egipta i Sama. To mu je bilo
olakano jer nije morao ii pored Jerusalema - Salahudin ih nije mogao kazniti. Riard je zarobio veliku
karavanu i pet stotina ljudi, ali je izgubio mnogo boraca koje nije mogao nadomjestiti plijenom. Iako je,
na prvi pogled, to bilo veliko bogatstvo, moramo znati da viteze ne moe nadoknaditi plijen ma koliki
bio.
Salahudin je bio tuan zbog ove nesree, ali nije mogao napustiti El-Kudus. Smatrao je svaku nesreu

manjom od ponovnog pada grada u krstake ruke. Protivnici Riardove neodlunosti, po pitanju napada
na Jerusalem, unijeli su razdor u krstaku vojsku. Riard se bojao propadanja, te je zbog toga naredio
povlaenje prema Jafi ne elei napadati Jerusalem. Ovo je bila radosna vijest za muslimane. Salahudin
je naredio da se obavi namaz zahvalnosti. Muslimani su ga u radosti i zadovoljstvu obavili.
Ne elimo odugovlaiti oko pregovora izmeu dvije strane iji je cilj postizanje konanog dogovora.
Treba spomenuti da je Riard odustao od zahtjeva za vlau nad Jerusalemom zadovoljivi se da svetim
mjestima krana upravljaju krani. Takoer je zagarantirana sigurnost hodoasnicima sa Zapada. Ove
slobode su kranima bile priznate i prije Prvoga krstakoga rata. Riard je uvjetovao da Askelan ostane
pod krstakom vlau, to je Salahudin odbio. Pitanje ovog grada je bio kamen spoticanja u pregovorima.
On je tada bio u rukama krstaa. Salahudin se, zatim, uputio prema Jafi gdje su se rasplamtjele borbe.
Konaan rezultat ovih borbi je povlaenje muslimana po preciziranom planu nakon dolaska
neprijateljskog pojaanja. Iz nepoznatog razloga, Salahudin je naiao na otpor nekih boraca. To je
izazvalo njegovu srdbu, ali se strpio.
Riard se razbolio. Sultan je smatrao prikladnim pitati za njegovo zdravlje, poslati mu lijekove, voa
i snijega. Ovaj humani gest je utro put dogovoru. Postignut je konani dogovor koji je ograniio krstaku
vlast na priobalje od Sura do Jafe. Askelan je vraen muslimanima. Kranska sveta mjesta su bila pod
njihovom ingerencijom, a njihovim hodoasnicima je garantirana sigurnost bez plaanja bilo kakvih
dabina. Ovi uvjeti su omoguili Salahudinu da zadri El-Kudus i ovlada Askelanom, veoma bitnim i
osjetljivim geografskim podrujem. Uvjeti mu nisu dozvoljavali nita vie, kao daje postignutim
primirjem elio ugasiti srdbu opozicije i nadomjestiti izgubljena sredstva i vojsku.
Obje strane su se snano obradovale primirju, kao da su ijedni i drugi ponavljali stihove:
Rat je ono to ste saznali i okusili,
Sve ostalo su prie i pretpostavke.
Posljednji plamenovi svjetiljke
Sada emo govoriti o posljednim plamenovima svetiljke ovog velikog viteza. Ne znam zbog ega
osjeam vatru boli, kao da gledam svjetiljku koja dogorjeva i baca posljednje zrake. To je zbog toga to
sam pratio Salahudinov ivot i vidim ga pred sobom. Gledam detalje njegovoga ivota o kojima sam
govorio, kao da mi, jedan za drugim, promiu pred oima. Opaam svaki njegov drhtaj i zamiljam bore
na njegovom licu. Doavi do ovog poglavlja, izgleda mi kao da sam svjedok zadnjih trenutaka ovog
viteza. Osjeam eravicu boli koja u mojoj dui raspaljuje vatru tuge za herojem koji je proveo trnoviti i
teki ivot pod udarima uragana branei ast i dostojanstvo islama.
Koliko sam nastojao obuzdati osjeanja, ali bez uspjeha. Ona su kulminirale kada sam proitao zapis
Behaudina ibn Sedada o zgraenosti ljudi iznenadnom vijeu o Salahudinovoj smrti. Iskreno sam osjetio
da sam jedan od onih o kojima Ibn Sedad govori: Toga dana je islam i muslimane zadesila nedaa kakva
ih nije zadesila od vremena smrti pravednih halifa. I tvrava, i grad i itav svijet bili su prekriveni tugom
iju veliinu jedino Allah zna. Tako mi Allaha, uo sam neke ljude kako su poeljeli da se rtvuju i budu
otkup za njegovu smrt. Te rijei sam uo samo toga dana. I doista, po sebi i drugima znam, kada bi smo se
mogli rtvovati i zamijeniti Sultana, to bismo i uradili.39
Ibn Sedad je tur, on ne zna kitnjasto pisati. Ovdje govori o onome to misli i emu je svjedok. Koje

