UVOD

Ovime zahvaljujem svome prijatelju gospodinu Karelu Loaku koji mi prua

priliku da, koliko je mogue, objasnim itavu politiku i socijalnu
povijest Stranke umjerenog napretka u granicama zakona.
Pozdravljam odluku, jer e ovaj rad, pisan s oduevlje-njem, temeljito
objasniti itav odnos Stranke umjerenog napretka u granicama zakona ne
samo prema cijeloj ekoj javnosti nego i prema istaknutim pojedincima
koji su bili njeni simpatizeri ili aktivni funkcionari,
U ovom radu bit e, to je vjernije mogue, potanko opisana sva izuzetna
djela pojedinih lanova stranke.
Dakako, nee to biti puko nizanje pojedinih zbivanja, nego opsena
kronika, koja e osvijetliti oduevljenje to je neko ispunjavalo srca
svih sudionika, koji su jedan dru-goga nastojali moralno i financijski
potpomagati, a prema mogunostima se brinuti i za proirenje stranke i
njezin snani procvat. Pogotovu posljednje sezone izbora u Carsko
vijee, kad je nova stranka izabrala vlastitog, nezavisnog kandidata
koji nije pristao ni na kakav kompromis, nego je ne kompromitirajui se,
i potpomognut od svih potenih ljudi, propao dodue veinom od 2498
glasova, ali je dobio 36 glasova. Tih 36 glasova biljee ovi listovi:
Pravo naroda, ikovsko obzorje i Vrijeme, koji nisu bili ni
najmanje protiv nove politike stranke, iji je program bio sasvim ist,
pa je zato njezin kandidat i poraen tako golemom veinom.
Dogodilo se to na Kraljevskim Vinohradima godine 1911. Postoji
dokumentacija u kojoj lijepo pie da se 36
11
mukaraca nije stidjele javno stati u obranu stranke, koja ima budunost
jer je irim slojevima dosad nedostajala nit vodilja koja bi sve
politiare upoznala s okvirnim i neokvir-nim programom, koji nisu vrsti
kao to je to u drugih stranaka, nego se prilagouju izmijenjenim
politikim i drutvenim prilikama, tako da je program stranke uvijek u
skladu s drutvenim i politikim gibanjima itavoga ekog naroda.
Bit e ovo, dakle, neka vrsta kronike, opsena povijest divljenja
vrijedne stranke koja je od jednostavnih poetaka s vremenom stekla
potovanja dostojan broj lanova, odanih stranci i duom, i tijelom, i
novcem.
Bit e opisano kako su se mijenjali programi, i kako su privatno ivjeli
lanovi stranke koja je postala nunom da se napokon popuni velika
praznina u ekom politikom ivotu.
S mnogih strana spoitava nam se bombastinost i fraziranje. Nije ni
udno, jer smo se isprva povodili za provjerenim uzorima drugih
politikih stranaka, u kojima su bile sline prilike, meutim od svih
ostalih politikih stranaka razlikovali smo se po tome to smo imali malo
lanova i drukiji program, a od njega smo i polazili.
I napredovali smo nemilosrdno, ne osvrui se na rtve.
Bili smo strogi prema svima koji vie nisu htjeli toiti na veresiju
lanovima izvrnog odbora Stranke umjerenog napretka u granicama zakona.
Odatle bismo odmah preselili stranake prostorije.
Selili smo se drugamo s novom nadom u budunost, s novim oduevljenjem, i
odatle ponovno odlazili nepokole-bani i u vjeri da emo ipak uspjeti
prodrijeti u javnost, da e javnost, privuena naim iskrenim
nastojanjima, prihvatiti program stranke. Dakako, mnogo puta smo
doivjeli razoaranje.
Na mnogim su nam mjestima eljeli podmetnuti nogu, ali neuspjeh je upravo
dokaz unutranjeg razumijevanja naih nastojanja, to izviru iz istog
idealizma a programom obuhvaaju i vulgarni materijalizam, potpomognut
tenjom za opim blagostanjem, ne izuzimajui ni nae. Sada smo
12
ve dovoljno snani da moemo javno istupiti s opsenim djelom, uz sretnu
okolnost da su svi sudionici jo ivi, tako da autor ovo pie s njihovom
suglasnosti.

I ini to s nadom da e opovri sve glasine o stranci, pogotovu lanu

tvrdnju feljtonista Narodnih novina pisca Mahena, da su izbori unitili
Stranku umjerenog napretka u granicama zakona. Dokaz da nisu bit e
upravo ova opsena povijest, koju e zasigurno svesrdno prihvatiti svi
koji o Stranci ele saznati istinu, samo istinu, a u tome neka mi Bog
pomogne!
13
IZ LJETOPISA
STRANKE UMJERENOG
NAPRETKA
POETNI PROGRAM STRANKE
UMJERENOG NAPRETKA U
GRANICAMA ZAKONA
Ni u nas nije ostao bez odjeka intenzivni obrazovni pokret koji je oko
1904. prostrujio itavom Srednjom Evropom; snane liberalne ideje stigle
su k nama iz pobunjenih ruskih gubernija, gdje je djelatnost terorista
bila najjaa od 1902. do 1904, a potaknuta rusko-japanskim ratom.
Okrunjena je pojedinanim uspjesima, kao to je bilo dizanje u zrak
Plevega i ubojstvo careva strica Sergeja u Varavi. U sjevernoj ekoj
pobunili su se rudari, a na posao su se vratili tek kada su im poslodavci
snizili plae. Veliki revolucionarni pokret imao je odjeka i u
Westfaliji, gdje je na vijenici glavnoga grada istaknuta crvena zastava.
Zastavu su istakli sami virtemberki panduri, a to se dogodilo upravo kad
su Japanci porazili rusku baltiku mornaricu kod iime.
Odjek japanske pobjede uzrokovao je tada u Pragu veliku guvu; premda je
vijest bila istinita, ratni izvjestitelj Narodnih novina i Narodne
politike, prijatelj, poslanik Vaclav Klofa tada je stalno pisao o
velikim pobjedama Rusa nad Japancima. U Pragu je u to vjerovalo valjda 30
posto ljudi, bili su to oni koji su 1901, kad je buknuo rusko--japanski
rat, stajali na Staromjesnom trgu ispred ruskog hrama svetog Nikole, gdje
je bauka Rykov sluio opijelo za uspjeh ruskog oruja. To je mnotvo
ekog naroda vani pjevalo Hej, Slaveni! vjerojatno u poast
Petropavlovske tvrave i onih stotinu Rusa to su ih ubili kozaci i
careva tjelesna straa na Nevskoj obali kad su klicali Slava! caru.
Ukraeni slavenskim trobojnicama, pretukli su tamo Pelanta, osam ekih
anarhista i napose urednika Prava
2
Povijest stranke l /
naroda, prijatelja Skalu, koji je stigao nakon potpunog debakla
prebijenih carevih protivnika. A vidjevi toliko ljudi na okupu, mislio
je u stranakom oduevljenju da moraju biti socijalni demokrati, pa je
usred gomile uzviknuo: Dolje car, fuj car! Jedino time to ga je
policija uhapsila spasio se od gaenja; prema njegovoj izjavi dobio je od
oduevljenih carofila oko 600 uaka. Dobio ih je upravo od onih koji e
etiri godine poslije na Staromjes-nom trgu, za nereda zbog traenja
opega glasakog prava, klicati zajedno s doktorom Soukupom: ivjela
ruska revo-lucija!
Da, u to se vrijeme u srednjoj ekoj ve poeo iriti zahtjev za opim
pravom glasa. U ekoj se poinje buditi nejasna svijest o ljudskom
dostojanstvu, a anarhist Kontek daje novac to ga je naslijedio
ikovskoj Komuni; Vohrvzek mae prorijeen vijenac kose briljantinom,
hoda Pragom u odijelu najelegantnijega kroja poput arbitera elegantiarum,
kupuje parfeme i izdaje Siromaha, anarhistiki list ekog naroda, dok
u uskoj i tunoj Chorvatskoj uliici u Rokytovoj tiskari krepava
satiriki asopis Svjetiljka, u kojemu je objavljivao slikar Laa.
Svjetiljka je nestala nakon to su autori pobrali akontacije na
honorare do estog pokoljenja. eka rije prestaje biti eka
demokracija a eka demokracija vie nije eka rije, poslanik
Klofa u pismima iz Mandurije hvali hrabrost ruske vojske, herojstvo
Japanaca, i alje u eku tatarske vezove koje su Rusi oduzeli smaknutim
Tungu-zima. Realisti u ekoj ne ljenare, Herben i Masaryk psuju jedan

drugoga. Masarvk izjavljuje da je s Herbenom moralno prekinuo, a Herben

to ironino potvruje, uz vrlo opasan dodatak: Ali nikada ne i
financijski!
Dok klerikalni stup katolike moderne, denuncijant pater Dostal-Lutinov,
psuje Machara koji pati u neprijateljskom Beu sa 4000 godinje plae u
draesnoj vlastitoj kuici u predgrau, u toj istoj vili Machar die aku
prema ekom kraljevstvu i ne svia mu se Elika Krasnohorska, a usput
prouava vodi po Rimu - za buduost.
U ekoj postoje dva mlada pjesnika, ne zna tko pie
18
gore stihove. To su pjesnici Rosenzweig-Moir i Fraba, koji je nakon
mnogo godina postao iskrenim narodnim socijali-stom, urednikom narodnosocijalistikog lista u Kutnoj Hori. Tada je bilo uobiajeno da mladi
pjesnici poput Frabe otimaju pekareve keri, a kad bi ih otac dohvatio,
poinjali bi vrijeati Njegovo velianstvo. Na Vinohradima nesretni
knjiar Horalek dijeli kraliku Bibliju prijateljima i znancima po
gostionicama i pozajmljuje od njih novac. Anglikanska crkva kupuje po
Pragu due po funtu, u Nuslama u Herodotovu javnom kupalitu adventisti
krste gole babe, u Makedoniji je buknula revolucija, makedonski ustanici
bacaju u zrak mostove u Bitoli i Solunu, iz hrad-anske Nadbiskupske
palae pada dimnjaar u dvorite, pobunjeni ruski ratni brod Potjomkin
bombardira rumunjsku obalu, na Labi se za niskog vodostaja pojavljuje
kamenje, agent provokator Maek prodaje se u redakciji Komune za
talijanskog anarhista Pietra Perrija koji je pobjegao iz Sevastopolja u
Rusiji, i spava jednu no kod Rosenzweiga-Moira, zapravo obojica su
budni, jer se jedan boji drugoga, u Prag potajno stie makedonski vojvoda
Klime, a tu, u ovim burnim vremenima, u gostionici Kod zlatne litre na
Kraljevskim Vinohradima, uz podsmijeh maestra Arbesa, osnivam novu eku
politiku stranku, Stranku umjerenog napretka u granicama zakona. Taj je
naziv glavni i poetni program itave stranke a rijei umjeren i
napredak, granica i zakon idejno su spojene u golemu cjelinu koja
je dala okvirni program itavoj stranci. Taj se program, meutim, poslije
mijenjao prema politikim prilikama, prilagoivao se okolnostima sve do
trenutka kad je godine 1911. stranka reorganizirana.
Na mjestu je da u prvom redu spomenem dva ovjeka, koji su znamenite
godine kad je stranka osnovana stajali uz moj bok, uz mnoge druge, o
kojima e biti rijei poslije, i podupirali me u mojem nastojanju. Bili
su to makedonski vojvoda Klime i pjesnik Gustav R. Opoensky.
19
GUSTAV R. OPOCENSKY I MAKEDONSKI VOJVODA KLIME
Pjesnik Opoensky potjee iz obitelji u kojoj je vrlo razvijen pravi
vjerski osjeaj. To je neobino potena obitelj, iz koje su nikli sve
sami evangelistiki pastori. I otac G. R. Opoenskoga bio je cijenjeni
pastor u selu Kroutnv iza Chrudime, a iz usta svoga oca je G. R.
Opoensky upijao moralne nazore na svijet, koji prate itav njegov
ivotni put. U mistinoj polutami krounske evangelike katedrale mladi je
Gustav boravio od jutra do mraka, skrivajui se pod klupom u crkvenoj
lai, pred rukom boje pravde na zemlji, kako je njegov otac nazivao
metlu. A kad je bio otkriven, nije se odupirao sudbini, nego bi se,
prebaen preko koljena, sjeao rijei iz Evanelja: Sva mo dolazi od
Boga, stoga se onaj tko se protivi moi, protivi i bojoj volji! Oevo
koljeno i metla bili su najbolja pjesnika kola Opoenskoga. Jer, upravo
tomu valja zahvaliti za onu tipinu crtu u stvaralatvu G. R. Opoenskoga
koju povjesniar knjievnosti moe pratiti u svakoj njegovoj pjesmi:
neizmjerno beznae, tuga koja se ne moe ublaiti, vatre to su se
ugasile . . .
Razdoblje okrutnog savijanja na oevu koljenu imalo je na njegov ivot
takav utjecaj da u enji za realizmom danas trai upravo pustolovine
koje izazivaju duhovno stanje slino onom u ranom djetinjstvu. itav
njegov ivot je odricanje od svih veselih ivotnih uitaka, svijet gleda

okom ovjeka koji zna da ni kod Apolla, ni u Bendovoj kavani ni Kod

zvjezdica ili u Tehnici nee nai ono to trai njegova pjesnika
dua, koja ezne za lijepim.
20
Ovaj isto materijalistiki svijet, preesto disharmoni-an, smuuje
njegovu osjetljivu duu. Hvataju ga snane ruke i ve ga iznose iz lokala
a oni koje je volio piu mu pisma da je gotovo sa spajanjem dua, i on,
oslonjen o drvo u tamnoj noi, plae u tiini ulice i guei se u suzama
kae tjeiteljima: Pa nikada nisam nakodio ni piletu. Odbij, jer u te
opaliti po gubici!
ast mi je izjaviti da mi je ovaj savreni ovjek stajao uz bok pri
osnivanju Stranke umjerenog napretka u granicama zakona.
Koliko se od njega razlikovao makedonski vojvoda Klime!
Nitko od nas nije znao gdje i kada se rodio taj borac za prava
ugnjetavanog naroda. Bio je visok, a njegova dugaka smea brada i
brkovi, prijetei izraz lica, strastveni govori, davali su naslutiti da
je roeni vojskovoa revolucionarne vojske. Takvog sam ga upoznao, dvije
godine prije osnivanja nae nove stranke, u Sofiji. Svakako e biti
potrebno opirno poglavlje da se opiu svi njegovi junaki podvizi, od
kojih je najslavniji na susret, kad smo sudjelovali u onoj znamenitoj
bitki na gori Garvanu, gdje smo opkolili Monastir* i, okrueni redovnom
turskom vojskom, nizamima, pobjegli, tako lijepo kako se samo moe
pobjei iz kreeva.
* Monastir, turski naziv za Bitolu.
21
MAKEDONSKI VOJVODA KLIME
l
Ponavljam da smo u stranci imali neko vrijeme tog ovjeka i da smo ga
neobino cijenili upravo zbog njegova junakog nastupa.
Ovo to opisujem dalje neka se ne smatra omalovaavanjem toga mua, nego
prije potvrdom njegova elik-zna-aja.
Taj se ovjek zaista niega nije bojao, ali kad bi dolo do najgorega, i
on je smatrao kako je najbolje da se povue, pa bi to uvijek i inio
uredno i zrelo.
Najljepe je bilo kad sam ga sreo u Sofiji.
Bilo je to upravo u onim ganutljivim vremenima kad su opori redovite
turske vojske, nizami, opkoljavali Solun i slali glavninu snaga prema
bugarskim granicama pod lijepom Vitoom, onim arobnim kutiem punim
poezije.
To je bilo u vrijeme kad je u prostranim gajevima i praumama Vitoe sve
mirisalo i kada su tamo dolje grmjeli topovi i praskale puke makedonskih
ustanika.
Upravo tamo su napredovale ete bugarskog revolucionara Sarafova, i
dalje su grmjeli topovi i ulo se klicanje za osloboenje Makedonaca.
U to vrijeme Klime je sjedio u tvornici sofa u Sofiji, jer nije bio
roeni vojvoda, nego izueni tapetar. Sjedio je tamo sasvim mirno, ne
slutei da mu vojvodski in ve visi nad glavom, a upravo u to doba
stigao sam u Sofiju i upoznao sam se s tim ovjekom, koji je do toga
trenutka ivio mirno, a u ijoj su dui tek drijemale njegove potonje
osobine.
I tada uz vino s atenskih breuljaka (bilo je to loe a
22
skupo vino), uz vino s Olimpa (ni to nije bio neki nektar bogova, nego
najobiniji bukuri), lagao mi je prvi put u ivotu da poznaje sve
gorske klance, sve revolucionare, sve grupe makedonskih ustanika i
njihova vou junaka Safa-rova.
Priznajem da sam u tom trenutku osjetio enju da poem s njim na
granicu, a on je bio voljan poi odmah, ili sutra, u borbu za slobodu
ugnjetavane makedonske brae.
Da to dokae, uzeo je eir i pozvao me da poem s njim.

Poli smo u malu kavanu; kako mi se poslije povjerio, mislio je da se

komiti tamo ne sastaju, ali oni su se, na nesreu, upravo tamo sastajali
i zato je postao makedonskim vojvodom. Ta dobra, junaka i hrabra,
potena dua! Upravo tamo su vrbovali dobrovoljce za granicu.
Problijedio je, ali u slutnji da ga eka slava, u nesvjesnom junakom
stanju, kao kad se osokolio Uja Muromec, na loem prije nego tenom
bugarskom izjavio je da je s njim drug iz eke i da je zajedno sa mnom
voljan dati ivot za slobodu brae iza Vitoe, za njihove interese, ene,
djecu, za sve lijepo, junako, velianstveno, sjajno.
Dajte nam puke, brao! viknuo je kad je popio rakije. Poslije smo
poloili zakletvu. Prisegli smo na zastavu slobode. Priznajem, do tada
sam ubijao samo zeeve, a sada bih morao pucati u Turke. Bilo je to
neobino, ali tek druga, trea, etvrta i peta rakija su me ohrabrile.
Priseui, obojica smo se tresli, drhtali smo, pa smo tako u najtamnijoj
i najtunijoj noi poli na tursku granicu.
Pred jutro smo pod Vitoom dospjeli do skladita oruja u nekoj kuici,
gdje su nam najprije dali sira i onda podijelili oruje. Bile su to
verndlovke. Pune se kao manli-herke, a ni ja ni vojvoda Klime zapravo i
nismo znali kako.
Razumijete li se u to? upitao je voa grupe.
Kako da ne, rekao je hrabri vojvoda Klime, drui, nakon to su nam
dali zalihu metaka. Brate, gurne metak u puku, nacilja prema Turinu,
pam! turska svinja se
23
valja, stane joj na vrat, odree glavu i radosno ti je u srcu, radosno,
brao. Dajte mi uturu.
Dali su mu uturu, otpio je i nastavio: Tako je, brao, na to se kunem,
ne zvao se Klime.
Njegov gorostasni lik se uspravio u svoj ljepoti, plavo oko je planulo,
dugaka brada i brkovi su se nakostrijeili, to nije bio Klime,
tapetarski kalfa, to je bio pravi make-donski vojvoda, to je bio onaj
strani Klime.
Tako su nas stavili u prvi red da u Turaka pobuujemo grozu - ja, jer sam
imao evropsko odijelo, Klime, jer je izgledao kao Golijat.
Na tom pohodu smo se prvi put onesvijestili od straha mislei na to da
emo biti u prvoj liniji, a Turci e nas nesumnjivo nasitno isjeckati!
Naveer smo zapalili naputeni ambar. Pripadao je turskom muli. Bili smo
na turskom tlu, a mula je bio osiguran u Solunu.
Pred nama se dizala gora Garvan, brani turske zemlje, gdje vrvi od
tipavaca.
Popeli smo se na goru. Bacili puke. Bili smo prvi koji smo se kao
izvidnica uzverali da ugledamo ispod i unaokolo vatre turske redovite
vojske.
Prebjegli smo Turcima. Znao sam nekoliko turskih rijei, od kojih sam
sastavio ovu reenicu: Gospodo Turci, ^.tjeraju nas komite, bjeimo!
Sve je to bila istina. Sasvim formalno su nas zarobili i dogovorili se da
e nas prije vjeanja odvesti oficiru.
Kada su nas doveli, shvatili smo da je oficir vrlo drae-stan ovjek.
Francuski me je pitao zato su nas tjerali komite, a ja sam rekao: zato
to su mislili da smo Turci, pa je prasnuo u smijeh, ugostio nas i
jutarnjim vlakom u poasnoj pratnji dao odvesti na granicu.
To je bila velika bitka na gori Garvanu, o kojoj make-donski vojvoda
Klime u Pragu pria da smo tamo poubijali 2580 Turaka.
24
II
Nije se samo na gori Garvanu makedonski vojvoda Klime istaknuo velikom
hrabrou, nego u prvom redu u onom junakom osvajanju Monastira, pri
kojemu je pokazao najljepu sposobnost vojskovoe: neosjetljivost prema
bilo kakvim utjecajima koji bi mogli nakoditi svetom cilju, za koji smo
se tako hrabro borili na gori Garvanu.

Tko je sluao njegovo pripovijedanje o toj junakoj borbi, vidio je

koliko je makedonski vojvoda uinio za ugnjetavanu Makedoniju, saznao
kakvi smo bili osvetnici svih onih okrutnosti kojima su Turci muili
kransko stanovnitvo iza Vitoe. Dodajem, uvijek je bio skroman,
zapravo znajui za moju skromnost nikada nije priao da sam i ja
sudjelovao u tom velianstvenom pohodu. Vrlo sam mu zahvalan za to jer u
naim prilikama ovjek nerado uje da je odrubljivao glave stotinama i
stotinama Turaka. Mi smo se izdigli iznad takvih sitnica. Ako ovjek
ubije makar i mae, govori se o njemu kao o nemani. Ali Klime nije od
onih koji skrivaju svoja djela. Nije od one sorte ljudi to se poslije
stide poinjenog i opravdavaju se na najnemo-guiji nain. U Pragu smo
bili svjedoci ovih njegovih lijepih rijei o osvajanju Monastira:
Gospodo, mogu rei da se nisam previe oslanjao na svoju etu od 200
ljudi, jer sam meu njima slutio izdajnike. Osim toga, put kojim smo se
pribliavali gradu Monastiru, nije bio ba najprivlaniji, napredovali
smo planinskim, sasvim pustim krajolikom. etrnaest dana prije, kad smo
tuda marirali, otrovali smo bili sve bunare da redovita turska vojska ne
bi mogla napredovati, i sada, zamislite, ni mi nismo mogli piti iz tih
bunara po strahovitoj vruini od 38 stupnjeva. Ne marei za moje naredbe
da se ne pribliavaju otrovanim bunarima, nekoliko komita platilo je
neposluh ivotom. Bio sam prisiljen dvojicu objesiti, za opo-menu
drugima.
No to i nije bilo najgore. Izdajnici nisu bili samo u naim redovima. Iza
svake stijene skrivao se izdajnik, koji bi odjurio da nas otkuca
najbliem valiji i odmah bi se tu
25
naao aga s janjiarima. Ako vam kaem da sam tih stijena izbrojio 2000
do 3000 du puta, moete pomisliti kako nam je bilo. Vi tu sada lijepo
sjedite uz pivo, ali dajte sjedite tako mirno kad nad vaim glavama
tutnje topovi a pokraj vas teku strojnice i pucaju obine puke. Svaki
as neka pogodi, konj se pod vama propinje i morate preskakivati ponore
jer su Turci ve bili poruili sve mostove, uz to jo morate i pucati,
konj se pod vama jo vie propinje i odnese vas ravno u neprijateljski
tabor. To je bilo veselo. . .
Tako nas je na kraju ostalo amo 80 protiv 28.000 pjeadijaca vojske
nizama, 4000 janjiara i bogzna jo koliko druge turske vojske. A sva ta
vojska ima zelene uniforme, pa kamo god pogledate pomislite da vidite
umu, da ete se najesti malina, ali kad smo tamo doli bili su to Turci,
svi su onda pobjegli pred nama i opet smo se nali na golom tlu. Da, to
je bilo veselo. . .
Ali na naoj strani je bio sveti Sava, patron Bugarske, kojega su Turci
neko bez oklijevanja smaknuli, jer su kod njega pronali pismo od
Safarova, to je bilo veselo. Pa smo tako ipak jednoga lijepog dana stigli
do Monastira. Da vam objasnim, gospodo, Monastir je jedna od najjaih
turskih tvrava u Makedoniji. Unutranje utvrde su, znate, kako da kaem,
kao ovaj stol, to sjedimo za njim, onaj klavir -V ondje lijevo i onaj
drugi stol desno i tamo gospodin gostioniar kraj vrata te oni to se
kartaju u drugom kutu; to su '"" utvrde oko Monastira. Svaki dobar
strateg, ako je elio osvojiti Monastir, morao je nastojati da prvo
osvoji klavir, pa gospodina gostioniara, pa onda ovaj stol. Jer ako se
ratna srea okrene a neprijatelj osvoji sredinju utvrdu, tj. gospodina
gostioniara, moramo gospodina gostioniara baciti u zrak i iz klavira
pucati ovamo prema stolu, s tim da prve zakoljemo one to se kartaju.
Prema tom sam promiljenom planu i postupao. Srednju utvrdu smo bacili u
zrak, ostale smo zaposjeli i uperili topove prema gradu. Tri dana i tri
noi bez prestanka smo pucali prema gradu, a etvrtoga naveer dola je u
na logor arobna Turkinja. eljela je govoriti samo s makedonskim
vojvodom Klimeom, dakle sa mnom. Rekao sam neka je puste u moj ator,
ona je pala
26

preda me na koljena, stala mi ljubiti cipele i molila me da potedim

grad, da e mi se sasvim predati, da s njom mogu raditi to god elim. To
je bilo veselo. . .
A znate li gospodo, to sam uinio? Iskoristio sam je, ujutro smo
osvojili grad, opljakali i zapalili ga na est mjesta, stanovnike bez
milosti istrijebili, tj. poklali i protje-rali iz Turske.
Prijatelji, nekom od vas e se moda uiniti da je to okrutno, surovo,
ali nije istina. Lako u vas razuvjeriti. Na trgu su ve bila
pripremljena vjeala i osamdeset baava s petrolejom za nas osamdeset.
Zamislite kako bismo proli da su nas pohvatali!
III
Bile su to muevne rijei, kojima je makedonski vojvoda Klime
osvjetljavao svoju djelatnost u korist podjarmljene brae iza Vitoe. Pa
ipak u biti slobodan da njegovu izjavu saeto ne ba svedem na pravu
mjeru, daleko od toga, nego jednostavno pokaem da u njegovoj dui nije
bilo ivotinjskih poriva, nego da je sve to je inio kod Monastira,
inio jedino za spas nas sviju.
Tako na primjer, Monastir nije nikakav grad nego monastir znai samostan,
gdje monasi ednim i gladnim putnicima pruaju osvjeenje na putu. Nakon
to nas je onda onaj turski asnik kojemu smo se pod gorom Garva-nom
obratili u strahu od komita, dao otpratiti sa svim poastima i vojnom
patrolom na bugarsku granicu, nakon dvosatnog hodanja, ve na bugarskoj
strani doli smo do toga monastira. Opkolili smo manastirska vrataca i
zamolili neko osvjeenje, i istina, makedonski vojvoda Klime je
opljakao manastir jer smo ostali tjedan dana i pojeli sve manastirske
zalihe.
Dalje, istina je i da je u na logor stigla lijepa Turkinja. Kod te smo
osamdesetogodinje babe leali u hrpi sijena na livadi i muzli njenu
kozu. Bilo je to ve sat vremena od Sofije, kamo smo naveer sretno
stigli i gdje je Klime prvi
27
put pokazivao rane to ih je zaradio u borbi iza zelene Vitoe. Zapravo,
ogrebao je elo i lakat dok je padao u manastirski podrum traei tamo
zalihe vina koje su monasi briljivo krili od nas. No to nikako ne moe
umanjiti njegovu vojnu slavu, jer Klime bi za boravka ovdje, u Pragu,
kad bi bio silno uzbuen, skidao kaput i prsluk, podigao koulju na
leima i svakom sluatelju dao da opipa neto tvrdo iznad lijevoga boka,
krhotinu granate koja mu je zapela u tijelu kad se nad nama razletjela
jedna od stotinu i stotinu granata to ih je ispaljivalo tursko topnitvo
u slavnoj bitki na gori Garvanu, gdje smo se probili kroz dva puka
redovite turske vojske i sasvim rasprili puk koji je stajao iza njih.
To neto tvrdo bio je lutajui bubreg, to ga je makedonski vojvoda
doao izlijeiti u Prag.
Dakle, mogu rei da je njegova hrabrost, njegova svijest o svetom cilju
za koji se borio, vrlo privlano djelovala na nau Stranku umjerenog
napretka u granicama zakona i da su njegova prianja o bezbrojnim
borbama, slavnim pobjedama njegove ete, bila prva pouna predavanja.
Jer, to treba narodu da stekne samostalnost? Nita drugo nego prosvjeta.
I to takva prosvjeta da se njegov duh otvori pred ispravnim ivotnim
nazorima, da narod shvati da nije potrebno trati pred rudo i da dalje
ezne za obrazovanjem. Mogu rei da je upravo to kako smo u program
uklopili kulturna pitanja privuklo one slojeve koji dotad nisu pojma
imali da naa stranka uope postoji.
Naa kulturna propaganda odjednom je donijela preokret. U literarnim i
studentskim krugovima stali su razumno ramiljati o tome da stranka koja
ide u narod s pounim predavanjima i ne poinje djelovanje ispraznim
frazama ima budunost.
Masovno su nam se pridruivali, prema Danvinovoj teoriji o drutvenom
ivotu viih sisavaca u kojih se gomila moe sastojati od samo est
pojedinaca.

I tako nas je 14. prosinca 1904. bilo u stranci ukupno osam.

28
PRVI NEUSPJESI STRANKE U EKOJ PROVINCIJI
Mogu rei da provinciju nisu ni dotakle velike liberalne ideje opisane u
drugom poglavlju. U godinama oko 1904. provincija jo nije bila
pripremljena kako treba za program nove stranke. eki je seljak i dalje
mirno sijao na svojim poljima, stoka mu je u stajama i dalje mirno mukala
i davala jednaku koliinu mlijeka kao dotad. U poljoprivrednim
organizacijama u to se vrijeme nije raspredalo ni o kakvim aferama poput
afera vehla, Bergmann i Praek. Mladoesi su se jo vrsto drali svojih
ladanjskih imanja, mir i tiina vladali su po ekim selima, a sve seoske
glavare obuzimala je lijenost. U takvim se okolnostima nismo mogli nadati
da bi i eka provincija mogla prihvatiti nae ideje, pa ipak smo se
usudili propagirati na prosvjetni program u zanemarenoj ekoj
provinciji. Samo jedan ovjek meu iteljima pruio nam je ruku
pomonicu, bio je to nezaboravni Josef Kratochvil, sin gostioniara i
vlasnika majura u Letnanama. Tu dobru duu su neko triput ruili u
Cehoslovakoj trgovakoj akademiji u Pragu pa je zakljuio kako je
razumnije da umjesto tekuih rauna sastavlja raune za kvargle i pivo.
Od vremena do vremena svraao bi u Prag, druio se s nama, i proet naim
naelima, zamolio me da za neuko stanovnitvo u Letnanama odrim druge
nedjelje pouno predavanje u gostionici njegova oca. Bez odgaanja stao
sam se pripremati za apostolski put. Dobro sam znao da se na prosti
seoski puk ne moe djelovati bombastinim frazama koje nemaju veze s
njihovim drutvenim poloajem. Tomu se narodu mora progovoriti o onome
to ga vee uz rodnu grudu.
29
Stoga sam za svoje predavanje, odrano u Letnanama i vrlo posjeeno, jer
su doli seljaci i iz Vinofa i akovica, izabrao vrlo popularnu temu:
Neka nova miljenja o tamanjenju poljskih mieva.
Velepotovani skupe!
Godine 1812. engleski je istraiva i znanstvenik Swifen zastupao uasnu
teoriju da se poljski mievi ne razmnoavaju. Tada se nad itavom
Evropom bio nadvio mrak napoleonskih ratova. Znanost je bila pod jarmom
bajuneta i militaristikih apetita velikog tiranina Napoleona. Nije dakle
udno to se Francuska akademija znanosti tada nije usprotivila uasnoj
teoriji Engleza Swifena, premda Engleska i Francuska nisu ivjele u
prijateljskim odnosima. Prilike su se promijenile tek nakon bitke kod
Waterlooa. Engleska je Francuskoj nametnula Luja XVIII, a engleski
znanstvenik Swifen je elio nametnuti francuskim znanstvenicima teoriju
da se poljski mievi uope ne razmnoavaju. Francuska provincija bila je
silno ogorena, a njenom negodovanju pridruili su se i francuski
profesori. Francuski znanstvenik Bernard je godine 1816. u dvije
uzastopce objavljene knjige nepobitno dokazao da se poljski mievi
razmnoavaju u omjeru 1:240. Kao to se svugdje nae izdajnik, tako se
naao i medu Francuzima; profesor Charles Clermont je dvije godine
poslije istupio s novom teorijom koja se sasvim podudarala s nazorima
Engleza Swifena: da se poljski mievi nipoto ne razmnoavaju i dokazao
je to pokusima. Izjavio je:
Uz neobine financijske rtve nabavio sam dva poljska mia, stavio ih u
kavez i pomno promatrao dvije godine. Nisu se razmnoili.
Sluaj je paljivo istraen i izilo je na vidjelo da su se mievi dodue
nalazili u jednom kavezu i da su zaista promatrani dvije godine. Ali bili
su mujaci. Nato se profesor Charles Clermont utopio, skupa sa svojim
poljskim mievima, u Seini.
Nakon tih mojih rijei nastala je buka u dvorani i neki je ovjek dojurio
k mojem stolu.
30
Ovo to priate je budalatina. Susjedi, hajd'mo ga izbaciti!

Izbacili su me u trenu, premda sam ih uvjeravao da to nije sve, da jo

nije kraj i da e ono najbolje tek doi.
Ono najbolje je dolo. Izvaljali su me u blatu na cesti prema Dablicama i
bez eira me tjerali toljagama sve do Vvsoana.
To je bio prvi neuspjeh nae Stranke umjerenog napretka u granicama
zakona u provinciji. S vremenom su nailazili drugi, to zasigurno
svjedoi o slabom razumijevanju kulturnih pitanja.
31
PRIJATELJ STANISLAV ZEMAN
Time stoje oktrojirala Ustav od 4. oujka 1849. austrijska se vlada
izjasnila za centralizaciju. Tim je rijeima priao k naem stolu mladi
ovjek koji se drao vie nego ozbiljno. Kod nas u Americi, nastavio je
i bez okolianja sjeo, vlada je dobro znala zato je Indijancima na
zapadu dala slobodan teritorij, Indian-Teritory. Onaj tko je ivio u
najalosnije vrijeme kad su pojedine amerike vlade izdavale zakone koji
nisu imali veze s mozgom, taj dobro zna to znai centralizacija. Nakon
tih rijei udario je akom o stol, a kako mladi ovjek koji se tako
ponaa ne pobuuje nikakve simpatije, nije nam preostalo drugo nego da ga
na silu poaljemo na njegovo mjesto, protiv ega je on prosvjedovao
tvrdei da kao slobodni ameriki graanin ima pravo da, kao i bilo tko
drugi, sjedi za naim stolom i sudjeluje u debatama i razgovorima. Na
vratima nam se obratio apelom: Graani! Ja sam pobijedio najboljeg
boksaa Amerike, crnca Hansera; boksao sam u Kanadi i pobijedio na
prvenstvu u dravi Oklahomi. Ni vas se ne bojim, a to to ste nasilni, za
mene znai da ste kukavice. Nakon tih je rijei podbrusio pete. Na nae
uenje, sutradan smo ga opet ugledali kako sasvim mirno sjedi za naim
stolom s dugokosim mladim ovjekom kojega je predstavio kao akademskog
slikara Vacika iz New Yorka. Ali Vacik je iz Vrovica. Zapravo Vacik je
isprva bio, kako smo istraili, pomonik brijaa, nikada nije pohaao
slikarsku akademiju a krajolike mu za jednu krunu ili dva estaka
slikaju mladi, nadobudni umjetnici, on djela frizira i prodaje na veliko.
Posljedica toga to nam ga je Zeman mirne due
32
predstavio kao Amerikanca, bila je ta da je Vacik od tada tvrdio da
potjee iz Amerike i da je mnogo putovao po Americi, da je neke slike
prerija unovio u amerikom Kongresu u Washingtonu, emu Zeman dodaje da
ih je ne samo vidio nego i, posredovanjem tadanjeg amerikog
predsjednika Crolgosa (pobrkao je prezime predsjednika i ime njegova
ubojice), sam nabavio i telegrafski prodao.
Od toga trenutka Zeman je poeo nastupati kao jaka linost i u jednoj
veeri stekao simpatije makedonskog vojvode Klimea.
U nepun tjedan dana leao je pred nama njegov ivot kao na dlanu.
Zanimljivo je bilo da je makedonski vojvoda Klime vjerovao sve to mu je
Zeman priao, samo bi se ponekad zamislio i rakao glasno: I ja bih to
mogao.
U prvom tjednu uli smo od Zemana da je vie-manje nahoe, da nije
upoznao ni oca ni majke (to je bilo u utorak), a tek u etvrtak nam je
otkrio da nije nahoe, nego sin bogatog farmera koji ivi osamdeset milja
od New Yorka na samoj obali Meksikog zaljeva. Napominjem da je osim
Klimea u sve to je Zeman priao poneto vjerovao jo i metar Arbes.
Sjedio bi svake subote za stolom, upirui pogled u svoj portret to je
visio na zidu preko puta, a koji je zahvalni gostioniar iz Zlatne
litre ukrasio vijencem i crveno-bijelim vrpcama. U ovoj maloj sredini
Arbes nije podnosio da mu se itko usprotivi. Sve bi znao bolje od
ostalih, na sve se vrijeao, a znao je i to da je osamdeset milja premalo
od New Yorka do Meksikog zaljeva i prigovorio to Zemanu, a taj je kazao:
Rekao sam osamdeset? Valjda osam stotina!
Klime se umijeao i izjavio da milja nije vana. Gospodin imaek,
vlasnik muzike kole i brat izdavaa ima-eka, rekao je da takvim
mladiima kao to je Zeman vrijedi dati u ruke milje kao djetetu no.

Izbila je velika i uporna svaa, u kojoj je Zeman na kraju svima

doskoio, i itavo literarno i pseudoliterarno drutvo uskoro je
vjerovalo svakoj Zemanovoj rijei. Sluali su ga pisac Roek, profesor
Sekanina i blijedi mladi koji je u vlastitoj nakladi
3
Povijest stranke 33
izdao zbirku pjesama Quarneto, za to ga je Fraba na moj poticaj
ispljuskao.
Zeman je trijumfirao. Pogotovu je gospoica imae-kova, koja se poslije
udala za nekog Bugarina, vjerovala Zemanu ovo: da je triput u bavi
preplovio Niagaru; da se u Kaliforniji popeo na drvo mamutovac, visoko
500 stopa; da je preplivao Beringov tjesnac na samom poetku zime, pa je
tri tjedna bio zamrznut u ledu i tek sljedeeg proljea dovrio taj
pothvat. U tom razdoblju dogodio se i udnovati nestanak Stanislava
Zemana. Otiao je kao to je bio doao. Ali na put je sa sobom poveo
nekog Hessa, organizatora koncerata. itav historijat vrlo je zamren,
Hess samo pria da se udi sebi kako je mogao nasjesti Zemanu. Jednog se
dana dogodilo da je Hess zaradio veu svotu na koncertu, a kad je to
Zeman saznao doao je k njemu izjavivi da je Hess njegov najbolji
prijatelj: A sada kad imamo novaca, ii emo u Be mojoj tetki koja mi
mora isplatiti nasljedstvo po stricu, ukupno 20.000 kruna.
Poli smo, pria Hess. Kad smo stigli u Be, Zeman kae: 'uj, Hess,
ostani ovdje u hotelu, ja u otii tetki. Dovest u je, rei u da si moj
pravni zastupnik i za pola sata dobivamo novac.' Nije trajalo ni sat,
Zeman se vratio prestravljena lica i rekao: 'Nita se ne moe, moramo u
Trst. Tetka je u Trstu.' Kad smo stigli u Trst, Zeman je iao tetki, opet
se vratio nakon sat vremena i rekao: 'Kakva sluajnost, tetka je otila u
Lovran, moramo ii u Lovran.' Kad smo stigli u Lovran, Zeman mi je s
velikim veseljem rekao da tetka ve dva dana nije u Lovranu, da je otila
u Boku Kotorsku, gdje e provesti itavo ljeto. Ili smo dakle u Boku
Kotorsku a kad smo stigli do crnogorske granice nisam imao u depu vie
od tri krune. Stigli smo tamo kasno, nali hotel i sutradan je Zeman
otiao traiti tetku. Od tada ga nisam vidio. Sam sam ostao na moru, kraj
crnogorske granice i morali su me brzo vratiti u Prag.
Time nestaje trag Stanislava Zemana a s njim i jedan lan Stranke
umjerenog napretka u granicama zakona.
Kad je Klime to saznao, rekao je: Valjda se pridruio albanskim
ustanicima.
34
PROGON PRVIH KRANA NA VINOHRADIMA
U nae sjedite dolazio je gospodin Kopejtko. Bio je to vrlo poboan
ovjek, koji je pokazivao da nas prezire. Kako nismo govorili o dragorn
Bogu ba pobono, gospodin Kopejtko je smatrao svetom dunou da se uz
deseti krigl piva zauzme za Boga. I tako smo ga zvali prvi kranin na
Kraljevskim Vinohradima. Umotan u havelok*, ulazio bi zamiljen i tih upravo tako su prvi krani ulazili u starorimske osterije, pune rimskih
plaenika. A kad je u ovoj nevjernikoj atmosferi dizao krigl piva, inio
je to s nekom svetom plemenitou, kao da u vremenima svetog Petra die
ciborij u katakombama. Najvii znak njegova ironinog prezira bilo je
dovikivanje na odlasku, prema naem stolu: Dakle, zbogom!
Mnogo puta smo mu pokuavali oduzeti njegova boga, ali on bi uvijek s
tupom rezigniranou vrtio glavom i govorio: Sve je to uzalud, govorite
to hoete. Umrijet u u vjeri u kojoj sam se rodio.
Ponekad je govorio i: u vjeri koju sam s mlijekom usisao.
Po profesiji je bio pogrebnik, to je valjda jednako toliko djelovalo na
njegovu pobonu duu, premda se inae o posljednjim ovjekovim trenucima
nije izraavo ba pobono, priajui: Koliko sam se danas namuio da
utrpam onu staru babu u lijes! Pobonost ga nije ometala u strasnom
kartanju.
Tako se dogodilo da nas je jedne subote, dok smo igrali

* Havelok - vrsta mukoga kaputa, nazvana po engleskom generalu

Havelocku.
3- ,
35
ajnc, nagovorio da ga primimo u drutvo. Najprije je imao sree jer se na
poetku igre prekriio. Onda se karta okrenula i izgubio je itavu tjednu
plau, do posljednjega krajcara. U nejasnoj slutnji da bi to mogao dobiti
natrag, zamolio nas je da mu posudimo pet kruna da bi igrao dalje. Dakle,
s naih pet kruna protiv nas.
S najveim veseljem, dragi prijatelju, rekli smo mu, ali dat ete nam
u zalog depni sat i izjavit ete da ne vjerujete u Gospoda. U banku je
bilo upravo pet kruna.
U Kopejtku se vodila jedna od onih velikih duevnih borbi. Sline crte na
licu zasigurno su imali krani iz Neronova doba kada su, dovedeni pred
vladara, morali izjaviti da se odriu svoga boga.
Nikada!, viknuo je Kopejtko.
Onda igramo bez vas!
To je po prilici znailo kao kad je u Rimu vladar uzviknuo: Bacite ga
zvijerima!
Kopejtkovo lice izraavalo je patnju, strahovitu, groznu unutranju
borbu.
Umjesto zvijeri u rimskom cirkusu, u njegovoj dui se stvorila slika
njegove ene.
Gospodo, rekao je odjednom, predajui nam sat, ja, dakle ne vjerujem u
Gospoda, igram u ovih pet kruna!
Izgubio je. Onda je vikao: Ne vjerujem u Gospoda!, pozajmio u zalog za
vjenani prsten od gostioniara deset kruna i izgubio ih uz uzvik: Ipak
jo ima boga na svijetu!
Onda je ostavio u zalog zimski kaput, a na kraju je po njega dola ena.
Sljedee nedjelje otiao je u Svetu Goru da se pokaje i donio
gostioniaru krunicu.
36
VLADINI KRUGOVI PROGONE NOVU STRANKU
Kad se gospodin Kopejtko vratio iz Svete Gore, prijavio nas je policiji
izjavivi da igramo zabranjene igre, da runo govorimo o bogu i o
uglednicima s ovoga i onoga svijeta. Otada bi meu nama sjedio gospodin
Markup. Tko je bio taj gospodin Markup? Bio je dobar ovjek. Bio je
inovnik u policijskom komesarijatu. Imao je malu plau i estero djece.
U tim vremenima kad su se spremale velike prake guve zbog opega prava
glasa, ljudi njegova soja zaraivali su novac kao dounici
pretpostavljenih, a ovi su pak dalje dojavljivali dravnoj policiji u
Beu. Osim toga, bilo je to poslije posjeta Njegova visoanstva Pragu.
Gospodin Markup bi rado zaradio. Ve je Chateaubriand rekao da je
policija uvijek romantina. A kad je Kopejtko u odjelu sigurnosti bio
izjavio da vie ne moe sluati to se pria u naoj gostionici, poslali
su nam gospodina Mar-kupa. Nisu marili to je otac estero djece. Kada je
pobonoga Kopejtka komesar upitao: A kakvi su to ljudi?, odgovorio je:
Milostivi gospodine, to su razbojnici! I otac estero djece doao je
meu te razbojnike. Doao je kao rimski legionar u Britaniju, da stane
kao predstraa u maglu stranog otoka. I mislio da ga nitko ne poznaje.
Ali poznavao ga je neak policijskog direktora koji je zalazio meu nas,
i on je jednostavno rekao kad je Markup prve veeri otiao: To je
Markup. Ono to nam je priao o njemu, bilo je prilino tuno. Taj se
ovjek mirno da ispljuskati, ima estero djece i za svaku pljusku dobiva
dvije krune nagrade. Inae dobiva dnevnice, zapravo nonice,
37
pet kruna za svaki posjet razbojnikom brlogu. Mjesena plaa mu je samo
52 zlatnika.
Sljedee veeri je gospodin Markup doao prije nas i sjeo za na stol s
licem velike dobriine. Kad smo doli, ispriavao se i rekao da e sjesti
za drugi stol, ali pozvali smo ga neka ostane rekavi da nam je njegovo

drutvo vrlo ugodno, da dodue govorimo o politici, ali to ga valjda nee

smetati.
Dogovoreno, rekao mi je tiho prijatelj Mahen, ali tako da gospodin
Markup uje. Da, rekao sam, obavljam posljednje pripreme.
Znaju li za to ve u Moravskoj? nagnuo se k nama inenjer Klin.
Moravska zna sve, rekao sam glasno. Gospodin Mar-kup se lecnuo. S
oprotenjem, poznajem Moravsku, rekao je. Moravska je zemlja koja
uvijek stoji ekoj uz bok.
Varate se, odgovorio sam. Oprostite gospodo, rekao je gospodin
Markup, valjda znate da su Moravljani pali kod ljetnikovca 'Zvijezda'.
Prvi glas, izjavio je Opoensky. Znadete li da se o tomu ne smije
govoriti? Da biste se mogli lijepo upetljati? Recimo, poeli biste
govoriti o caru Ferdinandu . . .
Markup se prijazno nasmijeio.
Zar mislite, gospodo, da je car Ferdinand bio izuzetan ovjek?
Naravno da jest, rekao sam ozbiljno. ovjek koji je 1620. znao zgaziti
zmiju pobune svakako je vrijedan potovanja. Pogotovu zato to pripada
plemenitoj dinastiji Habs-burgovaca.
E, pa vidite, rekao je gospodin Markup, a ipak je dao smaknuti toliko
ekih plemia na Staromjesnom trgu.
Valjda ne alite! divlje sam se razvikao. Pa to je bila umjerena kazna
za pobunjenike koji su bacili namjesnika s prozora prakoga kraljevskoga
grada, vlastitoga kralja svrgnuli i pozvali u eku tuinca i vlastitom
kralju poubijali u bitkama vie od 20.000 vojnika. A vi elite
zagovarati
38
te ljude? Ta, eh ste, gospodine? Ne stidite li se? Uvjeren sam da biste
uskoro poeli govoriti o madarskoj revoluciji 1848. godine i hvaliti
Kossutha kakav je lav, a taj razbojnik je krivotvorio novanice i pobunio
sve beare protiv habsburke dinastije, a pobjegao kad su ga trebali
smaknuti, nevaljalac! A vi doete i mirno ponete braniti Kossutha,
odobravati madarsku revoluciju i vikati: Neka ivi revolucija!
Ali gospodo, pa ja nisam rekao neto takvo.
Ustao sam. Ova gospoda ovdje moji su svjedoci da jeste. Je l' da je
rekao, prijatelji?
Da! viknuli su svi. I jo gore rijei!
Mahen je ustao: Vi ste se, gospodine, uuljali u ovaj poteni skup da tu
propagirate veleizdajnike ideje, vi ste se rugali bogu za ovim stolom
gdje sjede sinovi katolikih roditelja, vikali ste da ne vjerujete u
boga, runo ste govorili o papinoj nepogreivosti, nas, pristojne
graane, eljeli ste zavesti na stranputicu bluda i nevjere - na to je
jedini odgovor - buhara. Gospodine gostioniaru, pozovite pandura.
Ali, gospodo . . .
Nema ali, pandur vas mora uhapsiti a mi emo vas prijaviti za ruenje
vjere, uvredu Njegova velianstva i slino, razumijete? Nae je geslo: Za
boga, domovinu i kralja! Vi nam to hoete oduzeti? Sram vas bilo, tako
obrazovan ovjek!
Pojavio se pandur.
Molim vas, gospodine policajce, budite dobri i saz-najte ime ovoga
gospodina. Govori neuljudno o svemoguem bogu, papi, itavoj dinastiji i
moralno nas kvari. eli od nas stvoriti anarhiste, teroriste i
bogohulnike.
Gospodin Markup je ustao i mirno i ozbiljno rekao: Ja sam policijski
inovnik.
Neak policijskog direktora je skoio. Poludjeli ste, ovjee!
Legitimirajte se! Da to sazna moj jadni stric!
Gospodin Markup je stao prekopavati depove pa potiteno izjavi:
Zaboravio sam legitimaciju kod kue.
Neak policijskog direktora priao je policajcu i, poka39

zujui mu svoju legitimaciju s prezimenom vrijednim strahopotovanja,

rekao dostojanstveno: Policijski direktor, va ef, moj je stric!
Pokazujui na nesretnog Markupa, viknuo je: Vodite ga!
Dok je pandur odvodio zabezeknutoga gospodina Markupa, orio se na
velebni kor: Moravska se ne prestaje ufati, odri na rod, Gospode!
Gospodin Markup se vie nikada nije pojavio meu nama, premjestili su ga
u registraturu policijskog direktori-jata da brie prainu sa starih
spisa.
40
STRANKA RASTE ALI DOBIVA BATINE
Za svaku novu politiku stranku potrebno je oduevljenje. Ali
oduevljenja ima i kod drugih politikih stranaka, a ne samo kod ove
nove, pa ako se ova novoosnovana stranka u politikoj borbi sukobi s onom
starijom, onda iz toga neizbjeno ili, bolje rei, kao po obiaju,
slijedi da oni koji su u manjini trube u svijet kako je na njihovoj
strani moralna pobjeda. Moralne pobjede doepa se svatko komu protivnik
prelomi nogu. Tolstoj je neko izjavio da je moralna pobjeda neto
izvanredno jasno! Masarvk hvali moralnu pobjedu, ali ni Tolstoj ni
Masarvk nikada nisu bili izbubetani.
Dakle, tko eli propagirati principe stranke koja se tek raa obino se
mora zadovoljiti moralnom pobjedom i kliknuti: Mi smo pobijedili, a pri
tom mazati leda opodel-dokom protiv ozljeda, kvrga i masnica. S
opodeldokom mora raunati svaka nova stranka. Pogotovu svaki apostol nove
politike misli. Ako eli drugoj politikoj stranci utuviti vlastito
politiko uvjerenje, nosi bocu te masti, u sluaju da u blizini nema
lijenika. Svaki takav politiki govornik neka bude svjestan da se
otekline lijee kolar-skom vodom, a ako poslije pljuske otee lice,
oteklina e nestati ako je maemo smjesom kloroforma i maslinova ulja s
malo kamfora. To odlino paralizira djelovanje novih politikih gesla i
govornikih fraza.
Oiljci od udarca biem ne smiju se trljati, nego se na njih stavljaju
hladni oblozi. to se tie razbijene glave, nju e vam popraviti u svakoj
kirurkoj klinici, jer je s rastom politikih stranaka napredovala i
kirurka znanost. Kad
41
vam kao govorniku netko pljune u oi, ne briite ih rukom, rukavom ili
rupiem, mogli biste dobiti upalu ronice. Tu pomae mlana voda. Ako
vam politiki protivnik izbije zub, ne oajavajte. Svetoj Katarini su
politiki protivnici izbili sve zube i postala je sveticom. Budui da se
crkva danas ne bavi svecima poput vas, mirno idite lijeniku da vam usadi
novi zub. Ako vam sluatelji na politikom zboru otrgnu uho, pokupite ga
i nemojte dovriti govor nego potrite najbliem lijeniku da vam ga
priije. Ako vam otrgnu glavu, pustite je neka lei, jer za politiku vam
ionako ne treba.
Sve su to zasigurno vrlo mudri savjeti, s kojima smo mi, lanovi odbora
Stranke umjerenog napretka u granicama zakona, doli na sastanak narodnih
socijalista u Banzetovu plesnu dvoranu u Nusle. Poli smo veselo, kao
ljudi koji su svjesni da e onaj tko sjedi u zapeku ostati za svijet
nepoznat. Mi smo, kao svaka druga stranka, eljeli da rastemo, da se za
nas uje. Tako su eljeli rasti i staroesi, a rasli su mladoesi. Tako
su rasli narodni socijalisti upravo kad su mladoesi eljeli rasti. A
socijalni demokrati su izrasli dok su narodni socijalisti mislili da samo
oni rastu.
Meutim, mi smo imali najbolje miljenje o sebi od svih politikih
stranaka, tvrdili smo da emo rasti, jer najbolja pobjeda u politici je
ona o kojoj se govori u budunosti.
Ili smo na sastanak vrsto uvjereni: ako narodni socijalisti imaju
program, moemo ga imati i mi. Ako imaju u programu slobodu govora,
elimo je i mi imati, to znai da e oni sluati, a mi govoriti.

Zahvaljujui upravo toj pamti-vrijednoj veeri, mogli smo u program

ubaciti novu toku koju smo tamo vidjeli: Dolje sloboda govora!
Zapravo, doli smo i ja sam stao za govornicu poslije glavnoga govornika
kojemu su pljeskali nakon svake rijei, treptaja oka, zamaha rukom,
kojemu su aplaudirali kada se penjao na govornicu i silazio s nje. Kad
sam se ja popeo na govornicu, pljeskalo je samo est ljudi, i to lanovi
odbora nae stranke, a ostalih 900 mukaraca gledalo me je prijeteim
pogledom kao da ele rei: Iz ove dvorane nee izai zdrav!
42
To ovjeka boli. To mora boljeti svakog pregaoca. Ve prvom reenicom to
sam im i rekao. Jer ovjek mora biti dosljedno iskren. Rekao sam:
Potovani skupe!
udim se to ne pljeete. Zar sam gori od predgovor-nika? Njemu ste
pljeskali prije nego to je otvorio usta . . .
Barabo! zaulo se odostraga i, kao da su svi odjednom pogoeni,
nagrnuli su prema tribini uz razne uzvike, koji su mi prognozirali
moralnu pobjedu:
ubre, skini se! Odbij, podlace!, Vaclave, opali ga! Socijaliste!
to bulji! a neki gorostas me je uhvatio miiavom rukom za ovratnik
kaputa i nosei me u sredite razjarene gomile vikao: Doao si da nam
pokvari sastanak, pokazat emo mi tebi!
S predsjednikog stola se zauo glas: Brao, ne tucite ga! nadjaan
glasom protiv stranakoga vodstva: Samo ga pretucite, brao!
Do danas potujem te ljude. Pretukli su me, pretukli su itav odbor
Stranke umjerenog napretka u granicama zakona, a kad su nas izbacili,
vratili su se da nastave raspru o kulturnim pitanjima. Bila je to bolna
istina . . .
43
U ZAROBLJENITVU KARTAZANA
Nakon velike moralne pobjede kod Banzeta nai su se raspreni redovi
okupili tek na Havliekovoj aveniji. epao sam, pod okom sam imao
masnicu, a lice mi nije, kako kae Goethe, nagovijetalo nita dobro.
Bilo je nateeno! Dok smo stajali i razgovarali o moralnoj pobjedi,
projurio je mladi, potapao me po ramenu i viknuo: Izgleda sjajno!
Mnogo bolje nego kad smo se zadnji put vidjeli!
Bio je to moj prijatelj Ladislav Hajek-Domalicky, kojega ve dvije
godine nisam vidio, a postao mi je drag onda kad me nije izdao na
Hradanima u gostionici nad voltama gdje imaju voleko pivo, zapravo iz
voleke carske pivovare.
Bio je karakter i ubrajamo ga meu pristae.
Da saeto objasnim taj lijepi fenomen prijateljstva.
Bilo je to sparnoga ljeta 1902. Prijatelj Hajek je rekao da na Strahovu
ima strica dekana. Stric ima novaca, milosr-dan je i dobar, plemenit i
uviavan i vrlo voli neaka, to jest Hajeka.
Poi emo, kae, k njemu, napisati mu pismo puno preklinjanja, ja u ga
uruiti stricu i dobiti pedeset kruna. Pismo je glasilo:
Premili striek!
Ufam Vam se povjeriti s najiskrenijom molbom da se smilujete bolesnom
neaku Ladislavu koji vam alje prijatelja. Njemu je ve duan 12,70
kruna za lijekove to ih je kupio iz svoga depa jer zna kakve su mi
nesreene prilike kod kue, to zasigurno znate i Vi, strie. Priznajem
Vam da
44
mi majka ne alje novaca jer se nisam pokazao dostojnim njezine
materinske portvovnosti. Nisam se ponaao kao pristojan sin, lagao sam
joj, a tek sada, teko bolestan, uviam koliko mi je bila mila i
briljiva majina ruka. No stidim se obratiti joj se, pa traim od Vas,
dragi striek, da me otrgnete iz bijede i nude koja se kod mene
udomaila. Ne spominjite nita mojem prijatelju, a pomognete li mi, emu

se nadam, izvolite to staviti u priloenu kuvertu. Ujedno molim za Va

sveeniki blagoslov i ostajem Va odani neak.
Ladislav
Pismo smo stilizirali u onoj gostionici u koju smo doli bez krajcara u
depu, jer se pred nama protezala bogata strahovska upa. Sjajno smo se
zabavljali, pili, jeli, igrah biljar, puili, a u tri i pol uputio sam se
na Strahov sveeniku dobrotvoru, stricu prijatelja Hajeka. Kad sam
stigao, rekli su mi da je asni dekan Hajek na blagoslovu i vratit e se
za sat. Vratio sam se u gostionicu, opet smo jeli, pili, puili, igrali
biljar. U ovaj sretan dan moemo i vino, rekao je Hajek, stric je
aneo.
Popili smo vino i neto prije etiri i pol opet sam otiao u strahovsku
kanoniku kuriju. Dostojanstvenog ovjeko-Ijupca dekana Hajeka zatekao
sam u radnoj sobi, molio je iz brevijara i pio pivo. Objasnio sam da me
alje njegov neak Ladislav Hajek iz Domalica koji je bolestan i lei, i
da ovo pismo treba da predam velepotovanom gospodinu dekanu. Otvorio je
pismo, proitao i ljubazno rekao: ekajte, molim.
Otiao je u pokrajnu sobu i za neko vrijeme se vratio sa zalijepljenom
kuvertom u kojoj sam napipao papiri.
Dat e bog, rekao je meko velepotovani dekan, da neak uskoro
ozdravi. Ili je s njim tako loe? Ne moe h ni hodati?
Lei kao Lazar, velepotovani gospodine, rekao sam i gnjeio veselo
kuvertu s papiriem u depu.
Vi ste, otprve sam to vidio, vrlo pristojan mladi ovjek, nastavio je.
Kako se izvolijevate zvati?
45
Jaroslav Haek, velepotovani gospodine!
Dakle, hvala, rekao je velepotovani gospodin dekan a ja sam mu pun
zahvalnosti, poljubio ruku i veselo se vratio u gostionicu pod voltama.
Ima li? vikao je Hajek.
Imam, imam.
I rastrgli smo kuvertu. U njoj je bio papiri ovoga sadraja:
Barabe! Vidio sam vas kako ulazite u gostionicu 'Kod Karla IV. Kad sam
iao na blagoslov, jo ste sjedili tamo. Sram vas bilo!
Dekan Hajek
I tako smo sjedili u zarobljenitvu gostionice Kod Karla IV na tuem
terenu, daleko od prijatelja, beznadni, i nadmetali smo se u
plemenitosti, jer smo, as jedan, as drugi tvrdili da emo otrati u
grad i vratiti se s novcem da platimo raun.
Oko est naveer izvlaili smo ibice. Izvukao je Hajek; problijedio i
izjavio da odlazi u centar i da e se vratiti.
I otiao je iz tmurnog zatvora, gdje je gostioniar hodao oko mene
osamljenog kao maak oko mia, uhvaenog u stupicu i govorio: Da hapam
prevaranta, ne bih ja odmah pozvao pandura, nego bih ga prvo izbubetao
kao konja i tek onda dao zatvoriti.
U deset sati, kad sam iz oaja bio podvostruio raun, pojavio se Hajek i
rekao:
Ubij me! Posudio sam od svoga strica est kruna i svratio u gostionicu.
Kartali su, mislio sam podvostruiti na imetak, izgubio sam i nemam ni
krajcara.
Starorimski junak Regul se dobrovoljno vratio iz Rima u zarobljenitvo
Kartaana da ga umore . . .
46
PRIJATELJ JIRI MAHEN I JOSEF MACH
to su u francuskoj revoluciji bili najbjenji jakobinci, to je Mahen bio
u naem drutvu. Bio je nepomirljiv, jer se nitko nije ljutio na njega.
Bio je okrutan, jer nikada nije imao priliku da nekomu naudi. Osim toga
studirao je na Filozof-skom fakultetu. Njegov duh je sam o sebi mnogo
mislio, ali mi o njemu nismo nita mislili, pa na kraju vie nije nita
mislio ni sam o sebi i to je bila srea; postao je etikim anarhistom.

