Osnovi Ortodontske Dijagnostike

UNIVERZITET U SARAJEVU
STOMATOLOKI FAKULTET SA KLINIKAMA
Enita Naka, Alisa Tiro, Vildana Demidi,

Lejla Redepagi -Vraalica, Muhamed Ajanovi
OSNOVI
ORTODONTSKE
DIJAGNOSTIKE
UNIVERZITETSKO IZDANJE
SARAJEVO, 2014.
Enita Naka
Alisa Tiro
Vildana Demidi
Lejla Redepagi - Vraalica
Muhamed Ajanovi
OSNOVI ORTODONTSKE
DIJAGNOSTIKE
SARAJEVO, 2014.
Autori
Doc. dr. sci. Enita Naka
Doc. dr. sci. Alisa Tiro
Dr. sci. Vildana Demidi
Mr. sci. Lejla Redepagi-Vraalica
Prof. dr. sci. Muhamed Ajanovi
Naziv djela: Osnovi ortodontske dijagnostike
Broj izdanja: I izdanje
Izdava: Stomatoloki fakultet sa klinikama
Recenzenti
Prof. dr. sci. Hajrija Konjhodi-Rai
Doc. dr. sci. Tomislav Lauc
Prof. dr. sci. Ivana epan
Ilustrator: Lejla Kahrovi
Autor fotografija: Sanjin Kevri
Lektor: Prof. dr. sci. Lejla Naka
DTP: Rihad ovi
Godina izdanja i tampe: 2014.
tampa: tamparija Fojnica d.o.o Fojnica
Odgovorno lice tamparije: ehzija Buljina
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
616.314-089.23-07(075.8)
OSNOVI ortodontske dijagnostike / Enita Naka
... [et al.]. - Sarajevo : Stomatoloki fakultet
sa klinikama, 2014. - 95 str. : ilustr. ; 30 cm
Bibliografija: str. 93-94. - Registar.
ISBN 978-9958-9051-5-5
1. Naka, Enita
COBISS.BH-ID 21729798
Senat Univerziteta u Sarajevu na sjednici odranoj 24.09.2014. godine donio je odluku da se udbenik Osnovi
ortodontske dijagnostike autora: Enita Naka, Alisa Tiro, Vildana Demidi, Lejla Redepagi-Vraalica, Muhamed
Ajanovi, izda kao univerzitetsko izdanje.
Osnovi ortodontske dijagnostike
SADRAJ
1. Anatomske karakteristike kraniofacijalnog sistemaa ............................................... 5
1.1. Svod lobanje ........................................................................................................7
1.2. Baza lobanje .........................................................................................................9
1.3. Kosti nazomaksilarnog kompleksa ......................................................................12
1.4. Miii vakai .....................................................................................................14
1.5. Vilini zglob (articulatio temporomandibularis) ..................................................16
2. Karakteristike mlijene denticije.......................................................................... 21
2.1. Hronologija nicanja mlijenih zuba.....................................................................
a
23
2.2. Morfologija mlijenih zubaa ................................................................................. 24
2.3. Broj zuba mlijene denticije ................................................................................24
2.4. Oblik zubnih lukovaa ........................................................................................... 25
2.5. Karakteristike eugnatije u mlijenoj denticiji ......................................................26
3. Karakteristike mjeovite denticije ........................................................................ 29
3.1. Hronologija nicanja stalnih zuba.........................................................................
a
31
3.2. Potporna zona ....................................................................................................32
3.3. Karakteristike eugnatije u periodu mjeovite denticije .........................................32
4. Karakteristike stalne denticije .............................................................................. 35
4.1. Morfologija stalnih zuba ....................................................................................37
4.2. Broj zuba stalne denticije ...................................................................................39
4.3. Oblik zubnih lukova ..........................................................................................39
4.4. Karakteristike eugnatije u stalnoj denticiji ...........................................................39
5. Metrika analiza studijskih modela......................................................................
a
43
5.1. Morfoloke analize u periodu mlijene denticije ..................................................46
5.2. Morfoloke analize u periodu mjeovite denticije ................................................52
6. Radioloka dijagnostika.......................................................................................
a
71
6.1. Analiza ortopantomogram snimkaa ...................................................................... 73
6.2. Analiza telerendgen snimka (kefalograma) ...........................................................76
7. Odreivanje bioloke dobi ................................................................................... 85
7.1. Dentalna dob kao indikator bioloke dobi...........................................................87
7.2. Kotana (skeletna) dob kao indikator bioloke dobi.............................................89
Literatura: ............................................................................................................... 93
Registar pojmova: .................................................................................................... 95
POGLAVLJE 1
Anatomske karakteristike
kraniofacijalnog sistema
Stomatogeni sistem je jedna funkcionalna cjelina u iji sastav ulaze: zubi (dentes)
s sa njihovim
potpornim elementima, gornja i donja vilica (maxilla, mandibula), vilini zglob (articulatio
temporomandibularis),
s glavni i pomoni miii vakai (mm. masticatorii), te krvni, limfni sudovi i
ivci koji vaskulariziraju i inerviraju sve navedene stukture.
Stomatogeni sistem predstavlja uravnoteen i harmonian sistem ija funkcionalna efikasnost
ovisi o fiziolokim, odnosno patolokim procesima koji se mogu javiti na nekom od organa koji
ga sainjavaju. Ovaj sistem je sloen po svojim anatomsko-morfolokim osobinama i funkciji, pa
nedostatak ili disfunkcija samo jedne njegove komponente povlai za sobom itav niz promjena,
estetskih i drugih posljedica. Jedan od osnovnih preduslova za razumijevanje normalne funkcije
stomatogenog sistema je dobro poznavanje anatomskih karakteristika elemenata koji ga sainjavaju.
Kotanu osnovu glave (cranium) ine kosti koje se dijele na dva dijela:
Neurocranium predstavlja stranjedonji, vei dio kostura glave, koji sadri mozak sa njegovim
omotaima i krvnim sudovima, te ulo sluha i ravnotee.
Viscerocranium prednjedonji, manji dio kostura glave, koji sadri dijelove digestivnog i
respiratornog sistema, te ulo okusa, mirisa i vida.
Kosti neurocraniuma se dijele na one koje ine svod (calvaria) i one koje grade lobanjsku bazu
(basis cranii).
1.1. Svod lobanje

U izgradnji svoda lobanje uestvuje najveim dijelom eona, obje tjemene i dio potiljane kosti,
ali djelimino u izgradnji uestvuje klinasta i sljepoona kost. U ovom dijelu bit e opisane dvije
kosti koje grade najvei dio krova lobanje:
eona kost (os frontale),
Tjemena kost (os parietale).
1.1.1. eona kost (os frontale)

eona kost (os frontale)
e je neparna, djelimino pneumatina kost postavljena u prednjem dijelu
lobanje. Pneumatian izgled joj daje paranazalni sinus (sinus frontalis). Ovu kost ine sljedei dijelovi:
ljuska (squama ossis frontalis), nosni dio (pars nasalis), te parni orbitalni dio (partes orbitales). Svojim
dijelovima ova kost uestvuje u formiranju krova lobanje, one duplje, nosne duplje, sljepoone
i prednje lobanjske jame. Sve navedeno ova kost ostvaruje zahvaljujui kontaktu sa susjednim
kostima, pri emu se stvaraju vezivni spojevi (suturae), koji tokom ivota mogu i osificirati. Za
stomatologe koji se bave pacijentima u rastu, prije svega ortodonte, poznavanje ovih avova ima
veliku praktinu vrijednost.
Embrionalnu osnovu frontalne kosti ine dvije simetrine polovine spojene avom sutura
frontaliss koji iezava do sedme godine ivota. U 1% sluajeva ovaj av ne isezava, a naziva se sutura
frontalis persistent s. metopica. eona kost stupa u kontakt sa gornjom vilicom formirajui av sutura
frontomaxillaris, velikim i malim krilima klinaste kosti (sutura sphenofrontalis), sitastom kosti (sutura
frontoethmoidalis), suznom kosti (sutura frontolacrimalis), sa nosnom kosti (sutura frontonasalis) i na
kraju sa prednjim rubom obje tjemene kosti (sutura coronalis). Na telerendgen snimcima, koji se
koriste u ortodontskoj dijagnostici, vri se iscrtavanje antropometrijskih taaka.
Na ovoj kosti se nalazi:
Nasion taka na spoju suture frontonasalis sa suturom internasalis.
Slika 1.1. eona kost (os frontale)
1.1.2. Tjemena kost (os parietale)

Tjemena kost (os parietale)
e je parna kost koja uestvuje u izgradnji krova lobanje i djelimino u
izgradnji sljepoone jame (fossa temporalis). Radi se o kosti etvorouglastog oblika koja preko svojih
rubova i uglova stupa u kontakt sa susjednim kostima, obrazujui avove.
Svojim prednjim rubom i prednjim gornjim uglom stupa u kontakt sa frontalnom kosti te tako
nastaje av sutura coronalis. Medijalnim rubom se spaja sa istoimenom kosti sa suprotne stane gradei
sutura sagittalis. Donjim rubom stupa u kontakt sa ljuskom sljepoone kosti (sutura squamosa), dok
prednjedonjim uglom stupa u kontakt sa velikim krilima klinaste kosti (sutura sphenoparietalis).
Svojim stranjim rubom stupa u kontakt sa ljuskom potiljane kosti (sutura lambdoidea), a
stranjedonjim uglom sa sisastim nastavkom sljepoone kosti (sutura parietomastoidea).
Slika 1.2. Tjemena kost (os parietale)
1.2. Baza lobanje

U izgradnji lobanjske baze uestvuju najveim dijelom klinasta kost, sljepoona kost, potiljana
kost, ali i eona, te sitasta kost. U nastavku slijede osnovni anatomski podaci o ovim kostima.
1.2.1. Potiljana kost (os occipitale)

Potiljana kost (os occipitale)
e je neparna kost koja gradi dio krova lobanje i dio stranje lobanjske
jame. Ovu kost ine sljedei dijelovi: ljuska (squama ossis occipitalis), bazalni dio (pars basalis) i parni
boni dio (partes laterales).
Njeni dijelovi okruuju veliki potiljani otvor (foramen magnum) preko kojeg lobanjska upljina
komunicira sa kimenim kanalom (canalis vertebralis).
Svojim rubovima ova kost uspostavlja kontakt sa stranjim rubom obje tjemene kosti obrazujui
sutura lambdoidea, mastoidnim nastavkom sljepoone kosti (sutura occipitomastoidea) i tijelom
klinaste kosti pri emu se formira hrskavini spoj (synchondrosis sphenooccipitalis).
s Ovaj spoj
nakon sedamnaeste godine ivota osificira (pretvara se u synostosis sphenooccipitalis),
s te tako nastaje
jedinstvena kost (os basilare).
Na telerendgen snimcima, koji se koriste u ortodontskoj dijagnostici, vri se iscrtavanje
antropometrijskih taaka koje se nalaze na ovoj kosti, a to su:
Basion odgovara sredini prednjeg ruba foramen magnum i predstavlja najniu taku baze lobanje,
Opisthion odgovara sredini stranjeg ruba foramen magnum,
Asterion taka koja odgovara spoju ljuske potiljane kosti sa donjim stranjim uglom
tjemene kosti i sisastog nastavka sljepoone kosti,
Bolton postoji iskljuivo kao rendgenkefalometrijska taka.
10
Slika 1.3. Potiljana kost (os occipitale)
1.2.2. Sljepoona kost (os temporale)

Sljepoona kost (os temporale)
e je parna kost koja uestvuje u izgradnji sljepoone i srednje
lobanjske jame. U njoj su smjetena dva ula (ulo sluha i ravnotee), to ovoj kosti daje kompliciran
izgled i grau. Sastavljena je iz sljedeih dijelova: ljuska (pars squamosa), timpanini dio (pars
tympanica) i petrozni dio (pars petrosa), kome su pridodati sisasti dio (pars mastoidea) i stiloidni
nastavak (processus styloideus).
S aspekta ortodontske dijagnostike, znaajno je naglasiti da se na profilnom telerendgen snimku,
na ovoj kosti, iscrtavaju sljedee antropometrijske take:
Pteryon taka koja se nalazi na spoju velikih krila klinaste kosti sa eonom, tjemenom i
sljepoonom kosti,
Porion taka koja se nalazi na sredini gornjeg ruba vanjskog slunog kanala.
Slika 1.4. Sljepoona kost (os temporale)
11
1.2.3. Klinasta kost (os sphenoidale)

Klinasta kost (os sphenoidale)
e je neparna kost koja svojim dijelovima uestvuje u formiranju
srednje lobanjske jame, orbite, nosne upljine, sljepoone, podsljepoone i pterigopalatinalne jame.
Ovu kost ine sljedei dijelovi: tijelo (corpus ossis sphenoidalis), mala krila (alae minores), velika krila
(alae majores) i pterigoidni nastavci (processus pterygoideus).
Tijelo kosti (corpus ossis sphenoidalis) je pneumatini, kockasti dio kosti u kojem se nalazi
paranazalni sinus (sinus sphenoidalis). Na gornjoj strani trupa ove kosti nalazi se jama izgleda turskog
sedla (sella tucica) u kojoj je smjetena vodea endokrina lijezda ljudskog organizma, hipofiza
(hypophisis cerebri). Ova kost uestvuje u formiranju sljedeih avova koji joj omoguavaju kontakt
sa susjednim kostima:
Sutura sphenofrontalis sa stranjim rubom eone kosti,
Sutura sphenoethmoidalis sa sitastom kosti,
Sutura sphenosquamosa sa ljuskom slijepone kosti,
Sutura sphenoparietalis s prednjedonjim uglom tjemene kosti,
Sutura sphenozygomatica s jagodinom kosti.
S aspekta ortodontske dijagnostike, znaajno je navesti da se na profilnom telerendgen snimku
iscrtava podruje selle turcice, koju s prednje i stranje strane ograniavaju prednji i stranji klinasti
nastavci ((processus clinoideus anterior et posteriorr), a posebnu panju zauzima iscrtavanje dviju taaka:
S take ili selarne take, odgovara sredini hipofizialne jame,
Se take ili sfenoetmoidalne take, koja odgovara spoju klinaste i sitaste kosti.
Slika 1.5. Klinasta kost (os sphenoidale)
12
1.3. Kosti nazomaksilarnog kompleksa

Nazomaksilarni kompleks ine kosti viscerocraniumaa kojih ukupno ima petnaest i to est parnih i
tri neparne kosti. Centralna kost ovog kompleksa je gornja vilica (maxilla), oko koje su rasporeene
ostale kosti: nepana (os palatinum), jagodina (os zygomaticum), nosna kost (os nasale), suzna kost
(os lacrimale), donja nosna koljka (concha nasalis inferior), ralasta kost (vomer) i podjezina kost
(os hyoideum). Ove kosti ine jedinstvenu cjelinu, kojoj je pridruena i donja vilica (mandibula). U
nastavku e biti opisane dvije najvee kosti nazomaksilarnog kompleksa:
Gornja vilica (maxilla),
Donja vilica (mandibula).
1.3.1. Gornja vilica (maxilla)

Gornja vilica (maxilla) je parna, pneumatina kost vicerokranijuma koja u svom trupu sadri
paranazalni sinus (sinus maxillaris). Osim tijela (corpus maxillae), ovu kost ine i etiri nastavka:
processus frontalis, processus zygomaticus, processus alveolaris i processus palatinus. Pomou ovih
nastavaka gornja vilica uspostavlja kontakt sa susjednim kostima i na taj nain prenosi pritisak
donje vilice na njih. Upravo zbog tijesnog kontakta sa susjednim kostima gornja vilica se ne moe
posmatrati kao izolovana kost, stoga se govori o nazomaksilarnom kompleksu. avovi koje ova kost
stvara stupajui u kontakt sa susjednim kostima su:
Sutura frontomaxillaris s eonom kosti,
Sutura zygomaticomaxillaris s jagodinom kosti,
Sutura ethmoidomaxillaris sa sitastom kosti,
Sutura sphenomaxillaris s klinastom kosti,
Sutura nasomaxillaris s nosnom kosti,
Sutura lacrimomaxillaris sa suznom kosti,
Sutura palatomaxillaris s nepanom kosti.
Zahvaljujui kontaktu sa svim navedenim kostima gornja vilica formira skelet lica, onu, nosnu
i usnu upljinu.
S aspekta ortodontske dijagnostike, znaajne su anatomske strukture koje se mogu posmatrati i
analizirati na RTG snimcima. Najznaajnije meu tim takama su:
Orbitale najnia taka na donjem rubu orbite,
Subspinale ili taka A, koja lei na dnu konkaviteta konture sjenke premaksile u mediosagitalnoj
ravni, kao antropoloka taka ne postoji,
Prosthion taka koja lei na medijalnoj liniji izmeu oba prva sjekutia; donja taka
intermaksilarne suture.
13
Slika 1.6. Gornja vilica (maxilla)
1.3.2. Donja vilica (mandibula)

Donja vilica (mandibula) je neparna, pokretna kost viscerokranijuma, zavijena u obliku
potkovice. Stupa u kontakt sa sljepoonom kosti i s njom obrazuje pokretni vilini zglob (articulatio
temporomandibularis). Na donjoj vilici opisujemo tijelo (corpus mandibulae) i dvije grane (ramus
mandibulae). Na prelazu tijela u granu nalazi se ugao (angulus mandibulae), za iju se vanjsku stranu
vee m. masseter, a za unutranju stranu m. pterygoideus medialis.
U podruju tijela donje vilice opisuje se dio u kojem su usaeni donji zubi ((pars alveolariss) i
bazalni dio sa ije vanjske strane opisujemo trokutasto polje trigonum mentale, koji tvori podlogu
za bradu. Njena najizboenija taka naziva se protuberantia mentalis.
Od ugla donje vilice obostrano prema gore su upravljene dvije grane (ramus mandibulae), koje
zavravaju sa dva nastavka koronoidnim ((procesus coronoideus) sprijeda i kondilarnim nastavkom
straga ((processus condylariss). Na vanjskoj strani koronoidnog nastavka vee se m. temporalis. Na
kondilarnom nastavku se nalazi eliptino zglobno tijelo (caput mandibulae) preko kojeg donja vilica
stupa u kontakt sa sljepoonom kosti tvorei vilini zglob (articulatio temporomandibularis).
Na profilnom telerendgen snimku donje vilice iscrtavaju se take:
Supramentale, ili taka B rendgenkraniometrijski to je taka na dnu konkaviteta konture
sjenke alveolarnog nastavka donje vilice (konkavnog profila brade) u mediosagitalnoj ravni, a
kao antropoloka taka ne postoji,
Gonion taka koja odgovara tjemenu ugla mandibule,
Gnathion najizboenija taka na protuberantia mentalis.
14
Slika 1.7. Donja vilica (mandibula)
1.4. Miii vakai