vidio Sultanova osjeanja nakon postignutog sporazuma, shvatio je da je i duevni bol umnogome
pomogao u raspirivanju bolesti. Ovaj sporazum je dao oduka muslimanima od stalnih nedaa i borbi,
zbog ega gaje Salahudin i prihvatio. S druge strane, bio je izvor bola i sjete ovoga junaka, jer se on
mogao smiriti jedino potpunim protjerivanjem neprijatelja koji je, bez ikakvoga prava, doao okupirati
muslimansku zemlju. Sablju je isukao samo da bi obznanio taj cilj. Sada, kada je potpisan sporazum pod
uvjetima koji se ne podudaraju s njegovim nadanjima, ne pitaj za bol koji je ovaj vitez krio u dubini due.
Ali, on taj bol nije elio proiriti na ljude oko sebe kako ne bi i oni zapali u teko stanje. Izlazio bi u lov i
pripremao hranu. Puno je dijelio, sluao vjerska predavanja i sluao poeziju - kao da je bio potpuno
mirne savjesti i spokojne due.
Meutim, to nije ugasilo vatru u prsima ovoga ambicioznog viteza. Na to ukazuju rijei kadije Ibn
edada koji je bio uz njega u trenucima samoe: Tako mi Allaha, Sultan nije bio naklonjen primirju.
U toku pregovora,govorio mije da se boji mirovnog sporazuma. Govorio je: Ne znam ta e biti sa
mnom, neprijatelj e moda ojaati. Ova zemlja im je ostala, a mogu i povratiti izgubljeno.40
Duh plemenitosti i vitetva je ovladao njime nakon ratificiranja ugovora. Mnogobrojne kranske
grupe su pourile obii Jerusalem. Riard se pobojao da Salahudin ne pomisli kako ovo mnotvo
nagovjetava sumnjivu budunost, te je poslao pismo kojim mu odobrava sprjeavanje dolaska
hodoasnika koji ne nose njegovu posebnu dozvolu. Povjerljivi vitez je odgovorio: Ovi hodoasnici su
doli do svetih mjesta nakon velikog truda, ne mogu ih otjerati. ak je naredio da se svima servira
hrana.
Stigla je vijest o Riardovom iznenadnom povratku u Englesku. Vidjevi vjesnike mira, Salahudin je
odahnuo. Uputio se prema Damasku prolazei kroz sela i gradove. Doekivan je poput velikog osvajaa.
Obilazio je i obnavljao primorske tvrave. Sluao je ljudske potrebe i udovoljavao im nasmijana lica.
Doek u Damasku je bio iznad svih oekivanja. Pomijeao se s obinim ljudima, druio se s njima i
sluao njihove elje. Radost koju je vidio prilikom dolaska, podstakla gaje da se due
zadri u ovom gradu, a poslije toga otputuje u Egipat. Da Salahudin i dalje nije osjeao bol, ne bi se
iznenada razbolio kada je iziao susresti hadije koje su se vraale iz Mekke. Lino je iziao susresti se s
hadijama. Izraavao je tugu to nije mogao obii Mekku, nije znao daje on vodio borbu koja je iznad
svake borbe. Nije bilo ni jedne hadske sezone da nije uestvovao u nekoj od bitaka ili da nije ostvario
pobjedu.
Zar je ovaj junak - kome su se suze slivale niz obraze to nije u hadijskoj karavani -zaboravio da se
djela cijene prema namjeri i da dihad kojem je posvetio cijeli ivot prevazilazi svaki drugi vid borbe.
Buktinja imana gaje nagonila da se zamisli: obavljao je namaz, davao zekat, postio - jedino nije obavio
had. Sluao je olakice o kojima su priali Kadija Fadil i Ibn Sedad. Meutim, ono to moe zadovoljiti
razum, ne moe zadovoljiti svijest i savjest.
Neu puno govoriti o bolesti naeg viteza. Sve je trajalo dvanaest dana u kojima je mnogo oslabio.
Posljednje veeri je osjetio da se primakao kraj. Pozvao je ejha,jer je elio sluati ajete Allahove
knjige. Kada je ejh doao do ajeta: A uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se
obraam, Sultanovo lice je, obasuto osmjehom, zaigralo. Predao je duu svome Gospodaru uoi
etvrtka, 27. safera 589. godine u pedeset sedmoj godini ivota.

Vijest o njegovoj smrti je potresla muslimane poput zemljotresa. Njegov sin Melik Zafir je primao
sauea. Jezici nisu bili u stanju govoriti. Ono to oni nisu mogli kazati kazivale su suze. Ova vijest se
proirila itavim svijetom, svi sinovi ummeta su ga oplakivali. Neprijatelji ga nisu mogli opisati niim
to bi mu okrnjilo muevnost ili ukaljalo vitetvo. Meu njima ima onih koji su posvjedoili istinu.
Rijetka linost
Viteki karakter je okitio Salahudina posebnim plemenitim svojstvima. Ovdje podrazumijevam
islamsko vitetvo koje objedinjuje sve odlike plemenitosti, ovjenosti, hrabrosti i milosti.Te osobine se
ogledaju u rijetkim i izvanrednim karakteristikama koje spoznajemo dok itamo stranice islamske
historije. One su ispunjene mirisom tih osobina. Autori biografija ovog velikog viteza znaju za ta
plemenita svojstva. Ona su uinila trajnim njegov spomen i podstakla priu o njemu.
Klasini autori su ove osobine spominjali odvojeno od bitaka. Kadija Behaudin ibn Sedad je
kazivanjima otpoeo knjigu En-Nevadir es-Sul-tanije i tako bio od koristi itaocu pruajui mu sve nune
informacije o ovom junaku u kontinuiranom nizu. Autor ih ne zavrava opirnom analizom, kao to ine
drugi. Priroda pisanja u tom vremenu se odlikuje neprekidnim nizom. italac izlazi sa zadovoljavajuim
informacijama koje ukazuju na jedinstven sadraj, izbjegavajui nepotrebna filozofiranja koje esto puta
bacaju maglu na horizonte pogleda.
Zbog toga e ono stoje kadija Ibn edad pisao biti izvor ovog poglavlja. On je bio pravnik, muhadis i
ua Kurana, nije imao ambicija postati historiar. Uloio je trud govorei o velikom primjeru dobra i
reforme. Svoje iskreno djelo je napisao poslije Salahudinove smrti, kada se povukao s poloaja i
posvetio tiini.
Ne bi navodio nita to ne bi pojasnilo dogaaje kojima je on lino prisustvovao. Bio je jedan od
najbliih Salahudinovih prijatelja. Prvi put se susreo s njim u politikoj deputaciji Sultana i jednog od
vladara Mosula. Prilikom prvog susreta, Behaudin je bio estok sa Salahudinom drei se svoga stava.
Salahudina su zadivile njegova iskrenost, istinoljublje i povjerljivost. A takoer je i gosta zadivilo
Sultanovo ponaanje. Odluio je da, nakon obavljanja povjerenog mu zadatka, pristupi njegovoj vojsci.
Vidio je da Sultan tei povratiti ugled i slavu islama to je kod njega izazvalo osjeaj divljenja i
pouzdanja. Prijateljstvo je dolo do tog stepena da je kadija Ibn Sedad postao jedan od dvojice uenjaka
kojima je Salahudin ukazivao posebne poasti prvi je Kadija Fadil, a drugi kadija Ibn Sedad.
Kadija, fekih i muhadis je zapoeo poglavljem Njegova ustrajnost u vjerskim principima i odnos
prema erijatskimpropisima. Ovo pitanje treba biti u fokusu interesiranja svakog pravnika, muhadisa
i kadije. On spominje daje voa poznavao sve ono iz fikha o emu bi se raspravljalo i uestvovao u
raspravi iznosei vlastito miljenje. Iznio bi lijep stav, iako nije bio fekih. Na osnovi toga, na povrinu
je izbijalo njegovo isto vjerovanje i ispravne ideje.41 Ovo znai daje Sultan dobro poznavao opi duh
erijata,iako nije ovladao fikhskom terminologijom koju su autori citirali. ta vie traiti od vladara
i politiara do da poznaje duh i principe erijata.
Veliki uenjaci su sabrali sve ono to je govorio o vjerovanju. Veoma revnosno je vodio brigu
o vjerovanju i usaivao ga u due i umove svoje djece. Oni bi to napamet ponavljali pred njim.
Sunijski pravac u Egiptu je rezultat onoga stoje on znao i shvatao.