Postao je anarhistom slino kao sedamnaestogodinji mladii u

gimnazijama i realkama, koji stvaraju tajna udruenja da se mogu
sastajati u gostionicama; takav anarhist bio je neko i Mahen. Premda je
sasvim ispravno tvrdio da je individualist, ipak je bio etiki anarhist u
najirem smislu rijei, to, kako kae prijatelj pjesnik Mach, znai:
Hrabrost i snaga za budua djela dolaze nam prije svega od alkohola.
Anarhist Vohrvzek je smetao Mahenu, jer Mahen je bio i pristaa Kache i
Neumanna.
Ali suvino je toga se sjetiti,
tko ostade duan, tamo nee platiti.
Ta se reenica odnosi i na prijatelja Josefa Macha. Dok piem ove retke
(mogao bih ih pisati vjeno), duguje mi 27 kruna. Vohrvzek je obeao
Machu nekoliko pljusaka za pjesmu Anarhist, koja je neko izala u listu
vanda
47
dudak, a sada je objavljena u ediciji Slunovrat koju ureuje inenjer
Rudolf Ptanik u Turnovu.
Sigurno je da se Vohrvzek mora obraunati ne samo s Machom nego i s
gospodinom Herrmannom i inenjerom Ptanikom.
Josef Mach je, dakle, neko bio anarhist. I ja sam bio, i ovim
zahvaljujem policijskom savjetniku Petraseku s Kraljevskih Vinohrada to
me je odgovorio. To je bilo prije posljednjeg dolaska Njegova velianstva
u Prag, kada sam bio urednik anarhistike Komune. Zvali su me u
Policij-ski komesarijat na Kraljevskim Vinohradima a sada pokojni
Petrasek, ravnatelj Policijskoga komesarijata u Kraljevskim Vinohradima
ijeg sina sam dobro poznavao, pozvao me k sebi i rekao mi zaista
oinski, uz tapanje po ramenu i ovijalni stisak ruke: Dragi
prijatelju, zapamtite: beka dravna policija ima vas na popisu
anarhista.
Oprostite, gospodine savjetnie, valjda praka.
Praka i beka, dragi prijatelju.
A brnska, gospodine savjetnie?
Brnska nije dravna, dragi prijatelju.
Onda u se preseliti u Brno, gospodine savjetnie.
Vi se neete odseliti u Brno, ostat ete u Vinohradima kao to i ja
ostajem u Vinohradima.
Oprostite, gospodine savjetnie, zar ovjek ne smije biti anarhist?
Zato ne bi mogao biti anarhist? odgovorio je gospodin policijski
savjetnik, samo to to povlai za sobom neugodnosti. Mlad ste ovjek,
bilo bi vas teta. I ja sam sve to neko proao. I ja sam bio nagao . . .
Jednom sam rekao pretpostavljenomu: 'Pa oprostite!' i zalupio vratima.
Nisam htio zalupiti, dep kaputa je zapeo za kvaku, dok me izbacivao.
Kada sam doao u svoju sobu u staroj policijskoj direkciji, razmiljao
sam to sam skrivio. Otiao sam efu, zamolio da mi oprosti i anarhija
kao da je pala s mene. Sada ste u 'Komuni', mladi prijatelju, ustao je i
pomilovao me po glavi. Dajte se odgovoriti, prijatelju. Imate majku
pristojnu enu, brata koji eka mjesto u banci 'Slavia', pridruite se
mladoesima. Izbijte iz glave petrolej i dina48
mit, ne slue vam na ast; ako elite biti u nekoj stranci koja je
glasna, pristupite socijaldemokratima. Oni ele ope pravo glasa, a mi im
ga neemo dati. Ali neemo vas za to zatvoriti. Samo izbijte iz glave
bombe. Kamo god pogledate, vidite da mora biti reda. Ako doete kui i
bacite cipele u kut pa ih poslije ne moete nai, psujete kakav je to
red. Tako je u itavom politikom ivotu. Pogledajte mene, star sam
ovjek, svata sam proao, ali nikada se nije dogodilo da viem 'Dolje
kraljevi!'
Nasmijao se i rekao: Jedino kad smo igrali ajnc, a ja sam na dvadeset
jo dobio kralja dok sam drao bank, tada bih vikao 'Dolje kralj', jer
sam imao dvadeset i dva. Pogladio se po kosi i jo jedanput rekao:

Urazumite se. Istupite iz anarhistikog lista 'Komuna' i prijeite u

drugi politiki asopis, ako ve ne moete bez politike. A sada moete
ii.
Pa sam istupio iz Komune, osnovao Stranku umjere-nog napretka u
granicama zakona i postao urednikom asopisa Svijet ivotinja.
4
Povijest stranke
49
SVIJET IVOTINJA
Politiar mora proi veliku kolu ivota, i, to je glavno, mora nauiti
da vara ljude. U politici nita nije besprijekorno isto. Veina
politiara se sastaje u birtijama i smije se naivnim ljudima koji su im
pomogli da mogu odlaziti u birtije. Ako se u birtiji zatekne neki lan iz
redova naivnih dobriina koji doe k stolu i kae: 'Zdravo, prijatelju
poslanice, kako stoji s tim i tim', prijatelj poslanik mu dostojanstveno
prui ruku, s izrazom ivog interesa progovori s njim nekoliko rijei i
odmah se ispria da ima vanu konferenciju s gospodom za stolom, ali
upravo za stolom politiara ne govori se o politici nego se pije pivo ili
vino a politiar se zabavlja poput drugih graana elei da ima mira od
naivnih smuenjaka.
Ali dok doe do tog iskustva, mora proi kolu ivota -a tako sam i ja
proao prvi stupanj do varanja i vozanja ljudi; postao sam urednikom
Svijeta ivotinja s nadom da je od Svijeta ivotinja samo mali korak
do Parlamenta. U tomu me je podupirao pokojni Vaclav Fuchs. Radi trgovine
se pokrstio; ivio je od ivotinja i od ljudi. Bio je poslodavac u
najgorem smislu rijei. Nije bio toliko pametan koliko lukav. Znao bi
vikati, ali kad bi mu netko oposvao, uvukao bi rogove. Nije bio moderan
to se tie grafikog izgleda lista, ali je kupio automobil na kredit.
Mrtav je, a o mrtvima samo lijepo. Urednika je smatrao nadniarom, a
urednik njega idiotom. Tako bi se urednik i ef uvijek nali. I na kraju
potovali jedan drugoga. Da je Vaclav Fuchs bio politiar i bavio se
javnim pitanjima, postao bi poslanikom. Jer znao je vikati, znao plakati,
znao se pretvarati, a
50
r
onoliko koliko mu je nedostajalo u inteligenciji, nadoknaivao bi
brljavou. Po politikom uvjerenju bio je mlado-eh. Preuzeo je
pokroviteljstvo nad ivotinjama.
Postoje dvije knjige potpisane sa Vaclav Fuchs. Naslov jedne glasi: Sve
vrste pasa u rijei i slici. Napisao Vaclav Fuchs.
Tu knjigu je preveo s njemakoga bivi urednik Kukla i efu za imendan
poklonio ime Vaclav Fuchs.
Druga knjiga se zove Svijet savjeta. Sastavio Vaclav Fuchs. I nju je
preveo Kukla s njemakoga a ime Vaclav Fuchs je morao napisati pod
prisilom.
asopis Svijet ivotinja je zbir prijevoda s njemakoga. Izvornog nema
nita, osim pjesama Ladislava Hajeka (i to u posljednje vrijeme) i
nekoliko reprodukcija golubova guana i si. To je popularni asopis,
znai nije znanstven. Znam da sam ivotinje morao izmiljati.
to e biti novo u listu, gospodine urednice? pitao bi me gospodin
Fuchs.
Opet neka nova ivotinja, odgovarao bih.
Boe daj vei kup!
Slike smo izrezivali iz Die Woche, Sport im Bild, Da illustrierte
Blatt, Weite Welt i iz drugih njemakih listova, a od vremena do
vremena iz Countrv lifea i La vie a la campagne;'tekstovi su uzimani
samo iz njemakih asopisa, a sve je to nosilo podnaslov Jedini eki
asopis te vrste.
Jednom smo objavili sliku make koju na rukama dri djevojka i potpisali
Maak Mirni, ljubimac maestra Arbesa. Bila je to reklamna slika za
Odol.

Njegovu vilu u Kosirima zvali su 'ludnica iza gradskih vrata'. Imao je

sluavku za koju su svi mislili da je njegova ena. Imao je dobru suprugu
koju su smatrali sluavkom. Poslije njegove smrti okrenulo se: gospoica
Drahocka postala je kuharicom, a gospoa Fuchs gazdaricom.
Upravo je asopis Svijet ivotinja izazvao totalni politiki prevrat u
mojoj dui. Ono to se tamo izvodilo u malome, u politici se dogaa u
velikome. Jedino varajui itavo drutvo, pojedinci mogu udobno ivjeti.
Pisali smo o
4- 51
jadnim pasjim proleterima, koji se, gladni, pod kiom udaraca zgure u
kutu, a kad podignu glas, dobiju opet batina; sluga iek tukao je pse u
psetarnici Svijeta ivotinja, za duu. Ako bi nou pasje lajanje
probudilo prijatelja ivotinja Vaclava Fuchsa, izlazio bi iz brloga
Vaclav iek sa ilom i pretukao pse revolucionare. Tako je i u politici.
Ona stara frajla Drahocka jednom mi je kupila tri koulje u tvrtki od
koje nije mogla izvui novac za oglas, odbila punu cijenu od moje plae i
svuda rastrubila kakvo mi je dobro djelo uinila, premda mi te tri
koulje nisu uope trebale. I jo je tvrdila kako sam nezahvalan.
Ovim zahvaljujem njoj i itavom Svijetu ivotinja za iskustvo koje smo
unijeli u program Stranke umjerenog napretka u granicama zakona,
pretoivi ga u reenicu: Radi to hoe, ali govori o sebi samo
najbolje!
52
DRUGI ORGANIZACIJSKI CENTRI NOVE STRANKE
Svaka politika stranka ima svoje prostorije, ne dodue u privatnim
stanovima, nego u gostionicama. to vie alkohola u glavi, to bolje
uspijeva politika. Pogledajte zborove, javne sastanke u prostranim
dvoranama, tu ne smijete zakaljati ni kihnuti dok govori voa naroda,
stranke, jer e svi vikati da budete ku. Ali konobar koji raznosi krigle
piva, sasvim neometano zagrmi u gomilu: Tko eli pivo, plaa ga odmah!
Tada i govornik zauti, prieka da se skup umiri, pivo raznese.
Nove misli e se roditi, u borbu e nas voditi. . .
Alkohol podie politiku samosvijest, izaziva ugodno uzbuenje u dui i
ona postaje pristupanijom rijeima govornika, alkohol pripomae u
odravanju discipline lanova svih politikih stranaka. Za au piva
ljudi vam dadu duu. Tako je bilo neko. Danas politiki voe putaju da
im se pivo plati. Politiki skupovi uvijek se zato odravaju u
gostionicama, a veliki su utopisti oni koji smatraju da bi se mogle
sagraditi velike zgrade i da bi se prostorije u njima mogle iznajmljivati
za zborove i predavanja, pa se tamo ne bi prodavao alkohol, ak ni pivo a
pogotovu ne vino. Gotovo bi bilo tada s politikim strankama. Politika bi
postala prolost, jer bi na bezalkoholne sastanke dolaaio samo govornik,
a i taj bi potajno nosio u depu pljosku konjaka.
53
Danas se bez piva sastaju samo realisti. Dodue, imali su prostorije u
nekoj restauraciji, ali ta je pala pod steaj, jer kad bi na predavanje
doao nerealist i vidio boce mineralne vode po stolovima, pomislio bi:
Do vraga, ovdje mora da imaju loe pivo. Osim toga, realisti bi
ostajali duni i za mineralnu vodu, a neki ne bi ni nju naruili, nego bi
sobom donijeli jogurt. Dalje, u to se doba jo u Realistikoj stranci
pojavio ekobratski i vegetarijanski smjer. eka braa su jela povre
i imala rijetku stolicu. Juriali bi na gostioniarov zahod. S takvom
strankom se teko izlazi na kraj i on ih je potjerao.
Dakle, ideja o organiziranju sastanaka i predavanja bez alkohola nije
uspjela. Upravo najljepa i najvelianstvenija predavanja ispunjaju
svakoga gostioniara veseljem i tjeraju ga da uzvikne: Samo da se narod
eli obrazovati kao sino, koliko bi se istoilo piva!
Sve to kaem samo zato to je i u vremenima nastanka nae stranke vladao
otpor prema apstinentima, a mi, lanovi stranke, ne elei se protiviti
opem miljenju o potrebi alkoholizma, plovili smo niza struju i osnivali

podrunice tamo gdje je bilo dobro pivo. To je bio glavni uvjet. Ako se
novoroene hrani mlijekom dobre kvalitete, razvija se duhovno i
tjelesno; svaka novoroena stranka mora izabrati podrunice jedino tamo
gdje se toi prvorazredno pivo, inae ne bi stekla nove lanove,
naprotiv, izgubila bi i sadanje. Jer, alkohol je mlijeko politike.
Zato Kranskosocijalistika stranka ima tako malo pristaa u Pragu? Jer
ima podrunice tamo gdje se toi vinohradsko ili koirsko pivo. Da se
preseli u prostorije s velikopopovikim, smihovskim ili branikim pivom,
katoliki duh bi proeo utrobu mlakih vjernika to osjeaju otpor prema
vinohradskom pivu. Dajte im smihovsko pivo, vjerno e stajati uz vjeru
oeva.
Zanimljivo je da Narodnosocijalistika stranka ima prostorije svugdje
gdje je nad ulazom napis Ovdje se toi dobro odleano smihovsko pivo, a
ispod Mjesna organizacija Narodnosocijalistike stranke.
Ponekih godina ni u smihovskoj pivovari ne uspiju
54
proizvesti pivo ekstrakvalitete. Tada se broj lanova napadno smanjuje.
U doba osnivanja nae stranke, to je vano napomenuti s obzirom na
politike prilike epohe, lanovi Dravo-pravne i Radikalne stranke
odlazili su u tri prake gostionice gdje se toilo prako pivo;
neprevediva igra rijei -radikal i pra - rva.
Kakvo je pivo odabrala Stranka umjerenog napretka u granicama zakona za
politike svrhe? Velikopopoviko, smihovsko i plzenjsko. Poslije, za
procvata stranke pili smo i druga piva, ali uvijek prvorazredna. lanovi
nae stranke pili su dalmatinska, talijanska, teka panjolska, fina
austrijska, ponekad ugarska vina. Od likera i otrih pia: ljivovicu,
rum i kontuovku. Poetna slova stvarala su kraticu SRK, to je znailo
slogu, jednakost i prijateljstvo, pa smo govorili - Hajd'mo na jedan
srk.
Naa sjedita bila su: Kod zlatne litre u Manesovoj ulici, restauracija
Kod svijee, Slavenska kavana. U Slavensku kavanu dolazili bi Pelant,
doktor karda, sada primarijus bolnice u Banjaluci, dr Papouek, sada
odvjetnik u prakim Vrovicama, dr Rvpaek, sada dravni pro-kurator i
drugi lanovi stranke. Kod svijee su se sastajali prijatelji Drobflek,
dr Gazda, dr Grunberger, braa Ibser, sudac Kofatko i mnogi drugi, koji
propagiraju u provinciji ideje Stranke umjerenog napretka u granicama
zakona.
Kod zlatne litre sastajali smo se svi. Tri struje slile su se u monu
rijeku i debatiralo se o svim moguim pitanjima. To su bile plenarne
sjednice.
Prema zapisniku tadanjeg zapisniara stranakog odbora prijatelja
Boueka, izdavaa zbirke lijepih knjiga Nova edicija, opisat u jedan od
vanih sastanaka.
55
PJESNIK TOMAN KAE:
MONSIEUR, N'AVEZ-VOUS PAS
UNE COURONNE?
Istaknutu ulogu u Stranci umjerenog napretka u granicama zakona imao je
pjesnik Toman, koji se zapravo zove Berna-ek. Da je svoje pjesme Torzo
ivota potpisao sa Bernaek, sigurno ne bi postigao takav uspjeh kakav je
postigao sluei se prezimenom Toman, a za to mora zahvaliti klasiku
Erbenu. Mnogi to su uzeli u ruke njegove pjesme, misle da ih je pisao
onaj nesretni Toman iz Erbenove balade Toman i umska vila i osjeaju
duboku suut s nesretnim autorom. Mnogi su ispitivali Tomana kako je
zapravo zavrilo ono sa umskom vilom, a u njihovim oima ostao je
razvratnikom. Stoga je morao postati skepti-kom; kao proskribirani
ovjek, poeo je psovati Erbena i otiao u Pariz. Pjesnik Gellner pria o
njegovu ivotu u Parizu; Toman je prijavio svoju zbirku na Zeverov fond i
dobio od Akademije 400 kruna. im mu je 400 kruna stiglo u Pariz, uputio
se Gellneru, koji se u to vrijeme obrazovao u Parizu pijui apsint, i

izjavio da mu povjerava 350 franaka i moli da mu on isplauje dva franka

na dan.
Gellner je to obeao i rekao Tomanu da e mu prebiti papke ako doe i
zatrai novac natrag. Za dva sata se Toman vratio i traio da mu Gellner
prebije papke i vrati 350 franaka, jer hoe da pone novi ivot. Tu
lijepu frazu upotrebljavao je vrlo esto i prijatelj Gottwald, koji
posuuje u nonim lokalima pet kruna i kae: Posudi mi pet kruna da
mogu zapoeti novi ivot.
Pjesnik Gellner ispunio je Tomanu elju od rijei do
56
rijei i utnuo ga niz stepenice sa 350 franaka u depu. Kad se Toman
oporavio, prvo je iznajmio automobil i u drutvu dviju velja s trga La
Greve otiao na izlet u pariku okolicu, a kad se naveer vratio u Pariz,
ostalo mu je u depu samo pet franaka. U krmi kod St. Louisa ih je
zapio, izaao na ulicu, potapao najblieg policajca po epoletama i
viknuo: Vive Ravachol!
Francuska je dodue republika, ali slubeni krugovi preuuju toga
anarhista. Policajcu na ast mora se rei da je zamolio prijatelja Tomana
da ponovi izjavu, jer prema francuskim zakonima o dravnoj opasnosti
sline se izjave moraju ponoviti.
S'il vous plait, odgovorio je Toman. Vive Ra-vachol!
Tako je Toman neznatno pobunio pariki puk kod starih gradskih vrata St.
Louisa. Tamo se otvorilo novo poglavlje francusko-ekih odnosa.
Policijski komesar sjetio se iz mladih dana izleta ekih sokola na slet
francuskih gimnazijalaca u Nancvju i, uvjerivi Tomana da su esi sjajan
narod, opalio mu mjesec dana zatvora (inae se za to daju tri godine),
protjerao ga iz Francuske na est mjeseci, a kad ga je putao iz zatvora
dao mu je potvrdu za austro-ugarski konzulat, gdje je ovaj dobio drugu
potvrdu za Direkciju meunarodnog udruenja eljeznica, est franaka
deparca i besplatnu kartu do austrijske granice. Dva lana municipalne
garde sprovela su ga do vlaka, a u listopadu se Toman pojavio u Zlatnoj
litri; kad god bi netko iz naeg drutva odlazio na zahod, izaao bi za
njim i isto francuskom ovijalnou rekao: Monsieur, n'avez-vous pas
une couronne?
Do dva ujutro imao je u depu 20 kruna, a mi nismo imali ni za crnu kavu.
Gospodo, rekao je Toman smijeei se naim nedoumicama, sada idem na
vino. I otiao je, zveckajui krunama u depu. Tako smo ga primili u
Stranku umjerenog napretka u granicama zakona.
57
MAESTRO ARBES
Do danas je zagonetno kakav je stav zauzimao nestor ekih pisaca prema
novoj stranci. Da li ju je simpatizirao ili nije? Oboje je tono. esto
bi mi rekao briui naoale: Vi ste budala, s ime bi se svi za
njegovim stolom sloili. Drugi put bi uzviknuo: Vi ste sjajan ovjek!
Vjerojatno je to mislio sarkastino.
Na nau stranku gledao je s prezirom, jer je bio star ovjek i toliko
proao u ivotu da je o tomu morao svake subote priati, a mi smo ga
pobono sluali. Jer bilo to netko od nas rekao, maestro Arbes bi to
shvatio kao priliku da se sjeti persekucije koja ga je neko zahvatila,
da govori o Baraku i da na kraju opali Tfebiszkoga i Topia. Izvodio je
to s uroenom elegancijom.
Tfebiszkom, priao bi, Topi je izdavao posmrtno sabrana djela, a ja
sam nepriznat, odgurnut, premda svako moje djelo vrijedi vie od
plaljivih pripovijedaka Tfebiszkoga. im bi se spomenulo bilo to,
kritizirala bilo koja ideja, Arbes bi nadovezao: O tomu sam ve pisao te
i te godine, to je napisano u mojoj knjizi Za brata socijalista, o tomu
sam ve pisao u Etiopskom ljiljanu, to sam miljenje objavio u romaniu
Razapeta, ovu misao sam izrazio u nekoliko reenica kada sam pisao
Newtonov mozak.

Tko je sjedio s Arbesom, nije smio misliti drukije od njega jer bi ga

inae maestro Arbes znao, ili bolje rei pokuao, ismijati sarkazmom, to
esto ne bi uspio, jer je bio tako rei sa drugoga svijeta, a drhtaji
mladenake energije bili su mu malko strani. Nije se znao uivjeti u
sredinu njemu daleku s obzirom na njegove godine. Govo58
rio je s nama kao to govore djedovi s unucima. Govorio je Ijubaznoljutito, a kadgod bi zazvualo i naivno, ipak se u nj nazirao odreeni
talent. Ali jedno nam je zaista imponi-ralo: maestro Arbes je znao piti.
Nije pio kao obian ovjek koji sjedne za pivo samo zato da pije, u tomu
je maestro Arbes bio epikurejac. Pio je uivajui i uitak je bilo
gledati kako saginje bijelu glavu visoka, inteligentna ela nad kriglom
piva, koje za nj nije bilo samo uvarak hmelja i slada nego pie starih
germanskih junaka koji su uz posude s tim uvarkom takoer priali mladima
o svojim djelima, kao to je Arbes priao nama. Krigl za kriglom nestajao
bi u utrobi kozaka literature, a na kraju bismo svratili u kafi Sportka na kavu. Na putu prema Smichovu maestro Arbes znao bi navratiti u
nonu kavanu Kuica u Reznickoj ulici, gdje bi obino dovravao
razgovore o Tfebiszkom. A sve je to ataman izvodio u godinama u kojima
neliterati ve od osam naveer spavaju u krevetu.
59
BLAGAJNIK STRANKE EDUARD DROBILEK
Svi literati u naem krugu na alost nisu vrijedili toliko koliko prosti
ovjek iz naroda prijatelj Eduard Drobilek. Njegova prolost bila je
prilino arena. Rano je izgubio roditelje, to uvijek pripada u
slikovitu prolost ako pisac znamenitog imena poput mene pone pisati
ivotopis istaknutog ovjeka; ostao je sam u vrtlogu ivota i jednoga
lijepog dana poao k stricu, nekamo iza Labe, nad Melnik. to ga je
snalo na putu? Snala ga je pustolovina u nonoj tami, koja je
prekrivala lapsku dolinu, dok je u to doba razlivena Laba huila preko
nasipa a njeni se valovi razbi-jali o obalu koju nije imala jer jo nije
bila regulirana.
Drobflek je sreo policajca. Kamo idete? upitao je Drobileka s
profinjenim sarkazmom pandura koji u kasne none sate susree sumnjivu
osobu. Takvim je naime sma-trao Drobileka a Drobflek je uljudno
odgovorio:
Kamo ste poli, vae blagorodstvo?
Ja idem prema Neratovicama, odvratio je iznenaeni pandur.
Gle sluajnosti, ja upravo idem iz Neratovica.
Molim vas, upitao je policajac, da li je jo kod Sezemskih otvoreno?
Vi biste u birtiju, rekao je Drobflek. Ne marite za naredbu
Ministarstva narodne obrane koja upravo policijskim ljudima nalae da
budu danonono budni, da se libe svjetovnih uitaka, jer upravo u tome
vreba opasnost da nee izvriti dunost kako se pristoji. Pitali ste me
na primjer je li kod Sezemskih jo otvoreno. Gospodine, vi ne
60
znate tko sam, a ja ak mislim da vi uope niste policajac nego prerueni
razbojnik; jer da ste policajac, zasigurno se ne biste nou na cesti
raspitivali je li negdje otvorena birtija. Vaa prva sveta dunost je da
od mene zatraite papire, a ako ih nemam, da me uhapsite i odvedete u
najbliu policijsku stanicu, da sastavite zapisnik, a ako se otkrije da
sam zloinac i baraba, morate me, prema naredbi, odvesti na najblii
okruni sud gdje e mi suditi za prekraj skitnje. alit u se na vas.
Ali, potovani . . .
Nema potovani, govorim s vama kao prijatelj. Poznajete li ministra
narodne obrane?
Ne poznajem, gospodine.
To gore po vas! Znate li za njegovu posljednju naredbu iz 1901, izdanu
12. svibnja?
Ne, molim.

Vi, dakle, ne znate za naredbu u kojoj pie: ako u svojem rajonu

susretnete nou sumnjivu osobu koju ne poznajete, morate je ne samo
legitimirati nego i pitati: 'Koliko imate novaca uza se?'
Ja bih izvadio lisnicu i rekao bih: 'Imam uza se samo dva krajcara ili
pravilno - prema ministarskoj naredbi od 3. svibnja 1900 - etiri
filira.' A ne znate ni da svatko tko kod nas u Austriji putuje, mora
imati uza se barem etiri i pol krune? Budui da ja imam samo etiri
filira, nedostaju mi etiri krune etrdeset i est filira do zakonski
odreene svote, pa mi morate posuditi premda vas ne poznajem, samo znam
da niste obavljali dunost kako treba i pretpostavljeni vas mogu
kazniti.
Imam uza se samo novanicu od pet kruna, rekao je potiteno policajac.
Dajte 'vamo! zabrza Drobilek. Policajac je pregledao lisnicu i
pobjedonosno viknuo: Imam neto sitnoga! Koliko ste rekli da vam
nedostaje do tog iznosa?
etiri krune etrdeset i est filira. U svjetlosti depne svjetiljke
isplatio je Drobileku itav iznos i Drobilek je stigao stricu s
policajevim novcem. Od tada priaju da policajac koji se zove Frantiek
Kokot, nou posuuje etiri
61
krune etrdeset i est filira svim sumnjivim ljudima koje susretne na
obilasku i da se toliko zaduio otkad postoji Stranka umjerenog napretka
u granicama zakona da e uskoro dati otkaz i sam nou izigravati sumnjive
individuume. Tim je inom Drobilek pridobio simpatije svih lanova
stranke a u sljedeem poglavlju opisat emo kako je u nekoj restauraciji
junaki podnio gubitak zarunice.
62
DROBILEKOVA LJUBAVNA PUSTOLOVINA
Ima na svijetu ljudi plemenitih naravi koji se nau u ulozi prevarenih i
doivljavaju svakojake nezahvalnosti. Pogotovu u odnosima s drugim
spolom; zakljuak glasi da najplemenitiji imaju peh u ljubavi. Tako se i
Drobilek, koji je uvijek voljan potpisati Machu mjenicu, od vremena do
vremena nesretno zaljubi.
Volio je Baricu, kuharicu iz restauracije Kod svijee, seosko eljade,
bucmasto i naivno, a onda se ohrabrio i rekao da bi rado iao s njom u
kino. ubre jedno, odgovorila je Barica, to vi mislite o meni?
Od tada Drobilek Baricu potuje, a kad god bi se govorilo o enama,
uvijek bi rekao da je upoznao jednu jedinu potenu djevojku, a to je bila
Barica. Ona koja je nekoliko godina poslije, rano ujutro, kad je
pripremala kavu, nehotice otkinula u stanu svojih poslodavaca slavinu a
nije mogla zaustaviti vodu, pa je skoila s treega kata i ubila se. Tako
umiru samo nihilisti u Rusiji.
Poslije nje Drobilek je volio velju. Obasipao ju je panjom, pa ju je u
dobroti i potenju, bez loe primisli, pozvao na izlet, te na mjesto
sastanka stigao s velikim paketom pod rukom.
to to nosite? upitala je djevojka draesno se smijeei, kad su se
ukrcali na parobrod koji je plovio do izletita Zavist.
Rei u vam u umi, ovdje je previe ljudi, odvratio je Drobilek
gledajui je odano u oi. Napokon su stigli u umu i sjeli na mjestu
skrivenom od ljudskih pogleda, Drobilek se
63
priljubio svojoj drugoj ljubavi i njeno rekao: Zlato, imam dva para
gaa i dvije koulje; imam i konac. Gae su se rasparale na prorezu,
koulje imaju rupe na laktovima. Zlato, zakrpajte mi ih. Okreui se,
oduevljeno je kliknuo: Pogledajte kako ptice lijepo pjevaju!
Priajui nam o tomu, Drobilek uvijek s uzdahom dodaje: Znate da mi je
rekla - ubre? Nestala je prije nego to sam joj mogao predati gae i
koulje? to je enska zamiljala kad sam joj rekao da se uvuemo u
grmlje?

Dugo je potom gledao ene s nepovjerenjem, tek je poslije izjavio da ga

voli vlasnica vinare, jer tamo uvijek puno potroi. Kad je prestao
troiti, prestala ga je voljeti a Drobilek je spoznao da ene nita ne
vrijede. Odricao ih se sve dok se nije upoznao sa keri gostioniara kod
kojega je ruao.
Zaudo, govorio je Drobilek, gostioniar ima nekoliko keri a ja
volim samo onu jednu. udna sluajnost. Njome se moram oeniti ako mi
neto ne pokvari plan. Ali je sve pokvario prijatelj Forster:
Gospoice, rekao je jednog dana onoj koju je Drobilek toliko volio, ne
smijete se udati za Droblleka, jer vas ja volim. Ako ne elite ni mene,
najbolje je da pobjegnete od kue.
Sutradan je Drobilek slavio zaruke s gospoicom Vil-mom. Sat poslije
doao je Forster i odrao dulji govor Drobilekovoj zarunici: da ne ini
dobro to se kani udati za Drobileka, jo je mlada i on je voli i
najbolje je da pobjegne od kue, kao to joj je ve govorio, i sve ostavi
... A ako se ne eli odrei Drobileka, prisilit e ga da se on nje
odrekne i pone hodati s jednom od njenih sestara. Predloio joj je da
odmah, te noi, pobjegne i prespava u hotelu, a Drobileku da javi neka
joj oprosti, bit e to zabavno. I da jo napie da ga ne voli, to e biti
jo zabavnije. Svi se ve veselimo. Onda ju je ostavio na hodniku, pozvao
Drobileka i rekao da bi gospoica Vilma eljela razgovarati s njim nasamo
o planovima za budunost. Drobilek je stajao s Vilmom na hodniku pola
sata, vratio se i rekao: Dobra cura plae od radosti, objasnio sam joj
da sam ve naruio namjetaj i sve uredio, da e biti
64
tri oglaavanja odjednom.
Nato smo slavili Drobilekove zaruke a Forster je odrao govor u kojemu
je rekao da su zaruke vaan korak u novi ivot, ali ovjek ne smije
misliti da je to i njegov kraj i, zagrlivi njeno Drobileka, rekao mu:
Bilo kakve nevolje da te zateknu u ivotu, sjeti se da sam ti najbolji
prijatelj.
Te noi je gospoica Vilma pobjegla.
Sutradan je Drobilek, kao obino, doao na ruak i veselio se kolau koji
je toliko volio. Za ankom je sjedio Vilmin otac s kriglom crnog piva i
im je opazio Drobileka viknuo: Gospodine Drobilek, upam kosu od oaja,
ne znam to da vam kaem.
Zauen, Drobilek je uao u lokal i spazio gospou gostioniarku u kutu,
svu u suzama, kroz kuhinjska vrata provirivala su uplakana lica pet
keri, a ucmizdrena konobarica prila je Drobileku i rekla: Jadni
gospodine Drobilek, jeste li ve saznali? Vilma je pobjegla.
Ta niste mi dali zakusku! viknuo je Drobilek preplaeno. Kad je
gostioniarka to ula, pljesnula je rukama i trei u kuhinju povikala
kerima: Isuse i Marijo, gospodin Drobilek je od toga poludio. Uto je
Drobileku priao gostioniar i predao mu pismo gospoice Vilme:
Gospodine Drobilek, potovani gospodine Drobilek!
Molim vas tisuu puta za oprotaj to Vas ne volim i to sam pobjegla.
Vaa Vilma koja Vas voli.
Dok su dobrom Vilminu ocu tekle suze, Drobilek je gurnuo pismo u dep i
rekao preplaeno: Gostioniaru, jeste li mi moda ostavili kola?
Uto je ve dolazila gospoica Boenka, suze su joj kapale na veliku
porciju nabujka s malinovim sokom; servirala ga je Drobileku uz rijei:
Jadni gospodine Drobilek, ovo ste uvijek voljeli. A ona je sino
pobjegla. Drobilek je zagrizao i rekao s blaenim smijekom: Hvala
bogu, ve sam se bojao da mi niste ostavili kola.
Kad god se pria o tom sluaju, Drobilek dodaje: Nikad vie neu dobiti
tako veliku porciju kolaa kao onda kad mi je pobjegla zarunica. Ba sam
uivao.
. 5
Povijest stranke 65
FRANTIEK AFR PRIA SVOJU NOVU PRIPOVIJETKU MILO ZA DRAGO

Narednik Marhan kod 10. markumpanije . . .og domobranskog puka bio je

vrlo udne naravi. U miljenju da je udak slagali su se i
pretpostavljeni i podreeni, ali udnovato su se razlikovali u ocjeni
vrste Marhanova udatva. Pretpostavljeni - porunik Hessl, natporunik
Stehr i sat-nik Kvech, zapovjednik kumpanije - bili su uvjereni da je
feldvebl Marhan izrazito dobar vojnik usprkos dokazanoj osebujnosti
naravi; podreeni - desetar Pavlousek, kaplar Kalous i frajter ejka solidarno su tvrdili da je njihov fel najgori cerber i najuspjelija
kreatura austrijske vojske.
Neemo odgonetati koja je strana imala pravo, ujmo miljenje obinog
infanterista Jakuba Valeka, koji je posvuda gdje je mogao tvrdio da je
fel Marhan nekarakte-ran razbojnik, koji s kanibalskim uivanjem mui
podreene, virtuozno plee onako kako sviraju oni gore, a podreeni
osjeaju, kad god mu se prohtije, na svojoj koi svu teinu vlasti koju
su mu dale u ruke subordinacija i vojnika disciplina. Valeku se moglo
vjerovati, bio je prilino inteligentan a ujedno imuan, pa je mogao
sebi dopustiti da kae to misli svugdje gdje nije prijetio slubeni
prekraj poti-njavanja. Sin bogatog mlinara esto bi plaao za
prijatelja a oni su rado vjerovali da bi mogao kupiti i gospodina fela da
mu bude ugodnija muna vojna sluba.
Valek to meutim nikada nije pokuao i, recimo odmah, u itavoj
kumpaniji, ak u itavoj regimenti, nije bilo veih neprijatelja nego to
su bili on i Marhan. Gospo66
din fel ikanirao je Valeka u svakoj prilici, ali on je savjesno obavljao
posao i pazio se da ga rie uhvate u veem prijestupu. U tihom dvoboju
prola je itava godina Valekove slube.
Dola je druga, stigli su novi regruti, a Valek se veselio da ga zadrti
neprijatelj, zaokupljen maltretiranjem bala-vaca, nee vie imati toliko
na zubu. Silno se varao; onaj na koga se fel Marhan okomio, nije se lako
izvlaio iz njegovih panda. Osim svega, infanterist Valek je dobio
zvjezdicu na ovratnik i prekomandiran je kao feldveblov pomoni organ za
skori Abrichtung. Drugim rijeima, postao je ovica, koja e uzeti na se
grijehe svijeta, a vrijeme obuke regruta trebao je biti krini put. Trsio
se iz petnih ila, ali nita nije napravio dobro, fel je uvijek naao
priliku da na njemu egzemplarno dokazuje regrutima kakav austrijski
vojnik ne smije biti.
Lavina sonih imena prtala je po jadnom frajteru, tiranin je kanibalski
uivao u mukama rtve koja se tekom mukom svladavala da ne plane gnjevom
pravednika i ne dospije u buharu. Valek je dobro znao da feldvebl igra na
tu kartu pa je na njegove psovke stisnuo zube naoko mrtav hladan, premda
je dobro znao da se veina regruta sjajno zabavlja tim maltretiranjem.
Znao je da u vojsci vrijedi vie nego gdje drugdje: Ako si u nevolji, ne
mari za porugu, i trudio se iz petnih ila da ni migom ne pokae to se
u njemu zbiva.
Bio je 5. studenoga. Iz tekih, olovnih oblaka to su prekrili nebo, od
jutra je padala gusta kia i onemoguivala bilo kakvu obuku napolju.
Morali su se ograniiti na predavanje u kasarni koje je regrutima drao
sam gospodin narednik. Zbog loeg vremena loe raspoloen, vie no inae
kefao je jadnog Hilfsorgana Valeka, na radost regruta.
Valek je taj dan posebno hladnokrvno podnosio feldve-blovo muenje, ak
je i njemu bilo smijeno. Sjeanja su mu stalno navirala na skladnu Maru
s kojom se sino upoznao. Djevojka kao vinjin cvijet, odmah je oarala
naeg fraj-tera. Danas ima sastanak s njom, deurni je natporunik
s- 67
Stehr, dodue roeni Nijemac, ali vea dobriina od svih oficira.
Prekoredno je za danas ureeno, ni feldveblova zloa ne moe to
pokvariti, pa je zlostavljanje od svoga ljubljenog feldvebla podnosio
lake nego obino.

Fel Marhan je danas razlagao nadasve ozbiljnu temu: priao je buduim

uvarima domovine o podreenosti i stezi. Pri tom nije zaboravio zirkati
kroz prozor, nije li se vrijeme popravilo. Oko deset se na trenutak
rasparao veo oblaka, a nesigurna suneva svjetlost zatreperila na krovu
skladita preko puta. Iz zaklona iza dimnjaka iskobeljao se veliki maor
i lijeno protezao tijelo pod sunevim zrakama. To nije promaklo gospodinu
felu i pruilo njegovu pronicljivu duhu priliku da zorno pokae to je
zapravo vojnika subordinacija.
Svi na prozor! otro je naredio, a naredba je munjevito ispunjena.
Frajter Valek, pogledajte prema dimnjaku, prozvao ga je fel, neobino
ovijalno, to je medvjed, zar ne?
Balavci su zapanjeno gledali jedni druge, ali nitko se nije usudio
pokazati uenje.
Valek se zagledao prema krovu. Odmah je shvatio feldveblove namjere.
Lakrdijaa od sebe praviti nee, no nije vidio drugu samoobranu nego da
ostane na tlu zbilje. Lupnuo je petama i kazao:
Pokorno javljam, to nije medvjed, nego maak.
Upravo to je narednik oekivao od njega.
Sto? zagrmio je na njega iz punih plua, usuujete se protusloviti mi?
Jesam li va vojni pretpostavljeni, ili nisam? elite li prekriti
subordinaciju? Ako kaem da je medvjed, onda je medvjed, pa da je i
stoput maak. Fraj-teru Valek, ako ne kaete da je to medvjed, idete u
uzu. Dakle?
Valek je stajao bez kapi krvi u obrazima. Ovo je bilo sasvim novo
ikaniranje. Da se ali, tko zna? Ako ne poslua, zavrit e danas u
buhari, a sastanak e otii u vraju mater. Pomisao na Maru vratila mu je
razboritost. Hi nee si valjda pokvariti veer.
68
Zbunjeno se poekao po potiljku i tihim glasom izustio:
Pokorno javljam, to je medvjed, ali mali.
Ono mali trebao je biti pokuaj prosvjeda.
Svi su regruti prasnuli u smijeh, a fel je viknuo, lica sjajna poput
srpanjskog sunca:
Eto vidite, nauit u vas to je subordinacija! A vama, to je bilo
upueno regrutima, neka to bude primjer. Pretpostavljeni u vojsci moe
rei bilo kakvu glupost, zbog toga je pretpostavljeni, ali podreeni se
ne smije usuditi da mu protuslovi. Nigdje i nikada!
Time je zavrila kola, a Valek je usred ironinog smijeha proklinjao
fela i maora, ali u sebi.
Zima je prolazila polako, ali je ipak prola. Od regruta su postali
vojnici, no odnos izmeu fel Marhana i frajtera Valeka jo se nije
promijenio. Kad odjedanput . . .
Ne kae se bez razloga da ovjek snuje, a bog odreuje. Sluajnost je
bacila tiranina fela u Valekove ruke. U skladitu se neto dogodilo, a
frajter Valek se zbog posebne ljubavi prema felu potrudio da otkrije
tajnu kako iz skladita nestaju hlae i izme i kako se od starih
bakanda prave nove. Feldvebla Marhana su sasluavali i jedna jedina
Valekova rije bila bi dovoljna da ga uniti. Frajter, po naravi
dobriina, nije udio za takvom osvetom. Mislio je na to da fel ima
obitelj i da vojni erar grickaju i drugi, i vie. Stiskom ruke je obeao
Marhanu da ga nee otkucati, ali je ipak previe bio ovjek a da se
odrekne moralne osvete! Dobro se sjeao kako ga je fel u jesen ponizio s
makom i odluio da mu vrati lekciju o subordinaciji.
Prilika se pruila odmah sutradan nakon obeanja to ga je dao felu.
Kumpanija je vjebala pod zapovjednitvom porunika na vjebalitu, a
frajter Valek je imao vremena da smisli osvetu. Nareeno je voljno i
porunik se sklonio da popui cigaretu.
Na vrh krova oblinje vojne pekare sjelo je nekoliko vrabaca, to nije
promaklo bistrom frajterovu oku. Sinula mu je sjajna ideja. Priao je

feldveblu i, pokazujui prema krovu, uzviknuo da ga uje itava

kumpanija:
69
Gospodine fel, gospodine fel, pogledajte, rode!
Feldvebl Marhan se trgnuo iz razmiljanja. Upravo je mislio na svoj
sluaj. Nadao se da e Valek utjeti, ali nije se mogao osloboditi
sumnje. Zbog te brige nije se odmah sjetio kamo frajter smjera tim
rijeima.
Poludjeli ste? rekao je da neto kae, pa to su vrapci!
Gospodine fel, izgovorio je Valek priguenim glasom, da to ostane samo
meu njima, recite lijepo glasno da su to rode, inae neu odrati
rije.
to?! razvikao se fel, u bijesu zaboravio, ali odmah se opametio i
sjetio jesenske zgode s maorom.
Zasluio sam lekciju, rekao je tiho i, zbunjeno se ekajui po
potiljku, glasno izgovorio.
Imate pravo, frajteru, to su rode, ali male.
Kumpanija je zaueno buljila. Svi su vojnici znali za zgodu s maorom,
ali je nisu doveli u vezu sa sadanjom felovom neobinom popustljivou.
Ali nisu dugo razbijali glavu. I njih je proeo osjeaj zadovoljtine to
je zao narednik ponien, pa je homerski smijeh potresao etu.
Fel je shvatio da je najbolje da se i on smije, premda mu ba nije bilo
do smijeha.
To se zove milo za drago, rekao je s usiljenom dobroudnosti, da obrani
barem ostatak poljuljanog ugleda, zato se ne ljutim na vas, frajteru. I
pruio je Valeku ruku.
Sada smo kvit?
Frajter je prihvatio desnicu ukroenog tiranina i, guei se od smijeha,
potvrdio:
Da, kvit, sasvim kvit.
70
DOSTAVLJA STRANKE PJESNIK FRABA
Iz prapoetaka politikog razvoja izranja u prvi plan mladi, nadareni
pjesnik Fraba. Tada nije bilo sedamnaestogodinjeg mladia koji bi se
vie od Frabe oduevljavao ekom literaturom; ve sa esnaest godina
izdavao je asopis, ne jedan, nego nekih pet, i pisao lirske pjesme u
kojima bi naglaavao da se njegova dua njie na zlatnim icama. Tek u
budunosti e biti ocijenjen kako mu pripada. Bio je poznat u svim
literarnim krugovima; ako bi se spomenuo Fraba, neki bi prezirno
slijegali ramenima, ali ime im je bilo poznato. Bio je mrav na ekom
Parnasu. Tko je gledao mrava u umi, vidio je kako taj stvor odjednom
uhvati drvce, vlat trave ili to drugo, mnogo puta vee i tee od njega,
i vue svom snagom preko gomilice zemlje, koja je za nj planina. Kad se
drvce otkotrlja na drugu stranu, mrav se opet penje, i tako od jutra do
veeri. Mrav nikad ne oajava, a dokazano je da se, ako ga netko
promatra, jo vema trudi.
Tako je i Fraba neumorno izdavao lirske stihove u vlastitoj nakladi,
osnivao jedan asopis za umjetnost i literaturu za drugim, sve s
oduevljenjem sedamnaestogodinjeg mrava. Mi, prvi osnivai Stranke
umjerenog napretka, sastajali smo se u stanu u kojemu su stanovali
makedonski vojvoda Klime i pjesnik Rosenzweig-Moir. Dolazio bi i
prijatelj Jaroslav Kubin, slikar, dva potovana brata Mareka i mladi
koji je bio nihilist i kupovao kod Bohma na Ferdinandovoj aveniji kapsle
za dva krajcara, potajno izlazio izvan grada, zapalio ih i pobjegao.
71
Bilo je to oito vrijeme velikog revolucionarnog vrenja. Ovamo, u
privatni stan dolazio je i pomonik lakirera koji je pisao, kako je
tvrdio, pjesme neobino lijepa sadraja i gledao Frabu s izrazom takva
oduevljenja kao Indijac kip troglavog Bude. Fraba je tada dodue
posuivao novac od pomonika lakirera, ali tim je novcem ostvario zamisao

iz doba kada mu je bilo trinaest godina, da izdaje literarni umjetniki

asopis pod naslovom Slobodna tribina.
U ekoj, priao bi oduevljeno, sada je nuno da se publika prestane
osvrtati na dnevne novine u kojima su samo politike i dnevne vijesti.
Kad eki ovjek ujutro ustane, treba da proita dobre pjesme, moje i
drugih autora, pa da odmah ujutro svakog dana zna kakve se novosti
pripremaju u ekoj literaturi: da u izdati zbirku pjesama koje e
odisati istim lirizmom Na zlatnim icama, pa objaviti zbirku Na
pozlaenim icama i da namjeravam tiskati zbirku Slavujeve pjesme, i
pjesme Oj, kad e opet doi, zlatna mladosti.
Makedonski vojvoda Klime je izjavio da se potpuno slae s mladievim
prijedlogom. I da e i sam to prije prionuti poslu da dovri ep za novi
literarnoumjetniki dnevnik pod naslovom Bitka na gori Garvanu, te je
ve sutradan donio poetak spjeva:
Gle, cvokoui zubima Turci su drhtali, kao jasike se tresli, sa stijena
skakali, zvuk orgulja uo se u daljini, sve do tamo, na Garvan-planini.
U to doba puno velikih iekivanja, poetina dua Fraba - koji je uvijek
izjavljivao da isti lirizam iskljuuje bilo kakav realizam - postao je
dostavlja nae skupine i za umjerenu naknadu nosio rukopise Opoenskoga
i moje prijatelju izdavau koji je tada jo imao prostorije u Lazar-skoj
ulici. Prijatelj Loak se zasigurno sjea mladia bez brade i brkova,
izbijenih zuba, koji se cjenkao do krvi za krunu predujma i govorio o
bijelim cvjetovima, svjeim pupoljcima lirizma i pri tom inzistirao na
naim zahtjevima,
72
jer za toga dobrog, mladog nekoristoljubivog pjesnika svaka je kruna iz
izdavaeva depa znaila dvadeset posto provizije. Vraao bi se veseo, u
oima mu je plamtjela djeja dobrota, a u ustima cigareta.
Jednom smo mu Opoensky i ja dali vei paket rukopisa za prijatelja
Loaka; Fraba se vie nije vratio. Tek za tjedan dana, jednoga tmurnog
jesenskog dana, kad je plju-tala kia a mi smo namrteni sjedili za
stolom u sobi, pojavio se Fraba; u ruci je nosio paket prvog broja
Slobodne tribine, literarnog dnevnog lista to ga je izdao za na
novac. Makedonski vojvoda je ogoreno ustao - itav tjedan smo patili od
ei - uhvatio Frabu za vrat, iznio ga u zahod i zakljuao, izjavivi da
emo prema zakonu o izvanrednom stanju odluiti to s njim. Natmuren,
vratio se k nama i rekao: Mislim da ne smijemo okoliati s tom barabom,
hajdemo ga strijeljati kao to smo strijeljali i one izdajnike u
Makedoniji.
Svi smo se sloili. Izvukli smo Frabu iz zahoda, dali mu nove rukopise i
upozorili ga da mora iscijediti to vie iz Loaka, kako bismo kupili
revolver kojim emo ga strijeljati.
Fraba se vratio za dva sata, a umjesto novaca donio nam je revolver.
Budui da nije kupio metke, opalili smo ga revolverom po glavi i prodali
oruje s gubitkom od trideset posto.
73
ADOLF GOTTWALD, PREVODILAC SA SVJETSKIH JEZIKA
Kad sam, pripremajui ovu opsenu povijest nove stranke, tragao za
izvorima, mnogi su shvatili da u u knjizi pisati i o njima, a reagirali
su razliito. Neki su eljeli da ih ne spomenem, jer su mislili da e to
biti neka vrsta bibliografije koja e opjevati zasluge svakog pojedinca.
Kao to se vidi, jadnici su se grdno prevarili a ja smatram svojom
dunou da to opiem i ubacim upravo ovdje, tako da i druge, koji e
doi na red u sljedeim poglavljima, pripremim na bijedan kraj. Drugi su
se opet, doznavi da e biti rijei o njima, prijetili: Da se ne
usudi!
Ladislav Hajek bio je meu oajnima i izjavio da to nije zasluio. Eto
ovjeka neiste savjesti!
Uz to dodajem da sam zapravo mislio opisati sve osobe koje tu imaju neku
ulogu, u formi romana s galije, a svi imenovani bili bi ubojice,

profesionalni lopovi i slina klate. Samo moljakanju svoje supruge

Jarmile mogu zahvaliti to sam promijenio namjeru i upotrijebio ovu
finu, njenu formu. Jer u literaturi najvie cijenim mogunost da se ista
ideja provede na razliite naine.
Da prijeemo na treu skupinu ljudi. Kad su saznali da u o njima pisati,
doslovce su zadrhtali od straha. To su bili oni koji znaju to sam kadar
uiniti; a oni istaknuti lanovi ekog drutva bili su tako ljubazni da
su me stali pouavati to da piem o njima, vidjevi da ih drim u aci,
ali su bili ujedno kanjivo naivni, jer su mislili da u u opisu njihova
karaktera i djelatnosti upotrijebiti pseudonim kako ne bi svi odmah
otkrili o komu se radi. Kad sam sasvim otvoreno
74
izjavio da je u ovoj knjizi najljepe upravo to to e se svi nai u njoj
s punim krsnim imenima i prezimenima, da svatko tko je bude itao odmah
zna - da, to je taj i taj, tek je tada nastala panika u spomenutim
krugovima i pojedinci su dolazili jedan za drugim i govorili da o njima
ne piem to i to. Tako sam saznao i ono to prije nisam znao ili to sam
zaboravio. (Pa sam prisiljen da piem biljeke.) Zato te ljude smatram
svojevrsnim suradnicima i iskreno im zahva-ljujem.
Jedan od posljednjih bio je upravo prijatelj Adolf Gott-wald. Sam me je
naveo na put kojim treba da idem opisujui njegov lik. Nikada neu
zaboraviti njegove rijei: Pii o meni to te volja, ali molim te, nemoj
mi stavljati u usta nikakvu budalatinu!
Time je priznao govorniku slabost, slino kao kad me je Opoensky molio:
uj, Haek, o Marici nemoj pisati! i Hajek koji me je usrdno molio da
ne spominjem Aneku, Mach da ne govorim o onim knjigama i zimskom kaputu,
Louis Kfikava da ne piem o crnom ogrtau inenjera Kuna, a Klin o
gostioniaru Pergleru, i mnogi drugi, pa Drobilek da ne piem o Lidki, ni
o debeloj konobarici u vinari. Dugi red ispovijesti zavrava upravo
Gottvvald oajnikim uzvikom: Samo mi ne stavljaj u usta neku
budalatinu!
Zaista sam u nedoumici, to da uinim s Adolfom Gottwaldom. Zaista se ne
sjeam da je ikada rekao neku budalatinu. Da razmiljam koliko hou, ne
mogu se sjetiti jer Gottwald nikada nije govorio iz sebe i za sebe, sve
su to bili citati svjetskih filozofa. Da bacim krivnju na njegovu glavu
ako su Kant, Fichte, Schopenhauer, Nietsche i drugi slavni filozofi rekli
neku glupost (i najvei filozof ponekad zakae). Istina je upravo
suprotna. Mogu smjelo izjaviti da je Adolf Gottwald isputao iz usta samo
tue misli, kojih se je nagutao jer je svjetska znanstvena i zabavna
literatura njegov svakidanji kruh, kao prevodioca, a upravo citatima iz
prevoenih knjiga slui se u polemikama u raznim gostionicama, jer
istina je, a to mi je dopustio da napiem, da voli piti. Na meni je da
sada objasnim to rado pije: mogu
75
l
jamiti da osim vode i mlijeka ne prezire nita tekue, ali ne shvaam
kako Gottvvald misli da time ispunim itavo poglavlje jer to isto mogu
smjelo napisati o svakom ehu, ukljuujui takozvane apstinente.
I jo neto, prijatelju Gottwalde. Kad proita ove retke, mislit e da
u te sada pustiti na miru. Grdno se vara. U jednom od iduih poglavlja
opisat u kako se ponaa u drutvu.
76
POGOVOR UZ PRVI DIO
U prvom i drugom dijelu bit e rijei o mnogim istaknutim osobama ekog
ivota. Ono to sam o njima napisao, morao sam navesti kao povjesniar
koji pie detaljnu historiju nekog pokreta. Odluio sam da je najbolje
ne hvaliti nikoga osim sebe. Jer ako bih hvalio sve, sasvim bih se
izgubio u pohvaljenom mnotvu. Naravno, iz toga proizlazi da sam svjestan
posljedica hvalopojki. Posljedice se jo ne mogu predvidjeti, ali kako

poznajem ljude moram raunati da budem ispljuskan. Prema tomu, dopustite

mi da svima zainteresiranima objasnim povijest pljuske.
Prva pljuska o kojoj se govori u Bibliji, jest ono poznato istjerivanje
palih anela iz raja. Crkveni oi, kao sveti Augustin, tvrde da se to
nije moglo obaviti bez pljusaka. U srednjem su vijeku o aferi temeljito
raspravljali u raznim crkvenim spisima, i jednoglasno su doli do
zakljuka da je naprosto sporno koliko je pljusaka arkaneo Gabrijel dao
Belzebubu. Regenburki biskup Otto procijenio je da je palo 50.000
pljusaka i ree da je jedna pljuska trajala itav dan. Dakle, trajalo je
1368 dana dok pale anele nisu ispljuskali iz raja.
U Kini je pljuska bila uobiajena ve za mudraca Kon-fucija, prema kojemu
mudrost ne ide bez pljuske, jer je i najvei filozof i mudrac bio ili
ispljuskan, ili je nekoga ispljuskao.
Klasina Grka, po rijeima Platona, Sokratova uenika, vrlo lijepo
rjeava problem u raspravi je li bolje biti zaljubljen ili nije. Platon
aludira na brani odnos uitelja
77
Sokrata i kae da i najvei uenjak i mudrac biva ispljuskan.
Da su meu idovima esto letjele pljuske, svjedoe Kristove rijei: Tko
te udari u desni, prui i lijevi obraz.
U staroj Perziji bilo je neasno ispljuskati nekoga golom rukom. A u
perzijskoj Zodavesti je peta zapovijed: eli li nekoga ispljuskati,
ispljuskaj ga opankom.
Stari Egipani amarali su preljubnike kamenom ploom. U starom Rimu je
pljuska smatrana neim nepristojnim, a onaj tko je nekoga ispljuskao bio
je ispljuskan na javnome mjestu. Tek u doba okrutnih rimskih careva
pljuska je postala sredstvom za preobraanje krana. Za vrijeme cara
Dioklecijana, kako je zabiljeeno u crkvenoj povijesti, sveti muenik
Lovro dobio je 3000 pljusaka od legionara iz Sirije i Cimberije, na
zapovijed samoga cara. Budui da se ni poslije nije obratio, bacili su ga
u oganj.
Prole su godine, stoljea, a pljuska se polako irila srednjom Evropom i
kulminirala u onom za ehe povijesnom trenutku kad je negdje u Njemakoj
neki eki plemi u carskom vijeu ili na nekoj mirovnoj konferenciji
ispljuskao kurfirsta, jer su ekom kralju namjeravali oduzeti titulu
natkonobara. Koga zanima o kojoj se birtiji radilo, neka potrai u
Povijesti naroda ekoga od Palackoga.
Opet su prohujala stoljea a pod utjecajem sve vee obrazovanosti pljuska
postaje pedagokim sredstvom u odgoju mladei. Ali onda se otkrilo da se
nastavnik ne smije uzrujavati, i nastao je preokret: ministar prosvjete
zabranio je sve tjelesne kazne u kolama u itavoj Austriji, i pljuska je
postala odgojnim sredstvom samo u Parlamentu i dospjela do znaajnog
poloaja, pogotovu u Austrijskom dravnom vijeu i Ugarskom saboru.
Pljuska je dakle postala politikim dokumentom, politikim orujem, i
sigurno je da upravo takva ima mnogo pobornika.
to se tie prodora pljuske u najire narodne mase, o njemu svjedoe
zanimljive narodne izreke. Zidarska plju-ska, a u Moravskoj Pljuska
kao Brno, i slino. Pljuskama se bave kriminalistika i psihologija.
Obje znanosti dole su do zaista iznenaujuih rezultata. Najvei znan78
stveni autoriteti dokazali su da su samo ljudi niske duhovne razine,
pseudointeligenti, razvratnici, barabe, opaki ljudi i prostaci kadri
nekoga ispljuskati.
Stoga svakog utorka oekujem posjet nitkova koji bi me se usudio
ispljuskati. Molim da to ne uini na ulici, jer moja ena ne voli javne
scene. Osim toga dodajem da sam uio boksati kod prakog majstora Hovera,
u kui imamo strmo stubite i premlatit u svakoga tko mi u odreeni dan,
utorak, pokuca na vrata. Ali obino u utorak i nismo kod kue.
Moja je adresa: Vrovice 363. Ali ta je adresa lana.
79

n
APOSTOLSKA DJELATNOST
TROJICE PRIPADNIKA
STRANKE UMJERENOG
NAPRETKA
6
Povijest stranke
PROFESOR FRANTIEK SEKANINA, EKI KRITIAR
U ekoj ima malo ljudi koji izgledaju tako zadovoljno kao profesor
Frantiek Sekanina, pogotovu malo kritiara koji se tako ugodno smijee
ovom svijetu.
Uzmimo na primjer kritiara dra Arne Novaka: taj izgleda u pravom smislu
rijei kao profesionalni krvnik, a kritiar Vodak iz Vremena namrgoeno
gleda preda se, tip ovjeka koji vodi osuenike do vjeala. Prema
izlozima knjiara osjeaju Arne Novak i Vodak prezir, jer iza stakla
itaju imena proskribiranih. esto otpljunu kad opaze poznatu pasicu oko
knjige na kojoj pie Novo. I ve vode autora na vjeala.
Kakva razlika u ponaanju profesora Sekanine, najboljeg ovjeka u
ekoj, iroka zlatna srca u koje stane cijela eka literatura. Uvjeren
sam: ako bi Sekanina imao novaca, razdijelio bi ga, ako bi bio lijenik,
lijeio bi besplatno, za epidemije kuge bi iz pijeteta - ukopavao mrtve.
Zlatno srce profesora Sekanine!
Jednako blaeno je neko sjedio meu nama Kod zlatne litre, s jednako
blaenim osmijehom itao radove poslane mu na recenziju, i jo se nije
dogodilo da je autora osudio na smrt, pomilovao bi sve razbojnike kao
francuski kralj Luj Filip, s puno takta bi se tu i tamo dotakao slabosti
u knjievnom djelu i kritiku zavravao reenicom: italac e se zauditi
zbog nekoliko manjih gramatikih pogreaka, koje e autor u budunosti,
dakako, ispraviti. Na primjer avao s mekim , a up mu je tvrd.
Brojni germanizmi uuljali su se u knjigu zasigurno zabunom, no usprkos
6- 83
formalnim nedostacima, knjiga e zacijelo postati draga i omiljela svima
i svi e je marljivo i s voljom proitati i uvidjeti da je to biser
modernoga ekog stvaralatva; premda se Ana protiv volje roditelja udala
za junaka romana Peaka, radnja zavrava na zadovoljstvo starih
roditelja, jer autor u maestralnom opisu u pravo vrijeme otkriva da mladi
Peak postaje suvlasnikom kue. U knjizi nas privlai i to kako itava
obitelj naglaava rodoljubne osjeaje. Pasus o umama u okolici ushiuje
vas jer iz tih nekoliko redaka osjeate miris borova i svje zrak u
kojemu dua nalazi pravi mir.
U najslabijoj zbirci pjesama Sekanina nalazi prave, premda neprimjetne
bisere, a referat o nesretniku zavrava rijeima kako ima nade da e
mladi pjesnk poboljati formu, jer zbirka pokazuje nedvojbeni talent,
pogotovu pjesma: Za sumraka u kojoj se zacijelo svakomu najvie svia
dvostih:
a nakon izvjesnog vremena bijela se luna javi nad umama.
Naravno i u njoj ima formalnih pogreaka, na primjer 'oujak' se ne
rimuje s 'ponedjeljak', a 'iglice' s 'dunjama'. Pjesnik se valjda trudio
da mu stihovi budu bez rime i moemo oekivati da emo se uskoro opet
sastati s marlji-vim pjesnikom koji vrlo mudro promatra svijet.
Upravo u reenicama to se u Narodnoj politici pojavljuju u rubrici
Pismenost pratimo veliku ljubav prema svim ljudima, opeljudsko
nastojanje da se sa svima ivi u miru, da se ne gaze niiji ideali, prema
istoj, humanoj izjavi njemakog pjesnika. Lebe und leben las-sen.* Dok
Arne Novak i Vodak misle: Dat u ti ja da pie, nitkove!, profesor
Frantiek Sekanina kae: Samo ti pii, sinko. Tu parolu to izvire iz
njegova plemenitog srca potvruje svaki redak kojim Sekanina uvodi
potene itaoce Narodne politike u tajne novoga ekog literar* ivi i pusti drugoga da ivi. 84
nog stvaralatva, bilo kojeg anra - pjesme, drame, pripo-vijetke, romana
ili strunih djela iz drugih grana ljudske djelatnosti, prema kojima je