Miii vakai (mm. masticatorii)
i , svojim djelovanjem na donju vilicu omoguavaju akt
vakanja hrane. Ovo djejstvo ima vei broj miia, ali u grupu glavnih mastikatornih miia ubrajaju
se sljedea etiri:
Maseterini mii (m. masseter),
Sljepooni mii (m. temporalis),
Vanjski krilasti mii (m. pretygoideus medialis),
Unutranji krilasti mii (m. pterygoideus lateralis).
Sva etiri miia pripajaju se jednim svojim krajem na kosti lobanje, a drugim krajem na granu
donje vilice (ramus mandibulae).
e Vanjski krilasti mii sputa donju vilicu, dok je ostala tri podiu.
Svi miii su inervirani od strane n. mandibularisa, tree grane n. trigeminusa.
1.4.1. vakai mii (m. masseter)

vakai mii (m. masseter)
r je mii koji se sastoji iz dva dijela:
Pars superficialiss polazi sa vanjske strane prednje dvije treine arcus zygomaticus,
Pars profundaa polazi sa unutranje strane stranje treine arcus zygomaticus.
Oba dijela miia se ujedinjuju i fiksiraju na vanjskoj strani tuberositas maseterica angulus
mandibulaee i processus coronoideus. Obostranom kontrakcijom ovaj mii podie donju vilicu i
zatvara usta. Povrni dio ovog miia pomjera vilicu prema naprijed (protruzija), a duboki dio niti
vraa vilicu prema natrag (retruzija).
15
1.4.2. Sljepooni mii (m. temporalis)

Sljepooni mii (m. temporalis)
s je veliki i jaki mii koji polazi sa dubokog lista fasciae
temporalis, planum temporalee tjemene kosti ispod linea temporalis inferiorr i medijalne strane arcus
zygomaticus. Miine niti ovog miia zavravaju na vrhu i medijalnoj plohi processus coronoideus
mandibulae. Obostranom kontrakcijom ovaj mii podie vilicu i zatvara usta, a u momentu kad je
vilica izbaena prema naprijed (protruzija), m. temporalis je povlai prema natrag (retruzija).
1.4.3. Vanjski krilasti mii (m. pterygoideus lateralis)

Vanjski krilasti mii (m. pterygoideus lateralis)
s je mii koji se sastoji iz dvije glave:
Caput superiorr polazi sa infratemporalnog polja velikih krila klinaste kosti (facies infratemporalis
allae majoris ossis sphenoidalis),
s
Caput inferiorr polazi sa processus pyramidalis ossis palatine, laminae lateralis processus pterygoidei
ossis sphenoidalis, tuber maxillae.
Kratkom zajednikom tetivom ovaj mii se hvata na fovea pterygoidea processus condylaris
mandibulae. Zajednikim djelovanjem, oba miia pomjeraju donju vilicu prema dole i naprijed
(protruzija), a naizmjenina kontrakcija ovih miia omoguava mljevenje hrane.
1.4.4. Unutranji krilati mii (m. pterygoideus medialis)

Unutranji krilasti mii (m. pterygoideus
medialis)
s je mii koji polazi sa piramidalnog
nastavka nepane kosti (processus pyramidalis
ossis palatini), pterigoidne udubine klinaste
kosti (fossa pterygoidea) i lateralne lamine
klinaste kosti (lamina lateralis processus
pterygoidei). Miine niti ovog miia
zavravaju na hrapavosti unutranje strane
ugla donje vilice (tuberositas pterygoidea).
Ovaj mii, svojom kontrakcijom, podie
donju vilicu. Obostranom kontrakcijom,
ovaj mii pomae pomjeranju donje vilice
prema naprijed (protruzija). Jednostranom
kontrakcijom pomjera donju vilicu na svoju
stranu, a naizmjeninom kontrakcijom
omoguava mljevenje hrane.
Slika
Sl
k 1.8. Miii
M
vakai
k ((mm.masticatorii))
16
1.5. Vilini zglob (articulatio temporomandibularis)

Temporomandibularni zglob ili vilini zglob (articulatio temporomandibularis)
s je parni i jedini
pokretni zglob glave. S obzirom na nain kojim su kosti ovjeka meusobno spojene spada u grupu
juncture sinovialiss spoj koji prua mogunost kretanja, te tako predstavlja pravi zglob.
Ovim zglobom je donja vilica, preko fossae mandibularis osis temporaliss na desnoj i lijevoj strani
lobanje, vezana sa srednjim dijelom baze lobanje. Neprekidna aktivnost i uloga koju zglob u okviru
stomatogenog sistema ima u obavljanju elementarnih funkcija (vakanje, gutanje, govor i dr.), ini
da su njegovo stanje i ispravno funkcioniranje tokom itavog ivota od znaaja za zdravlje, ne samo
stomatogenog sistema nego i za sveukupno zdravlje ovjeka.
1.5.1. Sastavni dijelovi vilinog zgloba

Sastavni dijelovi temporomandibularnog zgloba su:
Zglobna jama i zglobna kvrica temporalne kosti ((fossa mandibularis et tuberculum articulare
ossis temporalis),
s
Kondilarni nastavak donje vilice ((processus condilaris mandibulaee),
Zglobna ploica (discus articularis),
s
Retrodiskalno tkivo,
Ligamenti vilinog zgloba,
Zglobna kapsula (capsula articularis).
s
Slika 1.9. Vilini zglob (art. temporomandibularis)
17
Zglobna jama i zglobna kvrica temporalne kosti (fossa mandibularis et tuberculum

articulare ossis temporalis)
Artikulaciona povrina temporalne kosti nalazi se na vanjskoj strani baze lobanje, odnosno
na vanjskom dijelu skvame temporalne kosti, ispred timpanine kosti. Samo prednji skvamozni
dio fossae mandibularis ini zglobnu povrinu koja se naziva facies articularis. Facies articularis
na sagitalnom presjeku ima oblik razvuenog slova S iz razloga to je sastavljen iz dva dijela,
i to: prednjeg dijela koji je manji i konveksan u anterio-posteriornom pravcu i zadnjeg koji je
vei i konkavan u mezio-lateralnom pravcu. Ovaj konveksni dio naziva se eminentia articularis
i predstavlja bazu zigomatinog luka. Zigomatini luk (arcus zygomaticus)
s ima dvije baze: jedna
ide prema natrag dijelei se u dva kraka, od kojih jedan zavrava kao processus postglenoidalis, te
sa stranje strane ograniava artikulacionu povrinu, dok druga baza ini prednji dio konkavnog
zglobnog tijela, koje pripada temporalnoj kosti.
Kondilarni nastavak donje vilice (processus condilaris mandibulae)

Kondil mandibule je konveksno zglobno tijelo u svim pravcima, a na kojem se anteriorno i
posteriorno nalazi artikulacijska povrina. U transverzalnoj projekciji kondil sadri medijalnu i
lateralnu izboinu, odnosno polove. Prosjene dimenzije kondila u anterio-posteriornom pravcu
iznose od 8-10 mm. Na najsuperiornijem dijelu kondila razlikujemo dvije artikulacijske povrine
podijeljene blagim transverzalnim grebenom, i to manju prednju i veu stranju.
Zglobna ploica (discus articularis)

Zglobna ploica nalazi se izmeu prethodno opisanih artikulirajuih povrina tako da ne dolazi
do direktne artikulacije nekongurentnih zglobnih povrina. Zglobna ploica je graena od elastinog,
gustog, tvrdog fibrozbog tkiva, sa neznatnim prisustvom hrskaviastih elija, koje je avaskularno i
bez nervnog tkiva u svom centralnom dijelu, za razliku od perifernog koji je neznatno inerviran.
Posmatrano u sagitalnoj ravni, na disku razlikujemo tri zone razliite debljine, i to: anteriornu,
intermedijalnu i posteriornu zonu. Posteriorna zona je najdeblja, anteriorna je malo tanja, dok
je intermedijalna najtanja i predstavlja mjesto gdje se, u normalnim uslovima, nalazi smjetena
artkulirajua povrina kondila. Posmatrano sprijeda, na zglobnoj ploici razlikujemo medijalnu i
lateralnu zonu od kojih je medijalna deblja, to korespondira sa odnosom zglobnih tijela. Anteriorna
zona zglobne ploice u svom gornjem i donjem dijelu je povezana s kapsularnim ligamentom, sa kojim
je zglobna ploica vezana anteriorno, posteriorno, medijalno i distalno, dijelei temporomandibularni
zglob na gornji i donji zglobni prostor. Gornji zglobni prostor je vei i ini ga prostor izmeu zglobne
ploice i zglobne jame. Donji zglobni prostor je manji i ini ga prostor izmeu zglobne ploice i
artikulacione povrine kondila mandibule. Pomenuti prostori su ispunjeni sinovijalnom tekuinom,
koju proizvodi sinovijalna resica smjetena na prednjoj granici retrodiskalnog tkiva i endotelne stanice
koje ine sinovijalnu ovojnicu, koja oblae gornji i donji zglobni prostor. Dejstvo sinovijalne tekuine
je lubrikantno i metaboliko.
Retrodiskalno tkivo
Posteriorna zona diskusa prelazi u retrodiskalno tkivo ili posteriorni pripoj. Sa gornje strane
retrodiskalno tkivo je ogranieno elastinom gornjom retrodiskalnom laminom, koja se spaja sa
zglobnom ploom posteriorno od timpanine ploe. S donje strane je ogranieno neelastinom
donjom retrodiskalnom laminom, koja spaja zglobnu plou posteriorno sa stranjom granicom
artikulirajue povrine kondila.
18
Ligamenti vilinog zgloba

Ligamenti vilinog zgloba imaju zatitnu ulogu, vezujui donju vilicu za bazu lobanje i
ograniavajui kretnje donje vilice. Oni su graeni od kolagenog vezivnog tkiva, dobro su inervirani
i nisu elastini.
e uloga ovog ligamenta je pruanje otpora
- Ligamentum lateralee (temporomandibulare)
poveanom sputanju kondila i retruzivnoj kretnji uz ograniavanje opsega otvaranja usta.
- Ligamentum collateralee uloga ovog ligamenata je kontrola kretnji diska i spreavanje odmicanja
diska od kondila, te omoguavanje rotacije diska na artikulacionoj povrini kondila.
- Ligamentum sphenomandibularee nema nikakvih znaajnih ograniavajuih uinaka na kretnje
mandibule.
- Ligamentum stilomandibularee ograniava protruzione kretnje,
- Capsula articularis.
Ligamente vilinog zgloba dijelimo na funkcionalne i pomone. Funkcionalni su: kapsularni
ligament, temporomandibularni ligament, kolateralni ligamenti. Pomoni su: sfenomandibularni
ligament i stilomandibularni ligament.
Zglobna kapsula (capsula articularis)

Zglobna ahura je vezana za kosti koje sudjeluju u formiranju vilinog zgloba. Zglobna ahura
ima svoj vanjski sloj graen od gustog vezivnog tkiva koji se naziva membrana fibrosaa i koji na
mjestu pripoja s kosti prelazi u periost i unutranji sloj izgraen od rahlog, jako vaskulariziranog
vezivnog tkiva.
Debljina ovojnice nije jednaka u cijeloj povrini, u svojim prednjim dijelovima je tanja, u
stranjim deblja, dok je lateralno labava i tanka.
POGLAVLJE 2
Karakteristike mlijene denticije
23
Poznavanje normalnih dentofacijalnih karakteristika mlijene denticije je znaajno, jer rano

usvajanje preventivnih mjera moe sprijeiti pojavu razliitih anomalija u toku razvoja zuba i
okluzije u kasnijem uzrastu.
Da bi se moglo pristupiti analizi modela mlijene denticije, neophodno je poznavanje
karakteristika pravilne mlijene denticije.
2.1. Hronologija nicanja mlijenih zuba

Prvi znaci razvoja zuba primjeuju se u estoj sedmici embrionalnog perioda, a kalcifikacija
mlijenih zuba poinje u etvrtom mjesecu fetalnog ivota i nastavlja se i poslije roenja, sve do
tree godine ( 6 mjeseci), kada su svi mlijeni zubi u okluziji, a njihov razvoj definitivno zavren.
Mlijena denticija se formira od 6 mjeseci do 2,5 godine ivota, tj. od nicanja prvih mlijenih
zuba do oformljenja punih nizova mlijene denticije, te traje do nicanja prvog stalnog zuba (oko
este godine). est mjeseci ivota je samo prosjeno vrijeme poetka nicanja mlijenih zuba, ali ne i
pravilo, jer su varijacije mogue i velike.
Na erupciju i izmjenu zuba utjeu brojne sistemske bolesti i sindromi. Prijevremena erupcija
i izmjena mlijenih zuba puno je ea nego zakanjela erupcija i izmjena. Openito, kanjenje u
erupciji u mlijenoj denticiji povezano je sa kanjenjem erupcije u trajnoj denticiji.
Tabela 2.1. Hronologija nicanja mlijenih zuba
HRONOLOGIJA NICANJA MLIJENIH ZUBA

Zub
Prosjena dob nicanja (mjeseci)
Centralni sjekutii
4 - 10
Lateralni sjekutii
6 - 11
Onjaci
15 - 22
Prvi kutnjaci
11 - 18
Drugi kutnjaci
19 - 30
24
2.2. Morfologija mlijenih zuba

Mlijeni zubi se po svojoj morfologiji razlikuju od stalnih zuba. Mlijeni zubi su manji od
stalnih zuba. Meutim, meziodistalni promjer mlijenih kutnjaka je vei nego mezidistalni promjer
njihovih nasljednika pretkutnjaka. Krune mlijenih zuba su niske, zdepaste i naglo se suavaju u
vratu. Zbog zdepaste krune kontaktne take mlijenih zuba su znatno ire, zapravo su to kontaktne
povrine.
Incizalni bridovi i kvrice mlijenih zuba su prilino otre neposredno po erupciji, ali s vremenom,
u funkciji, znatno abradiraju.
Posebna anatomsko-morfoloka karakteristika mlijenih zuba je gleno-dentinski bedem
(cingulum basale),
e koji se uoava kao ispupenje, izraeno u cervikalnom dijelu vestibularnih
povrina kutnjaka. Ovo ispupenje ima ulogu da titi gingivu od impakcije hrane poto su mlijeni
kutnjaci ui u okluzalnom nego u gingivalnom dijelu. Gleno-dentinski bedem je najizraeniji na
prvim mlijenim kutnjacima.
Dobrim poznavanjem morfolokih karakteristika zuba, uporeivanjem zuba sa desne i zuba sa
lijeve strane odgovarajue vilice ne bi smjelo doi do greke prilikom upisivanja statusa.
Slika 2.1. Morfoloke karakteristike mlijenih zuba
2.3. Broj zuba mlijene denticije

Potpunu mlijenu denticiju ini 20 zuba, 10 u gornjoj i 10 u donjoj vilici, odnosno po pet u
svakom kvadrantu. Formula zuba mlijene denticije glasi 2i 1c 2m x 4
(dva sjekutia, jedan onjak i dva kutnjaka).
25
2.4. Oblik zubnih lukova

Oblik zubnog luka gornje i donje vilice u mlijenoj denticiji je polukruan. Predstavlja jednu od
razlika izmeu mlijene i stalne denticije, s obzirom da luk gornje vilice u stalnoj denticiji ima oblik
poluelipse, a luk donje vilice oblik parabole.
Nagib mlijenih zuba u odosu na ravan odgovarajue vilice iznosi oko 90.
U mlijenoj denticiji interincizalni ugao iznosi gotovo 180, dok je u stalnoj denticiji ovaj ugao
znatno manji.
Slika 2.2. Oblik zubnih lukova u mlijenoj denticiji
Prisustvo dijastema jedna je od karakteristika mlijene denticije, a razlikuju se frontalne i

primatne. Frontalne dijastemee nalaze se, kako im i samo ime kae, izmeu frontalnih zuba. Primatne
dijastemee se u gornjem zubnom luku nalaze izmeu lateralnih sjekutia i onjaka, a u donjem
zubnom luku, izmeu onjaka i prvih kutnjaka.
Primatne dijasteme su normalno prisutne odmah po nicanju mlijenih zuba. Dijasteme izmeu
sjekutia esto su prisutne od poetka njihovog nicanja, ali se uveavaju tokom rasta djeteta i tokom
rasta alveolarnog nastavka. Dijasteme izmeu mlijeih zuba su znak pravilnog rasta i razvoja, a
potrebne su zbog pravilnog postavljanja trajnih zuba u niz tokom nicanja.
Odsustvo dijastema u mlijenoj denticiji smatra se nepravilnim. U veini sluajeva zubni
lukovi mlijene denticije vei su od zbira meziodistalnih promjera mlijenih zuba, zbog izostanka
aproksimalnog kontakta mlijenih zuba.
Slika 2.3. Dijasteme u mlijenoj denticiji
26
2.5. Karakteristike eugnatije u mlijenoj denticiji

Pod pojmom eugnatije (normookluzije) podrazumijeva se pravilno oblikovan anatomskomorfoloki i funkcionalno-fizioloki orofacijalni sistem. Normalna okluzija mijenja se tokom
vremena. Vidno se razlikuje u doba mlijene i u doba stalne denticije.
Osnovni preduslov da okluzalni kompleks moe funkcionirati jeste da zubni nizovi gornje i
donje vilice budu funkcionalne cjeline. To podrazumijeva postojanje svih zuba (2i 1c 2m x 4), koji
treba da se nalaze na svojim mjestima, u pravilnom poloaju u odnosu na tri ravni prostora.
Odnos mlijenih zuba u centralnoj okluziji