Nije uzimao olakice. Uprkos velikom teretu, nastojao je obaviti svaki namaz u dematu. Kada bi ga
zadesila bolest pa ne bi mogao ii u damiju, pozvao bi posebnog imama i za njim klanjao namaz.
Klanjao je i none namaze. Posljednji namaz je klanjao stojei. Kada je zekat u pitanju, treba napomenuti
da je preselio a da nikada nije ispunio nisab. U sadaku je utroio itav imetak. Nakon smrti, u njegovoj
kasi su pronali etrdeset sedam novia i jedan gram zlata. Iza sebe nije ostavio ni kuu, ni avliju, ni
bau, ni njivu. Njegov najslabiji emir je posjedovao mnogo vie. U danima bolesti je bio prinuen
uzimati lijekove tokom ramazana. Naredio je Kadiji Fadilu da sve proputene dane zapie u posebnu
svesku kako bi ih nadoknadio kada ozdravi. Nekada bi postio i nailazio na prijekore ljekara.
Imao je veliku elju obaviti had, ali mu ratne prilike nisu dozvoljavale. Nisu isti oni koji ostavljaju
dihad, pa makar i obavili had, i oni koji se na Allahovu putu bore imecima i ivotima. Kazivanje o
Salahudinovoj brizi o ovim propisima ukazuje na snanu vezu sa Gospodarom. Stavie, sve to ukazuje
daje njegova strpljivost u trenucima nepremostivih kriza posljedica vjerovanja. Vjerovao je da Allah
vodi brigu o njemu i da e mu, nakon muke, pruiti olakanje.
Poto dananji autori nastoje pronai klju za svaku linost,ja se usuujem kazati daje klju
Salahudinove linosti vrsto vjerovanje. Moda kadija Ibn Sedad potvrdi ovu moju konstataciju:
Salahudin je, Allah mu se smilovao, bio ovjek skruenog srca i tanahnih osjeanja, puno je plakao.
Kada bi sluao uenje Kurana, srce bi mu omekalo. U veini sluajeva, oi bi mu se orosile suzama.
Puno je volio sluati hadis. Kada bi uo za nekog uvenog i autoritativnog ejha, Salahudin bi ga ugostio i
paljivo sluao njegove rijei. Pozvao bi sve prisutne da sluaju - djecu, robove i svitu. Nareivao je
ljudima da sjede iz potivanja prema hadisu. Ako ne bi uenjak elio ii na Sultanova sijela, Salahudin bi
mu iao i sluao njegova predavanja.42
Moda je najbolji pokazatelj Sultanovog imana sluaj koji Ibn Sedad detaljno spominje, ali sam gaja
prinuen rezimirati. Dok je Sultan boravio u El-Kudusu, dola mu je vijest da su se Franci sloili
zajednikim snagama napasti ovaj grad. Sultan je okupio emire i posavjetovao ih da opkole i napadnu
vojni konvoj, a da El-Kudus isplanira svoju odbranu. Meutim, oni nisu prihvatili Sultanovo miljenje.
Poeo se javljati razdor. Sultan se okrenuo tuna srca i stisnutih grudi. itavu no nije zaspao. To je bilo
uoi petka. Vidjevi njegove liptee suze, kadija Ibn Sedad ga poe tjeiti. Govorio mu je: Gospodaru,
predlaem ti da klanja dumu u Mesdidul-aksi i da, izmeu ezana i ikameta, klanja dva rekata u kojima
e, na seddi, moliti Allaha da te nadahne pravom odlukom i daruje ti pobjedu. Sultan je prihvatio
kadijin prijedlog. Do njega je stao kadija Ibn Sedad i uo njegove tihe dove. Zajedno su molili Allaha da
zatiti El-Kudus. Klanjai su izili, Sultan se smirio. Uveer je stigla vijest daje krstaima zavladao
razdor. Jedna grupa nije prihvatila napasti El-Kudus dokje Salahudin u njemu i dok ga titi. Veliki dio
njihove vojske je krenuo u drugom pravcu. Salahudinovo liceje zablistalo, bio je siguran da mu je dova
usliena.
Ovo su samo neki aspekti utjecaja islamskog vjerovanja na Sultanove postupke. Kada je u pitanju
pravednost, ona se najbolje ogleda u sudskom vijeu koje je zasijedalo svakoga ponedjeljka i etvrtka i
kome su prisustvovali svi islamski pravnici, uenjaci i podanici koji su eljeli. Svako mu se mogao
poaliti bez ikakve zapreke. Paljivo bi ga sasluao i naredio pisaru da zapie adekvatno rjeenje koje bi
se odmah izvrilo. Na ovim sijelima je bilo bitnih pitanja vezanih za Sultanovu porodicu, roake i mnoge
emire. Ali, Sultan je istinu stavljao na prvo mjesto.Jednom prilikom gaje napao neki ovjek zbog
ostavtine umrloga roba. On je tvrdio daje taj rob bio njegovo vlasnitvo prije nego je preao kod
Salahudina. Svjedoci su kazali drukije. On nije bio zadovoljan rezultatom. Sultan gaje nakon presude

pozvao i poklonio mu neto linog imetka: Ovo je moj imetak i poklanjam ti ga. ovjek se vratio skoro
ne vjerujui u to to uje.
Plemenitost i dareljivost nisu udni za viteza poput njega. Udjeljivao je u trenucima tegobe, kao i u
trenucima rahatluka. ak su mu blagajnici skrivali ono malo imetka to bi ostalo. Zbog toga su ga
kritizirali i neki rivali, ali im je on odgovarao: Imetak koji prelazi preko osnovnih potreba hrane i
odijevanja je zemlja, zbog ega ga zadravati? Pristizala su mnoga pisma s molbom za darove ili
zajmove. Ta pisma je Salahudinu itao Ibn Sedad i on im je sa radou udovoljavao. Kadija kae: Ja
sam se stidio brojnih pisama, iako sam znao koliko je on dareljiv.

