U IME ALLAHA MILOSRDNOG MILOSTIVOG

KNJIGA POZIVA (na molitvu izgovaranjem naroitih reenica)

GLAVA
poinjanja (poetka) poziva, i Njegova govora - moan je i veliajan je (On, Allah) - : "I kada
se dozivate k molitvi, uzimaju je (na) ismijavanje i igranje. To je zbog (toga to) su oni narod
(ljudi koji) nee razumjeti (tj. ne razumiju)." I (GLAVA) Njegova govora: "..... kada se
dozivalo (tj. kada se doziva) za molitvu od petka....".
PRIAO NAM JE 'Imran, sin Mejsereta, rekao je: priao nam je Abdul-Varis, rekao
je: priao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:
"Spomenuli su (neki da kao znak pozivanja na molitvu uzmu) vatru i (tj. ili) zvono, pa
su (na to drugi) spomenuli idove i krane (da oni tako pozivaju na molitvu), pa je dobio
zapovjed Bilal (tj. zapovjedilo se Bilalu) da spari poziv (za molitvu, tj. da parnim brojem - po
dva puta najjaim svojim glasom izgovori odreene reenice u znak poziva na molitvu), a da
raspari (poziv za) podizanje (na noge u ime stupanja u molitvu - ikamet, tj. da neparnim
brojem - po jedanput izgovori odreene reenice u znak poziva da se podigne, ustane u cilju
stupanja u molitvu, u cilju uspostavljanja molitve)."
(EZAN je poziv da se doe u damiju - bogomolju, ili na neko mjesto gdje e da se obavi
zajedniki molitva. IKAMET je poziv okupljenima da se podignu, ustanu, stupe na molitvu. U
daljem tekstu ezan e se prevoditi sa "poziv", a ikamet sa "poziv za podizanje".)
PRIAO NAM JE Mahmud, sin Gajlana, rekao je: priao nam je Abdurezak, rekao je:
izvijestio nas je Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me Nafi' da Ibnu Umer govorae:
"Bili su muslimani, kada su doli (u) Medinu, (obiaja da) se skupljaju (tj. skupljae
se, sabirae se oni) pa odreivae vrijeme molitvi. Nije (bilo odreeno da) se doziva za nju, pa
su govorili (jednoga) dana o tome (u vezi toga). Pa je rekao neki (od) njih: "Uzmite zvono kao
zvono (slino zvonu) krana." A rekao je neki (od) njih: "Nego (tj. nemojte zvono nego)
trubu (boriju, rog) kao rog (slino rogu) idova." Pa je rekao Umer: "A zar neete poslati
(jednoga) ovjeka (da) doziva (da pozove) sa molitvom (da se ljudi pozabave; ili: da doziva,
da pozove k molitvi ljude)?!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O
Bilale, ustani pa dozivaj sa molitvom (da se zabave, da je obave; ili: pa dozivaj k molitvi,
ezani)!"
GLAVA:
Poziv je po dvaput (da se izgovore odreene reenice).
PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od
Simakja, sina Atijeta, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:
"Dobio je zapovijed Bilal (Zapovjedilo se Bilalu) da spari poziv (da ui paran broj
puta odreene reenice, po dvaput u pozivu na molitvu), a - da raspari poziv za podizanje na
molitvu (tj. da izgovori odreene reenice neparan broj puta, po jedanput) osim (reenice
kojom se spominje) podizanje (tj. osim reenice "Kad kametissalatu - Ve ustaje molitva, Ve

nastaje molitva, Ve se klanja molitva", ova reenica se izgovara parnim brojem puta - po dva
puta)."
(Rije "ikametun" u ovome hadisu u prvom sluaju znai cijeli poziv da se podigne, stupi u
molitvu, a u drugom sluaju znai u tome pozivu samo reenicu "Kad kametissalatu - Ve se
klanja, nastaje molitva".)
PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vehab, rekao je:
izvijestio nas je Halid Haza' od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malikja, rekao je:
"Poto su se umnoili ljudi (tj. muslimani), rekao je, spomenuli su da obznanjuju
(obavjeuju) vrijeme molitve s (nekom) stvari (to bi) je prepoznavali (znali). Pa su
spomenuli da zapale (upale, zaeu) vatru, ili da udaraju zvono, pa je dobio zapovjed Bilal da
spari poziv (na molitvu, ezan), a da raspari poziv za podizanje na molitvu (ikamet)."
GLAVA:
Poziv za podizanje na molitvu (ikamet) je (takav da se odreene reenice izgovaraju) jedanput
osim njegova govora (tj. osim izgovaranja onoga ko vri poziv reenice) "Kad kametissalatu Ve se klanja molitva".
(Hanefijska pravna kola ne postupa po ovom i ovakvim hadisima.)
PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ismail, sin Ibrahima,
rekao je: priao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:
"Dobio je zapovjed Bilal da spari poziv (na molitvu, ezan), a da raspari poziv na
podizanje (ikamet) na molitvu." Rekao je Ismail: pa sam spomenuo Ejubu (ovo), pa je rekao:
osim (reenice u kojoj se spominje) podizanje (tj. osim "Kad kametissalatu", koje se, dakle,
po svima po dvaput izgovara).
GLAVA
vrijednosti pozivanja (na molitvu, tj. vrijednosti izgovaranja poziva na molitvu - vrijednost
uenja ezana).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od
'Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada se doziva za molitvu (tj. na molitvu, kada se ui ezan), pobjegne (okrene lea u
bijegu) satana (avo, ejtan), i on ima prde (buno putanje vjetra iz crijeva) da ne uje
pozivanje, poziv (na molitvu). Pa kada se izvri dozivanje, okrene se (doe, tj. kada se zavri
ezan, satana doe ovjeku natrag). Te kada se upozorilo za molitvu (ili: Te kada se vratilo
pozivanje za molitvu, tj. kada se poeo izgovarati ikamet - poziv za stupanje u molitvu,
ponovo), pobjegne (satana). Te kada se izvrilo, zavrilo upozorenje (ili: ponovno pozivanje, a
to znai: kad se zavri ikamet), doe (satana) da se umetne (pojavi, isprijei) izmeu ovjeka i
njegove due (i njegova duha, i njegove misli o Allahu d.. kod molitve), govori (satana
ovjeku koji klanja): "Sjeti se (neega) kao to, sjeti se (neega) kao to (tj. toga i toga)!"
(navodei ga) za (onim) to (ga) se ne sjeae (izvan molitve tako) da je stalno ovjek (takav
da) ne zna koliko je klanjao."

GLAVA
podizanja glasa (u vezi) sa dozivanjem (na molitvu).
A rekao je Umer, sin Abdul-Aziza: "Pozovi (ezani) pozivom dobrostivim (obzirnim, tj.
bez popjevki i zanosa, zanoenja), a ako ne, pa povuci se (od) nas (napusti nas)."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Abdurahmana, sina
Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, Ensarije, zatim Mazinije, od njegovoga oca
da je on izvijestio njega da je Ebu Se'id Hudrija rekao njemu:
"Zaista ja vidim tebe (da) voli brave (ovce) i pustinju, pa kada bude u (tj. meu)
svojim ovcama ili svojoj pustinji, pa poziva (u vezi) sa molitvom (u vezi molitve), pa
podigni svoj glas (u vezi) sa dozivanjem (na molitvu), pa zaista ono (stvar je takva da) nee
uti (na) rastojanju (dosegnuu) glasa pozivaa (na molitvu nijedan) duh, a ni ovjek, a ni
(neka) stvar (a da e se prema mujezinu odnositi drukije) osim (tako da) e svjedoiti (svi)
njemu (na) sudnjem danu." Rekao je Ebu Se'id: "uo sam ga (tj. ovo to sam ti rekao, uo
sam) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."
GLAVA
(onoga) to se ometa (spreava) sa pozivom (na molitvu) od (prolijevanja) krvi (tj. GLAVA u
kojoj se objanjava da ezan moe omesti krvoprolie).
PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Ismail, sin Da'fera, od
Humejda, od Enesa, sina Malikja, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio
(obiaja da), kada se borio s nama (protiv nekog) naroda, (da) se ne borae, borie s nama
(protiv neprijatelja) dok (ne) osvane i vidi (ko je taj narod to se predpostavlja da bi mogao
biti neprijatelj?). Pa ako je uo poziv (ezan) za molitvu, ustegnuo se od njih (potedio ih je,
pustio ih je na miru), a ako nije uo, poziva, ezana, navalio je na njih. Rekao je: Pa smo izali
k Hajberu, pa smo stigli (doprijeli) k njima nou. Pa poto je svanulo, a nije uo poziva
(ezana) za molitvu, pojaio je, i pojaio sam iza Ebu Talhata, a zaista moja noga zaista dotie
nogu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa su izali k nama (stanovnici
Hajbera) sa svojim cekerima (zembiljima) i svojim lopatama (jer su poli da rade na njivama
ne znajui za nas). Pa poto su vidjeli Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli su:
"Muhamed! Tako nam Allaha Muhamed i petodjel (vojska)!" Rekao je: Pa poto je
vidio njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Allah je vei (od svega),
Allah je vei (od svega)! Porui se (ili: Poruio se, Poruen bio) Hajber! Zaista kada smo mi
odsjeli (kada odsjednemo) u kraj (u prostor nekog) naroda, pa zlo (runo) je jutro
opomenutih."
GLAVA
(onoga) to govori (ui musliman) kada je uo dozivaa (na molitvu, za molitvu).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu
ihaba, od 'Ata-a, sina Jezida, Lejsije, od Ebu Se'ida Hudrije da je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao:

"Kada ste uli (tj. Kada ujete) zov (na molitvu), pa govorite (izgovarajte isto ono,
onako) kao to govori poziva (na molitvu)."
PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od
Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, rekao je: priao mi je 'Isa, sin Talhata, da je on uo
Mu'avijeta (jednoga) dana (kada je poziva pozivao na molitvu) pa je govorio (izgovarao i
Muavija) kao on (poziva) do njegovog (mujezinovog) govora (ili: sa njegovim govorom) "I
svjedoim da je Muhamed poslanik Allaha".
PRIAO NAM JE Ishak, sin Rahuujete, rekao je: priao nam je Vehb, sin Derira,
rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a slino njemu (tj. slino predhodnom hadisu). Rekao
je Jahja: a priao mi je neki (od) naih prijatelja da je on (Mu'avija) rekao poto je rekao
(muezin, mujezin - poziva na molitvu reenicu:) "Doi (Hajde) na molitvu", rekao je
(Muavija mjesto te reenice ovu reenicu:) "Nema moi, a ni snage (drukije) osim sa
(darom) Allaha". I rekao je (Muavija, sin Ebu Sufjana):
"Ovako smo uli vaega Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (da
izgovara kad uje pozivanje na molitvu - ezan)."
GLAVA
molbe (koja se upuuje Uzvienom Bogu) kod (svretka, kod zavretka) dozivanja (na
molitvu) - kod zavretka ezana.
PRIAO NAM JE Alija, sin Ajaa, rekao je: priao nam je uajb, sin Ebu Hamzeta,
od Muhameda, sina Munkjedira, od Dabira, sina Abdullaha da je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao:
"Ko je rekao (tj. Ko rekne) kada uje dozivanje (na molitvu): Boe, gospodaru ovoga
potpunoga (tj. zavrenoga) poziva (ili: pozivanja, ezana) i stojee (tj. uspostavljajue, ili:
postojane) molitve, daj (podaj, dodijeli) Muhamedu sredstvo (ili: visok stepen u raju) i vrlinu,
i poalji (ili: i proivi) ga (na) pohvaljenom mjestu koje (je to to) si (mu) ga obeao, - (ko
rekne to poslije ezana) dozvoljeno je (tj. bie dozvoljeno) njemu moje zauzimanje
(zagovaranje kod Uzvienoga Boga na) sudnjem danu."
GLAVA
bacanja strijele (tj. kocke, a to znai: odluivanja drijebom) u pozivu (tj. u vezi odreivanja
lica koje e prouiti ezan - izvriti pozivanje na molitvu u sluaju spora izmeu vie lica).
A spominje se da je (jedan) narod (tj. da su neki ljudi) sporio se (nisu se slagali) u
pozivu (tj. u vezi odreivanja pozivaa - muezina, mujezina), pa je bacio kocku (odluio je
drijebom) izmeu njih Sa'd (sin Ebu Vekasa na Kadisiji, odnosno poslije borbe na Kadisiji u
kojoj je poginuo muezin, mujezin).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja,
slobodnjak Ebu Bekjra, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Da znaju ljudi ta (tj. koliko dobra i blagoslova) je u dozivanju i prvome redu (pri
zajednikoj molitvi svi bi nastojali da ue ezan i da stanu u prvi red), zatim (kad) nisu nali

(drukiji izlaz i nain za nagodbu) osim (takav) da se odrede strijelama (kockom, drijebom)
na njega (tj. na to ko e uiti ezan i stati u prvi red), zaista bi se odreivali strijelama
(kockom, drijebom). A da znaju ta je (dobra i blagoslova) u ranenju (urenju na molitve),
zaista bi se natjecali k njemu (tj. u ranenju, u urenju na molitve). A da znaju ta je u tmini i
jutru (tj. u molitvi tmine i jutra - u jaciji i sabahu), zaista bi doli njima dvjema (molitvama) i
(onda) da puzanjem (moraju doi, tj. doli bi pa makar puui ako ne mogu ii i hodati
normalno, obino)."
GLAVA
govora u (vrijeme izvravanja) poziva (tj. za vrijeme uenja ezana).
A govorio je Sulejman, sin Sureda u svome pozivu (u svome ezanu). A rekao je Hasen:
"Nema tete (grijeha) da se smije (ovjek), a on poziva ili podie (na molitvu, tj. ne smeta da
se smije kad ui ezan ili ikamet)."
(Hanefijski pravnici su stanovita da muezin za vrijeme uenja ezana ne smije, odnosno ne
treba da govori druge rijei ili da se smije.)
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Hamad od Ejuba i AbdulHamida, druga Zijadije, i (od) Asima Ahvela (ova sve tri: Ejub, Abdul-Hamid i Asim su
priali) od Abdullaha, sina Harisa, rekao je: govorio je (u lice) nama Ibnu Abas u (jednom)
danu kaljavosti (u blatnjavu danu), pa poto je dospio (doao) poziva (na molitvu do
reenice) "Hajde (Doi) na molitvu!", pa zapovjedio (tj. rekao) mu je (Ibnu Abas) da doziva
(ovako): "Molitva u stanovima (u prebivalitima, tj. neka se obavi; ili: Molitvu u stanovima,
tj. obavite, klanjajte)!" Pa je pogledao narod (ljudi), neki (od) njih k nekima, pa je rekao:
"inio je ovo (onaj) ko je bolji od njega (od ovoga muezina to sada ui ezan, ili: od
njega, tj. od mene, mislei na sebe Ibnu Abas, a pod onim "boljim" podrazumjevao je
Muhameda a.s.). I ona je zaista odluna (duna, obavezna molitva, a pod "ona" misli se na
"dum'u" - molitvu u petak, jer se prije te molitve ui hutba-tj. dri se govor u lice
prisutnima)."
GLAVA
poziva slijepoga kada bude (imao) on (nekoga) ko e izvijestiti njega (slijepca da je nastupilo
vrijeme molitve, tj. vrijedi da slijep ui ezan pod reenim uslovom).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu ihaba, od Salima,
sina Abdullaha, od njegova oca (Abdullaha, sina Umerova) da je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista Bilal poziva u noi (radi se o ezanu za buenje na jelo pred zoru uz mjesec
posta - ramadan, dakle za vrijeme ramazana), pa jedite i pijte (sve) dok (nastupi as da)
doziva Ibnu Umi Mekjtum (tj. jedite i pijte dok ne zaui ezan Ibnu Umi Mekjtum)." Rekao je
(Ibnu Umer, ili Ibnu ihab): "A bio je (Ibnu Umi Mekjtum) ovjek slijep, nee dozivati dok se
(ne) rekne njemu: "Osvanuo si, osvanuo si (tj. Uniao si u jutro, uniao si u jutro)!"

GLAVA
poziva (ezana) poslije zore.
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od
Abdullaha, sina Umera, rekao je: izvijestila me Hafsa da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, bio (obiaja da) kada se zadrao poziva (muezin) radi (iekivanja) jutra (ili:
kada se uspravio, ustao poziva na noge zbog jutra da poziva na molitvu), i (kada) se
pokazalo jutro, (imao je obiaj, bio je obiaja da) klanja (klanjao je) dva lagana naklona
(rekjata) prije (nego) da se uspostavi (obavezna) molitva.
PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu
Selemeta, od Aie:
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja dva lagana
naklona (rekjata) izmeu dozivanja (ezana) i podizanja (ikameta, na obaveznu molitvu - fard)
od molitve jutra (sabaha)."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa rekao je: izvijestio nas je Malikj od
Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, rekao:
"Zaista Bilal doziva u noi, pa jedite i pijte dok (pone da) doziva Ibnu Umi
Mekjtum."
GLAVA
poziva (ezana) prije zore.
PRIAO NAM JE Ahmet, sin Junusa, rekao je: priao nam je Zuhejr, rekao je: priao
nam je Sulejman Tejmija od Ebu Usmana Nehdije, od Abdullaha, sina Mes'uda, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (je):
"Neka ne sprijei jednoga vas - ili jednoga od vas - (sumnja od nekoga pripovjedaa,
veli se Zuhejra?) - poziv Bilala (neka ga ne sprijei) od njegova jela pred zoru (sehura), pa
zaista (ili: jer zaista) on poziva, ili doziva u noi da vrati vaega stajaa (u neobaveznoj
molitvi da se odmori) i zbog (toga da) probudi vaega spavaa, a nije da govori zora, ili jutro
(tj. a nije zora, ili jutro da se pojavljuje, pokazuje osvit, bjelina na ogranienom dijelu neba
odozgo dolje)", i rekao je sa svojim prstima (tj. pokazao je svojim prstima) i podigao ih je ka
gore i spustio ka nie (dolje, dajui tako znak da nije prava zora - fedri sadik) "dok (ne)
govori ovako (dok se ne pokae ovako)", i rekao je Zuhejr sa svoja dva kaiprsta (tj. pokazao
je sa svoja dva kaiprsta Zuhejr stavivi) jedan (od) njih dva iznad drugoga, zatim je pruio
(razvukao) njih dva (na prostor, na irinu) od svoje desne i svoje lijeve (ruke ili strane htijui
da objasni da je slinim svojim pokretima Muhamed a.s. protumaio da je prava zora samo
onda kad se svitanje primjeuje irom vidika, obzora).
PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Ebu Usamete, rekao je: Ubejdulah
je priao nama od Kasima, sina Muhameda, od Aie; a od Nafi'a (tj. od Kasima, od Nafi'a), od
Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - H -; rekao je (sastavlja, tj.

Buharija): A priao mi je Jusuf, sin 'Isa-a, Mervezija, rekao je: priao nam je Fadl, rekao je:
priao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Kasima, sina Muhameda, od Aie, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, da je zaista on rekao:
"Zaista Bilal poziva (ezani) u noi, pa jedite i pijte dok (ne pone da) poziva (ezani)
Ibnu Umi Mekjtum."
GLAVA:
Koliko je (vremenskog razmaka) izmeu poziva (ezana) i podizanja (na molitvu - ikameta), i
(GLAVA onoga) ko pogleda (iekuje poziv za) podizanje (na) molitvu (ili: ko iekuje
uspostavljanje molitve).
PRIAO NAM JE Ishak Vasitija, rekao je: priao nam je Halid od Durejrije, od Ibnu
Burejdeta, od Abdullaha, sina Mugafela, Muzenije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, rekao:
"Izmeu svaka dva poziva je molitva (tj. Izmeu ezana i ikameta u svakom vremenu
moe se obaviti neobavezna molitva - nafila)" - tri puta (je to ponovio, rekao, pa je onda jo
rekao, dodao:) - "za (onoga to vai) ko je htio (tj. ko hoe da klanja nafile)"."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je:
priao nam je u'bete, rekao je: uo sam Amra, sina Amira, Ensariju (pria) od Enesa, sina
Malikja, rekao je:
"Bio je (obiaj) poziva (mujezin) kada je pozivao (na aham, ezanio za akam, da) su
ustajali ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i) urili su stupovima
(u bogomolji da im poslue kao zakloni, pa su klanjavali nafile) dok izae Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, i oni tako klanjaju dva naklona (rekjata) prije (obavezne)
sutonske molitve (ahama). A nije bilo (kae Enes) izmeu poziva i podizanja (na molitvu
nijedna) stvar (tj. nita)."
(U vezi ova dva rekjata prije ahamskog farda ima neslaganja i raznih tumaenja. Hanefije ih
ne praktikuju.)
Rekao je (Buharija): a rekao je Usman, sin Debeleta i Ebu Davud od u'beta: A nije
bilo izmeu njih dva (tj. izmeu ezana i ikameta ahama) osim malo (vremenskog razmaka).
GLAVA
(onoga) ko je izgledao (iekivao poziv za) podizanje (na molitvu).
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aia rekla:
"Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je zautio poziva
(mujezin) sa prvim (pozivom - ezanom) od molitve zore (sabaha, bio je obiaja da) ustane (tj.
bio bi ustao) pa se bio naklonio (sa) dva lagana naklona (rekjata) prije (obavezne) molitve
zore (sabaha) poslije (takvog svanua) da se jasno pokae zora, zatim je (zatim bi) legao na
svoju desnu polovinu (stranu tijela) dok mu doe poziva za podizanje (na molitvu, tj. dok
muezin ne zaui ikamet)."