Svaki mlijeni zub okludira sa po dva antagonista, izuzev centralnog donjeg sjekutia i posljednjeg
gornjeg kutnjaka.
Analiza okluzije u mlijenoj denticiji vri se u tri prostorne ravni (sagitalnoj, vertikalnoj i
transverzalnoj) i to u interkaninoj (frontalnoj) i transkaninoj (bonoj) regiji.
Interkanina regija:
U sagitalnoj ravni odreuje se incizalni stepenik, koji predstavlja horizontalno rastojanje
izmeu labijalne povrine gornjeg centralnog sjekutia i labijalne povrine donjeg centralnog
sjekutia. Normalno je da gornji sjekutii prelaze preko donjih sjekutia i u tom sluaju govorimo
o maksilarnom incizalnom stepeniku. Vrijednost incizalnog stepenika iznosi 2mm, to predstavlja
vestibulo-oralni promjer incizalnog brida gornjeg centralnog sjekutia. U sluaju kada donji
sjekutii prelaze preko gornjih sjekutia govorimo o mandibularnom inicizalnom stepeniku. U
literaturi se vrlo esto maksilarni incizalni stepenik naziva i pozitivan, a mandibularni incizalni
stepenik negativan stepenik.
U vertikalnoj ravni odreuje se dubina preklopa, koja predstavlja vrijednost koliko gornji
sjekutii preklapaju donje sjekutie. Dubina preklopa u periodu mlijene denticije moe varirati.
U transverzalnoj ravni analizira se odnos interincizalnih taakaa centralnih gornjih i donjih
sjekutia. Pravilan nalaz je da se interincizalne take centralnih gornjih i donjih sjekutia nalaze u
medijalnoj liniji (medijani) i da se meusobno podudaraju.
Analiza okluzije u sagitalnoj ravni u predjelu bonih zuba (transkanini sektor), podrazumijeva
odreivanje interkuspidacije. U periodu mlijene denticije odreivanje interkuspidacije se vri
na osnovu sagitalnog (antero-posteriornog) odnosa mlijenih onjaka i oblika postlaktealne ravni.
Postlaktealna ravan (postlakteon, ekvidistalna ravan, terminalna ravan, postmolarna ravan) jedna
je od karakteristika mlijene denticije, a ine je distalne aproksimalne povrine drugih mlijenih
kutnjaka. Pravilno je da gornji mlijeni onjak okludira sa donjim mlijenim onjakom i prvim
kutnjakom. Kada je rije o postlaktealnoj ravni, najei oblik je ravan postlakteon, odnosno, distalne
povrine gornjih i donjih drugih mlijenih kutnjaka zavravaju u istoj ravni. Ova ravan oslikava nain
zavravanja zubnih nizova u mlijenoj denticiji, i u skladu s tim moe imati trojak oblik.
Normalan i najei odnos mlijenih kutnjaka, u ranoj mlijenoj denticiji, je ravna postlaktealna
ravan. To je privremeni, prelazni oblik i ukoliko se ne promijeni, omoguava interkuspidaciju prvih
stalnih kutnjaka u nesigurnom kvrinom odnosu.
27
Ova ravan moe biti distalno i mezijalno prelomljena. Ukoliko je prisutna distalno prelomljena
ravan (donji drugi kutnjak nalazi se distalnije u odnosu na gornji), mlijena denticija ekvivalentna
je klasi II po Angle-u, te je on uvijek znak distalnog zagriza.
Kada je u pitanju odnos s mezijalnim pomakom, treba biti oprezan pri analizi.
Mezijalno prelomljen postlakteon predstavlja stanje kada se donji drugi kutnjak nalazi
mezijalnije u odnosu na gornji. Ovakav oblik je poeljan i odmah nakon erupcije prvih stalnih
kutnjaka omoguava njihovu meusobnu interkuspidaciju u klasi I po Angle-u.
Meutim, iako je pravilna i poeljna, postlaktealna ravan sa mezijalnim stepenikom moe biti
i znak progenog zagriza (klasa III po Angle-u), ali u tom sluaju prisutni su i drugi simptomi
progenog zagriza.
Ipak, ekvivalent klasi III rijetko se via u mlijenoj denticiji zbog normalnog obrasca
kraniofacijalnog rasta u kojem donja vilica zaostaje za gornjom.
a)
b)
c)
Slika 2.4. Oblici postlaktealne ravni (a. ravna, b. mezijalno prelomljena, c. distalno prelomljena)
U predjelu bonih zuba u vertikalnoj ravni analizira se meusobni odnos mlijenih zuba prema
okluzalnoj ravni. Normalan anteroposteriorni odnos svih mlijenih zuba uspostavlja se nicanjem
prvih mlijenih kutnjaka. Do nicanja prvih mlijenih kutnjaka, alveolarni nastavci gornje i donje
vilice bili su u direktnom kontaktu. Nicanjem ovih zuba dolazi do tzv. prvog fiziolokog dizanja
zagriza. Mlijeni zubi su u pravilnom vertikalnom odnosu ukoliko svi doseu okluzalnu ravan.
Meutim, mlijeni zub moe biti u infrapoziciji i u suprapoziciji. Infrapozicija moe biti fizioloka
i patoloka. U fiziolokoj infrapoziciji je svaki zub koji nie. Patoloka infrapozicija je stanje kada
je grizna povrina zuba ispod nivoa grizne povrine susjednih zuba, odnosno kada zub ne dosee
okluzalnu ravan (npr. ankiloza mlijenog kutnjaka). Suprapozicija zuba je uvijek patoloka i
podrazumijeva stanje u kojem zub prelazi okluzalnu ravan, tj. koji se nalazi iznad nivoa susjednih
zuba (npr. dubok zagriz ili gubitak mlijenog antagoniste).
U transverzalnoj ravni u predjelu bonih zuba analiziraju se buko-oralni odnosi. Pravilno je
da bukalne kvrice gornjih mlijenih kutnjaka prelaze preko bukalnih kvrica donjih mlijenih
kutnjaka.
POGLAVLJE 3
Karakteristike mjeovite denticije
31
Mjeovita denticija traje od nicanja prvog stalnog zuba pa sve do ispadanja posljednjeg mlijenog
zuba. Prvi stalni zubi koji niu su prvi stalni kutnjaci, znatno rjee to mogu biti donji centralni
sjekutii.
3.1. Hronologija nicanja stalnih zuba

Mineralizacija prvih stalnih kutnjaka zapoinje oko roenja, da bi kompletna mineralizacija svih
kruna stalnih zuba, osim umnjaka, zavrila do osme godine.
Izmeu este i sedme godine ivota oekuje se nicanje prvih stalnih kutnjaka. Istovremeno se
zavrava resorpcija korjenova centralnih mlijenih sjekutia, oekuje se ispadanje ovih zuba i poetak
nicanja njihovih zamjenika.
U prosjeku u sedmoj godini u ustima se pojavljuju gornji centralni i donji lateralni sjekutii, u
osmoj godini niu gornji lateralni sjekutii, a u devetoj donji onjaci.
U periodu izmeu desete i dvanaeste godine niu donji i gornji pretkutnjaci i gornji onjaci.
Najei redosljed nicanja stalnih zuba u donjoj vilici je: prvi kutnjak, centralni sjekuti, lateralni
sjekuti, onjak, prvi pretkutnjak, drugi pretkutnjak te drugi kutnjak.
Redosljed nicanja stalnih zuba u gornjoj vilici je: prvi kutnjak, centralni sjekuti, lateralni
sjekuti, prvi pretkutnjak, drugi pretkutnjak, onjak te drugi kutnjak.
Nicanjem prvih stalnih kutnjaka nastavlja se podizanje zagriza; to je drugo fizioloko dizanje
zagriza. Zajedno sa nicanjem prvih stalnih kutnjaka nastavlja se nicanje mlijenih zuba, koje
je praeno vertikalnim rastom alveolarnog nastavka. To znai da i rast bonih mlijenih zuba i
alveolarnog nastavka uestvuju u podizanju zagriza, a ne samo prvi stalni kutnjaci.
Poremeaji u erupciji zuba stalne denticije javljaju se prilino esto. Osim normalnih varijacija
u vremenu erupcije, na erupciju zuba mogu utjecati brojni genetski poremeaji, bolesti i sindromi.
Tabela 3.1. Hronologija nicanja stalnih zuba
HRONOLOGIJA NICANJA STALNIH ZUBA

Zub
Gornji sjekutii
Prosjena dob nicanja (godine)

68
Donji sjekutii
79
Gornji onjaci
11 12
Donji onjaci
9 10
Pretkutnjaci
10 12
Prvi kutnjaci
67
Drugi kutnjaci
11 13
Trei kutnjaci (umnjaci)
17 21
32
3.2. Potporna zona

Potporna zona je ortodontski termin vezan za period mjeovite denticije, a definira se kao prostor
od distoaproksimalne povrine lateralnog stalnog sjekutia do mezioaproksimalne povrine prvog
stalnog kutnjaka. To je prostor koji u periodu mjeovite denticije tvore mlijeni onjak, prvi i drugi
mlijeni kutnjak, te dijasteme, a u koji e se smjestiti stalni onjak, prvi i drugi pretkutnjak.
Znaaj ove zone se ogleda u injenici da su irine mlijenih kutnjaka zajedno s onjacima
i dijastemama vee nego irine nicajuih nasljednika i taj dodatni prostor zove se zakolonski
prostor (eng. leeway space). Leeway spacee u gornjoj vilici iznosi 1,5mm, a u donjoj vilici 2,5mm.
Znaaj leeway space-a je u tome to omoguava mezijalni pomak donjih kutnjaka za uspostavljanje
pravilne interkuspidacije, te obezbjeuje mjesto za smjetaj pretkutnjaka i stalnih onjaka, a moe
se koristiti kao dodatni prostor u toku ortodontske terapije.
3.3. Karakteristike eugnatije u periodu mjeovite denticije

Pravilna okluzija (eugnatija) u periodu mjeovite denticije podrazumijeva da svi gornji zubi
preklapaju labiobukalno donje, svi donji zubi preklapaju gornje sa oralne strane, svi zubi imaju po
dva zuba agonista izuzev zadnjih kutnjaka, i dva zuba antagonista izuzev donjih centralnih sjekutia
i gornjih zadnjih kutnjaka. Sredine gornjeg i donjeg zubnog niza se nalaze u istoj, medijalnoj ravni,
incizalni stepenik iznosi oko 2mm, gornji sjekutii prekrivaju labijalnu povrinu donjih sjekutia
oko 2-3mm. Bukalne kvrice gornjih bonih zuba preklapaju bukalne kvrice donjih, a svi zubi
doseu okluzalnu ravan.
Klasa interkuspidacije u mjeovitoj denticiji odreuje se na osnovu odnosa prvih stalnih kutnjaka,
pri emu treba uzeti u obzir i interkuspidaciju mlijenih onjaka i mlijenih kutnjaka kao i oblik
postlaktealne ravni.
Period stalne denticije zapoinje zamjenom i posljednjeg mlijenog zuba stalnim. U ovom
periodu niu jo drugi i trei stalni kutnjaci. Donji drugi kutnjaci niu u periodu izmeu jedanaeste
i trinaeste godine, a gornji drugi kutnjaci izmeu dvanaeste i trinaeste godine. Nicanje drugih
kutnjaka dovodi do treeg fiziolokog dizanja zagriaja.
POGLAVLJE 4
Karakteristike stalne denticije
37
Rast korijena stalnog zuba zavrava se dvije i po do tri godine nakon njegove erupcije, pa tako i
rast korjenova drugih kutnjaka zavrava izmeu etrnaeste i petnaeste, odnosno etrnaeste i esnaeste
godine ivota.
Nicanje treih kutnjaka (umnjaka) dogaa se izmeu osamnaeste i dvadeset pete godine. To
su zubi koji pokazuju najveu varijabilnost u poetku, duini trajanja i zavretku svog razvoja.
Ispitivanja Markovia i saradnika, Triovia i saradnika (1978) pokazala su da se prvi znaci razvoja
ovih zuba mogu rendgenski otkriti ve u prvoj polovini este godine. Takav stepen razvoja se kod
nekih osoba, moe otkriti i u dvanaestoj, trinaestoj pa ak i u etrnaestoj godini. Ovakvi nalazi
sugeriraju da zameci ovih zuba ne nastaju kod svih osoba izmeu 3,5 i 4,5 godine ivota, ve to
moe biti i neznatno ranije, ali i mnogo kasnije. Ipak, zameci treih kutnjaka (umnjaka) esto
nedostaju.
4.1. Morfologija stalnih zuba

Sjekutii su centralno postavljeni unutar zubnih nizova. Sjekuti koji se nalazi neposredno uz
medijalnu liniju je centralni (prvi), a distalno od njega lateralni (drugi). Sjekutii u istom zubnom
nizu meusobno su sliniji u odnosu na sjekutie iz suprotnog niza. Po veliini dominira gornji
centralni sjekuti, a veliina opada do donjeg centralnog sjekutia koji je ujedno i najmanji zub
stalne denticije.
Krune gornjih centralnih sjekutia, u poreenju sa donjim, obino su vee u svim dimenzijama,
naroito u meziodistalnom pravcu. Kruna gornjeg lateralnog sjekutia obino je slina po obliku
kruni gornjeg centralnog sjekutia, ali je u cjelosti manja. Ipak, gornji lateralni sjekuti pokazuje
vei opseg varijacija od bilo kojeg drugog zuba izuzev umnjaka.
Donji sjekutii su najjednostavniji i najmanji zubi u stalnoj denticiji, veoma stabilnog su oblika,
slinog dlijetu. Ovi zubi meusobno su jako slini te se stoga teko razlikuju; donji centralni sjekuti
obino je neznatno manji od lateralnog.
Svi sjekutii obino imaju jedan korijen, spljoten u meziodistalnom pravcu.
Onjak je trei zub od medijalne linije u svakom kvadratu. Ope morfoloke karakteristike
gornjeg i donjeg onjaka su sline. Sljedee osobine karakteriziraju sve onjake:
- prisustvo jedne konine kvrice (solitarna kvrica),
- sa vestibularnog aspekta kruna pokazuje oblik petougaonika, slino konturi bukalne povrine
susjednog prvog pretkutnjaka.
Lingvalna jama je sline prostorne orjentacije kao i kod susjednih sjekutia, ali je lingvalnim
kvrinim grebenom podijeljena na mezio i distolingvalni dio.
Onjaci, dakle, imaju sjeivni greben, cingulum i marginalne grebene sline sjekutiima, te
kvricu koja je karakteristina za bone zube. Stoga, s proksimalnog aspekta, onjaci pokazuju oblik
slian sjekutiima, a s labijalnog aspekta oblik slian pretkutnjacima.
Onjak ima irok te najdui korijen od svih zuba u pripadajuem zubnom nizu. Ovaj zub
najstabilniji je zub u zubnim nizovima.
38
Pretkutnjaci su etvrti i peti zubi od sagitalne medijalne linije, a oznaeni su kao prvii i drugi
pretkutnjak. Gornji pretkutnjaci meusobno su slini; s bukalnog aspekta kruna ima oblik
petougaonika, slino onjaku. Gornji prvi pretkutnjak uvijek pokazuje obrnut znak ugla i luka,
te obino dva korijena: bukalni i palatinalni. Gornji drugi pretkutnjak obino ima pravilne
topografsko-anatomske znake i najee samo jedan korijen.
Donji pretkutnjaci meusobno su manje slini od gornjih pretkutnjaka. Donji prvi pretkutnjak
ima slabo izraenu i funkcionalno neaktivnu lingvalnu kvricu, stoga je oblikom slian donjem
onjaku.
Donji drugi pretkutnjak strukturno lii na mlijeni kutnjak jer ima dvije lingvalne kvrice,
funkcionalno aktivne (molarizacija pretkutnjaka). Donji pretkutnjaci su jednokorjeni zubi, pri
emu je korijen donjeg drugog pretkutnjaka neto masivniji i dui u poreenju sa prvim donjim
pretkutnjakom.
Stalni kutnjaci su najvee zubne jedinice u zubnim nizovima. Obino je prisutno dvanaest
kutnjaka, po tri u svakom kvadrantu.
Kutnjaci se oznaavaju kao prvi, drugi i trei stalni kutnjak, od mezijalno prema distalno, u
svakom kvadrantu.
Gornji prvi kutnjak, s anatomskog aspekta, najmanje je varijabilan i stoga predstavlja morfoloki
standard, s kojim se porede ostali stalni gornji kutnjaci. Isti je sluaj i s donjim prvim kutnjakom, s
kojim se porede ostali donji stalni kutnjaci.
Krune gornjih stalnih kutnjaka ire su bukopalatinalno nego meziodistalno, konture spoljanjeg
okluzalnog polja stoga su romboidnog oblika. Karakteristika okluzalne povrine je prisustvo tri
glavne kvrice (meziobukalna, distobukalna i meziopalatinalna), te etvrte (distopalatinalna) koja je
uvijek manje veliine, a ponekad je i u cjelosti odsutna.
Gornji stalni kutnjaci obino imaju tri korijena, dva bukalna i jedan palatinalni.
Slino gornjim antagonistima, donji stalni kutnjaci pokazuju smanjenje u veliini udaljavanjem
od medijalne linije. Glavni atributi koji ine razliku izmeu gornjih i donjih kutnjaka su: krune
donjih kutnjaka su ire meziodistalno nego buko-oralno, kontura okluzalne povrine im je
pravougaonog ili petougaonog oblika, imaju etiri ili pet glavnih kvrica (dvije uvijek lingvalno
lokalizirane i priblino iste veliine), uvijek pokazuju lingvalni nagib krune, obino imaju dva
korijena (mezijalni i distalni).
Slika 4.1. Morfoloke karakteristike stalne denticije
39
4.2. Broj zuba stalne denticije

Stalna denticija broji 32 zuba, a zubna formula stalne denticije glasi 2I 1C 2P 3M x 4
(dva sjekutia, jedan onjak, dva pretkutnjaka i tri kutnjaka). S obzirom na relativno uestalu
impakciju i anodonciju treih kutnjaka (17-20% populacije), prihvatljivo je da kliniki zubni status
ini 28 zuba, po 14 u svakoj vilici, odnosno 7 u svakom kvadrantu prema formuli 2I 1C 2P 2M x 4.
4.3. Oblik zubnih lukova

Prema Angle-u oblik zubnog luka u gornjoj vilici je poluelipsa dok je luk u donjoj vilici oblika
parabole. U novije vrijeme se oblik zubnog luka opisuje kao: iljasti (ui), ovalni i etvrtasti. Ipak,
oblik zubnog luka je determiniran genetskim i vanjskim uticajima i kao takav ne moe biti striktno
definiran.
Slika 4.2. Oblik zubnog luka gornje vilice u stalnoj denticiji
4.4. Karakteristike eugnatije u stalnoj denticiji