Sekanina takoer pun ljubavi. Iz zlatnog Sekaninina srca potekla je

zanosna, lijepa kritika knjige inenjera Palike o optereivanju mostova
od betona i eljeza. Srce se smije nad ovom knjigom, tako poinje
prijatelj Sekanina opsenu oduevljenu kritiku i nastavlja: Ova knjiga
je najbolje to je dosad napisano u modernoj ekoj literaturi.
Jednako oinski, s velikom Ijubaznou velikodunog ovjeka, ponaao se
Sekanina i u privatnom ivotu. I Kod zlatne litre nas je gledao s
ohrabrujuim osmijehom, nikada se nije uputao u polemike i na sve je
kimao lijepom glavom. Najvie je volio kobasice, rezao bi ih s pijetetom
kao to bi razrezivao knjige to su mu stizale na recenziju. Dok ih je
jeo, alosno bi ih gledao i vjerojatno u sebi molio za oprotenje to ih
mora sasvim unititi. Nakon toga popio bi pivo i opet, s velikodunou
kojoj nema premca, branio najmizernije pjesnike.
I tako je nastala uzreica, to se proirila u literarnim krugovima:
Koga Sekanina hvali, toga Vodak sjecka.
85
SLIKAR JAROSLAV KUBIN
Uz kolijevku Stranke umjerenog napretka u granicama zakona stajao je moj
prijatelj Jaroslav Kubin. Upoznao sam se s njim u parku na Karlovu trgu;
upravo sam bio prouavao veliku kartu Ugarske. Dobro raspoloen mladi
mi je priao, sjeo kraj mene na klupu i rekao: Oprostite, gospodine,
ovo je Francuska, ako se ne varam?
To je Ugarska, mladiu.
Ma varate se, rekao je neznanac. Preveslali su vas u knjiari. To
esto rade. Nacrtaju kartu Francuske, stave madarska imena i prodaju pod
Ugarsku.
Iz njegovih rijei odmah sam odgonetnuo da je preda mnom slikar ili
ovjek slina zanimanja. Uto je mimo proao drugi mladi, skakuui u
taktu, a neznanac ga je uhvatio za rame i, iznenaenog, privukao k meni:
Dragi prijatelju, morate presuditi. Je li ovo Francuska, ili Ugar-ska?
Privueni mladi je zatreptao pod cvikerom: To je Engleska.
Nemojte nas zezati, ovjee, uzviknuo je onaj koji je tvrdio da je to
Francuska, i sjednite da vas pouimo.
Iznenaeni je neto mucao, pa sjeo pokraj mene i dalje tresui u taktu
lijevom i desnom nogom.
Eto vidite, rekao je neznanac, ovjek nikada ne zna kad e mu se
pruiti prilika da neto naui. Da znate, nije to Francuska ni Engleska
ni Ugarska, nego Turska. Odjed-nom mu se lice strahovito natmurilo i on
je viknuo: Bezo-brazluk, sjeli ste, a niste se ni predstavili!
I tako smo se uzajamno upoznali. Neznanac je rekao: Ja sam Jaroslav
Kubin, akademski slikar, dovueni je
86
pak dostojanstveno kazao: Ja sam Frantiek Wagner, lan baleta
Kraljevskoga ekog zemaljskog narodnog kazalita u Pragu.
Jo iste veeri odveo sam ih u nae sjedite Kod zlatne litre, gdje su
postali lanovima stranke umjerenog napretka u granicama zakona. Novi su
se lanovi primali bez ikakvih formalnosti, samo je svaki od primljenih
morao odrati govor o temi koju smo mu odredili. Bila je to svojevrsna
vjeba govornitva. Dalje je svaki lan imao dunost da obavi ono to mu
se za kaznu zbog ponaanja odredi opim glasanjem. I dogodilo se da je te
iste veeri kad su primljeni Jaroslav Kubin i Frantiek Wagner, lan
baleta za predsjednikova govora stao kopati nos kaiprstom. Odmah se u
pokraj noj sobi sastala disciplinska komi-sija da razmotri takvo
ponaanje.
Tko ga je doveo? upitao je Mahen. Kubin i ja, odgovorio sam. Poslali
su nas nesretnom Wagneru koji nita nije shvaao, a nakon
petnaestominutne ivahne debate proitao nam je predsjednik disciplinske
komisije Mahen pismenu presudu:
S obzirom na nepristojno ponaanje Frantieka Wag-nera osuuje se
imenovani da sutra ili prekosutra otputuje vlakom u Jihlavu i odatle

pjeke proe kroz Moravsku, Donju Austriju, Ugarsku, Hrvatsku, Kranjsku,

tajersku, Gornju Austriju u eku i vrati se za etiri mjeseca, 7.
listopada ove godine, u subotu oko osam naveer u glavnu prostoriju Kod
zlatne litre. Jaroslav Haek i Jaroslav Kubin se ujedno pozivaju da
prate Frantieka Wagnera na putu i nadziru da uredno obavi povjeren mu
zadatak. O bilo kakvoj omaci Frantieka Wagnera neka se odmah brzojavno
obavijesti Izvrni odbor stranke. Svima imenovanima isplauje se putna
potpora od 40 kruna iz blagajne stranke i nalae im se da posvuda
propagiraju program Stranke umjerenog napretka u granicama zakona i svaki
peti dan alju opiran izvjetaj o svojoj djelatnosti. I 7. listopada
iste godine, tono u osam naveer, pojavili smo se sva trojica Kod
zlatne litre, proavi pola Srednje Evrope. To je disciplina, gospodo!
87
APOSTOLSKA DJELATNOST TROJICE
LANOVA STRANKE PREMA PISMIMA
IZVRNOM ODBORU
U Jihlavi, dana...
Izvravajui zadatak to nam ga je povjerila disciplinska komisija,
javljamo sljedee: Po gospodina Frantieka Wag-nera doli smo u etiri
sata ujutro i naredili mu neka se bez odgaanja odjene za put u Ugarsku.
S pravom smatram da je itavu stvar shvatio kao alu, a tek kad je
protrljao oi i opazio naprtnjae na naim leima, dokoljenice i ini
turistiki pribor, lecnuo se i moemo prisegnuti da je stao glasno
jecati. Tek kad smo ga upozorili da i ne zna to ga oekuje ako ne
poslua naredbu disciplinske komisije, stao se oblaiti. To je inio s
izrazom neobine strave. Naravno, budui da nije izvrio nikakve pripreme
za na misionarski put, morao je rublje utrpati u veliku prirunu koaru
teku osam kilograma. Kad je koaru odvagnuo, pao je na koljena i kao
Boga nas molio da ga oslobodimo danog zadatka. No bili smo neumoljivi i
pronali u njegovoj garderobi duge vrpce tamnozelenog sukna kojima lan
baleta omotava noge kad plee uloge sicilijanskih razbojnika. Omotali
smo vrpce oko njegovih listova preko hlaa, tako da su bile nalik na
turistike gamane onoga nesretnog engleskog putnika lorda Everesta koji
se prvi propentrao Himalajom.
Sve te pripreme Frantiek Wagner je pratio s ukoe-nou divljeg vepra iz
praume kad u njega nepomino pilji kobra. Onda smo mu podastrli komad
papira da staroj tetki kod koje stanuje napie obavijest o svom naglom
nestanku. I izdiktirali smo mu: Draga tetko! Voljom sudbine prisi-ljen
sam krenuti pjeke na put oko svijeta. Ako na putu
poginem, bez odgaanja u te obavijestiti. Ljubi Te Tvoj neak
Frantiek.
Polumrtvoga smo ga izvukli skupa s tekom koarom iz stana i u oblinjoj
toionici ulili u nj est aa ljivovice, pa je hodao kao janje. U est
i dvadeset krenuli smo dravnom eljeznicom u Jihlavu preko Kolina, Kutne
Hore. U pet i trideset i dvije minute bili smo u Jihlavi, gdje smo
potraili gospodina Bozdcha, inovnika Obrtnike banke.
Ponaanje Frantieka Wagnera bilo je besprijekorno i jo te veeri smo u
jihlavskoj ekoj besedi odrali prvo predavanje o Stranci umjerenog
napretka u granicama zakona i o njenom stavu prema ekim manjinama. im
je sastanak bio otvoren, doao je gradski komesar s inovnikom Kotarske
kapetanije i pozvao nas da budemo ljubazni i poemo s njim u ured. Poli
smo s njim i u uredu smo bili podvrgnuti temeljitom sasluanju. Pitali su
nas za zadatke nae stranke, a kada je Jaroslav Kubfn izjavio da u
njemakim gradovima namjeravamo organizirati predavanja za eke manjine
o ispravnom stavu Nijemaca u ekoj, o ekoj netoleranciji i tenji za
irenjem i ciklus predavanja o njemakoj literaturi, primljeni smo vrlo
blagonaklono i odvedeni u njemaki kasino, gdje su nas astili do tri
ujutro i na poticaj zamjenika gradonaelnika afraneka organizirana je
meu prisutnima sabirna akcija, a skupljenih 112 kruna dali su nam kao
potporu za put. Zamjenik gradonaelnika afranek, pruio nam je

prenoite i sutradan ujutro smo se otputili prijatelju Bozdechu. On nas

je radosno doekao i izjavio da su okupljeni lanovi eke manjine, im
su nas odveli u vijenicu, brzojavili Narodnim novinama da su trojicu
ekih turista silovali Svenijemci u Jihlavi. Drugi brzojav poslan je
ministru pravde da sprijei maltretiranje eha na tlu slavne moravske
markgrofovije.
Ako u Narodnim novinama proitate o naoj tunoj sudbini u Jihlavi, ne
brinite, jer upravo odlazimo od gospodina afraneka s toplom preporukom
za Znojemsko gradsko vijee. Nas kao ehe jako bi pogodilo da moramo
pljakati eke manjine i zato emo radije opeljeiti njemaku veinu u
Znojmu.
89
SLAVNOM IZVRSNOM ODBORU
STRANKE UMJERENOG NAPRETKA U
GRANICAMA ZAKONA
U Maruicama u Moravskoj . . .
U Maruice smo stigli obilaznicom. Iz Jihlave smo bili poli prema
Tfebiu, a odatle bojom voljom dospjeli u Maruice. Na putu nam se nije
dogodilo nita naroito, osim to su nas iza Tfebia, rodnog mjesta
slavnog socijaldemokratskog voe merala, zaustavila dva pandura. U
Tfebiu se izgubila priruna koara za rublje, a kad su policajci vidjeli
da slinu vue oznojeni Wagner, mislili su da imaju pred sobom lopovsku
bandu.
Tek kad smo se legitimirali, a umjesto enskih gaica Wagner otkrio svoje
gae u koari, povjerovali su da ne krademo prirune koare s rubljem i,
dobro raspoloeni to je naa nevinost izala na vidjelo, dospjeli smo u
Maruice.
U Maruicama, selu udaljenom tridesetak kilometara od Znojma, ivi 400
ljudi. Stanovnitvo nema gotovo nikakve veze s okolnim selima.
Kroz selo ne vodi ni carska, ni zemaljska, ni kotarska cesta, ali u
Maruicama je Mjesni odbor Turistikoga kluba, Drutvo za uljepavanje
okolia i Drutvo za unapreivanje posjeta stranaca. Samo selo nitko ne
moe nai, a zbog toga se najvie alostio tamonji uitelj, koji je
nakon smrti ovdanjeg direktora doao u Maruice iz Brna. Sretnim
stjecajem okolnosti postavljen je u malu upu novi kapelan, takoer iz
Brna, a u tijeku godine oba su mladia nastojala pretvoriti Maruice u
mjesto kamo bi srljale gomile turista iz svih dijelova svijeta. Kao to
se reklamiraju cipele, uitelj i kapelan su u Narodnim novinama i u
drugim listovima propagirali to mjesto ovako: Ako eli uivati u
prirodnim ljepotama usred povijesnih spomenika,
90
doi u Maruice. U mjestu je odbor Kluba ekih turista, Drutvo za
uljepavanje okolia i Drutvo za unapreivanje posjeta stranaca. Ali od
najblie eljeznike stanice dovde je deset sati hoda.
Prole su jedne ferije, prole su druge, a u Maruice nije stigao nijedan
stranac - dok se napokon nismo pojavili mi. Sjedili smo u mjesnoj
gostionici uz neko mizerno provincij-sko pivo iz kojega smo pecali muhe,
a na gostioniarove pitanje kako dugo se mislimo zadrati, odgovorili smo
da odmah odlazimo. Kroz prozor nas je cijelo vrijeme iznenaeno
promatralo svih devedeset i estero djece iz sela. Onda je iza prozora
odjeknulo iz djejih grla gromoglasno: Hvaljen Isus! a u gostionicu su
uli gospodin uitelj i gospodin kapelan. Krenuli su ravno prema nama,
naklonili se, uitelj je rekao veselim glasom: Dopustite da vas,
potovana gospodo turisti, pozdravim kao predsjednik Mjesnog odbora
Turistikoga kluba, upravitelj Drutva za uljepavanje okolia i zamjenik
predsjednika Drutva za unapreivanje posjeta stranaca.
A plavooki kapelan je mekano rekao: Vrlo smo vam se obradovali,
gospodo!
Uto je u sobu zakoraio neki balavac i pobjedonosno viknuo: One tarnice
su slobodne, gospodine uitelju!

Hajdemo, gospodo, hajdemo, uzviknuo je kapelan i svi su nas gurali

prema tarnicama, u koje su bile upregnute jedna kobila i jedna krava. Na
tarnice su u meuvremenu majstorski privrstili pet stolica, uzetom
vezanih postrance. Snaan, kran sluga uhvatio nas je odostraga za vrat i
hlae i podigao na stolice. To isto je izveo i s kapelanom i uiteljem.
im je sluga viknuo Gija! gomila djece je ponovila: Hvaljen Isus! i
udnom cestom taljigali smo se prema nekom breuljku. Kad smo stigli,
zaustavila su se kola, sluga nas je vjeto spustio na tlo, a uitelj i
kapelan odveli su nas do velikoga kamena, obojenog crvenom zemljom.
Uitelj je skinuo eir, kapelan je skinuo eir, sluga je skinuo eir i
mi smo skinuli eir.
Potovana gospodo, ovdje na ovom kamenu sjedili su sveti iril i Metod.
91
Oprostite, kazao sam skromno, gdje je sjedio sveti iril, na lijevoj
strani, ili na desnoj? Jo bi me zanimalo gdje je sjedio sveti Metod.
Lijevo, ili desno?
Prema naem povijesnom istraivanju, rekao je uitelj, ovdje je
sjedio samo sveti iril, a Metod je stajao na onom kamenu tamo. Kamen je
bio obojen plavo.
Poli smo prema njemu gologlavi i s potovanjem gledali svjee
izdubljene otiske opanaka nekog seljaka. Bili su premazani bezbojnim
lakom.
Nije to sve, gospodo. ekajte kad se popnemo na onaj breuljak, rekao
je kapelan.
I opet smo se tandrkali na kolima dolje-gore i gore--dolje, pa nakon
dugog muenja dospjeli na uzvisinu usred koje je na zemlji leao veliki
kamen obojen bijelo. Opet smo skinuli eire i okupili se oko kamena.
Kapelan je rekao: Gospodo, na ovom kamenu je sjedio Napoleon prije nego
to je s vojskom odmarirao prema Slavkovu.
Kubin se poekao po glavi:
Oprostite, mora da je zabuna. Dugo sam se bavio povijeu, a bavim i
sada, o ovom kraju sam mnogo itao i studirao; slavni eki povjesniari,
koji su takoer prouavali to pitanje doli su do zakljuka da je
zapravo ovdje gdje je trebao sjediti Napoleon stajao sveti Metod, a
Napoleon je sjedio na kamenu gdje je trebao stajati sveti Metod . . .
Dragi prijatelji iz Zlatne litre, ako negdje proitate da su kapelan i
uitelj u Maruicama poludjeli, ne brinite, prirodno je. Imali su u
okolici jo hrpu povijesnih kamenova; sve smo im ispremijeali, pa nakon
naeg odlaska naprosto ne znaju da li je Napoleon sjedio na mjestu gdje
se odmarao Komenius, ili je stajao na svetom irilu, a na njemu kleao
sveti Metod.
92
EKA DJEVICA ORLEANSKA GOSPOICA SUSSOVA
Jeanne d'Are ima sljedbenicu u ekoj. Stranka umjerenog napretka je
rasla a morali smo se boriti za opstanak, kako se vidi iz preanjih
poglavlja, po irokim poljima i umama to odvajaju eku zemlju od
Jadranskoga mora.
U ta vremena je Kod zlatne litre dalje mirno sjedila gospoica
Siissova.
Siiss ili kako se sada pie Sis, na njemakom znai neto vrlo slatko,
sutu slatkost.
Ali kada je gospoica Sisova poela nastupati u ekoj literaturi i
zahvaljujui sudbini dobila Vvdrove Besede, glas joj se odjednom
promijenio.
U Kini se dogaa da od kokoi nastanu pijetlovi. Gospoica Sisova kao
urednica Vvdrovih Beseda oslovila je G. R. Opoenskoga na ulasku u
svoju djeviansku redakcijsku sobu gromoglasnim basom: Uite!
Neka mukarina je unutra, pomislio je G. R. Opo-ensky nosei joj u
Vvdrove Besede, sveanj pjesama o nesretnoj ljubavi, i ponovo pokucao.
Izvolite, uite, zauo se nanovo bas-bariton iza vrata.

Opoensky je uao i zaprepateno shvatio da za pisaim stolom sjedi

mukarac kratko oiane kose u enskoj suknji i javlja se dubokim glasom:
elite li neto?
Opoensky je poslije priao da nije mogao odgonetnuti zato se dotini
mukarac udno ponaa i presvlai u enske haljine i pomislio je da je
gospoica Sisova zamolila brata, mladoekog redaktora da je na nekoliko
sati zamijeni. I odani brat se presvukao u ensku haljinu - nije ispunio
93
grudi vatom - i ovako izbrijan oekivao posjete redakcijskih suradnika.
G. R. Opoensky oslovio je presvuenog brata gospoice Sisove:
Potovani gospodine urednice, predajte, molim, ove pjesme gospoici
sestri.
Sestra navodnog brata sam ja, zatutnjao je bas iza pisaeg stola. to
vi mislite, jeste li poludjeli?
Pun groze, Opoensky je pruio stihove udnovatom biu i strugnuo.
Na ulici se predomislio jer je zapravo htio zatraiti i predujam.
Gustav R. Opoensky se vratio. Opet je pokucao i opet je odjeknulo
duboko: Uite!
Opoensky je uao, drui cijelim tijelom. Molim, gospodine urednice,
oprostite, gospoice urednice, neki predujam! Upravo se nalazim . . .
U financijskoj stisci, zauo se bas iza pisaeg stola.
Naravno, u financijskoj stisci.
I elite predujam za pjesme, gospodine Opoensky.
elim, kako ne.
Je'I vam petnaest kruna dovoljno? opet se zauo bas.
Kako ne, gospodine urednice, oprostite, gospoice urednice.
Evo potvrde i zapamtite da sam ena!
Pamtim da ste ena, javio se opet G. R. Opoensky, guvajui u ruci
potvrdu na petnaest kruna.
Priao je onom biu koje je sjedilo za pisaim stolom, poljubio mu ruku i
rekao: Ljubim ruku, gospoice!
Ta gospoica nije bio nitko drugi nego eka Djevica Orleanska, eka
Jeanne d'Are, gospoica urednica i spisateljica, ena uzviena, iznad
svih flertova, ena dobrotvorka kao knjievnica i urednica, sveta
gospoica Sisova.
Pria se da su je jednom napala tri momka. Gospoice, rekao je prvi.
to traite od mene, razbojnici! viknula je dubokim glasom, od kojeg se
tresu topole i jasike.
Pobjegli su prestravljeni i ostavili svoju prtljagu.
94
I jo jedno udo dogodilo se s ekom Djevicom Orle-anskom.
Jednom, na putovanju, pjevala je sama u umi ariju iz Dalibora.
Bio je tamo ef opere Narodnoga kazalita, brao je vrganje u umi, u
blizini nje, dok je tako lijepo pjevala.
I do dana dananjega trai tog basista da ga angaira za Narodno
kazalite . . .
95
GOSPODIN PISAC ROEK
Dok su se tri lana stranke vukla pranim cestama, gospodin Roek bi
svake subote izlazio iz stana na ikovu i kotrljao se sa suprugom do
Zlatne litre. Okruglo tijelo i dobroudno lice davalo je naslutiti
dobriinu. Ali svatko tko bi to tvrdio, jako bi se varao. Poznajete li
gospou doktoricu Skfivanekovu? Tu je damu na rafinirani nain doveo u
tako oajan poloaj da se otrovala, njezina mua je opisao kao najvee
ubre pa se taj iz osjeaja moralne povrijeenosti ustrijelio, javno, na
sceni Intimnoga kazalita na Smichovu. Pisac Roek se upravo
specijalizira za razbijanje obiteljske sree, nogama gazi brani sklad a
njegovim djelovanjem najugroenija je srednja klasa. Najvie uiva kad
ljubavnici najuglednijega graanina moe poslati anonimno pismo. Onaj

debeli gospodin koji izgleda tako dobroudno, sam pie ta anonimna pisma.
Ali on ih i objavljuje, kod Vilimeka ili u Maju.
Kad je netom vjenani mladi par najsretniji negdje u lugarovoj kuici,
Roek iznajmi lovokradice i na Badnju veer plaeni ubojica ustrijeli
sretnog mladoenju nad tanjurom riblje juhe.
Dobroudni Roek pak suprugu slavodobitno gurne u ribnjak, a ako odmah ne
uspije da nasilno uniti obiteljsku sreu, u trenutku kad kod kue
nedostaje novca postavi jednog inovnika pred otvorenu blagajnu, pa mu
apue: Poberi dvije tisue kruna! Uzmi etiri tisue kruna! Ma pokupi
sve!
inovnik poslua Roeka i pobere iz blagajne svu gotovinu.
96
U taj as stie kontrola. Roek skoi do defraudanta, vodi ga do
otvorenog prozora i nagovara ga: Prosviraj sebi glavu metkom iz
revolvera! inovnik skoi kroz prozor i ubije se. Upravo u tomu je
dramatika djela i temelj originalnosti Roekove duhovne kreacije. Junak
njegove novele stalno govori da e se otrovati. italac kae sam sebi:
Pa kad e se ve jedanput otrovati! I kad je sve lijepo jasno, junak se
objesi. Kakvo iznenaenje za itaoca! Pria se da Roek neko nije bio
tako okrutan prema ovjeanstvu. Prvi roman je objavio u vlastitoj
nakladi u provinciji; u romanu nitko nije nikoga ubio, samo je vlasnika
tiskare liio iluzije da e knjiga doivjeti drugo izdanje. Knjiga je
bila namijenjena uglavnom srednjoj klasi, a kad je Roek shvatio da
srednja klasa ignorira njegov roman, okrutno joj se osvetio. Harai meu
njima kao kuga, ne tedi ni djeicu. Kod njega sve mora tragino
zavriti.
Taj je aneo smrti sjedio svake subote Kod zlatne litre. Jedan lan
literarne druine je priao da je jednom doao u posjet gospodinu Roeku
u stan i u predsoblju uo kako pisac govori supruzi: to ti misli,
Mafenko, da tomu oficijalu zavrne vrat podvornik poreznog ureda?
A da ga, ljubavi, javila se gospoa Roek, probode ili baci sa
stijene na izletu?
Aneo smrti se nasmijao: Pa nekako emo ga ve ukokati, Mafenko!
Kad je posjetilac uao, njegovu se pogledu pruala ganutljiva slika.
Dvoje djece se igralo uz noge grozomornog ovjeka, ne slutei da njihov
tata na bijelom arku papira upravo unajmljuje ubojicu oficijala Komareka.
Sada zamislite da je taj ovjek postao direktorom kole na ikovu. Kakva
bi generacija stasala ako bi je odgajao po naelima koja umjesto
zapovijedi Ne ubij! nagovara: Samo ih sve pokokaj!
7
Povijest stranke QJ
SLJEDEE PISMO S MISIONARSKOG PUTOVANJA
Be, dana . . .
Slavnom Izvrnom odboru Stranke umjerenog napretka u granicama zakona.
Prisiljen sam javiti Izvrnom odboru vrlo tunu vijest o izdajnikom
ponaanju Frantieka Wagnera. Oekujem da ete na nau adresu: Be,
Mariahilferstrasse 7, bez odgaanja brzojaviti to da radimo s
Frantiekom Wagnerom. Dogodilo se ovo: S pismenom preporukom Jihlavskog
gradskog vijea za Znojmski magistrat sretno smo stigli u Znajmo, gdje
smo je predali samome gradonaelniku i napominjem da smo stalno
ponavljali: Jawohl, jawohl! Gradonaelnik Znojma bio je predsjednik
Drutva njemakih turista za jugozapadnu Moravsku, Provinz Westsud-Mdhren. Napisao nam je doznaku na 100 kruna potpore koju nam je blagajnik
drutva odmah isplatio, a mi smo stalno ponavljali: Jawohl, jawohl!
Budui da nas nitko nije kontrolirao, ili smo u eku besedu gdje je
Wdgner otpjevao neka etiri kupleta i skupljao novac medu gostima. Od
toga smo platili raun i ostalo je jo oko 12 kruna za trokove. Ukupan
imetak bio je 142 krune. Prema dogovoru svaki trei dan .je jedan od nas
bio blagajnik. Toga je dana doao na red Frantiek Wdgner koji je po svom
obiaju primio novac na uvanje rekavi: Ni krajcara neu izdati bez
razloga. Kubin je elio ii na vino, ali Wagner je rekao da nee

dopustiti i da za to nee i ne smije izdati novac, da je njegova sveta

dunost troiti njemu povjeren novac na potrebne stvari, a ne na
gluposti. I da se smatra uvarom blaga.
Napominjem da je u gradu bio sajam. U okolici je
98
poljoprivreda vrlo razvijena, kako vam je zasigurno po-znato, jer
znojmski krastavci, luk, paroga, rajice i slino povre glavni su
izvozni artikli.
itajui ove retke koji pripadaju u udbenik trgovakog zemljopisa,
zasigurno mislite Zato to budala pie?
Piem to jednostavno zbog toga jer smo sa svim tim plodinama imali posla;
do danas sanjam gomile rajica, leim u luku, plivam u znojmskim
krastavcima, padaju na mene svenjevi paroga. Na krevetu pokraj mene
lei Franti-ek Wdgner i cmizdri kao stara baba kad joj vjeaju
posljed-njeg unuka, a ona ostala sama samcata na svijetu.
Dok piem ove retke, Kubin hoda po sobi, od vremena do vremena stane kraj
kreveta Frantieka Wagnera i strahovito ga grdi.
ujte sad, to nam je taj zloinac uinio. Ve u Znojmu smo urlali da
emo poludjeti a urlamo i ovdje, u Beu.
Dakle, bio je sajam. Odsjeli smo u ekom hotelu i kupili duhan za kratke
lule.
Wdgner je gledao kroz prozor na trg i veselio se: to su ovdje lijepe
cure!
Napominjem da je Wagner ve dan prije imao neprilika zbog svog erotskog
ponaanja. Prije Znojma potapao je neku seosku curu po stranjici a ona
ga je tako utnula u trbuh da je povraao dulje od pola sata i onda je
izjavio: Ali morate priznati da je imala dobre sise.
Pusti cure na miru, govorio sam mudro, kad je skaku-tao kraj prozora,
kad god bi opazio djevojke iz okolice u nonji kako se vrte po trgu oko
kola s raznim povrem, tim prokletim povrem.
Nije posluao, odjednom je uskliknuo: Kakva dobra cura! i strugnuo.
Nismo se na to osvrtali, leali smo na krevetu i na kauu.
Proao je sat vremena, njega nema; prola su dva sata, ne vraa se.
Nestao je s naim novcem, propao u zemlju kao Messina.
Nestao je. Strana rije - strahovito kratka i strahovito dugaka.
r 99
Poli smo spavati gladni. Izdao nas je, ostavio, ili mu se dogodila
nesrea?
Ima nade, rekao je Kubin, da su ga negdje ubili. Da bog da! Barem ga
neu morati upucati zbog izdaje.
Da bog da i negdje se ubio, rekao sam, barem bi nam ostalo u dui
isto sjeanje na njega.
Onda smo zaspali.
Nije doao ni nou. Znam da stiete ake i urlate: Gdje je to ubre,
dajte nam ga! Kao to sam ve rekao: sada se valja u Beu na krevetu i
plae kao stara baba.
Frantiek Wdgner je bio tako ljubazan da je doao tek u podne. Naravno,
bacili smo se na njega a on je plaui uzviknuo samo rije: Marya! Ono
to nam je ispriao, bilo je gore nego u istoimenoj Mrtikovoj tragediji.
Prvo je, nakon nestanka, otiao na trg i stao zabavljati curu kod nekih
kola. Vrlo mu se sviala i saznao je da je iz Drahono-vica, sela dva sata
hoda od Znojma. Lijepo je s njom askao i napokon odluno rekao da e je
ekati u devet sati naveer u Drahonovicama ispred njezina seoskog imanja
ili gdje god ona eli. Objasnila mu je gdje se nalazi imanje, kako e do
njega doi i rekla neka prieka u vonjaku, samo preko plota i ostalo e
se ve . . .
Wdgner se rasplakao.
Odmah sam poao na put i ekao, dok me u vrtu nije naao njen tata.
Ovdje imam njegove potvrde.

Izvadio je iz depa nekoliko papiria, ispisanih riom tintom i groznim

rukopisom.
'Primio sam od gospodina Frantieka Wdgnera predujam od 20 kruna za
krastavce.
Primio sam od gospodina Frantieka Wdgnera predujam od 20 kruna za
sitni luk.
Primio sam od gospodina Frantieka Wdgnera predujam od 20 kruna za
rajice.
Primio sam od gospodina Frantieka Wdgnera predu-jam od 20 kruna za
parogu, i tako redom . . .
Frantiek Wdgner dodaje plaui: to sam mogao, kad me uhvatio tamo?
Morao sam rei da kupujem povre.
Koliko ti je ostalo, razbojnice?
100
Deset kruna.
Dakle, samo deset kruna? zaurlao je Kubin. Klekni i moli Oena!
Wagner je stao moliti, a Kubin se spustio u duan. Vratio se, bacio pred
Wdgnera smotuljak konopca i rekao: Sada valjda zna to ti je initi. A
meni je rekao samo: Doi!
Otiao sam s Kubinom na krigl piva i na doruak s mesom, a kad smo se
vratili - trgajui putem listie akacije i brojei kao zaljubljena
djevojka: objesio se, nije se obje-sio . . . i uvijek je ispalo da se
objesio nali smo Frantieka Wdgnera na krevetu; konopcem je omotao
gae to su mu spadale. Za to je, kukavelj, upotrijebio na konopac.
Sada ne proe ni deset minuta a da mu ne predbacujemo. Nou ga budimo iz
sna i viemo mu na uho: Razbojnice, gdje je na novac?
Na to on stereotipno mrmlja u polusnu: Mrkva, kra-stavii, rajice,
jabuice, paroga . . .
Sad pitam slavni Izvrni odbor Stranke umjerenog napretka u granicama
zakona kako da definitivno postupimo s Frantiekom Wdgnerom. Molim
brzojavni odgovor.
Jaroslav Haek
Ujutro je stigao brzojav prilino turog sadraja: Prodati u Turskoj
kao eunuha.
Pa smo Kubin i ja odluili da e biti najbolje ako zaista odvedemo
Wagnera u Tursku i zasigurno bismo ga prodali u javnu kuu da nas nisu
sprijeile razne okolnosti.
A tko je sastavio nacrt telegrafskog odgovora? Pjesnik Louis Kfikava.
101
PJESNIK LOUIS KRIKA VA INAE ZVAN BLA JORDAN
Na ast njemu mora se rei da je neko bio takoer zaposlen u urednitvu
Svijeta ivotinja. To je stalno mjesto prihvatio na tri i pol sata.
Tamo je jo i izdrao prilino dugo. Drugdje nije ni toliko izdrao. Ali
bilo je to uistinu prvi i zadnji put da je u redakciji Svijeta
ivotinja sjedio pravi pjesnik. I dananji urednik tog lista Hajek pie,
dodue, pjesmice, ali nije pravi pjesnik. Sada pie stihove o lanadi,
golubovima, tunim lovakim psima i pie ih s jednakom ivahnou kao
neko pjesmu Moj tata je lomio kamen i lomio do umora - premda je
njegov otac bio direktor tedionice u Domalicama.
I sada zamislite da stvarni pjesnik kao to je Louis Kfikava sjedi u
urednitvu i mora prevoditi s njemakoga neki lanak o majmunima. Vlasnik
lista Fuchs obilazio je oko svoga novog urednika da mu dade na znanje da
ga hrani, a Louis Kfikava je prevodio. Dua mu je bila raspoluena.
Jedna polovica je pisala o psoglavim pavijanima, a druga, plemenitija,
uzdizala se nad rune majmune crvenih stranjica, a umjesto durana
crvenolica uzvieniji dio due vidio je rumenu djevojku, bio je proet
pjesnikim zanosom, a u tom kaosu proturjeja Louis Kfikava je
dosjetljivo iz originala preveo na eki reenicu: Die Affen sprangen
vom Ast zum Ast - Majmuni su skakali od sluaja do sluaja.

Hajde proitajte, gospodine urednice, rekao je poput robovlasnika

Fuchs, a Kfikava je itao: Majmuni su skakali od sluaja do sluaja.
Isuse boe!, zaurlao je gospodin Fuchs, kako mogu
102
majmuni skakati od sluaja do sluaja! Pa u originalu pie da su skakali
s grane na granu.
I tu je izala na vidjelo neslomljiva pjesnika narav Louisa Kfikave.
Gospodine, rekao je prijetei dok je ustajao, ako ste mi danas ujutro
platili za polovicu mjeseca unaprijed, mislite li da tu moram etrnaest
dana pisati budalatine o pavijanima i drugim majmunima i da majmuni ne
mogu skakati od sluaja do sluaja? Majmun radi to mu se prohtije,
gospodine, a to se mene tie, stojim iza toga to sam napisao i neu
promijeniti ni retka.
Zapovijedam vam, uzviknuo je gospodin Fuchs, da napiete: majmuni su
skakali s grane na granu. Pa na list je popularan, a blesavim itaocima
se sve mora pruiti kao na dlanu! Ako proita da su majmuni skakali od
sluaja do sluaja, seljak e se zamisliti i rei: 'Ovo je prijevara, taj
list neu vie kupovati'.
To je dobro, dreknuo je Kfikava. Znate li to se dogodilo onom meteru
koji je u jednoj pjesmi izostavio itav redak? Izvukao sam mu ui itav
metar. Uostalom, to priam, i vama u.
To se dogodilo u istoj sobi u kojoj sam nekoliko godina poslije kao
urednik Svijeta ivotinja rekao gospodinu Fuchsu: Ako jo pisnete,
bacit u vas kroz prozor na cestu.
I tako je Louis Kfikava napustio mjesto, ustrajavi tri i pol sata. A
zato? Jer je Louis Kfikava pravi pjesnik, a pjesnici nerado piu o
pavijanima crvenih stranjica.
103
SLAVNOM IZVRSNOM ODBORU
STRANKE UMJERENOG NAPRETKA U
GRANICAMA ZAKONA
U Beu, dana . . .
Kako smo onda stigli bez novaca iz Znojma u Be? I je li u Beu bilo ita
vrijedno panje, iz ega bi se mogla crpsti nova iskustva, potrebna u
politikom ivotu?
Na prvo pitanje odgovaram sasvim turo. Pravili smo se da smo socijalni
demokrati iz Praga. Openito meu ivotinjama, kao i meu biljkama,
vlada prirodni zakon asimilacije, prilagoivanja okolici i prilikama.
Upravo to je vrlo vano i za ovjeanstvo. Jednostavno, u Znojmu smo
saz-nali iz plakata da je pod znojmskim dvorcem kraj rijeke Dyje u
velikom Guntherovu vrtu slavlje, na koje su eljezniari
socijaldemokrati u Beu otpravili poseban vlak. Odluili smo dakle da
izigravamo socijaldemokrate, i da poreknemo program Stranke umjerenog
napretka u granicama zakona. Dua povjerenika tog drutva iz Bea bila
je irom otvorena svim molbama. Bio je naime malko pijan i doveo nas
nasred vrta, popeo se na stol pa viknuo eki i njemaki: Upravo su
stigla tri druga turista iz Praga.
im je zavrio, poelo je klicanje u itavom vrtu, a gomila je mislila da
smo nas trojica samo zbog njihova izleta doli pjeke u Znojmo. Popeo sam
se na stol i rekao:
Drugovi! U ime kolega zahvaljujem za manifestacijski doek koji ste nam
priredili. Putujui preko ekomorav-ske visoravni, od Tfebia sve do
doline Dyje, mislili smo na vas koji u uljevitim rukama drite zastavu
socijalizma i sada, upravo ispod dvorca u kojemu bahata aristokracija
dre pred redovima boraca za pravo i jednakost naroda. A vama, drugovima
iz Bea, izjavljujemo samo da emo s vama ii makar i na kraj svijeta. I
jo jednom zahvaljujemo
104
to ste nas primili otvorena srca. Srdana hvala za gostoljubivost koju
ete nam iskazati i koja potvruje da na itavom kontinentu nema mjesta

gdje drug druga ne bi prihvatio otvorena srca. Geehrte Genossen, wir

danken ihnen fur alles! Sozialdemokratie hoch!*
Dali su nam crvene vrpce, odveli k drugom stolu gdje su nas ugostili.
Onda se ilo s glazbom na kolodvor, a kad su se svi uspentrali u vagone,
mi smo se poveli za njihovim primjerom i vozili se tim udnim vlakom u
Be. Bilo je sedam sati ujutro kad smo stigli u Be na Dravni kolodvor,
jutarnje sunce ranog ljeta prekrivali su magla i dim tvornikih etvrti,
a itav na imetak iznosio je jednu krunu. Jedna je kruna meutim premalo
za tri ovjeka u Beu. Pa smo sjeli u prvi tramvaj i odvezli se u centar.
Za im smo eznuli u Beu u tom asu? Koga smo strastveno eljeli
vidjeti?
Machara. Da, da oerupamo pjesnika Machara. Pa koliko puta smo u
Vremenu itali feljtone da je neka eka realistina dua otila u Be
samo da vidi Machara. Dobra dua je poslije morala napisati feljton da
makar djelomino pokrije trokove tog izleta. Odavno sam slutio da svaki
eki inteligent dolazi u Be da opljaka Machara. Sada se to potvrdilo.
I mi smo eljeli! Meutim, ako elite prii nekome i rei: Oprostite,
potovani, mi putujemo, morate ga najprije nai. Pa smo se tako u
starom Beu uuljali na porueno groblje, pretvoreno u park, zapalili
lule i sjedei na grobu bekoga graanina Maxa Griinhuta uz porueni
nadgrobni spomenik s napisom Lebe wohl!** odrali ratno vijee. Za
sada, rekao sam, pustite Machara i hajdemo da iskoristimo sva kulturna
dobra. Meu divljacima nema politikih stranaka. Meu obrazovanim
ljudima ima meutim socijaldemokrata i narodnih socijalista. Beka
socijaldemokracija ve je dovoljno ispunila svoj dobrotvorni zadatak.
Dovezla nas je iz Znojma u Be.
* Potovani drugovi, zahvaljujemo vam za sve! ivjela
socijaldemo-kracija!
** Zbogom!
105
Hajdemo iskoristiti narodne socijaliste. Narodnosocijali-stika stranka
ovdje izdaje list eki Be. Koliko znam, urednitvo je u Josefstadtu,
u staroj kui u Bertholdgasse. Okolnosti nas prisiljavaju da na dva sata
postanemo narodni socijalisti. U urednitvu emo objasniti svoj stav, a
zacijelo saznati i Macharovu adresu. Naveer emo otii k Macharu,
zamoliti suprugu da otpjeva neto uz klavir, a dok gospoa Macharova bude
pjevala, jedan od nas e u drugoj sobi izmusti Machara. Ali Machara
moemo ostaviti i za prekosutra. Za pjesnike uvijek ima vremena. Ali u
ekom Beu emo nabaviti adrese ekih beseda. Posjetit emo ih i tek
emo onda k Macharu.
Prema tom promiljenom planu poli smo s groblja u redakciju
narodnosocijalistikog lista eki Be s crveno--bijelim karanfilima
to smo ih ubrali na groblju, zataknu-tima u rupice za dugmad. Sve se
mora izvoditi sistematski.
Redakcijska prostorija ekog Bea izgledala je vrlo skromno. Ovdje se
najbolje vidjelo da je Narodnosocijali-stika stranka ponajprije
socijalistika, a kao takva ne mari za rasko. Usred sobe stajao je
kuhinjski stol, na kojemu je bio lonac kave i boca tinte, nekoliko araka
papira i pero. U prostoriji su bile jo dvije stare stolice, a na arku
papira, pribijenom na zid, pisalo je: Ne dajmo se!
U kutu je leala hrpa starih novina, nerazrezanih, a kraj vrata je visio
metar Jan Hus zaprljan od muha. Sveeve oi su vrlo tuno gledale lonac
kave na stolu. Inae u redakciji nije bilo nikoga . . .
Neka stara gospoa otvorila je vrata i sasvim otvoreno rekla: Gospodin
urednik sjedi od jutra na zahodu.
to tamo, molim vas, radi tako dugo?
Ma pie uvodnik protiv socijaldemokrata. Tamo ima mira, nitko ga ne
ometa, jer ovdje svaka stranka ima svoj zahod. Ako elite razgovarati s
njim, to je onaj na hodniku, prvi od kraja.

Tako smo stali pred skromna vrata iza kojih je sjedio na spas i rekli
smo: Zdravo, brate, evo tri brata iz Praga.
Odmah, brao, odmah! zaulo se. Za tren sam gotov!
106
Pustio je vodu i hrabro izaao. Bio je mlad, zbunjeno se ispriavao da je
to jedino mjesto gdje ima mira.
Naravno, rekao sam mu prijateljski, Zola je pisao u kadi.
Pa, kamo emo na pivo? kazao je urednik. Dohvatio je eir i izali smo
na ulice neprijateljskog Bea . . .
107
PJESNIK RACEK
Dok smo boravili u neprijateljskom Beu, subotom je posve mirno
posjeivao Zlatnu litru inovnik Trgovake i obrtnike komore bradati
pjesnik Racek. Racek danas vie ne pie nikakve pjesme, slava je prola,
dodue tuna, ali ipak slava.
Neko je na turnirima mlade eke poezije slavio Pirovu pobjedu. Usprkos
tomu Racek do danas nosi dugu bradu i kosu, uope ne izgleda kao inovnik
Trgovake i obrtnike komore, nego kao model Mesije iz kole
primije-njenih umjetnosti u Pragu. Nekoliko puta mu se dogodilo da su ga
oslovili mladi bradati ljudi i pitali s leernou slikara koliko trai
na sat da gol pozira. Tada bi Racek cijeli dan tugovao jer je putao
bradu i kosu samo zbog toga to je bio pjesnik - a danas ih puta jer je
neko bio pjesnik. Onaj tko eli znati koju je zbirku napisao neka se
sjeti da je 1900. izala u Lotosu u Ustima na Labi udna debela
knjiurina pjesama pod naslovom Herc as.
Biblioteku Lotos izdavao je zanimljiv ovjek imenom Herles. Iz
prijateljskog odnosa izmeu tvornikog raunovoe i tada mladog Raceka
rodilo se dijete u crvenom omotu s crnim napisom Herc as.
Tko je autor, nije u knjizi pisalo, a zbirka je tada u literarnim
krugovima pobudila neobino zanimanje zbog posebne forme i udnog
sadraja, iz ega se moglo naslutiti da je ovjek obraunao sa ivotom i,
kako je napisao tada kritiar u Narodnim novinama: ini se kao da je
zbirku Herc as nepoznatog autora pisao ovjek koji drugo jutro treba da
bude smaknut pa je zamolio crnilo, pero i papir i u
108
posljednjoj noi brzo napisao zbirku kako bi otiao iz ivota svjestan da
se jo posljednji put naalio s javnosti.
A izdava Herles se veselio slavi poput Herostrata koji je zapalio hram
boice Dijane u Efezu, i priao je tada mojoj sestri Manji, kojoj je
udvarao, da je on napisao Herc as, poklonio joj primjerak s posvetom,
elei djelovati na nju i na moju pokojnu majku lijepom rijei pjesnik.
Tako smo knjigu za veerom razrezali i brat Bohuslav je itao:
Tamo je rodilite, ondje kapelica, tamo je bludilite, ondje klaonica .
. .
No, lijepo, rekla je mama, s takvim bi eljela hodati? Smjesta alji
knjigu natrag.
Nosio sam je na potu i u antikvarnici su mi za nju dali 50 filira. Tada
sam se naljutio na autora i napisao poraznu kritiku za Moderan ivot. U
njoj sam naveo da autoru najvie nedostaju ideje, pa je prisiljen pisati
ovakve stihove:
Majko mojih majki majko majko mojih majki majko moja
Sestro mojih sestara sestro sestro mojih sestara sestro moja . . .
Na kraju sam napisao da je uzreica Riba ribi grize rep oito od istog
autora.
Napokon se otkrilo da izdava Herles nije autor zbirke i da je tu
svinjariju uinio pjesnik Racek. Racek je kriv to Herles nije dobio
imunu nevjestu, kriv je i za ovu pjesmu:
Djevojica moja crnokosa kosa njena plavokosa odveli je lopovi. . .
to je bila itava pjesma. Tri godine poslije izlaska zbirke prijatelj
Herles je proitao te stihove, i otada tumara nou

109
ulicama, a ako susretnete rastrojenog ovjeka u haveloku, koji dri glavu
u dlanovima i ape samome sebi: to sam uinio, o boe, to sam
uinio! - to je pjesnik Racek. Toliko se pokajao da od tada pie bajke
za djecu. Da sazna kako djeluju na djeju duu, oenio se i tako nabavio
vlastitu djecu. Kad su djeca poela shvaati, proitao im je jednu od
svojih bajki u rukopisu. Lijenika pomo bila je pri ruci, za est
mjeseci su se djeca kako-tako oporavila a Racek otad jo turobnije luta
prakim ulicama, sve dublje uvuen u havelok.
110
POTJERA ZA MACHAROM
Slavnom Izvrnom odboru
Stranke umjerenog napretka u granicama zakona
Be, dana . . .
Urednik ekog Bea vodio nas je na pivo. Pravio je pri tom veselo
lice, zvidao je i stalno govorio: Kod Kno-blocha, vidjet ete to je
pivo! Drago mi je to ste doli iz Praga!
A mi smo opet bili sretni zbog toplog doeka, jer ga nismo oekivali od
ovjeka o kojemu smo mislili da je vrlo zatvorene naravi. Ali on s nama
nije razgovarao o politici, nego je iroka lica s blaenim osmijehom,
stalno govorio: Drago mi je to ste mi doli u posjet. Kod Knoblocha
imaju izvrsne knedle od krumpirova tijesta, svinjetinu i zelje. Sviat e
vam se. Za to ja ivim. Mogli bismo svratiti i do Komineka, ali tamo
imaju vehatsko pivo. Ovdje emo, meutim, piti tfebonjsko, a to je
velika razlika, brao!
Odveo nas je u onu restauraciju i tek uz pivo ozbiljno zapoeo o zadacima
Narodnosocijalistike stranke: Zari-bat emo idovske prodane due u
Beu. Vjerujete li, brao, da ve tiskamo pedeset primjeraka vie! A
kakve imamo feljtone! Piem inja sam! Pravo uivanje. Ima svega i dobro
je pogoeno. Nije to nikakav vodenasti umak. velja ubija zavodnika
majstora krojaa i ne oprata idovskoj prodanoj dui; zapravo da vam,
brao, objasnim, on je socijaldemokrat a ona organizirana narodna
socijalistkinja. Dok je ona u zatvoru, jer je ubila socijaldemokrata,
zavod-nika, njeno dijete dospijeva k njenom stricu, takoer
socijaldemokratu. Tamo mue dijete dok za to ne sazna poslanik Klofa i
ne odveze dijete u Prag. Dijete raste i to da vam dalje priam . . .
111
Sad emo svinjetinu . . . to, kakva je? Vidi se da vam ide u tek . . .
knedle se gotovo raspadaju! Prava eka kuhinja! Tome se ovjek mora
veseliti u ovom prokletom Beu, koji ivi od ekih uljeva. Naa
Narodnosocijalna stranka je tu sada u usponu i, brao, doekat ete da e
itav Be biti narodnosocijalni. Tu, brao, ne maste knedle lojem kao
drugdje. Imaju mast od pravih ekih svinja a gostioniar je organizirani
narodni socijalist. U vrtlogu drutvenih borbi ovdje se prilino ugodno
sjedi, to vi mislite, da uzmem jo porciju? Znate to, brao, uzet u
porciju, a uzmite i vi jo jednu, drimo zajedno, jer Narodnosocijalna
stranka ima u programu zlatnu parolu: Jedan za sve, svi za jednoga!
Poslije smo, meutim, shvatili to treba znaiti ono svi za jednoga.
Brate, kaem, rado bismo potraili Machara. Urednik ekog Bea
podupro je glavu rukom, kao ovjek koji razmilja o nekoj velikoj
zagonetki, i onda je rekao da mu je ime poznato, ali se ne moe sjetiti
gdje je vidio tu tvrtku . . . Na Ringstrasse ili ... Machar, Ma-char ...
ne taj se zove Machner, Machner . . . to je onaj krznar na Ringstrasse
... ali Machar . . . ne, za to ime ne znam.
Ma zna, brate, Machar, onaj pjesnik . . ." Ne znam, rekao je
narodnosocijalistiki urednik, barem se ne mogu sjetiti - jednom nam je
netko poslao u 'eki Be' stihove, ali to je bio Joa PoaplickyOrlicky, on pie epigrame za nas. Uostalom, pjesnika ima na svijetu ko
smea, svaki as se pojavi neki, i ja piem pjesme, vrlo dobre, na
primjer, evo, za svibanjski broj 'ekog Bea' idue godine:

Udaraj, zastavo, samo ti udaraj,

To je tvoja sudba, udaraj dalje,
Viimo sveudilj
dok nas Be ne bude pun,
drugovi, nitko nee potopiti na un.
112
Dakle, to sam ja ... znate, brao, ali Machara ne poznajem. Kaete da je
tu, u Beu? Ne znam, ne znam. Da se ovjek brine o svakome, to bi bilo
sa strankom? Uostalom, kad je brat Machar stigao u Be zato odmah nije
uao u organizaciju Narodnosocijalne stranke u Beu? Recimo u 'Mladu
generaciju'? Sada bismo mogli u kavanu da igramo biljar. Platite, brao,
raun. Kad doem u Prag, oduit u se, sada nemam ni krajcara, a da ne
morate u kavani plaati za mene, jer tamo me ne poznaju, posudite mi pet
kruna da u kavani platim sam. Ionako im dugujem desetak kruna. Ali
natkonobar je na ovjek.
Objasnili smo mu da je on nas pozvao, da nemamo novaca i da smo mislili
kako e nas on pogostiti.
Malo je pocrvenio i rekao da ide potraiti novac pa e platiti kad se
vrati. Neka samo ekamo i ne brinemo. Samo se po sebi razumije da smo
poslije njegova uurbanog odlaska, kad nas je ostavio kao taoce, znali da
se, jadnik, vie nee vratiti.
Trljajui oi, Kubin je viknuo: Strahota, vie ga neemo vidjeti!
Znate to, prijatelji, rekao sam, idem potraiti Machara.
Nisu me htjeli pustiti, Kubin je vikao da je mlai i da e radije ii s
Wagnerom, neka mirno ekam i odmaram se, ta ionako sam se alio da me
bole noge.
Wagner je u sve to tupo zurio i na kraju rekao: Da umrem od gladi i ei
na ulici? Bolje da crknem tu! Ne miem se odavde.
Ni meni ne pada na pamet da odlazim! rekao je Kubin. Naruit u jo
jedno pivo i ii e ti, kad si se ve ponudio.
to da radim? Popio sam jo jedno pivo i sam poao u beke ulice da
traim Machara. Nita pametnije nisam smislio nego da zaustavim
najbliega policajca i kaem: Entschuldigen Sie, kennen Sie nicht den
bohmichen Dich-ter Machar?*
* Oprostite, ne poznajete li ekog pjesnika Machara?
Povijest stranke 113
Wo wohnt der Kerl?* upitao je policajac. Da weiss ich eben nicht.**
Ich auch nicht,*** odvratio je policajac suho i okrenuo mi lea. Zatim
sam otiao u najbliu policijsku stanicu, a nakon dugog pregovaranja, jer
me policajac na vratima, vidjevi me onako preplaena, stao ispitivati
to mi je taj gospodin Machar uinio i zato ga traim, uputili su me u
prijavni ured.
Ovdje upiite u obrazac, rekao je inovnik, ime i prezime traenoga,
platite krunu pristojbe i sutra doite po rjeenje.
Odmah, odmah! viknuo sam i ve sam se naao na ulici. Na svjeem zraku
sam se sjetio da Machar radi kao inovnik u nekoj banci. Upitao sam
najblieg policajca za najbliu veliku banku. Tono sam pogodio da veliki
pjesnik mora biti zaposlen u velikoj banci.
Um die Ecke - za uglom - rekao je policajac.
Und Name? A ime?
Kredit-Bank.
Iza ugla se uzdizala zgrada Austrijskoga kreditnog zavoda. Je li Machar
ovdje, molim?
Na Simmeringu je.
Semmering, Isuse boe, pomislio sam. Pa zaboga, zato sada ide u Alpe?
Ma Simmering, kakve Alpe, u dvadeset drugom okrugu. To je ime gradske
etvrti. Broj kue 212.
* Gdje stanuje taj tip!
** Upravo to ne znam.
*** Ja takoer ne znam.

114
MACHAR NIJE KOD KUE
Neka se gleda na Machara bilo kako, neka se o njemu pie lijepo, neka se
o Macharu pie i govori loe, nikada se u ivotu neu pridruiti nijednoj
struji. Neu ga hvaliti ni kuditi, hvalit u samo njegovu enu.
Svakomu u rei: Machar tada nije bio kod kue.
To je porazna injenica u plodnom ivotu pjesnika Machara.
On koji o sebi tvrdi da je uvijek stajao na pravome mjestu, to tvrdi i
njegov prijatelj dr Bouek, taj Machar, literarni velikan, pjesnik,
kojega su opisivali kao ovjeka to nikad nije napustio bedem na Dunavu
kad je bilo potrebno da snano udari perom u trule prilike ekog ivota,
taj konzul realista nije bio kod kue. U knjievnoj povijesti ta
injenica mora svakoga oboriti s nogu. Kad su esi najvie trebali svoga
pjesnika, sasvim mirno nije bio kod kue. To je najnezgodnije saznanje
koje je ikad otkriveno o tom ekom pjesniku i piscu. Izdaja eke borbe
najblaa je konstatacija koja se moe izrei. itava Sabi-nova afera nije
nita u usporedbi s tim to je toga vrueg ljeta uinio Machar trojici
eha: nije bio kod kue i da ga ubije nije bio kod kue!
Kad sam stigao u njegovo slavno prebivalite, prvo mi je zapela za oko
koko koja je bez svrhe lutala dvoritem ugodne kuice to u sebi skriva
slavnoga ekog pjesnika prosjeno dvije stotine dana u godini. Odmah sam
skopao da koko pripada Macharu. Iz potovanja prema pjesniku htio sam
je pomilovati, kadli se na vratima to vode u dvorite pojavila
djevojica i viknula u hodnik: Mama,
8' 115
neki ovjek uzima nau koko. Kao to sam poslije saznao, Macharu su se
gubile kokoi nakon svakog posjeta njegovih oboavatelja. Netko ima
naviku da iz stana omi-Ijenog pjesnika uzme togod za uspomenu, recimo
komad savakane cigare, kutiju ibica, vosak za brkove, depni no,
zlatni sat ili sline sitnice.
Macharovi oboavatelji uzimali su kokoi. Potajno, pod kaputom, pod
enskim ogrtaem ... pa je dama, Macha-rova ena, odmah otkrila, kad sam
sam pojurio za kokoi, da sam proitao sva Macharova djela i viknula u
dvorite: Izvolite, Machar dodue nije kod kue, ali pokazat u vam
njegovu radnu sobu, njegov pisai stol . . .
Osjeao sam se kao da me je netko udario opekom u glavu dakle Machar
nije kod kue u oajanju sam promucao: Koliko stoji ulaznica,
milostiva? Ja zapravo nemam novaca, trojica smo, u Beu bez krajcara, mi
smo iz Praga, ja ne dolazim kao oboavatelj, ja dolazim icati. I ja
piem.
Dobre li gospoe Macharove! Vodila me u sobu, premda sam namjeravao odmah
otii i mrmljao sam: Jadni Kubin, jadni Wagner!
Wagnerovu glazbu Machar voli, rekla je gospoa Macharova. Ako se
budete zadrali neko vrijeme u Beu, Machar dolazi za dva dana, otiao je
u Prag na neka predavanja. Onda je stala pretraivati pretinac, iz
velike kone novarke izvadila novanicu od deset kruna i zbunjeno mi je
stala okoliajui nuditi, te sam se pobojao nee li se predomisliti. Kad
sam napokon imao novanicu u depu, kamen mi je pao sa srca i rekoh:
Lijepo ste uredili ovdje! I imajui na umu kako je Machar zahvaljivao
bogu to se nije morao druiti s prakim drutvom, rekao sam joj na
odlasku: Ne udim se, milostiva, to je Machar u Beu tako zadovoljan!
Gospoa Macharova se nasmijeila: Pa on bi rado natrag u Prag! Onda sam
joj poljubio ruku a ona je dugo gledala neu li joj ukrasti jo i koko,
i isto diplomatski je dozivala kokicu: Pi, pi, pi . . .
Vratio sam se u Knoblochovu restauraciju i, zauen,
116
opazio da u paklu sjedi Wagner sam. Kubfn je poao za tobom, rekao je,
do Machara, prije priblino pola sata. Od nekog eha koji je doao na
pivo saznao je Macharovu adresu.
Za sat vremena Kubfn se vratio i pobjedonosno nam pokazao pet kruna.