GLAVA:
Izmeu svaka dva poziva (izmeu ezana i ikameta) je molitva za (onoga) ko je htio (ko hoe).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, rekao je: priao nam je Kjehmes, sin Hasena,
od Abdullaha, sina Burejdeta, od Abdullaha, sina Mugafela, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Izmeu svaka dva poziva je molitva (nafila), izmeu svaka dva poziva je molitva."
Zatim je rekao u treem (izgovaranju te reenice): "za (onoga) ko je htio (tj. ko hoe)."
GLAVA
(onoga) ko je rekao: Neka pozove (na molitvu) u putovanju jedan poziva.
PRIAO NAM JE Mu'ala, sin Eseda, rekao je: priao nam je Vuhejb od Ejuba, od Ebu
Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa:
Doao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini od moga naroda,
pa smo ostali (boravili) kod njega dvadeset noi (tj. dvadeset dana). A bio je (Muhamed a.s.)
milostiv (i) blag, pa poto je vidio nau elju (da se povratimo) k naim porodicama, rekao je:
"Vratite se, pa budite u (tj. meu) njima, i pouavajte ih. I klanjajte, pa kada je prispjela
molitva (tj. vrijeme molitve), pa neka pozove vas jedan (od) vas, i neka predvodi vas (u
zajednikoj molitvi - neka vam bude imam) najstariji (od) vas."
GLAVA
poziva za putnika (tj. za svaku vrstu putnika, ili: za putnike) kada budu skupno, skupa
(zajedno), i poziva za podizanje (na molitvu, tj. i putnici na putovanju treba da ue ezan i
ikamet), a takoe u (tj. na) Arefatu i Dem'u (tj. Muzdelifi, jer se Muzdelifa zove jo i Dem'),
i (GLAVA) govora pozivaa "Molitva je u stanovima" (kada to poziva, muezin rekne) u noi
hladnoj ili kiovitoj.
PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je u'bete od
Muhadira, sina Ebul-Hasena, od Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera, rekao je:
"Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa
je htio poziva (muezin) da poziva (da ezani), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Rashladi (tj.
Oekaj zahlaenja)!" Zatim je htio da poziva, pa je rekao njemu (pozivau): "Rashladi!"
Zatim je htio da poziva, pa je rekao njemu: "Rashladi!" Dok se izjednaila sjena (sa)
breuljcima (malim uzvienjima od pijeska, tj. Kada je sjena postala koliko su visoki pjeani
breuljci, pjeana uzvienja), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista
estina (jakost) vruine je od rasprostiranja (od irenja, tj. jedan dio izljeva daha, zapahnua)
pakla."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od Halida
Haza'-a, od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, rekao je:

"Dola su dva ovjeka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, hoe njih dva (na)
putovanje, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada vas dva izaete (tj.
krenete), pa pozivajte (ezanite) vas dva (na molitvu), zatim podiite vas dva (tj. izgovorite
poziv za podizanje na molitvu - prouite ikamet), zatim neka predvodi vas dvojicu (u molitvi,
tj. neka bude imam) stariji (od) vas dvojice."."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Abdul-Vehab,
rekao je: priao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, rekao je: priao nam je Malikj, rekao je:
"Doli smo k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladii priblini
(u godinama starosti), pa smo ostali (boravili) kod njega dvadeset dana i noi. A bio je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, milostiv (i) blag, pa poto je mislio da smo ve
zastrastvenili (tj. osjetili strast za) naom porodicom (tj. enom), ili (da) smo ve poeljeli (da
odemo k porodici), pitao nas je o (onom) koga smo ostavili poslije nas (tj. iza sebe kod kua),
pa smo ga izvijestili. Rekao je: "Vratite se k vaim porodicama, pa ostanite u (tj. meu) njima,
i pouavajte ih i zapovijedajte im (da ine dobra djela)." I spomenuo je (neke) stvari, pamtim
ih, ili ih neu pamtiti (tj. sauvati u sjeanju - to je sumnja pripovjedaa, pa je dalje
pripovjeda nastavio da pria ono to je dobro zapamtio od ovoga hadisa:) "I klanjajte kao to
ste vidjeli mene (da ja) klanjam (rekao im je Muhamed a.s.). Pa kada je prispjela molitva, pa
neka pozove vas (ezani) jedan (od) vas, i neka vas predvodi najstariji (izmeu) vas."."
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: izvijestio nas je Jahja od Ubejdulaha, sina
Umera, rekao je: priao mi je Nafi', rekao je:
"Pozivao je (na molitvu, uio je ezan) Ibnu Umer u (jednoj) hladnoj noi u Dadnanu
(brdacetu, udaljenom od Mekje dan hoda), zatim je rekao: "Klanjajte u vaim stanovima." Pa
nas je izvijestio da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovijedae pozivau (da)
poziva, zatim (da) govori (tj. da rekne) na tragu njega (tj. iza, ozad njega - poziva, ezana,
poslije ezana): "Zar ne (Panja!)! Klanjajte u stanovima!" (zapovjedio je da muezin to rekne
na kraju ezana) u hladnoj ili kiovitoj noi u putovanju (tj. prilikom odsijedanja i konaenja za
vrijeme putovanja).
PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Da'fer, sin 'Avna, rekao je: priao
nam je Ebul-'Umejs od 'Avna, sina Ebu Duhajfeta, od njegovoga oca (tj. od Ebu Duhajfeta
r.a.), rekao je:
"Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u El-Ebtahu (u mjestu u
mekjanskoj dolini). Pa mu je doao Bilal pa ga je obavijestio o molitvi (ili: pa ga je pozvao na
molitvu, tj. prouio je ezan). Zatim je izaao Bilal sa tapom (tj. Iznio je Bilal tap i nosio ga)
dok ga je zabo (u zemlju) izmeu dvije ruke (tj. pred, ispred) poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, u El-Ebtahu, i podignuo je (na) molitvu (tj. i Bilal je onda prouio ikamet)."
GLAVA:
Da li e tragati (proslijeivati, tj. okretati) poziva (muezin) svojim ustima ovdje i ovdje (tj.
desno i lijevo, a to znai hoe li okretati usta desno kada izgovara "Doi na molitvu", a lijevo
kada izgovara "Doi na spas" pozivajui na molitvu), i da li e se okretati u pozivu (tj. uei
ezan)?
A spominje se od Bilala (tj. o Bilalu i to) da je on uinio (tj. stavljao) svoja dva prsta u
svoja dva uha. A bio je Ibnu Umer (obiaja da) ne stavlja (ne stavljae) svoja dva prsta u svoja

dva uha. A rekao je Ibrahim (Nah'ija): "Nema tete (grijeha) da poziva (na molitvu poziva
bivi on) na (tj. u drugom stanju) osim ienja (osim oienja; ne smeta uiti ezan bivi bez
abdesta, ako nema abdesta)." A rekao je 'Ata': "Oienje je pravo (poziva, ezanovo pravo; ili:
dunost pozivaa) i obiaj (vjere, ili: postupak u vjeri)." A rekla je Aia: "Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) spominje Allaha (spominjae Allaha) na (tj. u) svim
svojim vremenima (asovima)."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od 'Avna, sina
Ebu Duhajfeta, od njegova oca da je on vidio Bilala (da) poziva, pa sam poeo (kae Ebu
Duhajfete da) tragam (tj. slijedim) njegova usta ovdje i ovdje (tj. da pratim kako Bilal okree
usta tamo i ovamo, a to znai desno i lijevo) u pozivu (tj. u ezanu, uei ezan, jer "bi" znai i
"u").
(Okreanje usta tumai se kao okreanje glave desno i lijevo, pa mnogi pravnici, na osnovu
toga, kau da je pri uenju ezana dozvoljeno zakrenuti samo glavu, a nije prsa i tijelo.)
GLAVA
govora ovjeka: Prola (maila) nas je molitva.
A mrzio je Ibnu Sirin da (ovjek) govori: Prola nas je molitva, ali neka rekne (tj. a
nije mrzio da rekne): Nismo stigli (da obavimo molitvu). A govor Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, je ispravniji (od Ibnu Sirinova govora).
(Ovo Buharija veli da bi pokazao da on odbacuje navedeno Ibnu Sirinovo miljenje.)
PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od
Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je:
"Dok mi klanjamo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je uo agor
(galamu) ljudi. Pa poto je klanjao, rekao je: "ta je vae stanje (tj. ta vam je)?" Rekli su:
Pourili smo ka molitvi (na molitvu). Rekao je: "Ne inite (to urbom, agorom, galamom).
Kada ste dolazili (Kada dolazite) molitvi, pa na vas je (tj. na vama je bilo da to inite, inite
to) sa smirenou i dostojanstvom, pa to ste stigli, pa klanjali ste (pa klanjajte), a to vas je
prolo (mailo), pa upotpunite (doklanjajte, tj. nastavite da klanjate ono to je imam prije vas
klanjao - nastavite onda kada imam preda selam)."."
GLAVA:
Nee (ovjek) uriti k molitvi (zajednikoj), i neka doe sa smirenou i dostojanstvom.
A rekao je: "to ste stigli, pa klanjajte, a to vas je prolo, pa upotpunite." Rekao ga je
(hadis) Ebu Katadete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: priao nam
je Zuhrija od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio. A od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:

"Kada ste uli (poziv za) podizanje, pa idite k molitvi, a na vama je (da to inite) sa
smirenou i dostojanstvom (tj. a drite se smirenosti - ili spokojstva - i dostojanstva), a ne
brzajte; pa to ste stigli, pa klanjajte, a to vas je prolo, pa upotpunite."
GLAVA:
Kada e ustati ljudi (u prilici) kada su vidjeli (ili: kada ugledaju) predvodnika (u molitvi imama) kod podizanja (tj. pri pozivu za podizanje na molitvu)?
PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Hiam, rekao je:
pisao je k meni Jahja od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada se podie molitva (Kada se uspostavlja molitva, a to znai: kada se vri poziv za
podizanje na molitvu, kada se ui ikamet), pa ne ustajte (na noge) dok (ne) vidite mene (tj.
dok ne ugledate da ja izlazim iz kue, ili: dok ja ne poem da stupim na molitvu)."
(U prvim vremenima islamski uenjaci su se razilazili u tom kada treba ustati na noge kada se
ui ikamet.)
GLAVA:
Nee ii (ovjek) k molitvi urei se, i neka stane (na molitvu) sa smirenou (spokojstvom) i
dostojanstvom.
PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od
Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Kada se podigla molitva (tj. Kada se poeo da izgovara poziv za podizanje na molitvu
- ikamet), pa ne ustajte dok (ne) vidite mene, i na vas je (tj. na vama je da ustanete, stanete na
molitvu) sa smirenou (spokojstvom, tj. i drite se smirenosti, spokojstva)." Slijedio ga
(ejbana) je Alija, sin Mubarekja.
GLAVA:
Da li e izai (ovjek) iz bogomolje zbog (neke) bolesti (tj. zbog nekog uzroka, dogaaja)?
PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin
Sa'da, od Saliha, sina Kjejsana, od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izaao, a ve se podigla molitva (tj. prouio se
ve ikamet), i upravili su se redovi, pa (tj. te) kada je stao u svoje mjesto klanjanja, iekivali
smo da velia (Allaha, tj. da rekne: "Allahu ekjber - Allah je vei od svega), (ali mjesto toga
on) je otiao (iz bogomolje). Rekao je (odlazei): "Na vaem mjestu (ostanite)." Pa smo ostali
na naem obliku (tj. u naem poloaju sve) dok je (najzad) izaao k nama, kapa njegova glava
vodom (tj. sa glave mu kaplje voda), a ve se okupao.
GLAVA:
Kada je rekao predvodnik (voa u zajednikoj molitvi): Vae mjesto (drite, zadrite, pa) dok
se vratio, iekivali su ga.

PRIAO NAM JE Ishak, rekao je: priao nam je Muhamed, sin Jusufa, rekao je:
priao nam je Evzaija od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta,
rekao je:
"Podigla se molitva (tj. izvrio se poziv za podizanje na molitvu, ikamet), pa su
ujednaili ljudi svoje redove. Pa je izaao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
proao naprijed, a on je neoien (tj. neokupan, dunub), pa je rekao: "Na vaem mjestu
(oekajte, zadrite se)." Pa se vratio, pa se okupao, zatim je izaao (iz kue, ili iz svoje sobe),
a njegova glava kaplje vodom (tj. izaao je, a sa glave mu kaplje voda), pa je klanjao s njima."
GLAVA
govora ovjeka: Nismo klanjali.
PRIAO NAM JE Ebu Nu'ajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, rekao je:
uo sam Ebu Selemeta (da) govori: izvijestio nas je Dabir, sin Abdullaha, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao i jedan takav sluaj) da mu je doao Umer,
sin Hataba, (na) dan (kopanja) rova pa je rekao:
"O poslanie Allaha, tako mi Allaha nisam bio blizu da klanjam dok je bilo blizu
Sunce (da) zalazi (tj. skoro, umalo da nisam klanjao dok je skoro Sunce zalazilo, a umalo
Sunce da zae)." A to je (Umer govorio) poslije (nastupanja vremena, asa) to se (u njemu)
omrsio posta, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi Allaha nisam
je (ikjindije, popodnevne molitve) klanjao (ni ja)." Pa je odsjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, k (dolini) Buthanu, a ja sam (bio) sa njim. Pa se oistio (abdestio), zatim je
klanjao popodnev (ikjindiju) poslije to je zalo Sunce, zatim je klanjao poslije nje (ikindije popodnevne molitve) sutonsku molitvu (aham, akam).
GLAVA
voe (predvodnika u molitvi kada) se pojavi njemu nuda (neka potreba) poslije podizanja (na
molitvu, tj. poslije izvrenja poziva za podizanje na molitvu - poslije ikameta).
PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer Abdullah, sin 'Amra, rekao je: priao nam je AbdulVaris, rekao je: priao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa, rekao je:
"Podigla se molitva (tj. izvren je poziv za podizanje na molitvu - prouen je ikamet),
a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ape (jednome) ovjeku (tj. neto se tajno
saaptava sa nekim ovjekom) u strani (u kraju, na kraju) bogomolje, pa nije ustao k molitvi
(vrlo dugo se zadrao) dok je (ve i) zaspao narod."
GLAVA
govora kada se podigla molitva.
(Hoe da se kae da se za nudu moe govoriti kada se ui ikamet. Neki kau da je to runo,
mekjruh.)
PRIAO NAM JE 'Aja, sin Velida, rekao je: priao nam je Abdul-'A'la, rekao je:
priao nam je Humejd, rekao je: pitao sam Sabita Bunaniju o ovjeku (koji) govori poslije to
(je prouen poziv da) se podie (uspostavlja) molitva, pa mi je priao od Enesa, sina Malikja,
rekao je:

"Podigla se molitva (tj. prouen je ikamet, poziv da se podigne na molitvu), pa se

izloio (pojavio se) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) ovjek pa ga je
zadrao (taj ovjek to mu je pristupio) poslije to se podigla molitva (tj. zadrao ga je poto
je ve bio izvren poziv za podizanje na molitvu, a svakako je u tom zadravanju tekao i
razgovor o neemu)."
GLAVA
obaveznosti molitve skupine (tj. zajednike molitve).
A rekao je Hasen (Hasen Basrija): Ako ga je (ovjeka) spreavala njegova majka od
veernje molitve (jacije) u skupini (iz) saaljenja (milosti) nad njim, nije joj se (bio duan u
tome) pokoriti (tj. nee joj se pokoriti)."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu
Zinada, od 'Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Tako mi (onoga) koji (je taj to) je moja dua u Njegovoj ruci (tj. Tako mi Allaha u
ijoj je moi moj ivot) zaista sam namjeravao (spremao se, htio) da zapovjedim za drva pa
da se sakupe drva, zatim (da) zapovjedim za molitvu pa (da) se poziva za nju, zatim (da)
zapovjedim (nekom) ovjeku pa (da) predvodi ljude (u zajednikoj molitvi - da im bude
imam), zatim (da) odem pozadi (klanjaa, iza klanjaa) k ljudima (koji nisu doli da
zajedniki klanjaju; a veli se: zatim da se usprotivim k ljudima koji nisu doli na zajedniku
molitvu, tj. da ih napadnem pozadi, s lea) pa (da) popalim njima njihove kue. Tako mi
(onoga) koji (je taj to) je moja dua u njegovoj ruci da zna jedan (od) njih (tj. neki od onih
to ne idu u demat) da e on nai (oopanu, ogloanu) debelu (tj. masnu, mrsnu) kost, ili dva
lijepa papka (a veli se: ili dvije lijepe strelice), zaista (bi) prisustvovao veernjoj molitvi
(jaciji, tj. kad bi znao da e zadobiti ma i najmanju ovosvjetsku korist, doao bi i u jaciju u
koju je najtee bilo doi zbog toga to nije bilo rasvjete, a vrijeme je tamno u najvie
sluajeva)."
GLAVA
vrijednosti molitve skupine (tj. molitve u skupini).
A bio je Esved, kada ga je prola skupina (tj. kada ga je maila molitva u skupini - bio
je obiaja da) je odlazio k drugoj bogomolji (u nadi da tamo stigne u zajedniku molitvu). A
doao je Enes k (jednoj) bogomolji (a) ve se (bilo) klanjalo u njoj, pa je pozvao (na molitvu,
tj. prouio je ezan), i izgovorio je poziv za podizanje (na molitvu, tj. i prouio je ikamet) i
klanjao je zajedniki (skupno sa svojih dvadeset momaka, ali se pravne kole, mezhebi, u
tome ne slau da li je mekjruh, pokuen, ruan, za odbaciti postupak zajednikog klanjanja
neke molitve u jednoj bogomolji po drugi puta od osobe koja nije ovlateni predvodnik,
imam, te bogomolje, pa je i hanefijska kola na strani onih koji to smatraju mekjruhom, za
odbaciti, ustvari to je miljenje Ebu Hanifeta).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od
Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Molitva skupine nadmauje molitvu osamljena (osamljenika) za dvadeset i sedam

stepeni (stupnjeva)."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Lejs, rekao je:
priao mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Hababa, od Ebu Seida Hudrije da je on uo
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Molitva skupine nadmauje molitvu osamljena (samoga) za dvadeset i pet stepeni."
PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je:
priao nam je 'Ame, rekao je: uo sam Ebu Saliha (da) govori: uo sam Ebu Hurejreta (da)
govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Molitva ovjeka u skupini udvostruava se na njegovu molitvu u njegovoj kui i u
njegovom trgu dvadeset i pet dvostrukosti, a to je da on, kada se oistio (abdestio), pa je
uljepao ienje, zatim je izaao k bogomolji, nije ga izvelo (iz kue nita drugo) osim
molitva - (on) nije koracio (nijedan) koraaj (korak) osim (tako da) se podigla njemu s njim (s
koraajem, s korakom jedna) stepenica (jedan stepen u vrijednosti i dobroti) i skinula se od
njega (tj. sa njega) s njim (jedna) pogreka. Pa kada je klanjao, neprestano aneli izriu
blagoslov na njega dok je trajao (tj. dok sjedi) u svome mjestu klanjanja (govorei ovako, ili
ovo:) "Boe, pomiluj ga, Boe, budi milostiv njemu!" I neprestano je jedan (od) vas u molitvi
dok je iekivao (tj. dok iekuje) molitvu."
GLAVA
vrijednosti molitve zore (sabaha) u skupini.
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Seid, sin Musejeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete
rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Nadmauje molitva sviju molitvu jednoga (od) vas, samoga njega, za dvadeset i pet
dijelova. I sastaju se aneli noi i aneli dana u molitvi zore (sabahu)." Zatim kae Ebu
Hurejrete (tj. Zatim je rekao Ebu Hurejrete): Pa itajte, ako ste htjeli (tj. Pa uite rijei
Kur'ana, ako hoete) ".... zaista itanje (uenje) zore je (tako vrijedno da se njemu) prisutno."
(Kako se u molitvi ita, ui iz Kur'ana, to Ebu Hurejrete smatra da se navedeni tekst iz
Kur'ana moe uzeti kao jedan od podloga za naroitu vrijednost molitve u zoru. Isto tako on
smatra da rije "Mehuda - prisutno se (njemu, tome itanju)" - da ta rije znai da su aneli
prisutni.). Rekao je uajb: a priao mi je Nafi' od Abdullaha, sina Umera, rekao je:
"Nadmauje ju (pojedinanu molitvu zajednika molitva) za dvadeset i sedam stepeni."
PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao nam je moj otac, rekao je: priao
nam je 'Ame, rekao je: uo sam Salima, rekao je: uo sam Umu Derda-u (da ona) govori:
uniao mi je Ebu Derda', a on je naljuen (ljut), pa sam rekla:
"ta te je naljutilo?" Pa je rekao: "Tako mi Allaha ne poznam (tj. ne prepoznajem) od
sljedbe Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (ni jedne) stvari (tj. nita, a to znai da ne
vidi od onoga islama kakav je bio za ivota Muhameda a.s. nita drugo) osim (to) da oni
klanjaju skupa (zajedniki molitvu)."