Okluzija se moe definirati kao meusobni odnos zuba u zubnom nizu, te odnos zuba u odnosu
na susjedne zube u antagonistikom zubnom nizu. Razvitak koncepta pravilne okluzije potie od
Angle-a, a tek definiranjem pravilne okluzije moemo govoriti o tome ta je malokluzija.
Edward H. Angle 1900 godine je postavio postulat da su gornji prvi stalni kutnjaci klju okluzije
i da njihov odnos treba biti takav da meziobukalna kvrica prvog gornjeg stalnog kutnjaka treba da
okludira sa bukalnom fisurom prvog donjeg stalnog kutnjaka.
Ope osobine pravilne okluzije stalnih zuba sline su onim kod mlijenih zuba. Svi gornji zubi
preklapaju labiobukalno donje, svi donji zubi preklapaju gornje sa oralne strane. Svi zubi imaju po
dva zuba agonista izuzev treih kutnjaka i dva zuba antagonista izuzev donjih centralnih sjekutia
i gornjih zadnjih kutnjaka. Sredine gornjeg i donjeg zubnog niza se nalaze u istoj, medijalnoj
ravni, incizalni stepenik iznosi oko 2 mm, a gornji sjekutii prekrivaju labijalnu povrinu donjih
sjekutia oko 2-3 mm.
40
Pravilan sagitalni odnos vilica je neutrookluzija, odnosno klasa I po Angle-u; to znai da odnos
gornjih i donjih kutnjaka treba biti takav da meziobukalna kvrica gornjeg prvog kutnjaka okludira
sa bukalnom fisurom donjeg prvog kutnjaka, a gornji onjak okludira sa donjim onjakom i prvim
donjim pretkutnjakom.
Lawerence F. Andrews 1972. godine je postavio est postulata odnosno kljueva normalne
okluzije:
1. Odnos prvih stalnih kutnjaka treba da bude takav da meziobukalna kvrica prvog gornjeg
stalnog kutnjaka okludira sa bukalnom fisurom prvog donjeg stalnog kutnjaka, te da distalna
povrina distobukalne kvrice prvog gornjeg stalnog kutnjaka okludira sa mezijalnom
povrinom mezioaproksimalne kvrice drugog donjeg stalnog kutnjaka.
2. Angulacija krune zuba (meziodistalni tip krune) je pojam koji se odnosi iskljuivo na krunu
zuba, izraava se u stepenima, a predstavlja ugao izmeu linije povuene kroz krunu zuba sa
vestibularne strane i linije koja je povuena pod uglom od devedeset stepeni na okluzalnu
ravan. Moe biti pozitivan i negativan. Pozitivan tip je kada se gingivalni dio krune zuba
nalazi distalnije postavljen od incizalnog, dok o negativnom tipu govorimo kada se gingivalni
dio krune zuba nalazi mezijalnije postavljen od incizalnog.
3. Inklinacija krune zuba (labiolingvalna ili bukolingvalna inklinacija) je pojam koji se odnosi
iskljuivo na krunu zuba, izraava se u stepenima, a predstavlja ugao izmeu linije povuene
tangencijalno kroz krunu zuba sa vestibularne strane i linije koja ini ugao od devedeset stepeni
sa okluzalnom ravni, kada se gleda iz profilne projekcije. Moe biti pozitivan i negativan.
Pozitivan je kada je gingivalni dio krune zuba oralnije u odnosu na incizalni dio, a negativan
kada je gingivalni dio krune zuba vestibularnije u odnosu na incizalni dio krune.
4. Odsustvo rotacija unutar zubnog niza podrazumijeva da zubi nisu rotirani, obzirom da sve
rotacije zuba utiu na raspoloivi prostor u zubnom nizu.
5. Odsustvo dijastema izmeu zuba unutar zubnog niza. Andrews je kod svih netretiranih
pacijenata sa dobrom okluzijom naao vrste aproksimalne kontakte.
6. Okluzalna ravan treba da bude blaga. Iako Andrews nije u svim sluajevima naao blagu
okluzalnu ravan, smatra da cilj ortodontskog tretmana treba da bude ravna okluzalna ravan, s
obzirom na prirodnu tendenciju njenog produbljivanja tokom starenja.
Da bismo govorili o pojmu eugnatije, potrebno je jo da su zadovoljeni funkcionalni i estetski
aspekti okluzije, s obzirom na dinaminu ulogu stomatogenog sistema pri vakanju, gutanju i
govoru. Takoer se mora voditi rauna o populacijskim razliitostima, s obzirom da je normalna
okluzija preteno izraz genetskih varijacija.
Slika 4.3. I. klju okluzije (Andrews)
Slika 4.4. II. klju okluzije (Andrews)
Slika 4.5. III. klju okluzije (Andrews)
Slika 4.6. IV. klju okluzije (Andrews)
Slika 4.7. V. klju okluzije (Andrews)
Slika 4.8. VI. klju okluzije (Andrews)
41
POGLAVLJE 5
Metrika analiza studijskih modela
45
Metrika analiza studijskih modela predstavlja jedan od najvanijih dijelova dijagnostikog

protokola u ortodonciji, a provodi se na studijskim modelima (sokle) ili softverskom analizom
digitaliziranog studijskog modela.
Izrada studijskih modela sastoji se od klinike i laboratorijske faze.
Klinika faza podrazumijeva uzimanje otiska donje i gornje vilice kao i registraciju meuvilinih
odnosa. Prilikom uzimanja otisaka za izradu studijskih modela vano je da budu obuhvaeni
sljedei detalji: donji/gornji zubni nizovi, podruje apikalne baze (otisak mora biti dovoljne dubine
i obuhvatiti podruje vestibuluma), palatum (sa izraenim anatomsko-morfolokim strukturama),
frenulum gornje i donje usne i jezika.
Laboratorijska faza podrazumijeva izlijevanje otisaka i izradu studijskih modela sokli. Studijski
modeli (sokle) se izrauju u tvrdom gipsu.
Ortodontski studijski modeli imaju vie namjena. Koriste se za analiziranje nepravilnosti zuba
(broja, oblika, poloaja, veliine), nepravilnosti zubnih lukova i nizova, meuvilinih odnosa u tri
prostorne ravni (sagitalna, transverzalna, vertikalna), to omoguava postavljanje dijagnoze, izradu
plana ortodontskog tretmana i praenje toka tretmana.
Slika 5.1. Osnovne ravni (sagitalna, transverzalna i vertikalna)
Pored toga, studijski modeli imaju naunoistraivaki ali i medicinsko-pravni znaaj. S obzirom
da su studijski modeli vaan dokument za svakog pacijenta, potrebno ih je sauvati najmanje 10
godina, to predstavlja problem za pohranjivanje. Razvoj savremenih tehnika i kompjuterskih
programa umanjuje te nedostatke i predstavlja alternativu tradicionalnim gipsanim studijskim
modelima. Savremene tehnike omoguavaju skeniranje otisaka i njihovu digitalizaciju, to znatno
olakava analiziranje, a i studije su pokazale da se u pogledu preciznosti mjerenja na gipsanim i
digitalnim modelima ne razlikuju. Pohranjivanje digitalnih modela moe se provesti na CD-u ili
nekom drugom mediju, to smanjuje potrebu za prostorom koji zauzimaju gipsani studijski modeli.
46
Digitalne fotografije i digitalni rendgen snimci pacijenta (ortopantomogram i profilni telerendgen

snimak) su ve u upotrebi, tako da primjena digitalnih studijskih modela (virtuelnih studijskih
modela) omoguava potpunu digitalizaciju dijagnostikog ortodontskog protokola.
Za analizu studijskih modela potreban je sljedei pribor:
- ubler milimetarski pomini mjera, omoguava mjerenja u svim pravcima. Pogodan je za
precizna mjerenja jer se na njemu oitavaju vrijednosti sa tanou od 0,1mm.
- Ortodontski estari pored ublera za mjerenje na ortodontskim modelima moe se koristiti
i dvokraki estar, iji kraci na vrhovima imaju metalne iljke ili trodimenzionalni estar po
Korkhaus-u, koji omoguava mjerenja u tri ravni.
- Ortometar (Schmuth) etverougaona plastina ploica, za procjenu poloaja zuba. Dimenzije
su mu 60 x 60mm, a debljina ploice je 10mm. Ploica sa jedne strane ima ucrtanu crvenim
linijama paralelnu mreu razmaka 10mm, a s druge strane mrea je iscrtana crnom bojom sa
razmakom od 2mm.
- Postoji i okrugla ploica prenika 36mm i debljine 1mm, sa milimetarskim podiocima, koja se
moe koristiti kao zamjena za ortometar po Schmuthu.
Slika 5.2. Ortodontski set za mjerenje (ubler i ortometar po Schmuth-u)
5.1. Morfoloke analize u periodu mlijene denticije

Procjena potrebe za ortodontskim tretmanom u periodu mlijene denticije moe se vriti
klinikim intraoralnim pregledom, meutim, mnogo precizniji podaci se dobijaju analizom
studijskih gipsanih modela. U periodu mlijene denticije analiza studijskih modela podrazumijeva
odreivanje zubnog statusa, oblika dentalnog luka, procjenu raspoloivog prostora i analizu okluzije
u tri prostorne ravni.
47
5.1.1. Odreivanje zubnog statusa

Prvi zadatak pri analiziranju studijskih modela mlijene denticije jeste odreivanje (upisivanje)
zubnog statusa.
Obiljeavanje zuba mlijene denticije

Postoji vie naina obiljeavanja zuba. Danas se prema preporuci Meunarodnog udruenja
stomatologa (Federation Dentaire Internationale FDI) najvie primjenjuje binarni brojani sistem;
zubni lukovi su podijeljeni na etiri kvadranta koji su obiljeeni brojevima od 1-4 za stalnu, te
brojevima od 5-8 za mlijenu denticiju, ime je definiran prvi broj. Drugi broj u binarnom sistemu
oznaava poloaj zuba u kvadrantu, polazei od medijalne linije.
Tabela 5.1. Obiljeavanje zuba mlijene denticije (binarni brojani sistem)
55 54 53 52 51
61 62 63 64 65
85 84 83 82 81
71 72 73 74 75
51
gornji desni centralni sjekuti
61
gornji lijevi centralni sjekuti
52
gornji desni lateralni sjekuti
62
gornji lijevi lateralni sjekuti
53
gornji desni onjak
63
gornji lijevi onjak
54
gornji desni prvi kutnjak
64
gornji lijevi prvi kutnjak
55
gornji desni drugi kutnjak
65
gornji lijevi drugi kutnjak
81
donji desni centralni sjekuti
71
donji lijevi centralni sjekuti
82
donji desni lateralni sjekuti
72
donji lijevi lateralni sjekuti
83
donji desni onjak
73
donji lijevi onjak
84
donji desni prvi kutnjak
74
donji lijevi prvi kutnjak
85
donji desni drugi kutnjak
75
donji lijevi drugi kutnjak
48
Pored navedenog sistema, u svakodnevnoj praksi, koristi se obiljeavanje zuba mlijene denticije
rimskim brojevima od I V.
Tabela 5.2. Obiljeavanje zuba mlijene denticije (rimski brojevi)
IV III II I
II
III
IV V
IV
II
III
IV V
III
II
Ukoliko neki od mlijenih zuba nedostaje, upisuje se nula, bez obzira da li se radi o hipodonciji
ili o gubitku zuba. Prekobrojan zub se notira na nain da se njegov znak upie dva puta.
Takoer je potrebno evidentirati i eventualne anomalije u morfologiji zuba mikrodoncija,
fuzija, geminacija i sl.
5.1.2. Analiza oblika zubnog luka i niza

U periodu mlijene denticije oblik zubnog luka je polukruan, a zubi su postavljeni pod pravim
uglom u odnosu na okluzalnu ravan. Za analiziranje oblika zubnog luka potrebno je imati ortometar
sa nekoliko koncentrino ucrtanih polukrugova. Analiza se vri tako da se ortometar postavi na
model pri emu jedan od koncentrinih krugova ravnomjerno treba da dodiruje incizalne bridove
sjekutia, vrh onjaka i bukalne kvrice kutnjaka (slika 5.3.). Ukoliko je prisutna protruzija ili
retruzija sjekutia, nijedan od koncentrinih krugova ortometra nee odgovarati tom obliku zubnog
luka, te je potrebno evidentirati odstupanje.
Slika 5.3. Oblik zubnih lukova u mlijenoj denticiji
Dijasteme u mlijenoj denticiji

Prisustvo dijastema u mlijenoj denticiji je vaan kliniki znak koji govori o pravilnom razvoju.
Na osnovu prisutnih dijastema moemo pretpostaviti da e biti dovoljno prostora za smjetaj stalnih
zuba. Odsustvo dijastema u mlijenoj denticiji ukazuje na nedovoljan razvoj i jedan je od prvih
znakova primarne uskosti.
49
Zbog toga je vano prilikom analiziranja zubnih nizova u mlijenoj denticiji evidentirati
prisustvo dijastema na nain da se izmeu svakog zuba, gdje je prisutna dijastema, ucrta strelica.
Prisustvo dijastema se evidentira prilikom upisivanja zubnog statusa.
V IV III II I
II
III
IV V
II
III
IV V
IV
III
II
Slika 5.4. Nain obiljeavanja dijastema
5.1.3. Analiza okluzije u mlijenoj denticiji

Analiza okluzije u mlijenoj denticiji vri se u interkaninoj i transkaninoj regiji mjerenjem
parametara u tri prostorne ravni.
Interkanina regija
U sagitalnoj ravni odreuje se incizalni stepenik. Normalno je da gornji sjekutii preklapaju
donje sjekutie i u tom sluaju govorimo o maksilarnom incizalnom stepeniku.
U sluajevima kada postoji bridni odnos, nema horizontalnog rastojanja izmeu gornjih i donjih
sjekutia, vrijednost incizalnog stepenika jednaka je nuli. Ukoliko donji sjekutii preklapaju gornje
sjekutie, onda govorimo o mandibularnom incizalnom stepeniku.
Incizalni stepenik se mjeri pomou ublera i vrijednost incizalnog stepenika se izraava u
milimetrima (mm).
Slika 5.5. Odnos zuba interkanine regije mlijene denticije u sagitalnoj ravni (incizalni stepenik)
50
U vertikalnoj ravni odreuje se dubina preklopa, na nain da se izmjeri rastojanje izmeu

incizalnih bridova gornjih i donjih mlijenih centralnih sjekutia. Na donjim mlijenim sjekutiima,
na vestibularnoj povrini, olovkom se oznai taka do koje gornji mlijeni sjekutii preklapaju
donje u poloaju centralne okluzije. Nakon toga se, ublerom, izmjeri rastojanje od incizalnog brida
donjeg mlijenog sjekutia i oznaene take na vestibularnoj povrini istog sjekutia. Vrijednost
dubine preklopa moe biti pozitivna ili negativna, a izraava se u milimetrima (mm) ili u treinama
krune zuba (npr. 1/3 krune zuba i sl.).
Slika 5.6. Odnos zuba interkanine regije mlijene denticije u vertikalnoj ravni (dubina preklopa)
U transverzalnoj ravni analizira se odnos interincizalnih taakaa centralnih gornjih i donjih

sjekutia. Pravilan nalaz je da se interincizalne take centralnih gornjih i donjih sjekutia nalaze u
medijalnoj liniji (medijani) i da se meusobno podudaraju.
Potrebno je evidentirati sva odstupanja sa definiranim iznosom i smjerom odstupanja.
Slika 5.7. Odnos zuba intekanine regiji mlijene denticije u transverzalnoj ravni (interincizalne taake)
Transkanina regija
Analiza okluzije u sagitalnoj ravni u predjelu bonih zuba podrazumijeva odreivanje klase
interkuspidacije. Klasa interkuspidacije se obiljeava rimskim brojevima (I, II itd.) U periodu
mlijene denticije odreivanje klase se vri na osnovu odnosa mlijenih onjaka i oblika postlaktealne
ravni. Pravilno je da se mlijeni onjaci nalaze u klasi I interkuspidacije, tj. gornji onjak okludira
sa donjim onjakom i prvim kutnjakom.
51
Postalakteon je najee ravan (distalne povrine gornjih i donjih drugih mlijenih kutnjaka
zavravaju u istoj ravni).
Slika 5.8. Oblici postlaktealne ravni
U predjelu bonih zuba u vertikalnoj ravni analizira se meusobni odnos mlijenih zuba
u odnosu na okluzalnu ravan. Potrebno je evidentirati sva odstupanja u smislu infrapozicije i
suprapozicije.
Slika 5.9. Prikaz infrapozicije mlijenih zuba

da bukalne kvrice gornjih mlijenih kutnjaka prelaze preko bukalnih kvrica donjih mlijenih
kutnjaka. U sluajevima kada su narueni buko-oralni odnosi, potrebno je evidentirati na kojim
je to zubima, kao i stepen promjena koji moe biti od ukrtenog do potpuno promaenog odnosa.
Slika 5.10. Odnos zuba transkanine regije mlijene denticije u transverzalnoj ravni (buko - oralni odnosi)
52
5.2. Morfoloke analize u periodu mjeovite denticije

Morfoloke analize u periodu mjeovite denticije podrazumijevaju odreivanje zubnog statusa,
odreivanje oblika zubnog luka, analizu okluzije u sve tri prostorne ravni i procjenu potrebnog,
odnosno raspoloivog prostora za smjetaj stalnih zuba.

Morfoloka analiza modela u periodu mjeovite denticije zapoinje upisivanjem zubnog statusa.
Za tano odreivanje zubnog statusa neophodno je poznavanje morfolokih karakteristika mlijenih
i stalnih zuba. Obiljeavanje mlijenih i stalnih zuba moe se vriti na vie naina: binarni sistem
obiljeavanja zuba (kvadrant i pozicija zuba od medijalne linije) ili kombinacija arapskih i rimskih
brojeva (rimskim brojevima obiljeavamo mlijene zube, a arapskim brojevima stalne zube).
Tabela 5.3. Nain obiljeavanja statusa zuba u periodu mjeovite denticije
Binarni sistem obiljeavanja statusa zuba u periodu mjeovite denticije
16 55 14 53 12 11
21 22 63 64 65 26
46 85 84 43 42 41
31 32 33 74 75 36
Obiljeavanja statusa zuba u periodu mjeovite denticije (kombinacija arapskih i rimskih brojeva)
6 V 4 III 2 1
1 2 III IV V 6
6 V IV 3 2 1
1 2 3 IV V 6
Ukoliko neki od mlijenih zuba nedostaje, upisuje se nula (bez obzira da li se radi o hipodonciji
ili o gubitku zuba). Prekobrojan zub se notira na nain da se njegov znak upie dva puta.
Takoe je potrebno evidentirati i eventualne anomalije u morfologiji zuba (mikrodoncija, fuzija,
geminacija, i sl.).
Prilikom odreivanja zubog statusa potrebno je posebnu panju obratiti na redoslijed smjene,
odnosno redoslijed nicanja stalnih zuba. Sva eventualna odstupanja u vremenu nicanja zuba (ranija
ili kasnija smjena zuba) je potrebno evidentirati. Zubni status je potrebno potvrditi RTG snimkom.
5.2.2. Odreivanje oblika zubnog luka

Oblik zubnog luka u periodu mjeovite denticije zavisi od uzrasta djeteta, odnosno od perioda
denticije i dentalnog statusa. Analiziranje oblika gornjeg i donjeg zubnog luka podrazumijeva
opisivanje oblika pri emu zubni luk moe imati oblik slova U, V ili grkog slova omega .
53
5.2.3. Procjena potrebnog i raspoloivog prostora

Nepravilno postavljeni i zbijeni zubi unutar zubnih lukova najee su posljedica nedostatka
prostora, bilo kao posljedica nesrazmjera u veliini vilica i zuba, bilo kao posljedica prijevremenog
gubitka mlijenih zuba i posljedinog pomjeranja susjednih zuba u slobodni prostor. Kako bi se
procijenilo da li ima dovoljno prostora za smjetaj svih zuba unutar zubnih lukova, potrebna je
analiza prostora na studijskim modelima. Analiza prostora na modelima podrazumijeva poreenje
raspoloivog i potrebnog prostora za smjetaj svih zuba. Ove analize predstavljaju vaan aspekt u
ortodontskom dijagnostikom protokolu i planiranju ortodontskog tretmana.
U periodu mjeovite denticije jedno od najeih pitanja je da li e biti dovoljno prostora
za smjetaj svih stalnih zuba, naroito zuba potporne zone (stalnog onjaka, prvog i drugog
pretkutnjaka).
Za procjenu potrebnog prostora u periodu mjeovite denticije mogu se koristiti analize koje se
temelje na tablicama proporcionalnosti (Moyersova i Tanaka-Johnstonova) ili na RTG-snimkama.
5.2.3.1. Moyersova analiza