Platili smo raun i poli traiti eku besedu da se uselimo k nekom

utjecajnom ehu.
117
KAKO SE ZABAVLJAJU ESI U BEU
Beki esi se dijele na dvije skupine: imuniji i siromaniji.
Siromaniji imaju radnika udruenja a imuniji imaju Besede. U Besedama
se odvija cijeli eki ivot. Nama u eku dolijeu vijesti da su esi u
Beu ugnjetavani, da 300 000 ekih ljudi pati u Beu u bijedi i tuzi, u
prokletoj tvravi na Dunavu. Bila bi to zaista tuna kob da esi nemaju
svoje Besede. Ono to zna odueviti eku duu, to je sokoli u borbi
protiv germanstva, jest eko pivo u ekim besedama. Hrabrim bekim
esima snagu daju dvije vrste piva, dvije sorte su priskrbile
neprijeporne zasluge za eki cilj u Beu - trebonjsko i budejoviko
pivo. Ta dva piva se piju ne kao alkohol, nego kao pozdrav iz stare
domovine. Beki esi ne itaju puno i ne potpomau eku literaturu, ali
zato piju nae pivo. Pivo sretnije brae koja nisu napravila tu glupost i
nisu se iselila u njemaki grad. Svake se godine popije toliko piva da bi
za taj novac mogli sagraditi ne dvije nego deset ekih kola, ali oni
radije piju eko pivo i pouzdaju se u brau u ekoj i Moravskoj. Neki
ak govore da bekih. eha ima pola milijuna. Tih pola milijuna bekih
eha preputa susretljivoj brai u ekoj i Moravskoj da sabiranjem
novaca uzdravaju njihove dvije kole. U Cincinnatiju u Sjevernoj Americi
ivi 40.000 eha koji su sagradili ve osam ekih kola i jednu
trgovaku, vlastitim novcem, premda amerika vlada nije nita bolja od
austrijske i graane Sjedinjenih Drava eli pretvoriti u Anglosaksonce.
Stalno govorimo o neobinom junatvu bekih eha, kako su vezani uz
materinski jezik, a odjednom saznajemo
118
da svih tih najmanje 300.000 bekih eha upisuje u Kome-niusove kole
samo 800 djece. Sto tisua eha u Chicagu u Americi ima 30 vlastitih
kola, koje su sami sagradili. Jamano imamo moralne dunosti prema nekoj
manjini, recimo u Zakazanima, gdje ima tri stotine eha a ne mogu za
vlastiti novac sagraditi kolu. Ali ako beki tjednik kuka da pola
milijuna eha u Beu nema pristojnu zgradu za eku kolu i stalno se
ali: Vi esi iz domovine ne obavljate svoju dunost, to je isto
razbojnitvo. Navodno preteni dio bekih eha ine siromani radnici.
Ali siromani radnici u domovini alju novac za Komeniusovu kolu premda
su plae u ekoj kudikamo mizernije negoli u Beu.
Naravno, mi potiemo puanstvo na dobroinstva ishitrenim
manifestacijama spojenima s povorkom reklamnih kola to idu na velesajam.
Taj lijepi dan zove se Prag -bekim esima. Marnerova tvornica
slatkia na Vinohra-dima odjene nekoliko radnica i radnika u
najnemoguije narodne nonje, kamion ukrasi crveno-bijelom tkaninom, gore
stavi parolu Kakao od banana, Marnerov kakao je najbolji. Otune vile
u ofucanim nonjama bacaju u publiku reklamne papirie Pijte Marnerovu
okoladu i jedite Marnerove slatkie, u publiku koja klie: Zdravo,
eki Beu, a za ivahno pozdravljanim kolima, jer vjerojatno takoer
imaju neke veze s ekim Beom, koraa osam najamnika koji bi trebali
predstavljati srednjovje-kovne vitezove, premda bi ih, da se u tom
kostimu pojave u srednjem vijeku, bez pardona objesili jer bi ih smatrali
maroderima. A tih osam mladia ima o vratu objeene plakate s napisom:
Holoubekov sapun je najbolji. Dodue, ne vidi se jer momci su prljavi,
ali narod im burno klie: Slava ekom Beu! Iza njih pojavljuje se
ozbiljan, visok, mrav mladi u crnoj graanskoj nonji, u kratkim
hlaama, i tekom mukom vue debelu kraliku Bibliju. To je slikar Wenig,
a ovako se sramoti vrlo rado i esto. Koraa kraj kola, posuenih od
mljekara iz Vrovica, kola vue fijakerska raga, najgori konj u Pragu i
okolici. Iz kola proviruje lice bjelokosog djedice ruiasta nosa, pokraj
119

dvije glumice Vinohradskoga kazalita, koje se takoer sramote, a nad tim

nesretnicima vijori se napis: eki emigranti. Za kolima koraa
honorarac s floretom, koji ponosno gleda policajce, kao da je on taj
eki Be kojemu kliu Slava! Slijede alegorijska kola Vinohradske
pivovare. Na njima oko bave sjedi osam mukaraca u srednjovjekovnim
nonjama, mau drvenim kriglima i viu: Kuajte vinohradsko pivo! Prave
se pijanima, a to i jesu. Kola se odjednom zaustave a koija zavee
najboljega glumca iz grupe postrance da se ne skotrlja. Ta su
alegorij-ska kola najomiljenija i najoduevljenije pozdravljana. Iza kola
Vinohradske pivovare oprata se Komenius od domovine. Izgleda kao stari
provincijski uitelj iz ezdesetih godina prologa stoljea, na nosu mu
vise naoale, pod miicom dri molitvenik. Publika ga vrlo srdano
doekuje, a neka ena kae: To je kroja Havliek iz ikova.
Komenius opazi u gomili nekog svog znanca i srdano mu dovikuje: Sutra
kod enfloka! Onda koraaju narodni socijalisti, sitni kuevlasnici u
narodnim nonjama, kombiniranima od raznih dijelova iz posuivaonica
kostima za maskerade. Ispred kasina na Pfikopima pjeva se Hej, Slaveni!
a kad grom i pakao zatutnji na Pfikopima, voa sitnih kuevlasnika
kae: Popio bih peto!
U uzvienom raspoloenju stie se za trietvrt sata na velesajamski
prostor a rezultat, ista zarada 10.000 kruna, poalje se Komeniusovu
drutvu u Be. Naravno, da nema takve veselice, skupilo bi se samo
nekoliko krajcara, ali bilo kako bilo, rezultat je vrlo astan. Pedeset
tisua ljudi za jedno je popodne darovalo 10.000 kruna ekom kolstvu u
Beu. U eku besedu i Narodni dom stie telegrafska vijest, a u Beu
zavlada oduevljenje. ,
Ako eki turist ba naie na taj sretni trenutak i doe iz Praga u neku
od ekih beseda, nije udno da ga toplo doekaju u atmosferi zagrijanoj
sa 10.000 kruna iz Praga.
Tada, za naeg posjeta Beu, nije stiglo 10.000 kruna u Be, stigle su
samo etiri tisue s nekog slavlja, ali to je bilo dovoljno da nas u
jedanaestom rajonu u ekoj besedi tri dana nalijevaju, opaju, goste na
sve mogue naine. Uza
120
sve to su bili Indijanci; jer eko drutvo u Beu dijelilo se na stolno
drutvo Indijanaca i Aanta. Indijanci imaju u prostorijama veliku lulu
mira; za sveane prilike, kao kad su stigle etiri tisue kruna, navuku
platnene mokasine, povlae veliku konatu rukavicu koja visi sa stropa i
viu: Howgh, howgh, howgh.
Aanti pak imaju maeve, velike drvene titove od papira, lukove i
strelice, prebace ih preko lea i zasjedaju u svojim prostorijama;
Indijanci i Aanti se posjeuju, pije se sve u esnaest, a mi skupljamo
krajcar po krajcar za kolstvo nae ugnjetavane brae u Beu.
121
DRUG SKATULA
U Beu smo se upoznali s drugom Emanuelom katulom, koji je poslije
takoer dolazio u nae drutvo. Jamano je jedan od najboljih
socijaldemokrata, a u borbi za prava proletarijata utjeno se deblja. To
je neminovna sudbina ne samo socijaldemokratskih, nego svih voa narodnih
stranaka. Ako socijaldemokrati imaju sada svoje debele ljude merala i
Nijemca, narodni socijalisti imaju debelog Hiibschmanna i 118 kg tekog
poslanika Exnera. Jedni drugima nemaju to predbacivati i to je sigurno
dobar znak da je proletarijat u usponu. Stranke koje imaju mrave
poslanike nikada ne mogu dogurati daleko. Na primjer dravotvorci, koje
je sjajno karakterizirao vlastiti poslanik Hajn, teak 45 kilograma. Onaj
politiki govornik, agitator, urednik u slubi stranaka koji se polako
ali sigurno deblja, mora na kraju postati poslanikom, to je zakon
prirode.
Tako vidimo da je na posljednoj izbornoj kampanji katula koji se
kandidirao na Vinohradima, dobio jo 400 glasova. Ali katula je od

prijanjih izbora dobio i 12 kilograma. Tko zna prilike u redakciji

Prava naroda mora mu pasti u oi vaga u dvoritu. Na njoj se vau
stranake voe, njihova se teina marljivo biljei, vodi u posebnoj
knjizi, u njoj su brojke koje jasno dokumentiraju kako tjelesna teina
prati politiku snagu stranke i njezin uspon. Zato je Soukup izgubio u
Holeovicama? Jer je u prvom razdoblju zasjedanja Dravnog vijea izgubio
pet kilograma, a Srebrni, sadanji poslanik za Holeovice,
122
dobio je tri kilograma na teini. Radi se o nesumnjivom usponu narodnih
socijalista.
Ali onda kada smo se upoznali u Beu, katula jo nije bio debeo kao
danas. Deblja se onako kako se razvija stranka, jer redakcijska primanja
rastu usporedo s brojem itatelja i novanim prilivom za fond.
Urednici eke rijei ne mogu se stoga nikada udebljati. Urednik
Mateju e zauvijek ostati mrav, ali za sve njih se deblja dr Hiibschmann
kao predsjednik izdavakog drutva.
A Emanuel katula postupa sasvim ispravno ako nastoji koliko god moe
iskoristiti boji dar koji se zove politika. Kad na zborovima zagrmi:
Dajte nam kruha! pojede uz kruh poslije sastanka i tri beka nicla,
malo sira, popije nekoliko plzenjskih piva. A ako to ovjek radi iz dana
u dan, nije udno to ima nade da postane poslanikom. Zapravo je bio
modelar. Profesiju je prenio i u politiku. Kao to se od gline modeliraju
figurice, katula hvata srca sluatelja za pravi kraj i izmodelira od
njih socijaledemokrate. Ali to nije sve to radi. Svatko voli putovati
dalekim krajevima i zemljama a postoji upadljiva koincidencija izmeu
njegova tajanstvenog odlaska na put i dogaaja u zemljama koje je bio
upravo proputovao.
katula ide u Carigrad, a kad se vrati, Turci lie sultana prijestolja i
dignu revoluciju.
Ide u Portugal, vraa se, jo nije ni stigao u Prag, a u Portugalu je ve
republika.
Stoga javno pitam ministra pravde: da li zna za ovu rabotu Emanuela
katule?
I jo neto. katula zna talijanski, panjolski, njemaki, francuski a i
pristojno eki. U zadnje vrijeme je uio kineski a jedva to je uzeo
gramatiku u ruke, buknula je u Kini revolucija i sada je tamo republika.
Znade li za to ministar pravde?
123
SJECANJA NA LITERARNU DRUINU SYRINX
Kad smo se u Beu upoznali s Emanuelom katulom, temeljito se informirao
o literarnim prilikama i pitao postoji li jo drutvo literata Syrinx.
to je to bilo? Drutvo je nastalo 1901. godine. Nesretnom
koincidencijom se zvae syrinx, kao svinjska svirala u staroj Grkoj.
Osniva drutva bio je Roman Haek, moj brati.
Poeo je izdavati Moderan ivot, asopis koji iri nemoral, kao to je
napisala katolika Domovina.
Roman Haek je okupio ako asopisa mlade pjesnike, nekoliko udnih
figura, koje su veinom ve nestale a ija se literarna djelatnost tada
sastojala od velikog opijevanja golih ena.
Roman Haek je sanjario i pleo pjesnike snove kod potoka Botia i na
viehradskim bedemima. Tamo je dolazio i smiljao grozne stihove i
gradivo za aave romane i mladi Bakule, koji se potpisivao Hilar. To je
sadanji lektor Vinohradskoga kazalita.
I tako je osnovano drutvo svinjske svirale Syrinx, drutvo mladih
literata, koje je privuklo G. R. Opoen-skoga ak iz Krounoga.
Taj je zanesenjak nakon to su izali njegovi stihovi u Modernom ivotu
(honorar se nije dobivao, a svatko tko je elio da mu se neto tiska
morao se pretplatiti na asopis), posudio oev zlatni sat i potajno
strugnuo u Prag, koji je u njegovim snovima sjao kao velika zvijezda to

privlai sile. im ih je ukrotio, G. R. Opoensky je postao pravim

pjesnikom.
124
On koji je neko pjevao:
uje, kako udno pjeva tuni bukovac naveer i no sama sada sniva
predveer,
sluao je sada glazbu u plesnim dvoranama, oslukivao noni ivot u
Pragu, nije vie mislio na tunog bukavca, nego je pjevao:
Moje je elo zagrijao poljubac vru kao sunce a srce mi se ispunilo
mirom, ima dana ljepota kojih nikad ne umara ak biva blagoslov nama
ljudima.
Nije ga umaralo dok se nije rastopilo, zapilo sto kruna koje je Opoensky
dobio u zalagaonici.
I onda su nastali tuni dani za mladia. Njegov ovratnik poprimio je boju
tuge. G. R. Opoensky je tuno gledao kaldrmu nepoznatog Praga, koji ga
je izdajniki privukao u svoje naruje.
I pisao je kui pisma puna sinovske ljubavi. Izgubljeni sin bi se tako
rado vratio svom ocu pastoru.
Ali uivite se u poloaj pastora. Da ste evangelistiki sveenik i
odgajate sina u kranskom duhu, a sin pie pjesme, i to kakve! Stihove
koje veze nemaju s evangeliz-mom, a taj vam sin pokupi zlatni sat i
strugne u Prag da utrapi pjesme nekakvu svinjskom asopisu.
Upravo zato je Opoenskom stigao odgovor: Barabo! Jao onima od kojih
dolazi sablazan. Matija, poglavlje 8, stih 15. aljem ti pet kruna i doi
odmah da te izbubetam. Tvoj otac.
Vidi, vidi! pomislio je G. R. Opoensky, pjesnika da netko pretue, to
se nee dogoditi. I do jutra je nestalo pet kruna.
Ovratnik G. R. Opoenskoga poprimio je jo tuniju boju, a u njemu je G.
R. Opoensky doao na osnivaki
125
1
sastanak drutva literata Syrinx kod Chodre. Stigla je i gomila mladih
literata koji se nikada nisu istakli, kojima su redakcije masovno vraale
radove, i koji su se na.kraju ostavili tenje za preporodom mlade eke
literature i prestali pisati.
Od nas to smo se tamo okupili spasio se na literarnom polju samo
neznatan postotak. Ostali su poubijani po redakcijskim koevima i
spaljeni u redakcijskim peima. Nestali su i izgubili se.
Na primjer Josef Ana Vladimir Krajcar; taj je izdao u vlastitoj nakladi
zbirku pjesama Prijevremena berba a kada smo poslije pjevali Kod zlatne
litre razne pogrdne pjesmice na raun tih mladih pjesnika, o Krajcaru se
pje-valo:
Kad se prerano bere, uveliko nam se. . .
jednako kao to se pjevalo o Opoenskom:
Jest da je bio ljubitelj enskih Gustav Roger Opoensky.
U kaosu smetenih uzvika nove literarne skupine, priao mi je Opoensky i
rekao tunim glasom: Prijatelju, vidim da ste naruili lososa s
majonezom! Vi jedini iz cijelog drutva veerate. Prema tomu imate novaca
uza se. Posudite mi etiri krune za vlak do Chrudima.
Dok sam mu posuivao, pjesnik Neklan Soukenka je kliknuo: Prijatelji,
dananji dan znai novu epohu u ekoj literaturi! Znaio je novu epohu
i za konobara, jer je potrajalo dok je lijepo drutvo skupilo novac za
raun.
Konobar je tada izrekao vrlo lou kritiku: Popili su sve skupa dvanaest
piva i jo su est crtica izbrisali na podmetaima. Tako je
obezvrijeeno lijepo novo drutvo mladih literata Syrinx ili
Svinjarska svirala.
126
NEPOZNATI LITERAT

U danima razvoja mlade eke literature svi urednici ekih listova imali
su udnog posjetioca. U redakciji bi se pojavio mladi s nalijepljenom
bradom, naklonio bi se i utke stavio na stol sveanj rukopisa, pogledao
urednika tunim oima i rekao zagrobnim glasom: Molim da to tiskate.
Nestao bi tajanstveno kao to je i doao. Drugoga dana bi opet doao,
naklonio se i pruio nov sveanj rukopisa i, apnuvi: Molim da to
tiskate - nestao.
Bilo je tu neto udnovato, to nije moglo ostati neprimijeeno. Oni koje
je usreio posjetom, povjeravali bi se jedni drugima i u roku od
etrnaest dana otkrili: tajanstveni ovjek je to izvodio u svim
urednitvima. ak je nosio prie i u strune asopise.
Na primjer, u redakciji Kovakog lista stavio je na stol sveanj pria
za kovae. U Pekarskim interesima pojavio se i podastro uredniku roman
iz ivota pekarskih radnika. U Katolikom ehu pobudio je panju
sveskom pria za katoliki puk.
Urednici zabavnih priloga u Narodnim novinama i Narodnoj politici
bili su zaplaeni nizom priloga, to su se neprestano mnoili. Na kraju
tjedna su izraunali da je tajanstveni literat donio sedam stotina
novela, pripovije-daka i romana raznim redakcijama. Pripovijetke su bile
udne, nisu imale svretka, na kraju je pisalo samo: Vidi nastavak u
Narodnoj politici. Pria koju je donio u Narodnu politiku imala je
podnaslov: Vidi poetak u Narodnim novinama.
Tajanstveni mukarac s nalijepljenom bradom pojavlji127
vao se i u kazalitima. Donosio je svoje komade na izvoenje. Urednici
su ustraeno oekivali kad e se tajanstveni mukarac opet pojaviti na
vratima. A on se pojavljivao redovito, u svakoj redakciji u odreen sat.
To je napokon postalo tako upadljivo sumnjivim da je o sluaju
obavijetena policija.
Mukarac je nosio rukopise u prirunom koveiu. Detektiv ga je slijedio
do mjesta gdje bi nestao - do vee kue u Bartolomejskoj ulici. Uao je
za njim, vidio kako otvara vrata to su vodila u prostoriju odakle se
ulo mnogo glasova. Zavirio je i vidio da uz dugi stol sjedi dvanaest
mladia koji usrdno piu na arcima ili polovicama araka, a tajanstveni
mukarac otvara kovei, pokupi rukopise i opet izlazi u pljaku. Ta je
soba bila urednika i drutvena prostorija drutva literata Syrinx.
128
DR K. HUGO HILAR
Dugogodinji slijed povijesnih siea. Labilnost unutranje kompozicije.
Locus communis. Najtmurnija antiteza. Krivo informiran. Ideje nedostojne
udesne sjetve ljudi. Tajanstveni odnos pozitivnih i negativnih sila.
Tako bi uvijek poeo govoriti K. H. Hilar, pravim imenom Bakule, kojega
se imena stidio, jer je prije ivio ivotom modernog pjesnika.
Ovako bi uvijek poeo, isprekidanim reenicama, o nekom suvremenom djelu
eke literature u doba lanstva u Syrinxu i nastavljao: Ne mogu se
sjetiti kako da razvijeni taj motiv. Sie otrovan svim moguim otrovima
uobiajenog skepticizma. Gospodo, eto egzotine flore, crvene sramote,
kao plavi plamen. Ugasimo svjetlo, to nije negativna prednost.
Srknuo bi zrak, jer govori vrlo brzo: Krivo je skraivati neto u puko
to. Povrna literarna pretenzija. Kritina sloboda osebujnih stoljea,
zakukuljeni teror. Satisfakcija, izgovarana miljenjima. Gruba polemika
puna mrnje. Znanstvena i nepristrana recenzija. Uznosni torzo idola.
Ekvivalent programa, imam li pravo?
I nastavljao bi dalje: Ciklini povratak bolne kanti-lene. Kaotinost i
drskost, imam li pravo? Bezobzirnost stvaranja, vjena negacija, to su
rijei. Linija baena preko itavog romana jest objanjenje za
skeptiare, ha? Ali teak je zadatak nai neto u emu bi se dvaput
potcrtavalo utjelovljenje onoga naela, koje se vijori svim bojama u
posvemanjoj nostalgiji budunosti, u onom uzvienom
9
Povijest stranke 129

kaosu, ijom imaginacijom oivljava vjera u panteizam dobra, imam li

pravo?
Uvijek je imao pravo, jer se upravo u tomu vidjelo da se u neto
razumije, zapravo u tomu da na pravome mjestu upotrijebi krivu stranu
rije i pobudi dojam.
Hilar je prije smatrao pisanje za novac u raznim listo-vima velikom
nemoralnou, to je sigurno.
Ali odjednom je napustio umjetniko stajalite i pod nekoliko pseudonima,
kako mi je rekao, preao u zabavne rubrike listova. Tamo se nije
istaknuo. Radovi su mu vraani, a sjeam se da je Bakule bio jako bijesan
kad je u jednom asopisu naao noticu: K. H. Hilar - nije za tisak.
I opet se vratio umjetnikoj putanji. Pjesnikoj putanji, smatrajui da
je tu najbolji. Dosad je napisao roman koji je izdao u vlastitoj nakladi.
Pisao ga je kao pjesnik, kojemu iznenada dolebdi misao na papir skupa s
mrljom crnila, misao koja, ako se povee s drugom, stvara u pjesmi veliku
cjelinu, ali u romanu lo dojam o sposobnosti pisca.
U pjesmi dobiva znaenje odreene misli, koju dodue ne razumiju ni autor
ni itatelji. Ali poezija podnosi sve. to vea budalatina, to vie
ljudi u njoj trai zrnce misli, sposobnost, osobit talent, to vie ljudi
priznaje genijalnost pjesnikovu.
U prozi, meutim, loe ispadne. Hilar nije mislio na to, samo je vrlo
jezgrovito pisao: Ali nemojmo aliti . . . Valjda poslije . . . moda,
poslije . . . Ali danas? ... Vi ete oprostiti . . . Sjena se uzdie nad
vrtom? Jer je ve sumrak? Naravno, jest. To me ne iznenauje. Kasno je
naveer. udno? Ne, prirodno. A onaj mladi gleda? A kako gleda? Opet je
prirodno? Naravno, nemojmo ni u emu traiti posebnost. Sigurno e ga
obasjati mjeseeva svjetlost. On zna, pa stoga eka kad se pojavi.
Sigurno zna i sretan je. Tako znaju biti sretni mladii. Mjesec e izai.
On uvijek izlazi. Neumoljiva logika, misli mladi. A zato ne bi mislio
na to? Treba se smijati svjetlosti. On se ne smije. Briga ga za to.
130
Naravno, briga itaoce za Hilarov roman.
Hilar se bacio na put dramskog kritiara. Vrlo laka stvar. Same fraze.
Glupost. udnovata drskost. Svinjarija. Podmitljivost. Jalovost.
Kazalina kritika, kao uope kritika, zapravo je varanje ljudi. To se ne
radi zbog nekakva umjetnikog nastojanja, ma gluposti, ni govora. Nego
zbog toga to netko ima hrabrosti i smatra da je iznad ostalih.
Sam ne zna nita, pa postane kritiarom i dalje ne moe.
To se naravno ne smije rei o K. H. Hilaru, zapravo o K. H. Bakuli.
On je postao jo i lektorom Vinohradskoga kazalita, rehabilitirao se
doktorskom tezom o nekom kominom predmetu, a glumi i redatelja. Doktorat
filozofije nije nikakav doktorat.
Zagonetno je kako je zapravo doao do toga. Ali Vinohradskom kazalitu
nije nakodio, kao to mu, naravno, nije ni koristio.
131
TO SE DALJE DOGAALO S TROJICOM PRIPADNIKA STRANKE UMJERENOG NAPRETKA U
GRANICAMA ZAKONA
Iz iskustva znam da je ovjek na putovanju najzadovoljniji kad nema ni
krajcara i ne preostaje mu drugo no da potrai izvore snage da nastavi
put, mjesto za noenje; uope, imati novaca na putovanju je grijeh, jer
mnogi u landranju svijetom bez krajcara danas ne vide nita loe nego
neto plemenito i sportsko. Ako ste bili tankoutni, na putovanju
otvrdnete, i, doslovce plaite obitelji zemljaka; na kraju smatrate da je
za te ljude posebna ast to s njima objedujete, a ako na stolu nije
takozvani bolji ruak, uvrijedite se, i mislite kakav je to nain!
Prije negoli sjednete za stol morate naravno porazgovarati s domainom o
radosti to ste sreli sunarodnjaka, o tomu da vas zanimaju prilike eha u
tuini, da ne biste htjeli ometati upravo prije podneva, ali da ipak
imate jo jednu molbu, da obavite toaletu u ovoj kui gdje kucaju zlatna
eka srca i napiete pisamce kui da ste ostali bez novaca, da vam

poalju u najblii grad, kamo ete stii tek za tri dana. Izmolite adrese
zemljaka koji stanuju na putu prema tom gradu, zamolite imaju li na putu
do tog mjesta kamo idete po novac, nekoga poznatoga, komu bi vas
preporuili, odloite prtljagu i razvedrite se: Ba nam je drago to
sjedimo, danas je takva vruina, a ovjek ne moe svratiti u gostionicu,
da ugasi e i glad, loe se putuje, ba nam je drago, ba nam je drago.
I tu najbolje otkrijete sve vrste ljudskih naravi. Susret-nete se sa
sangvinicima, flegmaticima, kolericima i melan-kolicima, a svatko s vama
postupa drukije.
Kolerik je najprije pun oduevljenja to pred sobom
132
ima zemljaka, ali mu nakon dva dana dosadite i odjednom stane govoriti:
Jako mije ao, ali sluajno moram sutra otputovati, neodgodiva dunost,
zovu me tamo i tamo, i poinje shvaati da kimate na sve to pria i
pripovijeda samo zbog mizernoga komada kruha, sumnja da kod njega mislite
provesti cijele ferije, ako ima mladu enu pazi ne gledate li je za
vrijeme jela, a vi moda gledate samo u njezin tanjur, jer je previe
uzela a za vas nee ostati, pa vas zove na stranu i kae: Gospodo, dalje
ne moe, evo vam deset kruna, ne mogu si pomoi, ispratit u vas iz
grada.
Idete s njim, na periferiji vas odvede u gostionicu, pogosti vinom, ali
vas, dade vam jo deset kruna, moli da ga se sjeate po dobru i kae da
mu je jako ao to niste jo ostali kod njega, da biste mogli ostati
koliko elite; pri tom malko drhturi od straha da se s njim ne vratite,
svima podijeli cigare za put, otprati vas pola sata puta od grada, poui
vas kuda morate ii, dade vam adresu znanca u iroj okolici, na rastanku
vas grli, dugo vam mae rupiem i vie: Zdravo, deki, sretan put,
zdravo, zdravo!
Flegmatik, naprotiv, kae, kad razgovarate s njim: Ma dobro, dobro,
vjerujem da ste edni, i ja sam edan, ali moram poi raditi, i ostavi
vas dva-tri sata za stolom, sluate kako negdje u blizini rua, onda se
vrati, opet mu je svejedno jeste li tamo ili niste, samo upita: Niste
objedovali? Moete jo dobiti objed u gostionici na trgu, djevojka e
vas odvesti. Bacite se na nj, ispriate mu kako je s vama, a tada on
kae: Pa to je neto drugo, za veerom ete sve nadoknaditi, moete
ostati dok vam ne stigne novac, meni je svejedno, nemam nita protiv.
Tako se priviknete da puckate njegove lule, nosite njegove papue i kuni
ogrta, a njemu je sveudilj svejedno. Gleda vas kao ovca, a kad vam se
napokon ogadi, negdje nakon tjedan dana, da gledate tog ovjeka, odete;
ne zadrava vas, da vam za put koliko zamolite, prui vam ruku i ode za
svojim poslom.
Melankolik pak u vama gleda zemljaka. Prihvati vas oinski, rairenih
ruku. Govori o domovini, raspituje se poznajete li nekog Pazderu ili
Kulieka, a kad priznate da
133
ih ne znate, kae: Imate pravo, pa on je odavno mrtav. teta, bili su
pravi ljudi, i u vama trojici vidi utjelovljenu domovinu. A o domovini
se sjea to je gdje bilo, to je gdje lealo, pa tuna izraza pria:
Tamo je bio balkoni, pod njim smo se uvijek igrali kao djeca, mama nam
je nosila krike kruha premazane mau, i rasplae se, a vi plaete s
njim. To je pravi trenutak da ga operuate. Dat e vam sve i alit e to
nema vie, ugouje vas, pria o pokojnoj baki, nou vas obilazi jeste li
se sluajno otkrili, pa vas probudi jer vam je zaboravio dati liker prije
spavanja i donosi vam ga sada, ujutro vam gurne kartu u dep i kad vas
prati ak i dva sata daleko da jo popriate o staroj domovini, kupi vam
komad sira.
To je vrlo zanimljiv psiholoki moment: melankolici darivaju
sunarodnjacima za put uvijek komad sira.
Sangvinik nije nimalo zagonetan. Stalno je veseo, im vas ugleda prelazi
na ti, govori: prijatelji ovamo, prijatelji onamo, pria vam viceve,

vucara vas po birtijama i sramoti se i zaduuje zbog vas, da vam moe

dati novac, prati vas dva dana ,i potroi sve to je imao uza se, tako da
mu morate dati za put natrag ono to je on prije dao vama.
Sa svim tim tipovima naravi susretali smo se na putee-stvijima i skupili
gomilu iskustava za itav ivot, premda Emanuel od Leehrada tvrdi da su
zemljaci u tuini svi odreda isti.
134
EMANUEL OD LEEHRADA
Tko je zapravo taj moj dobri znanac?
Uzmite Gothajski almanah koji sadri sve plemike obitelji u itavoj
Evropi, kalendar plemstva izdan u Beu u kojemu su takoer plemenitake
porodice, poevi od slobodnjaka do carskih rodova; ali oba ta plemika
almanaha naprosto ignoriraju Emanuela od Leehrada. Nema ni spomena da
je u ekoj ivjela neka porodica leehradskih plemia.
Leehrad dodue postoji u ekoj, ali to je selo koje pripada
vlastelinstvu Coloredo-Mansfeld, pa je pitanje plemikog podrijetla
plemenitog Emanuela od Leehrada to zagonetnije. Prije no to je porodica
Coloredo-Mansfeld dobila imanje, selo Leehrad pripadao je Rombercima;
odakle onda Emanuelu od Leehrada hrabrosti da se pie plemeniti? No
pravi plemi se zbog takvih sitnica ne zabrinjava. Emanuel je neko
shvatio da je vitez duha i stao se pod prve literarne proizvode
potpisivati Emanuel od Leehrada. Tako postupa i gradski savjetnik
efikov, koji je uzeo za literarna djela dodatak vitez od enkova, a
potpisivao se tako i privatno, ak je stao tragati za precima i dokazivao
da su ih drali u dvorcu enkovu koji je sravnan sa zemljom, a kronike
to su ga spominjale, nestale su i danas nitko ne zna gdje je dvorac
stajao i gdje nije stajao.
Vitez od enkova se jako brinuo i otro branio svoj plemiki predikat,
ak je odlazio i u plemiki kasino, a njegovoj su eni govorili gospoa
vitezica, dok nije puklo da nije nikakav vitez nego najobiniji gradski
savjetnik enkov.
135
Neobino je lijepo u naem demokratskom stoljeu kad pisci nadijevaju
sebi plemike pseudonime pa na kraju sami misle da zaista i jesu plemii
i brane se iz petnih ila kad im netko kae da to nije istina. Imamo i
druge sline: Czecha od Czechenherza ili Jana od Wojkowicza, a da bude
jo vie nobl i Karla de Wettera. Svi oni, i oni od Finberka misle da
e publika pasti na koljena, a njihova djela dobiti na cijeni. Tko nije
upuen, pomisli: Koliko li je plemia u ekoj literarno aktivno, i ima
dojam da plemii ne rade nita drugo doli piu pjesmice i pripovijetke.
Onaj tko poznaje prave plemie zna da su to velike budale koje tekom
mukom sastave reenicu. Dodue, ponekad i radovi pseudoplemia izgledaju
kao da su ih pisali pravi plemii.
Emanuel od Leehrada malo brine za svoju plemiku ast, jer je u slubi
robovlasnika Hvneka. Hynek je sam po sebi vrlo dobar ovjek, ali Emanuel
od Leehrada se zapleo u njegovu mreu. S oajnikom odlunosti redigira
razne zbirke, uvjeren da rad oplemenjuje, i radi za Hvnekovu zbirku
krvavih romana alosno uzdiui kako bi bilo lijepo da je uistinu plemi,
da ima imanje i dvorac u Leehradu, a da ne mora pisati prie za Hvneka,
za etiri f ilira po retku.
Da se barem malo priblii oblacima, u koje zna zalutati njegova pjesnika
dua, preselio se na Malvazinke u neku obiteljski kuicu, u iznajmljeni
stan. Grozne li sudbine plemikoga roda. Njegov posjed pripao je
Coloredo-Mans-feldima, on se mora kui vraati tramvajem, radi kod Hvneka
a uza sve to nije ni plemi nego samo eki pisac, a to je sigurno
najgore to moe snai plemia.
136
PUSTOLOVINA STRANKE UMJERENOG
NAPRETKA U GRANICAMA ZAKONA U
BEKOM NOVOM MJESTU

Gdje je najbolje estitim ljudima? Zasigurno u pivnici. Gospoda pivari ne

umiju biti tvrdi prema ljudima u nevolji, pogotovu ako su zemljaci.
Takav portvovni ovjek bio je i pivar Chr iz Bekog Novog Mjesta na
Litavki. Grad lei tik uz ugarsku granicu, istie se vojnom akademijom,
ali tek u drugom redu.
U prvom redu se istie pivovarom, a u njoj pivarom Chrem.
ovjekom sjajnih osobina, ali vrlo opreznim.
Kad smo mu doli na preporuku jednog policijskoga komesara iz Bea,
sjajnog eha-Indijanca, taj je velianstveni ovjek molio da ne govorimo
u predvorju tako glasno eki, jer on je dodue eh, ali oprezan eh.
Ni u kojem sluaju ne eli imati bilo kakve neprilike, drae su mu
prilike, ugodan ivot, neuzburkan eksplozijama nacionalnih mrnji.
eh mora biti oprezan meu Nijemcima, priao je, oprezan eh se
domogne svega, zato da ima briga, zato da nou vie na trgu u Bekom
Novom Mjestu: 'Ja sam eh, navalite na mene'. Draga gospodo, ovjek s
vremenom otvrdne i ne mari za nacionalne prepirke. Ime Chr tako grozno
potvruje moje podrijetlo da zaista ne mogu porei da sam eh. Koliko
puta sam im - u ali, naravno -govorio: 'Ja nisam eh, ich bin doch kein
Tscheche, ich bin ein Deutscher, aber was, 's halft mir gar nichts?' Sie
sagen: 'Aber unser lieber Cher, ihr Name, ihr spasshafter Name, was
glauben Sie. Sie sind ein Bohm' (Nisam ja nikakav eh, ja sam Nijemac,
ali to mi to pomae? Ali, moj
137
Cheru, vae prezime, vae smijeno prezime, pa to vi mislite! Vi ste
eh). A ja opet, tek tako da pokuam, aljem sinove da studiraju
njemaki, ali uzalud. I dalje ne vjeruju da nisam eh. Uzalud priam,
uvjeravam ih, jo me ismijavaju. Grozno je ivjeti medu Nijemcima i
nastojati se pomiriti s njima po svaku cijenu. S druge strane, sretan sam
to vidim prave ehe. Ja vie uope ne vjerujem da sam eh. Moji sinovi
se udnovatom koincidencijom prave da su Nijemci, ja nastojim odbaciti
sentimentalnost, ali, gospodo, ne mogu. im vidim ehe, eke ljude,
ganut sam, zaista vrlo ganut. Postajem nekako udan, sentimentalan.
eka draga domovino, budi pozdravljena, dobro doli, deki, doista vas
pozdravljam, ali na alost, naveer moram na sastanak Gradskog vijea,
lan sam, morate mi oprostiti, neu veerati s vama, tek kad se vratim,
popriat emo, ja sam iz Libanje, majuna Libanja, bili ste tamo, zaista,
kakva li dolina prema Starim Hradovima, kakva fazanerija. Dotle u vas
odvesti u lovaku sobu, vidjet ete to sam ustrijelio u Alpama, nije
daleko odavde, jao Libanja, samo vi jedite i pijte, veselite se, sve u
vam pokazati. etrdeset boca vina imam na ledu. Odvest u vas tamo.
Donijet e vam jela; to god zaelite, patke, guske, sve mogue, veselite
se to ste kod dobrog eha. I radite to vam je volja. Na moje grudi,
zemljaci. Ovdje pozvonite ako hoete pivo, smjesta e vam donijeti tuce
boca, odlea-noga. Ponaajte se kao kod kue. Dajem vam je na
raspolaganje. ena je na ferijama u Ugarskoj, sinovi u Beu, slobodni
ste, zemljaci. Nego, bili ste u Libanji, poznajete taj lijepi krajolik,
ume, mile ume, tu ljepotu, tu slavu. Zdravo, zemljaci, radite tu to
vam je volja, ja se vraam pred pono!
Radili smo to nam je bilo volja. Prvo smo jeli, onda pili, i na kraju
smo se strahovito potukli s personalom koji nam nije htio skoknuti po
cigare. Ludovali smo tako da smo sav namjetaj razbacali po lovakoj
sobi, Wagnera smo poderali mi i osoblje pivovare, tako da je u krpama
stajao usred uasno opustoenog salona nakon nae hrabre obrane, kadli se
pojavio pivar Chr. Ne znam ni kako se sve
138
dogodilo; vidjevi pusto u kojoj su se po podu valjali njegovi lovaki
trofeji, razni rogovi, zaurlao je: Van, van, eka klatei!
Uz pomo osoblja pivovare izbaeni smo te noi na kaldrmu Bekog Novog
Mjesta a do dana dananjega ne znam kako je zapravo izbila tunjava, znam

samo da smo jednome koji nas je posluivao odrezali brk. Mislim da je to

bio povod.
Zato smo mu ga odrezali, ne znam, jer se ne sjeam pojedinosti, samo
znam da smo popili ono vino i nou preli preko ugarske granice.
139
NAJVEI EKI PISAC JAROSLAV HAEK
Budui da sam ve nekoliko puta u opisu povijesti Stranke umjerenog
napretka u granicama zakona dotaknuo svoju osobu, osjeam da je potrebno
prekinuti s neumjesnom skromnosti i nepristrano i dostojanstveno
ispreskakati pred itavom javnosti sama sebe.
Kao voa Stranke umjerenog napretka u granicama zakona i njezin kandidat,
moram svoje ponaanje i postupke vrednovati to objektivnije, a ujedno
preglednije, da nikomu ne bi izmakla nijedna sjajna crta moga karak-tera.
Zaista, ima trenutaka u mome ivotu kad samom sebi apem, oduevljen
nekim vlastitim djelom: Boe moj, to sam dobar! Ali to bi to
vrijedilo kad o tomu ne bi saznao svijet. Svijet se mora dovinuti do tog
miljenja, ovjeanstvo me mora ocijeniti kako treba, ne samo moje
velike sklonosti i goleme sposobnosti, nego na prvome mjestu moj sjajni
talent i nenadmaan, sjajan karakter. Netko e zacijelo pripomenuti
zato nisam dao da netko drugi napie hvalospjev, netko pozvaniji, zato
silujem svoju skromnost hvalei sama sebe?
Odgovaram: zato to sebe sama najbolje poznajem, a sigurno neu o sebi
napisati nita to ne bi odgovaralo istini, jer smijeno bi bilo da
pretjerujem piui o sebi. Zato upotrebljavam najskromnije izraze gdje
god je na mjestu da se pohvalim; odluno zastupam stav da skromnost krasi
mukarca, ali pravi mukarac se ne bi trebao krasiti. Ne smijemo biti
preskromni. Odbacimo sentimentalnost, zbog koje su nam nadjenuli naziv:
golublji narod i budimo mukarine! Nemojmo se stidjeti da javno
priznamo svoje
140
vrline! Lijepo je ako znam smjelo rei: Potovani, ja sam genij, tamo
gdje bi neumjesno skroman ovjek rekao: Potovani, ja sam govedo.
Razuman ovjek se mudro gura naprijed i klie Slava! samom sebi,
stidljivac sjedi na zahodu, a njegov pak sretniji drug koji je sebe dobro
procijenio, znade se plasirati u javnom ivotu. Stidljivost je najgora
strana ljud-ske naravi. To je podvala, zaogrnuta velom skromnosti, a bila
bi sramota, grijeh protiv ekog naroda da upravo ja,, ovjek tolikih
zasluga za eku literaturu, politiku i javni ivot, ostavljam narod u
nedoumici, jesam li ili nisam genijalan.
Upravo zato kaem sasvim jednostavno: U povijesti ovjeanstva naao se
samo jedan svestrano savren pojedinac, a to sam ja. Uzmite primjerice
samo jednu od mojih neobino uspjelih pripovijedaka. Okreite stranicu za
stranicom i to vidite? Svaka moja reenica nosi duboki smisao, svaka
rije je na pravome mjestu, sve u skladu sa zbiljom. Ako priem opisu
krajolika, vidite ga pred sobom kao na fotografiji, a likovi koje vam
pokazujem u najdraesnijem zapletu, stoje pred vama kao ivi. Jezik mojih
literarnih radova je najistiji, istoom nadmauje jezik kralike
Biblije, pravo je uivanje proitati i jedan redak mojih radova, pa ako
tako uinite, vidjet ete kakve ari vam obuzimaju duu, kako se
zagrijavate, kako s blaenim smijekom ne odlaete knjigu i nosite je
svuda sa sobom. Koliko puta sam bio svjedok kako su ljudi s gaenjem
odlagali asopis jer u njemu nije bilo nita mojega. Da, i ja sam tako
inio, jer i ja pripadam svojim oboavateljima i ne tajim to. Svaki svoj
objavljeni rad dajem supruzi Jarmili da mi glasno ita, toj
najdraesnijoj i najinteligentnijoj eni, a nema reenice iza koje bih se
mogao suzdrati od uzvika zasluenog divljenja: Kako je prekrasno, kako
je lijepo! Kakva glava, taj gospodin Jaroslav Haek.
To navodim kao ilustraciju oduevljenja to ga pobuuju moji literarni
radovi u krugovima itateljstva, a uvjeren sam da tisue i tisue itaju

s jednakim oduevljenjem, koje mi je drago upravo zbog toga jer izvire iz

srca vrlo
141
inteligentne gomile, za koju u zauvijek ostati najslavnijim svjetskim
piscem. iva sam potvrda da je la tvrdnja to je ire nesavjesni
kritiari, da nemamo pisca svjetskoga glasa. Da ukratko prijeem na
procjenu svoga karaktera. ovjek koji pie tako dobro i lijepo kao ja,
mora imati i lijepu duu. A za iduih izbora u Dravno vijee zacijelo e
se pruiti prilika da, jednoglasno izabran u jednoj ili vie regija,
liim austrijski Parlament sramotne injenice da tamo jo nije zasjedao
najplemenitiji ovjek Austro-Ugar-skoga Carstva! Ne moram valjda dodavati
da pod tim najplemenitijim ovjekom mislim sebe. Na kraju izriito
izjavljujem da je i ovo to sam napisao jedno od velikih, plemenitih
djela, jer to je ljepe nego kad ovjek nekoga sasvim nesebino uzdigne
na vrhunac slave? Ovim poglavljem otvorit u oi mnogima koji u ovoj
knjizi trae hrpu pamfleta i prezirne kritike brojnih javnih radnika. Ako
su ovi reci pamflet, onda uistinu ne znam to je pamflet!
142
RAZMILJANJA O POETKU PUTA, VEIM DIJELOM NEPUTOPISNA
l
Da! Bilo je to lani na poetku kolovoza i bila je ugodna veer, koju sam
proveo s prijateljem slikarom Kubinom u vrtnoj restauraciji Kod snanog
Jana u upnom gradu Zala-Egerszegu upe Zala, kroz koju tee rjeica
istoga imena, a ulijeva se u Blatno jezero dvadeset kilometara odande.
Bila je to veer sa arolikim programom. Cigani su svirali, prijalo nam
je vino s balatonskih breuljaka, crveno kao sutoni nad kukuruznim
poljima, fipaprika nam je takoer prijao a jelovnik su popunjavale ute
lubenice, pacane u medu iz pelinjaka svetog Ladislava u susjednom
stolnom Veszpremu. Vlasnik restauracije i hotela Kod snanog Jana ne
manje snaan od Jana na titu, dobriina Puspok, preporuao nam je i
kukuruz peen na vatri, ali smo desert odbili poueni loim iskustvima s
kukuruznim klipovima, to smo ih gledali kako se peku od Szombathe-lyja
sve dovde . . .
Na emu, zapravo? Pa na emu? Bilo je to turobno poglavlje, od Joszua na
Szombathelvju do Kormenta nemaju u mnogim mjestima nita za potpalu. Drva
je premalo, ali ima mnogo stada. Zemlja je na mnogim mje-stima prekrivena
stonim izmetom koji se sui i nadomjeta drvo.
Kukuruz peen na tomu je navodno najbolji. Nama je prisjeo. Ali da
umirimo gospodina Puspoka, naruili smo jo bocu i izjavili da moramo
tedjeti.
Onda sam izvadio biljeke i stao podsjeati prijatelja kako smo dospjeli
do Balatona.
143
Najprije o tome kako smo ili vlakom do Jihlave, namjeravajui da
svladamo sljedei put: Jihlava, Znojmo, Be, tajerski Gradec, Maribor,
Ljubljana, Gorica, i kako smo se na udnovat nain nali na poetku
kolovoza na Balatonu umjesto u Gorici. Svemu tomu krivo je vino i
poznanstva, pa i to to se Kubin svuda zaljubljivao.
Vidi, deko, rekao sam prebirui biljeke, sve do Bea smo vrlo malo
skretali od prvobitnog programa.
Na primjer Jihlava. U Jihlavu smo doli i zadrali se tamo jedan dan.
Posjetili smo eku besedu i napravili dumbus, jer je fonograf svirao
njemake pjesme. Ujutro smo se okrijepili juhom od goveeg eluca, to je
izvrsna putopisna crtica. Doli smo u dolinu Jihlavke i divili se ljupkom
krajoliku. Breuljci obrasli umom, Jihlavka umi, slikovite stijene.
Ubavi krajolik za rekonvalescente. Plavkasta boja uma navela nas je da
sjednemo i priamo o bojama. Ti si rekao: ako bih slikao, primijeao bih
ultrama-rin. Prolazio je policajac, vodio mladia u lisicama. Uosta-lom,
tu je biljeka: 'Pandur, mladi, lisiine, slikovit krajolik, napisati
priu.' Potom smo prali noge u Jihlavki, a mene je ubo obad. ekali smo

da netko proe da nas poveze, a kad smo doekali tarnice, na uljudnu

molbu: 'Je l' da ete nas povesti, japa?' seljak je grubo odvratio: kad
ve landramo, neka landramo.
Tarnice, seljak grubijan, slikovit krajolik, napisati priu, pripomenuo
je prijatelj Kubin.
Potom, nastavljam, sreli smo stariju enu s koarom trave, smijala se
naoj dugoj kosi, i poli smo dalje, za sat vremena stigli smo u selo u
dolini, a tamo je kraj rjeice bila tvornica papira. Otili smo direktoru
i pitali smijemo li razgledati tvornicu.
Mislio si da e nas ugostiti, rekao je Kubin. Ali zaboravio si da
tvornica papira nije tvornica mesnih preraevina.
I ti si imao kojekakve primisli, pa smo se dva sata znojili u
zaguljivim prostorijama. Bile su tamo i lijepe cure, kojih nam je bilo
ao. Bila je i suionica, 58 stupnjeva Celzija, koju smo prokleli premda
je bila moderno ureena.
144
Gospodin koji nas je pratio, strpljivo se znojio s nama, priao nam
tunim glasom o proizvodnji celuloze. Sa zanimanjem smo promatrali
goleme kotlove, u kojima se kuha papirna kaa i spoznali da na put ima i
znanstvenu svrhu.
Gospodin nam je dao primjerke svih moguih boja i vrsta papira i,
pruajui nam komad smedeg papira, ponosno se uspravio i rekao: 'Ovaj
papir slui za zamotava-nje duhana, drava je na glavni naruilac.'
Pokazao nam je i turbine i branu i rekao da e njegov sin maturirati,
preporuio nam, ednima, kantinu, gdje smo ispraznili nekoliko boca piva
i ili dalje, preko klimavog mosta za radnike, izmeu polja djeteline.
Onda smo doli do ume gdje je bio pjeani puteljak. Sunce je arilo i
osjeali smo se kao u suionici one tvornice. Vladalo je zatije. Uli
smo u umu gdje su cvjetali zvonii i mirisale jagode. Pojeli smo jagode
oko sebe, legli u mahovinu, zapalili lule i priali kako smo prekjuer
jo bili u Pragu a prije tri dana sjedili na Karlovu trgu. Ogladnjeli smo
i veselili se da emo u najbliem selu naruiti objed. Digli smo se i
koraali pjeanim puteljkom, oko nas su trkarale guterice, majina
duica je mirisala, a u daljini smo vidjeli kako nad poljem titra rijedak
zrak.
Negdje su vikali pastiri, sada se o tomu moe lijepo priati s aom
vina u ruci. Pa je nastala tiina, a ni traga od sela. Sunce je udaralo u
nas, oi su boljele od otroga svjetla, uma iza nas je nestajala, crna i
tiha, glad je rasla, dok nismo - na svoje veselje - konstatirali da je
ono to se iz daljine inilo poput titranja zraka, bio dim koji se die
nad selom u dolini, a polje preko puta bilo je obina optika varka.
Sputali smo se puteljkom to je vodio podnojem padina, iznad kojeg je
cvjetao ligrus, u selo, gdje smo ruali. To je bilo prvo selo gdje smo se
najeli kako valja. Prvo i zadnje, jer igrom sudbine nikad vie nismo
stigli na objed u podne, cijelim putem kroz Moravsku. Okolni krajolik
nije bio lijep. I pivo je bilo neukusno. Ostavili smo dolinu Jihlavke, a
drugi dan smo joj se opet vratili. Te noi smo spavali kod idova, koji
nam je dao za veeru prigrijane knedle i zelje. U knedlima nismo pronali
10
Povijest stranke 145
nita, u zelju pribadau, zna, onu koju smo upotrijebili tri tjedna
poslije, kad su ti se kod Bekog Novog Mjesta rasparale hlae. U
gostionici su nam objasnili susret s pandurom koji je vodio mladia.
Mladi je u prepirci odgrizao prst upravitelju seoskog imanja. Pro forma
smo izrazili aljenje nad sluajem i predloio sam ti ideju za sliku
'Prstodera'. Sada ti meni priaj kako smo ili dalje, ovakve su
reminiscencije dobre uz vino.
Ujutro smo se, priao je prijatelj, probudili vrlo rano. Latinska
imena malih bia koja su nas probudila ne poznajem. O ljudima se kae:
'Oni su stjenice.' Ne ljuti se, ovdje ne znaju eki. Gospodin Puspok je
na primjer stjenica, jer je stalno nudio kukuruz. 'Ne, nita ne elimo,

gospodine Puspok, semmit akarunk! Pa moete donijeti jednu bocu, nee nam
nakoditi.' Vidjeli smo polja, umice, nebo nad sobom, ptice pod nebom,
sunce, oblake, ljude, sela, pustoline, stoku, guske, livade. Taj je dan
proao bez dogodivtina, osim to smo vidjeli landravca koji je sjedio na
irilometodskom kriu i pio soda-vodu, emu smo se iznenadili. Ruali smo
juhu koju smo dali skuhati od konzervi to ih nosimo sobom i jaja na
maslacu sa salamom. Netko voli kad salama zaudara, ali mi to ne volimo.
Salamu smo dali nekom stariu a on se strahovito veselio i nije se dao
uvjeriti da nismo mladi trgovci. Da mu dokae da nismo, crtao si ga u
blok. A kad si mu pokazao sliku, stari se iznenadio kako trgovac znade
lijepo crtati. Bio je pijan i s fiksnom idejom da su ga gostili mladi
trgovci isteturao je kroz vrata. Govorili smo i s tamonjim mladim
uiteljem koji nam se povjerio rekavi da njegov direktor pie gramatiku,
gdje e biti ovakve reenice: 'Tko je ovaj gospodin koji prelazi preko
ulice? To je taj isti, koji mi je spasio ivot. Taj gospodin ima tri sebi
slina sina. Moj prijatelj ima tasta, koji ima crnu bradu. Gospodski
vrtlar je ne samo poten nego i marljiv. Nou se ne vidi dobro put u
umi, ali lugar vidi. Bolestan ovjek moe biti i najbogatiji u gradu.
Stric moga oca pao je u ribnjak. Spori uenik, lo znanstvenik.'
Mladi uitelj nam je htio predstaviti direktora, ali smo
146
zahvalili i odbili, gramatike reenice su nas dotukle, pa nismo ni
popodnevni poinak proveli u gostionici, nego daleko iza sela u sjeni
razgranala hrasta na kojemu je bio napis, ali sam sasvim zaboravio to je
pisalo. U tvojim biljekama ga nema?
Nema.
Pa recimo da napisa nije bilo. U blizini je bila livada a na njoj su se
tukla dva djeaka, no htjeli smo malo zadrijemati, pa smo im dali petak
da se igraju drugdje, ali oni su se pred nama potukli zbog tog petaka.
Sada bi opet ti meni mogao priati kako nam je bilo.
Uto je doao gospodin Puspok s vijesti da nas neki gospodin koji je uo
da su tu dvojica iz eke, od kojih je jedan slikar, eli upoznati, pa
ako ne bi smetao, bila bi mu ast i zadovoljstvo da sjedne za na stol.
Na pristanak i njegova selidba bili su obavljeni u trenu.
Taj gospodin nije bio nitko drugi do gospodin Miklos Bucsutav, stolni
upan iz grada Zala-Egerszega nad rjeicom alom, zelenom kao polja
kukuruza . . .
II Veernje poglavje
Gospodin Bucsutay je pet minuta sjedio preko puta nas za stolom i itavih
pet minuta nije progovorio ni rijei. Napokon je izustio: Uraim merre
fekszik Praga? (Gospodo, u kojem smjeru se nalazi Prag?) Tom je
reenicom duhovito uspostavio razgovor.
Prag lei po prilici u smjeru gospodina Piispoka, odgovorio sam,
moemo zamisliti ravnu crtu odavde do gospodina hotelijera, od gospodina
hotelijera preko trga prema honvedskoj kasarni, sjeverozapadno iza
Kormenta, preko stolnog . . .
Ukratko, dodao je Kubin, u tom smjeru ima ast leati Prag.
10- 147
Gospodin Bucsutay nam je vrlo uljudno objasnio - jer Madari su openito
vrlo uljudni prema strancima osim ako su ovi vabe - kako duboko znanje
ima stolni upan ale o esima i ekom narodu.
esi, rekao je, jesu pivari, glazbenici, slikari, kemiari i
inenjeri. Jednog eha poznajem, on je pivar, Zno-jemsky se zove, u
Velikoj Kanii, izvrstan ovjek i vrlo gostoljubiv, esi su takoer
'beilik katonaknak', dobri kao vojnici, za ehe je neko 'a dolog
rorosszul iitott ki', stvar loe zavrila, eh je bio kao 'gutaiitott',
udaren od kapi, uzet, a to je skrivio huncut Nemet, Nijemac, s kojim esi
valjda misle 'szamotvetni', razraunati, esi inae znaju u Parlamentu
'larmat iitni', napraviti guvu i poraziti u nogometu sve protivnike.
Pilsen je znamenit po pivu.

Ne Pilsen, to je njemaki, nego Plzenj, potovani gospodine.

Ah, razumijem: Pelzen, Pelzen. udan jezik taj eki, sluao sam vas,
gospodo, i udio sam se kako brzo govorite. A gdje ste, s oprotenjem,
nauili madarski? Djelomino u Pragu i djelomino na putu po Ugarskoj?
Zar se u Pragu, s oprotenjem, smije uiti madarski, zar to Nijemci ne
zabranjuju? Da vam ne smije nitko zapovijedati i da ima malo Nijemaca u
Pragu? A i na sveuilitu da se ui madarski? 'Eljen a baratsag, eljen a
Csehek!'
A mi smo iskreno uzviknuli: Eljen a Magvar!
Prijatelj Kubin je otiao Ciganima i dovukao sastav skupa s primaem,
okruili su nas i na na znak odsvirali Kossuth Lajos . . ..
Ustali smo i sluali kako pod lukom grmova lijeske ori i grmi himna
Madara sa sjeanjima na najslavnije borbe: Kossuth Lajos nam pie da je
izgubio tri regimente . . .
Tutnjala je himna slobodi, ah, tada ni vrhovnom upanu nije palo na pamet
da e sin Kossutha Lajosa, Kossuth Ferencz, postati ministar a nakon to
je zavrila posljednja strofa, uz pljesak svih gostiju i na, on je,
koutovac, apnuo: A gvozelem sok verbe fog keriilni, pobjeda e stajati
mnogo krvi.
Zamislili smo da tako govori na kotarski poglavar. Iz
148
ozbiljnih sjeanja trgnuo nas je gospodin Bucsutay pita-njem: Kedves
uram, mibe kerult ez a ruha? Dragi gospo-dine, koliko je stajalo ovo
odijelo?
Pri tom je pokazao na lodensko odijelo moga prijatelja. udnom pitanju
smo se iznenadili, ali uskoro se objasnilo, jer gospodin Bucsutav je
arom cigare propalio prijatelju kaput na rukavu i, mucajui ispriku,
ponovio pitanje.
Osjeali smo neugodnost situacije, pa smo ga nastojali umiriti, da to
nije nita, sluajnost, samo jedan av i bit e u redu. Samo to nije
poeo psovati sama sebe, to bi s obzirom na njegov poloaj izazvalo lo
dojam, pa smo stali hvaliti ovdanje vino i pogotovu krajolik rjeice
ale sa slikovito razbacanim selima u ugodnim gajevima.
Pohvali Madaru njegov kraj, Madar zaboravi sve i slua, oi prilijepi
uza te, upire pogled u tvoja usta, iz kojih izlaze rijei: szep, lijep,
legszepebb, najljepi, nagyo szep, vrlo lijep, a kad sam zavrio,
gospodin Bucsutav je priao o svom rodnom mjestu negdje iza Veszprema, o
seocu na rubu Bakonje, o velikim, gustim hrastovim umama, punima bajki i
romantike.
Oi su mu sjale i plamsale kad je priao o hrastovima koje ne moe
obujmiti deset ljudi, o tomu kako se proteu sve do jezera Balatona,
madarskog mora, odjednom nestaju u bari, a trstika dre, a iza nje se
zelene valovi Balatona. A aom i mokrinama prolaze jata dugonogih
droplji.
Onda je izjavio da smo njegovi gosti. Prva boca vina bila je stara deset
godina, pili smo je u zdravlje Madara, druga petnaest, pili smo je u
zdravlje eha, a kad smo pili treu bocu vina, starog dvadeset godina,
oko naeg stola sjedili su biljenik, inovik iz upnog ureda, gradski
otac, dva honvedska oficira, neki trgovac; svi su nam se brzo, jedan za
drugim, predstavili, pa nismo zapamtili imena, tek poslije smo ih
zapamtili, jer su nam za tjednog boravka u Zala-Egerszegu postali
prijateljima i dijelili s nama sva veselja i muke u gradu i okolici.
Raspoloenje je te veeri bilo sjajno. Obasipali su nas pitanjima, pili u
nae zdravlje, opet su nas zapitkivali, a
149
znam da prijatelj Kubm, umoran od pitanja ima li u ekoj vukova ili da
li tamo pada kia, da li u Vltavi plivaju ribe i slino odgovarao poslije
na svako pitanje eki: Svinjo-brodska zelena. A ja bih dodao ozbiljno:
Ag igaz! To je istina!
udesno kako su nas razumjeli pred pono, kad smo govorili eki.