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mu'ala-a, rekao je: priao nam je Ebu Usamete od
Burejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Najvei ovjek nagradom u molitvi (tj. najnagraeniji ovjek za molitvu) je najdalji
njih pa najdalji njih ienjem (hodom, tj. najudaljeniji od bogomolje, koji mora da najvie
utroi hoda do bogomolje). A (onaj) koji iekuje molitvu da je klanja sa predvodnikom
(voom, imamom) vei je nagradom (nagraeniji je) od (onoga) koji klanja, zatim spava."
GLAVA
vrijednosti ranenja, ranjenja (tj. hitenja) ka podnevu (k podnevnoj molitvi).
PRIAO NAM JE Kutejbete od Malikja, od Sumeja, slobodnjaka Ebu Bekjra, od Ebu
Saliha Semana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Dok (tako jedan) ovjek ide (tj. Dok je iao) sa (jednim) putom, naao je granu trna
na (tom) putu, pa ju je odstranio (pa ju je sklonio na drugo mjesto), pa je zahvalio Allah
njemu, pa je oprostio njemu." Zatim je rekao (Muhamed a.s.): "Muenici (rtve, ehidi) su
petorica (pet vrsta umrlih): umrli od kuge, i umrli od stomaka (od bolesti u trbuhu), i
utopljenik, i drug ruenja (tj. i onaj na koga se neto sruilo pa ga ubilo) i muenik (rtva,
ehid) u (ili na) putu Allaha (tj. i onaj koji je pao, poginuo u borbi za islamsku vjeru). I rekao
je (Muhamed a.s.): "Da znaju ljudi ta je u dozivanju (na molitvu, ezanu) i prvome redu (pri
zajednikoj molitvi - ta je, tj. koliko je nagrade), zatim (kada) ne bi nali (druge nagodbe)
osim da se odrede drijebom (kockom), zaista bi se odreivali drijebom na njega (tj. na to
koji e uiti ezan i ko e sve stati u prvi red). A da znaju ta je (koliko je nagrade) u ranenju
(hitenju, urenju na molitvu), zaista bi se natjecali k njemu (k ranenju, ko e ranije, prije doi
u bogomolju na molitvu). A da znaju ta (koliko) je u tmini i jutru (tj. u molitvama tmine i
jutra - u jaciji i sabahu nagrade), zaista bi doli njima dvjema i da (bi) puzanjem (puui
morali ii)."
GLAVA
raunanja (brojanja) tragova (tj. koraka to je napravi idui na molitvu u bogomolju raunanja toga u dobra djela za koja se nada Boijoj nagradi).
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Haveba, rekao je: priao nam je
Abdul-Vehab, rekao je: priao nam je Humejd od Enesa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"O Selimovii (zapravo: Selimetovii, sinovi Selimeta), zar ne raunate vae tragove
(u dobra djela za koja se nadate nagradi od Allaha)?" A rekao je Mudahid o govoru Njega (tj.
u vezi tumaenja Allahovih rijei iz Kur'ana): ".... i piemo to su proturili (preda se, tj. uinili
prije svoje smrti) i njihove tragove....", rekao je (Mudahid da "i njihove tragove" znai):
njihove korake. A priao nam je Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je:
priao mi je Humejd, rekao je: priao mi je Enes da su Selimetovii htjeli da se okrenu od (tj.
da se presele, premjeste iz) svojih stanova pa (da) se nastane (pa da odsjednu) blizu
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je (Enes): Pa je mrzio poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, da ostave praznu (pustu okolicu uz) Medinu, pa je rekao: "Zar ne
raunate vae tragove (tj. korake od vaih dalekih stanova do moje bogomolje u dobro
djelo)?" Rekao je Mudahid: "Njihovi koraci su njihovi tragovi (koji su obiljeja, znakovi) da
se ide u (tj. po) zemlji sa njihovim nogama."

GLAVA
vrijednosti molitve veeri (jacije) u skupini.
PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao nam je moj otac, rekao je: priao
nam je 'Ame, rekao je: priao mi je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nije molitva tea na (tj. za) licemjere (nijedna) od (molitve) zore i veeri (sabaha i
jacije), a da znaju ta je u njima dvjema (nagrade), zaista bi doli (prisustvovali) njima dvjema
i da (bi) puzanjem (pa makar puui morali doi). Zaista sam ve (bio) namjerio (naumio,
htio) da zapovjedim pozivau (mujezinu) pa (da on) podigne (na molitvu, tj. da proui
ikamet), zatim (da) zapovjedim (nekom) ovjeku (koji) e predvoditi ljude (u molitvi, biti im
imam), zatim (da) uzmem (plamtee) glavnje (ugarke) od vatre pa (da) spalim (kue) na (nad
glavama svakoga onoga) ko nee (da) izae ka molitvi poslije (poziva, ezana, tj. kada je uo
ezan)."
GLAVA:
Dva pa to je iznad njih dvojice - je skupina (koja treba i moe klanjati zajedniki molitvu).
(Dvije osobe ine skupinu, a pogotovu vie od dvije.)
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: priao
nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Kada je dola molitva (tj. Kada je nastupilo vrijeme molitve), pa pozivajte vas dva (tj.
prouite ezan vas dva), i podignite vas dva (tj. prouite ikamet za podizanje na molitvu),
zatim neka predvodi vas dvojicu (tj. neka bude imam) stariji (od) vas dvojice."
(To je rekao dvojici ljudi koji su htjeli da idu na putovanje.)
GLAVA
(onoga) ko je sjeo u bogomolji (da) iekuje (eka) molitvu, i (GLAVA) vrijednosti
bogomolja.
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Zinada, od 'Areda,
od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista aneli izriu blagoslov na jednoga (od) vas dok (je) trajao (dok se zadrao) u
svome mjestu klanjanja (ali) dok nije proizveo (neto to mu ponitava ienje za molitvu,
abdest - i aneli blagosiljaju ovako): "Boe, oprosti mu, Boe, smiluj se njemu." Neprestano
je jedan (od) vas u molitvi dok traje (to da) molitva zadrava njega; ne spreava ga da se
obrne (tj. povrati) ka svojoj porodici (nita drugo) osim molitva."

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Jahja od Ubejdulaha,
rekao je: priao mi je Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina 'Asima, od Ebu Hurejreta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Sedam (vrsta dobrih osoba su takve da) e ih zasjeniti (tj. napraviti im hlad) Allah u
Svojoj sjeni (na onaj) dan (kada) nema sjene osim Njegove sjene (tj. kada nee biti hlada osim
Njegovoga hlada - a to sedam vrsta osoba su): pravedan vo, voa (rukovodilac, upravlja,
vladalac, vladar), i mladi (koji) je odrastao u oboavanju svoga Gospoda, i ovjek (koji je
takav da) je njegovo srce objeeno u bogomoljama, i dva ovjeka (koji) se vole (uzajamno) u
(ime ljubavi prema) Allahu, sastaju se njih dva na njoj i rastaju se njih dva na njoj (na toj
ljubavi, u ime te ljubavi), i ovjek (koji je tako vrsta morala pa kada) ga zatrai (u ime
preljuba ena) plemika i lijepa (on to odbije) pa rekne: Zaista ja se bojim Allaha, i ovjek
(koji) je podjelio milostinju (tj. koji stalno dijeli milostinju, ali tako tajno) da ne zna njegova
ljevica ta troi (daje, dijeli) njegova desnica, i ovjek (koji) je spomenuo (tj. spominje, sjea
se) Allaha (bivi on) osamljen, pa poteku (preliju se) njegova dva oka (suzama)."
PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Ismail, sin Da'fera, od
Humejda, rekao je: pitao se (tj. upitan je) Enes da li je uzimao (tj. imao) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, prsten (peat), pa je rekao:
"Da. Odgodio je (jedne) noi molitvu veeri (jaciju) do polovine noi, zatim se
okrenuo na nas sa svojim licem poslije to je klanjao pa je rekao: Klanjali su ljudi i zaspali su,
a neprestano ste (vi bili) u molitvi otkada ste ju iekivali (dok ste je ekali)." Rekao je
(Enes): "Pa kao da ja (sad) gledam k sjajenju, sjaju (svjetlucanju) njegova prstena (peata)."
GLAVA
vrijednosti (onoga) ko je odlazio (jutrom) k bogomoljama i ko je iao (tj. vraao se veerom,
nou iz bogomolja).
PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Jezid, sin Haruna,
rekao je: izvijestio nas je Muhamed, sin Mutarifa, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina
Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko je odlazio (tj. Ko odlazi jutrom) k bogomolji i (ko je) iao (tj. i ide, vraa se
veerom, u noi - jer "raha" po nekima znai i "vraati nou"), pripravio (doslovno: izbrojio)
je Allah njemu njegovu gostionicu (ili: njegovo pogoenje jelom) od raja kada god je odlazio
(jutrom) ili iao (vraao se veerom, nou)."
GLAVA:
Kada se podigla molitva (Kada se uspostavila molitva, tj. kada je prouen ikamet) pa nema
molitve osim propisane (obavezne molitve, tj. ne smiju se klanjati nafile - neobavezne molitve
kada se podiglo da se klanja fard - propisana, obavezna molitva).
PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin
Sa'da, od svoga oca, od Hafsa, sina Asima, od Abdullaha, sina Malikja sina Buhajnete, rekao
je:
"Proao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jednoga) ovjeka...."
Rekao je (Buharija): A priao mi je Abdurahman, rekao je: priao nam je Behz, sin Eseda,

rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: izvijestio me Sa'd, sin Ibrahima, rekao je: uo sam
Hafsa, sina Asima, rekao je: uo sam (jednoga) ovjeka iz (plemena) Ezda, govori mu se
Malikj, sin Buhajnete, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednoga)
ovjeka, a ve se podigla molitva (tj. a ve je izgovoren ikamet da se podigne na obaveznu
molitvu, a onaj ovjek) klanja dva naklona (rekjata nafile, neobavezne molitve, sabahskog
suneta). Pa poto je otiao (sa molitve, tj. poto je zavrio molitvu) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, opkolili su ga (okupili su se okolo njega - oko ovjeka, ili: oko
Boijeg poslanika) ljudi, pa je rekao njemu (onome ovjeku) poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio: "Zar jutro (tj. jutarnju molitvu, sabah klanja) etiri (naklona, rekjata), zar jutro
(sabah) etiri (rekjata klanja)?" Slijedi ga (tj. Behza, slae se s njime) Gunder i Mu'az od
u'beta, od Malikja. A rekao je Ibnu Ishak od Sa'da, od Hafsa, od Abdullaha, sina Buhajnete.
A rekao je Hamad: izvijestio nas je Sa'd od Hafsa, od Malikja.
(Ovo na kraju su sve razni senedi - lanci ljudi preko kojih je navedeni hadis dopro do
Buharije.)
GLAVA
granice bolesnika da prisustvuje skupini (tj. do koje granice bolesti e bolesnik nastojati da
odlazi na zajedniku molitvu).
PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao mi je moj otac, rekao je: priao
nam je 'Ame od Ibrahima, rekao je Esved:
Bili smo kod 'Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), pa smo spomenuli ustrajnost
(upornost) na molitvi i potovanje nje (i dranje nje, molitve za veliku stvar). Rekla je (na to
Aia): "Poto se razbolio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, svojom bolesti koja je (ta to) je umro u njoj, pa je dola molitva (tj. pa je prispjelo,
nastupilo vrijeme molitve), pa se pozvalo (tj. pa se prouio ezan), pa je rekao: "Zapovjedite
Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam njima)." Pa se reklo njemu (Boijem
poslaniku a.s.): "Zaista je Ebu Bekjr alovit (alostan, lako ga obuzme alost, tuan) ovjek.
Kada je stao (tj. Kada stane na) tvoje mjesto (gdje stoji), nije mogao (tj. nee moi) da klanja
sa ljudima (kao imam njima)." I ponovio je (Muhamed a.s. svoj predlog) pa su ponovili (svoju
primjedbu na taj predlog) njemu. Pa je ponovio trei (puta) pa je rekao: "Zaista vi (ene) ste
drugarice Jusufa (Josifa, tj. vi ste navaljivale i na Jusufa a.s. da odstupi od svoga stanovita).
Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam)!" Pa je izaao Ebu Bekjr pa je
klanjao (tj. poeo je klanjati). Pa je naao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od svoje
due lakou (tj. pa je osjetio da mu je lake), pa je izaao, naginje se (idui naslonjen) izmeu
dva ovjeka, kao da ja (sad) gledam njegove dvije noge, piu njih dvije (po) zemlji (tj. vuku
se po zemlji) od bola. Pa je htio Ebu Bekjr da se pomakne (povue) nazad, pa je dao znak k
njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da (tj. to jest): "Tvoje (tj. Svoje) mjesto
(zadri)!" Zatim su doveli njega (tj. doveden je Boiji poslanik a.s.) dok je sjeo uz njegovu
(Ebu Bekjrovu) stranu (uz Ebu Bekjra)." Pa se reklo 'Ameu: A bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (tom prilikom takvog postupka - on) klanja, a Ebu Bekjr klanja
sa (tj. za) njegovim klanjanjem, a ljudi klanjaju sa (tj. za) klanjanjem Ebu Bekjra. Pa je rekao
(Ame) sa svojom glavom: Da. (To znai: Ame je dao znak glavom da je tako bilo.) Predao
ga (pomenuti hadis) je Ebu Davud od u'beta, od Amea neki (dio) njega (hadisa). A poveao
je (tj. dodao je u prianju ovoga hadisa) Ebu Muavijete (jo ovo): ".... sjeo je (na prostor) od
ljevice (nalijevo) Ebu Bekjra, pa je bio Ebu Bekjr (u takvom poloaju da) klanja stojei."

PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Hiam, sin Jusufa,
od Ma'mera, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha, rekao je: rekla je
Aia:
"Poto je oteao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. poto je postalo teko
njegovo stanje) i pojaao se njegov bol, zatraio je dozvolu (od) svojih ena da se dvori (da
mu se prua bolesnika njega samo) u mojoj sobi, pa su (to) dozvolile njemu. Pa je izaao
izmeu dvojice ljudi, piu njegove dvije noge (po) zemlji (tj. vuku se po zemlji). A bio je
izmeu Abasa i (jednog) drugog ovjeka (tj. iao je izmeu njih oslanjajui se na njih
dvojicu)." Rekao je Ubejdulah, sin Abdullah
a: Pa sam spomenuo to Ibnu Abasu ta je rekla Aia, pa je rekao meni: "Da li zna ko je (taj)
ovjek kojega nije imenovala (ije ime nije spomenula) Aia?" Rekao sam: "Ne." Rekao je:
"On je (tj. to je bio) Alija, sin Ebu Taliba."
GLAVA
doputenja u kii i bolesti da klanja (ovjek) u svome stanu.
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a da
je Ibnu Umer pozvao (prouio ezan) za molitvu u (jednoj) noi, vlasnici studeni i vjetra (tj.
studenoj, hladnoj i vjetrovitoj noi), zatim je rekao (na kraju ezana): "Zar ne! (tj. Panja!)
Klanjajte u stanovima." Zatim je rekao:
"Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovijedae pozivau
(mujezinu) kada bi bila no, vlasnica studeni i kie (tj. studena i kiovita no da na kraju
ezana) govori: "Zar ne! (tj. Pozor! Pazite! Panja!) Klanjajte u stanovima!"
PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malikj od Ibnu ihaba, od Mahmuda,
sina Rebi'a, Ensarije da 'Itban, sin Malikja voae svoj narod (u molitvi, tj. bivae, bio je
svome narodu imam), a on je (bio) slijep, i da je on rekao poslaniku Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"O poslanie Allaha, zaista ona (tj. ono se dogaa i tako da) bude pomrina i poplava,
a ja sam ovjek slijepoga (a veli se i: manjkavoga) vida, pa klanjaj, o poslanie Allaha, u
mojoj kui (ili: u mojoj sobi na jednom) mjestu (da) uzmem njega (to mjesto za) klanjalite
(mjesto klanjanja, mjesto gdje u klanjati sa svojim narodom)." Pa mu je doao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Gdje voli (eli) da klanjam?" Pa je
pokazao ka (jednom) mjestu od kue (ili: sobe).
Pa je klanjao u njemu (u ili na tom mjestu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA:
Da li e klanjati voa (u molitvi) sa (onim) ko je prisustvovao (ko je doao, a imao je ispriku i
razlog da ne doe u skupinu, u dema'at da zajedniki klanja); i da li e govoriti (uiti hutbu
u) petak u kii (kad je kia)?
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehaba, rekao je: priao nam je Hamad, sin
Zejda, rekao je: priao nam je Abdul-Hamid, drug Zijadije, rekao je: uo sam Abdullaha, sina
Harisa, rekao je: govorio nam je (tj. uio nam je hutbu u petak) Ibnu Abas u (jednom) danu
vlasniku kaljavosti (blata, tj. u jednom blatnjavom danu), pa je zapovjedio pozivau
(mujezinu), poto je stigao (doao poziva do reenice:) "Hajde (Doi) na molitvu", rekao je

(Ibnu Abas u toj zapovjedi muezinu): "Reci: Molitva je u stanovima." (Znai umjesto "Doi
na molitvu", danas u ezanu reci: "Molitva je u stanovima", jer je blato - a sjetimo se da su
damije bile tada bez krovova, podova i prostirke po podu.) Pa je pogledao neki (od) njih k
nekima (tj. pa su na tu Ibnu Abasovu zapovjed svi prisutni pogledali jedan u drugog, zgledali
se) kao da su oni (to) zanijekali (kao da nisu to odobravali), pa je rekao:
"Kao da ste vi zanijekali (osudili) ovaj (moj postupak). Zaista ovo je (postupak to) ga
je inio ko (tj. to) je on bolji od mene (bio)." Misli (Ibnu Abas pod tim rijeima na)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. "Zaista ona (dum'a) je odluna (dunost, rekao
je dalje Ibnu Abas), a zaista ja mrzim da vas bacam u grijeh (doslovno: ja sam mrzio, tj. ja
nisam elio - ne elim - da vas bacam u grijeh)." A od Hamada, od Asima, od Abdullaha, sina
Harisa, od Ibnu Abasa slino njemu (navedenom hadisu) osim (zadnjeg dijela u kojem se
kae) da je on rekao: "Mrzio sam da vas bacam u grijeh. Pa dolazite, gazite (gazei) blato do
vaih koljena."
(Neki kau da se zadnja reenica pria i ovako "fe tedi'u.....", pa bi prevod onda izgledao
ovako: "Mrzio sam da vas bacam u grijeh, pa (da) dolazite gazei blato do vaih koljena."
Prvi prevod zadnje reenice znai: "Pa vi opet dolazite gazei blato do svojih koljena iako
sam rekao muezinu da u ezanu umjesto "Doi na molitvu" izgovori "Molitva je u stanovima"
da bi vi kod kua danas klanjali jer je blato. Znam da je dum'a odluna dunost i ne elim da
vas u grijeh bacim, ali je tako inio u ovakvim prilikama i Muhamed a.s. Grijeh je izostaviti
dum'u, ali je grijeh i ne postupati onako kako je Muhamed a.s. inio, a on je u ovakvim
prilikama nareivao da se klanja u stanovima. Moj postupak je bio uperen na to da se
posluite ovom olakicom, jer nisam elio da vas bacam u grijeh proputanja korienja
olakice koju je dao Muhamed a.s.)
PRIAO NAM JE Muslim, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od Ebu
Selemeta, rekao je: pitao sam Ebu Seida Hudriju (o Lejletul-Kadru), pa je rekao:
Doao je (jedan) oblak pa je kiio (tj. pa je dao kiu) dok je protekao (prokapao) tavan
(plafon damije Muhameda a.s.), a bio je od grana palmi. Pa se podigla (uspostavila) molitva,
pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pada niice (na seddu) u
vodu i blato, ak sam vidio trag blata u (na) njegovom licu (elu).
PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je
Enes, sin Sirina, rekao je: uo sam Enesa (da) govori: rekao je (jedan) ovjek od Pomagaa:
"Ja ne mogu molitve s tobom (da obavljam, o poslanie Allaha)." A bio je golem
(krupan) ovjek, pa je napravio za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) jelo,
pa ga je pozvao k svome stanu, pa mu je prostro (jednu) hasuru (prostirku od rogoine) i
poprskao je (vodom) kraj (jedan dio te) hasure, pa je klanjao (Muhamed a.s.) na njoj dva
naklona (rekjata). Pa je rekao (jedan) ovjek od roda Daruda Enesu: "Je li bio Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja prepodnevnicu (neobaveznu molitvu koja se
klanja oko dva sata prije podne, kada Sunce dobro odskoi, kada ljeti u naim selima
stanovnici ruaju, a to je doba izmeu 9 i 10 sati)?" Rekao je (Enes): "Nisam ga vidio (da) ju
je klanjao (nikada) osim tada (tj. osim toga dana)."
GLAVA:
Kada je dolo (Kada je prisutno) jelo, a podigla se (uspostavila se zajednika) molitva.