Da bi se dobili podaci o potrebnom prostoru za smjetaj stalnog onjaka, prvog i drugog
pretkutnjaka, Moyers je na osnovu zbira meziodistalnih promjera donjih stalnih sjekutia dao
tablice sa razliitim procentom vjerovatnoe, od 5% do 95%, potrebnog prostora. Prema preporuci
autora u svakodnevnoj praksi koristi se 75% vjerovatnoe.
Moyersova analiza (metoda) zasniva se na injenici da postoji odreena korelacija izmeu
veliine pojedinih grupa zuba, i to izmeu veliine donjih stalnih sjekutia, i veliine stalnih onjaka
i pretkutnjaka u obje vilice. Preciznije, zbir meziodistalnih promjera donjih stalnih sjekutia
u odreenom je odnosu sa veliinom prostora potrebnog za smjetaj onjaka, prvog i drugog
pretkutnjaka, za gornju i donju vilicu.
Ova analiza ima nekoliko prednosti i stoga se preporuuje primjena ove analize u svakodnevnom
klinikom radu.
Za ovu analizu potrebno je da su iznikli stalni donji sjekutii, koji niu do osme godine,
tako da se ova analiza moe primijeniti dosta rano, to znai da se ve u osmoj godini sa velikom
vjerovatnoom (75% vjerovatnoe), moe predvidjeti da li e biti dovoljno prostora za smjetaj
stalnog onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka. Osim toga, donji sjekutii su morfoloki stabilniji od
bilo koje druge grupe zuba.
Greke pri mjerenju u ovoj analizi su minimalne.
Metoda je jednostavna i sa jednakom preciznou mogu je primjenjivati kako iskusni kliniari
tako i poetnici i studenti.
Metoda se sa jednakom preciznou moe primjeniti direktno u ustima pacijenta kao i na
studijskim gipsanim modelima.
54
Postupak analize
1. Izmjeriti pojedinano meziodistalne promjere donjih stalnih sjekutia, na najirem
meziodistalnom promjeru krune zuba, i zatim ih zbrojati. Time se dobija ulazni podatak za
itanje potrebnih vrijednosti iz tablica.
2. Izmjeriti veliinu potporne zone od distoaproksimalne povrine lateralnog stalnog sjekutia
do mezioaproksimalne povrine prvog stalnog kutnjaka, posebno na desnoj i posebno na
lijevoj strani, i u gornjem i u donjem zubnom luku. Dobivene podatke unijeti u tabelu, u za
to predviene rubrike.
3. U tablicama pronai potrebne vrijednosti potporne zone za izmjerenu sumu donjih sjekutia,
posebno za gornju i posebno za donju vilicu. Uobiajeno je da se koristi procenat od 75%
vjerovatnoe. Dobivene podatke unijeti u tabelu, u za to predviene rubrike. Potrebno je
naglasiti da su tablice vjerovatnoe napravljene posebno za veliinu potporne zone u gornjoj
i posebno u donjoj vilici, zbog razlike u veliini potporne zone u gornjem i donjem zubnom
luku; dok se za desnu i za lijevu stranu u jednoj vilici uzimaju identine potrebne vrijednosti.
4. Nakon toga uporeuju se izmjerene vrijednosti (veliina potporne zone izmjerena na modelu)
i potrebne vrijednosti (veliina potporne zone tabline vrijednosti) i dobivena razlika se
unosi u tabelu. Ukoliko je izmjerena vrijednost manja od potrebne vrijednosti potporne zone
(negativna razlika), postoji nedostatak prostora za smjetaj stalnog onjaka, prvog i drugog
pretkutnjaka; to znai da je ortodontskom terapijom potrebno obezbijediti potrebni prostor.
Ukoliko je izmjerena vrijednost jednaka ili vea od potrebne vrijednosti potporne zone, znai
da e biti dovoljno prostora za smjetaj stalnog onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka.
Tabela 5.4. Predikcijske Mojersove vrijednosti (75% vjerovatnoe)
PROCJENA POTREBNOG PROSTORA (Moyers)
Suma meziodistalnih promjera

donjih sjekutia
19,5
20,0
20,5
21,0
21,5
22,0
22,5
23,0
23,5
24,0
Veliina potporne
zone (75%)
Gornja vilica
20,6
20,9
21,2
21,3
21,8
22,0
22,3
22,6
22,9
23,2
Veliina potporne
zone (75%)
Donja vilica
20,1
20,4
20,7
21,0
21,3
21,6
21,9
22,2
22,5
22,8
U sluajevima kada je dolo do pomjeranja sredine gornjih ili donjih sjekutia, potrebno je izvriti
korekciju poloaja sjekutia i nakon toga mjeriti veliinu potporne zone sa desne i sa lijeve strane.
Ukoliko su prisutne dijasteme izmeu gornjih ili donjih
sjekutia, potrebno je ukljuiti i veliinu dijastema u
veliinu potporne zone sa desne i sa lijeve strane. U
sluajevima kada postoji rotacija jednog ili vie sjekutia,
takoer je potrebno izvriti korekciju poloaja zuba i
nakon toga mjeriti veliinu potporne zone.
Slika 5.11. Potporna zonaa
55
5.2.3.2. Tanaka Johnstonova analiza

Tanaka i Johnston su razvili metodu, slinu Moyersovoj analizi, za procjenu veliine potporne
zone na osnovu meziodistalnog promjera donjih stalnih sjekutia (SMI). Prednost ove metode je
u tome to ne zahtijeva upotrebu tablica, nego se veliina potrebnog prostora za smjetaj stalnog
onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka, odreuje na osnovu formula.
Formula za odreivanje potrebnog prostora u donjoj vilici:
SMI
10, 5
2
Formula za odreivanje potrebnog prostora u gornjoj vilici:
SMI
11, 0
2
Vano je napomenuti da se Moyersova analiza i Tanaka-Johnstonova analiza mogu primjenjivati

kada su iznikli prvi stalni kutnjaci i stalni sjekutii, te da se ove analize mogu raditi sve dok je u
podruju potporne zone prisutan ijedan mlijeni zub.
Tabela 5.5. Nain unoenja podataka za Moyersovu i Tanaka-Johnstonovu analizu
TANAKA-JOHNSTON
MOYERS
Suma sjekutia:
Gornja vilica
Izmjerena:
Suma sjekutia:
Treba:
Razlika:
Gornja vilica
Desno
Desno
Lijevo
Lijevo
Donja vilica
Izmjerena:
Treba:
Razlika:
Donja vilica
Desno
Desno
Lijevo
Lijevo
Izmjerena:
Treba:
Razlika:
Izmjerena:
Treba:
Razlika:
5.2.3.3. Odreivanje veliine neizniklih zuba na osnovu RTG snimka

Odreivanje veliine neizniklih zuba na osnovu RTG snimka podrazumijeva mjerenje zuba na
rendgen snimku. Za ovu analizu koriste se rendgen snimci na kojima se jasno vide zubi. Mnogo
bolja, jasnija slika svakog zuba dobiva se na pojedinanim retroalveolarnim rendgen snimcima nego
na ortopantomogramu. Meutim, i na pojedinanim rendgen snimcima postoji uveanje slike,
koje treba uzeti u obzir prilikom mjerenja. Zbog toga se prilikom odreivanja veliine neizniklih
zuba na osnovu rendgen snimka prvo izmjere veliina jednog zuba vidljivog i na rendgen snimku
i na modelu (npr. mlijeni kutnjak). Uvrtavanjem dobivenih vrijednosti u formulu, odnosno na
osnovu proporcije moe se dobiti veliina neizniklog zuba:
PROMJER MLIJECNOG KUTNJAKA NA MODELU
PROMJER MLIJECNOG KUTNJAKA NA RTG SNIMKU
PROMJER NEIZNIKLOG PRETKUTNJAKA

PROMJER NEIZNIKLOG PRETKUTNJAKA NA RTG SNIMKU
56
5.2.4. Analiza okluzije u mjeovitoj denticiji

Analiza okluzije u mjeovitoj denticiji vri se u interkaninoj i transkaninoj regiji mjerenjem
parametara u tri prostorne ravni, kao i kod mlijene denticije.
Interkanina regija
Analizom u sagitalnoj ravni odreuje se incizalni stepenik (eng
( . overjet), koji predstavlja
horizontalno rastojanje izmeu labijalne povrine gornjeg centralnog sjekutia i labijalne povrine
donjeg centralnog sjekutia. Pravilan incizalni stepenik iznosi 2-3mm. Incizalni stepenik moe biti
povean i vrijednost mu moe biti i preko 10mm (npr. kod nepravilnosti klase II/1), takav incizalni
stepenik nazivamo jo i maksilarni incizalni stepenik. U sluajevima kada se gornji i donji sjekutii
u poloaju centralne okluzije dodiruju svojim bridovima (bridni odnos), incizalni stepenik je jednak
nuli. Negativni incizalni stepenik ili mandibularni incizalni stepenik je kada se donji sjekutii nalaze
ispred gornjih sjekutia (npr. kod progenog odnosa vilica). Incizalni stepenik se mjeri pomou ublera
i vrijednost incizalnog stepenika izraava se u milimetrima (mm).
Slika 5.12. Odnos zuba interkanine regije u sagitalnoj i vertikalnoj ravni (incizalni stepenik i dubina preklopa)
U vertikalnoj ravni odreuje se dubina preklopa (eng. overbite),

e koja predstavlja vrijednost
koliko gornji sjekutii preklapaju donje sjekutie u vertikalnoj ravni. Vrijednost pravilne dubine
preklopa je 2-3mm, ili izraeno u treinama 1/3 visine krune zuba.
Dubina preklopa moe biti smanjena (npr. kod bridnog odnosa) ili preklop uope ne postoji
(otvoreni zagriz). Gornji sjekutii mogu u potpunosti prekrivati donje sjekutie i u tom sluaju
govorimo o dubokom preklopu (npr. kod nepravilnosti klase II/2). Kod poveane dubine preklopa
incizalni bridovi gornjih sjekutia mogu dodirivati gingivu u predjelu donjih sjekutia uzrokujui
traumu, to svakako treba posebno zabiljeiti. Prilikom analiziranja dubine preklopa u periodu
mjeovite denticije treba uzeti u obzir fizioloke promjene u toku erupcije zuba (fizioloka
infrapozicija zuba). Dubina preklopa se mjeri na studijskim modelima u centralnoj okluziji, gdje
se na vestibularnoj povrini donjih stalnih sjekutia olovkom oznai taka do koje gornji stalni
sjekutii prekrivaju donje. Nakon toga se izmjeri rastojanje od incizalnog brida donjeg sjekutia do
oznaene take na vestibularnoj povrini sjekutia.
57
Vrijednost dubine preklopa moe biti pozitivna ili negativna a izraava se u milimetrima (mm)
ili u treinama krune zuba (npr. 1/3 krune zuba i sl.).
Slika 5.13. Odnos zuba interkanine regiji u transverzalnoj ravni (interincizalne take)
U transverzalnoj ravni analizira se odnos interincizalnih taakaa gornjih i donjih centralnih

stalnih sjekutia. Pravilno je da se interincizalne take gornjih i donjih sjekutia nalaze u medijalnoj
liniji (medijani) i da se meusobno podudaraju. Precizno odreivanje odnosa interincizalnih taaka
podrazumijeva prethodno odreivanje sredine gornjeg, odnosno donjeg modela (odreivanje
sredine vilica).
Odreivanje sredine vilica
Sredine gornje i donje vilice se konstruiraju na osnovu dvije referentne take u medijalnoj liniji
koje mogu biti anatomske ili konstruirane.
Odreivanje sredine gornje vilice
Za odreivanje sredine gornje vilice koriste se dvije referentne take koje odgovaraju anatomskim
karakteristikama gornje vilice:
- Prva (prednja) taka se nalazi na mjestu gdje se drugi transverzalni nepani nabor ((plica palatina
transversalis)
s kria sa medijalnom linijom (rapha mediana);
- Druga (stranja) taka je na mjestu gdje se rafa medijana (rapha mediana), nakon to se u
srednjem dijelu razdvaja, ponovno spaja u jednu liniju, u regiji prvih stalnih kutnjaka.
Spajanjem prednje i stranje take na modelu, uz pomo linijara, ucrtava se linija koja predstavlja
sredinu gornje vilice.
Slika 5.14. Referentne take sredine gornje vilice na modelu
58
Odreivanje sredine donje vilice

Za odreivanje sredine donje vilice koriste se dvije referentne take koje je potrebno konstruirati
na modelu, obzirom da je sredina donje vilice anatomski definirana takom koja se nalazi izmeu
hvatita miia genioglosusa (spina musculi genioglossi) i geniohioideusa (spina musculi geniohyoidei)
desne i lijeve strane. Ovu taku nije mogue vidjeti kliniki, a samim tim ni na modelu.
- Prva (prednja) taka se odreuje na nain da se uz pomo ortometra na vestibularnoj
povrini gornjih sjekutia obiljei taka koja odgovara sredini gornjeg modela, tj. prenosi se sa
palatinalne na vestibularnu povrinu (ortometar je postavljen tako da jedna linija prolazi kroz
sredinu gornjeg modela). Nakon toga, modeli se sklope u poloaj centralne okluzije i taka sa
vestibularne povrine sjekutia gornjeg modela (sredina gornjeg modela) se prenese na donji
model u predjelu sjekutia sa vestibularne strane. Ova taka se sa vestibularne povrine prenese
na lingvalnu povrinu i time se dobila prednja taka za odreivanje sredine donjeg modela.
- Druga (zadnja) taka se odreuje na vie naina:
- Na otvorenim modelima, spojenim dorzalnim povrinama, uz pomo linijara, spajanjem
prethodno odreenih taaka gornje i prednje take donje vilice u predjelu donjih kutnjaka
se obiljei zadnja taka.
- Na modelima u centralnoj okluziji uz pomo ortometra, spajanjem prethodno odreenih
taaka gornje i prednje take donje vilice u predjelu donjih kutnjaka se obiljei zadnja
taka.
- Odreivanjem dvije take na gornjem modelu, koje su simetrine u transverzalnoj i
sagitalnoj ravni, a zatim se ove take prenesu na donji model, pri emu su gornji i donji
model u centralnoj okluziji. Iz dobivenih taaka je mogue na dva naina dobiti zadnju
taku:
- estarom se opiu lukovi na ijem presjeku se nalazi zadnja taka ili
- Postavljanjem ortometra na nain da sredinja linija na ortometru prolazi kroz prednju
taku na donjem modelu a u predjelu kutnjaka obiljei se zadnja taka (voditi rauna
da jedna transverzalna linija ortometra prolazi kroz simetrine take koje su prenesene
sa gornjeg modela).
Neslaganje interincizalnih taaka moe biti posljedica pomjeranja zuba gornjeg i/ili donjeg
zubnog niza, ili moe biti posljedica devijacije donje vilice (podatak moemo dobiti klinikim
pregledom).
Spajanjem prednje i stranje take na modelu, uz pomo linijara, ucrtava se linija koja predstavlja
sredinu donje vilice.
Oznaene linije (sredina gornje i donje vilice) ucrtavaju se na vestibularnu povrinu zuba, te
predstavljaju referentnu vrijednost za procjenu iznosa i smjera odstupanja interincizalnih taaka.
Vano je napomenuti da preciznost odreivanja interincizalnih taaka ovisi o preciznoj registraciji
meuvilinih odnosa prilikom uzimanja otisaka.
Transkanina regija
Analiza okluzije u predjelu bonih zuba u
sagitalnoj ravni podrazumijeva odreivanje klase
prema Angle-u. Klasa interkuspidacije se obiljeava
rimskim brojevima (klasa I, II itd.) Kod klase
I meziobukalna kvrica prvog gornjeg stalnog
kutnjaka lei izmeu bukomezijalne i bukosrednje
kvrice prvog donjeg stalnog kutnjaka.
Kod klase II donji zubi se nalaze distalnije u
odnosu na gornje zube. Meziobukalna kvrica
prvog gornjeg stalnog kutnjaka nalazi se
izmeu prvog donjeg stalnog kutnjaka i drugog
pretkutnjaka.
Kod klase III donji zubi se nalaze mezijalnije
u odnosu na gornje zube. Meziobukalna kvrica
gornjeg prvog stalnog kutnjaka se nalazi izmeu
prvog i drugog donjeg stalnog kutnjaka.
Prilikom odreivanja klase u mjeovitoj
denticiji treba povesti rauna i o interkuspidaciji
mlijenih onjaka i mlijenih kutnjaka kao i obliku
postlaktealne ravni.
59
Slika 5.15. Referentne take sredine gornjeg i donjeg modela
Slika 5.16. Odnos zuba u transkaninoj regiji u sagitalnoj ravni (klase interkuspidacije po Angle-u)
U periodu mjeovite denticije u predjelu bonih zuba u vertikalnoj ravni analiziraju se meusobni
odnosi zuba u odnosu na okluzalnu ravan. Potrebno je evidentirati sve zube koji se nalaze u
infrapoziciji i suprapoziciji.
60
Slika 5.17. Odnos zuba u transkaninoj regiji u vertikalnoj ravni

da bukalne kvrice gornjih bonih zuba prelaze preko bukalnih kvrica donjih zuba. U sluajevima
kada su narueni buko-oralni odnosi, potrebno je evidentirati sva uoena odstupanja.
Slika 5.18. Odnos zuba u transkaninoj regiji u transverzalnoj ravni (buko-oralni odnosi)
61
5.3. Morfoloke analize u periodu stalne denticije

Morfoloke analize u periodu stalne denticije podrazumijevaju odreivanje zubnog statusa,
odreivanje oblika zubnog luka, analizu okluzije u sve tri prostorne ravni i procjenu potrebnog
odnosno raspoloivog prostora za smjetaj stalnih zuba. Budui da su svi stalni zubi iznikli i da
raspolaemo sa tanim meziodistalnim promjerima zuba te s duinom zubnog niza, procjena
raspoloivog prostora u periodu stalne denticije je pouzdan parametar u procjeni nedostatka prostora.