Prijatelj Kubin je honvedskom oficiru priao, eki, da u Pragu

postojrSpaljena ulica, jer je jednom davno izgor-jela.
Oficir je odgovorio: Tudok, razumijem.
Gradonaelnik je pjevao udnu pjesmu o kuharici, koju su Cigani okrali za
devet zlatnika, a do dana dananjega ne znam da li je to bila
improvizacija ili su kuharicu zaista okrali, a ne znam ni da sam
gospodinu Puspoku oko ponoi govorio da izgleda kao gospoica Ruenka kod
Fleka.
U est i pol izljubili smo se s onima koji su nas pratili u sobu na prvom
katu Kod snanog Jana, usput su nam gurnuli u sobu bocu vina, ime
je.zavrilo veernje poglavlje i poelo nono ...
150
KONFERENCIJA DELEGATA STRANKE UMJERENOG NAPRETKA U
GRANICAMA ZAKONA S ISTAKNUTIM UGARSKIM POLITIARIMA
Madari imaju smisla za politiku. Kae se da se kod nas politizira uz
krigl - ali Madari politiziraju uz vino. Pivo nikada ovjeka toliko
politiki ne osvijesti kao vino, jer: En oind aletheia - u vinu je
istina. Madari trae istinu dok ne padnu pod stol. Kod nas kad netko
padne pod stol, vie ne govori. Ali Madari politiziraju i pod stolom. U
konferencijama s istaknutim madarskim 'politiarima vidjeli smo to
nekoliko puta. U Nagy Martonu je kotarski kraljevski notar Barabas jo
pod stolom vikao Eljen a Kossuth! a upravo leei pod stolom odrao
jedan od svojih najboljih govora.
Wagner je tada mislio da ga mora oponaati, pao je pod stol i urlao:
Neka ive Madari, slava esima! Bila je to nezaboravna politika
konferencija. Cigani su stalno svirali Kossuth Lajos az bigentes Kossuth Lajos nam pie da je izgubio tri regimente.
Sudionici nisu gubili regimente nego ravnoteu na stolicama, klimali su
se s jedne strane na drugu, a kad bi padali sa stolica, do posljednjeg
daha su vikali: Eljen a Csehek, eljen a Kossuth!
Poslanik Klofa nam je tada posjetom Peti odlino prokrio put. U opi
kaos upao je u Nagy Martonu upan vake stolice Istvan Vargav
nezaboravnim govorom, u kojemu je izjavljivao da su esi i Madari jedna
nacija, dodue razlikuju se jezikom, ali dugo godina odravaju
prijateljske veze. eki nogometai igraju u Peti, madarski u najveem
ekom gradu, u fovarosu Pragaban a Isten hoszta harom legnagvob csek
ember Nagy Martonba! Eljen
151
a Kossuth, eljen a Csehek. Bog je doveo tri najbolja eha (po svemu
sudei nas) u Nagy Marton, neka ive esi! Slava Kossuthu!
Priao je ciganskoj muzikoj kapeli i viknuo neka prima odsvira na
violini eku nacionalnu himnu. Razumijemo, velemoni gospodine, rekli
su Cigani i poeli: Jeszcze Polska nie zginila!
Onda su svi ustali i podupirui se uzajamno, zaurlali su u isti as: Edy
pohart sar! - Ulijmo u se au vina!
U tom sveanom trenutku, dok smo pili na eks, birtijom se orila eka
himna Jeszcze Polska nie zginie,la! U tom je asu Wagner iicao deset
kruna od kraljevskog biljenika koji je leao pod stolom pokraj njega. Do
danas mi je zagonetno kako je to izveo, jer nije znao ni rije madarski,
a onaj drugi ni rije eki. Kubin se digao, i sav gorei od vina, odrao
djevianski politiki govor na ekom:
Slavni magnati, potovani Madari! Velepotovani prijatelji, vidim da
poznati kraljevski notar lei pod stolom kao najgora svinja iz bakonjskih
uma, kad se valja po irovima.
Eljen! zaurlali su Madari.
I pogledajmo, nastavio je Kubin, kako izgleda vrhovni stolni upan. Pa
ti si utjelovljena karikatura, budalo! Oi kao u goveda, ui kao u
magarca, ti si mi neki kraljevski inovnik. to zuri u mene kao tele u
arena vrata?' Svia ti se, je l'?
Eljen! uzviknuli su Madari.

Eto vidite, idioti, ja vas psujem, vidi se da nemate vie naobrazbe mahnuo je rukom i pojaao glas: Vi, budale, ni eki ne znate.
Eljen, eljen! zaorilo je prostorijom, a kad se pljesak stiao, ustao
sam i progovorio:
Eljen Kossuth, eljen a haza! - ivjela domovina! Koliko vas tu ima, svi
ste pijani kao zemlja, a da vas sada netko upita to je svinjobrodska
zelena, ne biste mu za ivu glavu mogli objasniti! (Burni pljesak.)
Svinjobrodska zelena je otrov, pametnjakovii! Sadri
152
miomor, eto, sada znate i pustite nas na miru. Ni taj va Kossuth to
sigurno nije znao. (Burno klicanje: Eljen a Czehek! ivjeli esi!)
Sada mi je dosta i neu s vama razgovarati. Zdravo!
Onda su jo svirali Jeszcze Polska nie zginie,laa na kraju je sve
sudionike politike konferencije pozdravilo jutarnje sunce - pod
stolovima i za stolovima.
Kada smo odlazili iz Nagy Martona dalje na veliko politiko poslanstvo,
na hodniku nas je zaustavio konobar i rekao pravilnim ekim: Ja sam
Bohuslav Koudelka iz Hefmanova Mesteca.
To je bio onaj Madar koji je najvie pljeskao i vikao: Eljen!
153
GOSPOICA SLAVA
U Nagy Marton gdje se odravala uvena konferencija, stigla mije
razglednica ovog sadraja: Dragi Gryo! Znate li da sam bila na
,Prodanoj nevjesti' u Narodnom kazalitu? Vaa prijateljica Slava.
I dalje je pisalo: Bilo je lijepo, sjedila sam na galeriji.
Vie nita nije pisalo. Oekivao sam neto o Ruteku,
tajanstvenom eniku gospoice Slave, jer je ona obiavala
u pismima eniku pisati o meni, a meni o Ruteku ili bratiu
Loosu, i tako bi sve ispremijeala.
Tko je bila gospoica Slava? Seoska cura koja je eznula za tim da je
okolina smatra emancipiranom. Pri tom vrlo romantina i sentimentalna.
Osim toga je lagala, zaple-tala se u male ljubavne avanture, a mislei da
joj se mukarci moraju povinuti, traila bi od njih prijateljstvo a ne
ljubav, pjevala bi arije i romance iz opera, voljela je glazbu, zalagala
nakit kad njena gazdarica nije imala za stanarinu. Zaduila bi se da moe
odlaziti u kazalite, uvijek bi gledala nevino kao sveta Elizabeta, pila
je pivo i vino, odlazila u ensku zadrugu, porijeklom je bila iz
Moravske, tvrdila je da je etiri godine mlaa, ivjela u samim
intrigama, svirala klavir, a kad bi uz to pjevala Crvene rue,
rasplakala bi se, prodavala je udbenike, nije uila, padala bi na
ispitima, voljela je Ruse, odlazila u rusku pravoslavnu crkvu, govorila
ruski da ljudi misle da je Ruskinja, na grobu Boene Nmcove bi uila
zemljopis za idui sat i plakala, brala je maslake na groblju i suila
ih u atlasu, potovala akona pjevaa, bradatog Vanka iz Svetog Nikole,
odlazila bi u pravoslavnu Besedu, dva dana je
154
nosila uginuloga gazdariinog kanarinca u pernici i na kraju ga zakopala
na grobu Boene Nmcove na Vyehradu. Odlazila bi u ume i pjevala
ljubavne pjesme, zaljubila se u svirku na citri i svirala na njoj kozake
ratne pjesme, posuivala knjige i nije ih vraala, zamiljala da je
D'Artag-nan iz Tri muketira puila je cigarete, pohlepno jela kolae i
mazno govorila tako i u deminutivima izgovarala imena poznatih, na
kraju je uzimala satove pjevanja i udala se za lana kazaline trupe koji
je vukao kulise. Takva je bila gospoica Slava.
Od nje je bilo to prijateljsko sjeanje, otposlano u daleku Ugarsku.
Smatrala je da me mora obradovati vijeu da je lijepo sjedila na
galeriji na Prodanoj nevjesti.
Bila je dobra dua. Jednom sam bio bolestan i ona mi je napisala da je
juer pojela tri indijanera i sada pjeva ariju iz Toske.

Kad bi imala napadaj prijateljstva, govorila je: Svi od mene trae

ljubav, a ja traim umjetnost. A kad bi je spopalo, jela bi indijanere i
pjevala operne arije.
Tko je od nje traio ljubav? Nitko od onih o kojima je govorila. Ali ona
je, edna, odmah nudila prijateljstvo. Kad bi ga ve ponudila, nije se
dala lako odgovoriti. Prijateljstvo takve djevojke je neto strahovito.
Ja sam to najbolje iskusio i jo danaj me prolaze trnci kad se sjetim.
Gdje god bih se naao, ve bi bila tamo. Sada je otkrila da sam u
Ugarskoj i bombardirat e me po ugarskim potama slinim prijateljskim
razglednicama, samo da mi pie: Dragi Gryo!
Bila je toliko poetina, ali upoznali smo se vrlo prozaino.
Radilo se o hlaama. To je bilo dvije godine prije naega misionarskog
puta. Vraao sam se tada iz Poljske pjeice u Prag, preko Teina,
Frydeka, Moravske.
Kada sam doao u Frydek, bio sam tako zaputen da su me zatvorili i nisu
me putali dok iz Praga nije stigao novac
155
za put. Trebao sam putovati vlakom iz Moravske Ostrave u Prag, ali na
kolodvoru se uplela partija karata.
Ujutro sam imao 30 filira i morao sam iz Moravske Ostrave krenuti u Prag
pjeke.
Skompao sam se s dvojicom skitnica i prosjaili smo kroz Moravsku.
Mesara su panduri uhvatili u Fulneku. Ostao, sam s postolarom, podijelili
smo sela, lijeva sam obraivao ja, desna on. Mirne savjesti smo kupili
krajcare, knedle, komade kruha, mlijeko, sve do Heltyna na Bevi.
Na mojoj lijevoj strani bila je kola. Doao sam tamo tono u podne. Moj
naklon! rekao sam uitelju, ja sam pisac Jaroslav Haek iz Praga i
molim neto od ruka i ako imate hlae. Dobar ovjek dugo nije mogao k
sebi, a kad sam mu opisao svoje dogodivtine, dao mi je ne samo hlae od
svog zamjenika koji je umro od tifusa, nego me je pozvao i na objed, s
tim da se presvueni i okupam u kadi u vrtu.
Tamo sam se upoznao s gospoicom Slavom. Kad me je vidjela kako se
ureujem, s uzvikom groze je upala u kolu: Tata, neko potucalo nam se
svlai u vrtu!
Otac ju je umirio rekavi da to nije potucalo, nego gospodin pisac
Jaroslav Haek, koji se nesretnim sluajem naao u takvoj situaciji.
Kad sam sjeo za prostrt stol, gospoica Slava mi je prostoduno rekla:
Budimo prijatelji! Tako je to djelovalo na njenu romantinu narav.
Popodne sam ih ostavio i poao prema Pragu, kamo sam sretno stigao nakon
mnogih muka.
Godinu dana poslije u travnju prolazila je povorka postolara od Primasa u
Pragu prema Nuslama.
Odjednom me je neka gospoica povukla za kaput i rekla: Ah, vi ste onaj
gospodin Haek koji se svlaio kod nas u vrtu.
Bila je to gospoica Slava, koja je dola studirati u Prag a u
romantinom i poetinom raspoloenju nije propustila da pogleda povorku
postolara.
156
Od tada mi je njezino prijateljstvo donijelo mnoge mune trenutke, jer mi
je stalno bila za petama.
Svugdje bi me pronala, a to ju je utvrdilo u uvjerenju da je nae
prijateljstvo vrlo vrsto.
Izbjegavao ; .m je, a ipak bi me pronala. Na sreu, upoznala se s nekim
Englezom, zapravo Nijemcem iz ake, a ja sa svojom enom.I to je bio
kraj.
157
SVIBANJSKI KRICI
Da bude sasvim jasno kakva su duhovna gibanja haraila kod nas u poecima
osnivanja Stranke umjerenog napretka, kaem da nije bilo mladia koji u
doba to je rodilo novu stranku ne bi pisao pjesme.

U novoj struji novih misli pojavila se na knjievnom tritu i zbirka

pjesama na trideset i dvije stranice, pod naslovom Svibanjski krici.
Izdali smo je ja i Ladislav Hajek-Domalicky u nakladi J. Solcha, Prag II
- 313. Na jednoj stranici bi uvijek pisalo: Ladislav H. Domalicky, na
drugoj Jaroslav Haek. Bilo je skromno, imena svakoga od nas pojavila su
se u zbirci samo estnaest puta, ne raunajui naslov, s naslovom
osamnaest puta, i jo smo posvetili jedan drugom po etiri pjesme, tako
daje svatko ovjekovjeen imenom dvadeset i dva puta, premda smo u knjizi
imali svaki samo po trinaest pjesama. Stihovi su ushiivali. Hajek je
pjevao: Bili smo puni veselja, krv nam je divlje tukla, ja sam dreao
kao jelen, i vi ste dreali tren. Kada se izdreao, na drugoj strani mu
odgovaram:
/ karte lee pod stolom tu dolje, od veeri smo igrali ferbl, na stolu
spavaju dvojica pjanih, a jedan od nas na tlo je pao, krmar ne prestaje
nositi pivo, netko smilja ariju za fajerunt i nitko nas valjda ne voli.
Kako da nas voli kada smo ovako pjevali, ali mi nismo posustali i pjevali
smo dalje:
158
Prirodom eemo, veseli, danas, lijepom proljeu pozdrav aljemo, srce
nam slobodno, mirno udara, viemo, pjesme revolta pjevamo.
Kada je drvee vidjelo nas dvojicu, ganuto je drhtalo, i:
na put nam sipa bijele cvjetove,
a sunce ari, veselo zuri,
na nas koji idemo osvajati svjetove.
Pjesniki par iao je golem i snaan, ali neprijatelja je bilo
poprilino. Morali smo se javiti i objasniti tko je zapravo umijean i
tko nas najvie mrzi:
Samo taj grad iz kojega smo poli, svim dimnjacima bijesni i psuje, jeka
u kamenolomu pred nama opet udno tiho pjeva, udno se smije.
Bio je to, dakle, grad koji je bjesnio svim svojim dimnjacima. Dimnjak je
shvaen simbolino. Pod dimnja-kom smo mislili na nesretnog vlasnika
tiskare koji nam je tiskao pjesme.
Ime izdavaa Solcha dodue nismo izmislili, ali jednog dana smo shvatili
da onaj tko pod stihove napie u vlastitoj nakladi, dobiva zauzvrat
prezir i da bi se javnost prema pjesmama ipak trebala ponaati
pristojnije nego prema und-romanima, pa nam nije preostalo drugo nego da
stavimo ime nekog tueg ovjeka kao izdavaa.
I tako smo izabrali trgovca J. Solcha, Prag II - 313, kojega uope nismo
poznavali. U etnji smo zabiljeili njegovo ime i otad nas vjerojatno
nije volio.
Moete zamisliti! Mjesec dana nakon to smo izvukli sve primjerke i
potpisali mjenicu da emo platiti do tada i tada, vlasnik tiskare je
izgubio svaku nadu i ganjao izdavaa kao maka mia.
Kad mu je vlasnik tiskare doao u posjet, dobriina
159
trgovi Solch se gorko rasplakao: to ljudi misle o njemu da je pao tako
duboko da izdaje pjesme u vlastitoj nakladi, vikao je da je uvijek ,bio
poten i izdavao samo svojim muterijama dunike knjiice. Kad mu je
vlasnik tiskare pokazao tiskano ime i kompletnu adresu: Nakladnik Josef
Solch, Prag II, Karlov trg 313, dobio je napadaj padavice. Dobiva te
napadaje do danas, postao je bogaljem i osjea se kao u mojoj pjesmi iz
nesretne zbirke:
Brezo, moja brezo, vrijeme, svijet ml je Istrgnuo
Iz due vedrinu, a
stojim bolestan, s tugom gledam svijetli dan.
Brezo moja, brezo, u zimsko doba
sjetit u se ponekad tvoga stabla, znam.
Uvjeren sam da se trgovac Solch nije sjeao breze i njenog stabla, nego
dvojice baraba: mene i Ladislava H. Domalickoga.

Faktor i vlasnik tiskare svratili bi svaki dan k jadnom trgovcu, u

okolici se prialo daje trgovac Solch poludio, da pod stare dane izdaje
pjesme ljudima koje uope ne poznaje i da mu je udarilo u glavu.
Znao je ve napamet itave Svibanjske krike i vikao bi: Ovo da sam
izdao, takvu svinjariju!
Veernje pjesme ne pjevamo,
esto se buno nasmljemo,
nepristojno stiem je uza se,
psujem opire li se,
ne ljubim je u lica,
ja razbojnik, ona tvornika radnica.
Tako, dakle, ja sam razbojnik a ona tvornika radnica, urlao je u
duanu od jutra do veeri i jednoga dana odjednom zavrisnuo:
Ha, ha - ha, ha, smij se, draga, tko zna kad emo se sresti,
160
proljee e proi,
ubojicu ljubavi do jeseni emo nai.
Kada su ga doli traiti iz tiskare, smijao bi se ha-ha, ha-ha, i dobivao
udne greve, a jednom je zaurlao: Dajte mi L. H. Domalickoga, no i
Jaroslava Haeka! Za slinog napadaja navalio je na nj smueni vlasnik
tiskare: Budite razumni platite tih osam stotina primjeraka! I tada je
jadni trgovi zaurlao: Dobro, platit u!
Nalo se svjedoka za tu izjavu i novac je izmuzen.
Mi smo rasprodali tih 800 primjeraka u pola godine po birtijama, i tom
prilikom smo se Kod Fleka upoznali s piscem Janom Ostenom koji je odmah
kupio dva primje-raka.
11
Povijest stranke 161
NAJDEBLJI EKI PISAC JAN OSTEN
Hvala bogu, prolo je vrijeme kada su eki pisci bili mravi. Sada
nailazi nova epoha eke literature. eki pisci mogu smjelo sudjelovati
u natjecanju najteih ljudi, za nagrade. Naravno, prema debljini se ne
smije suditi o produktivnosti pisca. Najdeblji eki pisac ne mora
napisati najbolje romane ili pjesme. Ali sigurno je da mravi literat
nema u ekoj nikakvih izgleda.
Neko sam umjesto urednika, koji je bio na dopustu, redigirao zabavni
prilog jednog lista i prvi pogled na autora bio mi je dovoljan da
procijenim je li njegov tekst prihvat-ljiv ili nije. Kad sam vidio
mravog ovjeka - a svaki bi priao da je njegov rad prvorazredan i da e
zasigurno dodati sjaj naem prilogu; tako na primjer govori Frantiek
afr (strahovito je mrav) - sudio sam ovako: Ako si mrav, znai da ti
literatura ba ne donosi novaca, zato? Jer su po svemu sudei tvoji
radovi mizerni.
Pa, vidjet emo, govorio bih i jo pred njim bacio rukopis u ko. Ali
kakvo uivanje za urednika kad doe debeo pisac koji debljinom zna
reprezentirati svoj rad. Ne morate ni itati, samo napiite borgis,
poaljete u tiskaru i unaprijed znate da je prvorazredno.
Zato Jan Osten donosi svoje rukopise u redakciju osobno, a osim feljtona
u Narodnoj politici to su vrlo dobri radovi i na godinu zaradi nekoliko
lijepih zlatnika. eki pisac danas ne pie krvlju, nego salom. Urednik
ne moe nita odrei debelom, salastom piscu.
Jednom sam sluajno dobio u ruke Miinchener Zeitung. Na moje uenje,
proitao sam ovu vijest:
162
Aus der Ausstellung der Dicken. Zum Schlusse der gestringen Ausstellung
dicker Manner veroffentlicht Direktor des Klubs folgendes: I. Preiss,
goldener Becher erhielt Johann Osten, Schriftsteller aus Prag. (S
izlobe debelih. Na kraju jueranje izlobe debelih ljudi uprava kluba
objavljuje kako slijedi: Prva nagrada, zlatni pehar, dodijeljen je
Johannu Ostenu, knjievniku iz Praga.)

Dakle, to su ta Ostenova putovanja u Miinchen. Tako su nastala njegova

Pisma iz Bavarske, u kojima Osten pie o Miinchenu s najveim
oduevljenjem, svake godine pria o arolikom ivotu u kraljevskoj
pivnici i najbolji je eki poznavalac minhenskog piva.
U Simplicissimusu se jednom pojavila vesela slika iz minhenske dvorske
pivovare, gdje je slikar Toma nalazio motive za crtee. Debeo ovjek
sjedi na bavi i kae konobarici: Heute schmeckt es mir nicht. Kann
i'nach zehntem Maas ka'Durst kriagen! (Danas mi ne prija. Ni nakon
desetoga krigla ne mogu ugasiti e.)
Iznenaen, u dobriini sam prepoznao Jana Ostena. Tamo ga poznaju sve
konobarice u Hofbrauereiu* kao stalrioga gosta, svake godine redovito
dvaput sjeda na vlastitu bavu u minhenskoj dvorskoj pivovari i razmilja
koliko u Miinchenu treba popiti piva da opet namakne koju kilu kako bi u
prakim redakcijama pobudio vei respekt. A ako ne sjedi u minhenskoj
pivovari, sjedi Kod Fleka, gdje s virdinkom u ustima smilja ideje za
ivahne i poetine radove iz ambijenta aristokracije. U svojim pro-znim
tekstovima rado pie o elegantno mravim ljudima. Njegovi junaci su
sportai, igraju tenis, jau konje, vole kontese, skau u vodu da spase
nevjeste, hvataju podivljale konje, a autor bira najjau stolicu da se ne
slomi pod njegovom debljinom.
Popodne ga moete susresti u vinari, gdje s kanibal-skom slasti jede
slaninu, smiljajui nove romanie iz ambijenta mravih plemia i
njihovih mravih ljubavi.
Dvorskoj pivovari.
163
NAGYKANISKA IDILA
Zadatak ovog djela nije taj da se itatelju naprosto opisuje krajolik,
nego da se on saeto upozna s likovima koje smo susreli na
puteestvijima.
Zapravo smo bili prva politika stranka koja je poslala zastupnike u
tuinu da paljivo prouavaju politike, ekonomske, nacionalne i
socijalne prilike i steknu iskustva koja se mogu primijeniti u programu
stranke.
Tek poslije nas uputili su realisti Masarvka u Ameriku, a nakon niza
godina socijaldemokrati dra Soukupa, takoer u Ameriku. Obojica su se
vratili s brojnim iskustvima; Masarvk je donio u eku novu ideju da se u
nas pone uzgajati vrsta kaktusa ukusnih plodova. Dr Soukup je iskustva
saeo u lijepoj, malo udnoj reenici: Sagradit emo vlastitu Nijagaru i
njenom elektrinom energijom opskrbi]ivat emo itavu eku.
Prolazei ugarskim kraljevstvom, budno smo pratili prilike stanovnitva.
Na primjer, stekli smo iskustvo da i ljudi koji se ne presvlae, dozive
visoku starost. U Kor-mentu su nam pokazali sto osmogodinjeg seljaka
koji hoda sedamdeset i osam godina u ovjem kouhu. Prije pedeset godina
raspale su se i spale s njega poslje'dnje hlae i posljednja koulja. U
kouhu i spava, a od donjeg rublja ostao mu je samo svitnjak oko struka
kojim je zavezivao gae. Svojim likom taj ovjek podupire socijalno
geslo: Prljavtina ne oduzima ast, jer je vie od ezdeset godina
starjeina sela. Vrlo vano je saznanje do kojega smo doli na putu iz
opronja do Velike Kanie (gdje se najdue odrao turski paaluk): da su
najzadovoljniji ljudi oni koji se nisu morali na silu obrazovati.
164
U opronjskoj upaniji, u vakoj, sve do Balatona, po itavom Balatonu i
Bakonji, zemlja je vrlo rodna, seljaci imuni, ali kola ima vrlo malo.
Ljudi ne znaju itati ni pisati, ali tako pametno trguju itom i stokom
da se ne daju ni od koga prevariti. Na obrazovanog ovjeka tamo s pravom
gledaju sumnjiavo, kao na lopova, i imaju pravo. U Kiralyhegyi je
uitelj pokrao opinsku blagajnu. Najslavniji kradljivac konja iz sva
tri kotara Savanvi studirao je teologiju. Iz toga se vidi da obrazovanje
esto kodi, barem okolini. A kad smo doli u Veliku Kaniu, prilike su

se sasvim okrenule. U tom nevelikom gradu bila se koncentri-rala sva

inteligencija i svi su pljakali sve.
Tamonji vrhovni sudac bio je upravo pod istranim disciplinskim
postupkom, jer je vrhovni upan s njim bio podijelio novac to ga je
kotar dao za gradnju bolnice. Najbolje je bilo to je vrhovni upan
osobno ispitivao svog ortaka. Od novaca sabranih za popravak gradske
crkve upnik je kupio veliki vinograd na putu prema Marakezu, koji je
prodao uz profit idovskom udruenju vinara. Kad je to vidio vrhovni
rabin, odluio se povesti za primjerom katolikoga kolege i organizirao
veliko sakupljanje priloga meu brojnim i imunim vjernicima u Kanii za gradnju nove sinagoge. Kad je dobio novac, pobjegao je s njim u
Italiju. Vrhovni policijski komesar imao je pak neku runu aferu s mitom,
jer je za prilino veliku svotu prekinuo istragu u sluaju brae arke,
koji su se proslavili time to su zbog nasljedstva zavrnuli ocu vratom.
U takvim prilikama doli smo u nesretni grad s preporukom za pivniara
Znojemskoga, a preporuku nam je dao Augustin Eugen Muik, osobni
prijatelj tog ovjeka iz studentskih dana. Srdano nas je pozdravio,
poeo govoriti o prilikama i rekao: Jest, ovdje je prava idila. Afera za
aferom, ni ja nemam iste prste. Ja pak potplaujem finance, i onda se s
velikim zanimanjem raspitivao za prijatelja Augustina Eugena Muzika,
pjesnika i pisca.
Priao sam mu o njemu, kakva ga poznajem. A je li jo i sada takvo
brundalo? pitao je Znojemsky.Ma jest, jest.
165
AUGUSTIN EUGEN MUIK
Moje prvo literarno stvaralatvo prilino je usko povezano s tim
izuzetnim pjesnikom i ekim piscem.
I danas se sjeam kakav je dojam ostavio na mene kod Otta, u redakciji
Beseda naroda i Iz svijeta koje je tada ureivao (danas ureuje samo
Iz svijeta a Besede naroda ureuje Karei Vika).
Najprije sam se morao penjati tamnim stubitem stare Ottove izdavake
kue. Nosio sam neku priu iz Slovake za Besede naroda. Tada su
Slovaci bili u modi. Znam da sam iao s predumiljajem da slavnog
urednika odmah zamolim za predujam, da odmah proita rukopis i da mi
papir kojim bih podigao neto novaca. Uao sam kroz prva vrata, unutra je
bilo kao u dvorani za audijencije nekog vladara. U prvoj je prostoriji
sjedila za stolom mrava dama, urednica enskog lista, preko puta nje
mladi korektor, koji ju je neprestano preplaeno motrio.
Je li, molim vas, ovdje urednik Augustin Eugen Mui'k? upitao sam
koliko sam mogao uljudnije i duboko se naklonio.
Samo krenite dalje, odvratila je dama.
Uao sam u drugu sobu, gdje su sjedila dva ovjeka. Za jednim je stolom
sjedio gospodin Loukota, urednik Prakih gospodarskih novina, njemu
sam se naklonio i rekao: Je li, molim vas, ovdje nazoan gospodin
Muik?
Krenite dalje, rekao je Loukota.
Iao sam do drugog ovjeka na kraju sobe, jer Muzika jo osobno nisam
poznavao. Stol s ovjekom, to je bio
166
Zlatni Prag a gospodin je bio Oliva. im sam doao, rekoh: Mogu li
govoriti s urednikom Muzikom?
Krenite dalje! viknuo je Zlatni Prag. Tek tada sam zamijetio da su u
tapeciranom zidu vrataca to podsjeaju na tajni ulaz u muilite.
Pokucao sam jedanput, nita. Drugi put, nita, a kad se ni nakon
etvrtoga kucanja nije ulo Uite! pritisnuo sam kvaku i uao.
Iza stola kraj prozora bijesno me je pogledalo bradato lice sa cvikerom
obrubljenim zlatom a duboki glas je rekao: Ne biste li moda pokucali?
Oprostite, kucao sam.
Ma niste kucali, niste, morao bih vas uti, kakav je to nain ovako ui
u redakciju. A to vi zapravo hoete?

Govorio je sa mnom kao inovnik opinskog ureda sa smetalom koje ivi na

opinski troak.
Gospodine urednice, ufam se donijeti crticu iz Slovake, ako je hoete
proitati i objaviti u Besedama naroda.
Stavio sam rukopis na stol, pokriven hrpom porazbaca-nih papira, i
pokorno, najponiznija lica, oajniki gledao u ovjeka o kojemu sam znao
samo da potjee s ekoga juga.
Gospodine urednice, rekao sam, vi ste moj zemljak. Ja sam iz
Mvdlovara, tamo je nekoliko Muzika.
Nije to bila istina, ali ... Gostioniar Frantiek Muik je, gospodine
urednice, moj stric, a njegov se brat oenio u . . . (da mi se sjetiti
gdje se Muik rodio).
Moda u Svinjare? rekao je Augustin Eugen Muik. Tamo imam tetku.
Frantiku, je li?
Ne Frantiku, nego Anu! Frantika je u Kozovarima.
Da, gospodine urednice, u Kozovarima, to je tri sata puta od Mvdlovara,
a mu joj je moj brati.
A to je onaj epavi Volenak, pa da, sada znam, sad se sjeam, viknuo
je Augustin Eugen Muik, vadei iz depa kutiju za virdinke, pruio mi
jednu i rekao: Popuite jednu. Lijepo od vas, ha, lijepo. Koliko
Volenak ima djece, koliko?
167
Nisam znao ta da kaem, pa sam izvalio: Osamnaest.
to, osamnaest?
Ma ne, gospodine urednice, osamnaestog prologa mjeseca mu se rodilo
tree.
Ali ja znam za petero.
Naravno, gospodine urednice, ali ovo se rodilo tree ivo. Ostalih
petero je bUo mrtvo. On openito nema sree. Izgubio je i kravu,
gospodine urednice.
Dakle, osim trgovine on ima i poljoprivredno dobro?
Samo majuno, gospodine urednice.
No ba mi je drago, drago mi je. Vi se dakle zovete Muik, je li?
Ne, molim, zovem se Haek. Moja maeha se zove Muikova. Ja sam iz
drugog braka s gospodinom Ha-ekom.
To je dobro, to je dobro. No, a to vi tu u Pragu radite, studirate, zar
ne?
Vrlo marljivo, vrlo marljivo, gospodine urednice, ali na alost moja
financijska sredstva nisu velika pa malo i piem.
Samo vi piite, mome, piite. Odmah u proitati pa u vidjeti da li
odgovara.
Pogledao je, brzo preletio i rekao: Stavit u to u najnoviji broj. A
vama treba neki predujam, zar ne? Znate to, napisat u vam potvrdu na
deset kruna, a ostatak ete dobiti kad izae.
Tako sam s pomou Volenaka iz Kozovara uspostavio kontakte s Besedama
naroda i Iz svijeta. Ovime mu toplo zahvaljujem.
168
NASTAVAK NAGYKANISKE IDILE
Ono to su u srednjem vijeku bili samostani, za putnika su danas pivovare
i njihove pivnice. U njima nalaze utoite svi oni to eznu za duhovnom
i tjelesnom hranom, a znaajno je da su upravo eki pivari pravi duhovni
pastiri umornih ljudi. ekog pivara i pivniara moete nai svugdje.
Kada je Kollar pjevao da ima Slavena od umave do Tatra, od Krkonoa do
Urala, varao se. Tako su rasprostranjeni eki pivari. I daleko iza
Urala prema istoku, a dre i sve pivovare s pivnicama u Kini. U Kantonu
ivi pivar Vjeverica, u Pekingu Hrazdira, a svi ti esi pivari istiu se
velikom gostoljubivou. A sada zamislite da takvu pivaru i pivniaru u
tuini doe eh. Svaki eki pivniar i pivar ima dobro srce i prema
tuincu, pa kako ga onda ne bi imao prema esima, svojim sunarodnjacima,
koji mu dolaze, ne alei mnoge tisue kilometara, da vide njegovo milo

lice, da porazgovaraju s njim i to iscrpnije mu ispriaju to ima novo

u ekoj.
Nakon to nam je dakle gospodin Znojemsky, pivar i pivniar u Velikoj
Kanii, ispriao sudbinu toga nesretnoga grada, upitao nas je kako su
ljudi u ekoj, to ima novo u Pragu, a Kubin je tada odgovorio da je
prije naeg odlaska iz Praga na ikovu pao dimnjaar Vavrouek s krova u
dvorite, ali da ozljeda nije ozbiljna, ostat e na ivotu, zatim, ako
gospodin Znojemsky zna gdje je Novogradska tedionica u Pragu, da je tamo
blizu pala pod steaj tvrtka Marije ponarove. Ali da ni to nije
ozbiljno, i ona e ostati na ivotu. Onda sam ja rekao da Petfmski toranj
jo stoji, ali vjerojatno e ga ruiti, a vidikovac misle prenijeti na
breuljak ikov. Tako nam je u ugodnom razgovoru
169
prolazilo vrijeme do ruka i nakon sjajnog objeda gospodin Znojemsky se s
nama uputio u razgledanje okolice. Mogu zamisliti veselje eha u tuini
koji sunarodnjacima moe pokazati neto to jo nisu vidjeli. Tako nam je
na breuljku iza grada pokazao sasvim uuvana i popravljena vjeala. Ta
vjeala su navodno iz vremena kada su Turci jo bili gospodari
velikokanikog paaluka. Nakon njihova istjerivanja tadanji je
gradonaelnik sveano obeao Gospi da e se grad brinuti za odravanje
vjeala, a to je upisano i u gradski ljetopis uz osobito sveano
obeanje, to ga je tada potvrdila carica Marija Terezija, da grad za
vjena vremena ima pravo objesiti na ta vjeala svakog Turina koji doe
u Veliku Kaniu. Tu privilegiju je zajedno s drugim privilegi-jama
potvrdio i car Leopold, a vrijedi i sada. Negdje prije deset godina doao
je u Veliku Kaniu neki Turin. im se to proulo, zgrabili su ga gradski
panduri i proitali mu gradsko pravo da objese svakog Turina. Na
sveanoj sjednici Gradskog vijea Turinu je izreena smrtna kazna
vjeanjem, a onda zamijenjena protjerivanjem iz grada na vjena vremena.
Turin se nije predao i kad je stigao u Petu, alio se svojoj ambasadi.
Ministar pravde je naredio najotriju istragu. U Veliku Kaniu doputovala
je komisija da istrai sluaj, a s njom je stigao i turski ambasador. U
gradu je nastala prava uzbuna, jer su vlasti dirnule u gradske
privilegije, a ujedno su pogrijeile to su dopustile da u grad ue drugi
Turin.
Buknuli su veliki neredi, narod se okupio i porazbijao prozore na hotelu
u kojemu su odsjeli turski ambasador i lanovi komisije. Bilo je to
upravo prije izbora za Ugarski sabor, pa je turski poslanik etrnaest
dana umirao od straha da e komisija priznati gradsku privilegiju, a grad
je pak prvi dan birao opoziciju - izbori u Ugarskoj odravaju se tri dana
pokazujui da nee dati ni vladinoj komisiji da mu oduzme njegovo
pravo. Vladi je tada trebao svaki mandat da odri veinu u Saboru, i
stoga je ministar pravde nastojao spasiti to se spasiti dalo. Brzojavio
je dravnoj komisiji: Priznati sve, neka Turin ide do vraga. I tako su
Turina objesili, a vladin kandidat je pobijedio na izborima.
170
SLJEDEE PISMO S MISIONARSKOG PUTOVANJA
Slavnom odboru Stranke umjerenog napretka u granicama zakona u Zlatnoj
litri
Na hrvatskim granicama . . .
Dugo vam nisam pisao kako nam je u zadnje vrijeme. Posljednje pismo pisao
vam je gospodin Haek iz Velike Kanie gdje smo bili gosti pivniara
Znojemskoga, koji je, kao to je poznato, prijatelj Augustina E. Muzika.
Sada vam mogu napisati da izmeu mene i Wagnera s jedne strane i Haeka s
druge vlada napetost. Povod valja traiti u tomu to Haek jako pazi na
dobar odgoj, ime je uzrokovao velik nesporazum izmeu nas i pivniara
Znojemskoga i ubrzao na odlazak iz toga gostoljubivog mjesta. Sve je
teklo ovako: u nau poast prireen je bio domjenak u salonu gospodina
Znojemskoga, na koji je dolo po prilici deset mukaraca, pet starijih
dama i est ve odraslijih kerkica.

Gospodin pivniar me je upozorio da su to mlade, ali ve razvijene dame,

na to je Wagner estitao njihovim majkama to ovdje sve tako brzo raste.
Onda smo se vrlo slobodno zabavljali s gospoicama, pa nas je Haek odveo
na stranu i zahtijevao da se ponaamo pristojno, jer e nas inae
ispljuskati. Onda se dakle veeralo, veera je bila vrlo bogata. Wagner
je jeo s tekom, ali njegova utroba ima veliku manu od vremena da
vremena mu iz tijela izlaze plinovi, to je ponekad neugodno za ljudsko
uho. Wagner kae da se ne moe suzdrati i da je nezdravo zadravati
plinove, no moe regulirati svoj plinomjer i isputati plinove kroz usta
uz melodino podrigivanje. Prije veere smo odrali sastanak o tomu i
Haek je vrlo mnogo govorio o pristojnosti, rekao je Wagneru neka bude
svjestan da su tamo dame, da u nas svi gledaju kao u bogove, i ako ne
moe drukije neka isputa plinove kroz usta i neka pazi da
171
to vie ogranii broj podrigivanja. Broj nije odredio, pa se Wagner za
veerom doslovce rasipao s podrigivanjem. Najprije su mislili da se radi
o suzdranom kihanju i isprva mu govorili: Nazdravlje! No kako se to
ponavljalo, Haek je prezirno gledajui Wagnera glasno izrekao svoje
miljenje i nazvao ga pravim, odgovarajuim ekim nazivom.
Tamo je bio neki inenjer iz tvornice umjetnih gnojiva i taj je bez
ikakva stida poeo govoriti da je i on patio od iste boljetice i, uz
veliko rumenjenje dama, nazvao to zlo nabijenim vjetrovima, ali je rekao
da postoji sjajno sredstvo, koje uvijek pali: popije se est aa od dva
i pol decilitara brzo jedna za drugom.
Wagner je bio voljan da se podvrgne lijeenju, premda ga je Haek
udarcima nogom pod stolom upozoravao neka to ne ini, jer se dotad ve
poprilino popilo i piva i vina, ali je pivniar Znojemsky odmah stao
nalijevati au za aom u Wagnera, koji je otvarao gubicu kao aran.
Wagner vie nije mogao, ali ipak se silio, a nakon svih est aa ukipio
se na stolici i raskolaenih oiju tupo buljio preda se. Kako nam je
poslije rekao, inilo mu se da sjedi naglavake i da mu plinovi probijaju
kroz usta. Ali sjedio je sasvim pravilno i u tom asu je prasnulo.
Drutvo se zgrozilo, milostiva gospoa Znojemska je otila k prozoru,
otvorila ga i zauo se njen pla. Pivniar Znojemsky je sjedio na stolici
kao sleen, inenjer koji je lijeio Wagnera vikao je: Govorio sam da su
to vjetrovi, to je nasljedno!
Jedna od gospoica je zbunjeno mucala: U nedjelju e u Fiirdu biti
veliko slavlje. Svi su se crvenjeli, a onda je zatutnjalo i drugi put.
Upravo negdje poslije one primjedbe o slavlju, Haek je izletio iz
stolice, uhvatio Wagnera za vrat i opalio mu takvu pljusku da je ovome
procurila krv iz nosa na prsluk, a Wagner je i dalje ukipljeno sjedio i
vikao: To je nasljedno, gospodine inenjeru. Milostiva gospoo, to je
nasljedno.
Gospodin pivniar Znojemsky je skoio, uhvatio Wag-nera i u pravom smislu
rijei iznio na hodnik, odakle se uo
172
oajniki Wagnerov glas: Znam, gospodine pivniaru, da vi niste krivi!
Onda se vratio po mene, izvukao me takoer na hodnik i poao po Haeka
koji se nije dao, pa je u salonu izbila estoka tunjava za vrijeme koje
su razbacani stolovi a na kraju se na hodniku pojavio Haek s pivniarovim ovratnikom u ruci i bijesno vikao prema salonu odakle su ga izbacili:
Fuj, stidite se, zar tako postupate s go-stima?
Tako je zavrio taj domjenak, prireen u nau ast.
173
SKLADATELJ CHLANDA
Ima malo skladatelja koji bi tako lijepom i oduevljenom gestom prstima
proli kroz kosu dok sjedaju za klavir da svojom glazbom prate stravine
dogaaje, ubojstva, lopovske pustolovine, drame u kinematografima, kao
to to ini pijanist i skladatelj Chlanda.

Kad proe prstima kroz dugu kosu, zamjeujete odmah da je pred vama
genijalni ovjek, glazbenik i skladatelj. Na putu iz Ugarske esto sam ga
se sjetio kako sjedi u Zlatnoj litri za klavirom i vabi vritave tonove
jer, kako je tvrdio, prije nego pone komponirati mora neto odsvirati
fal. Upravo iz tog fala prenosi na notni papir vlastite nove glazbene
sieje, a kad nekoliko takvih pokusa povee, nastane balada ili vesela
pjesma, ve prema tomu kako je klavir ugoen i on raspoloen.
Ako klavir uope nije ugoen, on nita ne komponira. Ne sklada ni kad je
loe raspoloen; a kako su rijetko gdje klaviri ugodeni a on rijetko kada
raspoloen, rijetko kad komponira. Ako je oboje u redu, potrebni su mu za
rad tiina i mir. Ali kakva je to tiina i kakav mir, kad se uje klavir
koji mu je toliko potreban za komponiranje! Pa to ovjeka naljuti! I on
ostavi sve i pobjegne od nesretnoga klavira koji mu donosi samo trapnju u
skladateljskoj djela-tnosti.
A ipak Chlanda eli sloiti operu. U velikoj nedoumici, on pokuava
najprije sastaviti libreto da se uivi u stihove i prilagodi ih svojim
glazbenim idejama. Uvijek je govorio: svaka rima u meni pobuuje odreenu
melodiju. Ponekad
174
govorim: Krava, trava, slava, i ve imam melodiju za itav dan.
Jednom je doao u Zlatnu litru nosei velike korice na kojima je
pisalo:
PLAVE OI / OPERA OD CHLANDE
Tekst sastavio Chlanda, glazbu komponirao Chlanda.
Kad ih je otvorio, bio je tamo poluarak s tekstom za prvi in. Uz to je
bio arak notnog papira, jo prazan. Tekst je glasio:
Scena se sastoji od modrog neba, zelene livade s trav-njacima. Straga
veliko grmlje. Zdesna izlazi diplomant umarskog uilita Horak. Zatrubi
umski rog a iz umice istri djevojka u seoskoj nonji, Anika, lugareva
ki, i pjeva:
U umi sada plaem ja pla moj stremi daljinama.
Horak: Naprijed s nama, naprijed s nama!
Prie Aniki i pjeva: Plave oi zato plaete, moje biti neete. Neete i
ne smijete, uzalud na me mislite.
Anika:
Da mislimo uzalud, to i kako li, smiluj nam se, boe veliki!
U daljini iza kulisa uje se pjev drvosjea to rade u umi:
Mi tu drvee ruimo, tako nam prolazi mladost, hoemo /' umrijet danas,
ne znamo to sigurno nije radost.
Glas umara: utite ve i sijecite jelu, popuit u ovdje blizu lulu.
175
Anika:
uj oev glas, kako strogo sudi o ljudima,
i stog me mori tuga u grudima,
jer narod taj ekom pripada rodu
i neko se hrabro borio za slobodu.
Horak:
Moja Aniko, pa znate da sam Nijemac, ja sam Nijemac, Nijemac sam,
Nijemac.
Anika: Ah, vi ste tueg roda? (rui se na pod).
Horak: Vode! Vode!
Drvosjee otraga pjevaju: Gdje je moj dom?
Eto, rekao je Chlanda proitavi taj poetak koji je mnogo obeavao,
lijepo se moe skladati, nikome drugom ne bih povjerio pisanje teksta.
Vidjet ete to u od toga napraviti. Neke kompozicije ve imam u glavi.
Uputio se prema klaviru i odsvirao: Plave oi, zato plaete?
to se smijete? uzviknuo je. Pa svira onu staru narodnu pjesmu 'Plave
oi'.
Gospode Boe! uzviknuo je Chlanda. Tek sada vidim, a bio sam tako
ponosan!

176
INTRIGANT GLUMAC PISECKY I NJEGOVA DRAMA
Kad nas je pivniar Znojemsky u Velikoj Kanii pitao to je s ekim
modernim dramskim stvaralatvom, odgovorio sam mu da je najslavniji
dramski pisac bez sumnje glumac Pisecky. Zapravo, sjetio sam se naega
drugog sastajalita -gostionice Kod Blahovih na Vinohradima, kamo su
dolazili najslavniji eki arhitekt Josef Mayer, sada u Dejvi-cama, i
njegov brat Vratislav Mayer, akademski slikar, iji su sgrafiti danas
najbolji u ekoj likovnoj umjetnosti. U tu gostionicu Kod Blahovih, u
ogranak nae stranke, dolazio je i nezaboravni pijanist Honza Riedl,
iji je brat Antonin upravo tada pouavao gospou Olgu Fastrovu kako se
mukarci moraju oblaiti. Kakva su to bila vremena! Tko danas proita
referat gospode Yvonne o modi za mukarce, ne moe u tom elegantnom
ovjeku zamisliti Tonika Riedla, kipara. Jer, ruho mu je bez grenih resa
i zavodnikih ukrasa, slino kao u autora ovoga spisa. Moda ipak hoda
bolje odjeven nego gospodin pisac, ali uope ne podsjea na dendija.
U tu gostionicu na uglu Ruina parka i Blanike ulice dolazio je i neak
prakog gradonaelnika Groa, neuspio izdanak obitelji Gro.
Dok je Honza Riedl svirao madarske pjesme, Groev neak je priao da
nema groa u depu i vikao, tapui Honzu po ramenu: Ti e dogurati
dalje od mene! Imao je pravo, jer dok on sjedi kao stjenica u
magistratu, Riedl svira negdje u Hamburgu i baca zaljubljeni pogled prema
Americi.
U taj bi centar od vremena do vremena zalutao i
12
Povijest stranke 177
makedonski vojvoda Klime, koji je vrlo zlovoljno prihvatio obavijest da
je Pisecky intrigant. Plemenita dua velikog revolucionara nije mogla
shvatiti da meu nas dolazi intri-gant.
Intrigant, to jest izdajica, ovjek koji je kadar izdati sve to mu je
sveto, ovjek koji doe, napravi smutnju, koji se ne suspree od izdaje
suboraca.
Pokazat u ti, pomislio je veliki vojvoda Klime, vidjet u zbog ega
eli, golupiu, izdati vlastite ljude.
I tako smo ekali dolazak Piseckoga. Taj ovjek na prvi pogled uope nije
izgledao kao intrigant; tek kad s njim sjedite dulje vrijeme u
gostionici, prestane vam se sviati njegova fizionomija.
Odjednom natmureno pogleda preda se i kae: Sada idem kui. A kako vas
pri tom pogleda! Kao da vas eli probosti. Po svemu sudei, nita mu nije
sveto. Ni va mir, dok zadovoljno sjedite tamo, nita, uope nita.
Uniteni ste tim pogledima, a tek kad vam prie i kae: Prijatelju. .
.! Izgovori to tako da vas prou trnci.. . . Prijatelju, posudite mi
zlatnik!
Ledeno lice skeptinog smijeka gleda ravno u vas. Intrigant, koji u sebi
ima krv svih intriganata, svih, svih, to je Pisecky.
Dakle, njega je Klime ekao. Valjda je mislio da e Pisecky izdati
komite, ali Pisecky je umjesto toga donio svoju najnoviju dramu Otac i
sin.
Dakle, kae Pisecky, napisao sam novu dramu. Odlina je. Sin intrigant
prisili oca da se objesi.
Jedva to je dovrio reenicu, ve se naao na podu. Na njemu je kleao
Klime i strahovito vikao: Nauit u te, Turine, nauit u te,
intrigantu! Kad ini to kao sin ocu, to bi tek uinio nama da si s nama
krenuo na goru Garvan, u strahovitu bitku kad smo opkolili Monastir!
Do danas Pisecky, intrigant, ne zna zato je tada pretuen.
178
ARHITEKT PEPA MAYER
Poglavlje koje je pisala moja ena
Arhitekt Pepa Mayer, lan literarnog udruenja Manes, nije dodue
postao lanom Stranke umjerenog napretka u granicama zakona. Valjda
nije ni zapazio da su nai sastanci Kod Blahovih bili politikoga

karaktera, jer kao pravi umjetnik ne samo to se nije brinuo za javna

pitanja - ak je prezirao sve to je imalo mirisalo na politiku i smrtno
bi ga uvrijedio onaj tko bi se usudio pretpostaviti da je ikada u ivotu
itao politiki uvodnik - ali su njegove zasluge za stranku ipak
nepobitne i stoga mi je, kao povjesniaru, dunost da ga spomenem u ovom
politikom djelu, premda znam da e mu biti vrlo neugodno to je ovako,
protiv vlastite volje i bespomoan, uvuen u sudionitvo na politikom
polju.
Meutim, istina mora izai na vidjelo, ne smijemo varati javnost.
Ponovimo jo i istaknimo: arhitekt Mayer je neobino pomogao usponu nae
stranke. Sjedio je za stolom, smijeio se, navlaio manete, svako malo
bi mu zadrhtala gornja usna, nije puio a pio je kao nevjesta. Usprkos
tomu, na njegovu podmetau uvijek je bio vijenac crtica. Kad god bi tko
tu doao meu nas i opazio hrpu crtica, zaprepateno bi viknuo: Ovaj
mora da je pijanac!
Arhitekt Mayer je sjajan ovjek. Recimo da ga ne poznajete, doete mu i
kaete: Mogu li ovaj krigl zapisati na va podmeta?
Kako da ne, samo izvolite.
Ako ga poznajete, rei ete bez pitanja: Zapiite to na onaj podmeta.
I pokazat ete na podmeta arhitekta Mayera. On o tomu i ne razmilja,
platit e i nikada mu se
12- 179
ne morate oduiti. Postat ete mu simpatini, prijei e na ti, visoko e
vas cijeniti i govorit e vam ovjee. Ako sazna da ste u ivotu
uinili neku glupost, voljet e vas. Prianjem o tunjavi dovest ete ga
do ushienja. A ako ste pijanac i svaki as vas voze opinskim kolima u
buharu, zasigurno ete ga odueviti!
Jer on ne izvodi budalatine, ne tue se i ne lumpa. Ozbiljne govorancije
ne voli, sam nikada ne govori ozbiljno, zato cijeni svaku alu i nikada
niste nikoga uli da se iskrenije smije od Pepe Mavera, i nitko ne zna
tako dobro rei: Do vraga, ovjee, ovo je prava zafrkancija.
A ipak je i taj prividno zadovoljan i sretan, vitak i elegantan mladi
ovjek imao briga.
uj, to ti misli, danas nisam imao teka. Nije li to opasno? Mrgodan
je, blijed i umoran. Pa da, pomislite, do ponoi je crtao, rano je ustao,
crtao kod kue i u ateljeu, iao u kancelariju arhitektu Bendmaveru, tamo
je crtao do dva popodne, otiao kui, neto pojeo na brzinu, uputio se u
atelje i do sada crtao. I sada dolazi, sjea se gdje je to jeo, pio,
odlazi brzo kui, pije mlijeko da bi imao stolicu i crveno vino da ne
dobije dijareju, ali pri tom crta i crta.
Osim apetita ima jo jednu veliku brigu. Razbija glavu time kakve e
eire nositi dame i ako Pariz odbaci enske eire, tisue ena nee
plakati zbog njih kao jedan jedini arhitekt Mayer. Osim irokih eira,
voli i ipke i nojevo perje, rupiaste arape i francuske cipelice.
ena koja se ne zna odjenuti, pobuuje u njemu grozu. A ako je osim toga
niska rasta, osjea prezir prema njoj. Jer on od ene trai vrlo malo,
ali na tome malom inzistira. Mora biti visoka, lijepa i mora se znati
odijevati. Posebne simpatije osjea prema mladim idovkama. Sto se tie
inteligencije, trai od ene samo da ne zna pjevati i da ne svira klavir.
Ako dama pravi gramatike pogreke, u njegovim se oima ne blamira. Jer,
lijepoj djevojci mukarci ne daju toliko slobodnog vremena da moe uiti.
Arhitekt Mayer je sporta. Umjereni sporta, rekli bismo mi, pripadnici
Stranke umjerenog napretka u granicama zakona.
Onaj tko je vidio neke od njegovih smjelih arhitekton180
skih projekata, zasigurno se nee oteti dojmu da ga je crtao ovjek pun
snage, ambicije i energije, koje ga nikada u ivotu ne naputaju.
Pogreno.
Nije energian i nije ambiciozan. Barem kao sporta nikada. Ako su
njegovi arhitektonski nacrti ispunjeni glo-maznou i velianstvenim

mirom, njegovi sportski dometi zasigurno to nisu. Ali to emo radije

preutjeti, jer bismo morali rtvovati itavo poglavlje, a bilo bi to
tuno i jadno poglavlje.
181
DRH.
U jednom broju starog, ve dugo vremena pokojnog asopisa otek, na
poleini je debelim slovima otisnuto po prilici ovo:
DrH.
Vau posljednju izvornu humoresku svojedobno je objavio poznati njemaki
autor vojnikih humoreski Reichenberg. Iz toga zasigurno i sami
zakljuujete da prestajete biti naim suradnikom, a na zahtjev brojnih
itatelja izjavljujemo da se gospodin koji je uinio taj do neba vapei
plagijat zove dr Hrdina.
Dr Hrdina je dakle ve nastupio u oteku i Pale-eku i u javnosti kao
eki pisac i humorist. A to je zapravo uinio taj gospodin? Dogodilo mu
se isto ono to se ponekad dogaa i drugim piscima, ak i Vrchlickom.
Takav pisac kojemu se smola lijepi za pero odjednom napie neto to je
udnovato slino tvorevinama drugih, stranih, kod nas malo poznatih
pisaca. itava stvar je zapravo ala, a kako je doktor Hrdina humorist,
nije udno to eli na taj nain nasmijati itatelje. Ali dr Hrdina je
ovjek kojega sudbina upravo progoni takvim sitnim smolama. Dr H. neto
napie i odjednom se otkrije da je to prije njega napisao netko drugi i
da je onaj drugi to napisao ak bolje. Ali on ne oajava. To je upravo
njegova dobra strana. Nijemci imaju vie humoristikih autora - Reclams
Biblio-thek stoji nekoliko pfeniga svezak, a kod kue ima Rankov rjenik.
Lako se onda piu izvorne humoreske. S tim humoreskama Hrdina lijepo
tedi.
182
Njegove su humoreske pravi vrijednosni papiri. Putuju iz redakcije u
redakciju. Objavljene u jednom listu, nakon dvije-tri godine pojave se u
drugom.
Dr Hrdina zna cijeniti svoje humoreske. Ako su mu je ve negdje objavili,
zaljubi se u nju, prepie je opet na papir i poalje u redakciju po nekom
ovjeku iz kancelarije.
U redakciji se meutim sjete da su je ve negdje itali, najprije recimo
u stranom listu, onda u Narodnoj politici.
Jave to dru Hrdini, a on izjavi da se neka protuha predstavlja njegovim
imenom, vjerojatno mislei izvui neki novac od redakcije.
Pravite se kao da vjerujete, a gledajui njegov rukopis primjeujete da
je zloinac morao biti vrlo rafiniran, ako je tako znao oponaati rukopis
dra Hrdine.
Urednitvo dnevnih novina usreeno je onda njegovim posjetom.
Dr Hrdina donese vijest za lokalnu rubriku: uvajte se varalica. Prag i
provinciju obilazi ovjek koji se predstavlja da je dr Hrdina, poznati i
omiljeli pisac, premda nije dr Hrdina.
A kako je s humoreskama, tako je i s feljtonima.
Neruda je kod nas stvorio feljton, a dr Hrdina ga je uspio unakazati i
pretvoriti u hrpu strahovitih budalatina, proaranu uzvicima: Dakle,
Kilijanek, to to izvodi?
Dr Hrdina je prvo ubio feljton u Narodnoj politici a sada ga ubija u
ekoj rijei, gdje su njegovi feljtoni u fazi crkavanja. Dr Hrdina ne
eli dovoditi na svijet novog bogalja, pa dovlai svoje feljtone iz
Narodne politike, uredno prepisane na papir. Drugi put itate taj isti
feljton, a kad kaete glavnom uredniku eke rijei Pichlu: uj, ovaj
feljton je Hrdina ve objavio u 'Politici', Pichl odgovori: Pa to
onda, odakle Hrdini stalno nove ideje!
On umije tako lijepo tedjeti idejama, pa ako bi se netko i izdavao za
njega, taj bi se samo grdno sramotio, osim to bi bila zaista sluajnost
da od svih ekih pisaca izabere upravo beznaajnog Hrdinu.