Ono to ste na stranicama ove knjige mogli proitati o Salahudinovom ratovanju ukazuje na
izvanredno herojstvo i junatvo.To je bilo vitetvo nepokolebljivog vjernika. Ibn edad je rekao: Allah
mu se smilovao, kada god bi se rat rasplamsao, on bi lino iao u redove muslimanskih vojnika. Probijao
se kroz vojsku od desnog do lijevog krila. Rasporeivao je odrede i nareivao napredovanje ili
zauzimanje bitnih poloaja. Osmatrajui neprijatelje, skoro da bi im se primakao. Izmeu dva reda bi mu
se prouila dva dijela hadisa. Ja sam rekao: Hadis se sluao na svim plemenitim mjestima, ali nije
izmeu dva bojna reda. Ako Sultan smatra da to treba, bilo bi dobro. Dok smo jahali na konjima, malo
zastajui malo idui, doveli su mu nekog koje itao hadise.43
vrsti i pouzdani iman je uveliao vrstinu i postojanost ovog heroja u trenucima strahote. Smatrao je
neprijatelje neznatnim, makar ih bilo poput pijeska. Kada bi se dogodio poraz njegove vojske, ostajao bi
postojan. Gledao bi sigurnije mjesto i tu se povlaio. Nastavljao bi borbu sve dok poraz ne bi pretvorio u
pobjedu.
Ljubav prema dihadu je najvea preokupacija njegovoga ivota. ovjek se pribliavao njegovom
sijelu kada bi se govorilo o dihadu na Allahovom putu i velikoj nagradi. Kadija mu je sastavio knjigu o
pravilima dihada koja je sadravala ajete, hadise i kazivanja o prethodnim generacijama. Sultan je puno
vremena provodio nad njom. Poklonio ju je sinu Meliku Efdalu kako bi mu upotpunio uputu.
Desilo se da jednom u El-Kudusu klanja baj-ram-namaz. Nakon toga, Allah mu je rasprostranio prsa,
te se uputio prema Askelanu, obilazei prio-baljske gradove. Zatim se htio vratiti. Savjetnici su se
pobojali da bi ga Franci mogli napasti jer mu je pratnja mala, te su mu predloili da se malo zaustavi. On
je bio uporan i nastavio prema planu. Stao je na morskoj obali s Ibn Sedadom. Njegove nade su plivale
mnogo dalje od poprita na amskom podruju. Rekao je Ibn Sedadu: Ispriat u ti neto to tajim. Ako
Allah olaka te oslobodimo jo ovu obalu od krstaa, podijelit u gradove emirima, ostaviti oporuku i
oprostiti se od svih. Zatim u zaploviti morem i uputiti se ka ostrvima. Slijedit u nevjernike sve dok ne
iskorijenim nevjerstvo s lica Zemlje ili umrem.44 Ibn Sedad je rekao: Te rijei sam shvatio ozbiljno.
Izmeu njega i Sultana je nastavljen dijalog o ovim plemenitim porukama, ah ga sada ne moemo iznositi.
Kada je u pitanju strpljivost u trenucima nedaa, najljepe je oslikana u Ibn Sedadovim rijeima. On
je otkrio rudnik rijetkog moralnog bogatstva koje moe postojati jedino kod viteza kojeg karakterizira
izvanredna hrabrost i vitetvo. Sultan se razbolio, to je uzrociralo krvave rane po njegovom tijelu.
Cirevi su se iz pasa spustili prema koljenu, tako da nije mogao sjediti. Naslonio bi se na stranu kako bi
mogao razgovarati s posjetiocima, ali nije uzdisao zbog rana. Ostavio je hranu, jer je morao sjediti da bi
pruio ruku. Sve ovo gaje oslabilo. Kada bi mu donijeli hranu, naredio bi da bude podijeljena
siromasima koji su stajali pred vratima.

U toku ove krize, saznao je za borbe jednog njegovog emira i kranskog vojskovoe, te daje
neprijatelj u prednosti. Naredio je da ga ponesu tamo, i lino rasporeivao desno i lijevo krilo, strpljivo
podnosei bolove i tegobe zbog ireva.
U drugoj prilici, iako je bio bolestan, saznao je da su se krstai uputili prema Tellu elei poruiti
bunareve. Napustio je ator i uputio se prema ratitu. Rasporedio je vojsku: na elu desnog krila je
postavio brata Melika Adila, sina Melika Zahira je postavio na elu lijevog krila, a sina Melika Efdala u
centar. Zatim je uzeo uee u borbi. Neprijatelj se povukao prema izvoru, a Sultan gaje slijedio. Sunce
je estoko peklo, Salahudin je privezao glavu
mahramom zbog estoke ege.Tako je proveo itav dan dok nije pala no i borba zaustavljena.
Ljekar ga je itavu no lijeio, odvraao od borbe i molio da ostane u atoru kako se rane ne bi
uveale. Ali, uvi bubnjeve, pourio je da se nae na proelju vojske. Na elo je postavio sinove i
brau, jer nije mogao voditi prethodnicu. Naredio je vojsci da podigne to vie zastava i bajraka kako bi
neprijatelj vidio veliku masu i uplaio se. To se i dogodilo. Salahudin je ostvario blagoslovljenu
pobjedu.
U jeku borbe, stigla mu je vijest o djetetovoj smrti. Savio je pismo ne pokazujui nimalo tuge. Nije
elio smanjiti odlunost vojske. Ali, uprkos tome, oi su plakale, nije mogao sprijeiti suze. Isto tako je
postupio kada mu je stigla vijest o smrti sinovcaTekjudina, jednog od velikih viteza.Tuno je savio pismo
dok se nije zavrila bitka. Zatim ga je uzeo i poeo estoko plakati. I ljude oko sebe je rasplakao. Ibn
Sedad je rekao: Ljudi, molite Allaha za oprost, jer ovakvo stanje nema smisla. Sultan tada ree: Da...
da... Molimo Allaha da nam oprosti..Uutio je.
O njegovoj blagosti i irokogrudosti govore i Franci. Probijao se kroz guvu molilaca koji su mu
upali ogrta tako da se nije mogao kretati, te je stao. Jedna od Ibn Sedadovih zgoda zbila se prilikom
zajednikog jahanja, jednog vjetrovitog i hladnog dana. Kadijina mazga je pourila ispred Sultanove, te
mu je poprskala odjeu blatom s kopita. Salahudin se samo nasmijao. Kadija je elio zaustaviti mazgu i
ii iza Sultana kako se ovo ne bi ponovilo, ali mu je Sultan naredio da ostane na svom mjestu.
Nestrpljivost onih koji su se alili na nepravdu prihvatao je smireno i tolerantno, puno je primjera
ije bi se navoenje oduilo. Jedan Kurd mu se obratio tekim rijeima koje ne bi trebalo rei ni obinom
ovjeku, a kamo li Sultanu. Sultana je obuzela velika srdba, pa se uputio prema atoru. Njegov sin Melik
Zahir je pomislio da e izdati otru naredbu i pobojao se obratiti mu se. Sultan je oprostio brzopletniku.
Posjetiocima je prinio voe govorei: Jedite, jedite da biste zaboravili ta se desilo.
ak su i Franci znali za njegovu tolerantnost. Kada bi neko uinio greku i bojao se kazne svog grofa,
pribjegao bi Salahudinu obznanjujui da ga on titi. Salahudin bi ga prihvatio i poastio. Ali bi naredio
nekom da ga nadgleda bojei se spletke. Ve ranije sam govorio o eni kojoj je nestalo dijete, pa je dola
Sultanu. On je sve uradio daje usrei, naao joj dijete i unio radost u njeno oko. Zadovoljit u se
kazivanjem onoga to slii ovim izvanrednostima. Moda je najbolji zavretak iznoenja Ibn Sedadovih
rijei spominjanja njegovoga govora: Bio je lijepog ophoenja, blagog morala i prijatnog humora.
Poznavao je porijeklo Arapa i njihove bitke, poznavao je njihovu historiju. Dobro je poznavao porijeklo
konja, tako da je ovjek od njega mogao uti korisne stvari koje nije mogao doznati od drugoga. Bio je
lijepoga morala i raspitivao se o bolesti, lijeenju, hrani, piu i promjenama stanja ljudi. Njegovo sijelo
je bilo isto od bestidnog govora. U njegovom prisustvu, ljudi su spominjani samo po dobru. O ljudima je
volio sluati samo dobro. Nikada ga nisam vidio ili uo da pribjegne psovki ili vrijeanju. Nikada pred