Za obiljeavanje stalnih zuba najee se koristi binarni brojani sistem, ustanovljen u
Bukuretu 1970. godine na zasjedanju Meunarodne stomatoloke federacije (Federation Dentaire
Internationale FDI). Zubni lukovi su podijeljeni na etiri kvadranta koji su za stalnu denticiju
obiljeeni brojevima 1 - 4, pri emu 1 oznaava gornji desni, 2 gornji lijevi, 3 donji lijevi i 4 donji
desni kvadrant.
Tabela 5.6. Nain obiljeavanja stalnih zuba (binarni brojani sistem)
11
12
13
14
15
16
17
18
41
42
43
44
45
46
47
48
18 17 16 15 14 13 12 11
21 22 23 24 25 26 27 28
48 47 46 45 44 43 42 41
31 32 33 34 35 36 37 38
gornji desni centralni sjekuti

gornji desni lateralni sjekuti
gornji desni onjak
gornji desni prvi pretkutnjak
gornji desni drugi pretkutnjak
gornji desni prvi kutnjak
gornji desni drugi kutnjak
gornji desni trei kutnjak (umnjak)
donji desni centralni sjekuti
donji desni lateralni sjekuti
donji desni onjak
donji desni prvi pretkutnjak
donji desni drugi pretkutnjak
donji desni prvi kutnjak
donji desni drugi kutnjak
donji desni trei kutnjak (umnjak)
21
22
23
24
25
26
27
28
31
32
33
34
35
36
37
38
gornji lijevi centralni sjekuti

gornji lijevi lateralni sjekuti
gornji lijevi onjak
gornji lijevi prvi pretkutnjak
gornji lijevi drugi pretkutnjak
gornji lijevi prvi kutnjak
gornji lijevi drugi kutnjak
gornji lijevi trei kutnjak (umnjak)
donji lijevi centralni sjekuti
donji lijevi lateralni sjekuti
donji lijevi onjak
donji lijevi prvi pretkutnjak
donji lijevi drugi pretkutnjak
donji lijevi prvi kutnjak
donji lijevi drugi kutnjak
donji lijevi trei kutnjak (umnjak)
Ukoliko neki od zuba nedostaje, upisuje se nula, bez obzira da li se radi o anodonciji ili o
gubitku zuba. Prekobrojan zub se notira na nain da se njegov znak upie dva puta.
Mogua odstupanja u zubnom statusu zbog hipodoncije, fuzije ili geminacije, hiperdoncije te
prijevremenog gubitka stalnih zuba usljed karijesa ili traumatskih povreda takoer je neophodno
evidentirati.
62
5.3.2. Odreivanje oblika zubnog luka

Oblik zubnog luka odreen je utjecajem genetskih, ali i faktora spoljanje sredine.
Prema Angle-u oblik zubnog luka u gornjoj vilici je poluelipsa dok je u donjoj vilici parabola.
U novije vrijeme se oblik zubnog luka opisuje kao: iljasti (ui), ovalni i etvrtasti. Kliniki znaaj
odreivanja oblika zubnog luka lei u injenici da se prvobitni oblik luka ne smije promijeniti
tokom tretmana, u suprotnom, postignuti terapijski rezultati nee biti stabilni.
Procjena oblika zubnog luka vri se na osnovu vizuelne procjene izgleda zubnog luka.
Slika 5.19.Oblik zubnog luka stalne denticije
5.3.3. Odreivanje irine zubnog luka

irina zubnog luka moe varirati, bez obzira na njegov oblik. Procjena irine zubnog luka moe
se vriti na osnovu analize po Pontu. Pont (1909) je predloio metod procjenjivanja idealne irine
zubnog luka, danas poznat kao Pontov indeks. Utvrdio je da postoji konstantan odnos izmeu zbira
meziodistalnih promjera stalnih gornjih sjekutia (SMI) i irine zubnih lukova u regiji pretkutnjaka
(4-4) i kutnjaka (6-6), na osnovu ega je izveo formulu:
irina 4-4 = SMI * 100 / 80
irina 6-6 = SMI * 100 / 64
Na osnovu gore navedene formule mogue je izraunati vrijednost za individualnu irinu luka.
Razlika izmeu izraunate i izmjerene vrijednosti irine zubnog luka moe biti pozitivna ili negativna
vrijednost na osnovu ega govorimo o irini zubnog luka.
S obzirom na mnoge manjkavosti Pontove studije, kao i mnogih drugih istraivanja koja su
testirala Pontov indeks, isti se ne moe primjenjivati sa ciljem donoenja odluka o planu terapije.
63
5.3.4. Procjena pozicije i migracije zuba u zubnom nizu

Procjena pozicije zuba u zubnom nizu vri se u odnosu na sagitalnu i transverzalnu ravan. Za
procjenu pozicije zuba neophodno je prvo oznaiti sredinu vilice, koja se odreuje prema naprijed
opisanoj metodi. Potom obiljeavamo take na istoimenim zubima desne i lijeve strane koje su
pozicionirane na identinim morfolokim detaljima zuba (kvrica, brid i sl.).
Analiza pozicije zuba u transverzalnoj ravni
Ortometar se postavlja na model tako da se sredinja linija ortometra podudara sa sredinom
vilice, brojanjem udaljenosti od medijalne linije ortometra do oznaene take moemo utvrditi
odstupanja pojedinih zuba u transverzalnoj ravni.
Analiza pozicije zuba u sagitalnoj ravni
Ortometar se postavlja tako da se sredinja linija ortometra podudara sa sredinom vilice, a jedna
transverzalna linija ortometra prolazi kroz najdistalniju povrinu posljednjeg zuba u zubnom nizu.
Brojanjem udaljenosti od najdistalnije transverzalne linije do oznaene take na zubu, moemo
utvrditi odstupanje pojedinih zuba u sagitalnoj ravni.
Slika 5.20. Analiza pozicije zuba u transverzalnoj i sagitalnoj ravni
5.3.5. Procjena raspoloivog prostora

Za sve analize potrebno je izvriti dva mjerenja:
- mjerenje meziodistalnog promjera prisutnih zuba i
- mjerenja prostora kojim raspolaemo u zubnom nizu.
Mjerenje meziodistalnog promjera stalnih zuba se vri digitalnim ili manuelnim ublerom pri
emu se mjeri najvei meziodistalni promjer svakog pojedinog zuba. Izuzetak ine morfoloki
nepravilni zub. Raspoloivi prostor u zubnom nizu se mjeri na razliite naine ovisno o koritenoj
analizi.
Analize raspoloivog prostora koje se najee koriste su analiza po Nance-u i Lundstrom-u.
64
5.3.5.1. Analiza po Nance-u

Postupak analize je sljedei :
1. Potrebno je izvriti mjerenje meziodistalnih promjera stalnih zuba u gornjoj vilici (sjekutii,
onjaci i pretkutnjaci). Zbir izmjerenih vrijednosti predstavlja vrijednost prostora koji je
potreban za smjetaj tih zuba u gornji zubni niz (IMDP izmjereni meziodistalni promjeri).
2. Tanka ica promjera 0,10mm se postavlja na gornji zubni niz od mezio-aproksimalne
povrine prvog stalnog kutnjaka sa desne strane do mezio-aproksimalne povrine prvog
stalnog kutnjaka s lijeve strane, ide preko kontaktnih taaka bonih zuba i preko incizalnih
bridova prednjih zuba. Nakon ovoga ica se ravna i mjeri njena duina ime dobijamo
vrijednost prostora kojim raspolaemo (raspoloivi prostor RP).
3. Potrebno je na isti nain izvriti mjerenje meziodistalnih promjera stalnih zuba u donjoj vilici,
kao i mjerenje icom, kako bi se dobili podaci o raspoloivom prostoru u donjoj vilici.
4. Razlika izmeu vrijednosti raspoloivog (RP) i potrebnog prostora (IMDP) moe biti pozitivna,
kada se radi o viku prostora, ili negativna, kada se radi o nedostatku prostora za smjetaj svih
zuba u zubni niz.
Slika 5.21. Analiza po Nance-u
Tabela 5.6.Tabela za unos podataka analize po Nance-u

ANALIZA RASPOLOIVOG PROSTORA (Nance)
Gornji zubni niz
Donji zubni niz
Raspoloivi prostor (RP)
Potrebni prostor (IMDP)
Razlika:
Raspoloivi prostor (RP)
Potrebni prostor (IMDP)
Razlika:
65
5.3.5.2. Segmentna Lundstromova analiza

Lundstrom (1948) je definirao da se raspoloivi prostor mjeri prema segmentima.
Segmenti se definiraju kao ravne linije koje spajaju zube u grupe, poevi od prvog stalnog kutnjaka.
Postupak analize je sljedei:
1. Potrebno je izvriti mjerenje meziodistalnih promjera stalnih zuba u gornjoj vilici (sjekutii,
onjaci pretkutnjaci i prvi stalni kutnjak). Zbir izmjerenih vrijednosti predstavlja vrijednost
prostora koji je potreban za smjetaj tih zuba u odreeni segment u gornjoj vilici (zbir
promjera zuba MDPS).
2. Mjerenje segmenta se vri pomou estara ili ublera (slika 5.22) i dobivena vrijednost se
upisuje u tablicu (izmjerna vrijednost raspoloivog prostora segmenta RPS).
3. Potrebno je na isti nain izvriti mjerenje mezio-distalnih promjera stalnih zuba u donjoj vilici,
kao i mjerenje segmenata kako bi se dobili podaci o raspoloivom prostoru u segmentima
donje vilice.
4. Razlika izmeu vrijednosti raspoloivog (RPS) i potrebnog prostora (MDPS) moe biti
pozitivna, kada se radi o viku prostora, ili negativna, kada se radi o nedostatku prostora za
smjetaj zuba u odreenom segmentu.
Slika 5.22. Analiza po Lundsrtom-u
Tabela 5.7. Nain unosa vrijednosti dobivenih analizom po Lundstrom-u

SEGMENT
16-15
14-13
12-11
21-22
23-24
25-26
36-35
34-33
32-31
41-42
43-44
45-46
Raspoloivi prostor (RPS)

Izmjerena vrijednost promjera zuba
Zbir promjera zuba (MDPS)
Razlika RPS - MDPS
SEGMENT
Raspoloivi prostor (RPS)
Izmjerena vrijednost promjera zuba
Zbir promjera zuba (MDPS)
Razlika RPS - MDPS
66
5.3.6. Analiza diskrepancije zuba (procjena dentodentalne diskrepancije) Boltonova

analiza
Bolton (1952, 1968) je doao do zakljuka da omjer zuba gornje i donje vilice igra vanu ulogu
u ostvarivanju idealne okluzije. Boltonova analiza predstavlja omjer zbira meziodistalnih promjera
stalnih gornjih i donjih zuba, a broj koji se dobija dijeljenjem naziva se Boltonov indeks.
Postoje dva razliita omjera i to:
Prednji Boltonov indeks ili mali Bolton predstavlja omjer zbira meziodistalnih promjera donji
stalnih sjekutia i onjaka i zbira meziodistalnih promjera gornjih stalnih sjekutia i onjaka.
Prednji Boltonov indeks: Smdb(3-3)/Smax(3-3) x 100
Ukupni Boltonov indeks ili veliki Bolton predstavlja omjer zbira meziodistalnih promjera donjih
stalnih sjekutia, onjaka, pretkutnjaka i prvih kutnjaka i zbir meziodistalnih promjera istoimenih
gornjih zuba.
Ukupni Boltonov indeks : Smdb(6-6)/Smax(6-6) x 100
Dobivene omjere usporeujemo s Boltonovim standardima koji su za:
Prednji Boltonov indeks = 77,2 (75,55-78,85),
Ukupni Boltonov indeks = 91,3 (89,39-93,21).
Ukoliko je dobijena vrijednost vea od prosjene vrijednosti, uzrok nesklada je poveana irina
donjih zuba, dok manja prosjena vrijednost ukazuje na poveanu irinu gornjih zuba.
5.3.7. Analiza okluzije

Analiza okluzije u stalnoj denticiji vri se u tri prostorne ravni (sagitalnoj, vertikalnoj i
transverzalnoj), interkanino: incizalni stepenik, dubina preklopa, interincizalne take i transkanino:
klasa interkuspidacije, Spee-ova kriva, buko-oralni odnosi.
Incizalni stepenik
k (eng. overjet)
t , predstavlja horizontalno rastojanje izmeu labijalne povrine
gornjeg centralnog sjekutia i labijalne povrine donjeg centralnog sjekutia. Incizalni stepenik
se mjeri pomou ublera i vrijednost incizalnog stepenika se izraava u milimetrima (mm). U
sluajevima kada je prisutan obrnut preklop zuba interkaninog sektora, bilo da se radi samo o
jednom, bilo o vie zuba, potrebno je dodatno evidentirati zube koji se nalaze u takvom odnosu.
e predstavlja vrijednost koliko gornji sjekutii preklapaju donje
Dubina preklopa (eng. overbite),
sjekutie u vertikalnoj ravni. Dubina preklopa se mjeri na studijskim modelima u centralnoj okluziji,
gdje se na vestibularnoj povrini donjih stalnih sjekutia olovkom oznai taka do koje gornji stalni
sjekutii preklapaju donje. Nakon toga se izmjeri rastojanje od incizalnog brida do oznaene take
na vestibularnoj povrini sjekutia. Vrijednost dubine preklopa moe biti pozitivna ili negativna, a
izraava se u milimetrima (mm) ili u treinama krune zuba (npr. 1/3 krune zuba i sl.).
67
Slika 5.23. Odnos zuba interkanine regije u sagitalnoj i vertikalnoj ravni (incizalni stepenik i dubina preklopa)
Analiziranjem odnosa interincizalnih taakaa mogue je utvrditi odstupanja interincizalnih

taaka gornjih i donjih centralnih sjekutia (meusobno i u odnosu na medijanu). Potrebno je
evidentirati iznos i smjer odstupanja.
Slika 5.24. Odnos zuba interkanine regije u transverzalnoj ravni (interincizalne taake)
Klasa interkuspidacije odreuje se u predjelu bonih zuba u sagitalnoj ravni. Klasa

interkuspidacije se obiljeava rimskim brojevima (klasa I, II itd.).
Prema Angle-u kod klase I gornji onjak se nalazi izmeu donjeg onjaka i prvog pretkutnjaka,
a meziobukalna kvrica prvog gornjeg stalnog kutnjaka lei izmeu bukomezijalne i bukosrednje
kvrice prvog donjeg stalnog kutnjaka.
Kod klase II donji zubi se nalaze distalnije u odnosu na gornje zube. Odstupanje moe biti za
cijelu irinu jednog pretkutnjaka, ili manje (klasa II, II).
Kod klase III donji zubi se nalaze mezijalnije u odnosu na gornje zube. Odstupanje moe biti za
irinu pretkutnjaka ili manje (klasa III, 1/3 III).
68
Slika 5.25. Odnos zuba transkanine regije u sagitalnoj ravni (klasa interkuspidacije prema Angle-u)
Analiza okluzije u vertikalnoj ravni bono podrazumijeva procjenu zakrivljenosti Spee-ove krive.
Spee-ova kriva predstavlja zakrivljenost okluzalne ravni koja treba da bude blaga (najdublja taka
krive ne smije odstupati od ostatka okluzalne ravni za vie od 0,5-1mm). Mjeri se na nain da se
ortometar postavi na incizalne bridove donjih sjekutia i grizne povrine donjih kutnjaka, potom se
mjeri udaljenost od najdublje take (obino u predjelu kontakta drugog pretkutnjaka i kutnjaka) do
ortometra. Odstupanja mogu biti u smislu duboke i obrnute Spee-ove krive, to je potrebno zabiljeiti.
Slika 5.26. Odnos zuba transkanine regije u vertikalnoj ravni (Spee-ova kriva)
Buko-oralni odnos predstavlja analizu okluzije u transverzalnoj ravni u predjelu bonih zuba.
Pravilno je da bukalne kvrice gornjih bonih zuba prelaze preko bukalnih kvrica donjih bonih
zuba. U sluajevima kada su narueni buko-oralni odnosi, potrebno je evidentirati sva uoena
odstupanja.
Slika 5.27. Odnos zuba transkanine regije u transverzalnoj ravni (buko-oralni odnosi)
POGLAVLJE 6
Radioloka dijagnostika
73
U ortodonciji se kao pomono dijagnostiko sredstvo koriste sljedei rendgen snimci:

intraoralni (retroalveolarni i okluzalni snimak) i
ekstraoralni (ortopantomogram, lateralni kefalogram, postero-anteriorni kefalogram i CBCT
snimak).
6.1. Analiza ortopantomogram snimka

Ortopantomogram snimak (OPG) predstavlja snimak gornje i donje vilice sa pripadajuim
dentoalveolarnim strukturama, temporomandibularnim zglobovima i maksilarnim sinusima.
Snimak se pravi u ortoradijalnoj projekciji, tomografski. Prilikom snimanja glava se fiksira na
incizalnom nastavku, a rendgenska cijev krui oko glave. Snimak moe biti u digitalnom formatu za
prikazivanje na raunaru, kao i u formi radiolokog filma.
Ortopantomogram snimak je obavezan dio dijagnostikog protokola ortodontske terapije.
S obzirom na strukuture koje obuhvata, koristi se za odreivanje zubnog statusa, procjenu
odnosa poloaja mlijenih zuba i njihovih zuba zamjenika, stepena resoprcije korjenova mlijenih
zuba i razvoja korjenova zuba zamjenika, za praenje redoslijeda erupcije stalnih zuba te procjenu
dentalne dobi. Osim ovoga, na ortopantomogramu moemo procijeniti stanje potpornog aparata
zuba, prisustvo patolokih procesa u kosti, resorpciju korjenova stalnih zuba itd.
Slika 6.1. OPG snimak
74
Slika 6.2. Prekobrojni zub (u podruju zuba 21 i 22)
Slika 6.3. Hipodoncija zuba 15
Procjena odnosa mlijenih i stalnih zuba

Procjena odnosa mlijenih i stalnih zuba na ortopantomogramu je znaajna zbog praenja
smjene zuba, iskoritavanja dijastema i zaklonskog prostora (leeway space). U vezi sa tim potrebno
je sva odstupanja zabiljeiti.
Slika 6.4. Pravilan odnos mlijenih zuba i zuba zamjenika
75
Slika 6.5. Naruen odnos mlijenih zuba i zuba zamjenika
Stepen resorpcije mlijenih zuba

Na ortopantomogramu je mogue procijeniti stepen resorpcije korjenova mlijenih zuba, koji
treba da bude sinhron sa stepenom razvoja stalnih zuba.
Slika 6.6. Sinhron odnos resorpcije korjenova mlijenih zuba i razvoja korjenova stalnih zuba
Slika 6.7. Nesinhron odnos resorpcije korjenova mlijenih zuba i razvoja korjenova stalnih zuba
76
6.2. Analiza telerendgen snimka (kefalograma)

Osnovni cilj ortodontske rendgen dijagnostike je prepoznavanje i procjena morfolokih
odstupanja, kao i odstupanja u rastu i razvoju kraniofacijalnog kompleksa. Postoje tri vrste
telerendgen snimaka zavisno od projekcije: latero-lateralni, posteriorno-anteriorni i aksijalni snimak.
6.2.1. Analiza profilnog telerendgen snimka (LCG, laterolateralni snimak LL)

Profilni telerendgen snimak je dio obaveznog ortodontskog dijagnostikog protokola i slui za:
- analizu skeletnih i dentoalveolarnih struktura,
- analizu mekih tkiva,
- praenje toka terapije,
- evaluaciju ishoda lijeenja,
- predvianje rasta kraniofacijalnog kompleksa,
- naunoistraivake svrhe.
Snimanje se vri specijalnim rendgen aparatom sa udaljenosti od 1,5m. Prilikom snimanja, glava
pacijenta je fiksirana u kefalostatu pri prirodnom poloaju glave (eng. Natural head position NHP),
tako da su uslovi snimanja uvijek isti. Koncept prirodnog poloaja glave je uveden u ortodonciju
50-ih godina od strane Downs-a (1956), Bjerin-a (1957) i Moors-a i Keana-a (1958).
Definiran je kao standardni poloaj glave pri pogledu fiksiranom na udaljenu taku u visni oiju,
a postie se na nain da pacijent pri snimanju pogled usmjeri u odsjaj svojih zjenica u ogledalu
nasuprot njega.
Snimak moe biti u digitalnom formatu za prikazivanje na raunaru i radioloki film za
anliziranje na negatoskopu. Ovisno o vrsti snimka analiza se moe raditi manuelno ili kompjuterski.
Cilj analize profilnog snimka je procjeniti horizontalne i vertikalne odnose glavnih komponenti
lica: baze lobanje, skeleta gornje i donje vilice, denticiju i alveolarne nastavke gornje i donje vilice.
Postupak analize podrazumijeva prije svega odreivanje kefalometrijskih taaka, na osnovu kojih se
mogu konstruirati ravni, linije i uglovi, te iscrtavanje kontura anatomomorfolokih detalja kotanih
i mekotkivnih struktura koje analiziramo.
77
6.2.1.1. Kraniometrijske take