Kako to uope taj dobri ovjek sebi zamilja? Zar misli da e, ako negdje
u provinciji kae: Ja sam pisac Hrdina,
183
itavo selo skoiti na noge, podignuti mu slavoluk, a uitelj dovesti
nevinu djeicu, istu i umivenu, koja e ga ukrasiti vijencima upletenima
sitnim ruicama.
Zaista bi me zanimalo kako to dr Hrdina zamilja. Kakve pogodnosti bi to
imalo za nesretnika.
Da je to uinio u Pragu, pobjegli bi od njega jer bi se bojali da e ih
operuati; naime, njegov uzor, stvarni dr Hrdina, napie jednu humoresku
i odmah trai od redakcije predujam od 200 kruna, kredit, pripomo, koja
mu je prijeko potrebna, ne moe drukije i tih e mu 200 kruna vrlo
dobro doi.
Kako bi dakle bilo onom nesretniku koji bi u Pragu izjavio: Ja sam dr
Hrdina. Prije nego to bi mogao izrei prvu reenicu, ve bi uo: Drago
mi je, ali na alost, ne moe . . .
184
VRATISLAV MAYER, SLAVNI SLIKAR SGRAFITA
Akademski slikar Vratislav Mayer nije dodue, to iste savjeti moemo
ustvrditi, nikakva politika veliina, ali ako smo smatrali potrebnim da
progovorimo o arhitektu Josefu Maveru, ne moemo a da ne spomenemo i
Vratislava, premda ni taj vrlo daroviti ovjek nije imao nita
zajedniko sa Strankom umjerenog napretka u granicama zakona, ni s bilo
kojom drugom politikom strankom. Jer, ako ste se kretali u umjetnikim
krugovima, nikada niste uli da se govori o ovom ili onom Maveru. Pitate
li: Znate li gospodina Mavera? slegnut e ramenima. Ali ako upitate:
Znate li brau Mavere? svatko e vam odgovoriti: Kako ne!
Neemo biti vjerni povjesniari budemo li prezirali one koji prividno ne
pripadaju u politiki okvir ovog djela, niti e se oima itatelja
otkriti prava slika razvoja ove najmlae politike stranke ako ne
uklopimo osobe koje dodue ni izravno ni neizravno nisu ule u politiku
povijest, ali su stajale blizu onih to su na neki nain potakli razne
vane trenutke naega politikog ivota.
Budui da smo opisali kakvu je znaajnu ulogu igrao arhitekt Pepa Mayer u
organizacijskoj eliji Kod Blahe, potrebno je da se jedno poglavlje
posveti i Slavi Maveru jer, ako upoznate jednog Mavera treba da upoznate
i drugoga, eventualno i treeg i etvrtog; premda se svaki pojedinano
predstavlja kao umjetnik, njihova svojstva upadnu u oi tek kad ih
stavite pokraj nekog brata. Zato se svugdje govori o brai Maverima, pa
emo i mi udovoljiti javnosti ako uz portret arhitekta Josefa Mavera
stavimo i
185
portret jednoga od njegova tri brata - Vratislava, akadem-skog slikara,
kao to je ve bilo reeno, ili arhitekta Jaro-slava Mavera ili Vladimira
Mayera. Izabrali smo Vratislava kao najstarijeg od njih trojice. Neemo o
njegovim zaslugama i umjetnikim kvalitetama, to je ve obavio slikar
Alois Kalvoda, u jednom od ovogodinjih brojeva umjetnike publikacije
Djelo; vian peru, uino je to zacijelo tonije i racionalnije od
autora ovog djela. I izjavljujemo da se ne moemo protiviti kad maestro
Kalvoda kae da se Vratislav Mayer posljednjim velikim radom na
obiteljskoj kui naglo vinuo medu najbolje umjetnike u svojoj struci. Kao
pripadnicima Stranke umjerenog napretka u grani-cama zakona bilo bi nam
ugodnije kad se ne bi vinuo naglo nego napredovao umjereno, korak po
korak, no mladi nam je umjetnik usprkos profitu i ovako vrlo simpatian,
a u toj njegovoj uurbanosti nismo otkrili nita to prelazi granice
zakona.
Karakterizirajui Josefa Mavera, ni rijeju nismo spomenuli njegov
osobni arm. To smo namjerno ostavili za ovo poglavlje. Jer, ako elite
opisati nekog Mavera, najbolje da opiete svu etvoricu. etvorica brae
Mavera nisu ba nalik jedan na drugoga. Kao i karakterima, razlikuju se i

licem, zajednike su im neka gipkost i hitrost, tamni ten i semitske

crte, posebno u Pepe i Slave. Meutim, dok Pepa crnim brkovima i
metalnocrnom kosom podsjea na Paria-nina, crni Slava divljih obrva ima
izgled Slavena s juga, smeokosi Jaroslav izgleda kao malo
temperamentniji Nijemac, a najmlai, osamnaestogodinji Vladimir je
ponosan to ima u sebi neto englesko.
Dakle, dobro shvatite: idov iz Pariza, idov s juga, idov iz Engleske i
idov iz Prusije. Najbolje je u svemu tomu to su svi ne samo istokrvni
esi, nego i istokrvni katolici. Ne tvrdimo da im je to pretjerano
vano. Kozmopoliti su, izbjegavaju politiku i ravnoduni su prema
pitanjima vjere. Najmlai Vladimir neko se dodue bavio politikom i bio
socijaldemokrat. Ali je to bilo u ona zlatna vremena kada se kao
potlaeni gimnazijalac morao osjeati proleterom. Tada je prepisao, moda
ak i napisao pjesmu:
186
U grbu eto pera i ekia crveno-bijelih buntovnika . . .
Nastavak nam nije poznat. Alije i ovaj mladi mukarac, nakon to je
prestao biti ugnjetavanim lanom Realistike stranke, razvio umjetniku,
nepolitizirajuu narav.
to se tie Vratislava Mayera, politikom se nikada nije bavio. On je
ozbiljan mladi, odlazi na plesove da tamo ne plee, u gostionicu da tamo
ne pije. Kao Pepa, ni Slava ne pui. Pepa ne pui i ne pije jednostavno
zbog toga to to nije za nj, a Slava ne pije i ne pui iz principa. On je
ovjek naela, ovjek discipline. On je stariji brat svoga starijeg
brata. Time je valjda sve reeno.
187
JAROSLAV HASEK IMA PREDAVANJE U VELIKOJ KANII
(ifrirano pismo)
Karei Tesafik potjee iz dobre obitelji i briljivo je odgojen. Igrom
sudbine dogodilo se da mu dobri pedagoki principi njegovih uitelja nisu
pogodovali, pa je tako, kada je stasao, najradije krao u crkvama. Kao to
netko rtvuje itav ivot, svoje misli, svoja nastojanja umjetnosti, tako
je Tesafik rtvovao sve svoje sposobnosti i neobian talent svetim
stvarima. ak moemo smjelo tvrditi da je itava egzistencija Tesafikova
bila upravo u pljakanju hramova gospodnjih i kapelica.
Tesafik je na neki nain srastao s crkvama i esto se mogao vidjeti
mukarac koji je pobono motrio kipove svetaca; taj poboni ovjek bio je
upravo Tesafik. Za svaku je Gospu znao kakav nakit ima na sebi, poznavao
je valjda sve monstrance u ekoj, i to je bila njegova jedina nesrea.
Jer, iao je u pobonosti ak dotle da je monstrance nosio kui, zbog
ega je, prirodno, imao opasne komplikacije s policijom.
Bio je pod policijskim nadzorom, i jedan ga je detektiv od vremena do
vremena pratio. Dogaalo se da je Tesafik kleao pred oltarom a pokraj
njega drugi poboni ovjek, detektiv Klika. Tesafik bi gledao u oltar, a
Klika u Tesaflka. Recite onda, kakva je to sloboda vjere u Austro-Ugarskoj! Poslije takva posjeta crkvi obino bi obavljali premetainu kod
Tesaflka i traili pisma Tesafikovih znanaca, koji su bili mahom
odgojeni u zatvorima Pankracu, Borvma, Mirovu, na prisilnom radu i u
drugim odgojnim institucijama te vrste za puk.
Dakle, Tesafik je bio vrsto zapisan u etvrtom odjelu
188
kriminalistike policije. Jednoga se dana opet zbio znaajni dogaaj u
ivotu gospodina Tesafika kuna premetaina. Dva policajca i tri
detektiva pretraili su svaki kut i nisu nali nita sumnjivo osim ovog
pisma, s jueranjim datumom:
Dragi Karelu!
Za tri tjedna bit u u Neveklovu. Tom prilikom bismo mogli operuati
svetog Jakova. Pretprole je nedjelje dobio novu mueniku krunu, koja
navodno vrijedi 2000 kruna, jer je srebrna i posuta rubinima. U crkvu se
moemo lako provui kroz sakristiju. Priekat emo do kraja mise, a kad

ljudi odu, uvui emo se na propovjedaonicu, pustit emo da nas

zakljuaju preko noi u hramu Gospodnjem, no nemoj da Ti opet padne na
pamet da nou svira orgulje kao onda u Taboru. Mueniku krunu emo
prodati onom idovu Werneru u Dresdenu, zna, onom kiljavom djedici koji
ima ve dvije takve krune od Lojze Trapla. Moemo odnijeti i kaicu, ali
unutra nee biti puno. Dakle, spremaj se za popravak crkvice.
Tonda Hromada
Proitavi pismo, policijski komesar se zadubio u misli. To je samo
onako, nevina zafrkancija, gospodine komesaru, dobruudno je rekao
Tesafik.
Vidjet emo, rekao je policijski komesar. Vjeran svojoj metodi da do
zadnjeg trenutka ostavlja lopova na slobodi kako bi taj imao priliku da
se u jo neto zapetlja, otiao je sa svojim ljudima u komesarijat,
naredivi jednom detektivu da posvuda neupadljivo prati Tesafika.
U policijskoj upravi su se vrlo veselili pismu, ali ne zadugo, jer je
vrhovni policijski komesar odjednom problijedio i oajniki viknuo:
Gospodo, jo nismo pobijedili! Ne znamo to pie u pismu!
Kako to, pa sve je vrlo jasno, ima detalja, pa to je lijepo pismo, bolje
ne moe da bude.
Gospodo, varate se! rekao je vrhovni policijski komesar. Pa ne moe se
zamisliti da bi takav poznati i
189
rafinirani kradljivac kao to je Tesafik dopustio da mu tako jasno i
otvoreno, da kaem programatski, pie drugi lopov i kradljivac koji je ne
manje rafiniran od Tesafika. Gospodo, to pismo je ifrirano. Kao to se
vidi, reenice u pismu sastavljene su prilino usiljeno. Kao struni
poznavalac kriptografije uvjeravam vas da su postupali po prilici ovako:
on i Hromada poznaju kriptografsku mreicu i u mreicu izrezanu prema
njihovu sistemu ispisu ono to ele rei jedan drugom, a pojedina slova
dopune rijeima i reenicama nevina sadraja. Sada nam je stalo jedino do
toga da odgonetnemo kriptogram i da ih onda stisnemo. Sigurno je da
obojica spremaju neto vrlo ozbiljno -Prekinuo sam.
Poseban svretak predavanja
Vano je da se posee za ifriranim pisanjem. Imam ovdje nekoliko
mreica i moemo odmah pokuati.
Stavili su jednu mreicu i itali: Nemoj psovati kod kue. Put prema
nama. Rijeka, eljezo je pametno. Dodr hjap.
Barabe! viknuo je vrhovni komesar. Jesam li vam rekao! Ima neto u
tomu. Pokuat emo s drugom mreicom anarhista Klementa. Ona prva je
bila mreica lopova Marea. Svi se oni dre skupa. Hajde da pogledamo.
itajmo.
NI kl bi jb r n dz r r k zd i t n m n mm m 111 v n, tomu, klada, obd.
. -
Pa, ii e, policijski komesar je zadovoljno protrljao ruke. Ve smo
na pravom putu. Ovdje, u policijskom muzeju imamo 150 mreica, neka e
sigurno odgovarati, a ako nee, pokuat emo od onoga to otkrijemo neto
sastaviti pomou mreica. Dosad je najbolja mreica onog Marea!
Prolo je etrnaest dana a jo nisu uspjeli pronai klju za odgonetanje
ifriranog pisma. Otili su po Tesafika i temeljito ga sasluali u
policijskoj upravi.
Tesafik, pogledajte, rekli su mu tamo, recite nam ili objasnite
sadraj onog ifriranog pisma. elimo od vas ili mreicu ili ifru.
Nemojte nijekati, mi ve sve znamo.
190
Ma gospodo, rekao je Tesafik, treba biti onako kako pie u pismu.
Zato bih nijekao? Pismo imate; ve sam pisao Hromadi neka se mani
grenih misli sa svetim Jakovom, a u Taboru nikada nisam bio.
Tesafik, nemojte lagati! Vi neto tajite o tom pismu. Dajte nam mreicu,
nita vam se nee dogoditi.

Uzalud je Tesafik prisezao da je Hromada mislio ozbiljno, ali da on nema

nita s tim, da je nevin. Nisu mu povjerovali i pustili su ga uz
prijetnju da su ve sve otkrili, neka se pazi. S novom energijom bacili
su se svi u komesa-rijatu na odgonetanje Hromadina pisma, da pronau to
se tako rafinirano krije ispod nevinog ruha. Vrhovni policijski komesar
bio je istinski nervozan, jer je njegov prijatelj matematiar izraunao
ovo: ako eki jezik koji se upotrebljava u govoru i pismu ima 2000
rijei, eka abeceda trideset i dva slova, a slova u pismu odgovaraju
mreici od sto kvadratia, ima vie od 129 milijuna milijardi
mogunosti. To je vrhovnoga komesara dotuklo i naredio je svim
praktikantima policijske direkcije da u etrnaest dana istrae tih 129
milijuna milijardi mogunosti. etvorica su se na mjestu ubila iz
pitolja a peti se objesio. Vrhovni komesar je hodao policijskim
prostorijama kao mjesear, nosei pismo u ruci a u svakom depu paket
mreica, koje je jednu za drugom stavljao na pismo, mrmljajui: hn, krp
sr alk persn, a detektiv Klika je potajno pratio Tesafika tako revno
da je iz Neveklova mogao telegrafirati policij-skoj direkciji ovo:
Tesafik i Hromada su noas opljakali hram u Neve-klovu. Sveti Jakov bez
muenike krune, monstrance nema, kaice nema, Tesafika nema, Hromade
nema. ekam naredbu.
Kad je vrhovni komesar dobio brzojav, viknuo je: Znam ja njih! To su
izveli samo zato da nas zbune!
Postao je tihi luak i do danas odgoneta ono zagonetno Hromadino pismo,
mrmljajui: Bit e po prilici ovako: Dr man alkhop hom blhldl varr yo ia
tr br, i pri tom je tek kod prvog milijuna mogunosti, ali je zato
napredovao u sedmi razred po inu.
191
GOSPOICA MANJA BUBELOVA
Kad sam bio jo sasvim malen, vjerovao sam u anela uvara. Vjera me je
napustila kad me je aneo uvar ostavio da visim o kupaim gaicama ispod
splavi. Meutim, ima ljudi koje njihov aneo uvar nikada ne ostavlja,
nego ih spaava u pravo vrijeme. Takva anela imala je moja supruga u
vrijeme kad je procvjetala naa ljubav, a taj je aneo uvar bila
gospoica Manja Bubelova.
Prije nego to sam upoznao gospoicu Manju, vjerovao sam da aneli
obilaze unaokolo sputena pogleda, s ljiljanom u ruci; ako mi literatura
donese toliko da uzmognem sebi priutiti takav luksuz, dat u da se
preslikaju svi aneli. Jer znam da aneo ima u jednoj ruci torbicu, u
drugoj udbenik, a pogledom nikad ne ponikne. Nema se ega stidjeti.
Tako je dolazila gospoica Manja s udbenikom ruskoga pod rukom i
dovodila mi Jarmilku, koju joj je gospoa Maverova bez straha povjerila.
Premda je ta dama sumnjiila sve Jarmiline prijateljice zbog
zavjerenitva sa mnom, na gospoicu Manju nikada nije pala sjena sumnje.
Nije mogue sumnjati u anele. I ili smo na idovsko groblje da ih nitko
ne bi vidio sa mnom, tamo sam ih uio ruski na grobu nekog Arona. Moja se
ljubav iscrpljivala reenicama koje sam davao Jarmili da ih prevodi:
Uitelj voli marljivog uenika. Uz to sam joj gledao vrsto u oi,
ekajui hoe li pocrvenjeti. Ali Jarmila je bila slabokrvna, dakle nije
rumenjela. Stoga nisam znao na emu sam, jer joj je glas zvuao
strahovito ravnoduno kad je prevodila: Uitelj ljubit prilenovo
uenika.
192
Jo ravnodunije je gledala gospoica Manja, jer aneli imaju takta i ne
smiju se neumjesno. Ne tvrdim da ne znaju bockati. ak mislim da mi se
narugala kad mi je neko povjerila da pie stihove i odmah citirala krau
pjesmicu koja je zavravala ovako:
Pozor, gospodo geniji, jo samo sitnica i na mudrim vam glavama narast e
pletenica.
Tada joj nije bilo ni esnaest godina, a ve je pisala neke realistine
stihove koje su joj objavili u Besedama vremena. Zato je prilino

prezirno gledala na moju literarnu karijeru, jer ja do dana dananjega

nisam objavio pjesme u Besedama vremena. Jednom mije rekla: Evo,
odnesite mi to u urednitvo lista vanda Dudak. Rekao sam da e djelo
radije primiti ako ode sama. Imate pravo. Moda to ne bi primili samo
zato to ste donijeli vi. Kamo da odem s tim?
Hermannu na Vaclavski trg. Ali morate biti hrabri i malo se hvaliti.
Otila je i hvalila se pol sata. Kad se vratila, rekla je: Ba je ugodan
stari.
U sljedeem broju pojavili su se njeni stihovi. Ne znam da li bi gospodin
Hermann objavio pjesme gospoice Manje kad bi saznao da ga smatra
stariem. Jer on se do danas u Narodnom listu hvali da je mladi.
To se dogodilo prije pet godina, kad sam jo bio urednik Komune,
organa ehoslovakih anarhista. Poteno sam nastojao pridobiti obje mlade
dame za na pokret. Nosio sam im Komunu, anarhistike broure, dao sam
im Kropotkina, kupio sam im Satanovu djecu. Ali sam na kraju otkrio da je
cilj promaen.
Gospoica Manja se bacila na realizam, a Jarmila je preda mnom branila
interese mladoeha tako gorljivo, kao to je kod kue propagirala
anarhizam. Njena se dua raspolovila: pjevala je dodue Milijun ruku se
u tami
13
Povijest stranke 193
diglo, crveni pijetao na krovove leti, to su nam tisuu godina
pljakali, mi emo danas natrag uzeti. Na put svijetli, krvavo nebo . .
. ali iz njenih usta bi odmah zatim zaorilo: Zbog ega imamo pune
arsenale, valjda da buruj strepi?
To me je boljelo. Jednom mi je rekla: Znate li to, Gryo, meni je ve
pun nos tih anarhista. Budite socijaldemokrat. Onda moete postati
narodnim socijalistom i napokon mladoehom, pa ak i poslanikom. A ako
posta-nete ekscelencijom . . .
Tako sam istupio iz Komune. Ekscelencija jo nisam, ali je Jarmilka ve
moja ena. Ali ona se jo i sada nada da moe biti ono to nije. Jer sam
ve bio narodni socijalist, nadam se da u postati socijaldemokratom, a
nakon to definitivno promijenim politiko uvjerenje, dokopat u se
ministarskog fraka, kao mladoeh. Dok sam se probijao kroz blato
politike, a Jarmila ivala opremu i udala se i uila kuhati, gospoica
Manja je gradila svoju karijeru.
Postala je inovnicom Trgovake i obrtnike komore s vrlo pristojnom
plaom, istupila iz crkve, radila za Slobodnu misao, pisala pjesme,
posjeivala politiki seminar, bila je izabrana u Predsjednitvo napredne
omladine, po-sjeivala sveuilina postdiplomska predavanja, odlazila u
kazalite, proitala sve to je bilo vrijedno itanja, sudjelovala u
osnivanju asopisa Rusko obzorje, a gdje god bi se pojavila, odmah bi
dokazala svoju nadarenost i strahovitu marljivost.
Uza sve to je imala dovoljno vremena da dobro naui njemaki, poljski,
ruski, engleski, francuski. Uila je i latinski i esperanto. Moda zna
jo nekoliko jezika, za koje ja ne znam. U svakom sluaju, umjetnica je u
ispunjavanju dokolice. Tako joj je u mnotvu dunosti, predavanja i
lekcija, jo preostao neki slobodni trenutak. A budui daje za gospoicu
Manju grozno ako nije upregnuta od jutra do veeri, smjetaje pronala
uitelja i svirala violinu. Jednom ljeti, ujutro, otkrila je da od 6 do 7
nema to uiti. Uhvatila se za glavu i otrala na plivalite ispod
Vvehrada i svako jutro od 6 do 7 marljivo uila plivati - bilo sunce,
ili kia.
194
Onaj tko bi zamislio gospoicu Manju, pomislio bi da je mrzovoljna i
iscrpljena kao to znaju biti dame koje duhovno rade. Prevario bi se. Ona
uvijek pronae dovoljno vremena da se ukusno odjene, da ostane umiljata,
dovoljno vremena da otplee i posjeti znance.
Jedino uope nema vremena za jelo i san. Ali takve je sitnice znala
odlino izbrisati iz dnevnog programa.

195
JAN RIEDL,
SLAVAN PIJANIST
U Veliku Kaniu mi je stigla razglednica potpisana s -Dacani, od
Blahovih. Kao to je reeno u jednom od prijanjih poglavlja, Kod
Blahovih se sastajao ogranak Stranke umjerenog napretka u granicama
zakona, koji je svoje lanove nazivao Dacani.
Politike organizacije raznih stranaka imaju drukije unutranje elje u
ekoj, drukije u Moravskoj. Generalni program je naravno jednak, ali se
ivot u organizacijama razlikuje. Osnovane na zajednikom programu,
razvijaju se jednako, ali onako kako odgovara kojoj sredini.
Tako su ivjele razliitim ivotom i organizacije nae stranke Kod
zlatne litre, Kod svijee, u Slavenskoj kavani i Kod Blahovih.
Politiki su bile jedno tijelo, ali u privatnom ivotu su se prilino
razlikovale. Pogotovu u nainu ivota na koji smo bili navikli Kod
zlatne litre i onom koji su vodili Dacani Kod Blahovih, ali zajednika
su nam bila jednaka plemenita nastojanja i jednaki politiki program na
kojemu su radili najbolji ljudi tog doba, o kojima je ve bilo rijei.
Meu potpisima Dacana na prvi me je pogled privukao potpis: Honza
Riedl, i skromna opaska: Imam svoj tjedan. Kad sam proitao taj
potpis, proeo me je osjeaj topline.
A tko je bio Honza Riedl, da je ve njegov potpis djelovao tako arobno?
Ve smo o njemu pisali da je najslavniji pijanist svoga doba, daje ovjek
koga je arhitekt Josef Mayer od mladih dana posebno potovao.
Svaki ovjek ima mladost, ali je Honza Riedl proivio
196
najljepu mladost. Odbacio je zastarjela miljenja da je oinski dom
najbolji aneo uvar, da majke imaju zatit-nika krila, a djeca su
pilii kojima je dobro kod kokoi. Mislilaka glava Honze Riedla dovinula
se da su anci bolji od oca, a u birtiji da se ivi bolje nego kod kue,
i da je bolje igrati se vani razbojnika, nego kod kue sveenika.
Nestao je iz kue, postao pticom lutalicom, hvatao salamandere, krao voe
u vrtovima, bacao kamenje na dobru djecu, jeo mrkvu koju je iskopao
negdje u polju, ukratko - uivao je u ivotu, tako da je njegova mladost
bila najljepa i najidealnija. Jedino takva mladost mogla je od Honze
Riedla uiniti neustraivog ovjeka koji se nikada nije bojao, i koji je
u najstranijim trenucima ivota zadrao udnovatu hladnokrvnost to je
izazivala toliko divljenje Josefa Mayera.
Na primjer, pria se da je u Koicama, gdje je sluio vojsku u limenoj
glazbi, preko njega, polegnuta na tlo, kaskao itav puk husara a on je,
kad su husari otili, ustao jer mu je bio pun nos i jer su se
pribliavali topovi. A tek kad je priao o tunjavama po koikim
krmama, gdje je protiv njega bilo dvadeset Madara koje bi svaki put
poba-cao kroz prozor na ulicu. Upravo tamo je Honza Riedl nauio
madarski, pa bi u drutvu govorio madarski i po pola sata.
Najradije ga je sluao arhitekt Josef Mayer, koji ne zna ni rijei
madarski. Honza, govori madarski, govorio mu je esto a Honza je
govorio, isputajui strahovite zvukove, a to bi zavrilo tek mojim
dolaskom jer je bilo poznato da znam madarski barem toliko da me Honza
ne razumije.
Jednom me je odveo na stranu i rekao: ovjee, oni misle da znam
madarski. Pusti ih! Znao je zapravo samo nekoliko prostih madarskih
pjesama, ali je rijei ve bio zaboravio pa je ostala samo melodija, tako
da ih je mogao pjevati i u drutvu Madarica, a drutvo bi se udilo to
eke narodne pjesme imaju istu melodiju kao madarske. Znao je i psovati
na madarskom, i to toliko da bi se kakav
197
Madar kad bi ga obasuo najstranijim psovkama, samo nasmijao i rekao:
Nem tuom, ne razumijem.

Nije udno to nije uao u tajne madarskog jezika, jer se limena vojna
glazba u Koicama i itavoj Ugarskoj sastoji samo od eha, a s Madarima
je govorio samo u tunjavama, eki, i to turo. Kad se vratio iz Koia,
ivio je u uspomenama na herojsko razdoblje ivota, kad je po koikim
breuljcima trubio honvedskim husarima na mar i triput razbio erarnu
trubu o glave pripadnika razliitih narodnosti i razliitih zanimanja
jedino zato to su s njim, kao to je rekao, govorili nekako udno
madarski.
Tamo je upoznao osamdeset i pet djevojaka razliite dobi, kupovao im je
prstenje, a kad se trebao vratiti u domovinu, posjetio ih je sve po redu
i uzeo prstene natrag. To je bio kapital s kojim se vraao kui. U Peti
ih je sve prodao nekom zlataru, osim tridesetak, koje je u vlaku
podijelio raznim gospoicama.
Njegove su sposobnosti u vojci posebno cijenili. Triput je unaprijeen i
triput degradiran. Zatvarali su ga nakratko, jer bez njegove trube nisu
mogli poi, radije su mu parali zvjezdice. Jednom je dezertirao, a kad je
poeo tugovati za lagodnim ivotom kod vojne kapele, poslao je Ciganina u
kasarnu s porukom u kojoj je narednika molio za isti ovratnik.
Slino je u ranoj mladosti jednog jutra ostavio oevu kuu i ivio u
spilji blizu Praga, a onda etrnaeset dana kao divljak u kamionu
pedicije, dok ga je mama oplakivala a otac alarmirao policiju. Poslije
etrnaest dana doao je tunim roditeljima prljavi klinac i rekao:
Gazdarice, poaljite Honzi isti ovratnik, eka ga u ancu.
Kao to je tada majka odmah otrala po njega, da ga odvede do
roditeljskog praga, tako su u Koicama poslali patrolu po Honzu Riedla i
dobio je isti ovratnik i etrnaest dana buhare.
Mislili su ga zatvoriti u tvravu, ali je Honza nekako prokrijumario
trubu u zatvor i svirao tako turobne i boleive pjesme, meu ostalima i
Grob na pusti, da je pukov198
niku postalo ao i pustili su Riedla da se na slobodi posveti glazbi.
Nije udno to sam se sjetio svega toga gledajui njegov potpis, proela
me je toplina prijateljskih uspomena, pogotovu kad sam proitao njegovu
opasku: Imam svoj tjedan.
IVOT MEU DACANIMA
Opaska koju je Honza Riedl napisao na razglednici - da ima svoj tjedan znaila je da ima svoj tjedan meu Dacanima. Bila je to svojesvrsna ifra
i znaila je da e veina Dacana biti tjedan dana zajedno, da nee
ostaviti jedni druge, a ako neki lan posustane i ne mogne stajati na
nogama, pomagat e i brinuti se drug za druga, da e svi staviti novac na
hrpu za krasnu svrhu, to jest da uzmognu provesti itav tjedan u
veselicama po gostionicama i kavanama, burno raspravljajui uz slasno
ivljenje. Prua nam se prilika da pokaemo kakav se kulturni i privredni
ivot vodio u ogranku Stranke umjerenog napretka u granicama zakona Kod
Blahovih. Bio sam osobno svjedok pro-grama plemenite zabave, za vrijeme
kada smo svi bili jedno tijelo, jedna dua.
Bila je lijepa jesenska veer kad smo se sastali Kod Blahovih da
raspravimo o raznim dogaajima i duhovno se okrijepimo u uskom krugu. Uli
sati naveer Pisecky je kihnuo i sruio se sa stolice.
Taj moe malo izdrati, rekao je Honza Riedl. Ja sam junaina druge
sorte, danas mi se ini da u imati svoj tjedan. Bila je to parola
baena cijelom skupu, Gro je ustao, uputio se do kalendara i rekao:
Danas je 20. listopada, obeajmo jedni drugima da se neemo odvajati do
dvadeset sedmoga.
Prvo smo Piseckoga oslobodili dunosti da provede tjedan s nama, premda
se, uspaljen plemenitim ushienjem, branio, ali uzalud; jer im smo ga
posjeli na stolicu, kihnuo je i naao se dolje. Ali Pisecky je junaki
insistirao
200

da e izdrati itav tjedan, to je izrazio ovako: Jja jja mogu ppuno

ppodnijeti. Izjavili smo da ne dolazi u obzir, ali kako je tvrdio da nas
ne moe napustiti, posudili smo od Blahe runa kolica i privezali
Piseckoga koji je vikao planim glasom: Jja jja vas neneneu
napustiti, i tako ga vozili u nonu kavanu Kod krvavog Tonde. To je
bila kavana i gostionica na Aveniji Palackoga, na Vinohradima, gdje je
vladao gospodin Vanha, ope poznat kao krvavi Tonda. Bio je visok kao
div, neizmjerno debeo i miiav, stalno je koraao lokalom zasukanih
rukava i budno promatrao goste. im netko nije pojeo do kraja juhu koju
je gostima servirao nou, lice bi mu dobilo strahovit izraz. Priao bi
nesretnom gostu i uljudno bi mu rekao: Ne ide ti u tek, ha, mamlaze? to
uope dolazi ovamo? I uhvatio bi ga i iznio na ulicu. Tvrdio je da ga
se svi boje i da bi gosta koji posegne za njegovim vlasnitvom odvukao u
podrum i objesio.
Kad smo dovukli kolica s Piseckym pred njegovu gosti-onicu, ostavili smo
nesretnika da lei na kolicima dok se ne otrijezni, i uli. Pisecky je
strahovito galamio. Vikao je pred gostionicom, na kolicima, da nas nee
napustiti, ali je onda njegovo urlanje prestalo, a kad je nakon pola sata
Honza Riedl izaao s kriglom da napoji Piseckoga vratio se preplaen i
vikao: Netko nam je ukrao Piseckoga!
Poslije smo otkrili da su malu alu izvela dva prolaznika koji su ili
nacvrcani iz Vinohrada na Pankrac. Odvezli su Piseckoga na periferiju do
ceste izmeu Kra i Branika, i ostavili ga tamo u polju. Pisecky je
navodno od straha zaspao, a pred jutro ga je nala konjika policija
kojoj je Pisecky, nakon to se polako svega prisjetio, izjavio da se
ovamo dovezao sam. To im se uinilo vrlo sumnjivim pa ga nisu ni
razvezali, nego su ga svezanoga na kolicima odvezli u praku policijsku
upravu, a iz obzira zamotali su mu glavu u Narodnu politiku dok su ga
vozili kroz Prag, da mu nitko ne bVvidio lice. U policijskoj upravi su ga
odvezali, a kad je tvrdio da je sve to samo ala, da se radi o okladi,
rekli su mu: Dobro, to emo istraiti, ali morate ii s
201
dvojicom policajaca i kolicima do gospodina Blahe da se istrai pripadaju
li kolica zaista njemu.
Pjeacima na Vaclavskom trgu pruio se ovakav prizor: trgom su koraala
dva pandura, meu njima ovjek s cilindrom nabijenim duboko na oi, koji
je s naporom gurao runa kolica. Sluaj se komplicirao, jer smo mi dotle
Piseckoga ve traili, a ona dva gospodina iz Pankraca koja su Piseckoga
ukrala, bila su ugledna gospoda - jedan je bio uitelj - i do jutra im je
postalo jasno to su uinili. Zamiljali su da se dogodilo najstranije,
jer je sino bio mali mraz. I oni su ga traili, nakon to su u
pankrackoj policiji poslali gospodina uitelja kui, neka se umiri, da je
to mali napadaj koji e proi, jer nisu mogli objasniti zato tako
seriozan gospodin pria takvu besmislicu: da je ukrao kolica sa svezanim
ovjekom.
Oba nesretnika susreo sam ujutro kod Kre, kamo nas je doveo Pluton,
kotski ovar Piseckoga koji je, dok je njegov gospodar leao na kolicima
pred gostionicom, sjedio u naem krugu i lizao s tanjuria pivo.
202
DACANI DALJE ODRAVAJU SVOJ TJEDAN
im smo dakle otkrili ona dva alobna gospodina koji su nam ukrali naeg
Piseckoga, prisilili smo ih prijetnjama da nam pokau mjesto kamo su
sino odvezli jadnika. Napominjem da smo od trenutka kad nas je pas
Piseckoga doveo na trag svoga gospodara, uvrstili u program Stranke
umjerenog napretka u granicama zakona i ovu reenicu: Neka se vlada
pobrine za rehabilitaciju ivotinja uope, pogotovu pasa. Neka se ukinu
dabine za dranje pasa, a interi neka se stave pod nadzor poslanika.
To napominjem da pokaem kako program nae stranke nije sluajna hrpa
teza, nego je sastavljen na teme-lju vrlo vanih promatranja javnog
ivota.

Pamtim da su oba ta gospodina htjela dati psu prijatelja Piseckoga

kobasicu koju smo kupili u gostionici, ali je pas zareao i nije je uzeo.
Nijedno oko nije ostalo suho kad smo vidjeli kako se nije dao podmititi
od onih koji su mu oteli gospodara.
Rekao sam im: Nije li vam ao onoga to ste uinili? Nije li vam ao
ovog bia ovdje, kojemu ste uzeli, ukrali njegovu posljednju nadu i
oslonac u starosti? Oba gospodina gledala su tuno preda se. Koliko
ete doivjeti sramote, kakvu istragu, jer to to ste uinili jest zloin
otmice, zloin ograniavanja osobne slobode, jo uza sve to i zloin
krae ljudi, a ako je jadnik negdje na kolicima pao u potok i utopio se,
imat ete na savjesti zloin ubojstva, a ako se u najboljem sluaju samo
smrznuo, radi se o zane-marivanju obavezne brige o omladini.
Stariji, koji je bio uitelj na Pankracu, otrovno je pripo203
menuo: A sada mi, gospodo, ljubazno objasnite kako to da smo ga pronali
zavezanog na kolicima, pa to nije bilo sluajno.
Naravno da nije, potovani gospodine, rekao sam, nije to bila
sluajnost, isto kao to ni vi niste naega jednog prijatelja sluajno
pobrali i potepli. Samo to smo mi uinili dobro i plemenito djelo, a vi
ste jednostavno ukrali ono to vam ne pripada, to jest gospodina
Piseckoga. Da vam objasnim, morate se uiviti u prilike koje vladaju u
Aveniji Palackoga na Vinohradima blizu restauracije Kod krvavog Tonde.
Jer, tamo ljudi nestaju. Po svemu sudei, netko ih krade. Prije tjedan
dana u toj je ulici tajanstveno nestao gospodin poslanik Klofa. Iao je
s nama i dok smo doli do ugla vie ga nije bilo. Od tada za njega ne
znaju ni birai ni Parlament. No o tomu se jo uti. Onda je tamo nestao
jedan pravnik. To se taji, jer taj se pravnik vratio kui nakon etiri
dana i nije htio rei roditeljima to se s njim dogodilo. Tek kad je otac
rekao: Ukrali su te, ha? klimnuo je i uzviknuo: Ukrali, da, to je
prava rije! i vie iz njega dosad nisu izvukli. Vjerojatno je vezan
nekom strahovitom zakletvom. Da otkrijemo tajnu tko zapravo krade ljude,
upotrijebili smo staro iskuano sredstvo maha-rada u Indiji. Da pronau
i ulove tigra, zaveu preko noi nekog politikog zatvorenika uz drvo.
Razumljivo samo po sebi - tigar doe i podere mamac. Drugi dan zaveu
drugog politikog zatvorenika i to ponavljaju dok se tigar ne navikne da
redovito dolazi po veeru, i dok imaju zalihe politikih zatvorenika.
Onda jedne noi stigne ekspedicija i upuca tigra koji dolazi do drva po
politikog zatvorenika. Ponekad se dodue dogodi da politiki zatvorenici
zaveu uz drvo maharadu, a tigar ga ukrade. Ali to za nas nije bitno.
Opkolivi ta dva ovjeka, Dacani su zapjevali na cesti prema Kru:
Nama se pijucka
to sat na tornju kucka.
204
Eto vidite, gospodo, rekao sam, princip je zaista dobar. Dakle mi smo
privezali Piseckoga na runa kolica i ekali unutra u restauraciji da nam
ga netko ukrade. to kaete na to, zacijelo ste inteligentni ljudi, imate
obitelji, uivate potovanje, a sada zamislite da o tomu napiem lanak
za novine. Ljudi e itati to ste uinili, koje li sramote, prstom e
upirati na vas, izbjegavat e vas, jer e se bojati da ih ne zagubite.
Zatim e uslijediti sudski proces, izmjerit e vas, slikati, nai ete se
u Kuriru i onda e vas zatvoriti i na kraju ete se u eliji objesiti o
vlastite naramenice, a vaa e obitelj umrijeti u blatu velegrada; to
nije lijepa perspektiva, je li? Gle kako danas sunce lijepo sja, ali u
tamnicu nee doprijeti ni zraak, sve vae nade bit e izgubljene,
pokopane, vi ivi mrtvaci bez graanskih prava.
Dacani su oko tih uvelih likova poeli pjevati: Dies irae, dies illa,
testis virgo cum Svbilla. I onda smo ih uz strahovito psovanje vukli do
mjesta kamo su sino odvukli Piseckoga. Nije vie tu! uzviknuli su
uasnuto.

Znai da je u mrtvanici! viknuo je Honza Riedl i mi smo obojicu vukli

prema branikom groblju.
Sada su ve naricali i plakali dok smo im opisivali opet lijepo po redu:
zatvor, vjeala, unitenu obitelj.
Kod groblja smo naletjeli na grobara. Ova gospoda, rekli smo, rado bi
vidjela Piseckoga.
Doite, gospodo, rekao je grobar. U tom trenutku su nas proli trnci, a
ona dvojica vie nisu plakali, nego ridali.
Evo, ovdje je, rekao je grobar i pokazao prema grobu kod zida, kraj
kojeg je stajao drveni kri s limenom ploicom: Ovdje se u Gospodu
odmara Vojtech Pisecky, zidar-ski majstor iz Branika. Umro godine 1879.
Naredili smo im da se pomole za preminuloga, a kad su bez susprezanja
obavili pobonost, poblesavjele od svega toga odvukli smo ih u braniku
pivnicu.
Dotle su ih ve traile supruge.
205
KUSAJTE BRANICKO PIVO! Dacani se osveuju
Tako smo se dakle s naim zarobljenicima nali u restauraciji branike
pivovare. Veina Praana poznaje geslo to ukraava obje obale Vltave od
Vvehrada preko Zlichova i Podola, sve do samoga Branika, a ispisano je
po zidovima kua i vrtova velikim, ak golemim bijelim slovima, kao da se
div koji vlada latinicom vraao u uzvienom raspoloenju iz branike
pivovare i iz zahvalnosti naarao posvuda gdje se moglo: Kuajte
braniko pivo.
A pogotovu kad arko ljetno sunce udari na te bijele povrine koje kia
ne moe isprati jer su prebojane uljanom bojom, to geslo neodoljivo mami
bodre Praane, pa oni plaze jezik u praini cesta i aru parobrodskih
kotlova, uvjereni da se idu osvjeiti na ladanje.
Poznavao sam jednog ovjeka koji je kazao da u itavoj Evropi ne poznaje
ljepe mjesto od Branika. Plavo nebo nadsvouje skladno selo, valovi
Vltave poigravaju oko starog drvoreda, stotine brodica brazdaju vodenu
povrinu, bregunice lebde nad rijekom, bijeli galebovi elegantno krue
sve do zelenog huhelskog breuljka, na sljemenu kojega, u velianstvenom
gaju, crkvica alje molbu nebesima da titi taj lijepi kutak od
unitenja.
Naravno, rekao je dalje, svime time jo ne bih bio oduevljen. To je
siuni dio onoga to mi je u Braniku priraslo srcu. Nisu to ak ni
draesne popijevke skelara, ni veernji mir, kada se Vltavom ore zvui
harmonike i mladi pjevaju velianstvenu himnu laara iz Branika: 'Kod
kue imam vjevericu . . .' To nije to. Ne oduevljava me ni skladni zvuk
redovitih udaraca kugli u unjeve u brojnim
206
branikim restauracijama, gdje se uje reenica koja tako lijepo govori o
staroj, bogatirskoj ekoj slavi: 'Svih devet'; sve to nije nita u
usporedbi s vidikom koji esto gledam oroenih oiju s obale preko puta,
kada naglo, iz oblaka praine to su je na cesti podigli automobili,
izrone kao primamljiva fatamorgana ponosni obrisi golemih zgrada branike
pivovare - i sklanjam se u taj hram, kao to se dijete uri kui pod
majine skute.
Ne moram ni dodavati da se taj razgovor vodio upravo u branikoj pivnici,
poetkom onoga znamenitog tjedna Dacana. I da je onaj tko je tako govorio
bio Kiesbauler, lan naeg drutva, obdaren udnovatim poetskim
raspoloenjem uvijek kada je mogao popiti mukte.
Dva gospodina koji su nam ukrali Piseckoga, sjedili su ukipljeno, a onda
je uitelj odjednom rekao: Da, Branik ve ima 5000 stanovnika. Gro je
htio pokazati da zna bolje i vikao je da Branik ima 6000 stanovnika. Bilo
je oito da zabava dolazi do prvog stadija i moglo se ekivati da e se u
roku od pola sata sve morati izmijeniti i zabava poprimiti drugi ton. U
tih pola sata ve je svima nama bilo jasno da ta dva gospodina vrlo
ustro kuaju braniko pivo, i to iz puste tuge i oaja. Gospodin uitelj

je nekako udno sjedio na stolici i s blesavim smijekom neprestano

govorio: Nali smo se meu gusarima, nali smo se meu gusarima, a
onaj drugi je samo kimao i govorio: Tako je dobro.
Onda su nam se obojica predstavili, a kad sam upitao gospodina uitelja
da li je zavrio puku kolu, briznuo je u gorak pla. Onaj drugi je pak
vikao: Ja sam diplomirao na Tehnici, ja sam inenjer iz Kra. Honza
Riedl i Gro su ga odgovarali, ali je on legao na biljarski stol, rairio
ruke i vikao: Hajde razapnite me, samo me razapnite.
Gospodin uitelj se izvukao iz hrpe sruenih stolica, doteturao je do
inenjera koji je leao rairenih ruku na biljarskom stolu, grevito ga
zagrlio i moglo se razaznati samo ovoliko: Jel' da, Pepiek, da e biti
dobar, Pepiek! Pa Sedmogradska je daleko, zar ne? Sjea li se kako smo
bili sjedili u 'Londonki'? No, ne plai, Pepiek!
207
Dosta dugo je trajalo dok ih nismo skinuli s biljara a oni su onda,
zagrljeni, sjeli na stol preko puta i pjevali: Moju dragu od oltara
vode. Pa su izali, ali su se uskoro vratili i uputili u pokrajnu sobu,
prostoriju nekog obrazovnog drutva, uitelj je otvorio vrata praznog
ormara i gledajui u mraan prostor, poeo razgovarati: Gle, ve je no.
Mrak. Kompletan mrak. Gdje li mi je ena? to radi moja draga ena? Moram
van, van, moram k njoj.
I uvukao se u ormar da poe u tamnu no. Pri tom je udario nosom o
poleinu ormara i vikao: Pustite ga, milostiva, pustite ga, za sve sam
ja kriv. U tom smo trenutku zatvorili veliki ormar i onda se ulo
navlaenje, psovanje i priguena dreka: Pusti me, Fanvnko, pusti me,
Fanvnko! i drugi glas: Tresnut u vas, milostiva!
Trajalo je poprilino, onda smo otvorili ormar i izvukli ih na svjetlost
dana. Gospodin uitelj i onaj drugi imali su otrgnute ovratnike, iz nosa
im je kapala krv i obojica su uglas vikali naavi se na danjem svjetlu i
vidjevi mladoga konobara: to ste nam uinili, gospodine gostioniaru!
Odvukli smo ih u vrt do crpke, gdje smo, drei za to vrijeme uitelja,
prisilili inenjera da klekne, to je on smatrao pripremom za smaknue, i
nije se ni otimao, kleknuo je i samo vikao: Predajem ti, Gospode, duu
svoju. Ja sam nevin! Pokazat e se!
Preostale su njegove rijei nestale u pljusku vode kojom smo mu
polijevali glavu. Onda smo ga odvukli - nepominog jer je mislio da je
umro - opet u lokal, i pod crpkom se naao gospodin uitelj. Taj je bio u
vrlo eleginom raspoloenju. Otkinuo je dugme s prsluka i uzviknuo: Ovo
predajte mojoj eni! I zaveite mi oi! Kad smo ispunili njegovu
posljednju elju, pokorno je sagnuo glavu i zaur-lao: Slava domovini! i
opet je vodeni mlaz nadjaao njegove rijei.
Na ovoga je voda ipak djelovala, jer je rukama pravio pokrete kao da
pliva, a kad smo ga nakon temeljitog tuiranja podigli, gutao je vodu to
mu je tekla u potoiima s kose i vikao: Dobrotvori moji, moji zlatni
dobrotvori!
Onda smo ih poli suiti na sunce, gdje je obojicu
208
spopala posvemanja tupost. Nato smo platili i vodili ih na parobrod koji
je upravp odlazio u Zbraslavu i avlu. Tamo smo ih posjeli kraj kotla i
obojica su zaspali. Izmeu Zbraslave i avle obojica su se probudili i
jo u polusvijesti upitali nas kamo ih vozimo. Honza Riedl je rekao: u
Australiju, i dodao da su ve etiri tjedna na moru. Zagrlili su se i
uskoro opet zaspali kao dva majmuna.
Kad smo doli u avlu, izveli smo ih na kopno, bilo je ve predveerje.
itavim putem su u pravom smislu rijei spavali hodajui. U davelskoj
lugarnici, kamo smo dospjeli u polumraku, poloili smo ih u restauraciji
na klupu i zamolili lugara, a ujedno i gostioniara, da ih pusti da
prespavaju do jutra. Rekosmo: jedan je uitelj, drugi inenjer, i u
njegovoj prisutnosti nainili smo popis novaca i vrijednih predmeta to
smo ih nali kod gospode i pohranili kod lugara, koji nam je dao potvrdu.

I dok su obojica hrkali, popili smo svaki bocu piva i otili u Zbraslavu,
gdje smo jo nali otvoreni hotel Kod sunca. Ali prije smo jo svakom
zatakli u eir komadi papira s porukom: Kuajte braniko pivo. Va
Pfsecky.
14
Povijest stranke 209
JAROSLAV HASEK PREDAJE KOD ZVJERINE O LESU NA TISI
Na gornjoj Tisi uhvatila su dva Sikulca medvjeda. Oderali su ga, otkinuli
mu ape, truplo bacili u rijeku i tako je plivao prema nizinama, dok su
Sikulci odnijeli kou u Nagy Banyiu gdje su je unovili i uz to dobili i
nagradu za hvatanje medvjeda. Oguljeno truplo medvjeda, krvavo, bez krzna
i apa, plovilo je dalje rijekom i napokon zapelo tamo gdje rijeka ulazi
u ravnicu, u au, nabubrilo i raspu-klo se jer mu je voda isprala
potkoicu, pa je meso bilo bijelo kao ljudska koa.
Dogodilo se da su poslije velikih kia u planinama bujice isplavile
truplo iz sklonita, pa je umjesto medvjeda rijekom plovio utopljenik.
Jedan seljak iz Bekera je upravo gledao kako voda Tise opada; Tisa se
valjala ravnicama vrlo ozbiljno, ali jo ozbiljnije je seljak iz Bekera
iao u selo, jer ono to je vidio bilo je takoer vrlo ozbiljno. Tako je
doao k svom susjedu Batorvju i kazao: Eto vidi, bile su kie i prole
su. Kukuruzu je to, uostalom, i trebalo. Zamisli, da nema kukuruza, to
bi nosio u grad na trnicu, samo ti meni reci, to? I onda kad bi dobio
novac i iao gore u Nagy Banviu, okrali bi te i bacili u vodu. Da, dragi
Boe! To su teke stvari. Ali eto, bit e dobar urod kukuruza. Eto,
vodostaj pada, pa e ga ipak izvui.
O kome govori?
O kome govorim? O mrtvacu. Napuhnut je, pliva po rijeci, lijep kao
slika. Kao husar. Idem do rijeke da pogle-dam da li vodostaj pada i vidim
ga kako pliva, jadnog utopljenika, usred struje. Viem hoe li da mu se
pomogne,
210
jer nisam odmah znao da li je to utopljenik. Ali odjednom se digao val i
gore se pojavi trbuh. Bijeli trbui. Kao pajcek u tepsiji. Batorv je
mljacnuo. Ali mora da je bio snaan momak, Batorv. I ovako mrtav
razvaganio se u rijeci, lijepo ga je bilo gledati. Izgleda sasvim kao
kranin, morat e ga izvui i pokopati. Zapalio je lulu i polako govorio
dalje: Za Beker bi to, naravno, bila nevolja, velika nevolja, pa e se
morati pustiti da dopliva do Kis Vaganvija, nek' se ljute, nek' se nateu
s pandurima. Tamo im nee promai jer je tamo brana a ispod grada nova
splavnica i on e im, jadnik, lijepo kliznuti pod daske, pa e ga morati
pokopati, barabe.
Rije barabe je izgovorio s odreenom satisfakcijom jer su izmeu
Bekera i Kis Vaganvija oduvijek vladali sporovi, uzrok kojih je bio
sasvim opravdan. Kis Vaganvi je leao nie na rijeci i Bekerani su s
pravom nagaali da su uskraeni za svu ribu koju upecaju Kisvaganani.
Batory je pogledao kroz prozor u ravnicu. Jo nije doplovio donde, rado
bih gledao kako ga izvlae, Solveu. No oni e rei to emo s
bijednikom, bit e natezanja: odakle je doplivao, poznajete li ga, ne
poznajete li ga, vidjeli ste ga iva, niste ga vidjeli iva, tko gaje
izvukao, to se o njemu pria, onda da mu se sredi pogreb i vrag bi znao
to jo. Bacit u ga lijepo natrag u vodu, jadnika, neka pliva prema
Pouzteku.
To emo jo vidjeti, rekao je Solve i poao kui, u koralu kraj
seoskog imanja uzeo konja i otkaskao u Kis Vaganvi. Letio je na konju uz
Tisu, a kada je spazio utopljenika, raskomoenog u valovima rijeke pola
sata od Bekera, viknuo je: Ne tako brzo, prijatelju!
Za etvrt sata bio je u Kis Vaganviju u policijskoj stanici. Les na
Tisi, s tim je rijeima doao pred policajca koji je udobno sjedio kraj
konice. Dobro, rekao je ovaj i jo se udobnije ispruio pod
razgranatim, sjenovitim stablom. Ako je les, znai, ovjek se utopio.

Nita udno. Moda se govedo napilo i skliznule u vodu, ili se, budala,
iao kupati i namjerno iskuavati Gospoda koji ga nije
14' 211
nauio plivati, ili je glupana netko bacio u vodu. I to ima od svega
toga? Nabubrio je, zar ne?
Da, i te kako.
Znai, utopio se i ne moemo nego da ga izvuemo, proklet bio, ba mi se
pridrijemalo.
Nadstraar je ustao i uputio se gradonaelniku. Gospodine, rekao je, u
rajonu vam je utopljenik, poaljite opinskog pandura i grobara pod
branu.
Gospodine nadstraaru, ne bi li bilo bolje da ga poaljemo dalje? Imali
bismo mnogo dopisivanja s uredima. Ja bih morao pisati, vi biste morali
pisati, a u Pouzteku nemaju posla. Poslat emo ga, jadnika, u Pouztek.
Neka ga pandur samo malo odgurne trkljom u struju. Zato ga nisu uhvatili
u Bekeru, to nas briga za nj? Kad si ve doplivao dovde, plivaj u
Pouztek. Jao, to e se gradonaelnik ljutiti, pa poznajete ga, ne moe
vas smisliti jer ste mu sina zatvorili ovdje zbog tunjave. On uvijek
kae da ste bivol, gospodine strametre. I vidite, odjednom e imati les
u opini. Morat e pisati ovamo, onamo, doi e komisija, poludjet e od
toga, pa znate kako je nervozan. Sanjat e samo utopljenike, pseto jedno,
i postat e kost i koa.
Solve, koji je doao pogledati neugodnu predstavu Kisvaganana, tuan se
vratio u Beker, gdje je rekao Batorvju: Ipak su ga pustili dalje, prema
Pouzteku!
Ispod Pouzteka je selo Regenv. Kod mosta je utopljenik doao pod stup i
umalo nije izvuen, ali je pandur dobro znao to su Regenani uinili
Pouzteanima prije tri godine. Poslali su im na grbau tri ciganske
porodice s krivotvorenim dokumentima da pripadaju u Pouztek.
Les su odgurnuli i utopljenik je, okreui se u valovima kao potopljena
marva, plovio prema Regenu. U Regenu su ga opazila tri djearca, a kako
je svaki elio prvi javiti opinskom uredu, potukli su se, a dotle je
mrtvac ve plivao prema Szilagvju. Tamo su na mostu upravo doekivali
vrhovnog upana, gradi je bio ukraen kraljevskim bojama i utopljenik je
doplivao do mosta i u punom sjaju, uz praskanje dvaju topova i pjesmu
kolske djeice: Isten almeg a Magvar! Boe titi Madare!
212
Istodobno je na most stupio Fpipan. Vrijeme naprosto nije bilo pogodno
za izvlaenje utopljenika, a nije bilo ni u programu sveanog dana.
Foipan je mrtvaca opazio ve iz koije.
To je obina svinja, velemoni gospodine, odgovorio je gradonaelnik na
pitanje vrhovnog upana, to pliva rijekom, najobinija svinja koju je
snala nesrea. Nije se moglo sprijeiti da se ne utopi prije dolaska
najvelemoni-jega gospodina vrhovnoga kraljevskog stolnog nadupana.
Utopljenik je dakle plivao dalje prema Halmagvju, kamo je dospio nou, pa
nije opaen. Plivao je tako dalje, u Hajdu Boszermenv. U tom je gradu sa
20.000 stanovnika najmanje tisuu ljudi vidjelo les u valovima rijeke. U
takvu je gradu od onih tisuu ljudi barem petsto voljno izvlaiti bilo
koji les iz vode, jer dobivaju est kruna za svakog utopljenika, po
zakonu o stonoj kugi, to je donekle udno.
Osim toga, kakvo veselje kad se u hajdubesermenvj-skim novinama proita;
Janos Melek, ili Istvan Kervld ili Laj os Pucsar, ili slino, izvukli su
iz Tise les utopljenika.
Tako se dogodilo da ga je pedeset ljudi izvlailo kod gradskog mlina. Kad
su ga izvukli na obalu, zaprepateno su ustanovili da je rije o
ubojstvu, jer su umjesto ruku i nogu jadniku ostali samo batrljci. Na
lubanji su takoer bili vidljivi tragovi grozomornog zloina, samo je nos
bio lijepo ouvan, pa je svatko na prvi pogled vidio da je on idov.
Iznad nosa gledala su dva izbuljena, otvorena oka preminu-loga, kojemu je
na bradi ostalo neto dlaka, te se inilo kao da ga je nasilna smrt

snala upravo dok se brijao. Uostalom, evo strunog miljenja gradskog

fizika doktora ora, koji je izjavio da naeni les pripada oronulom
individuumu, po svemu sudei opsjednutom nekim oblikom ludila, a prema
obliku nosa i odreenim znakovima na spolovilu idovskog je porijekla,
mukarac. Po pokvarenom zubalu i drugim znacima moe mu biti izmeu 40 i
50 godina. Taj se oronuli individuum morao u napadaju ludila dugo
potucati po umi, ili je bio udak, jer je u njegovu elucu naeno mnogo
umske trave, savakane u smotuljke, zatim maho213
vina i umsko korijenje, to je sve dospjelo u eludac preminuloga jo za
njegova ivota. Prema sudu gradskog fizika preminuli je ubijen na vrlo
okrutan nain. Ustrijeljen je iz puke, takozvane medvjedovke velikoga
kalibra, a zatim mu je oderana koa s glave i odsjeene ake i stopala.
Nareena je sudska istraga i nije bilo nikakve sumnje da se ubojstvo
dogodilo u umama iznad Nagy Banvie, u onim opasnim dubravama. Izreena
je i pretpostavka da je jadni idov rtva seksualno nastrane osobe. Zatim
je obavljen pogreb, kojemu je prisustvovala itava idovska opina, a nad
grobom medvjeda odrao je rabin lijep, ganutljiv govor o tomu da je
svatko prah i da e se u prah pretvoriti. Meutim, tko pogubi duu
izraelsku, broji mu se kao da je pogubio itav svijet.
Deset godina nakon tog dogaaja, na samrtnikoj postelji, priznao je
stari Sikul Jorro u selu Akna Sugotatvju da je prije deset godina u umi
ubio idova i bacio ga u rijeku. Tako su na sudu u Hajdu Boszermenvju
napisali na spis o smrti nepoznatog ime Jorro, i ispod je vrhovni sudac
pripisao: fecit - poinio. Potom je dodao krii, da je Jorro ve mrtav,
i prekinuo istragu.
214
PIJUNSKE AFERE STRANKE
UMJERENOG NAPRETKA U
GRANICAMA ZAKONA
JEDAN DAN U REDAKCIJI EKE RIJEI
Ovime javno priznajem da me je Izvrni odbor Stranke umjerenog napretka u
granicama zakona poslao da kao pijun uem u redakciju dnevnika eka
rije i tamo istraim kako to zapravo Narodnosocijalistika stranka
stjee toliko pristaa. Morao sam dakle ui u redakciju sasvim
neupadljivo i preuzeti takav poloaj da ne izdam principe umjerenog
napretka u granicama zakona i da ne sudjelujem u narodnosocijalistikoj
politici. Najpogodnije mjesto u svakoj redakciji politikog lista odakle
ovjek moe pratiti kao iz skrovita sve politike poteze i trikove jest
mjesto lokalnog izvjestitelja. Kao lokalni izvjestitelj obrauje
ubojstva, slomljene noge i druge lijepe nesree, ali pri tom moe isto
tako lijepo pratiti to se dogaa oko tebe.
Priznajem, isprva sam se posve posvetio lokalnom izvjetavanju. Ako u
tijeku dana nema dovoljno pokuaja ubojstva, ozljeda i slinog, potrebno
je izmisliti neto to bi zanimalo itatelje. To su uglavnom meteori i
sline rijetke pojave na nebu koje se ne mogu kontrolirati, zbile se ili
ne.
Sjeam se da sam primjerice napisao ovu lokalnu vijest:
GOLEMI METEOR
Sino se pojavio na sjeverozapadnom nebu golemi meteor, u sreditu je bio
bijele boje, rubovi su mu bili ljubiasti, a itava pojava, koja je
trajala gotovo pet minuta, bila je popraena priguenim eksplozijama.
Postoji pretpostavka da je meteor pao negdje u Bavar-skoj.
217
Takve vijesti privlae itatelje. Odmah drugoga dana nakon objavljivanja
te vijesti dobili smo od profesora D. iz Tfebonje dulje pismo, u kojemu
pria da je idui kui oko dva u noi vidio na nebu neto u veliini
repatice treeg reda. Jadni profesor, ije smo ime i prezime naveli i
vijest objavili, nije pomislio da e tisue itatelja u ekoj pomisliti
o njemu da je vucibatina koja se u tako malom gradiu vraa kui tek u

dva u noi. On se predomislio i jadnik nam brzojavio da njegova zapaanja

ne objavljujemo, ali je ve bilo kasno, ve je bilo u slogu.
Dakle, ovjek bi svojim dobronamjernim vijestima vrlo esto uzrokovao
neprilike raznim osobama. Napisao sam primjerice vijest Adamiti na
Louensku, potaknut plemenitim nastojanjem da oivim sadraj dnevnih
vijesti. Napisao sam da su se u umama na Louensku pojavili goli ljudi,
pripadnici sekte adamita, koju su bili istrijebili jo Zika i Prokop
Holy. Da se djevojke i ene iz okolnih sela boje ii same u crkvu.
Zavrio sam: Sada ovisi samo o policiji i lugarima da to bre pronau
sjedite ili lanove te fanatine sekte.
Nisam znao da e jedan dini seljak iz oblinjeg sela imati neprilike
zbog te nevine vijesti.
Ima u ivotu ovjekovu trenutaka kad se nastoji na brzinu maknuti s ceste
u zaklon, da se djelomino skine i obavi veliku tjelesnu nudu. No to se
ne smije initi u vrijeme kad cjelokupno pandurstvo traga za adamitima.
Pronaao ga je naime jedan pandur u grmlju, pa je, prirodno, pomislio da
se seljak namjerava skinuti do koe, trati gol umom i sudjelovati u
adamitskim pobonostima. Sve se dodue objasnilo, ali jadnog seljaka
cijela okolica sumnjii da je tajni adamit a ne javni, pogotovu zato to
njegov sluga tvrdi da gazda ljeti, kad je vrue, spava sasvim gol.
218
GLAVNI UREDNIK EKE RIJEI JIRI PICHL
Kad je ve bilo rijei o Narodnosocijalistikoj stranci i ekoj rijei
gdje sam pratio prilike koje u stranci vla-daju, moram javnosti
podastrijeti Jifija Pichla, glavnog urednika eke rijei.
Priite blie, upravo poinje hranjenje.
Zatvoren je u prednjoj redakcijskoj sobi. Sjedi za redakcijskim stolom,
iza kojega se gubi njegov mali lik, navlai brkove i povlai dlake pod
valjama, mie nosnicama i uokolo njuka. Pri tom pogledava prema
vratima, isti cvikere a njegov mali, crveni jeziac pone nestrpljivo
palucati meu usnama. Jifi Pichl se oblizuje. Upravo onako kako to rade
zvijeri kad ekaju plijen. Pri tom im se jei dlaka na hrptu u valovitim
trzajima. Pichl bi takoer elio najeiti dlaku, ali se uhvati za glavu i
razoarano spusti ruku. Ostaje mu samo mogunost da se protegne, to
uini elegantnim pokretom, pa skoi sa stolice i pone capkati ukrug po
prostoriji glavnog urednika.
Njegov je poloaj sve oajniji, usne koljke mu se uspravljuju, Pichl
njuka. Ne, to opet nije bio efrna. Koraci u prizemlju su se stiali, a
efrna ne dolazi. Zaista grozno kad efrna, taj savreni redakcijski
sluga, ne dolazi s veerom. A ipak mu je Pichl rekao i naglasio: Brate
efrna, ii e do Chmela po neto za mene, evo ti kruna i kupi mi neto
posebno, to ... pa sam izaberi, zna ti . . .
I efrna je nestao uz uvjeravanje da e sve obaviti po naredbi. Iz druge
prostorije proviri kroz vrata brat Hanzli219
ek, urednik pokrajinskih i organizacijskih vijesti, i pita: uj, Pichl,
da ono o ciglarskom majstoru napiem jako bezobrazno?
Hanzli, samo ti to napii kako hoe! odgovara Pichl i opet cupka okolo
naokolo. Kako da sada misli na to da li treba neto napisati pristojno
ili bezobrazno. U tom posveenom trenutku kad eka veeru briga njega za
list, fuka mu se za Narodnosocijalistiku stranku, njegove misli prate
slugu efrnu: u duhu vidi kako majuni efrna prolazi kroz bazar Kod
zlatne guske i kako svraa u toionicu u bazaru i pije malo pivo
zabrinuto govorei: Ali brzo, idem bratu Pichlu po veeru!
Prati ga dalje, dok efrna briljivo prelazi preko ceste na Vaclavskom
trgu, kako na drugoj strani upada za ank tamo gdje je Ilusion i
savjesno izjavljuje: Natoite mi na brzinu malo pivo, idem bratu Pichlu
po veeru.
Ide za njim dalje, vidi ga kako opet prelazi na drugu stranu Vaclavskog
trga, pa u Jindfisku do jarko rasvijetljenog duana iz kojega izlazi

mirisan dim to se die prema nebesima, u obliku vijenca kobasica i tako

lebdi aureola iznad firme Chmel - suhomesnata roba. I vidi kako efrna
ulazi.
Njegov mali lik nestaje u bujici ljudi ispred pulta i efrna ve izlazi
sa zamotuljkom, na smeem papiru kojega se naziru masne mrlje. I opet se
sve ponavlja redom, najprije toionica Ilusion, onda ank u bazaru Kod
zlatne guske i posvuda besprijekorno savjesno kae: Brzo mi natoite
malo pivo, nosim veeru, brat Pichl je ve gladan!
A sada ve tri uza stepenice, otvara vrata i stane pred brata Pichla . .
. Uto privienje nestaje. Jifi Pichl je opet sam u svojoj sobi. Tiina
vlada na hodniku, do brata Pichla dopire samo monotoni zvuk tiskarskih
strojeva iz pokrajnih prostorija. Jifi Pichl opet sjeda za stol i zariva
elo u dlanove.
Jifi Pichl razmilja. To mu se dogaa jedanput na dan. Naravno, ne
razmilja o narodnosocijalistikom dravo-pravnom stajalitu, ni o
kompromisu s mladoesima, ni o
220
socijalistikoj demokraciji. U ovo vrijeme za njega su sve borbe i ideje
sporedne. Misli samo na to to e mu efrna donijeti za veeru, jer mu je
rekao: Zna, brate efrna, donesi mi neto posebno, to vidi tamo.
I napokon je efrna tu. Pichl mu ide u susret uarenih oiju: Dakle, to
li si mi posebno donio, brate efrnice? efrna lupne petama i vrstim,
tihim glasom izjavi: Koba-sice, brate Pichl!
221
REDAKCIJSKI SLUGA SEFRNA
Kao pijun Stranke umjerenog napretka u granicama zakona za vrijeme svoga
boravka u ekoj rijei stekao sam ovo iskustvo: i stranka koja ima u
programu jednakost svih ljudi, parolu jednakost, sloboda, bratstvo, ima
svoje sluge. Izvrni odbor Narodnosocijalistike stranke ima slugu
Svobodu, a redakcija stranake eke rijei ima slugu efrnu.
Da je efrna samo za pola glave manji, mogao bi smjelo nastupati kao
liliputanac. Usprkos tomu zna predstavljati stranku kako prilii, vie
nego neki grmalj, i gdje se god pojavi njegova majuna figura s bradom
crnom kao ugljen, uzgajanom u stilu Napoleona III, i gdje god zablistaju
njegove male crne oi, tamo sigurno ulazi narodnosocijali-stiki duh. Jer
se svuda uje rije brate.
Brat efrna poznaje samo jedno oslovljavanje, najuzvi-enije i najljepe,
upravo onaj velianstveni peti pade brate. Ta je rije toliko srasla s
njegovim biem da je ne zaboravlja ni kad se razljuti, pa uzvikne:
Brate, ti si govedo! I bilo tko da doe u redakciju eke rijei, da
trai to trai, da doe recimo i policijski komesar tragajui za
konfisciranim primjercima, efrna e mu se obratiti uljudnim pitanjem:
eli li neto, brate?
Sjeam se da je jednom u urednitvo eke rijei doao eksministar
Praek i tada mu je efrna priao, pokazao na stolicu i rekao Sjedni,
brate Praeku!
U vrijeme kad se pregovaralo o kompromisu s mladoe-sima poslan je
doktoru Kramaru s nekim papirom. U
222
Narodnim novinama svakoga je pito: Brate, gdje je brat Kramar?
Napokon ga je naao i predajui mu dokument rekao je prijateljski: Evo,
nosim ti, brate Kramaru, neto od brae iz 'eke rijeci'.
Jednom je bio uhapen za vrijeme nekih demonstracija protiv Nijemaca, a
kad mu je policijski komesar odrapio kaznu od tri dana zatvora, naklonio
se i rekao: Hvala ti, brate!
Ovaj posljednji dogaaj dobro pristaje uz ono to se govori o
Narodnosocijalistikoj stranci koja ima pristae u svim drutvenim
slojevima, i to: Brat te hvata, bratti sudi, brat te vjea. Pomonici
krvnika Wohlschlagera su iskreni pristae Narodnosocijalistike stranke.