njega nije izilo siroe, a da nije molio za milost njegovim starateljima i udijelio mu. Ako bi iz porodice
imao nekog odraslog na koga bi se mogao osloniti, predao bi mu to siroe. U suprotnom, dao bi mu dobra
koliko mu je potrebno da ispuni potrebu i predao ga nekom ko bi brinuo o njegovom odgoju.45
Ako je kadija Ibn Sedad bio blizak Sultanu, ako je sa njim jeo, putovao i poznavao njegove tajne,
onda ni poznati andaluanski putopisac Ibn Dubejr ne prednjai niti posustaje za njim. On je obiao
razne krajeve islamskog svijeta i susreo se s bezbroj kraljeva i sultana. Meu njima je i sultan Salahudin,
koji je jedini izazvao njegovo divljenje.
O Salahudinu je govorio:
Ova zemlja pripada razliitim sultanima, kao to je sluaj s kraljevima manjih andaluanskih oblasti.
Svi su se oni ogrnuli ogrtaima vjere, svi nose velianstvene nadimke koje ne mogu opravdati. Ove
nadimke nose i podanici i kraljevi, i bogatai i skitnice. Meu njima nema nikog s nadimkom koji mu
prilii ili svojstvom kojeg je dostojan, osim Salahudina -vladara Sama, Egipta, Hidaza i Jemena poznatog po plemenitosti i pravednosti. Ovo ime je u skladu s pojmom koji oznaava i slijedi znaenje
koje nosi.
Imena kraljevina nisu na svome mjestu,
Poput su make koja puhanjem eli postati lav.46
Na mnogo mjesta se ponavlja Salahudinovo ime uljepano mirisom pohvale, ali tu pohvalu potvruje
praktina realnost i lino svjedoanstvo ovoga putopisca. Puno bih oduio navodei sve to je Ibn
Dubejr kazao o Salahudinu. Zadovoljit u se dvjema temama iz njegovog putopisa, onoga to je kazao
nadahnut iskrenou i potivanjem. Sve je to istina i potvreno predanjima velikih historiara. Ibn
Dubejr je rekao:
Sva dostignua i veliine ovoga grada - Alek-sandrije - su, u sutini, zasluga njegovog vladara:
medrese i internati za studente i pobonjake. Oni su doli sa razliitih strana i pronali utoite, profesora
koji ih poduava nauci, umjetnosti i ostvarenje ambicija. O ovome je dugo govorio, a to u tekstualno
spomenuti u narednoj temi. Zatim je, slijedei prethodno, rekao: Zadivljujui je sluaj kada se je neko
elio primai Sultanu savjetima, te mu je spomenuo daje mnogo onih koji uzimaju dnevni obrok bez
potrebe elei ivjeti ljepe. Umalo trud ovog savjetnika nije uspio. Jednoga dana je Sultan iziao u
etnju izvan grada i sreo grupu ljudi koji su zalutali u pustinju. Izmorile su ih glad i e. Raspitao se o
njihovom stanju i oni su mu kazali da su krenuli obii asni hram u Mekki. Kazali su da su krenuli
kopnom i preivjeli teke muke u pustinji. On ree: Da su stigli ovi i da su zalutali ovako kako su
zalultali u nepoznata bespua i podnijeli muku koju su podnijeli, a svaki daje u rukama nosio zlata i
srebra koliko je teak - bila bi obaveza da uestvuju. Ne prekidaj obiaj koji smo prakticirali. udim se
onima koji rade protiv ovih i nastoje nam se pribliiti prekidanjem onoga ime nas je Allah zaduio da
radimo radi Njegovoga zadovoljstva.
Kada je druga tema u pitanju, on kae: Jedna od velikih zasluga ovog sultana i trag koji mu je donio
lijep spomen je ukidanje hadijskog poreza. Hadije su nailazile na nevolje i nepravdu prilikom plaanja
poreza i smatrale su ga ponienjem. Moda je bilo i onih koji nisu imali dovoljno vrijednosti, a bili su
duni platiti porez. On je iznosio sedam ipo egipatskih dinara i to je bila pojedinana obaveza. Neki ne bi
bili u stanju platiti tu dabinu i susretah bi se sa bolnim patnjama. Sultan je ukinuo ovaj prokleti porez
nadomjeujui ga hranom. To je veoma lijepa zamjena. Olakao je put hadijama. Allah je pomogao