A bio je Ibnu Umer (obiaja da) pone (tj. poinjae) sa veerom (tj. prvo bi veerao,
kada je ve jelo dolo pa bi onda klanjao). A rekao je Ebu Derda': "Od razumijevanja ovjeka
je njegovo okreanje (prvo) na svoju potrebu (da je zadovolji i izvri tako) da se okrene
(poslije) na svoju molitvu, a njegovo srce je prazno (od misli na potrebu, ne misli za
potrebom).
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Hiama, rekao je: priao
mi moj otac, rekao je: uo sam Aiu od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on
rekao:
"Kada se stavila (metnula) veera, a podigla se (uspostavila se) molitva, ponite sa
veerom (prvo)."
PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu
ihaba, od Enesa, sina Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada se ponudila (stavila pred nekoga) veera, pa ponite s njim (tj. s jelom) prije
(nego) da klanjate molitvu zalaenja (tj. aham, akam, sutonsku molitvu), a ne urite se (u
ovom sluaju na molitvu toliko da odustanete, da se dignete) od vae veere."
PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od
Ibnu Umera, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada se stavila (metnula) veera jednoga (od) vas, i podigla se (uspostavila se)
molitva, pa ponite sa veerom, i neka ne uri da dovri njega (tj. jelo veere)." A bio je Ibnu
Umer (kada bi) se postavilo njemu jelo, a podigla se (uspostavila se) molitva, (bio je takvog
postupka:) pa nee doi (tj. ii) njoj (molitvi) dok (ne) dovri (jelo, tj. Ibnu Umer nije odlazio
na molitvu dok ne svri objed), a on uje itanje predvodnika (uenje imama u molitvi, ali on
opet nije odlazio dok ne jede iako je tako bio blizu mjesta gdje se obavlja zajednika molitva).
A rekao je Zuhejr i Vehb, sin Usmana, od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera,
rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je bio (tj. Kada bude)
jedan (od) vas na jelu, pa neka ne uri da izvri svoju potrebu od njega (od jela) iako se
podigla (uspostavila) molitva." Predao ga je (hadis) Ibrahim, sin Munzira, od Vehba, sina
Usmana. A Vehb je Medinelija (Medinjanin, iz Medine).
GLAVA:
Kada se pozvao voa (predvodnik u molitvi, imam) k molitvi, a u njegovoj ruci je (ono) to
jede.
PRIAO JE NAMA Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Ibrahim od
Saliha, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Da'fer, sin Amra sina Umejeta, da je njegov
otac rekao:
"Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jede cjevanicu (od prednje
ovije noge), ree (sijee sebi) od nje, pa se pozvao k molitvi, pa je ustao, pa je bacio no, pa
je klanjao, a nije se oistio (zbog toga to je jeo nije uzimao abdest ponovo, iznova)."

GLAVA
(onoga) ko je u potrebi svoje porodice (zaposlen, zauzet), pa se podigne molitva, pa je izaao
(na molitvu prekinuvi posao, jer se na posao ne odnosi ono pravo prednosti koje pripada jelu
i hrani).
PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je
Hakjem od Ibrahima, od Esveda, rekao je: pitao sam Aiu, bio zadovoljan Allah od nje:
"ta je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ini u svojoj kui?"
Rekla je: "Bivae u zanimanju svoje porodice" - misli (ona, kae Adem, da Muhamed a.s.
bivae, da je bio) u posluivanju svoje porodice - "pa kada je dola molitva, izaao je (izaao
bi) k molitvi (prekinuvi kuni posao)."
GLAVA
(onoga) ko je klanjao sa ljudima, a on nee (nita drugo) osim da ih poui molitvi
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovom obiaju (postupku).
PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Vuhejb, rekao je: priao
nam je Ejub od Ebu Kilabeta, rekao je: doao je nama Malikj, sin Huvejrisa, u ovu nau
bogomolju pa je rekao:
"Ja u zaista klanjati sa vama, a neu (tj. a nemam namjeru da vrim samo) molitvu.
Klanjau (s namjerom da vam pokaem) kako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) klanja." Pa sam rekao Ebu Kilabetu (to kae Ejub): "Kako klanjae (Kako je
klanjao)?" Rekao je: "Kao ovaj na starac." Rekao je (Ejub): "A bio je na starac (tj. uitelj
Amr, sin Selemeta, bio je obiaja da) sjedne kada je podignuo (podigao) svoju glavu iz
poloaja niice (sa sedde) prije (nego) se podigne (ustane na noge) u prvom naklonu
(rekjatu, tj. poslije prvoga rekjata, poslije druge sedde prvoga rekjata).
(Hanefijski pravnici ne zastupaju ovo.)
GLAVA:
Pripadnici nauke i vrijednosti (tj. Ueni i vrli) su prei (tj. imaju vie prava od sviju drugih) za
predvoenje (vodstvo u molitvi - za imametluk, za imama).
PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: priao nam je Husejn od Zaideta, od
Abdul-Melikja, sina Umejra, rekao je: priao mi je Ebu Burdete od Ebu Musa-a, rekao je:
"Razbolio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se pojaala njegova
bolest, pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima (kao imam)." Rekla je
Aia: "Zaista on je njean ovjek. Kada stane (na) tvoje mjesto, nee moi da klanja sa
ljudima." Rekao je: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima." Pa je ponovila (Aia
svoju primjedbu). Pa je rekao: "Zapovjedi (ti, Aio) Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima
(kao imam), pa zaista ste vi (ene) drugarice Jusufa." Pa je doao njemu (Ebu Bekjru)

poslanik (izaslanik od Muhameda a.s.), pa je klanjao sa ljudima u ivotu (tj. za ivota)

Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Hiama,
sina Urveta, od njegova oca, od Aie, majke vjernika, da je ona rekla:
"Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u svojoj bolesti:
"Zapovjedite Ebu Bekjru (da) klanja sa ljudima." Rekla je Aia: "Rekla sam: Zaista Ebu Bekjr
kada stane (na) tvoje mjesto, nee dati (mogunosti) uvenja (sluanja) ljudima od plaa (tj.
plakae pa ga nee ljudi uti ta ui u molitvi, u klanjanju), pa zapovjedi Umeru, pa neka (on)
klanja sa ljudima (kao njihov imam)." Pa je rekla Aia: "Pa sam rekla Hafsi: Reci (i ti) njemu
(Muhamedu a.s.): Zaista Ebu Bekjr kada stane u (na) tvoje mjesto, nee dati (mogunosti)
uvenja (sluanja) ljudima od plaa, pa zapovjedi Umeru, pa neka klanja ljudima." Pa je
uinila Hafsa (to to sam joj predloila), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio: "Polagano (ili: Sustegni se)! Zaista vi (ene), zaista vi ste drugarice Jusufa.
Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja sa ljudima." Pa je rekla Hafsa Aii: "Nisam bila
(nikad u prilici) za (to da) pogodim (da naem) od tebe (neko) dobro (tj. Ne nalaah, ne
nalazih od tebe dobra, Nikad s tobom sree)."
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Enes, sin Malikja, Ensarija, a bio je slijedio (tj. pratio) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, i posluivao ga je i druio se (s) njim, da Ebu Bekjr klanjae s
njima u (tj. za vrijeme) bolesti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koja (je bila ta
to) se usmrtio u njoj. Te kada je bio ponedjeljak, a oni su poredani (u redove da bi klanjali),
pa je otkrio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zavjesu (svoje) sobe, gleda k nama, a
on je staja (tj. stoji), kao da je njegovo lice list knjige. Zatim se osmjehnuo smije se (smijui
se). Pa smo namjeravali (tj. htjeli) da se zavedemo (da se zabludimo, tj. da prekinemo
molitvu) od radosti sa vienjem (kada smo ugledali) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa se vratio Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), na svoje dvije pete (tj.
nazad sa imamskog mjesta) zbog (toga da) se spoji (sa) redom (tj. da stane u red klanjaa), i
mislio je da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izlaza (tj. da izlazi, dolazi) k
molitvi. Pa je pokazao (dao znak) k nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(umjesto) da (rekne rijeima): Upotpunite vau molitvu! I spustio je zavjesu, pa se usmrtio
(umro je u vremenu) od (toga) svoga dana (tj. i umro je taj dan).
PRIAO NAM JE Ebu Ma'mer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis, rekao je: priao
nam je Abdul-Aziz od Enesa, rekao je:
"Nije izaao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, tri (dana u damiju od onoga
dana kada je klanjao sjedei u damiji s njima). Pa se podigla molitva (tj. pa se uspostavila
molitva uenjem ikameta), pa je otiao (tj. pa je poeo) Ebu Bekjr (da) pristupi (proe
naprijed), pa je rekao (tj. uzeo) vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za zastor
(zavjesu) pa ga je podigao. Pa poto se ukazalo lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, nismo vidjeli izgleda (prizora, vanjtine da) je bio divniji (ljepi) k nama od lica
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada se ukazalo nama. Pa je dao znak
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom (tj. pokazao je rukom) k Ebu
Bekjru da pristupi (proe naprijed), i spustio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
zastor, pa se nije moglo njemu dok je (najzad i) umro."

PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: priao nam je Ibnu Vehb, rekao je:
priao mi je Junus od Ibnu ihaba, od Hamzeta, sina Abdullaha, da je on izvijestio njega od
svoga oca (Abdullaha, sina Umera), rekao je:
"Poto se pojaala poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegova bolest, reklo
se njemu o molitvi (tj. u vezi imama u zajednikoj molitvi), pa je rekao: "Zapovjedite Ebu
Bekjru, pa neka klanja sa ljudima." Rekla je Aia: "Zaista Ebu Bekjr je njean ovjek, kada je
itao, nadvladao ga je pla (tj. kada bude uio u molitvi, nadvladae ga pla)." Rekao je:
"Zapovjedite mu, pa (da) klanja." Pa mu je (isto) ponovila. Rekao je: "Zapovjedite mu, pa
(da) klanja. Vi (ene) ste drugarice Jusufa." Slijedio je njega (Junusa) Zubejdija, i brati (sin
brata) Zuhrije, i Ishak, sin Jahja-a, Kjelbija od Zuhrije. A rekao je 'Ukajl i Ma'mer od Zuhrije,
od Hamzeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(onoga) ko je stao uz stranu (pokraj) voe (u molitvi) zbog bolesti (tj. zbog nekog uzroka).
PRIAO NAM JE Zekjerija, sin Jahja-a, rekao je: priao nam je Ibnu Numejr, rekao
je: izvijestio nas je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s
njom), rekla je:
"Zapovjedio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Bekjru da klanja sa
ljudima u svojoj bolesti (tj. Muhamed a.s. je zapovjedio u svojoj bolesti), pa klanjae s njima
(s ljudima Ebu Bekjr)." Rekao je Urvete: "Pa je naao (tj. osjetio) poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, u svojoj dui (u sebi neku) lakou, pa je izaao pa kadli Ebu Bekjr predvodi
ljude (u molitvi). Pa poto ga je vidio Ebu Bekjr, poao je natrake (nazad), pa je pokazao k
njemu da (to jest): Kao to si ti (tako i ostani). Pa je sjeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, prema Ebu Bekjru uz njegovu stranu, pa Ebu Bekjr klanjae sa (za) molitvom
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi klanjae sa (za) molitvom Ebu Bekjra
(povodei se)."
GLAVA
(onoga) ko je uniao (uao) zato (da) predvodi ljude, pa je doao prvi voa (predvodnik,
redovni imam, stalni), pa je poao nazad (onaj) prvi (tj. onaj to je htio da zastupi stalnoga
imama ne znajui da e stalni doi) ili nije poao nazad, dozvoljena je njegova molitva (tj.
ispravna, valjana je molitva ovoga nestalnoga imama pa htio se on povui nazad ili ne kada je
opazio da je doao stalni imam).
O njemu (tj. o takvom sluaju u prolom hadisu priala) je Aia od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas Malikj od Ebu
Hazima, sina Dinara, od Sehla, sina Sa'da, Sa'idije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, otiao k (plemenu) Benu Amr Ibnu Avfu zato (da) napravi mir izmeu njih (da ih
izmiri). Pa se pribliilo (vrijeme da se obavi) molitva, pa je doao poziva (mujezin) k Ebu
Bekjru pa je rekao:
"Da li e klanjati ljudima, pa (da) podignem (tj. pa da prouim ikamet)?" Rekao je:
"Da." Pa je klanjao Ebu Bekjr, pa je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a
ljudi su (jo) u molitvi, pa je preao (redove) dok se zaustavio u (prvome) redu. Pa su pljeskali

ljudi (rukama), a bio je Ebu Bekjr (takav da) se nee obzirati u svojoj molitvi (tj. Ne obzirae,
ne obazirae, ne okreae se u molitvi). Pa poto su ljudi umnoili pljeskanje, obazro
(obazreo) se, pa je vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pokazao
(znakom) k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, to jest: "Ostani (na) tvome
(svome) mjestu." Pa je podigao Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), svoje dvije
ruke, pa je zahvalio Allahu na (onome) to mu ga (je) zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, od toga (tj. to mu ree da ostane kao imam ljudima u njegovom prisustvu).
Zatim je iao nazad (poao natrake) dok se ujednaio u redu (prvome sa drugima), a stupio je
naprijed poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao. Pa poto je otiao (sa
molitve), rekao je: "O Ebu Bekjre, ta te je sprijeilo da ustraje kad sam ti zapovjedio?" Pa je
rekao Ebu Bekjr: "Nije za sina Ebu Kuhafeta (pristojno) da klanja pred poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "ta
je meni (tj. ta je vama), vidio sam vas umnoili ste pljeskanje. Ko (se nae u prilici da) ga
sumnjii (dovodi u sumnju neka) stvar u njegovoj molitvi, pa neka slavi (Boga d.., tj. neka
uzvikne: "Subhanellah - Slava Allahu!"), pa zaista ono kada je slavio (tj. kada uzvikne "Slava
Allahu"), obazrijee se k njemu. A pljeskanje (rukama) je samo za ene."
GLAVA:
Kada su se izjednaili u itanju (tj. Kada su jednako sposobni u uenju Kur'ana ljudi koji se
predlau za imame), pa neka ih predvodi najstariji (od) njih.
PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od
Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, rekao je:
"Doli smo na (upoznavanje i sluanje pouka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, a mi smo mladi (ili: mladii), pa smo ostali kod njega koliinu od dvadeset noi (tj.
dana). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, milostiv pa je rekao: "Da ste se
vratili k vaim zemljama pa ih pouavali. Zapovjedite im, pa neka klanjaju molitvu ovaku
(ovakvu) u vrijeme ovako i molitvu ovaku u vrijeme ovako. I kada je prispjela molitva, pa
neka vas poziva (ezani i ikameti) jedan (od) vas, i neka vas predvodi najstariji (od) vas."
GLAVA:
Kada je posjetio voa (u molitvi, imam jedan) narod pa ih predvodio.
PRIAO NAM JE Muaz, sin Eseda, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je:
izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a, rekao je: uo
sam 'Itbana, sina Malikja, Ensariju, rekao je:
"Zatraio je dozvolu (da mi unie, ue u kuu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, pa sam mu dozvolio, pa je rekao: "Gdje eli da klanjam (u prostorijama) od tvoje
kue?" Pa sam mu pokazao k mjestu koje elim. Pa je stao pa smo se poredali ozadi (ozada,
iza) njega. Zatim je pozdravio i pozdravili smo (tj. predao je selam i predali smo i mi selam na
zavretku molitve)."
GLAVA:
Uinio (tj. postavio) se voa (u molitvi - imam) samo zato (da) se povodi za njim (da se
slijedi za njim, pa se ne smije u molitvi pretjecati imam u pojedinim pokretima u molitvi).

A klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti koja (je bila ta
to) se usmrtio u njoj (to je u njoj umro - klanjao je) sa ljudima, a on je sjeda (tj. klanjao je
ljudima sjedei, a ljudi su klanjali stojei - a to se ovdje napominje da se upozori na to da se
samo u naroitim, posebnim sluajevima nee oponaati imam). A rekao je Ibnu Mes'ud:
"Kada se podigao (klanja) prije voe (imama), povratie se pa e ostati (tj. sjediti) za koliko
(onoliko) to se podigao, zatim e slijediti vou (imama)." A rekao je Hasen o (onome) ko se
nakloni sa voom dva naklona (rekjata, za vrijeme velike stiske u dum'i), a ne moe (da
izvri) padanje niice (sedde): "Padae niice za (na) zadnji naklon (rekjat) dva padanja
niice, zatim e izvriti (naknadno, naklanjati) prvi naklon (rekjat) sa njegovim padanjem
niice (sa njegovim dvjema seddama); a (rekao je Hasen) o (onome) ko je zaboravio (jedno)
padanje niice - jednu seddu (i) ak je ustao: "Padae niice (tj. povratie se i uiniti seddu,
pa e nastaviti klanjanje kao da nije ni bio napravio propusta)."
(Ove stavove ne zastupaju hanefijski pravnici, a osobito u vezi velike stiske, jer je prema
hanefijskim pravnicima dozvoljeno u stisci initi seddu na leima klanjaa pred tobom - pred
sobom, a Hasen i neke pravne kole kau da to nije dozvoljeno. Po ovima e klanja u stisci
initi ruku' od svakog rekjata, a kad se poslije selama stiska smanji, onda e uiniti dvije
sedde koje e pripadati drugome rekjatu, a poslije e da klanja prvi rekjat i njegove dvije
sedde kao da je zakasnio na prvi rekjat.)
PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, rekao je: priao nam je Zaidete od Musa-a, sina
Ebu Aieta, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina 'Utbeta, rekao je:
Uniao sam na (razgovor) Aii (tj. posjetio sam Aiu) pa sam rekao: "Zar nee priati
meni (tj. Daj mi ispriaj) o bolesti poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je:
"Da (tj. Hou). Bio je teak (bolesnik) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao: "Jesu li klanjali ljudi (Je li klanjao svijet, narod)?" Rekli smo: "Ne. Oni te iekivaju
(pogledaju, ekaju, oekuju)." Rekao je: "Stavite mi vodu u kacu (u kadu, posudu za
kupanje)." Rekla je: "Pa smo (to) uinili, pa se okupao. Zatim je otiao (tj. poeo je da) se
segne (tj. da se s mukom podigne, podie, ustane, ustaje), pa se zanesvijestilo njemu (pa se
onesvijestio). Zatim se osvjestio pa je rekao: "Je li klanjao svijet?" Rekli smo: "Ne. Oni te
iekivaju, o poslanie Allaha." Pa je rekao: "Stavite mi vode u kacu (u kadu)." Pa je sjeo pa
se okupao. Zatim je otiao (poeo) da se segne (ustane), pa mu se zanesvijestilo. Zatim se
osvjestio pa je rekao:
"Je li klanjao svijet?" Pa smo rekli: "Ne. Oni te iekivaju, o poslanie Allaha." A
svijet (tj. A ljudi) su postojani (ostali sakupljeni, skupljeni) u bogomolji, iekuju
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, radi molitve krajnje veeri (radi zadnje veernje
molitve - radi jacije). Pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Ebu Bekjru
da klanja sa ljudima. Pa mu je doao poslanik (tj. izaslanik Muhameda a.s.) pa je rekao:
"Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjeda ti da klanja sa ljudima." Pa
je rekao Ebu Bekjr, a bio (je) njean ovjek: "O Umere, klanjaj sa ljudima." Pa je rekao njemu
Umer: "Ti si prei za to." Pa je klanjao Ebu Bekjr (u) te dane (tih dana). Zatim je zaista
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, naao od svoje due lakou (osjetio je u sebi
lakou), pa je izaao izmeu dva ovjeka (idui), jedan (od) njih dvojice je Abas (izaao je
Muhamed a.s.) radi molitve podneva, a Ebu Bekjr klanja sa ljudima. Pa poto ga je vidio Ebu
Bekjr, otiao (poeo) je da (se) povlai (pomie nazad). Pa je dao znak k njemu Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, za (to) da se ne povlai (nazad). Rekao je: "Posadite vas dva
mene do njegove strane." Pa su ga njih dva posadila do strane (tj. uz) Ebu Bekjra. Rekao je
(pripovjeda): "Pa je poeo Ebu Bekjr (da) klanja, a on je staja (tj. a on je stajao, klanjao je
stojei), za molitvom (za klanjanjem) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi za

molitvom (klanjanjem) Ebu Bekjra, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je sjeda (tj.
a on je sjedio)." Rekao je Ubejdulah: "Pa sam uniao na (razgovor) Abdullahu, sinu Abasa (tj.
posjetio sam ga) pa sam mu rekao: "Zar neu izloiti tebi (tj. Daj da ti izloim ono) to mi je
priala Aia o bolesti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Daj." Pa sam
mu izloio (ispriao) njezino prianje, pa nije zanijekao od njega (nijednu) stvar (nita) osim
(to) da je on rekao: "Je li tebi imenovala (onoga) ovjeka koji je bio sa Abasom (jeli rekla
njegovo ime)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "On je (bio, to je bio) Alija (Ebu Taliba)."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Hiama,
sina Urveta, od njegova oca, od Aie, majke vjernika, da je ona rekla:
"Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj kui, a on je tuitelj
(tj. a on se tuio, tuei se na bolove koje je zadobio prilikom pada s konja), pa je klanjao
sjedei, a klanjao je iza njega narod (ljudi) stojei, pa im je dao znak da (to jest): Sjedite. Pa
poto je otiao (sa molitve), rekao je: "Uinio (tj. postavio) se voa (imam) samo zato (da) se
povodi za njim, pa kada se naklonio, pa naklonite se (i vi), a kada se podignuo (podigao), pa
podignite se (i vi), i kada je klanjao sjedei, pa klanjajte (i vi) sjedei."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu
ihaba, od Enesa, sina Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzjahao
(jaio, jahao jednog) konja, pa se sruio (na zemlju) sa njega (sa konja), pa se sadrijela
(zgulila, izgrebala) njegova desna polovina (tijela). Pa je klanjao (jednu) molitvu od molitava,
a on je sjeda (sjedei), pa smo klanjali iza njega sjedei. Pa poto je otiao (sa molitve),
rekao je: "Uinio (postavio) se voa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je klanjao (tj.
pa kada klanja) stojei, pa (i vi) klanjajte stojei, pa kada se naklonio, pa (i vi) se naklonite, a
kada se podigao, pa podignite se (i vi), a kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko (je) hvalio
Njega", pa recite: "Na Gospode, i Tebi hvala", i kada je klanjao stojei, pa klanjajte (i vi)
stojei, a kada je klanjao sjedei, pa klanjajte sjedei svi." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija):
rekao je Humejdija: Njegov govor "Kada je klanjao sjedei, pa klanjajte sjedei", on (taj
govor, te rijei Muhameda a.s.) je (bio) u njegovoj staroj (prijanjoj) bolesti, zatim je klanjao
poslije toga Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sjedei, a ljudi ozadi, iza njega
stojei, nije im zapovjedio sjedenje (da sjednu), a uzima se samo zadnje pa zadnje (to se
dogodilo) od djela (postupka, ina) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA:
Kada e pasti niice (na seddu, onaj) ko je ozadi (ozada, iza) voe (predvodnika u molitvi,
imama).
Rekao je Enes: "Pa kada je pao niice (na seddu), pa padnite (i vi) niice."
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja, sin Se'ida, od Sufjana,
rekao je: priao mi je Ebu Ishak, rekao je: priao mi je Abdullah, sin Jezida, rekao je: priao
mi je Bera', a on je osim laova (tj. a on nije laov, nije bio laac Abdullah, sin Jezida u
onome to je priao od Bera-a), rekao je (Bera'):
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je rekao (u klanjanju) "uo
Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", (bio nas je pouio da postupamo ovako:) nije savio (ne
bi sageo ni) jedan od nas svojih lea dok (ne) padne Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, padajui niice (na seddu), zatim padamo (mi) padajui niice poslije njega."

PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, od Sufjana, od Ebu Ishaka slino njemu o ovome.
GLAVA
grijeha (onoga) ko je podigao (iz poloaja niice, sa sedde) svoju glavu prije voe (imama).
PRIAO NAM JE Hadad, sin Minhala, rekao je: priao nam je u'bete od
Muhameda, sina Zijada, uo sam Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Zar se ne boji jedan (od) vas, ili: Zar se nee bojati (plaiti) jedan (od) vas kada je
podigao svoju glavu prije voe (imama), da e uiniti (ili da nee uiniti) Allah njegovu glavu
glavom magarca, ili (da) e uiniti Allah njegov lik (oblik) likom magarca."
GLAVA
vodstva (predvoenja u molitvi od strane) roba i slobodnjaka (osloboenog roba). A bila je
Aia (obiaja da) ju (je) predvodi njezin rob Zekjvan. (I GLAVA predvoenja u molitvi
itajui, uei u molitvi ne napamet nego) iz Kur'ana, i (GLAVA predvoenja u molitvi od
strane) djeteta prostitutke (kurve), i Beduina (negraanina) i djeaka koji nije imao poluciju
(nije postao polno zreo, nije imao izlijevanja, itrcavanja sjemena iz polnog uda - sve
nabrojane osobe mogu biti imami) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Predvodie ih najsposobniji (od) njih za itanje knjige Allaha (doslovno: najbolji ita od
njih za knjigu Allaha)."
A nee se sprjeavati rob od skupine bez bolesti (tj. bez nekog razloga, kae ovo
Buharija).
PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Enes, sin 'Ijada, od
Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:
"Poto su doli (stigli) prvi iseljenici (izbjeglice, emigranti - poto su stigli u) 'Asbu
(ili: Usbu), mjesto u Kuba'u (kod Medine), prije dolaska poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, predvoae ih (tj. predvodio ih je u molitvi, bivae im, bio im je imam) Salim,
slobodnjak Ebu Huzejfeta, a bio je najmnogobrojniji (od) njih Kur'anom (tj. a on je najvie od
njih sviju poznavao Kur'ana)."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je:
priao nam je u'bete, rekao je: priao mi je Ebu Tejah od Enesa, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Sluajte i pokoravajte se, i (onda, tada) ako se (vama) postavio namjesnikom
(upraviteljem, pa prema tome i imamom) Abesinac, kao da je (pa makar bila kao) njegova
glava (zrno) suhoga groa."
GLAVA:
Kada nije upotpunio voa (imam), a upotpunio je (onaj) ko je ozadi (iza) njega (molitvu).
(Hanefijski pravnici ne zastupaju ovo stanovite. Isto tako ne zastupaju ni neka stanovita iz
predhodne GLAVE kao to je itanje iz Kur'ana gledanjem u Kur'an ili ispisani papir

odlomcima, ajetima iz Kur'ana, i vodstvo, imametluk nepunoljetnog djeaka u obaveznim

molitvama, fardovima.)
PRIAO NAM JE Fadl, sin Sehla, rekao je: priao nam je Hasen, sin Musa-a, Ejeb,
rekao je: priao nam je Abdurahman, sin Abdullaha sina Dinara, od Zejda, sina Eslema, od
'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Klanjaju vama (tj. sa vama imami, predvodnici u molitvi, predvode vas voe), pa ako
su pogodili (tj. ako su ispravno klanjali), pa za vas i za njih (ima nagrada, imaete i vi i oni
nagradu); a ako su pogrijeili, pa za vas je (nagrada, tj. vi ete imati nagradu), a na njih je
(grijeh, tj. oni e imati grijeh, snosie odgovornost)."
GLAVA
vodstva unesreenoga i uvoaa novotarija (runih novih postupaka i obiaja u islamske
obrede i propise).
(Rije "meftun" znai lice zavedeno i zalutalo s pravog puta i istine zbog toga to mu je
otiao, propao imetak i pamet, a to znai lud, nenormalan. Neki kau da "meftun" znai:
uesnik u buni i neredu protiv legalnog vladajueg voe, imama, upravljaa, ali komentator
'Ajnija veli da se za takvo lice kae "fatin". Prvo znaenje rijei "meftun" je prevedeno sa
izrazom "unesreeni" jer je lud, nenormalan ovjek i te kako unesreen.)
A rekao je Hasen (u vezi uvoaa novotarija): "Klanjaj (za njim), a na njega je njegova
novotarija (a njemu njegova novotarija)." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): "A rekao je
nama Muhamed, sin Jusufa: priao nam je Evzaija, rekao je: priao nam je Zuhrija od
Humejda, sina Abdurahmana, od Ubejdulaha, sina 'Adija sina Hijara, da je on uniao na
(razgovor, tj. da je posjetio) Usmana, sina Afana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), a on
je opkoljen (opsjednut, zatvoren u svojoj kui), pa je rekao:
"Ti si zaista voa (doslovno: Zaista si ti voa) sveukupnosti (cijele zajednice, cijele
islamske drave), a snalo te (ono) to vidi (i sam, pa nam ne moe sada ni imam biti u
bogomolji), i klanja nam (sada) voa pobune (nereda, ustanka), a bojimo se grijeha (bojimo se
da ne padnemo u grijeh ako klanjamo za pobunjenikim voom, pa ta ti veli)?" Pa je rekao
(Usman r.a.): "Molitva je (neto) najljepe to ine (rade, vre svi) ljudi, pa kada ine (neto)
lijepo ljudi, pa inite lijepo sa njima, a kada ine loe (nevaljalo neto), pa kloni se njihovog
loega inenja (injenja)." A rekao je Zubejdija: rekao je Zuhrija: Ne vidimo da se klanja (tj.
da je lijepo klanjati) ozadi (tj. za) uinjenim enskom (ili: za oponaajuim ensko) osim iz
nude (koja je takva da) nema bijega od nje (osim u nudi kada se to ne moe izbjei)."
(Pod izrazom "uinjen enskom - muhannes" je muko koje dozvalja da se na njemu vri
polni odnos u njegovu stranjicu, a pod izrazom "muhannis - oponaajui ensko" misli se na
muko koje u govoru i pokretima usiljeno i namjerno oponaa enske osobe. I ova druga vrsta
ljudi se smatra jednom vrstom neobinih, nenormalnih ljudi, pa su i oni u neku ruku
unesreeni tom nastranou.)
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebana, rekao je: priao nam je Gunder od u'beta,
od Ebu Tejaha da je on uo Enesa, sina Malikja, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, Ebu Zeru:

"Sluaj i pokori se, i da (to mora da uini) Abesincu, kao da je njegova glava zrno
suhoga groa."
GLAVA:
Stae (predvoeni klanja na prostor) od desnice (desne strane) voe (imama) s prema njemu
(uz njega) jednako (tj. izravnavi se s njime) kada su bila (tj. kada budu) njih dva dvojica (tj.
samo dvojica inili skupinu, kada samo njih dva budu zajedniki klanjali).
(Hanefijski pravnici vele da i u ovom sluaju imam treba da stane naprijed za duinu pete od
noge.)
PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od Hakjema,
rekao je: uo sam Se'ida, sina Dubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:
"Prenoio sam u sobi svoje tetke Mejmunete. Pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, veernju molitvu (jaciju u damiji). Zatim je doao pa je klanjao etiri
naklona - rekjata (u kui, u sobi), zatim je zaspao. Zatim je ustao (stao da klanja poto se
probudio i oistio, abdestio za molitvu). Pa sam doao pa sam stao (i ja na prostor) od njegove
ljevice (lijeve strane), pa me uinio (tj. pa me premetnuo na prostor) od njegove desnice
(desne strane), pa je klanjao pet naklona (rekjata), zatim je klanjao dva naklona (rekjata).
Zatim je zaspao (tako da) sam ak uo njegovo hrkanje, ili je rekao: njegovo hranje, zatim je
izaao k molitvi (zore, tj. na sabah)."
GLAVA:
Kada je stao (na prostor) od ljevice voe (tj. slijeva voe - imama; na lijevu stranu voe), pa
ga je okrenuo (premjestio) voa k svojoj desnici (zdesna sebi), nije se pokvarila (nije postala
nitavna, nije se ponitila) molitva njih dvojice.
PRIAO NAM JE Ahmed, rekao je: priao nam je Ibnu Vehb, rekao je: priao nam je
Amr od Abdurabiha, sina Seida, od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kjurejba, slobodnjaka
Ibnu Abasa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je:
"Spavao sam kod Mejmunete, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je
kod nje te noi. Pa se oistio, zatim je stao (da) klanja. Pa sam stao na njegovu ljevicu (lijevu
stranu), pa me uzeo pa me uinio (premjestio) na svoju desnicu (desnu stranu), pa je klanjao
trinaest naklona (rekjata), zatim je zaspao (tako da) je ak puhao, a bio je (takav) kada je
spavao, (da) je puhao. Zatim mu je doao poziva, pa je izaao pa je klanjao (sabah), a nije se
oistio (ponovo, tj. nije nanovo uzimao abdesta)." Rekao je Amr: Pa sam o njemu (tj. o ovome
hadisu priao) Bukjejru pa je rekao: priao mi je Kjurejb o tome.
GLAVA:
Kada nije naumio voa da predvodi (da bude imam), zatim je doao narod pa ih je predvodio.
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ismail, sin Ibrahima, od Ejuba,
od Abdullaha, sina Seida sina Dubejra, od njegova oca, od Ibnu Abasa, rekao je:

"Prenoio sam kod moje (tj. svoje) tetke, pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (da) klanja (u jednom dijelu) od (te) noi. Pa sam ustao (i ja da) klanjam sa
njim, pa sam stao na njegovu lijevu (stranu, slijeva njemu), pa je uzeo moju glavu, pa me
postavio (smjestio) na svoju desnu (stranu, sebi zdesna)."
GLAVA:
Kada je oduljio voa - imam (molitvu), a u ovjeka je bila (neka) potreba (nuda) pa je (taj
ovjek) izaao pa je klanjao (sam po sebi, a ne u skupini).
PRIAO NAM JE Muslim, rekao je: priao nam je u'bete od Amra, od Dabira, sina
Abdullaha, da Muaz, sin Debela, klanjae sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio,
zatim se povrati (vrati se svom narodu) pa predvodi svoj narod (bude im imam).
Rekao je (Buharija): A priao mi je Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je
Gunder, rekao je: priao nam je u'bete od Amra, rekao je: uo sam Dabira, sina Abdullaha,
rekao je:
"Bio je Muaz, sin Debela, (obiaja da) klanja sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga
Allah i spasio, zatim se vraae pa predvoae svoj narod (bude im imam). Pa je klanjao
(jedanput) veernju molitvu (jaciju) pa je itao Kravu (tj. pa je uio u molitvi poglavlje
Kur'ana koje se zove "Bekara - Krava", a to je najdulje poglavlje u Kur'anu). Pa je otiao
(jedan) ovjek (sa molitve). Pa kao da se dohvatio od njega (od onoga ovjeka, tj. Kao da je
osjetio sramotu od njega, da ga je imao namjeru taj ovjek osramotiti). Pa je dopro (taj sluaj)
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Muitelj (ili: Ti si Muaze
razgonitelj), muitelj, muitelj!", tri puta (je to ponovio Muhamed a.s.). Ili je rekao: "Muilac
(ili: Razgonilac si ti, Muaze), muilac, muilac." I zapovjedio mu je (da klanja jaciju) sa dva
poglavlja od srednje izrastavljenog (dijela poglavlja Kur'ana, a to su poglavlja od 81. do 92.)."
Rekao je Amr "Neu zapamtiti (tj. Ne pamtim) njih dva (tj. Ne pamtim koja su ta dva
poglavlja)."
GLAVA
olakavanja voe (imama) u (vezi uenja na) stajanju i (GLAVA) upotpunjavanja naklonjanja
(ruku'a) i padanja niice (sedde, u molitvi).
PRIAO NAM Ahmed, sin Junusa, rekao je: priao nam je Zuhejr, rekao je: priao
nam je Ismail, rekao je: uo sam Kajsa, rekao je: izvijestio me Ebu Mes'ud da je (jedan)
ovjek rekao:
"Tako mi Allaha, o poslanie Allaha, ja zaista izostanem od molitve jutra (sabaha)
zbog omsice (tog-i-tog) od (tj. zbog toga) to odulji sa nama (molitvu, ili: nama molitvu)." Pa
nisam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednom) predikovanju
srditijega od njega (od njegove srditosti) tada (tj. nego to sam ga vidio srditoga tada). Zatim
je rekao (u tome predikovanju, pouavanju Muhamed a.s.): "Zaista od vas su (neki imami)
razgonitelji. Pa koji (od) vas (bude) togod klanjao sa ljudima, pa neka olaka (doslovno: pa
neka se prebaci, tj. neka je obavi to krae), jer zaista u (meu) njima (klanjaima neko) je
slabaan, i star i nuan (trpi od nude, potrebe)."

GLAVA:
Kada je klanjao (tj. Kada klanja samo) za svoju linost (sam po sebi, pojedinano), pa neka
odulji koliko je htio (tj. koliko hoe).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu
Zinada, od Areda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Kada je klanjao (tj. Kada klanja) jedan (od) vas ljudima (bivi imam, kao imam), pa
neka olaka, jer zaista u (meu) njima je (neko i) slabaan, i bolestan i star; a kada je klanjao
(tj. a kada klanja) za svoju linost (sam za sebe), pa neka odulji ta (tj. koliko) je htio (tj.
koliko hoe)."
GLAVA
(onoga) ko je tuio svoga vou kada je (njegov voa) oduljio (molitvu).
A rekao je Ebu Usejd: "Oduljio si s nama (Oduljio si nam molitvu), o moj sinko
(sinak, siniu)." (Neki komentatori navode da je Ebu Usejdov sin Munzir prouio suru
Vessaffati.)
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od Ismaila,
sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Ebu Mes'uda, rekao je: rekao je (jedan)
ovjek:
"O poslanie Allaha, zaista ja svakako izostanem od molitve u zoru (pa je ne klanjam u
skupini) od (tj. zbog toga) to odulji s nama (tj. nama) omsica (taj-i-taj, uenje) u njoj." Pa se
rasrdio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nisam ga vidio (kada) se je rasrdio u
(nekom) mjestu (da) je bio ei srditou (tj. da je bio srditiji, ljui) od njega tada, zatim je
rekao: "O ljudi, zaista od vas su (neki imami) razgonitelji (tj. razgone, rastjeravaju iz skupine
svojim postupcima). Pa ko je predvodio (ko predvodi u molitvi) ljude, pa neka se prebaci (tj.
neka olaka, neka brzo obavi molitvu), jer zaista ozadi (iza) njega je slabaan, i star i nudan
(poneko)."
PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je:
priao nam je Muharib, sin Disara, rekao je: uo sam Dabira, sina Abdullaha, Ensariju, rekao
je:
"Doao je (jedan) ovjek sa dvije deve, a ve je natkrilila (ili: smraila se, tj. nastupila
je) no, pa je susreo Muaza (da) klanja, pa je ostavio svoju devu i doao (pristupio u
zajedniko klanjanje) k Muazu. Pa je uio (tj. poeo da ui Muaz u molitvi) poglavlje Krave,
ili (poglavlje) "Nisa' - ene", pa je otiao (onaj) ovjek (istupio iz klanjanja). I doprlo mu je
da je Muaz postigao od njega (tj. dobio o njemu lo utisak, ili: izrazio se njemu loe), pa je
doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa mu je tuio Muaza. Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Muaze, jesi li ti muitelj, ili: muilac, tri puta
(je to ponovio Muhamed a.s.). Pa zato nisi klanjao sa (poglavljem koje poinje sa rijeima:)
"Slavi ime tvoga Gospoda Najveega.", "Tako mi Sunca i njegova (kasnog) jutra.", "Tako mi
noi kada pokriva.", jer zaista ono klanja iza tebe (neko) star, i slabaan i nudan." Raunam

(kae u'bete) u hadis (i ovu zadnju reenicu, tj. ".... jer zaista ono klanja iza tebe..."). Slijedi
ga (u'beta) Seid, Mesruka, i Mis'ar, i ejbanija. Rekao je Amr, i Ubejdulah, sin Miksema, i
Ebu Zubejr od Dabira: "itao je (tj. uio je u molitvi) Muaz u veernjoj molitvi (jaciji
poglavlje) Kravu." A slijedio ga je 'Ame od Muhariba.
GLAVA
skraivanja (kratkoe) u molitvi i njezinog usavrenja (savrenosti).
PRIAO JE NAMA Ebu Ma'mer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis, rekao je: priao
nam je Abdul-Aziz od Enesa, rekao je:
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) skrauje molitvu i
usavri ju (tj. obavljae je kratko i savrenu, izvrivi savreno sve njezine dijelove)."
GLAVA
(onoga) ko je olakao (tj. skratio) molitvu kod plaa djeteta (tj. kada je uo da plae dijete).
PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Velid, rekao je:
priao nam je Evzaija od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od
njegova oca Ebu Katadeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista ja sigurno stojim u molitvi (ili: ustanem na molitvu da stupim), hou da
oduljim u njoj, pa ujem (udnem) pla djeteta, pa se prebacim u svojoj molitvi (tj. pa skratim
svoju molitvu zbog) neelenja (jer ne elim) da pravim tekou njegovoj majci (koja je u
zajednikoj molitvi i brine se za djetetom)." Slijedio ga (Velida) je Bir, sin Bekjra, i IbnulMubarekj, i Bekijjete od Evzaije.
PRIAO NAM JE Halid, sin Mahleda, rekao je: priao nam je Sulejman, sin Bilala,
rekao je: priao nam je erikj, sin Abdullaha, rekao je: uo sam Enesa, sina Malikja, (da)
govori:
"Nisam klanjao (ni) iza (jednoga) voe (imama) nikada lakeg molitvom (lakoe u
molitvi), a niti potpunijega od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista ono bio je
(on takav da) zaista uje pla djeteta pa olaka (iz) bojazni da se sablazni (da padne u
iskuenje, a to znai da se mui) njegova majka (mati djeteta)."
PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a,
rekao je: priao nam je Se'id, rekao je: priao nam je Katadete da je Enes, sin Malikja, priao
njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista ja sigurno uniem (uem) u molitvu, a ja hou njezino oduljivanje, pa ujem
pla djeteta, pa se prebacim (tj. pa olakam, skratim, krae uim) u svojoj molitvi od (tj. iz
toga razloga) to znam (poznajem neki dio, neto) od estine tuge (uzrujanosti) njegove majke
od (zbog) njegova plaa."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Adij od
Se'ida, od Katadeta, od Enesa, sina Malikja, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:

"Zaista ja sigurno uniem (uem) u molitvu, pa hou njezino oduljivanje, pa ujem

pla djeteta, pa se prebacim (pa olakam) od (zbog onoga) to znam (neto) od estine tuge
njegove majke od njegova plaa (zbog plaa)." A rekao je Musa: priao nam je Eban, rekao je:
priao nam je Katadete, rekao je: priao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, slino njemu.
GLAVA:
Kada je klanjao, zatim je predvodio (neki) narod (tj. zatim je bio imam nekim ljudima).
PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, i Ebu Nu'man, rekli su njih dva: priao nam
je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Amra, sina Dinara, od Dabira, rekao je:
"Bio je Muaz (obiaja da) klanja (tj. klanjavae) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga
Allah i spasio, zatim doe svome narodu pa klanja s njima (tj. njima kao imam)."
GLAVA
(onoga) ko je dao ljudima da uju (saopio im) velianje voe (tj. ko je rekao glasno "Allahu
ekjber" da bi uli ljudi pa da bi tako doznali da je i imam izgovorio).
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Abdullah, sin Davuda, rekao je:
priao nam je 'Ame od Ibrahima, od Esveda, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom),
rekla je:
"Poto se razbolio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svojom boleu koja je
(bila ta to) je umro u njoj, doao mu je (Bilal da) ga obavjesti za molitvu, pa je rekao
(Muhamed a.s.): "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka klanja." Rekla sam: "Zaista je Ebu Bekjr
alovit ovjek. Ako stane (na) tvoje mjesto (tj. Ako bude klanjao mjesto tebe), plakae pa
nee moi (da izvri) itanje (tj. uenje u molitvi)." Rekao je: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa
neka klanja." Pa sam rekla slino njemu (govoru kojeg sam ve navela). Pa je rekao u treem
ili u etvrtom (ponovljenom zahtjevu): "Zaista ste vi (ene) drugarice Jusufa. Zapovjedite Ebu
Bekjru, pa neka klanja." Pa je klanjao, a izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
gega se (naginje se oslanjajui se) izmeu dvojice ljudi, kao da ja gledam (u ovaj as) k
njemu, pie (tj. crta) sa svoje dvije noge zemlju (tj. po zemlji, a to znai vuu, vuku mu se po
zemlji noge). Pa poto ga je vidio Ebu Bekjr, otiao (tj. poeo) je da se izmie nazad, pa je
dao znak k njemu to jest: "Klanjaj." Pa se izmakao (povukao) nazad Ebu Bekjr, bio
zadovoljan Allah od njega, i sjeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uz njegovu
stranu, a Ebu Bekjr daje ljudima da uju velianje (Allaha, tj. saopava ljudima da je
Muhamed a.s. rekao "Allahu ekjber")." Slijedio ga je (Abdullaha, sina Davuda) Muhadir od
'Amea.
GLAVA
ovjeka (koji) se povodi za voom, a povode se ljudi za povoditeljem.
A spominje se od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Povodite se za mnom, a neka se povodi za vama ko je poslije vas."
PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Ebu Muavijete od Amea, od
Ibrahima, od Esveda, od Aie, rekla je:

"Poto je bio teak (tj. Kada je bio teak bolesnik) poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, doao je Bilal (da) ga obavijesti za molitvu, pa je rekao: "Zapovjedite Ebu
Bekjru da klanja sa ljudima." Pa sam rekla: "O poslanie Allaha, zaista Ebu Bekjr je alovit
ovjek, i zaista on kada god stane (na) tvoje mjesto, nee dati ljudima da uju (nee douiti
ljudima, tj. nee im do uiju doprijeti njegov glas), pa da si (tj. pa zato nisi) zapovjedio
Umeru." Pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru (da) klanja." Pa sam rekla Hafsi: "Reci mu:
Zaista je Ebu Bekjr alostiv ovjek, i zaista on kada stane (na) tvoje mjesto, nee douiti
(dosluhnuti, nee dati) ljudima (da uju), pa da si zapovjedio Umeru." Rekao je: "Zaista vi
(ene), zaista ste vi drugarice (onih ena iz vremena) Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru da
klanja sa ljudima." Pa poto je uniao (pristupio) u (ili na) molitvu (Ebu Bekjr), naao
(osjetio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj dui lakou, pa je ustao,
naginje se (gega se, gee se) izmeu dvojice ljudi, a njegove dvije noge piu u (tj. po) zemlji
dok je uniao (u) bogomolju. Pa poto je uo Ebu Bekjr njegovo kretanje (utanje), otiao (tj.
poeo) je Ebu Bekjr (da) se izmie nazad. Pa je dao znak k njemu poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio. Pa je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok (tj. te) je sjeo
na lijevu (stranu) Ebu Bekjra, pa je bio Ebu Bekjr (u poloaju da) klanja stojei, a bio je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u poloaju da) klanja sjedei (tj. pa Ebu Bekjr
klanjae stojei, a Muhamed a.s. klanjae sjedei), povodi se Ebu Bekjr za molitvom
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ljudi su povoditelji za molitvom Ebu Bekjra,
bio zadovoljan Allah od njega (s njim)."
GLAVA:
Da li e uzeti voa, kada je posumnjao (u svojoj molitvi), sa govorom ljudi (da se poslui, tj.
Da li e u sumnji uzeti govor, rijei ljudi kao tanu injenicu po kojoj e postupiti)?
(Hanefijski pravnici kau: da, a afijski: ne.)
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, sina Enesa, od Ejuba, sina
Ebu Temimeta, Sahti(te)nije, od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otiao (sa molitve prije vremena obavivi samo njezin
dio) od dva (naklona, rekjata), pa je rekao njemu Dvoruki:
"Je li se skratila molitva. (tj. Je li nareeno da od sada bude kraa molitva), ili si
zaboravio (se), o poslanie Allaha?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Je li uistinio (tj. Je li rekao istinu) Dvoruki?" Pa su rekli ljudi: "Da." Pa je ustao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao druga dva (naklona, rekjata), zatim je
pozdravio (predao selam), zatim je veliao (rekao je "Allahu ekjber"), pa je pao niice (na
seddu) kao njegovo padanje niice (to ga obino ini u molitvi) ili dulje (nego obino).
PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od Sa'da, sina Ibrahima,
od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je:
"Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, podne dva naklona (dva
rekjata), pa se reklo: "Klanjao si dva naklona (dva rekjata)." Pa je klanjao (doklanjao jo) dva
naklona (dva rekjata), zatim je pozdravio (predao selam), zatim je pao niice (na seddu) dva
padanja niice (uinio je dvije sedde)."

GLAVA:
Kada je zaplakao (plakao) voa u molitvi.
A rekao je Abdullah, sin edada: "uo sam jecanje Umera, a ja sam u zadnjem (dijelu)
redova, ita (tj. Umer plae glasno uei u molitvi rijei Kur'ana) ".... tuim svoj jad i svoju
alost samo k Allahu...."."
PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao nam je Malikj, sin Enesa, od Hiama, sina
Urveta, od njegovog oca, od Aie, majke vjernika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao u svojoj bolesti:
"Zapovjedite Ebu Bekjru (da) klanja sa ljudima." Rekla je Aia: rekla sam: "Zaista Ebu
Bekjr kada je stao (tj. kada stane) u (tj. na) tvoje mjesto, nee dati uti ljudima (svoga uenja
u molitvi) od plaa, pa zapovjedi Umeru pa neka klanja." Pa je rekao: "Zapovjedite Ebu
Bekjru pa neka klanja ljudima." Pa je rekla Aia Hafsi: "Reci mu: Zaista Ebu Bekjr kada stane
u tvoje mjesto, nee dati uti ljudima od plaa (ta ui), pa zapovjedi Umeru pa neka klanja
ljudima." Pa je (to) uinila Hafsa, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Polako (Polagano)! Zaista vi (ene), zaista ste vi (sigurno) drugarice (ene iz vremena)
Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekjru pa neka klanja ljudima." Rekla je Hafsa Aii: "Nisam bila
(nikad u prilici) za (neto da) pogodim (dobijem) od tebe dobro (tj. to si mi god savjetovala,
pa te ja posluala, nije mi ispalo dobro)."
GLAVA
ujednaavanja (uravnavanja) redova kod podizanja (tj. kod izgovaranja poziva za podizanje
na molitvu - ikameta) i poslije njega (ikameta).
PRIAO NAM JE Ebul-Velid Hiam, sin Abdul-Melikja, rekao je: priao nam je
u'bete, rekao je: izvijestio me Amr, sin Mureta, rekao je: uo sam Salima, sina Ebul-Da'da,
rekao je: uo sam Nu'mana, sina Beira, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Zaista ete sigurno ujednaavati (uravnavati) vae redove, ili e zaista postupiti
suprotno Allah sigurno meu vaim licima (okrenue nasuprot vaa lica, tj. okrenue vam lica
nasuprot, naopake, na zatiljak)."
PRIAO NAM JE Ebu Mamer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza,
od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Uspravite (tj. Upravite, poravnajte) redove, pa (tj. jer) zaista ja vas vidim ozadi (iza)
mojih lea."
GLAVA
okretanja voe na ljude (prema ljudima) kod ujednaavanja redova.

PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Reda-a, rekao je: priao nam je Mu'avijete, sin
Amra, rekao je: priao nam je Zaidete, sin Kudameta, rekao je: priao nam je Humejd Tavil,
rekao je: priao je nama Enes, rekao je:
"Podigla se molitva (tj. izgovoren je ikamet - poziv za podizanje na molitvu), pa se
okrenuo na nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojim licem pa je rekao:
"Upravite (tj. upravite, ispravite, ujednaite) vae redove, i zbijte se (u redovima, vrsto se
sastavite, slijepite se jedan uz drugoga), pa (tj. jer) ja zaista vidim vas iza svojih lea."
GLAVA
(vrijednosti) prvoga reda.
PRIAO NAM JE Ebu 'Asim od Malikja, od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu
Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Muenici (tj. Lica koja imaju poloaj palih u boju - ehidi) su: utopljenik, i umrli od
stomaka (od bolesti u trbuhu), i umrli od kuge i zatrpani ruevinom (tj. umrli pod
ruevinom)." I rekao je: "A da znaju ta je u ranenju (ranjenju, hitenju na molitvu), zaista bi se
natjecali (utrkivali). A da znaju ta je u tmini i jutru (tj. ta je, koliko je nagrade u molitvi
tmine i jutra, u jaciji i sabahu), zaista bi doli njima dvjema i da bi puzanjem (ili). A da znaju
ta je u naprijed proturenom (isturenom, tj. prvom) redu, zaista bi se drijebali (odreivali
pomou drijeba, kocke ko e stati u prvi red)."
(drijeb se je meu starim Arapima vrio i izvlaenjem strijelica "sehm, mnoina sihamun strijela, strijelica", pa je otuda i glagol "isteheme - uzeti sebi strjelicu", a onda od toga izvui
strjelicu prilikom drijebanja.)
GLAVA:
Upravljanje (ispravljanje, uravnjavanje, ravnjanje, pravilno postavljanje) reda je (jedan dio)
od potpunosti molitve.
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Abdurezak, rekao
je: izvijestio nas je Ma'mer od Hemama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, da je on rekao:
"Uinio se (tj. postavio se) voa samo zato (da) se povodi za njim, pa ne inite
suprotno njemu, pa kada se naklonio (na ruku'u), naklonite se (i vi), a kada je rekao "uo
Allah za onoga ko je hvalio Njega!", pa recite: "Na Gospode, Tebi hvala!". I kada je pao
niice (na seddu), pa padnite (i vi) niice, i kada je klanjao (tj. i kada klanja) sjedei, pa
klanjajte sjedei (vi) svi. I upravite red u molitvi, pa (jer) zaista upravljanje (poravnavanje)
reda je (dio) od ljepote (tj. uljepavanja; ili: lijepoga izvravanja) molitve."
PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od Katadeta, od Enesa,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ujednaite vae redove, pa (jer) zaista ujednaavanje redova je (dio) od upravljanja
(pravilnog izvravanja) molitve."
GLAVA

grijeha (onoga) ko nije upotpunio redove.

PRIAO NAM JE Muaz, sin Eseda, rekao je: izvijestio nas je Fadl, sin Musa-a, rekao
je: izvijestio nas je Seid, sin Ubejda, Taija od Buejra, sina Jesara, Ensarije, od Enesa, sina
Malikja, da je on prispjeo (doao u) Medinu, pa se reklo njemu:
"ta si zanijekao (tj. ta ne odobrava, ta ti se ne svia) od nas od dana (kada) si bio
savremenik (tj. otkad si sreo, upoznao) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to je
onda bilo, a sada nije)?" Rekao je (Enes koji je tom prilikom stigao u Medinu iz Basre):
"Nisam zanijekao (tj. Nisam naao da vam je runa neka) stvar osim (jedino to) da vi ne
upravljate redove (tj. osim jedino to to vam nisu redovi pravni, ispravni)." A rekao je Ukbete,
sin Ubejda, od Buejra, sina Jesara: "Doao (prispjeo) nam je Enes, sin Malikja (u) Medinu (iz
Basre i rekao nam je) za ovo."
(Ajnija kae da ova Enesova izjava nije u suprotnosti sa njegovom izjavom u kojoj je rekao da
ne prepoznaje nita od onoga to je bilo za vrijeme Muhameda a.s., tj. da se sve izmijenilo na
gore, jer je tu izjavu Enes dao u Siriji, a ovu u Medini.)
GLAVA
prilijepljivanja ramena sa ramenom i stopala sa stopalom u redu (tj. zbijanja rame uz rame i
stopalo uz stopalo u redovima pri zajednikoj molitvi).
A rekao je Nu'man, sin Beira: "Vidio sam ovjeka od nas (da) prilijepi svoj lanak
(zglob noge u stopalu) za lanak svoga druga (koji stoji do njega u redu pri zajednikoj
molitvi)."
PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, rekao je: priao nam je Zuhejr od Humejda, od
Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Upravite vae (tj. svoje) redove, pa (tj. jer - nekad "fe" ima uzrono znaenje) zaista
ja vas vidim iza svojih lea." I bio je jedan (od) nas (obiaja, kae Enes, da) prilijepi svoje
rame za (uz) rame svoga druga i svoje stopalo za njegovo stopalo.
GLAVA:
Kada je ovjek stao na lijevu (stranu) voe, i okrenuo (premjestio) ga je voa ozadi (iza) sebe
k svojoj desnoj (strani, na svoju desnu stranu), potpuna je njegova molitva (tj. nee molitva
biti pokvarena, nitavna).
PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Davud od Amra, sina
Dinara, od Kjurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice (od tj. s njima sa Ibnu Abasom i njegovim ocem Abasom), rekao je:
"Klanjao sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, jedne noi, pa sam
stao na njegovu lijevu (stranu). Pa je uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moju
glavu iza mene, pa me uinio (tj. premjestio) na svoju desnu (stranu), pa je klanjao i zaspao
je. Pa je doao njemu poziva (mujezin Bilal), pa je ustao i klanjao, a nije se oistio (nanovo,
ponovo za molitvu, tj. nije uzimao abdesta nanovo, jer nije, moda, vrlo tvrdo zaspao)."
GLAVA:

ena, sama ona biva (tj. ini) red.

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Sufjan od Ishaka,
od Enesa, sina Malikja, rekao je:
"Klanjao sam ja i (jedno) siroe u naoj kui ozadi (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, i moja majka Umu Sulejma ozadi (iza) nas."
GLAVA
desnog mjesta bogomolje i voe (ili: GLAVA stajanja na desnu stranu bogomolje i voe; ili
GLAVA desne strane bogomolje i voe).
PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Sabit, sin Jezida, rekao je: priao
nam je Asim od a'bije, od Ibnu Abasa, rekao je:
"Stao sam (jedne) noi (da) klanjam na lijevoj (strani) Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je uzeo za moju ruku, ili moju miicu (tako) dok me je postavio na svoju
desnu (stranu), i rekao je sa svojom rukom (tj. pokazao je svojom rukom: premjesti se, proi)
iza mene." (Ili: i uzeo je, dohvatio je svojom rukom mene iza mene, tj. dohvatio me ozadi, iza
i premjestio me zdesna.)
GLAVA:
Kada je bio (tj. Kada bude) izmeu voe i izmeu naroda zid ili zastor (zaklon).
A rekao je Hasen: "Nema tete da klanja, a izmeu tebe i izmeu njega (voe) je
rijeka." A rekao je Ebu Midlez: "Povodie se za voom i ako bude izmeu njih dvojice put ili
zid kada je uo (tj. kada predvoeni uje) velianje (tj. izgovaranje "Allahu ekjber" od svoga)
voe."
PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdete od Jahja-a, sina Seida,
Ensarije, od Amrete, od Aie, rekla je:
"Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja (dio) od noi
u svojoj sobi, a zid sobe je (bio) kratak (tj. nizak), pa su vidjeli ljudi osobu Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (kako stoji u molitvi) pa su stali (tj. poeli neki) ljudi (da)
klanjaju (povodei se) za njegovom molitvom (tj. za tom njegovom neobaveznom molitvom).
Pa su osvanuli pa (su) priali o tome. Pa je ustao (u) noi druge (prilike, tj. druge noi iza toga
je ustao da klanja), pa su ustali sa njim (neki) ljudi (da) klanjaju za njegovom molitvom.
inili su to (tako) dvije noi ili tri. Te kada je bilo poslije toga (isto vrijeme), sjeo je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije izaao (tj. nije se pojavio na odreenome mjestu
u svojoj sobi). Pa poto je osvanulo (jutro), spomenuli su to ljudi (tj. govorili su o tom), pa je
rekao: "Zaista ja sam se uplaio da se propie na vas - vama (tj. da vam se stavi u obavezu)
molitva noi (tj. molitva u ono doba noi, u onom dijelu noi, a to bi vam bilo naporno, pa
sam zato i ja odustao od te molitve sino, prolu no da bi se vi okanili da me slijedite u onom
to je samo meni lino dunost)."
GLAVA

molitve noi.
PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Fudejkj,
rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Makburije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od
Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(imao i ovaj obiaj:) bila je za njega (tj. u njega jedna) hasura (to) ju (je) stere u danu, a
uzima je kao sobu u noi (ili: a napravi sebi sobu od nje u noi), pa su se vraali (tj. skupljali,
sakupljali) k njemu (neki) ljudi pa su klanjali iza njega.
PRIAO JE NAMA Abdul-A'la, sin Hamada, rekao je: priao je nama Vuhejb, rekao
je: priao nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima Ebu Nadra, od Busra, sina Seida, od Zejda,
sina Sabita, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo (jednu) sobu, rekao je
(Busr): mislim da je on (Zejd) rekao: od hasure (tj. sobu od hasure), u ramadanu (mjesecu, tj.
uzeo je sobu - od hasure - uz mjesec ramazan) pa je klanjao u njoj (nekoliko) noi. Pa su
klanjali za njegovom molitvom (neki) ljudi od njegovih drugova. Pa poto je saznao za njih,
poeo je (da) sjedi. Pa je izaao k njima pa je rekao:
"Ve sam upoznao (postupak) koji sam vidio od vaeg inenja, injenja (tj. Ve znam
ta ste inili), pa klanjajte, o ljudi, u vaim (svojim) kuama, jer zaista najvrijednija molitva je
molitva ovjeka u njegovoj kui osim propisane (obavezne molitve - farda - koju je najbolje
obaviti zajedniki)." Rekao je Afan: priao nam je Vuhejb, rekao je: priao nam je Musa,
rekao je: uo sam Ebu Nadra (pria) od Busra, od Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio.
(To jest pria ovo isto to je sada navedeno prema prianju Abdul-A'la-a.)
GLAVA
zahtijevanja velianja (Allaha, tj. zahtijevanja izgovaranja izraza "Allahu ekjber - Allah je
vei od svega!") i zapoinjanja molitve (tj. GLAVA zahtijevanja izgovaranja "Allahu ekjber"
sa zapoinjanjem molitve, ili: za zapoinjanje molitve, jer veznik "ve - i" nekada ima znaenje
prijedloga "li - za" i "me'a - sa", i upravo ovdje "ve" znai "sa", ili "za", jedni komentatori
kau "sa", a drugi "za").
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je u'ajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Enes, sin Malikja, Ensarija da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
uzjahao (jednoga) konja, pa se sadrijela (ogrebala, zgulila) njegova desna polovina - strana
(tijela usljed padanja sa toga konja). Rekao je (dalje) Enes, bio zadovoljan Allah od njega:
"Pa je klanjao nama tada (jednu) molitvu od molitava, a on je sjeda (sjedei), pa smo
klanjali iza njega sjedei. Zatim je rekao poto je pozdravio (predao selam po zavretku
molitve): "Uinio (postavio) se voa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je klanjao (tj.
pa kada on klanja) stojei, pa klanjajte (i vi) stojei. I kada se naklonio (na ruku'u), pa
naklonite se (i vi), i kada se digao (uspravio), pa dignite se (uspravite se i vi), i kada je pao
niice (na seddu), pa padnite (i vi) niice, i kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio
Njega!" (a to znai: "Darovao Allah onoga ko je hvalio Njega!", jer "semi'a" sa prijedlogom
"li" znai: darovati), pa recite: "Na Gospode, i Tebi hvala!"."
PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Enesa,
sina Malikja, da je on rekao:

"Pao je (sruio se) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa konja pa se sadro,
pa je klanjao nama sjedei, pa smo (i mi) klanjali s njime sjedei, zatim je otiao (sa molitve)
pa je rekao: "Voa je samo, ili: Uinio se voa samo, zato (da) se povodi za njim, pa kada je
veliao (rekao "Allahu ekjber"), pa veliajte (i vi), i kada se naklonio, pa naklonite se (i vi na
ruku'u), i kada se digao (uspravio sa ruku'a), pa dignite se (i vi), i kada je rekao: "uo Allah za
(onoga) ko je hvalio Njega!", pa recite: "Na Gospode, Tebi hvala!", i kada je pao niice (na
seddu), pa (i vi) padnite niice."
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb, rekao je: priao mi je
Ebu Zinad od Areda, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio:
"Uinio se voa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je veliao (kada je
izgovorio "Allahu ekjber"), pa veliajte, i kada se naklonio (uinio rukju'), pa naklonite se
(uinite i vi rukju'), i kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", pa recite:
"Na Gospode, i (samo) Tebi hvala!", i kada je pao niice (na seddu), pa padnite (i vi) niice,
i kada je klanjao sjedei, pa klanjajte sjedei svi."
GLAVA
podizanja dviju ruku u prvom velianju (tj. prilikom prvoga izgovaranja "Allahu ekjber") sa
poinjanjem jednako (tj. jednovremeno ili istovremeno).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu ihaba, od Salima,
sina Abdullaha, od njegova, njegovog oca (Abdullaha, sina Umera) da poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, podizae svoje dvije ruke naprama (spram) svoja dva ramena
kada je poinjao molitvu, i kada je veliao (kada je izgovarao "Allahu ekjber") radi
naklonjanja (radi rukju'a), i kada je podizao svoju glavu iz (sa) naklonjanja (tj. sa rukju'a)
podizao je njih dvije opet takoe, i rekao je (i rekao bi): "uo Allah za (onoga) ko je hvalio
Njega! Na Gospode, i Tebi hvala!". A ne injae (A nije inio) to u padanju niice (kod
sputanja na seddu).
GLAVA
podizanja dviju ruku kada je veliao, i kada se naklonio (na rukju') i kada (se) podizao (sa
rukju'a).
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao
je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, od
Abdullaha, sina Umera, rekao je:
"Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je stao u (ili na)
molitvu, podigao je svoje dvije ruke da budu njih dvije naprama (spram) njegova dva ramena.
I injae (I inio je) to kada velia za naklonjanje (za rukju'), i injae to kada je podizao
svoju glavu iz (sa) naklonjanja (kada se vraao ili povraao sa rukju'a), i govorae (i govorio
je): "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", a ne injae (a nije inio) to u padanju niice
(padanju - sputanju na seddu)."
PRIAO NAM JE Ishak Vasitija, rekao je: priao nam je Halid, sin Abdullaha, od
Halida (Haza'a), od Ebu Kilabeta da je on vidio Malikja, sina Huvejrisa, kada je klanjao (tj.
kada je poeo da klanja), veliao je i podigao je svoje dvije ruke. I kada je htio da se naklone,

nakloni (da uini rukju'), podigao je svoje dvije ruke. I kada je podigao svoju glavu iz
naklonjanja (kada se povraao sa rukju'a), podigao je svoje dvije ruke, i priao je da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, inio ovako.

GLAVA:
Do gdje (tj. Dokle) e podizati svoje dvije ruke.
A rekao je Ebu Humejd u (tj. meu) svojim drugovima: "Podizao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, naprama svoja dva ramena."
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio nas je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao:
"Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je poeo velianje
(izgovaranje "Allahu ekjber") u molitvi, pa je podigao svoje dvije ruke kada velia (tj. kada
izgovara "Allahu ekjber" tako) da uini (stavi) njih dvije naprama (naprema, spram) svoja dva
ramena. A kada je veliao za naklonjanje (za naklanjanje, za rukju') inio je slino njemu
(inio je slino tome). I kada je rekao (tj. izgovorio) "uo Allah za (onoga) ko je hvalio
Njega", inio je slino njemu (slino tomu, slino tome, a to znai da je dizao ruke naprama
ramenima i pri izgovaranju "uo Allah.....", a ne samo pri velianju, tj. a ne samo pri
izgovaranju "Allahu ekjber"), i rekao je "Na Gospode, i Tebi hvala". A nee initi to (tj. A ne
dizae, A nije dizao ruke) kada pada niice, a niti kada podie svoju glavu iz (poloaja) niice
(kada se vraa sa sedde)."
GLAVA
podizanja dviju ruku kada je ustao (nakon sjedenja u molitvi obavivi dio molitve) od dva
naklona (od dva rekjata).
PRIAO NAM JE Aja, rekao je: priao nam je Abdul-Ala, rekao je: priao nam je
Ubejdulah od Nafi'a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima
dvojicom), bio (obiaja) kada je uniao u molitvu (pristupio molitvi da) je veliao i digao je
(dizao bi) svoje dvije ruke; a kada se naklonio (na rukju'), digao je (digao bi) svoje dvije ruke;
i kada je rekao "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", digao je (digao bi) svoje dvije
ruke; i kada je (i kada bi) ustao (nakon to je sjedio u molitvi obavivi dio) od dva naklona
(od dva rekjata), digao je (digao bi) svoje dvije ruke. I digao je (tj. pripisao je) to (tj. taj
postupak dizanja ruku vie puta u molitvi - to je pripisao) Ibnu Umer k vjerovijesniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio. A predao ga je (ovaj hadis) Hamad, sin Selemeta, od Ejuba, od
Nafi'a, od Ibnu Umera, do Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao ga je Ibnu
Tahman od Ejuba i Musa-a, sina Ukbeta, skraeno.
GLAVA
stavljanja desnice na ljevicu (desne ruke na lijevu).

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Hazima, od Sehla,

sina Sa'da, rekao je:
"Bio je svijet (tj. Bili su ljudi jedno vrijeme u takvoj prilici da) se njima zapovjedilo
(tj. zapovjedae se ljudima) da stavi ovjek svoju desnicu (desnu ruku) na svoju lijevu
podlakticu u molitvi." Rekao je Ebu Hazim: "Neu znati (tj. Ne znam) ga (drukije) osim (da)
podie (tj. pripisuje) to k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je Ismail:
"Podie se to, a nije rekao (Ebu Hazim): podie to (Sehl do Vjerovijesnika a.s., tj. pripisuje
mu)."
GLAVA
poniznosti u molitvi.
PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malikj od Ebu Zinada, od 'Areda, od
Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Da li vidite (tj. Da li mislite za) moju Stranu (kiblu) ovdje (da je to jedini pravac u
kojem ja vidim)? Tako mi Allaha ne sakriva se (nije skriveno) meni vae naklonjanje (va
rukju'), a ni vaa poniznost, i zaista ja sigurno vidim vas iza mojih (tj. svojih) lea."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Gunder, rekao je:
priao nam je u'bete, rekao je: uo sam Katadeta (pria) od Enesa, sina Malikja, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Upravite (tj. usavrite) naklonjanje (rukju') i padanje niice (seddu), pa tako mi
Allaha zaista ja sigurno vidim vas od poslije sebe (tj. iza sebe), a moda je rekao: "... od
poslije svojih lea", kada ste se naklonili (kada ste na rukju'u) i pali niice (na seddi, tj. kada
se naklonjate i padate niice)."
GLAVA
(onoga) ta govori (tj. ta ui klanja u molitvi) poslije velianja (poslije prvi puta
izgovorenoga "Allahu ekjber").
PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je u'bete od Katadeta, od
Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjr i Umer (da) su bili
(obiaja da) zapoinju molitvu (tj. oni zapoinjae molitvu) sa (poglavljem iz Kur'ana koje
poinje ovim rijeima:) "Hvala Allahu Gospodaru svjetova."
PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, sin Zijada,
rekao je: priao nam je 'Umarete, sin Ka'ka'a, rekao je: priao nam je Ebu Zur'ate, rekao je:
priao nam je Ebu Hurejrete, rekao je:
"Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) uti izmeu
velianja (izgovaranja "Allahu ekjber") i itanja (uenja iz Kur'ana u molitvi, utie jednim
osjetnim) utanjem. Rekao je (Ebu Zur'ate): "Mislim ga (Ebu Hurejreta da) je rekao: Stvaricu
(tj. utie stvaricu - malu koliinu vremena). (To je miljenje Ebu Zur'ata, a Abdul-Vahidovo
je prianje ono prvo u tekstu ".... utie utanjem - iskjateten.") Pa sam rekao (to sada govori
Ebu Hurejrete): "Sa mojim ocem i mojom majkom (bih te otkupio, tj. dao bih za tebe i oca i
majku), o poslanie Allaha, tvoje utanje izmeu velianja (izgovaranja "Allahu ekjber") i

itanja (uenja u molitvi), ta govori (tj. ta ui u tom utanju, za vrijeme dok tada uti)?"
Rekao je (Muhamed a.s.): "Govorim: Boe, udalji (stvori razdaljinu) izmeu mene i izmeu
mojih greaka kao to si udaljio (stvorio razdaljinu) izmeu istoka i zapada. Boe, oisti me
od greaka, kao to se oisti bijela odjea od prljavtine. Boe, operi moje greke vodom, i
snijegom i gradom (komadima leda iz oblaka, komadima - okruglim zrncima leda)."
PRIAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, rekao je: izvijestio nas je Nafi', sin Umera,
rekao je: priao mi je Ibnu Ebu Mulejkjete od Esme, keri Ebu Bekjra, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, klanjao molitvu pomrenja, pomraenja (tj. pri pomrenju
Sunca), pa je oduljio stajanje (u toj molitvi), zatim se naklonio (uinio je rukju') pa je oduljio
naklonjanje (oduljio je rukju'), zatim se uspravio pa je oduljio stajanje, zatim se naklonio
(uinio rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je rukju'), zatim se podigao, zatim je pao
niice (uinio je seddu) pa je oduljio ostajanje niice (oduljio je seddu), zatim se podigao,
zatim je pao niice (uinio drugu seddu) pa je oduljio ostajanje niice (oduljio je seddu),
zatim je ustao pa je oduljio stajanje, zatim se naklonio (uinio je rukju') pa je oduljio
naklonjanje (oduljio je rukju'), zatim se podigao pa je oduljio stajanje, zatim se naklonio
(uinio drugi rukju') pa je oduljio naklonjanje (oduljio je i taj rukju'), zatim se podigao pa je
pao niice (uinio seddu), pa je oduljio ostajanje niice (oduljio je seddu), zatim se podigao,
zatim je pao niice (uinio drugu seddu) pa je oduljio ostajanje niice (oduljio je i drugu
seddu), zatim je otiao (sa molitve) pa je rekao:
"Ve se (bio) pribliio meni raj (toliko) da sam ak se usudio na njega (da sam imao
smjelosti na njega, tj. da mi je Allah dozvolio), zaista bih vam donio branica (ubranih
grozdaca, grozdova) od njegovih (tj. od rajskih) branica. A pribliila mi se (bila i) Vatra
(pakao, toliko da) sam ak rekao: o Gospode, zar sam i ja sa njima (sa ljudima pakla,
dehenema)? Kadli (jedna) ena (u vatri pakla) - mislim (kae Nafi') da je on (tj. Ibnu Ebu
Mulejkjete) rekao: grebe je (tu enu u paklu jedna) maka. Rekao sam (to veli Muhamed a.s.):
"ta je stvar (sluaj) ove?" Rekli su (aneli): "Zatvorila je (ena) nju (maku) ak (da) je
umrla (od) gladi, nije ju hranila, a nije ju pustila (da) jede - rekao je Nafi': mislim da je on
(Ibnu Ebu Mulejkjete) rekao: od kukaca, ili buba (tj. a nije ena maku ni pustila da jede
kukce ili bube)."
(Rije "hai, haa, hia, hua" sve imaju isto znaenje: insekti, a to obuhvata razne vrste
kukaca i buba.)
GLAVA
podizanje pogleda k voi u molitvi.
A rekla je Aia: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi vienja
pri) molitvi pomranja (pomraenja):
"Pa sam vidio pakao lomi (mrvi) neki (dio) njega (drugi svoj dio) neki (tj. sam sebe
pakao lomi, jede - to sam vidio, gledao u onome asu) kada ste me vidjeli (da) sam se
pomicao nazad."
PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Abdul-Vahid, rekao je: priao nam je
'Ame od Umareta, sina Umejra, od Ebu Ma'mera, rekao je: rekli smo Habbabu:
"Je li bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui, tj. itae
li, uae li) u podne(vnoj) i popodnev(noj molitvi - u podne i ikjindiji)?" Rekao je: "Da."

Rekli smo: "Sa ime (tj. Po emu) poznavaste to?" Rekao je: "Sa micanjem (tresenjem,
pokretom) njegove brade."
(U podnevnoj i popodnevnoj molitvi se ne ui glasno tekst iz Kur'ana, ali se zna da je ipak
Muhamed a.s. uio i u tim molitvama jer su oni, koji su za njim klanjali, opazili da mu se
trese, mie brada. Ovo znai i da mu je bila iroka brada dok su mogli primjetiti njezino
micanje pri uenju iako su stajali iza njega.)
PRIAO NAM JE Hadad, rekao je: priao nam je ubete, rekao je: obavijestio nas
je Ebu Ishak, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Jezida, govori (tj. dri govor), rekao je: priao
nam je Bra', a bio je nelaan (istinit, istinu je govorio), da su oni bili, kada su klanjali sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (on) podigao svoju glavu iz (stava)
naklonjenja (sa rukju'a), (oni bi bili) stajali (jednim) stajanjem (tako) da ga vide (da) je pao
niice (vidjeli bi ga Muhameda a.s. na seddi dok jo stoje, dok su se jo zadrali na stajanju).
PRIAO NAM JE Ismail, rekao je. priao mi je Malikj od Zejda, sina Eslema, od Ataa, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abasa, rekao je:
"Potonulo (tj. Pomralo, pomrailo) je Sunce za vremena (za vrijeme) poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao." Rekli su: "O poslanie Allaha, vidjeli smo
te dohvata (neku) stvar u tvome mjestu (stajanja), zatim smo te vidjeli (da) si se ustuknuo (da
si se odbio, da si uzmicao nazad)." Rekao je: "Ja sam zaista (bio u takvom poloaju da) mi se
pokazao raj, pa sam dohvatao iz njega (jedan) grozdac, i da sam ga uzeo, zaista bi (vi) jeli od
njega (tj. jeli njega) dok bi ostao (trajao ovaj) svijet (ovozemni ivot)."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, rekao je: priao nam je Fulejh, rekao je:
priao nam je Hilal, sin Alije, od Enesa, sina Malikja, rekao je:
"Klanjao nam je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se uspeo (na)
govornicu pa je pokazao (dao znak) prema Strani (kibli) bogomolje, zatim je rekao: "Zaista
ve sam vidio sada otkada sam vam klanjao (vidio sam) raj i Vatru (pakao), predstavljeni
oboje (njih dvoje raj i pakao) u strani (na strani) ovoga zida, pa nisam vidio kao danas u dobru
i zlu (tj. u odnosu na stanja dobra i zla)." Triput (je to rekao)."
(Svi navedeni hadisi u ovom poglavlju, u ovoj GLAVI pokazuju da se dogaalo da je neko u
molitvi podigao pogled k imamu, jer drukije ne bi niko ni primjetio micanje brade ili pokret
ruke imama i njegovo uzmicanje, pomicanje nazad. O ovom pitanju su mezhebi zauzeli razna
stanovita.)
GLAVA
podizanja pogleda (tj. oiju) k nebu u molitvi.
PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: izvijestio nas je Jahja, sin Seida,
rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Arubete, rekao je: priao nam je Katadete da je Enes, sin
Malikja, priao njima, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"ta je umu (nekih) ljudi (tj. ta je nekim ljudima koji) podiu njihove (tj. svoje)
poglede k nebu u svojoj molitvi?!" Pa se pojaao (rasplamsao, zaestio) njegov govor o tome
dok je (i ovo) rekao: "Zaista e sigurno odustati od toga (tj. oni e svriti sa tim, prestae to
initi), ili e se zaista sigurno ugrabiti njihovi pogledi (tj. ili e oslijepiti)."

GLAVA
obaziranja (obziranja) u molitvi.
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ebul-Ahves, rekao je: priao nam
je E'as, sin Sulejma, od njegovog oca, od Mesruka, od Aie, rekla je:
"Pitala sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o obaziranju u molitvi, pa
je rekao: "Ono je (obaziranje je jedno brzo lukavo) pljakanje (to) ga upljaka (opljaka)
satana (avo, ejtan) od molitve roba (klanjaa)."
PRIAO NAM JE Kutejbete, rekao je: priao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od
Aie da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u (jednoj crnoj etvorougaonoj)
haljini, za nju su crtei (na njoj su crtei, tj. ona, ta haljina je imala po sebi crtee, are), pa je
rekao: "Zabavili su (tj. zaokupili su moju misao) crtei ove (haljine). Odnesite je Ebu
Dehmu, i donesite mi (bez crtea grubo) oblailo (haljinu, odjelo, haljinku; ili: haljinu
Enbidana, tj. haljinu izraenu u mjestu Enbidanu)."
GLAVA:
Da li e se obazrijeti zbog (neke) stvari (koja) je sila njemu (tj. koja mu se dogodila, desila),
ili vidi (neku) stvar ili pljuvaku u Strani (prema kibli ili na kibli).
A rekao je Sehl: "Obazro se Ebu Bekjr pa je vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio,....".
PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Lejs od Nafi'a, od
Ibnu Umera da je ono (desilo se to da je) vidio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
slinu (balu) u strani bogomolje, a on klanja (a on je klanjao) pred ljudima, pa ju je odstranio,
zatim je rekao kada je otiao (sa molitve, kada je zavrio molitvu):
"Zaista jedan (od) vas kada je u molitvi, pa zaista Allah je prema njegovom licu, pa
neka nipoto ne pljuje (ni) jedan prema svome licu u molitvi." Predao ga je Musa, sin Ukbeta,
i Ibnu Ebu Revad od Nafi'a.
PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, priao nam je Lejs, sin Sa'da, od Ukajla, od
Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me Enes, sin Malikja, rekao je:
"Dok su muslimani (bili) u molitvi zore (sabahu), nije ih iznenadio (niko drugi) osim
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Otkrio je zavjesu sobe Aie (Aiine sobe), pa je
gledao k njima, a oni su poredani (u redove). Pa se osmjehnuo smije se (smijui se). I vratio
(povukao) se je Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), na svoje dvije pete (tj.
povukao se nazad) zato (da) dospije, zbog njega, redu (u red, a Muhamed a.s., zbog kojeg se i
povukao, da stane na svoje mjesto, mjesto imama), (fe: jer) jer je mislio da on (Muhamed a.s.)
hoe izlaenje (tj. da izae iz sobe u damiju). I namjerili su muslimani da se zablude u svojoj
molitvi (tj. da napuste molitvu), pa je dao znak k njima (koji znai): "Upotpunite vau
molitvu." I spustio je zavjesu, i usmrtio se (tj. usmren je, umro je, umro je u jednom dijelu)
od kraja (konca) toga dana."
GLAVA