Postoje dvije vrste kraniometrijskih taaka, koje ovisno o lokalizaciji mogu biti parne i neparne:
1. Antropometrijske take, koje su odreene anatomskom konfiguracijom kosti i
2. Kefalometrijske take, koje se konstruiraju geometrijski.
Popis najee koritenih antropometrijskih taaka:
S Sella, predstavlja sredinu konture Sella Turcicae
N Nasion, antropoloki to je spoj internazalne sa nazofrontalnom suturom;
redgenkefalometrijski je najisturenija prednja taka suture nasofrontalis
O Orbitale, antropoloki i redgenkefalometrijski to je najnia taka donjeg ruba orbite
(parna taka)
Sna Spina nasalis anterior, vrh prednje nosne bodlje
Snp Spina nasalis posterior, vrh stranje nosne bodlje
A Subspinale, redgenkefalometrijski to je taka na dnu konkaviteta konture sjenke
premaksile u mediosagitalnoj ravni, kao antropoloka taka ne postoji
B Supramentale, redgenkefalometrijski to je taka na dnu konkaviteta konture sjenke
alveolarnog nastavka donje vilice (konkavnog profila brade) u mediosagitalnoj ravni, kao
antropoloka taka ne postoji
Pg Pogonion, antropoloki i redgenkefalometrijski to je najprominentnija taka konveksiteta
brade u mediosagitalnoj ravni
Me Menton, redgenkefalometrijski to je najnia taka simfize donje vilice (taka gdje se
spajaju sjena brade i sjena donjeg ruba donje vilice)
Popis najee koritenih konstruiranih taaka:
Gn Gnathion, antropoloki to je najnia taka brade u mediosagitalnoj ravni;
redgenkefalometrijski se konstruira na presjeku ravni donje vilice i produene linije N-Pg i nalazi se
izmeu taaka Pg i Me
Go Gonion, antropoloki (anatomski) to je taka na mjestu gdje se spajaju donja ivica tijela i
zadnja ivica uzlazne grane donje vilice; redgenkefalometrijski se konstruira u predjelu ugla donje
vilice na mjestu gdje simetrala ugla kojeg ine tangente tijela i uzlazne grane donje vilice sijee
sjenku donje vilice (parna taka)
Ar Artikulare, redgenkefalometrijski to je taka koja se nalazi na mjestu gdje sjenka
potiljane kosti presijeca sjenku kondilarnog nastavka donje vilice
78
Slika 6.8. Kefalometrijske take (crte)
6.2.1.2 Kefalometrijske ravni i linije

Popis najee koritenih kefalometrijskih ravni:
NS ravan prednjeg dijela baze lobanje, prolazi kroz take N i S
MxP ravan gornje vilice, palatinalna, bispinalna ravan Sna-Snp
MdP ravan donje vilice, ravan koja prolazi kroz take Go i Me, definicija ove ravni varira u
zavisnosti od autora
FH Frankfurtska horizontala, osnovna horizontalna ravan glave, prolazi kroz take Or i Po
OcclP Okluzalna ravan, straga prolazi kroz najdistalniju taku u kojoj se dodiruje par kutnjaka
u okluziji, naprijed prolazi kroz polovinu preklopa sjekutia, definicija ove ravni varira u zavisnosti
od autora
GoAr ravan uzlazne grane donje vilice, prolazi kroz take Go i Ar
Y-osa linija koja povezuje take S i Pg
Kefalometrijske linije koje se najee koriste su :
NA Linija pozicije gornje vilice (linija maksilarnog prognatizma)
NB Linija pozicije donje vilice (linija mandibularnog prognatizma)
NPg Linija prominencije brade
NMe Linija prednje visine lica
SGo Linija zadnje visine lica
NGo Linija dubine lica
79
Slika 6.9. Kefalometrijske ravni i linije (crte)
6.2.1.3. Steinerova analiza

Steinerova kefalometrijska analiza (1953) smatra se prvom modernom analizom. Ovom analizom
moe se izvriti procjena skeletalnih i dentalnih odnosa. Najee koriteni parametri ove analize su:
SNA ugao definira poziciju gornje vilice u odnosu na bazu lobanje, i prosjeno iznosi 82.
Odstupanja od normalnog raspona vrijednosti ovog ugla ukazuju na prognatizam (vee vrijednosti
od normalnog raspona) ili retrognatizam (manje vrijednosti od normalnog raspona) gornje vilice.
SNB ugao definira poziciju donje vilice u odnosu na bazu lobanje, i prosjeno iznosi 80.
Odstupanja od normalnog raspona vrijednosti ovog ugla ukazuju na prognatizam (vee vrijednosti
od normalnog raspona) ili retrognatizam (manje vrijednosti od normalnog raspona) donje vilice.
ANB ugao predstavlja razliku uglova SNA i SNB, na osnovu kojeg se procjenjuje pozicija
donje vilice u odnosu na gornju vilicu. Vrijednost ugla ANB od 2 predstavlja sagitalni odnos vilica
klase I, dok vee vrijednosti ukazuju na klasu II, odnosno manje vrijednosti na klasu III.
1 : NA Odnos gornjih sjekutia prema NA liniji, definira udaljenost od najprominentnije
take
ke na vestibularnoj povrini gornjeg sjekutia do NA linije. Dobivena vrijednost se izraava u
milimetrima, na osnovu ega se moe procijeniti pozicija gornjih sjekutia.
1 : NB Odnos donjih sjekutia prema NB liniji definira udaljenost od najprominentnije
takee na vestibularnoj povrini donjeg sjekutia do NB linije. Dobivena vrijednost se izraava u
milimetrima, na osnovu ega se moe procijeniti pozicija donjih sjekutia.
80
6.2.1.4. Analiza Wits

S obzirom da pozicije taaka S i N mogu varirati u vertikalnoj i sagitalnoj ravni, razvijene su
analize koje za procjenu odnosa skeleta gornje i donje vilice iskljuuju ove take. Jacobson (1975) je
uveo ovu analiza procjenu meuvilinih odnosa, a naziv je dobila po univerzitetu autora (University
of Witwatersrand). Kod ove analize potrebno je uraditi projekciju taaka A i B pod pravim uglom
na okluzalnu i potom se mjeri rastojanje izmeu proiciranih taaka (AO i BO). Jacobson je za
okluzalnu ravan uzeo funkcionalnu okluzalnu ravan. Kod ena taka AO i BO koincidiraju
(0 mm) dok kod mukaraca taka BO se nalazi ispred AO (-1 mm) u odnosima klase I. Kod klase
II BO se nalazi posteriornije u odnosu na AO (izraava se kao pozitivne vrijednosti u milimetrima).
Kod klase III BO se nalazi anteriornije u odnosu na AO (izraava se kao negativna Wits vrijednosti).
Slika 6.10. Crte telerendgen analize (Steiner i Wits)
6.2.2. Analiza postero-anteriornog telerendgen snimka (PA)

Postero-anteriorni snimak (PA) je rendgen snimak koji predstavlja anteriorno posteriornu
projekciju glave. Slui za procjenu horizontalnih i vertikalnih odnosa kraniofacijalnog kompleksa.
Horizontalne asimetrije procjenjujemo u odnosu na vertikalne referentne linije, dok se vertikalne
asimetrije procjenjuju u odnosu na horizontalne referentne linije. Stepen asimetrije odreuje se
mjerenjem udaljenosti parnih taaka s lijeve i desne strane od referentnih linija. Nakon osme godine
ivota, gornji dio skeleta lica predstavlja stabilno referentno podruje, te se koristi za konstruiranje
horizontalnih referentnih linija. Najee se upotrebljavaju gornji i lateralni rubovi orbite, kao
najvia horizontalna referentna linija, zatim lateralni dijelovi zigomatiko-frontalne suture i sredite
zigomatinog luka.
81
Analizom PA snimka utvruje se postojanje asimetrija pojedinih dijelova kraniofacijalnog

kompleksa. Iznos asimetrija se izraava u milimetrima sa obaveznom naznakom da li je odstupanje
desno ili lijevo (R ili L).
Slika 6.11. Take u analizi postero-anteriornih snimaka
Slika 6.12. Linije za analizu postero-anteriornih snimaka
6.3. Analiza CBCT snimka

CBCT (Cone Beam Computerized Tomography) predstavlja rendgen snimanje kod koga
rendgen zraci divergiraju formirajui konus. Ovakvim nainom ekspozicije i irenja zraka se moe
dobiti trodimenizonalna slika sa manjom ekspozicijom u odnosu na standardni CT.
Cone beam tehnologija je prvi put predstavljena 1996. godine. Od 2000. godine CBCT postaje
sve ea radioloka procedura pri planiranju i dijagnosticiranju stomatolokih zahvata.
Tokom snimanja CBCT-a skener rotira oko pacijentove glave, ime se dobija veliki broj
razliitih slika. Softver prikuplja dobivene podatke i rekonstruira ih. Osnovna jedinica CBCT-a je
voksel koji odreuje jasnou i kvalitet snimka. Iz trodimenzionalne (3D) slike dobivene CBCTsnimkom mogue je generiranje dvodimenzionalnih snimaka (LL, PA, OPG). CBCT snimci
u okviru ortodontske dijagnostike slue za preciznu procjenu poloaja impaktiranih zuba i za
procjenu debljine vestibularne alveolarne kosti, te za kefalometrijske analize 3D projekcije koje se
danas sve vie koriste.
82
Slika 6.13. CBCT prikaz impaktiranog onjaka
6.4. Analiza fotografija

Fotografije su obavezni dio ortodontskog dijagnostikog protokola. Fotografije se rade na poetku
terapije, u toku terapije, po zavretku terapije i u retencionom periodu. Za potrebe ortodontske
dijagnostike, prema preporuci European Orthodontic Society Board of Orthodontics, koriste se
sljedee fotografije:
ekstraoralne: frontalna, profilna, frontalna sa osmijehom i, preporuljivo je, kosa profilna
fotografija;
intraoralne: okluzalni prikaz gornje i donje vilice (s ogledalom), okluzija frontalnog segmenta
u zagrizu, okluzija bonog segmenta u zagrizu (sa ili bez ogledala) obostrano.
S obzirom da fotografiranje pacijenata nema neeljenih efekata za pacijenta, fotografije se
mogu raditi vie puta. Kako bi se moglo vriti poreenje stanja prije i tokom ili nakon terapije,
fotografije je potrebno raditi u standardnim uslovima, pri emu poloaj glave treba da bude
definiran Frankfurtskom horizontalom ili prirodnim poloajem glave pri stojeem poloaju
pacijenta uz bijelu pozadinu.
Intraoralne fotografije se rade uz pomo specijalnih ogledala, koja mogu biti okluzalna i bona.
Fotogrametrijska analiza
Fotogrametrijska analiza podrazumijeva analize koje se rade na fotografijama. Najee se radi
analiza profilne digitalne fotografije glave, pomou odgovarajueg softvera. Kod fotogrametrije, kao
i kod lateralnog kefalograma, razlikujemo fotogrametrijske take, linije i uglove.
Najpoznatija analiza je Ricketsova. Osnov analize ini estetska E-linija, koja se konstruira
spajanjem fotogrametrijskih taaka Prn (Pronasale) i Pg (Pogonion mekih tkiva). Prosjeno pravilno
je da se usne nalaze iza E-linije. Kada se usne nalaze na liniji ili ispred nje govorimo o protruziji, a
kada su iza govorimo o retruziji usana.
Slika 6.14. Set ekstraoralnih fotografija
POGLAVLJE 7
Odreivanje bioloke dobi
87
Odreivanje optimalnog vremena lijeenja je znaajno pri planiranju ortodontske terapije.

Uspjena korekcija skeletalnih nepravilnosti postie se modifikacijom rasta, koju je mogue sprovesti
kod pacijenata koji imaju odreeni iznos preostalog rasta.
U svakodnevnom klinikom radu procjena razvojnog statusa se najee vri na osnovu
hronoloke dobi pacijenta. Istraivanja pokazuju da izmeu hronoloke dobi i razvojnog statusa
osobe ne postoji dovoljno podudarnosti, zbog ega se hronoloka dob smatra slabim pokazateljem
razvojnog statusa. Zbog toga se uvodi koncept bioloke dobi ili razvojne zrelosti, koja se procjenjuje
na osnovu pouzdanijih indikatora: tjelesna visina i teina, spolna, dentalna i kotana dob (zrelost).
Procjena bioloke dobi na osnovu spolne zrelosti je nepraktina za primjenu u svakodnevnom
stomatolokom klinikom radu. Zbog toga se za procjenu bioloke dobi najee koriste dentalna i
kotana zrelost kao pouzdani indikatori, prihvatljivi za stomatoloku kliniku praksu.
7.1. Dentalna dob kao indikator bioloke dobi

Stadiji razvoja zuba se koriste za odreivanje bioloke zrelosti i procjenu dentalne dobi u brojnim
disciplinama: djeija i preventivna stomatologija, ortodoncija, forenzina stomatologija, dentalna
implantologija, maksilofacijalna hirurgija itd. Procjena dentalne dobi vri se na osnovu stadija
kalcifikacije zuba, analizom na rendgenskim snimcima i to najee na ortopantomogramu. Danas
postoje razliite metode za procjenu dentalne dobi, koje se temelje na morfolokim i razvojnim
promjenama krunskih i korjenskih dijelova mlijenih i stalnih zuba: Demirjian (1973), Haavikko
(1974), Willems (2001), Cameriere (2006).
Metoda prema Demirjian-u se najee primjenjuje. Demirjian i saradnici su pratei razvoj
stalnih zuba, na uzorku francusko-kanadske djece, utvrdili osam razvojnih stadija mineralizacije
krune i korijena zuba. Na ortopantomogramu se odreuje stepen razvoja sedam zuba donjeg
lijevog kvadranta, pri emu svakom razvojnom stadiju zuba odgovara odreena brojana vrijednost.
Sabiranjem ovih vrijednosti za sve zube dobija se broj na osnovu kojeg se iz tablica odreuje dentalna
dob. Ukoliko postoji hipodoncija nekog zuba u lijevom kvadrantu, procjenjuje se stadij razvoja
homolognog zuba donjeg desnog kvadranta.
Tanost Demirjianove metode je ispitana na stanovnicima razliitih evropskih zemalja i etnikih
zajednica, a rezultati ukazuju na razlike u poreenju sa francusko-kanadskim standardima.
88
Slika 7.1. Shematski prikaz stadija mineralizacije zuba prema Demirjian-u
Tabela 7.1. Tablice za odreivanje broja bodova koji se dodjeljuje svakom razvojnom stadiju zuba prema Demirjian-u
RAZVOJNI STADIJ ZUBA (DJEACI)
Zub
37
0,0
2,1
3,5
5,9
10,1
12,5
13,2
13,6
15,4
0,0
8,0
9,6
12,3
17,0
19,3
0,0
1,7
3,1
5,4
9,7
12,0
12,8
13,2
14,4
36
35
34
3,4
7,0
11,0
12,3
12,7
13,5
33
0,0
0,0
3,5
7,9
10,0
11,0
11,9
32
0,0
3,2
5,2
7,8
11,7
13,7
0,0
1,9
4,1
8,2
11,8
31
RAZVOJNI STADIJ ZUBA (DJEVOJICE)

Zub
37
0,0
2,7
3,9
36
35
34
0,0
1,8
3,4
6,9
11,1
13,5
14,2
14,5
15,6
0,0
4,5
6,2
9,0
14,0
16,2
6,5
10,6
12,7
13,5
13,8
14,6
3,7
7,5
11,8
13,1
13,4
14,1
33
0,0
3,8
7,3
10,3
11,6
12,4
32
0,0
3,2
5,6
8,0
12,2
14,2
0,0
2,4
5,1
9,3
12,9
31
0,0
89
Tabela 7.2. Tablica za pretvaranje zbira bodova u dentalnu dob prema Demirjian-u
Dentalna dob
3,5
Bodovi
Djeaci
15,0
Djevojice
17,3
Dentalna dob
10,0
Bodovi
Djeaci
89,0
Djevojice
91,8
4,0
18,2
21,0
10,5
90,6
93,2
4,5
21,7
24,8
11,0
92,0
94,5
5,0
25,4
28,9
11,5
93,1
95,4
5,5
29,5
33,0
12,0
94,0
96,3
6,0
33,6
38,0
12,5
94,8
96,8
6,5
39,2
43,9
13,0
95,6
97,3
7,0
46,7
51,0
13,5
96,1
97,8
7,5
56,8
65,0
14,0
96,6
98,3
8,0
71,6
78,8
14,5
97,1
98,8
8,5
79,0
84,0
15,0
97,6
99,2
9,0
83,6
87,2
15,5
98,0
99,6
9,5
86,5
89,8
16,0
98,4
100,0
7.2. Kotana (skeletna) dob kao indikator bioloke dobi