vjernike ovim pravednim sultanom i oslobodio ih velikih problema i briga. Zahvaljivati njemu duan je
svako ko smatra daje obavljanje hada jedan od temelja islama. Porezi su bili rasporstranjeni i u Egiptu.
Svaki prodava i kupac je morao plaati poreze, ak je bila obaveza plaati porez i za pie vode iz Nila.
Ovaj pravedni Sultan je ukinuo sve ove proklete novotarije, proirio pravdu i uspostavio sigurnost.
Kazali su oSalahudinu
Nee nai daje iko vie hvaljen u naoj knjievnoj tradiciji od Salahudina. Pjesnici su na sva usta
govorili o njegovoj postojanosti, vjeri i konstantnom uspjehu. U isto vrijeme, njihove due su kljuale od
srdbe zbog neprijatelja koje je Evropa poslala da im okupiraju zemlju i nasilno zauzmu domove.
Hvalei Salahudina, davali su oduka plamteim osjeanjima. Da niko ne napie biografiju ovog velikog
viteza, dovoljno bi bilo ono to su pjesnici ostavili.
Dr. Ahmed Bedevije sainio bibliografiju pjesnika koji su hvalili Salahudina i njihovih sakupljaa,
navodei izvor pjesme, ime zbirke i stranicu tradicionalnih enciklopedija. Ovo je istraivaima
knjievnosti olakalo izuavanje pjesnikog stila Salahudinovog vremena.24
Historijska poezija je veoma bitan faktor u buenju duha ummeta. Jedna pjesma kazana u povodu
nekog velikog historijskog dogaaja je poziv koji e se vjekovima ponavljati. Pogledaj pjesmu
Ebu Temama o padu Amurije, ona je ovjekovjeila Mutesima do Sudnjeg dana. Mnogo je halifa prije
njega imalo ovakve uspjehe - El-Mehdi, Harun er-Reid, Memun - ali oni nisu imah nekog poput Ebu
Temame. Mi znamo o svim pohodima Sej-fu-devlea protiv Bizanta, ali ne zbog toga to su to historiari
zapisali. Oni su mnogo vie pisali o drugima. Sejfu-devle je imao EbuTajjiba el-Mu-tenebija koji je
uinio trajnim njegove pohode.
Ovo govorim alei dananju arapsku poeziju koja se pretvorila u ukrtene i zagonetne rijei
izgubivi utjecaj na ljude. Nijedan od zagovaraa slobodne poezije ne moe ispjevati pjesmu koja e se
ponavljati u najvanijim prilikama. Poezija je karakteristika stare arapske knjievnosti, danas se ne zna
da lije to poezija ili proza - daje bar proza koju ljudi mogu shvatiti.
Pred ogromnim brojem velianstvenih pjesama na koje dr. Ahmed Bedevi ukazuje, naao sam se u
nedoumici ta odabrati. Oni koji su hvalili Salahudina nisu bili na istom stepenu. Divani su sakupljeni, te
na jednom mjestu imamo sve to je kazano o Salahudinu. Meu njima su Kadija Fadil, Ibn es-Saati, Ibn
Sina el-Melik, Usame ibn Munkiz, Sebt ibn Teavuzi, Ibn Unejn, Ammare el-Jemeni. Ako se istraiva
ogranii samo na analizu onoga to su oni iznijeli, vidjet e pjesniko umjee koje prikazuje hvaljenog u
najboljem svjetlu. Bila bi oita nepravda ograniiti se na one iji divani krue meu studentima i
zapostaviti grupu pjesnika ijoj poeziji nije pridavana panja, te njihove pjesme nisu sakupljene ujedan
divan. Moda ove skromne stranice doprinesu da se baci traak svjetlosti na njihov knjievni trud i budu
podsticaj onima koji se ele upustiti u avanturu otkrivanja i oivljavanja nepoznatih pjesnika i onoga to
je pohranjeno na stranicama starih rukopisa. Krivica ne lei na nepoznatim pjesnicima, ve na onima koji
su se okrenuli letargiji zadovoljni onim to je sabrano u tampanim divanima i nekoliko knjiga o
Salahudinu.
Moda e zanemarivanje autora velikih i tampanih divana biti nedostatak ovog poglavlja ili, ak,
nepravda prema Salahudinu, jer u zapostaviti brojne stihove. Ovo je tano. Ono to tu nepravdu
umanjuje je injenica da ne navodim sve ve samo primjere. Koliko god poznatih pjesama odabrao, ostat
e neke koje, moda, mogu biti i ljepe od odabranih. Ovo me je podstaklo da odaberem pjesnike za koje

prije nisam uo. Jedan od njih je i slijepac Seade ibn Abdullah el-Humsi koji je pjevao o Salahudinovim
djelima. Imao je sposobnost oslikavanja nevienog, onoga o emu je samo sluao. Ako je Ebu el-Eala
uspio dirnuti itaoce opisom ratnih oklopa koje nikada nije vidio i ak ih bolje opisao od onih koji su ih
vidjeli, onda je i
Seade ibn Abdullah el-Humsi bio u pravu opisujui Salahudinovu vojsku u nekolicini pjesama.
Budi spokojan, bajraci tvoje vojske su bezbrojni,
Budi sretan, stubovi tvoje kue su sigurni.
Vojska je rairena poput skakavaca,
Zrna pijeska moe izbrojati, ali ne i njih!
Nebesa su prekrivena oblakom praine Graevina od kanala ispod koga je stub.
U tami blista vatra sa njegove sablje Sa nje kapa krv, a ona kao da plamti.
Vatra se razgorjela na rukama plemenitosti Munja koju gromovi prate.
Nije zemlja demona kada god se pozove Niti je svaki lav iz oaze Bie.
Koplje njegovo je opijeno,
Ne trijezni se dok mu sablja poput ptice cvrkue.
Svakodnevne tegobe koje ga susreu - kada bi Amra ibn Vuda zadesile, strpljivost i izdrljivost bi mu
unitile.
Izbij sablju iz ruku njihove odlunosti,
Kada se sablja vrati u korice koje ne pau.
Ne boj se, iljci na vrhu koplja plod su Slatkog ukusa, a gorka tikvica slave je medonosna.
Ko sabljama bude prosio,
Prema njemu e gradovi kao djevice pohrliti.
Ova snana poezija zaklanja sve reeno na ovu temu. Osjetilni opis oblaka koji se uzdigao nad
stubovima kopalja i sabalja koje prolijevaju krv i plamte ukazuju na izvanrednu vjetinu predstavljanja
ulnog u vidljivo. Njegova nauna naobrazba je oigledna, jer govori o Amru ibn Vudu, lavu Bie,
zaarane zemlje. Njegov precizan opis vrhova kopalja sa slatkim plodovima i plemstva koje osjea slast,
uprkos gorkoj tikvici koju kua na putu hrabrosti, i djevica koje prose sabljama prevazilazi sva
oekivanja. Autor govori o vojsci, a ne o vojskovoi, jer je vodstvo napravilo dobar odabir vojske.
U drugoj kasidi postoji predivan opis Salahudina; pjesnik je opet pribjegao osjetilnom preslikavanju.
Kao daje time potvrdio vojne borbe koje su ranije, na predivan nain, opisivali Ebul-Eala i Bear. On

nije nita slabije opisao Salahudinov bajrak, sablju, koplje i ata:

ut, lepra pobjedom, postignut Snagom, drugi ga nisu mogli dosei varkom.
Razvihoren odlunou vlasnika Dok nije dostigao najvisoije mjesto.
Sablja je britka, otrica hitra,
Pretei je moe samo smrtni as.
vrstinu Jusufove sablje nije nazubilo Nita osim pobjede snagom poduprijete.
Kada je u desnici njegovoj, slii blistavoj Munji koja najavljuje kini oblak.
Seade je elio potvrditi sposobnost preslikavanja, ali ne ljudskih misli ili glasova savjesti kojima je
blii i koji su mu jasniji. On eli govoriti o vizu-elnim stvarima, lepravom bajraku, otroj i vitkoj sablji,
koplju koje izgleda due u rukama viteza, atu koji pobeuje vjetar...
Zvijezda prolazi pored punog mjeseca u nonoj tami, Soko u dolini era napada lava...
Sada emo ostaviti ovog autora i okrenuti se drugom, isto tako, malo poznatom autoru Fitjanu ESaguri. Nastojao sam saznati o njemu i njegovom ivotu neto uvjerljivo, ali nisam doao ni do ega,
osim to znam da vodi porijeklo iz mjesta E-Sagur. Ako nismo uspjeli nita saznati o njegovom roenju
i odgoju, saznali smo daje pratio Salahudinove podvige od Bitke kod Dimjata do Bitke na Hitinu. Iz
onoga to Ibn Hilekan spominje u Vefijatul-eajanu saznajemo da je jedno vrijeme stanovao u Ez-Zebdanu, ija je priroda velianstvena. Pohvale koje je ostavio o Salahudinu nadomjeuju nedostatak
informacija. Na izvanredan nain opisuje propale nade krstaa kod Dimjata kada ih je Salahudin porazio i
natjerao na povlaenje. Ovo je bio prvi Salahudinov viteki podvig nakon Esedudinove smrti. E-Saguri
pjeva:
Kada dooe u Dimjat poput nadola mora A on nije imao puno ljudi koji bi pred talasima stali.
Toliko ih je da se izbrojati ne moe Hiljade i hiljade konja i jahalica.
Naoruani kopljima, sretoe se s blistavim kopljima Koja otrai dobro naotrie.
Obliazili su je morem sa svih strana Ali je ona od smrti zatiena bila.
Vidio je pas, bizantinski car, to njeno osvajanje Pa se pobojao da bi njihove majke bez djece ostale.
Nije im ulilo nadu da e se doepati svojih gradova Kako bi zatitili utvrenja.
U ovim stihovima, italac uoava sporost poetskog djelovanja. Ovakav nain pisanja je prepustio
mjesto dinaminim osjeanjima kroz koja prolazi ustreptala dua nakon velike pobjede na Hitinu. Pjesnik
je spontano izrekao pjesmu ija su neobuzdana osjeanja neovisna od umjetnikog dotjerivanja. Najljepi
detalji ove pjesme su opisi Salahudinove skruenosti, veliine i enje ljudi za njim nakon saznanja o
svim njegovim poduhvatima. O Bici na Hitinu, Fetjan kae:

Putovala je vojska poganstva onoga dana kada ste se sukobili Jedni druge su na put u neplodnu
zemlju nagonili.
Odaslao si vrhove kopalja prema njihovim prsima Napili su se crnoga ugruka krvi.
Pokazala im se samo dolazea zvijezda Odmah iza Ifrita, prokletog i okrenutog.
Ko od njihove vojske nije uniten,
Ko iz njihove skupine nije zarobljen?
ak su i njihovi najbolji vojnici prodavani
1 po bijednim cijenama otkupljivani.
Osigurao si njihove porodice i sauvao svetinje Od njih si otklonio smrtne prijetnje.
Gospodar tvoj je vidio samo kako nareuje Dobro da se ini, zlo prezire.
Skruen i skroman pred Uzvienim Allahom,
A zaslugom tvojom je umanjio mo silnika.
Sluh nije lien pohvala i estitki
I radosnih vijesti muslimanima upuenih.
Proli su vladari, ali nisu postigli ni deseti dio Slave i ponosa koji su tebi dati.
ini se da je ova kasida izreena na jednom sijelu, jer nosi lahkou izraaja i znaenja, to je ini
tekuom poput bistrog potoka. Kada pjesnika iznenadi neto to voli, on je u stanji izrei misli bez
usporavanja ili odugovlaivanja, jer je sporost u nekim trenucima rezultat nedostatka inspiracije
i pjesnike neplodnosti.
Ibn Dubejr je poznat samo kao putopisac, ne smatramo ga pjesnikom, jer je njegova poezija
neznatna. Njegov biograf kae: On je sainio divan koji je posvetio tugovanju za suprugom, kao daje
bio pretea pjesnicima ovoga stila. Divan mu je izgubljen, ostala su nam samo upeatljiva sjeanja s
putovanja. Na stranicama ovog putopisa je i pria o Salahudinu, njegovim vojnim pohodima i herojskim
podvizima.48
Ibn Dubejrov putopis, takoer iznosi i albe na radnike i poreznike u Aleksandriji koji su hadijama
sa sjevera Afrike nametali porez koji nisu bili sposobni plaati. Nakon toga, Ibn Dubejr govori da su
ove albe stigle do Salahudinovih uiju koji je naredio da se problem rijei iz samilosti prema hadijama.
Razlog zbog kojeg ga spominjem je izvanredna pjesma koju je ispjevao u ast osloboenja El-Kudusa
Salahudinovom zaslugom. Inteligentni putopisac je posjetio Istok vie puta, vidio zlodjela Franaka i
nasrtaje na slabane muslimane. Ovo je za njega bila jo jedna briga. On je Marokanac, vidio je strahote

koje su panski krani inili muslimanima nakon pada Andaluzije i muhadirluka u Maroko. Oni su
govorili o zlodjelima i nesreama to je Ibn Dubejrovo srce paralo. Kao da je odlaskom na had elio
odahnuti od problema, ali je na Istoku naao katastrofu koja je bila olienje nesree u najgroznijem
obliku. U Salahudinu je primjetio
48 Vidi poglavlje: Rijetka linost.

traak svjetlosti. Kada je Salahudin osvojio El-Kudus, ovaj traak se rasplamsao i postao svjetionik.
O ovom podvigu su pjevali pjesnici, a pjevao je i Ibn Dubejr:
Na tvom blistavom horizontu Zasijala je zvijezda sree.
Raduj se, jer se vratovi neprijatelja Pod tvojom sabljom povijaju.
Koliko si im nesrea nanio,
Poput lava u njegovom leglu.
Slomio si krst natjeravi ih na poslunost,
Allah neka te za to djelo obilno nagradi.
Uloio si trud u napadima na njih,
Pa si ih porazio i nesretnim uinio.
Tvoja vojska je gromom pomognuta,
Pa napadni kada eli ili se strpi.
Svi su uniteni i potopljeni Pred naletom talasa tvoje vojske.
Pomogao si vjeru Gospodara ovjeanstva,
Pa te On Kraljem Pomagaem prozvao.
Napao si kraljeve u njihovim domovima / gordo koraao u saburijskom panciru.
Oslobodio si pare svete zemlje
I istotu u njega vratio.
Doao si do El-Kudusa / oteo ga iz ruku nevjernika.
U njemu si svjetionik Upute Podigao i u ivot ga vratio.
Za koliko ljudi je Allah sauvao ovo osvajanje Od vremena prvih, prohujalih,

I tebe nakon El-Faruka odabrao Da na kraju vremena postigne to.