Dakle rije brat igra veliku ulogu u efrninu ivotu. On posvuda

propagira tu plemenitu rije i ne poznajem iskrenijeg narodnog
socijalista od brata Sefrne. Tko je ikad u gostionici ili restauraciji
pratio njegove politike razgovore, zacijelo se zaudio kad je iz
njegovih usta zauo onu muevnu reenicu da je Isus Krist bio socijalist.
Meutim, inae, osim Krista, idove ne voli jer dosad nije vidio da neki
idov nosi crveni karanfil osim kada mu narodnosoci-jalistika omladina
kani razbiti prozore.
Osim narodnih socijalista, Krista Gospoda, kojega voli dvostruko jer je
starokatolik i narodni socijalist (premda tvrdi da je postao starokatolik
zbog vina, jer oni prieuju na oba naina), najvie voli Srbijance.
Toliko da je jednom ak izdao svoju nacionalnost i na izlobi svirao u
srpskoj nonji sa srpskim sastavom koji se sastojao od osam Ceha i jednog
nepatvorenog Srbijanca, kapelnika.
Takoer govori da je najljepe doba u njegovu ivotu bilo kada je glumio
Srbijanca. I poblie to objanjava strahovitim brojem krigla piva, jer
pivo je njegov drugi ideal. Prvi ideal je eka drava s ekim kraljem.
A kako to da publika nije otkrila da niste Srbijanac? pitao sam ga
jednom.
Mi smo govorili srpski meusobno.
Pa niste znali srpski.
223
Jasno da nismo, brate, odgovorio je efrna. Mi smo samo drukije
izgovarali eki, s drugim naglascima, a umjesto 'h' stavljali smo 'g'.
Da vidi u Zbraslavi, na kotarskoj izlobi, to su izvodili veterani. Kad
su traili neku eku pjesmicu, odsvirali smo im Goro, goro visoka si,
oni su plakali od sree a pivo je teklo potocima i, eto, u Zbraslavu nas
je toga dana otilo devet Srbijanaca, a vratilo se devet eha. Jer onaj
jedini Srbijanac meu nama toliko se napio da je takoer govorio eki.
Inae, osim to se prodavao za Srbijanca, efrna je vrlo skromne naravi,
i zna biti zahvalan. Dvaput sam ga poveo sa sobom u Narodni dom, a kako
se efrna rado slui usporedbama iz eke povijesti, poslije je govorio:
kada idemo u Narodni dom izgledamo kao kralj Vaclav i njegov krvnik.
224
ENSKI PSEUDONIM
U nae je drutvo dolazio enski pseudonim. Nitko nije imao pojma je li
taj mukarac ena, ili ta ena mukarac. Toliko je zapetljano da se u
tomu ne snalaze ni u jednoj redakciji. Sigurno je samo to da postoji
tajanstveno bie koje pie razne priloge, veinom glupe brbljarije, i
drugo, stvarno bie, koje to raznosi po redakcijama. Dakle, u redakcijama
se pojavi visoka, elegantna dama primamljivih oblina, iskriavih oiju,
priblii se uredniku s onim draesnim smijekom pod kojim bi se rastopio
i Augustin Eugen Muik.
Nesretni urednik se mekolji u stolici, sav blaen se rastapa i kae:
Milostiva, ime mogu bit na usluzi? Uope svi su u redakciji vrlo
prijazni, takav posjet ugodno djeluje na urednika, maltene skakue oko
nje, trlja ruke, obie damu da je vidi itavu, smijei se kao vojnik kada
stavite pred njega zdjelu krvavica . . .
Tako se uvijek ponaa na primjer glavni urednik eke rijei Pichl;
skakue, hopsa, njegov sitni lik sjaji, iz usta mu izlazi: milostiva
gospoo, izvolite milostiva, zaista mi je drago, jako se veselim,
naravno, sigurno, pobrinut u se, potrudit u se, budite sigurni,
milostiva, o izvol'te, izvol'te, bit u beskrajno sretan, odmah emo to
sloiti, vrlo rado, vrlo, drago mi je bilo - prti mu iz usta kao lavina;
da ovako govori na narodnim skupovima, mogao je odavno biti poslanik, ali
tamo zamuckuje kao priklan -naravno, birai nisu lijepa dama koja donosi
prilog za list -ali kad je milostiva okrugla, je l', Jin Pichl,
svjetlucaju ti
15
Povijest stranke 225

oice pod cvikerom kao maoru, mekolji se i bacaka kao riba u mrei!
Jednako kao Jin Pichl i dobriina Muik, ponaa se veina urednika prema
elegantnim, lijepim, nasmijuljenim damama. I sada zamislite da zaista
lijepa dama to se potuca po redakcijama i ponaa sa stanovitom dozom
neposrednosti fino umotanom u koketeriju, jednostavno doe, nasmijei
se, preda uredniku svoje rukopise i kae: ini mi se da su moji tekstovi
prejaki, pa se sluim mukim pseudonimom.
Kako to zna lijepo rei: prejaki a slabiji su od bilo ega drugoga,
jaki su samo smijeci to prate predavanje tekstova u urednikove ruke.
Naravno, ne ostaje samo na smijeku, takva ena se sasvim prijateljski
rukuje s urednikom i kadra je da mu se ponudi dokraja, naime da e mu
redigirati tekstove koji su stigli u redakciju i da e mu rei to
odgovara i to da se baci. Da e ih ponijeti kui i tamo izabrati. Pri
tom lae da se sve prai: da je slobodna, da ivi od knjievnog rada, i
boe moj, tako je mlada i ima tako staru mamicu - a godine prolaze i ona
je jo uvijek mlada, mamica, prirodno, stari, a ona nosi u redakcije sve
vie rukopisa, njeni tekstovi s mukim pseudonimom svi su kao na isti
kalup, polako se vraa starijim priama koje su prije mnogo godina pisali
drugi autori i odjednom posegne za crticama iz ureda; premda svatko zna
da ta dama ne radi u uredu, ima i detalja koji odgovaraju zbilji i
istini; i odjednom se otkrije da je godinama lagala, da je sve pisao
njezin mu - i ta se pojava zove enski pseudonim.
Jedan takav primjerak poznavala je Stranka umjerenog napretka u granicama
zakona, kao to su ruski revolucionari poznavali Gaponea. Da ne bude
sumnji koga se tie ovo poglavlje, prisiljen sam izjaviti da se ovo
poglavlje nikako ne tie Joe Kratochvilove.
226
AICA CRNE KAVE
Napeta drama kabareta Stranke umjerenog napretka u granicama zakona
Na scenu ulazi kapucin i sjeda za kavanski stoli. Tromi-nutna tiina.
Konano kapucin vikne prema kavanskoj kuhinji, nakon to pogleda na sat i
vidi da su prole tri minute tiine:
Dajte mi aicu te kave crne samo, zaboga, ne kapuciner, jer kakvoe vie
nema prave, dakle, hoete ili neete . . .?
Nakon nekog vremena:
Ovako vie ne moe. Ve tu sjedim poprilino, stotinu grenih misli imam,
u takve kavane dolaze cure, oprosti, boe, to to i znam. Zasad da crnu
kavu dobijem a to e poslije biti, ne mislim poslije u da otkrijem.
Hoe li stii, ili ne?
Nakon nekog vremena:
Ovako vie ne moe. Priekat u jer strpljivost jedna je od vrlina, zar
ne? a ako ti dade tko po njuci,
i5- 227
kao dobar kranin rei e: Priekaj dok ustanem, molim te, pa e jo
jednom lupit me. Pa to je uas, nitko ne dolazi, ve deset minuta tu
visim, i vrlo se, vjerujte, udim . . .
Ide prema vratima kuhinje i vie: Molim, to je s tom kavom?
Opet sjedne (malo poslije):
Nije nita, dobro vidim, urlati se vie stidim, jer boji se sluga ne
smije derati od gladi, ei moe krepati, pa eli li crnu kavu ili
bijelu, u neprilici uvijek mora ponizno imat mirno lice, nasmijeeno.
(Vie):
Hoete li, ili neete? Ovako vie ne moete!
(Tiina)
Nije se ni noga pomakla,
valjda je cura zaspala.
idem dalje, postoji valjda kavana ina,
uljudnije e primiti redovnika kapucina.
(Odgurne stolicu i izae kroz kavanska vrata. Nakon njegova odlaska
pojavi se pospani konobar.)

Konobar:
Stolica je odgurnula, gle! asti mi potene,
228
netko je bio, valjda je to htio,
trebao je vikati, ako je to htio.
I stol je odgurnuo,
tako je, netko je bio,
pa je otprhnuo,
a ovjek za njim pospremiti mora,
biti konobar prava je mora.
Odmah mi se inilo kad sam drijemao
da imamo gosta,
u snu sam uo, kad sam drijemao,
da mu je ekanja dosta.
Takav je ivot, odmora nema,
raditi kao ivotinja nijema,
gore od krave, konja iP vola,
nita nije naruio, otiao od stola,
ovjek za njim pospremiti mora,
za konobara ivot je mora.
Sada u lijepo sjesti kraj pei,
kad netko doe, ja u dotei.
(Ide u kuhinju)
(S ulice ue u kavanu mlada, neiskusna djevojka, poloi rukovet ljiljana
na stol i sjedne):
Umorna sam, htio mi je oduzeti ast,
zove se Hynek, potjee iz Kolina,
ja sam Hromadkova, jo nevina,
po svemu je bio manijak,
izgledao je vrlo jak,
elio mi je oduzeti ast,
jer je rekao: Mogu li vas otpratiti,
ne smijete sama etati,
pritom me je stao gledati
tako da sam morala poniknuti,
kao gips sam problijedjela,
jer je gledao moja njedra bijela,
ree da je Hynek iz Kolina,
229
zar ne vidje da sam nevina; da sam seosko djevoje, koje u Pragu eli
posla nai, i asnu vezu sklopiti, to valjda ne moram tajiti. Da me je i
zaveo, pred oltar me ne bi odveo. Sada u crnu kavu popiti, jer moram
udove okrijepiti imam samo krunu u depu.
(Vie):
Dajte mi crnu kavu!
(Nakon nekog vremena):
Ovdje je tiho kao u crkvi,
nitko ne dolazi s kavom . . .
Siroe sam, majka u grobu drijema,
tu nemaju pe, zato je zima,
oca ne poznajem, pobjee majci u tuinu,
za njima oboma nosim crninu . . .
(Plae - plaljivo):
Ah! dajte mi kavu da se okrijepim,
da odavde otrim,
posao moram pronai hitno
obeanje majci za me je bitno,
jer kad je umirala, tiho je apnula;
Moli, djevo, mora puno raditi
i nemoj grenim strastima ivot kratiti.

(Vie):
to je s tom kavom, nemam vremena, ekam tu ve vie od sat vremena . . .
230
(Za sebe):
Taj svodnik bjee iz Kolina.
(Pauza. Vie prema vratima):
Gdje je ta kava, molim, kavica,
mislite da sirota djevica
ne uri, valjda vam se ini
da imam vremena jer sam siroe,
pa to je doista da ovjek proplae,
ili nisam neka dama,
dama bi kavu skuhala sama,
i ne bi morala ekati kad e vama biti volja . . .
(Ustane i vie):
to je s tom kavom?
(Sjedne):
Niste mi je donijeli dosad, ah, siroe ima tunu sudbu, ne mogu ekati,
moram poi valjda u drugdje sreu nai.
(Odgurne stol i odlazi, zaboravi ljiljane na stolu. Nakon njezina odlaska
pojavi se konobar, protrlja oi):
Nisam se varao, netko je bio, na prvi se pogled moe vidjeti, taj se
drznik mora stidjeti. Kad pristojan ovjek nekamo ude, iz lokala
pristojno i izae, stol dovede u red, stolicu privue, to se zove
gospodin pristojan. Ali da odgurne stolicu, i ostavi, to moe samo
grubijan.
231
Poslije uljivoga gosta koji nita ne narui
da jo valjda pospremam,
ne pada mi na pamet,
pa ja sam drag sebi sam.
Pustit u neka bude ovako, neu se
ubiti od posla, da letim kao ptica,
svakog nevaljalca sluim,
svaku barabu dvorim,
a on tu zaboravi cvijee,
uznemirit e me, ako se vrati,
a tko e te muke da mi naplati.
Lijepo drijemam - to u s buketom,
izbacit u ga, i kraj pei
otii u malo lei.
Ide prema vratima to vode na ulicu, baci ljiljane i vrati se u kuhinju.
Nakon njegova odlaska doe profesor Masa-ryk. Objesi eir o vjealicu,
skine s vjealice list Vrijeme i sjedne za stol. Tiho kae prema
vratima kuhinje:
Crnu kavu, molim jednu alicu, ali bez eera, molim.
(Glasnije):
Da, bez eera! Pa u ekom ivotu
ima previe slatkia, kako Machar pjeva,
i stoga bez eera, taj napitak ist
smije piti realist,
i bez ruma, jer opijanje kodi,
i na svijet trijezno gledati
pravi realist mora znati.
(Gleda u novine, nakon nekog vremena pogleda prazan stol):
Ako sam popio, ne moram dalje sjediti.
(Vie): Da platim!
232
(Malo eka.)

Ako nitko ne dolazi, stavit u novac na stol i poi dalje, etati, u kavi
toj bjee puno cikorije na to bih se mogao zakleti.
(Stavi novac na stol i ode. Dolazi konobar):
Zaudo, opet je netko bio,
novac na stolu ostavio,
udno i neobjanjivo,
zato i zbog ega?
U snu ujem rijei: Da platim!
i dok se probudim i ovamo vratim,
gosta nema, pa ne znam ni sam,
da li to bjee zbilja u" san.
Zato je platio i zbog ega,
to nek' brine njega,
sve sami problemi, trud i brige,
najbolje da se rijeim svega.
A ipak, rado bih prodrijemao . . .
(Skuplja novac sa stola i brie prainu):
Ve bi trebalo malo mira, teta,
im izaem odavde, netko doe i smeta,
da oko njega skaem,
Izvolite, to elite! viem.
To je bogu plakati.
Sada u malo pridrijemati,
neka me san krijepi kraj pei
odlazim malo prilei.
(Dolazi Quido Maria Vyskoil. Stoji kraj stola):
Ouido sam Maria i uz to i Vvskoil, iz Pfibrame sam, i lan Maja,
233
lijepa sam bajka, ja bajka sam sam,
velik sam pjesnik ljubavnih romansa,
Quido sam Maria iz Vvskoila roda,
i kavu elim, elim crnu kavu,
ujete, kavu traim sad, tu kavu crnu
kao ugljen u ugljenokopu, gdje gnomi . . .
pa, neemo duljiti, donesite kavu.
Vi je ne nosite kad pjesnik za njom ezne?
Vi ne brzate s privlanim moka-arom,
iz pustinja Arabije, s kraljicom i eunusima,
ili ... to brbljam, elim kavu, kavu elim.
Hoe li biti ili nee, zato ne donosite
alicu crne kave, ili spavate, ili ne kuhate?
Otii u, ja, Quido Maria,
koji iz Pfibrame je iz roda Vvskoila,
ovdje je posjetnica, stavljam je na stol, i odlazim
gordo odlazim, opet blie umjetnosti, prema
zvijezdama, ve idem, ve otvaram vrata,
ve sam vani.
(ha vrata):
Ve sam na ulici, ve . . .
Konobar:
Naravno, opet nikoga nema, posjetnicu je ostavio na stolu, . . .
(trga posjetnicu):
neki Isus Marija,
neka ga vrag odnese.
Sada u na klupu lei,
nek samo netko doe! Ne miem se od pei!
(Odlazi.)
(Zastor se sputa.) 234
OUIDO MARIA VVSKOIL ZVAN TAKOER ISUS MARIJA VYSKOIL

Budui da se u kabaretu Stranke umjerenog napretka u granicama zakona

vrlo mnogo i esto govorilo i pjevalo i sviralo o Quidu Mariji Vvskoilu,
vrijeme je da ga predstavimo. Dakle, tko je taj ovjek, kakve su mu
tenje i slino.
Tenje su mu sasvim plemenite. U ekoj nam je zapravo dugo nedostajala
neka spisateljica ili pisac koji bi pisao tako kako u Njemakoj piu ona
enski profinjena bia koja moraju po svaku cijenu u svoje romanie i
novele staviti lik princeze i djelo odjenuti u bajkovito ruho, i, kao to
u nekom receptu u Kuharici pie: Ubaci tri umanca, moraju postupiti
prema receptu: Ubaci siromanog, ali plemenitog nesretno zaljubljenog
mladia. Tako su pisale Schwarzova, Marlittova, Flygare-Carle-nova,
spisateljice s kojima se bio sprdao ve Jan Neruda, a danas kod nas pie
isto tako, ako ne gore, Quido Maria Vvskoil.
On je proet tenjom da ekom narodu dade djela sline snage u izvornom
obliku i sjajno u tome uspijeva. Njegovih srcedrapateljnih pria svake
godine izlazi tusta i trna i uvijek imaju naslove kao na primjer: Vila s
plani-na, Patuljak u planinama, i druge zabavne naslove. On postupa prema
provjerenom receptu: Uzmi curu, pogledaj je li lijepa i objavi itaocima
kakva je ona princeza, onda uhvati siromanog mladia, pogledaj je li
plemenit i pusti oboje - bogatu curu i siromanog momka - da budu jedno
pokraj drugoga na karticama papira dok ne osjeti da je vrijeme da ubaci
meu njih imunog plemia. Onda uzmi oca i majku te cure i njima omotaj
itavu priu i pusti
235
mladia da strada, moe ga baciti u vodu, onda izvuci djevu iz zamka i
objesi ih skupa na brezu, na sunanoj livadi kraj dvorca.
Naravno, ovo je sasvim jednostavan recept. Jednostav-nom promjenom likova
moe stvoriti drugu priu. Umjesto plemia ubaci umara i umarovu
ker, ili umarevu ker i siromanoga seoskog momka, ili umarov sin ili
u ovom sluaju bolje lugarov, student, upoznaje ker vlasnika seoskog
imanja, a ako je ovjek dobre volje, sve moe zavriti time to se on
vraa nakon mnogo godina iz inozemstva kao inenjer i vlasnik tvornice,
i otkrije da je barun koji je udvarao keri veleposjednika osiromaio, pa
se enidbom kani pomoi.
To su mustre prema kojima radi Quido Maria Vvskoil, ija je stvarna
zasluga da previe ne istee ivce radoznalih italaca i ne ljuti ih, jer
im ovjek proita prvi nastavak rada Quida Marije Vvskoila, odmah
pomisli: Da, ovo dvoje e se vjenati, ili Taj e se objesiti, jer
ve u prvom nastavku ita reenicu: Mladi mukarac je pogledao prema
snanoj hrastovoj grani u parku dvorca.
Openito, onaj tko ita ono to pie Ouido Maria Vvskoil, lien je brige
da u romanima i novelama u stilu Srebrnog pauna (upozoravamo gospodina
Vyskoila da je srebrnog pauna pobrkao sa srebrnim fazanom ili bolje s
mongolskim fazanom) trai uope neku misao. Time naravno ne elim rei da
Quido Maria Vvskoil ne razmilja, to nije istina, jer on misli da su
njegovi radovi ukras eke literature. Ali prilino tuan ukras, kao rue
od papira na seoskom godinjem sajmu u dvorani. I one se dobro i vide i
na mnogo mjesta, kao i ime Ouido Maria Vvskoil.
Ouido Maria tvrdi za sebe da je pjesnik. To je sveta istina. Jednom sam
itao u njegovu romanu ovakav lijepi opis prirode: Zelenim zrakama
suneva ara potaknuti, leptiri u zlatasto-ljubiastim bojama sjedali su
zujei na jarkocrvene cvjetove u gredici maslaaka, dok je srebrni glas
zvonia tutnjavim zvucima najavljivao blizinu veernje mise. Podnevno
sunce je grijalo sve neumoljivije i ve je
236
jedva prodiralo kroz tamne, crne oblake dok se mjesec pojavio na istonom
nebu kao crveno-plava usta Ijutitog zmaja.
Pria se da je Quido Maria Vvskoil u viim razredima gimnazije uvijek
dobivao nedovoljnu ocjenu iz opisa pri-rode. Ali tada je hrabri Quido

Maria Vvskoil rekao sebi: to, ja da dobivam nedovoljan, a moji

literarni sastavi da nita ne vrijede? To emo jo vidjeti!
I postao je ekim piscem. Jo neto to moe osvijetliti prijateljski
odnos Vvskoila prema narodu: njegovo pravo ime je Kleofa. Quido Maria
je sebi nadjenuo sam, da ne bi vrijealo narod.
237
PELANTOVA AFERA
Ve smo spomenuli da je Karei Pelant bio lan stranke. Pitajte bilo koju
bakicu, pretplatnicu Svetog Vojtecha, Kria ili Marije za ime
Pelant i bakica e se prekriiti, mrcnuti i viknuti da se ve dugo moli
za duu toga razbojnika. On ne vjeruje u Boga, a u to se doba upravo
spremao na put u Ameriku kako bi pokrtene Indijance opet nagovorio da
ne vjeruju u teko steenoga Gospoda. Za takvu stvar je dobio novac od
Slobodne misli koja je upravo tada bila vrlo cijenjena, jer se ovdje
odravao kongres Slobodne misli spojen s onom lijepom aferom slobodnomislilake procesije, na elu koje su koraali Pelant, Loskot, Bartoek i
Julius Mvslik. U to je doba katoliki narod napredovao u velikoj
procesiji prema Hradanima da izrazi potovanje nadbiskupu. Bila je to
procesija starih baba i djedica, ministranata i crkvenjaka. Sipljivim
glasiima pjevali su Tebe Boga hvalimo. Procesiju je pratilo 400
policajaca. Vidio sam jednoga koji se, hodajui uz povorku, u svojoj
dobroti zaboravio i pjevao: Tebe Boga hvalimo; hodalo je s njima i
30.000 ostalog naroda koji je pjevao anarhistike pjesme i vikao: Slava
nebeskim kozama! A hrabre katolike babe su im prijetile kiobranima
pod zatitom policije, dok nije na uglu Ferdinandove avenije jedan mladi
policijski inovnik, koji je mislio da babe prijete njemu, naredio da se
povorka raspri. To su iskoristili protivnici Gospoda i umijeali se medu
pobone due, pa burno protestirali protiv ponaanja policije i vikali:
Povorka do Nadbiskupske palae je doputena! I tako se povorka opet
formirala. Samo sada vie nisu
238
hodali vjernici odvojeno od nevjernika, nego su nevjernici uhvatili stare
babe i djedice pod ruku i uz pjesmu Crvene zastave stupali prema
Nadbiskupskoj palai na Hrada-nima.
Ja sam osobno vukao crkvenjaka Svetog tefana. Djedica je glasno molio
Oena, a kad smo doli do Karlova mosta u dreeoj gomili iz koje su se
uli uzvici: Dolje crkva! mislio je da je kucnuo as i zatresao se kao
jasika, jer je pretpostavljao da emo sada sve pobacati u rijeku, poput
svetog Jana Nepomuckoga. Pelant je pokupio jednu staru frajlu s golemim
kriem na grudima, treoretkinju reda Dominikanske rue i nagovarao je
da istupi iz crkve, a treoretkinja je pitala: Ljudi, ovaj nevjernik me
stalno pipka!
Onda je razularena gomila uz strahovito urlanje protiv crkvenih pjesama
prola kroz Nerudinu ulicu, razlila se ispred Nadbiskupske palae i
odjednom zautjela, jer gomila ponekad zna biti humorist. I tada su stare
bake, crkvenjaci i lanovi Marijine kongregacije, raspreni meu tim
gnjusnim ljudima kao lopoi po smrdljivoj bari, digli glave prema
Nadbiskupskoj palai i trgom ispred Kraljevskoga dvorca zaorila je
papinska himna. Tako je bilo u programu. Pjevanje je trebalo biti znak za
nadbiskupa da se izvue iz skrovita iza zavjese i izae na balkon.
Uinio je to; im se, meutim, taj dobri pastir pojavio na balkonu,
zaulo se gromoglasno: Fuj!, a nadbiskup je blagoslovio gomilu koja je
odjednom poela pjevati Crvenu zastavu. U tom kaosu zauo se pitavi
glas jadne frajle treoretkinje koja se suznih oiju zagledala u svijetao
lik Eminencije i vrisnula: Milostivi gospodine, on me tipa! Ujedno se
zauo Pelantov glas: Graani, to nije istina! Onda su upali policajci
na konjima i poeli rastjerivati gomilu. Bez milosti su progonili
svakoga, vjerovao u Boga ili ne vjerovao, a udnom igrom sudbine uhapeno
je petnaest ljudi, mahom lanova Marijine kongregacije, i bilo je
ganutljivo gledati kako muenici predano koraaju opkoljeni policajcima,

prema policijskoj stanici. Na elu te povorke muenika bio je ovjek koji

je itav svoj ivot
239
posvetio borbi za spas katolike vjere, a kojega su dva policajca morala
drati za ovratnik, premda je pjevao: Tebe Boga hvalimo, a panduri mu
govorili. Gospoda hvalite kod kue, ne ovdje, ovdje nam se nemojte
derati. Onda se dolje, ispod Hradana, povorka opet okupila, Pelant je u
opoj guvi izgubio damu; dio vjernika je, voen pobonom duom, nakon
strahovitih muka doao u Tynski hram na Staromjesnom trgu i tamo boravio
u molitvama, kadli se poeo iriti strahoviti smrad. Pobonost je
preki-nuta, jer je netko razbacao medu prisutne gomilu smrdlji-vih
kuglica. eh je napisao da je to uinio Pelant. To je bila Pelantova
afera.
240
KAKO JE GOSPODIN KARAUS POSTAO ALKOHOLIAROM
Gospodin Karaus je bio vrhovni inspektor jednog osiguravajueg zavoda za
ivot i smrt. S velikom slasti govorio je u naem drutvu kako bi bilo
lijepo da bukne epidemija. Ili rat. Pri tom je pio soda-vodu jer je bio
aktivan lan udruenja apstinenata, pretplatio se na Kroftin asopis
Prijatelj prirode a njegov najvei uitak bio je prianje o itavim
narodima koji ive od biljne hrane, piju vodu, a pojedinci doivljavaju
tako visoku starost da su na primjer na Novom Zelandu Englezi nali neku
staricu od 180 godina koja ivi do dana dananjega, a ve je prolo
prilino godina otkad su je nali. Savjetovao nam je i da se hranimo
suenim bananama, koje je Palacky navodno nazvao hranom budunosti,
premda stvari stoje ovako:
Izdava Prijatelja prirode Krofta na Smichovu neko je jeftino otkupio
veliku zalihu banana, djelomino ve natrulih, sprio ih, stavio u izlog
svoga duana i iznad njega zakucao natpis: Ovo su suene banane o kojima
je Palacky, otac naroda, rekao da e postati hranom budunosti. Dakle,
to nije rekao Palacky, nego gospodin Krofta, ali gospodin Karaus je
insistirao na tome.
Ispijao bi meu nama Kod zlatne litre jednu soda-vodu za drugom i
priao o tetnosti alkohola. Jednom je ak donio veliku laternu magiku i
na bijelom zidu projicirao jetru i eludac alkoholiara. Uz to je odrao
predavanje kako alkohol djeluje na mozak i na itavo ljudsko drutvo.
Zamislite, govorio je, veina nastranih tipova, ubojica, laljivaca,
lopova, ocoubojica, razbojnika, palikua, meunarodnih varalica, pijuna,
baraba, krivotvoritelja
16
Povijest stranke 241
pila je na dan prosjeno vie od tri krigla piva. Osim toga svi ti ljudi,
izopeni iz ljudskog drutva, od vremena do vremena pili su rakiju,
pijuckali ala, konjak ili komovicu, opijali se vinom i zavrili na
vjealima ili u tamnici. Ve sveti Ivan Zlatousti kae: Tko e, ah, tko
e, jao, tko aliti. Onaj tko za vinom sjedi i drui se s pijancima.' I
stoga ja pijem samo soda-vodu.
To posljednje predavanje odrao je u petak, a kad srno se u subotu
sastali i kad je k nama stigao gospodin Karaus pa kao obino naruio
soda-vodu, prijatelj Mahen je ustao i rekao gostioniaru: Gospodine
Pergler, odnesite vodu i dajte ovom gospodinu ovdje pivo.
Nikada! uzviknuo je inspektor Karaus.
Onda ste u roku od tri mjeseca u mrtvanici, rekao mu je ledeno dr
karda.
Oprostite!
to oprostite, rekao je doktor karda, zar niste itali u novinama?
Ja ne itam novine.
Onda ste izgubljeni, ovjee, objasnio je Mahen.
Koliko dugo pijete soda-vodu? upitao je doktor karda.
Petnaest godina, odgovorio je gospodin Karaus oz-biljno.

Pa, nije jo sve izgubljeno, gospodine inspektore, jer znanstveno je

dokazano prije nekoliko dana da soda-voda sadri arsen jer se ugljina
kiselina dobiva iz vapnenca; svi vapnenci bilo koje sorte sadre arsen. A
znadete li to je isti arsen?
Isuse i Marijo! viknuo je gospodin inspektor.
Nemojte govoriti Isuse i Marijo prije nego to skoite. U jednoj sodavodi naravno nema puno arsena, odnosno otrova, ali ako se pije redovito,
nastaje dugotrajno trovanje arsenom, srce prestane kucati i vi se
uguite. Tek obdukcijom se otkrije da nije bila kap, nego otrovanje
arsenom. Slina smrt uslijed guenja nastaje pri otrovanju ivotinjskim
otrovom, kad vas ujede ridovka, i jedini spas je
242
trenutano ispijanje velike koliine alkohola. U takvu se sluaju obino
propisuje pola litre konjaka.
Dajte ovamo pola litre konjaka! viknuo je inspektor Karaus.
Doktor karda je zadrao njegovu ruku. Ne moe odjedanput, rekao je,
za poetak ne smijete piti konjak, nego samo umjerene koliine alkohola
u obliku piva, i to prvi krigl odjednom, drugi za deset minuta i trei
tek nakon etvrt sata. Do dva ujutro Karaus ih je popio petnaest.
Tako je gospodin Karaus postao alkoholiarom i od tada vjernim pristaom
Stranke umjerenog napretka u gra-nicama zakona.
243
PERSEKUCIJA LANA NOVE STRANKE KARELA PELANTA
Svaka politika stranka mora doivjeti persekuciju. Perse-kucija je za
svaku stranku vrlo zdrava lekcija i pravi joj reklamu. Tako je bilo i sa
Strankom umjerenog napretka; njeni lanovi morali su proi kroz odreene
persekucijske faze. Treeg dana poslije velike manifestacijske povorke
katolika prema Hradanima, u nae je sjedite doao strahovito blijedi
Pelant izmuena lica, sjeo, pa rekao:
Vjerojatno u se eniti. Uzdahnuo je i poeo: Ja sam nevin, kao
ovica! Pa morao sam se galantno pobrinuti za onu staru frajlu koju sam
vodio na Hradane, nisam je valjda mogao ostaviti u toj pustopanoj
gomili, zar ne? A jutros netko kuca, nisam ni rekao uite a u sobu je
uao franjevac sa starim gospodinom i iz ista mira zapoeo da se zove
otac Alojzije i ispovjednik je gospoice Karoline Kfifalove, a gospodin
do njega je damin stric i da moram gospoici Karolini Kfifalovoj vratiti
izgubljenu ast. Ta pedesetogodinja cura zapravo nije ila s mukarcem
ruku pod ruku i uope nije imala kontakata s mukim spolom. Rekoe mi da
to gledam srediti na lijep nain, inae e me tuiti zbog lanog obeanja
braka, a mogu se jo izvui ako poklonim 200 kruna Drutvu za
pokrtavanje kineske novoroenadi.
Uzviknuo sam da Kineze nikada neu krstiti, radije u se eniti. Veeras
je sastanak Slobodne misli, tamo u podastrijeti itav problem i vidjet
u to se moe uiniti. Ja sam nesretan, nesretan ovjek. Ispio je pivo
i otiao na sastanak.
Vratio se prije dvanaest, vedra lica i rekao: Sve je
244
sreeno. 'Slobodna misao' me alje u Ameriku. Ovo objavljujem da javnost
sazna zato je Pelant otiao u Ameriku, jer dosad to nitko nije znao.
Morao je pobjei, jer je ispred Nadbiskupske palae tipao staru frajlu
treored-nicu.
Toga dana se inilo da je persekucija nad Karelom Pelantom zavrena. Ali
oekivala ga je nova persekucija, u drugom obliku.
Sljedee nedjelje, kada smo se sastali Kod zlatne litre, Opoensky je
odjednom rekao: Danas sam popodne sreo Pelanta na Staromjesnom trgu,
upravo pod nadsvodenim dijelom Tynskoga hrama.
Aha! rekao je inenjer Klin. Opoensky je tiho nastavljao: I
prijatelji, mogu vam sasvim diskretno rei, Pelant je strahovito
zaudarao.

Aha! viknuli smo svi. Dakle ipak je bila istina ono to je napisao
'eh', da je Pelant bacao na pod u hramu svete Majke Boje Tinske
smrdljive kuglice. Istog miljenja bila je i policija.
Tko je jo vidio Pelanta kako ide po Staromjesnom trgu u vrijeme kad
najvie ljudi dolazi u hram na blagoslov? Detektiv paek. Tjeran
nagonom, nagonom sposobnog detektiva, iao je iza Pelanta, udahnuo zrak
kroz nosnice i osjetio da Pelant zaudara. Vjerojatno je sjeo na neku
kuglicu i razgnjeio je u depu, pomislio je. Imamo te, ha! Priao je
sasvim blizu Pelantu, da se uvjeri iz kojega depa vonja, izvadio
cigaretu, stavio je u usta, i rekao: Gospodine molim vas, imate li moda
ibice?
alim, rekao je Pelant, ali ne puim.
Tako, rekao je detektiv, vi dakle ne puite. No, dobro. Onda vas u ime
zakona hapsim. Poite sa mnom.
Ali oprostite, oprostite, viknuo je Pelant, ovo je mogue samo u
Austriji! Uhapsiti nekoga jer ne pui. To lijepo potvruje birokratizam
vlade. Ii u s vama, ne brinite!
Pa ja vas ne hapsim zato to ne puite, nego zato to smrdite, gospodine
Pelante.
Graanine,
oprostite,
pun
ogorenja
viknuo je
245
Pelant, hapsiti nekoga zato to smrdi? Ali ja ne smrdim! Da sam uhapen
zbog toga to ne puim, ne bih se toliko udio, jer bi se moglo rei:
austrijski je graanin, a ne podupire dravu. Ali da smrdim?
Razlika je izmeu smrdjeti i smrdjeti. Vi, gospodine, smrdite opasno.
Sada zbilja ne znam jesam li lud, ili nisam, izjavio je Pelant. Jo
nikad nisam uo da netko opasno smrdi.
Ali ja to osjeam! viknuo je detektiv.
Tako se zabavljajui, doli su u policijsku upravu, gdje je sasluan u
etvrtom odjelu. Prvo je onjuen i jedan stariji inovnik, koji je
Pelanta omirisao odozdo prema gore, naprijed i odostraga, rekao je
znalaki: isti ugljini mo-noksid.
Sada emo vam pretraiti depove.
Detektiv paek je posegnuo u duboki dep Pelantova kaputa i izvukao
duguljast zaveljaj, paljivo umotan u papir i umetnut u korice
posljednjeg broja Slobodne misli.
Eto vidite, rekao je komesar, da smo to ipak nali kod vas. Ali vi
niste ni nijekali.
Uto se pred itavim policijskim zborom prosuo iz papira red mekanih,
plavkastih, odlino odleanih olomo-ukih kvargla, to ih je zaboravljivi
Pelant ve dva dana nosio u depu.
Moji kvargli! veselo je viknuo Pelant.
Opet su mu ih zamotali i pustili ga kui uz preporuku da se mani takvih
ala.
246
O GOSPODINU JOSEFU VALENTI
Gospodin Josef Valenta bio je ve stariji ovjek, nije bio ni pisac ni
slikar ni glazbenik, uope se nije bavio javnim djelatnostima, tako da je
zaista udno zato o njemu piem, zato ga stavljam u red istaknutih
ljudi u ekom javnom ivotu. Moda stoga to je bio vjerni pristaa
Stranke umjerenog napretka u granicama zakona? Takvih je bilo vie, a
nee ovdje biti imenovani. No o gospodinu Valenti se mora pisati kao o
vrlo zanimljivoj osobi. Kad smo jo dolazili u Svijeu, gospodin
Valenta je sjedio s nama. I Kod zlatne litre i u Slavenskoj kavani bio
je stalno s nama.
Drao nas se kao krpelj, iao je s nama kad smo se preselili Zvjerini,
nikada nas nije naputao i stalno nam je znao priati neto novo. Njegova
odjea je bila prilino ofucana. Imao je mastan eir, udnu kravatu, a
cipele su mu bile kao lae. Nosio je ogrta tako udno pokrpan te se
inilo da je razdijeljen na polja kao ahovnica, ali je usprkos tomu znao

imponirati svojom garderobom jer je o svakom komadu odjee priao tako

znaajno da smo zaista i mi s velikim uivanjem gledali njegovo odijelo,
ruho, kako su govorili stari. Cipele, kako nam je priao, te njegove
grozne cipele nisu bile od obine koe, nije to bio ni evro, ni oskarka,
ni telea koa, bila je to koa tapira. Rekao je da je cipele dobio od
jednog afrikog putnika, kojeg je susreo u Beu i itav mjesec dana ga
gostio u svom bekom ljetnikovcu. Afriki putnik je bio tako plemenit da
mu se na odlasku oduio svojim iznoenim cipelama. Preesto nam je
pokazivao te grozne cipele iskrzanih potpetica, bezbroj
247
puta krpanu popucalu kou na prednjem dijelu, odakle su nas gledale
strahovite rupe, za koje je tvrdio da su namjerno probuene, jer se u
tropskoj vruini noge moraju temeljito prozraiti.
Dok nam je prikazivao cipele, to je znalo ispunjavati program veeri,
opazili srno da je na jeziku cipele utisnuto: Antonin imek, postolar,
Prag Smeka. Rekli smo mu to i tada se nasmijao i rekao:
Opet jedna epizoda iz moga ivota. Taj postolar imek zahvalan mi je to
sam mu spasio ivot, kad je zbog siromatva i gladi skoio u Vltavu.
Siromah mi se nije imao ime oduiti osim ovim parom jezika, koje mi je
priio na cipele, dok su mi njegove suze velike poput graha kapale na
nogu.
Njegove hlae bile su straga pokrpane, nepoznate boje. Koliko puta smo se
svaali kako da nazovemo tu boju. Bilo je to neto izmeu cimeta i ai.
Ako bi'ovjek dugo gledao u te hlae, postao bi daltonistom. Ipak su to
bile dragocjene hlae.
Ima ih samo tri para na itavom svijetu, govorio je gospodin Valenta,
jedne je imao stric ruskoga cara, druge ima ameriki milijuna
Carneggie, a tree su ove. ivao ih je najbolji pariki kroja i tada su
stajale 800 franaka. Govorio je s tolikim uvjerenjem da nismo sumnjali
da sam vjeruje u to.
Po sebi se razumije da su zakrpe bile od najboljega krojaa, kojega nam
je preporuao. Mislim da se zvao Waltner.
Sada moemo pogledati njegov prsluk. Prvotno je bio bijel, od pikea.
Tijekom mnogih godina, koliko gaje nosio, prvo je postao sme, onda je
sasvim pocrnio. Ali nije to bila ona potpuna crnina crnoga sukna, bila je
crna kao u crnca, onako okoladnocrna.
Ovaj prsluk, gospodo, govorio je gospodin Valenta, pravi je umjetniki
komad tkalake vjetine Perzijanaca. Kad bih ga skinuo, vidjeli biste da
je i na drugoj strani isto takav. Za izradu ovog prsluka bilo je potrebno
vie od 120 km svilenoga konca, i to najbolje svile, koja se proiz248
vodi u okolici Arabadsa. Karavanu to je pola po tu svilu gotovo su
sasvim utamanili Kurdi, tako da su se spasila samo tri momka s ovom
skupocjenom svilom. Mogu smjelo rei da je ovaj prsluk umoen u krv
mnogih i mnogih ljudi i zato mi je tako mio i drag.
Drugi put je govor skrenuo na kravate, i tada je, pokazujui na zaprljani
dronjak oko vrata, izjavio da dananja omladina ne zna kupovati kravate.
U njegovo doba su se ljudi znali lijepo i ukusno odijevati. Danas, premda
se o tomu pie u novinama, iako o tomu pie Vvonna itd., nitko se ne zna
odijevati. Njegova kravata je majstorski proizvod modistikog umijea.
Dalje je kazao da njegova kravata moe smjelo konkurirati kravati Eduarda
engleskoga koji je, kao to je poznato, bio ekspert za kravate. Naravno,
kao on kravatu su vezala samo jo dvojica u itavom svijetu, i to
Gladstone, najslavniji engleski dravnik, i preminuli talijanski kralj.
Te kravate se mogu dobiti u Miinchenu, Humboldtstrasse,
Kravvattenhandlung, i nekih etrnaest dana je tvrdio da im je pisao i
naruio nam kravate, naravno na svoj troak, a kad kravate nisu stizale,
vrlo se alio da su ga nasamarili i da je izgubio novac.
Onda se prelo na drugi predmet. To je bio njegov zaprljani, zamaeni
kaput, jednako zagonetne boje kao i njegove hlae.

Samo jednom sam se u ivotu, rekao je, prevario pri kupnji odjee. Za
ovaj kaput dao sam u Beu 250 zlatnika, premda mu je cijena bila neto
oko 150. Zna se da su me tada namagarili zato to sam u duan doao u
koiji, livrirani sluga mi je otvorio vrata, drugi sluga me odnio u
duan, pa je jasno samo po sebi: klanjali se, klanjali i oerupali me.
Iza mene je u duan doao grof Liechtenstein i kupovao je upravo takav
kaput, kao to je moj, jer mu se neobino svidio. A znate li da je za
njega platio samo 180 zlatnika, a ja 250? Kad sam se poslije, nakon nekog
vre-mena susreo s Liechtensteinom na lovu u Ugarskoj i kada smo priali o
kaputima, znajte da je Liechtenstein rekao: Lijepo su te ogulili,
kolega!
249
Takav je bio dobri gospodin Valenta. Povijest njegova ogrtaa ne
poznajem, ali je zasigurno znamenita.
Jednom se dogodilo da nije doao k nama u gostionicu, i negdje trei dan
saznali smo da je obolio. Dobio je jaku upalu plua, to je vrlo opasno u
njegovim godinama. Dogovorili smo se da ga posjetimo i nali ga u staroj
kui na Maloj strani, na drugom katu, u majunom sobiku, gdje nije bilo
niega osim prastaroga kreveta, kante za vodu, stolice kraj kreveta s
nekim lijekovima i limena lica, u zid je bilo zabijeno nekoliko kuka, na
kojima je visila siromana garderoba gospodina Valente.
Neka susjeda nam je prije no to smo uli neuljudno rekla na hodniku: To
staro smucalo nee izdrati do jutra.
To je bio dakle onaj esterosobni, prekrasno ureeni stan.
Kad nas je ugledao, rekao je teko diui, sipljivim glasom: udim se
tom lijeniku da me je dao prenijeti iz moje lonice u sluinsku sobu,
odakle su jo, uza sve, iznijeli sav namjetaj da imam vie slobodnog
zraka i mira. Jeste li vidjeli na stubitu moga slugu?
Rekli smo da nismo.
Tako! viknuo je sipljivo gospodin Valenta. Izvolite pogledajte,
gospodo, u mojem kaputu koji sam takoer dao da se prenese ovamo, imam
tednu knjiicu na 100.000 kruna.
Pravili smo se kao da traimo u kaputu i rekli da tamo nema nita.
Znao sam, rekao je gospodin Valenta, taj je razboj-nik pobjegao s
mojim knjiicama, predobro je gaao.
A kako ste vi, kako ste, gospodine Valenta?
Malo se pridignuo i apnuo: Ne elim da uju oni vani. Saeto u vam sve
opisati. Kneginja Schwarzenbergova i ja. Razumijete li? Pa ... grof nas
je iznenadio. Kako me probada, kako me probada! To su imala samo dvojica.
Napoleon kad je umirao na otoku Svetoj Heleni i maral Radeckv . . . Da,
ali ve je bio biljenik, nisam zaboravio na vae drutvo.
250
Uspravio se i prilino razgovijetnim glasom rekao: Prepisao sam na vas
itavu ovu kuu i ljetnikovac u . . .
Nije dovrio. Preminuo je.
Kua pripada prakoj opini i vjerojatno se neemo zbog nje parniiti.
Sto se tie ljetnikovca, ne znamo koji je. Imao ih je nekoliko . . .
251
REVOLUCIONAR ZIEGOSLER
U prvo vrijeme politikog poleta druili smo se mi, prvi lanovi nove
stranke, s revolucionarom Ziegoslerom. Bio je to vrlo dinamian-ovjek, a
redovito je dolazio u Slaven-sku kavanu i tamo s velikim zanimanjem
pratio nae razgovore, te bi priklopio rijeima: Da, kad sam ja bio u
'Omladini'.
Elegantno odjeven, paljivo njegovanih brkova, u ukusnim cipelama, u
hlaama prema posljednjoj modi, u odijelu najmodernije tkanine, znao je
uglaenim ponaanjem rijei prijatelju davao bi fin naglasak velike
prija-teljske odanosti - pridobiti mnoge, pogotovu kad se o njemu
govorilo: Taj je bio u 'Omladini'!

Sjeam se da je prije mnogo godina, kada moja stranka jo nije postojala,

prijatelj Stanislav Minafik, upravo izbaen iz trgovake akademije,
sjedio u Tumovoj kavani sa mnom i prijateljem Hajekom-Domalickym i
nepomino gledao u jednu toku. Ta toka bio je revolucionar Ziego-sler.
Tada je Minafik, gledajui tog ovjeka, viknuo: Tamo je Ziegosler iz
'Omladine'. Da u ekoj ima vie takvih ljudi, gotovo bi bilo s
trgovakom akademijom.
A Ziegosler je dotle mirno ispijao svoju crnu kavu i njegov je
revolucionarni duh razmiljao kojoj tvrtki da ponudi konjak, jer, premda
je u duhu ostao revolucionar, imao je drugu profesiju u praktinom
ivotu: agenturu konjaka, agenturu vinjeta za robu svih vrsta i onda
asopis ensko obzorje.
Pria kako je doao do tog asopisa je vrlo tmurna, ali nije
revolucionarna. On sam, Ziegosler, najbolje zna kakav
252
je tada izveo trik kad je iz ruku prijanjeg vlasnika enskog obzorja
dobio asopis. Tako je stari revolucionar postao vlasnikom asopisa
ensko obzorje, oko kojega se kupilo nekoliko gospoa i uiteljica koje
nisu imale drugog posla do rjeavati ensko pitanje, to je vrlo komino,
jer se o mukom pitanju uope ne govori. Ziego-sler je dobro izraunao da
e tim asopisom prodrijeti u krugove kojima je na srcu pravo i
pravednost i pri tom bi -obilazei kao zastupnik tvrtke razne duane,
gdje su znali za njegovu nekadanju pripadnost socijalistiko-anarhistikoj Omladini - uvijek traio razgovor sa efom i na neobino uenje
dobrog ovjeka otpoeo: Oprostite to sam tako slobodan, ali rado bih
pitao to se dogodilo s vaim bratiem Karelom Vanhom. Nikakav Karei
Vanha vam nije brati? Pa nije tako davno da smo stajali skupa pred sudom
kao lanovi 'Omladine'. Bilo bi udno da sam se zabunio. Pa mi smo
obojica (ja se zovem Ziegosler) stari omladinci. Tada je bilo vrijeme
mladenakog zanosa, ali, na alost, mnogi od mladih entuzijasta teko su
stradali. Tmurni zidovi tamnica bili su uzrokom najnajrazliitijih
bolesti; nije bilo dovoljne brige da mladi ljudi dobiju jau hranu, pa
ak nije bilo brige ni da dobiju odgovarajuu lijeniku njegu.
Od svih nas ipak je najbolje proao Karei Vanha. Blijed, mlad, visoka
ela, pridobio je simpatije zatvorskog lijenika u Borima i taj mu je
svaki dan propisivao litru mlijeka s konjakom. Dobro, davali su mu ga,
ali jednog su dana doli u inspekciju direktor zatvora i zatvorski
lijenik, i do dana dananjega neu zaboraviti kako je zatvorski lijenik
poeo njuiti, njuiti i na kraju rekao: Ovdje smrdi po najprostijoj
rakiji. Pribliio se stolu gdje je stajalo mlijeko s konjakom,
namijenjeno prijatelju Karelu, pomiri-sao, pozvao direktora, direktor je
uao i javno, u naoj prisutnosti, predbacio vrhovnom zatvorskom
inspektoru da je to najobiniji ugarski konjak koji nije nikakav destilat
groa i neka je od bilo koje potovane tvrtke, ali je u to primijean
isti alkohol. Tada sam prvi put uo da su najbolji konjaci francuski i
kad sam izaao iz zatvora teme253
ljito sam se informirao. Imao sam mnogo znanaca koji su me preporuili
glavnom zastupniku velike francuske tvrtke Monchon-freres i, s obzirom
na prilike to su u to doba vladale, bio sam prisiljen da barem za
poetak prihvatim ponudu da zajedno sa zastupnikom tvrtke propagiram
francuski konjak u ekoj.
Jer ne moete zamisliti, potovani gospodine, kako su nas tada gledali,
kad smo nakon dugotrajne patnje izali iz zatvora. S vremenom sam se
meutim navikao na novi posao i sada ga obavljam vie iz pijeteta prema
bivem oduevljenju, iz pijeteta prema prethodnicima zdravog politikog
pokreta koji se danas javlja u svim politikim strankama, jer tada je
zapravo poeo preporod eke politike. Takoer sigurno znam iz vlastitog
iskustva daje danas konjak tvrtke Monchon-freres najbolji, a cijenama
moe konkurirati i najjeftinijim ugarskim konjacima. Iz tih razloga ufam

se ponuditi vam, kao iskusnom strunjaku, ove uzorke: dvadesetogodinji

konjak, litra 4,20 krune, franko ambalaa, desetogodinji etiri krune,
petogodinji dvije krune i osamdeset, franko Prag. Za bave se rauna
pola posto; akontacija i reklamacija u Pragu.
I upirui dobroudni pogled u trgovca, rekao bi stari revolucionar i
omladinac: Dakle, za pokus emo zasad napisati po pedeset litara svake
vrste, zar ne? S potpisanom narudbom izlazio bi iz duana, fukajui
marseljezu.
254
STRANKA IDE NA IZBORE
MANIFEST STRANKE
UMJERENOG NAPRETKA
U GRANICAMA ZAKONA
NA POSLJEDNJIM IZBORIMA
im je bio rasputen Parlament, na izvrni odbor, s boravitem u
tali na Kraljevskim Vinohradima, odluio je da marljivo sudjeluje u
izborima samostalnom kandidaturom; i u tali je nalijepljen ovaj
manifest:
eki narode!
Godine 1492. Kolumbo je isplovio iz Genove da otkrije Ameriku. Od tada je
prolo nekoliko stoljea i mi moramo, promatrajui napredak u zemlji to
ju je otkrio Kolumbo, s punim pravom ustvrditi da taj napredak nije mogao
nastati naglo i nasilno, nego da je od povijesnog dogaaja kad je
najslavniji eh Kolumbus isplovio iz Janovica i otkrio Ameriku, napredak
tekao umjereno, u granicama zakona, i da Amerika zasigurno danas ne bi
bila na takvu stupnju raz-vitka, da je nije otkrio Kolumbo.
No Kolumbo se nije bojao i ve je tada voden naelom umjerenog napretka
u granicama zakona, uz doputenje mjerodavnih, doplovio na rub Amerike,
da ne pretjeruje do krajnosti. Tek je poslije njega jedan Amerikanac
zapravo otkrio itavo kopno i po njemu se ono zove Amerika. Potom je
trebalo istrijebiti Indijance, uvesti ropstvo i malo-pomalo uvoditi
napredak posvuda, polako, a na kraju je, eto, nakon mnogo stoljea,
Edison uspio izumiti fonograf. Da Kolumbo nije iao u Ameriku, da uope
nije pokuao izvesti onu turistiku ekspediciju, Indijanci bi se jo
tukli meu sobom i ne bismo imali ni fonografa, a ova drava ne bi imala
izvora svojih prihoda, duhanski monopol, prosti narod u provinciji ne bi
imao ganaca, ne bi se znalo za krumpir i rakiju od njega, ukratko ne
bi bilo blagostanja.
17
Povijest stranke 257
Kolumbo je dakle pokuao i uspio otkriti Ameriku, poznavajui ono lijepo
staroeko geslo: Pokuao i sastavio toke.
A tako i mi izlazimo pred tebe, eki narode, s novim programom. Pokuali
smo osnovati novu politiku stranku i uvjereni smo da e napredovati
prema onom poljskom geslu: Od male iskrice biva velika vatra.
eki narode! esi! Sunarodnjaci!
Ni Kolumbo nije znao kakve e ovacije jednom donijeti njegova plovidba u
Ameriku, to e proizai iz njegova pothvata i kako e nakon njegova ina
uslijediti svjetski povijesni dogaaji, da e njegova plovidba prema
nepozna-tim obalama Amerike kulminirati milijunskom darovnicom plemenitog
Carneggiea amerikim sveuilitima.
A tako ni mi, koji smo osnovali novu politiku stranku, nemamo i ne
moemo imati pojma, to e dobro uiniti stranka za ovjeanstvo, a
pogotovu za tebe, dragi eki narode!
Vi se svi zacijelo zanimate za nazore stranke, za njezin program. Koji
naziv moe biti ljepi od onoga gesla to ga je nova stranka upisala u
svoj grb - umjereni napredak u granicama zakona?
Graani, esi!
Imajui na umu da zakon titi svakoga ovjeka od sile, stavili smo
program pod okrilje zakona, a kako se kod nas s vremenom svi zakoni
reformiraju, dakle idu ruku pod ruku s umjerenim napretkom, i taj smo

umjereni napredak ukljuili u svoj program. Jer nezamislivo je da

novoroene na nasilan nain odraste u ovjeka, naprotiv, to se mora
dogo-diti jedino prirodnim napretkom iz dana u dan, iz godine u godinu.
eki narode.'Prije no to si se naao pod vladavinom Habsburgovaca,
morali su se roditi Pfemvslovci, Jagelonci, Luksemburgovci, i tek potom,
nakon mnogih stoljea, dospio si pod Habsburgovce. Isto tako ni most
Svatopluka eha nije bio sagraen preko noi, najprije se morao roditi
Svatopluk eh, postati slavan, umrijeti, zatim je izvedena asanacija i
tek su onda sagradili most Svatopluka eha.
258
eki narode! U ekoj ima mnogo stranaka koje e ti tvrditi da se sve
moe uiniti odjednom, odmah! Druge e ti stranke rei da to uope nije
izvedivo! Komu da povjeruje? Sigurno onima koji te upozoravaju da se sve
dogaalo umjerenim napretkom u granicama zakona.
U Pragu, travnja 1911.
Za Izvrni odbor Stranke umjerenog napretka u granicama zakona:
Eduard Drobflek
Dreischuch Jaroslav Haek Josef Skruny
Josef Laa
Dr Boh. meral Ing. Klin
Dr
Novak
Dr juri Slaby
policijski komesar Emanuel katula
259
PREDAVANJE O PATVORENIM I
POKVARENIM NAMIRNICAMA KOJE
SAM ODRAO U TALI, U IZBORNOJ
KAMPANJI 1911.
Potovani prijatelji!
Sigurno ete dopustiti da u ovo uzburkano politiko doba, kada je
potrebno izaslati u Parlament ljude koji e se boriti za najsvetije blago
ovjeanstva, kaem nekoliko rijei o tomu to nam je svetije od svega, o
tomu to ispunjava nutrinu svih biraa i kandidata poslanike fele, i to
je ve u starom Rimu lijepo izraeno napisom iznad vrata gradskih krmi:
Naloi se!
Ako pogledamo oko sebe, posvuda emo vidjeti otunu pojavu da se danas
patvori sve to pripada ivotnim potrebama, pa je na jednoj od prolih
sjednica Parlamenta dalmatinski poslanik otac Biankini morao za vrijeme
debate o vojnom budetu iz ista mira viknuti: Kuajte pravo dalmatinsko
vino!
Taj je dobri ovjek viknuo iza sna, jer, kako je poslije sasvim iskreno
izjavio, sanjao je patvoreno vino. Prirodno je da je u Poslanikom vijeu
imao nemiran san, jer se kao zastupnik naroda morao baviti
egzistencijskim minimumom svog izbornog okruga, minimumom to ga
izraavaju rijei: ovjek ne mora jesti mnogo, ali ono to jede neka je
dobro i pravo!
Na alost, namirnice su rijetko kad prave kakvoe; ee su zamijenjene
raznim nadomjescima manje vrijed-nosti.
Trgovci osjeaju avolsku strast kad mogu neto primijeati u namirnice.
Poznavao sam jednog trgovca koji vie nije znao to bi,
260
jer je ve patvorio sve osim graka, pa je u nj primijeao pupove kopra
da barem tako prevari kupca.
Drugi trgovac, opsjednut istom strau, zavrio je tragino. Isprva je
prodavao brano. U brano je mijeao gips, jer je to prije svega bio
ustaljen obiaj, i drugo - gips je deset puta jeftiniji nego brano.
Jednom se otkrilo, i kad se ponovilo izgubio je konce-siju za trgovanje
namirnicama. Budui da mu je gips prirastao srcu, otvorio je trgovinu
gipsom na veliko. Posao je cvjetao, ali je godinja bilanca pokazivala
sve manju i manju dobit, i na kraju je radio s gubitkom. Zato? Jer je
sada iz navike mijeao u gips brano. Nije mogao drukije, morao je
patvoriti barem gips. Trgovina je propadala i napokon se jadni trgovac
ustrijelio kad je posljednji gips pomijeao sa pet vrea kave.