Kotana dob je jedan od indikatora bioloke dobi, a procjenjuje se na osnovu stepena kotane
zrelosti pojedinih podruja, kao to su: aka, vratni kraljeci, stopalo, kuk. Prednosti koritenja
kotanog sistema za odreivanje bioloke dobi su lako prepoznatljivi stadiji osifikacije kosti i
uobiajeni slijed promjena u kotanom sistemu, od roenja do odrasle dobi, koji se moe pratiti
radioloki.
Procjena kotane dobi se najee vri na osnovu stadija osifikacije malih kostiju ake i runog
zgloba (articulatio radiocarpea) i na osnovu stadija zrelosti vratnih kraljeaka.
7.2.1. Procjena kotane dobi odreivanjem stadija osifikacije malih kostiju ake i
njenog zgloba
Najee koritena metoda za procjenu kotane dobi jeste analiza rendgenskog snimka malih
kostiju ake i runog zgloba (articulatio radiocarpea). Naime, rendgenogram ake obezbjeuje uvid
u veliki broj malih kostiju, oko trideset, od kojih svaka ima predvidljiv slijed osifikacije.
Postoji vie metoda za procjenu kotane dobi djece na osnovu rendgenograma malih kostiju ake
i runog zgloba (articulatio radiocarpea), od kojih se u klinikoj praksi najee primjenjuju metode
sljedeih autora: Greulich i Pyle (1950), Fishman (1982) i Tanner Whitehouse (1983).
90
Slika 7.2. Shematski prikaz kostiju ake
7.2.2. Procjena kotane dobi odreivanjem stadija zrelosti vratnih kraljeaka (cervical
vertebra maturation)
Procjena kotane dobi na osnovu stadija osifikacije kostiju ake i zgloba zahtijeva dodatni
snimak i dodatno zraenje pacijenta. U tenji da se isto izbjegne kliniari su nastojali pronai
alternativnu metodu procjene kotane dobi, koristei strukture uoljive na rendgenskim snimcima
koji su sastavni dio obavezne ortodontske dokumentacije. Procjena kotane dobi na osnovu stadija
maturacije vratnih kraljeaka je metoda koja je nala iru primjenu u ortodontskoj klinikoj praksi.
injenica da se vratni kraljeci uoavaju na profilnim telerendgen snimcima, dala je prednost ovoj
metodi u odnosu na analizu rendgenograma malih kostiju ake i zgloba. Odraivanje kotane dobi
se vri na osnovu morfolokih promjena vratnih kraljeaka, koje se deavaju u toku rasta i razvoja.
Do danas je predstavljeno nekoliko metoda za procjenu kotane dobi na osnovu stadija maturacije
vratnih kraljeaka: Lampraski (1972), Hassel i Farman (1995), Baccetti (2002).
Slika 7.3. Profilni telerendgen snimak (vratni kraljeci)
Slika 7.4. Shematski prikaz stadija zrelosti vratnih kraljeaka
91
93
Literatura:
1. Almeida ER, Narvai PC, Frazo P, Guedes-Pinto AC. Revised criteria for the assessment and interpretation of occlusal deviations in
the deciduous dentition: a public health perspective. Cad Saude Publica. 2008;24(4):897-904.
2. Andrews LF. The six keys to normal occlusion. Am J Orthod. 1972;62(3):296-309.
3. Ani Miloevi S, laj M, Lapter Varga M. Osnovna naela snimanja ekstraoralnih fotografija. Acta Stomat Croat. 2005;39:195-200.
4. Ani Milosevi S, Lapter Varga M, Slaj M. Analysis of the soft tissue facial profile by means of angular measurements. Eur J Orthod.
2008;30(2):135-40.
5. Asquith J, Gillgrass T, Mossey P. Three-dimensional imaging of orthodontic models: a pilot study. Eur J Orthod. 2007;29(5):517-22.
6. Athanasiou AE. Orthodontic cephalometry. 1st edition. London: Mosby-Wolfe. 1995.
7. Baccetti T, Franchi L, McNamara JA Jr. An improved version of the cervical vertebral maturation (CVM) method for the assessment
of mandibular growth. Angle Orthod. 2002;72(4):316-23.
8. Ball G, Woodside D, Tompson B, Hunter WS, Posluns J. Relationship between cervical vertebral maturation and mandibular growth.
Am J Orthod Dentofacial Orthop. 2011;139(5):e455-61.
9. Bansal N, Singla J, Gera G, Gupta M, Kaur G. Reliability of natural head position in orthodontic diagnosis: A cephalometric study.
Contemp Clin Dent. 2012;3(2):180-3.
10. Barka G, Tretiakov G, Theodosiou T, Ioannidou-Marathiotou I. Presence of third molars in orthodontic patients from northern
Greece. Int J Gen Med. 2012;5:441-7.
11. Bergman RT. Cephalometric soft tissue facial analysis. Am J Orthod Dentofacial Orthop. 1999;116(4):373-89.
12. Bishara SE, Jakobsen JR, Treder J, Nowak A. Arch width changes from 6 weeks to 45 years of age. Am J Orthod Dentofacial Orthop.
1997;111(4):401-9.
13. Bootvong K, Liu Z, McGrath C, Hgg U, Wong RW, Bendeus M, Yeung S. Virtual model analysis as an alternative approach to
plaster model analysis: reliability and validity. Eur J Orthod. 2010;32(5):589-95.
14. Braun S, Hnat WP, Fender DE, Legan HL. The form of the human dental arch. Angle Orthod. 1998;68(1):29-36.
15. Carvalho AC, Paiva SM, Scarpelli AC, Viegas CM, Ferreira FM, Pordeus IA. Prevalence of malocclusion in primary dentition in a
population-based sample of Brazilian preschool children. Eur J Paediatr Dent. 2011;12(2):107-11.
16. Cavalcanti AL, Bezerra PKM, Moura C, Bezerra PM, Granville-Gracia AF. Relationship Between Malocclusion and Deleterious Oral
Habits in Preschool children in Campina Grande, PB, Brazil. Serbian Dental J. 2008; 55:154-152. http://www.doiserbia.nb.rs/img/
doi/0039-1743/2008/0039-17430803154C.pdf/dostupno na web 04.05.2014
17. Celikoglu M, Miloglu O, Kazanci F. Frequency of agenesis, impaction, angulation, and related pathologic changes of third molar
teeth in orthodontic patients. J Oral Maxillofac Surg. 2010;68(5):990-5.
18. Chevitarese AB, Della Valle D, Moreira TC. Prevalence of malocclusion in 4-6 year old Brazilian children.
J Clin Pediatr Dent. 2002;27(1):81-5.
19. Cuoghi OA, Sella RC, Mamede I, de Macedo FA, Miranda-Zamalloa YM, de Mendona MR. Overjet and overbite analysis during
the eruption of the upper permanent incisors. Acta Odontol Latinoam. 2009;22(3):221-6.
20. Cutright B, Quillopa N, Schubert W. An anthropometric analysis of the key foramina for maxillofacial surgery. J Oral Maxillofac
Surg. 2003;61(3):354-7.
21. Da Silva Filho OG, Santamaria M Jr, Capelozza Filho L. Epidemiology of posterior crossbite in the primary dentition. J Clin Pediatr
Dent 2007;32(1):73-8.
22. De Castro LA, Modesto A, Vianna R, Soviero VL. Cross-sectional study of the evolution of the primary dentition: shape of dental
arches, overjet and overbite. Pesqui Odontol Bras. 2002; 16(4):367-73.
23. Demirjian A, Goldstein H, Tanner JM. A new system of dental age assessment. Hum Biol. 1973;45(2):211-27.
24. Demirovi D, Osnovi fiksne tehnike u ortodonciji. 1. izdanje. Stomatoloki fakultet Sarajevo: Arka press. 2005.
25. Dilberovi F., Kapur E. Osteologija, prirunik za studente Medicinskog i Stomatolokog fakulteta. 1. izdanje Sarajevo: tamparija
Fojnica. 2004.
26. Demidi V, Tiro A, Redepagi Vraalica L, Naka E. The Need for Orthodontic treatment Among 12 14 Years Old Bosnian
Schoolchildren. Acta Stomatol Croat. 2012;46(2):105-110.
27. Fernndez-Riveiro P, Smyth-Chamosa E, Surez-Quintanilla D, Surez-Cunqueiro M. Angular photogrammetric analysis of the soft
tissue facial profile. Eur J Orthod. 2003;25(4):393-9.
28. Flores-Mir C, Nebbe B, Major PW. Use of skeletal maturation based on hand-wrist radiographic analysis as a predictor of facial
growth: a systematic review. Angle Orthod. 2004;74(1):118-24.
29. Gali I, Naka E, Prohi S, Selimovi E, Obradovi B, Petroveki M. Dental Age Estimation Among Children Aged 5-14 Years Using
the Demirjian Method in Bosnia-Herzegovina. Acta Stomatol Croat. 2010;44(1):17-25.
30. Gali I, Vodanovi M, Jankovi S, Mihanovi F, Naka E, Prohi S, Gali E, Brki H. Dental age estimation on Bosnian-Herzegovinian
children aged 6-14 years: evaluation of Chaillets international maturity standards. J Forensic Leg Med. 2013;20(1):40-5.
94
31. Galvo M, Dominguez GC, Tormin ST, Akamine A, Tortamano A, de Fantini SM. Applicability of Moyers analysis in mixed
dentition: A systematic review. Dental Press J Orthod. 2013;18(6):100-5.
32. Granville-Garcia AF, Ferreira JM, Menezes VA. Prevalence of anterior open bite and overjet preschoolers in the city of Recife (PE,
Brazil). Cien Saude Colet. 2010;15 Suppl 2:3265-70.
33. Hatcher DC. Operational principles for cone-beam computed tomography. J Am Dent Assoc. 2010;141 Suppl 3:3S-6S.
34. Haavikko K. Tooth formation age estimated on a few selected teeth. A simple method for clinical use. Proc Finn Dent Soc.
1974;70(1):15-9.
35. Jacobson A. The Wits appraisal of jaw disharmony. Am J Orthod. 1975;67(2):125-38.
36. Jaqueira LM, Armond MC, Pereira LJ, Alcntara CE, Marques LS. Determining skeletal maturation stage using cervical vertebrae:
evaluation of three diagnostic methods. Braz Oral Res. 2010;24(4):433-7.
37. Joffe L. OrthoCAD: digital models for a digital era. J Orthod. 2004;31(4):344-7.
38. Jovanovi SV, Jelii NA. Anatomija ovjeka, Glava i vrat. Beograd: Savremena administracija. 2004.
39. Katz CR, Rosenblatt A, Gondim PP. Nonnutritive sucking habits in Brazilian children: effects on deciduous dentition and relationship
with facial morphology. Am J Orthod Dentofacial Orthop. 2004;126(1):53-7.
40. Kirchner J., Williams S. A comparison of five different methods for describing sagittal jaw relationship. Br J Orthod. 1993;20(1):13-7.
41. Koch G., Poulsen S. Pedodoncija, Kliniki pristup. 1. izdanje, Hrvatska: Naklada Slap. 2005.
42. Kreso-Kneevi D., Popovi- Ceribai Lj., Ortodontska morfoloka analiza, 1. izdanje, Sarajevo: Svjetlost OOUR Zavod za udbenik
i nastavna sredstva. 1986.
43. Krmpoti- Nemani J, Marui A. Anatomija ovjeka, Zagreb: Medicinska naklada. 2001.
44. Kulenovi A, Kapur E, Camovi Voljevica A. Lokomotorni sistem, univerzitetski udbenik, Sarajevo: DES doo. 2008.
45. Lotri N., Jovanovi S. Deskriptivna i topografska anatomija oveka, Osteologija, 1. izdanje, Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga. 1965.
46. Lindsten R, Ogaard B, Larsson E, Bjerklin K. Transverse dental and dental arch depth dimensions in the mixed dentition in a
skeletal sample from the 14th to the 19th century and Norwegian children and Norwegian Sami children of today. Angle Orthod.
2002;72(5):439-48.
47. Maret D, Telmon N, Peters OA, Lepage B, Treil J, Inglse JM, Peyre A, Kahn JL, Sixou M. Effect of voxel size on the accuracy of 3D
reconstructions with cone beam CT. Dentomaxillofac Radiol. 2012;41(8):649-55.
48. Markovi M, Antoli I, Demirovi D, Farnik F, Lapter V, Ljupi B, Mari D, Milii A, Ozerovi B, Serafimova S, Triovi D,
Vidovi , Ortodoncija. Ortodontska sekcija Srbije, Beograd 1982.
49. Martinovi . Osnovi dentalne morfologije. 2 izdanje. Beograd: Slubeni glasnik. 2000.
50. Naka E, Redepagi Vraalica L, Tiro A, Demidi V. Prevalenca malokluzija i potreba za preventivnim mjerama djece predkolskog
uzrasta. Bilten Stomatologia BiH, 2011;38/39(13):69-74.
51. Okeson PJ. Management of Temporomandibular Disorders and Occlusion. 4th edition. St.Luis: Mosby. 1998.
52. Onyeaso CO, Sote EO, Arowojolu MO. Need for preventive and interceptive orthodontic treatment in 3-5 year-old Nigerian
children in two major cities. Afr J Med Med Sci. 2002;31(2):115-8.
53. Ozerovi B. Rendgenkraniometrija i rendgenkefalometrija. Beograd: Medicinska knjiga. 1984.
54. Proffit WR, Fields HW, David MS. Contemporary orthodontics. Edition 4th edition St.Louis. Missouri: Mosby. 2007.
55. Rheude B, Sadowsky PL, Ferriera A, Jacobson A. An evaluation of the use of digital study models in orthodontic diagnosis and
treatment planning. Angle Orthod. 2005;75(3):300-4.
56. Rohen-Yokochi. Anatomie des Menschen. Band I: Kopf, Hals, Rumpf. Stuttgart, New York: Schattauer Verlag.1982.
57. Rudge SJ. Dental arch analysis: arch form. A review of the literature. Eur J Orthod. 1981;3(4):279-84.
58. Schield RC. Woelfels Dental Anatomy Its relevence to Dentistry. 8th edition. Lippincott Williams & Wilkins; 2002.
59. Staaf V, Mrnstad H, Welander U. Age estimation based on tooth development: a test of reliability and validity. Scand J Dent Res.
1991 Aug;99(4):281-6.
60. Stifter J. A study of Ponts, Howes, Rees, Neffs and Bolton analyses on Class I adult dentitions. Angle Orthodontist 1958;28:215-225.
61. Slaj M, Jezina MA, Lauc T, Raji-Mestrovi S, Miksi M. Longitudinal dental arch changes in the mixed dentition. Angle Orthod.
2003;73(5):509-14.
62. Tanaka MM, Johnston LE. The prediction of the size of unerupted canines and premolars in a contemporary orthodontic population.
J Am Dent Assoc. 1974;88(4):798-801.
63. Tiro A, Naka E, Demidi V, Redepagi Vraalica L. Growth indicators in orthodontic patients: Cervical bone age vs chronological
age. Stomatoloki vjesnik. 2013; 2(1): 3-7.
64. Thilander B. Dentoalveolar development in subjects with normal occlusion. A longitudinal study between the ages of 5 and 31 years.
Eur J Orthod. 2009;31(2):109-20.
65. Zardetto CG, Rodrigues CR, Stefani FM. Effects of different pacifiers on the primary dentition and oral myofunctional strutures of
preschool children. Pediatr Dent. 2002;24(6):552-60.
Registar pojmova
A
A - taka 12, 77
ANB - ugao 79
Andrews 40
Angle 27, 39
Antropometrijske take 8, 76, 77
Ar-taka 77
Asterion 9
B
B - taka 13, 77
Basion 9
Binarni sistem obiljeavanja 47, 52, 61
Bioloka dob 87
Bolton 9, 66
Boltonov indeks 66
Bukooralni odnosi 27, 51, 60, 67, 68
C
CBCT 81
CT 81
CVMS 91
eona kost 7, 8
D
Demirjian 87, 88, 89
Dentalna dob 87
Dijasteme 25, 48
Donja vilica 12
Dubina preklopa 26, 50, 56, 66
E
E - linija 82
Eugnatija 26, 32, 40
F
FDI 47
FH 78
Fotografija 82
Fotogrametrijska analiza 82
Frankfurtska horizontala 78
G
Gn - taka 13, 77
Gnathion 77
Go - taka 13, 77
Go Ar 78
Gonion 77
Gornja vilica 12
I
Incizalni stepenik 26, 49, 56, 66
Infrapozicija 51, 59
Interincizalne take 26, 50, 57, 67
Interkuspidacija 26, 50, 67
K
Kefalogram 76
Kefalometrijske linije 78
Kefalometrijske ravni 78
Kefalometrijske take 76, 77
Klasa I 27, 40, 50, 59 67
Klasa II 27, 40, 50, 59 67
Klasa III 27, 40, 50, 59 67
Klinasta kost 11
Kljuevi okluzije 40
Kosti ake 89, 90
Kraljeak 90, 91
L
LCG 76
Leeway space 32
LL 76
Lundstrom 65
M
MdP 78
Me 77
Miii vakai 14
Mjeovita denticija 31, 52
Mlijena denticija 23, 46, 47, 48, 49
Moyers 53
MxP 77
N
NA 78
Nance 64
Nasion 8, 77
NB 78
NGo 78
Nicanje zuba 23, 31, 37
NMe 78
NPg 78
NS 78
O
OcclP 78
OPG 73, 74, 75
Opisthion 9
Orbitale 12, 77
Ortometar 46, 48
Ortpantomogram 73, 74, 75
Ortodontski estar 46
Overbite 56, 66
Overjet 56, 66
P
Pg 77
Pontov index 62
Porion 10
Postero-anteriorni snimak 80
Postlaktealna ravan 26
Postmolarna ravan 26, 51
Potiljana kost 9, 10
Potporna zona 32, 53, 54
Potrebni prostor 53, 65, 64
Prednja taka 57
Prosthion 12
Pteryon 10
R
Raspoloivi prostor 53, 63, 65, 64
Ravni 45, 63
RTG 55, 73
S
S- taka 11, 77
Segment 65
SGo 78
Skeletna dob 89, 90, 91
Sljepoona kost 7, 10
Sna 77
SNA 79
SNB 79
Snp 77
Sokle 45
Spee-ova kriva 68
Sredina vilica - odreivanje 57
Stalna denticija 37, 61
Steinerova analiza 79
Stranja taka 57
Studijski modeli 45
Subspinale 12, 77
Suma inciziva 53, 62
Suprapozicija 51, 59
ubler 46
T
Tanaka-Johnston 53, 55
Telerentgen 76
Tjemena kost 8, 9
V
Vilini zglob 13, 16
Vratni kraljeak 89, 90, 91
W
Wits analiza 79
Y
Y osa 77
Z
Zaklonski prostor 32
Zubni luk 25, 48, 52, 62
Zubni niz 48, 63
95
Enita Naka, Alisa Tiro, Vildana Demidi, Lejla Redepagi-Vraalica, Muhamed Ajanovi
OSNOVI ORTODONTSKE DIJAGNOSTIKE
UNIVERZITET U SARAJEVU
STOMATOLOKI FAKULTET SA KLINIKAMA
Enita Naka, Alisa Tiro, Vildana Demidi,

Lejla Redepagi -Vraalica, Muhamed Ajanovi
OSNOVI ORTODONTSKE
DIJAGNOSTIKE
9 789958 905155

Osnovi Ortodontske Dijagnostike

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Osnovi Ortodontske Dijagnostike

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Osnovi Ortodontske Dijagnostike

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U SARAJEVU

STOMATOLOKI FAKULTET SA KLINIKAMA

Enita Naka, Alisa Tiro, Vildana Demidi,

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Osnovi ortodontske dijagnostike

Osnovi ortodontske dijagnostike

1.1. Svod lobanje

1.1.1. eona kost (os frontale)

Osnovi ortodontske dijagnostike

Slika 1.1. eona kost (os frontale)

1.1.2. Tjemena kost (os parietale)

Osnovi ortodontske dijagnostike

Slika 1.2. Tjemena kost (os parietale)

1.2. Baza lobanje

1.2.1. Potiljana kost (os occipitale)

Osnovi ortodontske dijagnostike

Slika 1.3. Potiljana kost (os occipitale)

1.2.2. Sljepoona kost (os temporale)

Slika 1.4. Sljepoona kost (os temporale)

Osnovi ortodontske dijagnostike

1.2.3. Klinasta kost (os sphenoidale)

Slika 1.5. Klinasta kost (os sphenoidale)

Osnovi ortodontske dijagnostike

1.3. Kosti nazomaksilarnog kompleksa

1.3.1. Gornja vilica (maxilla)

Osnovi ortodontske dijagnostike

Slika 1.6. Gornja vilica (maxilla)

1.3.2. Donja vilica (mandibula)

Osnovi ortodontske dijagnostike

Slika 1.7. Donja vilica (mandibula)

1.4. Miii vakai

1.4.1. vakai mii (m. masseter)

Osnovi ortodontske dijagnostike

1.4.2. Sljepooni mii (m. temporalis)

1.4.3. Vanjski krilasti mii (m. pterygoideus lateralis)

1.4.4. Unutranji krilati mii (m. pterygoideus medialis)

Osnovi ortodontske dijagnostike

1.5. Vilini zglob (articulatio temporomandibularis)

1.5.1. Sastavni dijelovi vilinog zgloba

Slika 1.9. Vilini zglob (art. temporomandibularis)

Osnovi ortodontske dijagnostike

Zglobna jama i zglobna kvrica temporalne kosti (fossa mandibularis et tuberculum

Kondilarni nastavak donje vilice (processus condilaris mandibulae)

Zglobna ploica (discus articularis)

Osnovi ortodontske dijagnostike

Ligamenti vilinog zgloba

Zglobna kapsula (capsula articularis)

Karakteristike mlijene denticije

Osnovi ortodontske dijagnostike

Poznavanje normalnih dentofacijalnih karakteristika mlijene denticije je znaajno, jer rano

2.1. Hronologija nicanja mlijenih zuba

HRONOLOGIJA NICANJA MLIJENIH ZUBA

Prosjena dob nicanja (mjeseci)

Osnovi ortodontske dijagnostike

2.2. Morfologija mlijenih zuba

Slika 2.1. Morfoloke karakteristike mlijenih zuba

2.3. Broj zuba mlijene denticije

Osnovi ortodontske dijagnostike