ljubav prema vama je usaena u njihovim duama Spomenom vaim u ovjeanstvu.
Ljepota ove pjesme ne lei u lahkoi izriaja, iskrenim idejama i toplim osjeanjima. Ona, pored
svega toga, opisuje i stav muslimana sjeverne Afrike prema Salahudinu. Ona nas obavjetava daje
islamski svijet bio jedno tijelo i da vjetake granice ne sprjeavaju mijeanje i podjelu osjeanja onih
koji uivaju u blagodati islama. Muslimani su na svakom mjestu jedinstveni u nadanjima i bolovima. Ova
injenica izaziva strah unutarnjih i vanjskih neprijatelja islama. Kada govorimo o vanjskom neprijatelju,
onda su krstaki ratovi na Istoku i Zapadu njihovi najoigledniji rezultati. Kada je u pitanju unutarnji
neprijatelj, svjedoci smo brojnih poziva u nacionalizam, neofaraonizam, berberstvo i neofenicizam. Svi ti
pozivi su usmjereni protiv islama. Ali su se plaili njegovog spominjanja kao to se ovjek kojeg je
nekada ujela zmija plai zmije.
Oni su pribjegavali razliitim oblicima pokazivanja ljubavi i laskanja elei, tako, prikriti prljave
namjere u razbijanju interesa islamske drave. Meutim, njihova nastojanja su ostala bezuspjena, jer
nisu mogli utrnuti Allahovo svjetlo.
Pjesnici su ukazali i na opasnost koja je nastupila kada su krstake vojske pohrlile iz Evrope nakon
oslobaanja El-Kudusa elei ga povratiti, ali su znali daje Salahudin visoki bedem uz koji e se teko
ispeti. Znali su da Salahudinov dihad u odbrani El-Kudusa nee malaksati pred nasrtajem novih nedaa i
problema. Reid ibn Nablusi je anoniman pjesnik, jer se o njemu zna veoma malo. Od njega je neto
sauvano u treem tomu Fevatul-vefijata od Ibn Sakira i drugom tomu Er-Revdatejna. Ovaj pjesnik je
elio usmjeriti Salahudinovu panju prema ozboljnim deavanjima, iako Salahudin nije bio nemaran
prema tome. Napisao je pjesmu u kojoj hvali Salahudina:
Teko Francima, a teko i njihovim majkama Meu njima se pronicljiv onako kako jeste cijeni.
Koliko si ih udarcima rasturio kada bi se sakupili
1 koliko si ih kopljima sakupio kada bi se razasuti.
Zatitnik zemlje El-Kudusa se ne plai Sauvaj Boe da ga strah obuzme, niti zlo susretne.
Rijei lijepa strpljivost pa do kraja stiha podsjeaju na ono to je Ibn Dubejr kazao kada je prekorio
neke vladareve savremenike to uivaju u blagodatima, spavaju u kadifi i udobnom ivotu daju prednost
nad dihadom a ne bdiju sa Sala-hudinom. Neki su ak kovali spletke smatrajui Salahudinove pobjede
svojim porazima.
Ovo su primjeri nepoznatih autora koji su pjevali o Salahudinu. Njegovim preseljenjem na Ahiret,
ove pohvale su prerasle u bolne tubalice. One imaju zapaeno mjesto u studijama knjievnosti. Ne elim
izazivati bol italaca spominjanjem onoga to su osjeali pjesnici kada ih je pogodio razorni zemljotres
koji im je umalo unitio due. Salahudinov gubitak je najbolje opisan u stihovima:
Smrt Kajsova nije samo jedna smrt,
Tom smru je graevina naroda sruena.

Prilozi
1. Hronologija ivota Salahudina Ejubija
532.(1137) Roen je u Tikritu;
559. (1163) Po prvi put je u vojsci Eseduddina irkuha otputovao u Egipat.
562. (1166) Ponovo je u amidinoj vojsci otputovao u Egipat.
564.(1168) Preuzeo mjesto namjesnika.
567.(1171) Pao je fatimijski hilafet.
569.(1173) Planirana zavjera kojom bi se oivio fatimijski hilafet, ah je osujeena.
569.(1173) Preselio Nurudin ez-enki.
570.(1174) Salahudin je otputovao u am kako
bi ojaao tamonje jedinstvo. 572.(1176) Pokuaj atentata na Salahudina u Ismailiji.
572.(1176) Ponovo se vraa u Egipat.
573.(1177) Pobjeda nad krstaima
574.(1178) Salahudin se vratio u am.
576.(1180) Brojne pobjede nad krstaima.
576.(1180) Osnovana egipatska flota i poelo formiranje pomorskih snaga.
578.(1182) Vratio se u Egipat, a zatim ponovo otiao u Damask.
583.(1187) Trijumfalna Bitka na Hitinu.
583.(1187) Osloboen El-Kudus.
587.(1191) Bitka kod Akke.
589.(1193) Ugovor kod Ramle.
589.(1193) Preselio Salahudin, Allah mu se smilovao.
2. El-Kudus

3. Priobalje dananjeg Libana i gradovi koji su bili najea meta krstaa

4. Egiptska oblast s Dimjatom i Aleksandrijom

5. amska oblast s Kerekom i ubekom

Sadraj
O ovom ovjeku...................................................................5

Predgovor............................................................................9
Nadolazea poast............................................................13
Deavanja prije Salahudina..............................................27
Odvana porodica.............................................................43
Ka Egiptu..........................................................................57
Salahudinovo namjesnitvo..............................................77
Zalazei hilafet.................................................................87
Izmeu dva viteza............................................................99
Na putu ujedinjenja........................................................107
Unutarnji preporodi........................................................119
Ponovo u am.................................................................131
Uvrijeene sumnje..........................................................145
Bitka na Hitinu...............................................................157
Admiral flote..................................................................169
Jerusalem.......................................................................179
Bitka zaAkku..................................................................191
Pomorski komandos.......................................................203
Sjete i bolovi..................................................................211
Kadija Fadil....................................................................223
Nedae i krize.................................................................235
Posljednji plamenovi svjetiljke.......................................247
Rijetka linost................................................................253
Kazali su o Salahudinu....................................................269
Prilozi.............................................................................283

To je postalo kranska praksa.

2

Preneseno od Ahmeda Bedvija.

3

Hitatu-am, 281/5.
4

Pogledaj dodatak br. 4

Ogranak ismailitske sekte na zapadu poznat kao asasini ili haiini, to znai uivaoci haia (op.
prevodioca).
6

Dr. Bejli: Salahudin, str. 142.

7

Ebu Hadid, Salahudin Ejubi, str. 126.

8

Vefijatul-eajan, 3/254, verifikacija: Muhjudin

Abdulhamid.
9

Brdski predio juno od Damaska (op. prevodioca).

10

Pogledaj esti prilog.

11

Mjesto u dananjoj Siriji (op. prev).

12

Obiaj Arapa je da zatvorenika, kome prue hranu i vodu za trpezom ovjeka koji ga je zarobio,
potede ivot (op. prevodioca).
13

Mjesto u Palestini poznato i kao Cezereja.

14

Luka u Libanu. (op. prevodioca).

15

Nekadanja luka na Crvenom moru (op. prevodioca).

16

Pogledaj Prilog br. 2

17

Hajatu Salahudin Ejubi, dr. Ahmed el-Bejli, str. 176.

18

Hajatu Salahudin Ejubi, dr. Ahmed el-Bejli, str.

175.
19

asopis Er-Risala, 1939. g.

20

Salahudin Ejubi, Muhammed Ferid Ebu Hadidi, str. 170.

21

Misli se na Sada b. Muaza, r.a., velikog ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s. (prim, rec.)
22

Subhul-eaa, 6/528.
23

Nefhut-tajjib, 6/115 i naredne stranice u recenziji Muhammeda Muhjudina Abdul-Hamida.

24

Knjievni ivot za vrijeme krstakih ratova, 434-438.