Ta zlosretna navika prela je i na birae. enja za patvorenjem

namirnica uzrokovala je tunu pojavu - postojanje lanih biraa i
krivotvorenih birakih lista.
Poznajem jednog trgovca koji, nakon to je patvorio sve namirnice u svom
duanu, vie nije znao to da krivotvori pa se upustio u izborne
prijevare.
Sjeam se da smo jednom kod kue zamijesili tijesto za knedle, i nakon
pola sata kuhanja izvukli smo iz lonca sadrenu bistu pjesnika Hevduka,
kipi Havlieka i glavu Beethovena.
Poznato je da se paprika patvori ciglenim prahom.
Jednom smo pripremali papriku: kad smo je maknuli s vatre, lonac je bio
pun kamenca.
Papar se patvori lipovim sjemenom. Djedova sluavka je jednom razlila
juhu u vrtu, gdje smo objedovali. U juhi je bilo i zrnce papra. Nitko se
na to nije osvrtao, ali danas na mjestu gdje je papar bio ugaen u zemlju
raste mala, lijepa lipa.
Takvih sluajeva bih mogao navesti vie. to biste primijerice rekli da
odjednom opazite da vam je u vaoj odsutnosti iz kave u limenki izrastao
grah?
O jelima pripremanima u gostionicama da i ne govorim.
U nekom gradiu naruio sam zeca, kako je pisalo u
261
jelovniku. Dugo ga nisu donosili, pa sam pitao malu gosti-oniarovu ker
to je sa zecom.
Strugnuo nam je u podrum, odgovorila je djevojica.
Iz tih razloga je, velepotovani skupe, nuno da budui Parlament titi
eluce biraa, i jao si ga onom narodu koji u Parlament poalje trgovca .
. .
262
GOVOR O PROTUKANDIDATIMA
Dragi birai!
O svojim protukandidatima ne mogu rei nita dobro. Neugodno mi je, to
neugodnije to bih tako rado rekao sve najbolje, da potvrdim kako je
najbolja osveta - ne osvrui se desno ni lijevo - potkopati djelatnost
protukandidata; da im nekako ovim inom izbijem iz ruku oruje protiv
sebe. To, na alost, ne mogu ako biraima elim rei istu istinu. Svaki
ovjek ima mana, prije bih rekao manica, ali sve te slabosti, spojene u
cjelinu, mogu zainteresiranim ljudima prikazati bilo koga kao razbojnika.
Prema tome morao bih upotrijebiti rije: neobian o protukandidatima,
ali uz ispravan princip da je bolje oprostiti ili smanjiti krivnju
blinjih u oima biraa upotrebljavam samo rijei obian. I ta je rije
pomalo profinjena, pak se ini kao da se elim osvetiti protukandidatima
njihovim orujem, stoga upotrebljavam rije razbojnik bez ukrasa iliti
epitetona ornans.
Na alost, ni rije razbojnik ne opisuje dobro privatnu i javnu
djelatnost mojih protukandidata, pa u bez uvrede oslikati njihov
karakter rijeju zloinac.
Tko ih poznaje, pouzdano zna da su rijei zloinac ili razbojnik
preslabe i nedostatne za pravo ocrtavanje nji-hova karaktera.
Sjeam se raznih psovki to bi sjajno opisale tu gospodu - koju inae
vrlo cijenim i potujem - ali u nedoumici sam da li da se sluim tako
jakim rijeima u pristojnom drutvu kao to je vae, velepotovani skupe,
kakvim vas jo uvijek smatram.
263
Na jeziku su mi imena, jedno gore od drugoga, ali ne mogu, zaista ne
mogu, potovani skupe, otkriti itavu moralnu golotinju s kojom se ne
stide izai pred nas, prema poslovici: Drsko elo je bolje od seoskog
imanja.
Ne bih vam elio u detalje oslikavati njihov privatni ivot i javnu
djelatnost, iza koje skrivaju najvee zloine i najgnusnije naravi. ini

mi se neugodnim i neukusnim da dodirujem tu moralnu prljavtinu i blato u

koje su do grla utonuli moji velepotovani protukandidati.
I da nisam kandidat, ne bih mogao sasvim utjeti, a to manje mogu utjeti
sada kada traim vae povjerenje i kada ga trae i drugi, koji bi s
obzirom na odvratnu prolost trebali zapravo sjediti kod kue umjesto da
izlaze s putrom na glavi na sunce. Maslac se ve topi, i oni se utapaju
do grla u gnusu, prljavtini i talogu. Ako su se drznuli izai na sunce
javne kritike, obavljam draesnu dunost otkrivajui mizernu anonimnost
njihove prolosti i usudit u se da od sluaja do sluaja analiziram
svakog pojedinog hvalisavca, za kojeg bi najbolje bilo da se sam prijavi
sudu i zamoli vlasti da ga onemogue.
Uzmimo prvoga kojega sigurno poznajete, kao i drugoga i treega, ali
prvi vrijedi osamnaest, drugi dvadeset minus dva, trei dvadeset i etiri
minus est. Koja li se lijepa trojka sastala u ovom okrugu! Prvi je
silovao baku, drugi punicu, trei tueg djeda koji je iao u umu po
granje! S takvom pripremom za ivot nisu mogli nita ljepe nego da
kradu, gdje mogu i kamo imaju pristupa.
A kad su ve krali, onda su i pljakali. Prvi je napao mljekaricu, drugi
siromanog rudara koji se vraao s posla s bijednom plaicom, trei
staria iz bolnice koji je nosio u grad svu svoju uteevinu,
namijenjenu svome pogrebu. Tako je lijepo tekao njihov ivot; kartali su,
varali, uplatili osiguranje pa sami potpalili ne marei to su na tavanu
izgorjeli njihovi stari roditelji jer su tako odstranili svjedoke svojih
zloina. S kojom su se samo ganutljivom slonosti sva trojica, premda
pripadnici razliitih politikih tabora, sastajali na kolodvoru! Jedan je
krao prstenje, drugi, drugi je bio depar, trei makro. Za jednu stvar
nemam dokaza,
264
naime tko je ubio onog trafikanta - da li prvi, drugi ili trei; dotini
bi imao na savjesti tri ubojstva, jedno manje nego ostali.
I sada, prevareni narode, uskoro e prilaziti izbornim kutijama da
svojim glasom pokae svoje uvjerenje i objelodani kojeg od trojice
razbojnika, kaem bez ukrasnog pridjeva, eli imati u Beu.
Izborom jednoga od te trojice uinit e zasluno djelo, barem e u Beu
isposlovati za sebe amnestiju, jer inae svakog od njih eka kaznionica.
265
PREDAVANJE O REHABILITACIJI IVOTINJA
Potovani skupe, prijatelji, esi, sunarodnjaci!
Sigurno je znaajno to se u ekoj nala stranka koja se ohrabrila i
istupila s novim programom, jedan paragraf kojega glasi: Neka ivotinje
napokon budu rehabilitirane! Kako se dosad gledalo na ivotinje, svaka
je obino bila na loem glasu.
Uzmimo na primjer svinju. Svinje su oduvijek bile na loem glasu zbog
prljavtine. Kad se reklo: Ti si kao svinja, znailo je prljav si i
obratno. itavi narodi su ak bojkotirali svinje. Na primjer Zidovi.
Mojsije je dokazivao da jedenje svinjetine moe uzrokovati spolne
bolesti. Mnogi su se idovi u Mojsijevo vrijeme izvlaili na to. Tek se
pod utjecajem kranstva, koje je ukidalo sve idovske zakone,
rasprostranila upotreba svinjskog mesa, ak je Katolika crkva na kraju
uvela i svinjsko kolinje da dokae kako Mojsije nije imao pravo.
Ipak su pajceki openito smatrani neim neistim, jer se valjaju u blatu,
to balneolozi preporuaju ljudima. Primjerice toplice Pietane i
pjetansko blato. U njemu se iz zdravstvenih razloga valja i
aristokracija, a ipak nikomu ne pada na pamet da aristokrata nazove
svinjom, pa ni dr Kuera koji takvo lijeenje preporua, nije nikakvo
prase. Svinje koje su dale tako svijetao primjer patnikom ovjeanstvu,
ipak su prezrene, a njihovo ime se, pogotovu za vrijeme izbora,
upotrebljava kao psovka kojom protivnik oznauje neprijatelja neasnim
ovjekom.
Jeste li kada vidjeli, potovani birai, neasno prase?

266
Ne djeluje li ofurena svinja u izlogu mesnice kao pravi karakter - i
poslije smrti se smijei onima koji e je pojesti? Zanimalo bi me kako
biste se vi ponaali na njezinu mjestu!
Slino kao sa svinjama i sa svim drugim je ivotinjama koje su korisne
ljudima, a kandidatima za poslanike slue kao psovke. Vi koji u ovo doba
esto posjeujete izborne zborove, zasigurno ste ve uli uzvik: utite,
vole! Takav uzvik obezvreuje odreenu vrstu ivotinja, ne mislim na
kandidate za poslanike, nego tim uzvikom oni upravo hvale protukandidata
jer jedan vol ima mnogo veu vrijednost od jednoga kandidata. Vol je
teak 700 kg, a kandidat ni 80 kg, a ako prodate vola, dobit ete 400
kruna, a za kandidata ni zlatnik.
uo sam i povik Ti, psu! na politikom sastanku. Da se to meni dogodi,
zahvalio bih ovjeku koji me poastio nazivom najplemenitijeg stvora i
obeao bih da e poput te ivotinje aportirati zahtjeve iz Bea. Javnost
samo zna neprestano vrijeati, skromnom i dobrom psu nadijeva imena
raznih vladara. Mljekarskog psa koji strpljivo i predano vue kola s
namirnicama, nazivaju Nero. Malog ta-koraa koji nije nikomu naudio i
nikoga ne tiranizira nazi-vaju Cezar.
O psima se govori s najveim prezirom, jer se njihovim imenom psuju
ljudi. A ipak znamo da psi u interesu slube sigurnosti, takozvani
policijski psi, danas ine sjajne usluge itavom ovjeanstvu. Bilo bi
nuno da ivotinje budu rehabilitirane, barem oni najmudriji zastupnici
ivotinjskog carstva. Bit e dobro ako one koji uvrijede policijskog psa
kazne za uvredu slubene osobe. Hajdemo svi pridonijeti da se u
budunosti ivotinje smatraju biima koje svaka politika stranka gleda s
potovanjem, a ne da se politike stranke slue njihovim imenima za drsku
agitaciju u izbor-noj kampanji.
267
PREDAVANJE O DRU ZAHORU,
koje sam odrao na javnom sastanku Stranke
umjerenog napretka u granicama zakona u
svibnju 1911.
Velepotovani skupe!
Vrlo sam zahvalan to danas mogu progovoriti izabranoj inteligenciji i
vrsto se nadam da nitko nee prekidati moje misli, te e predavanje
sasluati paljivo i napeto.
Ostale politike stranke stalno ponavljaju u obraanju istu temu - ili o
metru Janu Husu, ili o Havlieku ili o Svatopluku ehu. Naroito
Narodno-socijalistika stranka, pa danas nema u ekoj narodnog
socijalista koji ne misli da metar Jan Hus, Svatopluk Ceh i Havliek
nisu bili narodni socijalisti.
Ja dolazim s posve novom osobom, bivim fizikom kraljevskoga grada Praga.
Da se oduim, ak da pokaem zahvalnost prema zaslunom ovjeku koji je
kod nas oivio povijesnu tradiciju iz vremena metra Husa, da se svaki
pristojan ovjek mora dati spaliti. To je taj pravi plamen prosvjete koji
su razbuktali Giordano Bruno, metar Jan Hus, Jeronym Praki svojim
plamteim lomaama i mnogo drugih crkvenih reformatora, slobodnih
mislilaca i vjetica koji su se u veselom ili neveselom raspoloenju dali
spaliti zbog uvjerenja, proglaavajui da je obian pokop u zemlju
nehigijenski i nezdrav. Baklju prosvjete je poslije prihvatio na dr
Zahof. Poao je tragovima tih reformatora pogreba i nakon duljeg mozganja
uspio je da varira srednjovjekovni sistem toliko daje za modernog ovjeka
dovoljno ako se da spaliti tek poslije smrti. Protiv dra Zahofa je danas
itava slubena Katolika crkva, jer se ne moe odrei starog obiaja
268
spaljivanja ivih ljudi; protiv toga u Svetom pismu nema ni reenice
zabrane, a spaljivanje mrtvih, po miljenju crkve, kosi se s duhom
katolike vjere, izraene rijeima Svetoga pisma: Prah si i u prah e
se pretvoriti, a Crkvi je u prvom redu do praha, i to zlatnoga.

U itavom svijetu se rijetko tko s takvom ljubavi zanima za sudbinu

ovjeka poslije smrti kao dr Zahof. uo sam ga na jednom skupu to ga je
sazvalo Drutvo za spaljivanje mrtvaca i nikada neu zaboraviti njegove
rijei izgovorene s oduevljenjem ovjeka koji duboko vjeruje u ono za
to se bori. U oima mu je plamtjela posveena vatra dok je govorio: O
vjerujte, potovani prijatelji, najljepi je trenutak u ljudskom ivotu
kad se dademo spaliti. Kako lako i spokojno lei preminuli u lijesu kad
razmilja: 'Sada putujem u Gothu, ili u itavu, imam elegantan, ukusan
sanduk, vozim se prvim razredom poslije smrti i onda e me bez ceremonija
ubaciti u pe i spaliti bez smrada i mirisa!' Taj bih osjeaj elio da
doivite, gospodo! Kakvo uivanje kad pomislite: 'Sada se spaljujem bez
dima.' Kakva li veselja, potovani skupe, kad preminuli u sanduku sve
dobro promisli i zakljui: 'Moje kosti se nee valjati po groblju,
lijepo u biti kod kue u ari, pretvorit u se u pepeo.' Prijatelji,
takav je preminuli sretan to se ulanio u drutvo Krematorij' i plaao
na godinu samo 20 kruna, lanstvo u drutvu ima tu pogodnost da vas za
pukih 20 kruna spalimo ve za godinu ili dvije, kako tko eli . . .
Na taj su skup doli i neprijatelji spaljivanja mrtvaca iz sveenikih
krugova, a njihov govornik otac Jemelka izrekao je ovu optubu protiv
spaljivanja mrtvaca:
Potovani skupe! rekao je, nemam nita protiv gospodina dra Zahofa. On
je zasigurno vrlo zasluan ovjek koji ima osebujne nazore o sudbini
ovjeka poslije smrti. Ali njegovu miljenju sueljujem svoje, koje se
mora tono slagati s crkvenim zakonima. Bit u slobodan da se nadoveem
na rijei Svetoga pisma, gdje se govori o posljednjem sudu. Tamo tono
pie da e biti Uskrsnue, nakon to aneo dade znak trubom, a mrtvi e
ustajati iz
269
grobova. Potovani skupe, kaem: iz grobova! Ne iz kre-matorija! Dakle
zamislite. Zamislite da ste preminuli, da vas voze u Gothu. O emu
razmiljate na putu? Umirete od straha, u koulji, u zavarenom sanduku
tresete se od groze to e uslijediti kad vas spale. Va e se prah nai
u urni, stavit e vas nekamo u kuhinju, i doe, recimo, ljubavnik vae
udovice i istrese pepeo iz lule u vau aru. Ne drete li od uzrujanosti
kad pomislite da ete se kad aneoska truba pozove na posljednji sud,
pojaviti pred licem Ijutitoga Gospoda u obliku lule, iz koje e avoli
poslije puiti sumpor i smolu? Kako e vam biti onda, dragi krani?
Sjeo je. Javio sam se za rije i rekao:
Na zakljuke gospodina oca Jemelke bit u slobodan da odgovorim ovako:
luli e biti jako loe. Zato? Odmah u vam rei. Kao to je poznato,
blizu Havane su 1850. pobunjeni crnci poubijali 270 sveenika. Njihove su
leeve zakopali blizu grada, dakle prema katolikom ritualu. Meso su
poderali crvi i ostale su samo kosti. Jedan farmer, vrlo poduzetan
ovjek (i on je ve u paklu, vjerojatno u ekspres-loncu), skupio je kosti
sveenika, rastucao u prah, napravio od njih umjetno gnojivo, i rasprio
ga po plantai duhana. I izrastao je i jo tamo raste odlian duhan.
Sada'zamislite da aneoska truba najavi posljednji sud i pred nasmijanim
licem Gospodinovim pojave se oni sveenici u obliku paketa duhana! Tada
e Bog narediti da se sveti paketi uguraju u grene lule, neka lule
stalno razmiljaju koliko su zgrijeile protiv Boga, kad su se dale
posmrtno spaliti. I zato na pitanje veleasnog oca Jemelke odgovaram
protupitanjem: 'Dragi krani, kako e biti tim lulama?'
Dragi krani, jako loe, loe u vraju mater.
Kad sam zavrio, priao mi je dr Zariof oiju sjajnih od ushienja,
potapao me po ramenu i viknuo: Evo ruke, dragi prijatelju, obeavam da
emo vas spaliti zabadava!
I zato se koristim ovim trenutkom da javno zahvalim dru Zahofu za njegovu
veliku ljubav prema blinjemu.
270
PREDAVANJE O NACIONALIZACIJI PAZIKUA,

kojom se zapravo razvija program Stranke umjerenog napretka u granicama

zakona
Velepotovana gospodo!
U ovoj predizbornoj borbi nuno je staviti pamet u glavu i baviti se
pojavama koje su vrlo vane u ekom javnom ivotu, premda im ostale
politike stranke ne posveuju dovoljno panje.
U prvom redu valja spomenuti najugnjetavanije ljude, zapravo posebnu
kastu ljudi. Ostale politike stranke bave se drugim slojevima, ali pitam
sve vas, bez obzira na to kojem taboru pripadate, je li tko od vodeih
politikih prvaka pomislio na pazikue? Odgovaram: Da! Ali kako? Kako su
o njima govorili? Javno tvrdim da su politiki pravci samo kudili
pazikue.
Iznoenjem strahovite optube protiv neprisutnoga pro-tukandidata Vaclava
Choca obavljam samo dragu mi dunost. Zasigurno ste uli njegove izborne
govore u kojima na sasvim trezveno trai poboljanje ivotnih uvjeta
neimunih slojeva, koje naziva siromanima. Ali da li ste ga ikada uli
da govori o kuepaziteljima? Uvijek izostavi te plemenite ljude, sasvim
ignorira i njihove supruge, a zato? Prijatelji, upravo sada uslijedit e
to strahovito otkrie.
Bivi narodnosocijalistiki carski poslanik Vaclav Choc, koji se sada
kandidira u istom ovom okrugu, duan je pazikui za otvaranje kunih
vrata u Bodekoj ulici broj 12 jednu krunu i ezdeset filira, a u
Zbraslavi, gdje je prije stanovao nije duan ni filira iz jednostavnog
razloga to tamo pazikuu nisu ni imali. Zamislite, prijatelji, da u kui
gdje je protukandidat stanovao, postoji kuepazitelj! to bi
271
se tada sve otkrilo! Moj bi se kandidat otkrio u svoj svojoj golotinji,
ma to kaem, ne samo u svoj golotinji, nego u najveoj golotinji to je
moete, potovana gospodo, zamisliti! To isto mogu smjelo izjaviti o
svim drugim protukandi-datima. Koliko drug katula duguje pazikuama? Da
vam, potovani prijatelji, ispriam itavu priu kako je kandidat
Dravopravne stranke izvukao od pazikue klju kue i dosad ga nije
platio? Dokle vodi politiki fanatizam! Da vam ispriam kako se bivi
narodni poslanik Vaclav Choc razderao na kuepaziteljicu: utite vi,
odvratna babe-tino! A to je zapravo eljela ta dama koja ima dvanaestero djece? Krunu i ezdeset za otvaranje kue, i uz to -jer se stvar
dogodila prije nekoliko dana traila da gospodin Choc na povratku s
izbornih sastanaka ne ara po zidovima na hodnicima Birajte Vaclava
Choca!
Pazikue jednako mrzi i Viktor Dyk koji bi najradije da postane pazikua
u Kraljevskom dvoru na Hradanima. A znadete li to je graanin katula
rekao pazikui koji je traio da mu napokon plati za otvaranje kue?
Neete dobiti ni pare dok se ne upiete u Socijaldemokratsku stranku! U
tome se vidi itava taktika Socijaldemokratske stranke, velepotovani
skupe! Jer kad se oajni pazikua upisao u socijaldemokratsku
organizaciju da se doepa svote za otvaranje kunih vrata, katula mu je
viknuo: Ma drue, nee valjda traiti da tvoj voda plaa za takve
sitnice!
Iz toga vidite da se nijedna politika stranka nije pobrinula za
pazikue nego ih smatra nunim zlom. Jedino se mi usuujemo izai s
dijelom programa kojim je obuhvaena ta toka. Neka se slavna vlada
zakonski pobrine za nacionalizaciju pazikua kao u Rusiji.* Tako e
otpasti one rune pojave da netko psuje kuepazitelja ili
kuepaziteljicu, jer bi mogao zavriti u zatvoru. Nacionalizacijom
pazikua zatitit e se taj vrlo vani dio naroda od raznih zala to
dolaze od laika, a ujedno e pazikuama otpasti
* U carskoj Rusiji su kuepazitelji bili izravno u slubi policije,
(napomena prev.)
272

trkaranje po stanovima s vijestima da se ova ili ona obitelj opet

posvadila, da oficijalovi ponovno kupuju od mesara na veresiju, da
uiteljica na drugom katu opet ima novu haljinu a odakle joj novac za to.
Nacionalizirani kuepazi-telj e sve to jednostavno javiti policiji; ta
e se ve pobrinuti za eventualnu istragu zato je stolaru iz treega
kata prekipjelo mlijeko i zasmrdilo hodnik. Kad budu nacionali-zirani,
kuepazitelj ili kuepaziteljica se nee morati svaati sa stanarima; s
onim tko im se ne bude sviao obraunat e po kratkom postupku, pozvat e
crnu maricu i dotine stanare odvesti na policijsku stanicu, gdje e
biti kanjeni na temelju Prugelpatenta*. Iste kazne stii e i sve
sluavke u kui koje proliju vodu po stepenicama. Stroe kazne neka se
odrede onima koji trae da im se otkljuaju vrata, a ne ele platiti. S
takvim ovjekom neka se postupi kao s protjeranim koji se nedoputeno
vraa, i njegov imetak neka bude konfisciran.
Velepotovani skupe, nadam se da e se nacionalizacijom pazikua napokon
iskupiti stoljetna krivnja prema tim jadnim biima, koja jo i sada,
zabunom, smatraju izrodom drutva.
* Priigelpatent - carski zakon iz Bachova vremena (1854) koji doputa
tjelesne kazne da se iznudi ispunjenje javne dunosti, (napomena prev.)
18
Povijest stranke Z 73
PREDAVANJE O IZBORNOM PRAVU
ENA
Velepotovani prijatelji!
Najvie se veselim to na ovom skupu nema nijedne ene, pa mogu otvoreno
progovoriti o tom kakljivom pitanju a da me ne prekidaju, kao to se
dogaa na sastancima drugih politikih stranaka, kad god se govori o
izbor-nom pravu ena.
Na te sastanke dolaze dame i nije im dovoljno ni to to su ostale
politike stranke sklone izbornom pravu za ene kad se bira Zemaljski
sabor i Carsko vijee, one ak ele imati izborno pravo kad se biraju
zakonodavna tijela, gradsko vijee, i na kraju, premda ih dotine
politike stranke podupiru, dignu takvu dreku da se skup mora prekinuti.
Stalno vrite, psuju, blebeu, najradije bi oi iskopale svima koji tvrde
da ne ide tako lako, da neka gospoa inenjerka ne moe postati
predsjednicom vlade, ili da gospoa savjetnica to u oku pljuje na
nekog mladia ne moe iz ista mira postati gradonaelnicom glavnoga
grada Praga. One misle da to mogu odmah, da e se poslije toga sastanka
sve odjednom promijeniti, a organizatore sastanka, koji im zapravo ine
dobro to raspravljaju o tom pitanju, kefaju kao da ve vladaju itavom
ekom politikom.
U Engleskoj su sufraetkinje ispljuskale predsjednika vlade Asquitha, jer
je dodue nastojao da uvede glasako pravo za ene, ali je ujedno
napomenuo da e otii iz Engleske u Ameriku im ene dobiju to pravo.
Stranka umjerenog napretka u granicama zakona odo274
brava sve glasove ena koje trae ope glasako pravo za sebe, ali u
dogledno doba e dobro razmisliti ne znai li uvoenje opeg glasakog
prava samo umnoavanje brojnih muenika, pripadnika mukog spola.
Potovani skup sigurno dobro zna kako to zavrava kad je ena u pravu.
Kako bijesni, psuje kao koija, kune, grebe, grize, kripi zubima,
stie ake, ukratko ponaa se kao najopasniji tienici iz ludnice!
A kad ena nema pravo, zavrava jo gore . . .
Sada zamislite da takav opasan stvor ima ope pravo glasa!
Zakon o izbornom pravu za mukarce odreuje da biraem moe postati samo
ovjek koji je duevno sasvim uraunljiv. I sada zamislite da ene imaju
pravo birati. Kad im se kandidat ne bi svidio, kako bi se trzale, vikale,
mlatarale, udarale nogama u pod i urlale: Neu vas birati, kiljavi
ste! pa bio taj kiljavac najplemenitiji ovjek u ekom narodu!
Sada zamislite da je kandidat ljepotan. I taj bi propao, jer bi svaka
biraica govorila: Eto, vidite, znam da ga susjeda stalno gleda i on se

smije, pokvarit u im avanturu. Zacijelo su se spetljali, i ona bi se

pravila vanom to hoda s poslanikom!
Svaka bi tako mislila i na ljepotana bi se nabacivale blatom.
Ako bi imale pravo glasa, ene bi se u svakom sluaju dosaivale kad bi
se radilo o mukom kandidatu. Kandidat bi pjevao kao aneo o vodenim
putovima i uzviknuo: Velepotovane dame, obeavam vam da e Vltava biti
plovna od Praga preko techovica i Kamyka sve do ekih Budejovica!
Potovana gospodo! Kad ste neto traili od ena, zasigurno niste obeali
da e dopremanje jedne vree krumpira iz june eke u Prag vodenim putem
stajati dvadeset filira manje nego eljeznicom.
Obeali ste im narukvice, krzna ili sve to ih ini lijepima, draesnima
ali nijedan od vas nije, dakako obeao ljubavnici kanal. Jer kanal se
ne nosi ni kod kue, a
i- 275
kamoli u drutvu. Jedan kanal ne moe uzbuditi enu vie od iznoenih
papua.
Dalje upozoravam, velepotovana gospodo, da nijedna ena ne bi
povjerovala vaim obeanjima i poklonila bi vam svoju naklonost tek kad
biste joj donijeli dar. Ja na primjer dajem svojim biraima vreicu
duhana i obeavam pola litre rakije. Ali obeajte to recimo slobodnoj
uiteljici!
Njoj biste morali dati najmanje glasovir, bistu Beetho-vena i obeati joj
brak, i tek onda bi izvoljela popuniti svoj biraki listi prezimenom
koje je znatno slino vaemu, jer ene su toliko pune panje, toliko se
brinu za politiku (kako se samo guraju u nju!) da ne bi znale dobro
napisati ni vae prezime. Moda bi zbog nedostatka informacija napisale
prezime vaeg protukandidata.
No mi nismo iz tih razloga protiv opeg prava glasa za ene. Na je
razlog vaniji, i to je ovaj: kad bi se ene kandidirale, nastala bi
takva hiperprodukcija kandidata iz enskih redova, da bi sigurno dolazilo
do najprostakijih scena, jer bi svaka ena koja je navrila trideset
godina postavila vlastitu kandidaturu. Svaka bi, naravno i
etrdesetogodinja, tvrdila da je najmlaa kandidatkinja. Najvie bi se
meutim kandidirale stare frajle, koje bi tako barem uspostavljale veze s
mukarcima, jer hvatati birae po ulicama i prepadati ih u stanovima ne
smatra se nemo-ralnim.
276
DAN IZBORA
Nijedna politika stranka nije razvila takvu agitaciju kao mi. Predavanja
i izborni sastanci odravali su se svaki dan, dok napokon nije stigao taj
znameniti dan, kada je vino-hradski okrug morao potvrditi svoju politiku
zrelost glaso-vima za kandidata Stranke umjerenog napretka u grani-cama
zakona. Na alost, oni koji su naoko simpatizirali s novom strankom, u
posljednji su as kukaviki ostavili zastavu u koju su se kleli u
tali, i glasali protiv nas. Ustrajalo je samo trideset i osam hrabrih
mukaraca u naem izbornom okrugu ne davi se primamiti narodnosocijalnim, socijaldemokratskim ni dravopravnim kandidatima. Oni su
izabrali kandidata Stranke umjerenog napretka u granicama zakona; ta je
funkcija povjerena meni.
O malom broju biraa mogu govoriti samo s najveim potovanjem i
izjavljivati o njima uvijek i posvuda da su postupali tako kako dolikuje
pravim mukarcima i pripadnicima stranke. Protiv tih trideset i osam
nepodmitljivih boraca bila su dvije tisue devet stotina ezdeset i dva
fanatika, pripadnika gorespomenutih politikih tabora. A pravi su
mukarci koraali ponosno i oduevljeno prema glasakoj kutiji da usprkos
svemu iskau svoje uvjerenje.
Mogu o njima rei da su bili pioniri nove misli, da su bili lijepi kao
Apoloni i ponosni - kao ne znam vie tko. Povijest ovjeanstva
vjerojatno nikada nee doznati njihova imena, a ipak bi bilo i te kako

potrebno da se podigne spomenik tim junacima koji su unaprijed znali da

e ostati na bojitu, zajedno sa svojim voom. Na je poraz na
277
posljednjim izborima samo najava buduih pobjeda. Dobili smo dodue
batina, ali smo slavili moralnu pobjedu - kako kau realisti. Pretukli su
nas kao volove, ali to je bio nagovjetaj sretnije budunosti - kako kau
mladoesi. Samo je trideset i osam njih biralo kandidata Stranke
umjerenog napretka u granicama zakona, ali mogu viknuti kao klerikalna
stranka kad netko dobije batina: da je tih trideset i osam glasova
svjedoilo o snanom usponu stranke.
U tali smo bili u poloaju krotitelja meu zvijerima. Preko puta u
Krunskoj ulici buljili su u nas prozori izborne kancelarije Dravopravne
stranke, gdje je bilo puno nat-pisa: Birajte Viktora Dyka! A nasuprot
stranjem dijelu nae izborne kancelarije u tali prijetei su se
cerili prozori sjedita Narodnosocijalne stranke s glupim napi-sima:
Birajte Vaclava Choca! Birajte najboljeg ovjeka na Kraljevskim
Vinohradima! Bili smo kao glas ovjeka koji vie u pustinji, a oko njega
riu lavovi, bili smo kao mirisan cvijet to ga sa svih strana gui
korov.
Stajali smo kao nevino dijete na krovu poplavljene kuice oko koje se
diu valovi prljavih i mutnih voda. Samima sebi inili smo se kao nevina
djevica odvuena u brlog sramote, okruena svodnicima. Bilo nam je kao
ovjeku koji nesretnim sluajem sjedne na jea. Oko nas, u naoj
tvravici, razbuktale su se strasti politiki nazadnih, koje je primamilo
velikopopoviko pivo i birali su Choca, ili smihovsko pivo Kod Libala i
birali su Viktora Dyka. Zlosretnom koincidencijom kod nas se toilo
vinohradsko pivo, pa su nai agitatori stalno morali trati na zahod i to
je bila itava njihova izborna agitacija. Nesretnim spletom okolnosti
naa se izborna kancelarija zvala tala, pa zamislite sve to skupa:
zahod, tala, Stranka umjerenog napretka u granicama zakona, kandidat
debele njuke, neobian politiki program ... i nije moglo zavriti
drukije no to opisuje lijepa francuska rije: debacle, dakle: krah.
Uzalud sve nae parole, objeene i izlijepljene na svim prozorima izborne
prostorije: Birai, glasakim listiem
278
protestirajte protiv potresa u Meksiku!' Podijelit emo naim biraima
tri stotine srpskih dravnih lozova s mogunosti dobitka od petnaest
milijuna franaka u zlatu. Svaki e na bira dobiti depni akvarij.
Ne birajte oficirskoga slugu! Birai! Ono to oekujete od Bea, dobit
ete i od nas!
Sve je bilo uzalud. Gomile su se dodue gurale pred talom, u izbornu
kancelariju su dolazili pojedini birai, naruili jedno pivo, otrali na
zahod i umjesto obeanja da e me birati, ostavljali u izbornoj
kancelariji neto malo smrada. A istodobno su stizale vijesti iz izbornih
kancelarija protivnika, da protivnike strane izvode bijesnu agitaciju.
Izvjesili smo plakat ovog sadraja: Primamo potenog mladia za
ogovaranje protukandidata.
Bilo je neto prije podneva. Na prozoru se pojavio veliki arak papira s
ovim sadrajem: Dananji jelovnik, sastavljen iskljuivo za nae birae!
Juha: Kraljevska. Cherrv. Losos s majonezom. Predjelo: Slonova surla u
hladetini. Glavno jelo: Peeni devin rep s morskim raiima. Preni
morski konjic s peenim algama. Punjeni trbuh klokana. Jetra morskog psa.
Zec u plavom. Pateta od slavujevih jeziaca. Lastavije gnijezdo. Prava
ruska piroka. Knedli sa ljivama i umakom od okolade. Tatarski sir od
kobiljeg mlijeka. Vina austrijska i ugarska. Vino-hradsko pivo.
U jedan sat je doao jedan bira i naruio kvargl. To je bio lo znak. U
est smo izgubili golemom veinom od dvije tisue devedeset i dva glasa.
I umjesto da nas donesu na titu, odvezli su jednoga naeg biraa crnom
maricom.
279

KOMENTARI
APOSTOLSKI PUT trojice lanova Stranke umjerenog napretka u granicama
zakona - jedna je od najveih zago-netaka Haekova ivotopisa. Ne znamo
kako je bilo; Mahen je kao predsjednik Izvrnog odbora odluno izjavio da
tu epizodu ne pamti. Na putovanje su vjerojatno ili, premda ne prema
planiranoj ruti. Prvi je otpao Wagner, koji je prihvatio angaman u
putujuoj glumakoj trupi. Haek i Kubin jo su neko vrijeme putovali po
Hrvatskoj i ivjeli od Kubinova slikanja portreta seljaka i restauriranja
crkvenih slika. Ni Kubin nije dugo izdrao muke putovanja i vratio se u
Prag. Haek, koji se kao skitnica naao u zatvoru, poao je po izlasku na
mukotrpan put pjeke iz Trsta u Prag.
BOUEK ANTONIN - sitan, ivahan ovjeuljak, bio je motor anarhistikog
pokreta, poslije i urednik Prava naroda i Crvenog prava. Proslavio se
kao izdava napredne Nove edicije i kao autor Hrpe anegdota o Jaroslavu
Haeku. Haek i on su se voljeli otkad se Bouek naao bez posla, pa mu
je Haek prepustio mjesto urednika u anarhistikoj Komuni.
DROBILEK EDUARD - inovnik eke tehnike (sveuilita); nije bio
literat, premda su njegovi znanci alili to ne pie. Iz njegova humora i
duhovitosti isijavali su veliko ivotno iskustvo i osebujnost. Upravo je
on, uz Haeka, dominirao u sjajno improviziranim zabavama boema, a po
sjeanjima Frantieka Langera pokrenuo je osnivanje Stranke umjerenog
napretka u granicama zakona. Drobilek je bio dobar drug i esto je Haeku
280
t
?
pruio utoite u svojoj gostoljubivoj kui. Umro je tik potkraj prvoga
svjetskog rata.
FRABA FRANTISEK XAVER - slab pjesnik i urednik eke rijei, izdao je
nekoliko zbirki alopojne, svjetskobolne lirike. Nije zaista ostavio
duboku brazdu u ekoj literaturi; vrijedan je bio kao mrav na ekom
Parnasu, prevodilac i prosvjetni radnik, izdava lista Slobodna
tribina. Zavrio je kao politiki i drutveni brodo-lomac.
HAlEK LADISLAV - njegova imena nema u literarnim prirunicima; objavio
je samo nekoliko zbirki pria i knjiga pjesama (ukljuujui Svibanjske
krike - zajedniki Hajekov i Haekov debi). Prepustio je Haeku mjesto
urednika u asopisu Svijet ivotinja; pomagao mu je i poslije, kao
suvlasnik toga lista. Haek se nije uvijek dobro ponaao prema njemu i
nije imao naroito miljenje o njegovu stvaralatu, to je i javno
pokazivao. Ali Hajek nije postao ogoren; bio je vjeran i odan prijatelj,
to je ostao i poslije Haekove prerane smrti. (U knjizi Sjeanja na
Jaro-slava Haeka.)
HAEKOVA - MAYEROVA JARMILA - Haekova prva ena, prema djeaki naivnim
pismima i njegova najvea ljubav. Nas, meutim, zanima gospoa Jarmila
kao Haekova literarna povjerenica, jer je po diktatu pisala najvei dio
opsene Povijesti Stranke umjerenog napretka u granicama zakona. Imala je
velikih literarnih ambicija, za razliku od njenog Grye Haeka koji ih
nije imao ili ih je skrivao. Vjerojatno ga je stoga prisilila da napie
ovo djelo koje ga je trebalo proslaviti. Sudbina se meutim runo
poigrala s Haekom: djelo se pojavilo tek dugo poslije njegove smrti.
HERBEN I MASARYK - pisac i politiar (Masarvk je poslije postao prvim
predsjednikom Cehoslovake Republike, op. p.) - dvije linosti koje bi
se razile kad god bi se nale. Osim politikih spajali su ih i brojni
materijalni interesi. (U tekstu Poetni program Stranke umjerenog
napretka u granicama zakona spominje se, na primjer, Herbenova afera u
kojoj se predbacuje Herbenu da je
281
kao glavni urednik revije Vrijeme iskoristio dio dobro-voljnih priloga
za financiranje revije.) Herben i Masarvk su esto bili mete ala boemske
grupe, jer su bili realisti, pristae smjera koji je, suprotno
dravopravnim zahtjevima, imao program narodne autonomije u okviru

federali-zirane Austro-Ugarske. U tomu su realisti bili bliski jed-nom

smjeru u socijaldemokraciji. Njihova imena nalaze se i u kasnijim
improviziranim komadima kabareta Stranke umjerenog napretka.
HILAR HUGO - pravim imenom Bakule; poznavaoci teatra nee se sloiti s
Haekovom ocjenom dra Hilara, pogotovu oni koji ga znaju kao istaknutoga
kazalinog reisera i pionira modernoga ekog kazalita. Ali u doba kad
je Haek pisao tekst bilo je to gotovo ope miljenje. Hilarove
recenzije, objavljivane u Kavkinu Kazalitu uvijek su se ekale kao
Vilimekov Humoristini list, zbog Hilarova kominog svojstva da se
uvijek izraava to nera-zumljivije. Od izdavaa Kazalita itaoci su
traili da uz asopis, pogotovu uz Hilarove recenzije, tiska poseban
rjenik stranih rijei. U to je vrijeme Hilar meutim sjajno ureivao
Modernu biblioteku.
KABARETI STRANKE UMJERENOG NAPRET-KA - nastali su kao sastavni dio i
nastavak povijesnih sastanaka Stranke umjerenog napretka, a voeni su iz
neobvezne zabave u gostionicama. Kabareti su imali razne nazive - Kod
brae makabejaca, Bratstvo za tovanje metra Jana Mvdlafa, krvnika
prakog, Kabaret Nirvana itd. - a i igrali su se u omiljenim
prostorijama drutva. Meu najomiljenije pripadala je gostionica u
Tem-plarskoj ulici koja je bila u zenitu za vrijeme balkanskih ratova, a
poeli su je zvati Na Balkanu; pa noni bar pjevaa Josefa Waltnera
Montmartre u Retzovoj ulici, u kui Kod tri divljaka. Tamo su
lanovi stranke izvodili kabaretski program s nezaposlenim pjevaima i
glumcima.
KACHA MICHAL - neobino naitan i obrazovan anarhistiki urednik, samouk,
inae postolar, u ijoj su se radionici sastajali lanovi anarhistikog
pokreta. Mlai val Neumannove skupine preselio se nakon pjesnikove
selidbe
282
iz Praga u siromani Kachin stan na ikovu, gdje su se kovali planovi za
budui prevrat. Gotovo svaki dan dotrao bi zabrinuti Antonin Bouek, tu
bi sjedio literat Frana ramek, dolazili bi pjesnik Karei Toman, Josef
Mach, Jifi Mahen, Rudolf Tesnohlidek i dr. Jedno im se ne moe osporiti:
osobna hrabrost i neizmjerna portvovnost. Upravo je Michal Kacha u stanu
skrivao od policije Lenji-novu enu Nadedu Krupsku.
KLIME JAN - makedonski vojvoda Klime ili komita Klime, bio je moda
najizrazitiji oriinal predratnih prakih lokala. Visok mukarac crne
brade i brkova, naoruan pitoljima, nehajno zataknutima u iroki pojas,
te su se svi udili kako ga policija puta da tako hoda. Klime je
navodno sudjelovao u makedonskom ustanku (1903) i vrbovao je u Pragu
mlade ljude za ustanike ete. O doivljajima iz borbe objavio je
nekoliko lanaka u asopisu Iz svijeta i u Novoj omladini opisujui
ivahnim bojama bitke, i, pogotovu, vlastite zasluge. Je li i Haek
sudjelovao u ustanku, kako navodi u sjeanjima, jo je pod upitnikom.
injenica je da je namjeravao izdavati Klimeove Memoare, ali nisu doli
dalje od prvog broira-nog sveska. Onda je Klime otputovao iz Praga jer
su ga upozorili da se za nj zanima policija. Pustolovna narav, meutim,
nije mu dala mira. Balkanu je ostao vjeran i poslije rata, dodue ne kao
ratnik nego trgovac (izuio je tapetarstvo i trgovao krznom); poslije
financijskog sloma svoga poduzea poinio je samoubojstvo u hotelu.
KLOFA VACLAV - novinar i politiar, isprva pripadnik Mladoeke
stranke, poslije osniva Narodnosoci-jalne stranke. Predavao je i pisao o
svom balkanskom putu, kritizirajui otro prilike u Bosni i Hercegovini.
Navodno je imao veze s carskom diplomacijom; bio je pristaa panslavistikih nazora koje je iskazao u seriji lanaka o rusko--japanskom ratu.
KROPOTKIN P. A. - jedn od vodeih teoretiara takozvanog kolektivistikog
(komunistikog) anarhizma, oprenog evolucionistikom, Proudhonovu.
Kropotkin, Rus plemikog porijekla, sudjelovao je u uroti i baen u
283

Petropavlovsku tvravu. Odatle bjei u Englesku, pa vicarsku, gdje

staje na elo anarhistikog pokreta. Protjeran, odlazi u Francusku, gdje
je osuen na pet godina tamnice zbog pokuaja atentata. Poslije
oktobarske revolucije vraa se u domovinu.
KRIKA VA LOUIS - ironian lirik; pie pod utjecajem Heinea, Machara i
Dyka. Autor je knjige satira, ironije i boli, nazvane Blae] Jordan.
Neuspjeli sin uglednih roditelja, neak prakog direktora policije,
zavrio je tragino.
KUBIN JAROSLAV i WAGNER FRANTISEK -pripadali su skupini mladia koji su
se sastajali na uglu Karelova trga na klupi kod Resselova spomenika.
Odatle su vjerojatno i poli na misionarski put s Haekom. Haeku je bio
blii Kubin, poslije akademski slikar i specijalist za metal i reljefnu
plastiku; Kubinov je otac bio upravitelj Prakog rodilita, u vrtu kojega
su djeaci nalazili utoite. Haek bi prespavao kod Kubi'na, a
posjeivao je i njihovu ladanjsku kuu u Kosmonosima. Pod imenom Wagner
skriva se plzenjski glumac Ruda Hnevsa.
LOAK KAREL - poduzetni izdava raznih zabavnih asopisa (Veseli Prag,
Let kroz svijet), kalendara i revija za ene (eka moda). Loak je
postao Haekov izdava iz dva razloga: prihvaao je njegove radove bez
itanja, na nevieno, uvjeren u njihov uspjeh kod italaca, i njegova
je redakcija bila dobro locirana - preko puta kavane Tumovka. Haek je
mogao poslati jo toplu humoresku u redakciju i pokupiti predujam.
MAVEROVI, braa - Pepa, Vratislav, Jaroslav, Vladimir bili su braa
Jarmile Maverove, Haekove supruge. Dvojica su bili arhitekti. Jedan od
njih, Jaroslav, istaknuo se kao slikar sgrafita. Pepa i Vratislav su u
obitelji stvarali boemsko raspoloenje, a kad su se roditelji usprotivili
Jarmilinoj vezi s Haekom, bili su na strani ljubavnika i omoguivali su
im sastanke. Braa Maveri i Haek su se sprijateljili i zato su s pravom
uli u Povijest Stranke umjerenog napretka u granicama zakona
MACH JOSEF - pjesnik, autor duhovitih stihova s kominom poantom, koautor
nekoliko kabaretskih prizora
284
i Himne Stranke umjerenog napretka. Pjeva se na melodiju anarhistike
revolucionarne pjesme Milijun ruku u tami se diglo:
Milijun kandidata ustade da prevare prosti puk da im bira glas svoj dade
to je njima mili zvuk.
Nek' napredak nagli drugi trae nasilno nek'izvedu svjetski prevrat
umjereno stupat nama je drae, gospodin Haek na je kandidat!
Birai ovoga grada
u talu nosite ake svoga jada,
samo nek' ugav ostane po strani!
Dolje plahi zagovornici napretka,
dolje laici financijski,
u borbu, u borbu, borbu svak,
za umjereni napredak!
Protiv nas nee nita uspjeti Dyk, Kramar, Klofa, Yvonna, samo mi smo
napredni ljudi, naravno, u granicama zakona!
Uvijek emo ustrajati ni lanci nas nee zaustaviti, umjereni napredak
napreduje, umjereni napredak pobeuje!
Druga himna je bila kolektivno djelo i pjevala se na poznatu melodiju:
Spavaj, Havlieku, u svom grobu
i pogled baci mali
na opor okupljen u tali!
285
Tvoje tijelo trune u grobnici, al' dah Tvoj ivi u naoj stranci,
naravno, u granicama zakona!
Da moe iz groba izviriti, o nama bi mogao saznati, i o umjerenom
napretku!
Da moe iz groba ustati, morao bi se i ti pridruiti, umjerenom
napretku.

Ljepi nam se steru puti, eki lav se opet ljuti naravno, u granicama
zakona.
MAEK ALEKSANDER - poznati policijski kome-sar, odreen za rad meu
anarhistima i u antimilitaristikom pokretu. Prije prvoga svjetskog rata
raskrinkan je u asopisima Narod i Mlade struje. Potom je nestao u
Rusiji i opet je pronaen u zarobljenikom logoru u Takentu. Haek mu je
poklonio humoresku Tragovima tajne policije u Pragu.
OMLADINA - radikalni narodni pokret omladine bli-ske socijalizmu,
(Omladina je bio naziv asopisa to gaje izdavao anarhist C. Korber.)
Rudolf Mrva je izdao pokret i austrijska vlada je inscenirala proces u
kojemu je J. Ziego-sler osuen na najviu kaznu - devet godina zatvora.
OPOENSKV GUSTAV ROGER - dodue nije bio veliki pjesnik, ali je bio
poznat i slavan boem. Njegova rije je vrijedila kao zakon u gostionicama
i nonim lokalima: Kod zvjezdica, U tehnici, Kod stare gospoe itd.
Bilo je dovoljno da kae: Onaj gospodin tamo mi se ne svia i dotini
je morao izai iz prostorije. Razlog je bio pjesnikov kran lik i osobno
poznanstvo s komesarom udoredne policije Dranerom. esto puta bi spasio
ljude za stolom za vrijeme policijske racije. Budui da su se pod
286
njegovo okrilje skrivale i lake ene, prako podzemlje gaje zvalo
vrhovni pastir.
OSTEN JAN - (pravim imenom Overstein) izaao je iz kole Ignata Hermanna
i pisao sitne anrovske crtice iz ureda, ponekad i dramske komade od
kojih je jednoinka Oluja - imala uspjeha u Svandovu kazalitu na
Smfchovu.
PELANT KAREL - urednik antiklerikalnog asopisa Slobodna misao.
Suputnik boeme, ponekad i meta ala, lan stolnog drutva Cviker koje
se sastajalo u vinohrad-skom Narodnom domu.
PICHL JIRI - glavni urednik eke rijei, predsjednik Udruenja ekih
novinara, pripadao je uskom krugu narodnosocijalnih novinara u kojemu su
bili i E. patny i A. Hatina, a koji su znali Haeku oprostiti svakojake
ale, jer su cijenili njegov nepobitni talent.
PISECKV JOSEF - pravim imenom Paclt. Glumac koji je poeo u Pitkovoj
areni na Vinohradima, djelovao je u Svandovu kazalitu na Smfchovu.
Poslije se posvetio slikar-stvu i slikao uglavnom dalmatinske motive i
Jadransko more. Sudjelovao je u stvaranju Stranke umjerenog napretka i
bio je opozicija u stranci.
S1MPLICISSIMUS - minhenski satiriki ilustrirani asopis, nazvan prema
junaku Grimmelshausenova romana. (Za Simplicissimusa je pisao na
primjer satiriar Roda-Roda, crtao karikaturist Th. Heine i dr.) Jo nije
dokazano je li Haek bio suradnik toga u ono doba naprednog asopisa.
injenica je da je Simplicissimusu slao radove nastojei da postane
njegovim suradnikom.
ALICA CRNE KAVE - jedan je od komada Kaba-reta Stranke umjerenog
napretka, koju je Haek uklopio u ovo djelo. Pria se da se za vrijeme
predstave u Stali kladio da e sam odigrati jednoinku sa pet likova.
Komad aica crne kave je varijanta jednoinke alica crne kave, iz
zbirke Vjetrogonjasti mlinar i njegova ki.
SLAVKA HAJNIOVA - ki direktora kole u Lip-niku nad Bevom, s kojom se
Haek upoznao kad se vraao sa svojih putovanja i svratio do ruevina
grada Helftyna.
287
Gospoica Slavka ga je u Pragu upoznala s krugom djevo-jaka iz
Proizvodne zadruge (amo su pripadale i Manja Bubelova, i Mina KokeovaWarausova), meu kojima je bila i Jarmila Maverova, ki tukatera i
vlasnika kue na Vinohradima. Poznanstvo je za Haeka bilo sudbonosno jer
se zaljubio i oenio njome.
SOLCHL J. - nije bio trgovi, nego Haekov kolski drug u Trgovakoj
akademiji u Resselovoj ulici. Taj je poduzetni djeak pokuao u vlastitoj

nakladi izdati knjigu Svibanjski krici, ali nije uspio i morao je

odraditi dug tiskari u trgovini svoga oca.
SOUKUP FRANTIEK - socijaldemokratski posla-nik, poslije uspostavljanja
ehoslovake Republike izabran za senatora i predsjednika Senata. Uza sav
svoj verbalni radikalizam, uvijek je bio oportunist, a u oima boeme
predstavnik socijalnog reformizma, koji se sasvim iivljava u borbi za
ope pravo glasa.
STRANKA UMJERENOG NAPRETKA - zapravo je nastala sluajno. Godine 1911.
raspisani su izbori za Carsko vijee u vinohradskom okrugu. Razvila se
estoka izborna borba, u kojoj su nanovo oivjele umrtvljene fraze
rodo-ljubnog liberalizma i socijalnog reformizma. Usred boem-skog drutva
koje se sastajalo u Zvjerininoj restauraciji na Vinohradima, Haek
nastupa s improviziranim predavanjima, koja su privukla mnoge sluatelje
s razumijevanjem za mistifikaciju i satiru. Haek se proglasio izbornim
kandi-datom protiv Vaclava Choca za Narodnosocijalnu stranku, Emanuela
katule za socijaldemokrate i Viktora Dyka za Dravopravnu stranku.
Haekova kandidatura nije bila slubeno najavljena i tako se nekoliko
birakih listia s njegovim imenom moglo nai samo meu nevaeim
glaso-vima.
SVIJET IVOTINJA - asopis za uzgajatelje domaih ivotinja, koji je
izdavao Vaclav Fuchs, vlasnik psetarnice i zvjerinjaka na Klamovki. Haek
je postao urednikom asopisa nakon odlaska iz eke rijei. Tom je
prilikom izjavio: Promijenio sam stranku, ali nabolje, sada sam sa
ivotinjama.
288
SYRINX - efemerno udruenje mlade literarne generacije s poetka
stoljea. Predsjednik mu je bio Roman Haek, Jaroslavov brati. Drutvo
je imalo i svoj asopis Moderan ivot. Izala su samo dva godita.
AFR FRANTIEK - autor nekoliko rukopisa pisanih prema tuim predlocima
(Kroz etiri dijela svijeta, 1907) i pukih romana. Haek je upotrijebio
jednu njegovu humo-resku - dobio ju je vjerojatno kao urednik nekog
vojnoga kalendara - i ubacio je u svoju knjigu. U sklopu te mistifikacije parodirao je autentian stil svoga vremena.
VOHRVZEK KAREL - anarhistiki urednik i predstavnik takozvanog
sindikalizma u anarhistikom pokretu. Poslije je traio eksproprijaciju,
to jest nacionalizaciju imetka, ali se istodobno brinuo za svoj dep. Bio
je meutim tako lukav da mu se nita nije moglo dokazati. Poslije je za
sudjelovanje u pljaki trgovine nakitom u Curvchu osuen na 18 mjeseci
zatvora.
VYSKOIL OUIDO MARIA - pravim imenom Anto-nin Ludvik Vvskoil, knjiniar
Ministarstva trgovine; pisao je sentimentalne romane s bolesno
dekadentnom erotikom.
OD LEEHRADA EMANUEL - punim imenom Josef Maria Emanuel Leeticky od
Leehrada - simboli-stiki pjesnik, prevoditelj i sakuplja umjetnina i
kulturnih dobara, poslije arhivar Zemaljske banke. Za njegovo je
stvaralatvo tipina sklonost prema okultizmu i arbesovskoj fantastici.
Najvea kulturna vrijednost koju je stvorio, bila je umjetnika zbirka
zvana Leehradeum.
Dr ZAHOR JINDRICH - praki gradski fizik, zasluan za kanalizaciju,
asanaciju starih etvrti Josefova i biveg idovskog geta, i za
osnivanje Gradske centralne kla-onice. Istaknuo se kao propagator
apstinencije i osniva Drutva za spaljivanje mrtvaca. Taj je cijenjeni
praki graanin bio kolski drug Haekova oca i poslije njegove smrti
skrbnik obitelji. Bio je lan Odbora banke Slavia u kojoj je Haek
kratko vrijeme radio.
KOD ZLATNE LITRE - gostionica Honze Lederera na uglu Balbinove ulice na
Vinohradima; u vrijeme pro19
Povijest stranke 289

cvata omiljela zbog jakog piva i literarnog drutva s Arbe-som na elu.

Za klavirom je sjedio virtuoz Chlanda. U kabaretskim nastupima sudjelovao
je i glumac J. Lu-kavsky.
R. P.
- E r
290
SADRAJ
Jaroslav Haek
........................
5
Uvod ...............................
11
IZ LJETOPISA STRANKE UMJERENOG NAPRETKA
Poetni program Stranke umjerenog napretka u granicama zakona
......................
17
Gustav
R.
Opoensky
i
makedonski
vojvoda Klime
...........................
20
Makedonski vojvoda Klime ................
22
Prvi neuspjesi stranke u ekoj provinciji ........
29
Prijatelj Stanislav Zeman ..................
32
Progon prvih krana na Vinohradima .........
35
Vladini krugovi progone novu stranku .........
37
Stranka raste ali dobiva batine
..............
41
U zarobljenitvu Kartaana
................
44
Prijatelj Jifi Mahen i Josef Mach .............
47
Svijet ivotinja .......................
50
Drugi organizacijski centri nove stranke ........
53
Pjesnik Toman kae: Monsieur, n'avez-vous pas une couronne?
.....................
56
Maestro Arbes
........................
58
Blagajnik stranke Eduard Drobilek ...........
60
Drobilekova ljubavna pustolovina ............
63
Frantiek afr pria svoju novu pripovijetku Milo za drago
.........................
66
291
Dostavlja stranke pjesnik Fraba ............ 71
Adolf Gottwald, prevodilac sa svjetskih jezika .... 74
Pogovor uz prvi dio
..................... 77
APOSTOLSKA DJELATNOST TROJICE
PRIPADNIKA STRANKE UMJERENOG
NAPRETKA
Profesor Frantiek Sekanina, eki kritiar
......
83
Slikar Jaroslav Kubm
....................
86
Apostolska djelatnost trojice lanova stranke prema
pismima Izvrnom odboru ...............
88
Slavnom
Izvrnom
odboru
Stranke
umjerenog
napretka u granicama zakona
............
90
eka Djevica Orleanska, gospoica Siissova .....
93
Gospodin pisac Roek
...................
96
Sljedee pismo s misionarskog putovanja
.......
98
Pjesnik Louis Kfikava inae zvan Bla Jordan
....
102
Slavnom
Izvrnom
odboru
Stranke
umjerenog
napretka u granicama zakona
............
104
Pjesnik Racek .........................
108
Potjera za Macharom
....................
111
Machar nije kod kue ....................
115
Kako se zabavljaju esi u Beu ..............
118
Drug katula
.........................
122
Sjeanja na literarnu druinu Syrinx
.........
124
Nepoznati literat .......................
127
Dr K. Hugo Hilar
......................
129
to se dalje dogaalo s trojicom pripadnika Stranke
umjerenog napretka u granicama zakona .....
132

Emanuel od Leehrada ...................

135
Pustolovina Stranke umjerenog napretka u granicama zakona u Bekom Novom
Mjestu ......
137
Najvei eki pisac Jaroslav Haek ............
140
Razmiljanja o poetku puta, veim dijelom neputo-pisna
............................
143
Konferencija delegata Stranke umjerenog napretka
292
u granicama zakona s istaknutim ugarskim politiarima
........................... 151
Gospoica Slava
....................... 154
Svibanjski krici
........................ 158
Najdeblji eki pisac Jan Osten .............. 162
Nagvkanika idila ....................... 164
Augustin Eugen Muik ................... 166
Nastavak Nagykanika idile ................ 169
Sljedee pismo s misionarskog putovanja
....... 171
Skladatelj Chlanda ...................... 174
Intrigant glumac Pisecky i njegova drama
....... 177
Arhitekt Pepa Mayer
.................... 179
DrH.
.............................. 182
Vratislav Mayer, slavni slikar sgrafita .......... 185
Jaroslav Haek ima predavanje u Velikoj Kanii . . . 188
Gospoica Manja Bubelova ................ 192
Jan Riedl, slavan pijanist .................. 196
ivot meu Dacanima
................... 200
Dacani dalje odravaju svoj tjedan ............ 203
Kuajte braniko pivo!
................... 206
Jaroslav Haek predaje kod Zvjerine o lesu na Tisi . . .210
PIJUNSKE AFERE STRANKE UMJERENOG NAPRETKA U GRANICAMA ZAKONA
Jedan dan u redakciji eke rijei ........... 217
Glavni urednik eke rijei Jifi Pichl ......... 219
Redakcijski sluga efrna
.................. 222
enski pseudonim
...................... 225
aica crne kave
....................... 227
Ouido Maria Vyskoil zvan takoer Isus Marija Vyskoil ............................ 235
Pelantova afera ........................ 238
Kako je gospodin Karaus postao alkoholiarom . . . . 241
Persekucija lana nove stranke Karela Pelanta
.... 244
O gospodinu Josefu Valenti
................ 247
Revolucionar Ziegosler ................... 252
293
STRANKA IDE NA IZBORE
Manifest Stranke umjerenog napretka u granicama zakona na posljednjim
izborima
...........
257
Predavanje o patvorenim i pokvarenim namirnicama koje sam odrao u
tali, u izbornoj kampanji 1911. ............................
260
Govor o protukandidatima .................
263
Predavanje o rehabilitaciji ivotinja
...........
266
Predavanje o dru Zahofu ..................
268
Predavanje o nacionalizaciji pazikua ..........
271
Predavanje o izbornom pravu ena ............
274
Dan izbora ...........................
277
Komentari ...........................
280
294
Biblioteka GLOBUS
Jaroslav Haek
POVIJEST STRANKE UMJERENOG NAPRETKA U GRANICAMA ZAKONA
Izdava GP DELO

OOUR GLOBUS, Izdavaka djelatnost ZAGREB

Za izdavaa TOMISLAV PUEK
Oprema BRONISLAV FAJON
Naklada 3000 primjeraka
Tisak GP DELO, Ljubljana, 1986.
YU ISBN 86-343-0135-4