moranja (padanja u dunost, dunosti) itanja (uenja teksta iz Kur'ana u molitvi) za vou i
predvoenoga u molitvama, svima njima u (vrijeme) prisutnosti (boravljenja kod kue) i (u)
putovanju, i (onoga itanja, uenja) to se naglas govori (ui) u njima (u molitvama) i to se
pokriva (skriva, tj. to se u sebi, apui ui u molitvama).
PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Ebu Avanete, rekao je: priao nam je
Abdul-Melikj, sin Umejra, od Dabira, sina Semureta, rekao je:
"Tuili su stanovnici Kjufe Sa'da k Umeru, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), pa
ga je svrgnuo, i postavio je namjesnikom nad njima Amara. Pa su tuili (Sa'da za mnoge stvari
- tube nisu bile opravdane - pa) su ak spomenuli da on nee postupiti lijepo (tj. ne postupa
lijepo kada) klanja. Pa je poslao (Umer izaslanika) k njemu (Sa'du da odmah doe, pa je Sa'd
doao pred Umera) pa je rekao: "O Ebu Ishaku, zaista ovi tvrde da ti ne postupa lijepo (kada)
klanja (tj. da ne klanja lijepo, da ne zna lijepo klanjati)." Rekao je Ebu Ishak (a to je
nadimak Sa'dov): "to se tie mene, tako mi Allaha pa zaista ja klanjah (doslovno: bio sam
takav da klanjam) sa njima molitvu (klanjanje) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
ne krnjim (ne odsijecam, ne umanjujem) od nje (od molitve Muhameda a.s.). Klanjam
molitvu veeri (jaciju), pa se smirim (tj. oduljim malo uenje) u prva dva (naklona, rekjata), a
olakam u zadnja dva." Rekao je (Umer): "To je miljenje s tobom (ili: o tebi), o Ebu Ishaku
(o Ebu Ishake, ili: o Ebu Ishae)." Pa je poslao (Umer) sa njim (jednoga) ovjeka, ili (neke)
ljude, ka Kjufi pa je pitao o njemu (o Sa'du) stanovnike Kjufe. I nije ostavio (Umerov
izaslanik nijednu) bogomolju (u Kjufi drukije) osim (tako da) je pitao (u njoj) o njemu. I
pohvaljivali su (stanovnici Kjufe) njega (Sa'da) dobrotom (dobrom) dok je uniao (tj. sve do
ulaska Umerova izaslanika u) bogomolju 'Absovia, pa je ustao (jedan, neki) ovjek od njih,
govori se njemu (tj. naziva se, ime mu je) Usamete, sin Katadeta, nadimi se (tj. ima nadimak,
po nadimku se zove) Ebu Sa'dete, rekao je (taj 'Absovia ovjek): "to se tie (toga) kad si
nas zaklinjao (Allahom), pa zaista Sa'd ne iae (nije iao) sa etom, i ne dijelie sa
jednakou (nije dijelio jednako) i ne bijae (i nije bio) pravedan u suenju." Rekao je Sa'd:
"Zar ne (tj. Pozor, Panja, Pazite)! Tako mi Allaha zaista u sigurno moliti za tri (stvari sada
Allaha protiv tebe da poalje, o ti tuitelju, tj. proklesti u te sa tri kletve): "Boe, ako je bio
ovaj Tvoj rob (sluga u iznesenim optubama) laac (laov), pa odulji njegov ivot, i odulji
njegovo siromatvo i izloi ga za iskuenja (podvrgni ga iskuenjima, ili bludnjama)." Rekao
je (Abdul-Melikj, sin Umejra): "I bio je (taj tuitelj) poslije, kada se pitao (kada je pitan o
svome stanju), (bio je obiaja da) govori: "Veliki sam starac, pogodila (stigla) me kletva
Sa'da." Rekao je Abdul-Melikj: "Pa sam ga ja vidio poslije, ve su pale njegove dvije obrve na
njegova dva oka od starosti, i zaista on se sigurno (vam kaem) izlae (istupa, krivuda on - taj
tuitelj) za robinjama u putu (tj. po putu, po ulici), pipa ih (stiska, cijedi prstima njihove
udove, tipa ih)."
PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je:
priao nam je Zuhrija od Mahmuda, sina Rebi'a, od 'Ubadeta, sina Samita, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Nema molitve za (onoga) ko nije proitao (prouio, tj. ko nije u molitvi uio
poglavlje Kur'ana) otvaraicu Knjige (tj. poglavlje koje se zove "otvaraicom knjige Allaha",
a to znai otvaraicom Kur'ana, prvim poglavljem Kur'ana - El-Fatihom)."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Jahja od Ubejdulaha,
rekao je: priao mi je Seid, sin Ebu Seida, od njegovog oca, od Ebu Hurejreta da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uniao (uao u svoju) bogomolju, pa je uniao (uao

jedan) ovjek, pa je klanjao, pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa

je odvratio (pozdrav, tj. pa je Muhamed a.s. uzvratio onome ovjeku pozdrav) i rekao:
"Vrati se, pa klanjaj, jer zaista ti nisi klanjao." (Znai: nisi klanjao kako treba da se
klanja.) Pa se vratio (a on opet) klanja kao to je klanjao (i prvi puta), zatim je doao pa je
pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Vrati se
pa klanjaj, jer zaista ti nisi klanjao." Tri (puta ga je vratio da nanovo, ponovo klanja). Pa je
(najzad onaj ovjek) rekao: "Tako mi (Onoga) koji te poslao sa istinom ne inim lijepo
(molitve drukije) osim njega (osim onoga postupka koji si vidio, tj. Tako mi Boga ja ne znam
ljepe obavljati molitve), pa poui me." Pa je rekao: "Kada si ustao k molitvi, pa veliaj
(Allaha, tj. reci: "Allahu ekjber"), zatim itaj (ui ono) to se olakalo sa tobom od Kur'ana (tj.
ono iz Kur'ana to ti je lako, a to je s tobom, to zna napamet), zatim se nakloni (tako) da se
smiri naklonjajui se (tj. kada si u poloaju naklonjanja, kad si na rukju'u), zatim se podigni
(tako) da se izjednai (ispravi) stojei, zatim padni niice (uini seddu tako) da se smiri
padnuvi niice (tj. kada si u poloaju niice, kada si na seddi), zatim se podigni (sa sedde
tako) da se smiri sjedei (prije nego nanovo padne drugi puta u poloaj niice, na drugu
seddu). I ini tako u tvojoj (tj. u svojoj) molitvi, cijeloj njoj."
GLAVA
itanja (tj. uenja) u podne(vnoj molitvi).
PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od AbdulMelikja, sina Umejra, od Dabira, sina Semureta, rekao je: rekao je Sa'd:
"Klanjah (Klanjao sam) sa njima molitvom (tj. kao to je bila molitva, klanjanje)
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dvije molitve veeri, neu okrnjiti (umanjiti)
od nje, smirivah se (oduljivah) u prva dva (naklona, rekjata), a obarah (ukidah, odsijecah) u
zadnja dva." Rekao je Umer: "To je misao sa tobom (za tebe, o tebi)."
(Veli se da rije "'aijjun" znai vrijeme dana od podne, zapravo od asa kada Sunce proe
kuliminacionu taku, meridijan u prividnom dnevnom kretanju, pa onda obuhvata i vrijeme
podnevne molitve. Prema tome izraz u Sa'dovoj izjavi "dvije molitve veeri" znai: dvije
molitve predveerja: podne i ikjindiju. Kako je u istoj izjavi Sa'd rekao da je klanjao onako
kao Muhamed a.s., i da je stajao dulje na prva dva rekjata - to pokazuje da je uio iz Kur'ana u
podnevnoj molitvi, pa prema tome treba uiti u podnevnoj molitvi.)
PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je ejban od Jahja-a, od
Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca (Ebu Katadeta), rekao je:
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui) u prva dva
naklona (rekjata) od molitve podne "otvaraicu Knjige" i dva poglavlja (druga osim poglavlja
koje se zove "otvaraica Knjige"), odulji u prvom (naklonu - rekjatu), a skrati u drugom
(naklonu, ili u uenju drugog rekjata). I dadne uti odlomak (Kur'ana koji ui, ali samo nekih)
vremena. I itae u popodnevu (na ikjindiji) "otvaraicu Knjige - El-Fatihu" i dva poglavlja, i
oduljivae u prvom (rekjatu). I oduljivae u prvom naklonu (na ili u prvom rekjatu) od
molitve jutra (zore, sabahu), a skraivae u drugom (rekjatu)."
PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, rekao je: priao mi je moj otac, rekao je: priao
nam je Ame, rekao je: priao mi je Umarete od Ebu Ma'mera, rekao je: pitali smo Hababa:

"Je li bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui) u
podnevnoj i popodne(vnoj molitvi napamet iz Kur'ana - na podne i na ikjindiji)?" Rekao je:
"Da." Rekli smo: "Sa kojom stvari (tj. Kako, S im) prepoznavaste (to)?" Rekao je: "Sa
tresenjem, treenjem (pokretanjem) njegove brade."

GLAVA
itanja (uenja) u popodnevu (u popodnevnoj molitvi, na ikjindiji).
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od Amea, od
Umareta, sina Umejra, od Ebu Ma'mera, rekao je: rekao sam Habbabu, sinu Eretta:
"Je li Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, itae (itao, uio) u podne i
popodne (na podne i na ikjindiji)?" Rekao je: "Da." Rekao je: rekao sam: "Sa kojom stvari (Sa
ime) znaste (znadijaste) njegovo itanje (uenje; Kako ste znali da on ui)?" Rekao je: "Sa
tresanjem (micanjem, pokretom) njegove brade."
PRIAO NAM JE Mekjija, sin Ibrahima, od Hiama, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od
Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je:
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui) u dva
naklona (na dva rekjata) od podne i popodne (na podne i na ikjindiji) "otvaraicu Knjige - ElFatihu" i po (jo jedno) poglavlje (iz Kur'ana). I davae uti nama (I uo se) odlomak
(poglavlja koje bi uio, ali samo nekih) vremena."
GLAVA
itanja (uenja) u sutonskoj molitvi (na ahamu, akamu).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas Malikj od Ibnu ihaba,
od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice (s njima), da je on rekao:
"Zaista Umul-Fadl je ula njega, a on ita (ui poglavlje Kur'ana koje poinje
odlomkom:) "Tako mi poslatih dobrotom.", pa je rekla: "O siniu, tako mi Allaha zaista ve
si me podsjetio sa tvojim itanjem (uenjem) ovog poglavlja, zaista ono je sigurno zadnje to
sam ula od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ita (ui) ga u sutonskoj molitvi
(na akamu)."
PRIAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Durejda, od Ibnu Ebu Mulejkjeta, od Urveta,
sina Zubejra, od Mervana, sina Hakjema, rekao je: rekao mi je Zejd, sin Sabita:
"ta je tebi (pa) ita (ui) u sutonskoj molitvi (akamu) kratka (poglavlja), a ve sam
uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ita (ui) dulju (od) druge dvije (sure, tj.
dulje poglavlje od dva dugaka poglavlja)."
GLAVA
glasnoga itanja (uenja) u sutonskoj molitvi (na akamu).

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu
ihaba, od Muhameda, sina Dubejra sina Mut'ima, od njegovog oca, rekao je:
"uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ita (ui) u sutonskoj molitvi
(akamu, poglavlje:) "Tako mi Tura (sinajskog brda)."."
GLAVA
glasnog itanja (uenja) u veernjoj molitvi (jaciji).
PRIAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao je: priao nam je Mu'temir od svoga oca, od
Bekjra, od Ebu Rafi'a, rekao je: klanjao sam sa Ebu Hurejretom tminu (tj. molitvu tmine jaciju), pa je itao (uio) "Kada se nebo rascijepi (raspukne).", pa je pao niice (na seddu).
Pa sam rekao njemu (tj. pitao sam ga zato je itajui - uei to poglavlje pao niice, na
seddu). Rekao je:
"Pao sam niice (na seddu) ozadi (iza) Ebul-Kasima (tj. Muhamed a.s.), pomilovao
ga Allah i spasio, pa u neprestano padati niice (na seddu) u njoj (u toj suri, u tom
poglavlju, tj. u vrijeme itanja, uenja toga poglavlja) dok sretnem njega (Muhameda a.s. na
sudnjem danu)."
PRIAO NAM JE Ebul- Velid, rekao je: priao nam je u'bete od 'Adijja, rekao je:
uo sam Bera'-a (pria) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio u (jednom)
putovanju pa je itao (uio) u veernjoj molitvi (jaciji) , u jednom (od) dva naklona (rekjata
poglavlje koje poinje) sa "Tako mi smokava i maslina."
GLAVA
itanja (uenja) u veernjoj molitvi (jaciji) sa padanjem niice (na seddu za vrijeme itanja uenja).
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: priao
mi je Tejmija od Bekjra, od Ebu Rafi'a, rekao je: klanjao sam sa Ebu Hurejretom tminu
(molitvu tmine - jaciju), pa je itao (poglavlje:) "Kada se nebo rascijepi.", pa je pao niice (na
seddu). Pa sam rekao: "ta je ovo (tj. Kakvo je ovo padanje niice, Kakva je ovo sedda)?"
Rekao je: "Pao sam niice na nju (tu seddu - to padanje niice inei) ozadi (iza) EbulKasima (tj. Muhameda a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, pa u neprestano padati niice (na
seddu) u njoj (u toj molitvi prilikom uenja ove sure, ovoga poglavlja - tako u initi) dok
susretnem njega (Muhameda a.s. na sudnjem danu, tj. do smrti)."
GLAVA
itanja (uenja) u veernjoj molitvi (jaciji).
PRIAO NAM JE Halid, sin Jahja-a, rekao je: priao nam je Mis'ar, rekao je: priao
nam je Adijj, sin Sabita, uo je Bera'a, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:
"uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ita (poglavlje Kur'ana) "Tako
mi smokava i maslina." u veernjoj molitvi (jaciji), nisam uo (ni) jednoga (ovjeka, tj.

nikoga) ljepega glasa od njega, ili itanja (doslovno: nikoga ljepega glasom od njega, ili
itanjem, tj. da ljepe ita, ui)."

GLAVA:
Oduljie u prva dva (rekjata), a ukinue (skratie itanje, uenje) u druga dva (naklona,
rekjata; a to znai u prva dva, odnosno u druga dva stajanja, jer se uenje vri stojei prije
naklonjanja, prije rukju'a; i ova napomena vrijedi za sve hadise slinoga sadraja, i koji su ve
proli i koji e tek doi u tekstu).
PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Avna,
rekao je: uo sam Dabira, sina Semureta, rekao je: rekao je Umer Sa'du:
"Zaista ve su te tuili u svakoj stvari, ak (i) molitvi (pa i za molitvu)." Rekao je: "to
se tie mene, pa pruim (tj. oduljim, produim uenje iz Kur'ana) u prva dva (rekjata, tj.
stajanja), a ukinem (skratim uenje) u druga dva (naklona, rekjata, tj. stajanja), i neu skratiti
(umanjiti onoga postupka) to sam se povodio za njim od molitve poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Istinu si rekao. To je miljenje o tebi; ili: moje
miljenje o tebi (pripovjeda sumnja da li je Umer rekao: to je miljenje o tebi; ili je rekao: to
je moje miljenje o tebi)." (a moda i: to je tvoje miljenje o tebi - o sebi; ili to ti tako kae,
a vidjeemo, doznaemo, saznaemo, provjeriemo jesi li istinu govorio i da li si stvarno tako
radio.)
GLAVA
itanja (uenja) u zori (tj. u molitvi zore, sabahu).
A rekla je Umu Selemeta: "itao (uio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(poglavlje) "Tako mi Tura (Sinajskog brda)."
PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete, rekao je: priao nam je
Sejjar, sin Selemeta, rekao je: uniao sam ja i moj otac na (razgovor) Ebu Berzetu Eslemiji, pa
smo ga pitali o vremenu molitava, pa je rekao:
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) klanja podne kada
proe (kroz kulminacionu taku) Sunce; a popodnev (ikjindiju, klanjae) i vrati se ovjek (po
klanjanju popodneva - ikjindije) k najudaljenijem (dijelu) Medine, a Sunce je ivo (tj. jo jako
toplo). A zaboravio sam ta je rekao (Ebu Berzete) o sutonskoj molitvi (o akamu). A nije se
brinuo (nije vodio rauna) sa odgaanjem veernje molitve (jacije) do treine noi. A nee
voliti (tj. Nije volio Muhamed a.s.) spavanje prije nje (tj. prije veernje molitve, jacije), a ni
prianja poslije nje. A klanja jutarnju molitvu (sabah), pa ode (kad se zavri sabah, odlazi sa
molitve) ovjek pa prepozna svoga druga (koji je sjedio uz njega u molitvi). I itae (uae,
uio je) u dva naklona (rekjata, stajanja), ili (u) jednom (od) njih dva koliko izmeu ezdeset
do stotine (od oko ezdeset do stotinu ajeta, odlomaka).

PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: izvijestio
nas je Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me 'Ata' da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, (s njim, da) govori:
"U svakoj se molitvi ita (ui napamet iz Kur'ana), pa (ono) to je dao uti nama
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (to smo uli), dali smo uti vama (uli ste od
nas ili prenijeli smo vam), a to je sakrio od nas, sakrili smo (i mi) od vas. A ako ne povea
nad (tj. A ako ne proui nita vie osim poglavlja "otvaraica Knjige", a koje jo zovu i)
"majkom Kur'ana", zadovoljila se (molitva, tj. izvrena je sa dostatnim uenjem), a ako si
poveao (tj. prouio jo neto iz Kur'ana osim Fatihe), pa ono je bolje (to je jo bolje)."
GLAVA
javnosti (tj. glasnog itanja, uenja) u itanju (uenju) molitve zore (u ili na sabahu).
A rekla je Umu Selemeta: "Obilazila sam (Kja'bu) iza ljudi, a Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, klanja i ita (ui poglavlje) "Tako mi Tura (Sinajskog brda)."
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od Ebu Bira, od
Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
"Otiao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) skupini od svojih
drugova namjeravajui (oni) k trgu 'Ukjaza, a ve se rastavilo (tj. stavila se pregrada, zavjesa)
izmeu satana (neastivih, avola,) i izmeu vijesti (sa) neba, i poslali su se na njih (protiv
njih) meteori (padajue zvijezde, padajua svijetlea nebeska tijela). Pa su se vratili avoli
(satane) k svome narodu pa su rekli (avolima neki od njihova naroda): "ta vam je?" Pa su
rekli (tj. pa su odgovorili avoli): "Rastavilo se je izmeu nas i izmeu vijesti (sa) neba, i
poslati su na nas meteori." Rekli su: "Nije rastavila izmeu vas i izmeu vijesti neba (nita
drugo) osim (neka) stvar (koja) se desila (dogodila) nanovo, pa udarite (tj. idite, putujte,
raziite se po) istocima Zemlje i njezinim zapadima, pa pogledajte ta je ovaj (novi dogaaj)
koji je rastavio (stavio pregradu, zavjesu) izmeu vas i izmeu vijesti (sa) neba." Pa su otili
oni (avoli, neastivi) koji su krenuli prema Tihami (arapskoj pokrajini koja se nalazi juno
od Hidaza, a u kojoj se nalazi i Mekja; a nekad se i sama Mekja naziva Tihama - dakle oni
avoli koji su krenuli u Tihamu, otili su, tj. naili su, doli su) k Vjerovijesniku, pomilovao
ga Allah i spasio, a on je u Nahli (mjestu izmeu Mekje i Taifa, tj. a on se nalazio, kada su
avoli naili na njega, u mjestu Nahli sa svojim drugovima) namjeravajui (uputivi se oni,
Muhamed a.s. i njegovi drugovi) k trgu (pijaci mjesta) Ukjaza, i on (u taj as kada su avoli
doli) klanja sa svojim drugovima molitvu zore (sabaha). Pa poto su uli Kur'an, sluali su ga
pa su rekli: "Ovo je tako mi (tj. tako nam) Allaha (onaj novi dogaaj) koji (je) rastavio (stavio
pregradu, zavjesu) izmeu nas i izmeu vijesti neba." Pa tude (ili: Pa ondje su rekli; ili: Pa
ondje su se vratili, tj. Pa odande su se vratili) kada su se vratili k svome narodu i rekli: "O na
narode, zaista mi smo uli udnovato (divno, arobno) itanje (uenje). Upuuje k pravopuu
(pravome putu) pa mi ga vjerovasmo (pa mi ga vjerujemo) i neemo udruivati sa naim
Gospodom nikoga." Pa je spustio (objavu, objavio je) Allah, uzvien je (On), na svoga
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje, suru Kur'ana koje poinje ovim
rijeima:) "Reci: Objavilo se k meni...."." A objavio se k njemu samo govor duhova
(nevidljivih bia, to dodaje Buharija da bi objasnio da je u tome poglavlju Uzvieni Allah
objavio Muhamedu a.s. samo ono to su ti avoli, duhovi, nevidljiva bia rekla i govorila
kada su ula Kur'an i vratila se svome narodu, nevidljivom za obine ljude).

(Veli se da je objavom Kur'ana samo strogo pojaana zabrana duhovima, a naroito zlim
duhovima - ejtanima, satanama, avolima da od anela ugrabe i doznaju nebeske tajne, a to
im se je i prije zabranjivalo.)
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Ismail, rekao je: priao nam je
Ejub od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, rekao je:
"itao je (tj. Uio je naglas) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome) to
se zapovjedilo, a utio je (tj. uio je tiho) u (onome klanjanju, u onoj molitvi) to se
zapovjedilo (da se ui tiho, u sebi)." "A nije bio tvoj Gospod zaboravan (tj. nije zaboravio).", i
"Zaista ve je bio vama (tj. Zaista vi imate) u poslaniku Allaha lijep uzor (primjer)."."
GLAVA
sastavljanja izmeu dva poglavlja u naklonu (rekjatu), i itanja (uenja) zavretaka (tj.
zadnjih, krajnjih dijelova poglavlja), i (uenja) poglavlja prije poglavlja i (uenja) poetka
(prvoga, poetnoga dijela) poglavlja.
A spominje se od Abdullaha, sina Saiba, (da je priao ovo): "itao (Uio) je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje) "Vjernici" u jutarnjoj molitvi
(sabahu), te kada je doao spomen (pominjanje) Musa-a i Haruna, ili spomen (pominjan je)
Isa-a, obuzeo ga je kaalj (zakaljavanje) pa se naklonio (uinio rukju')." A itao (uio) je
Umer u prvom naklonu (rekjatu) stotinu i dvadeset odlomaka iz (poglavlja) "Krava", a u
drugom (naklonu, rekjatu jedno) poglavlje od "Drugopostavljenih" (poglavlja).
(Poglavlja "EL-Mesani", koja smo preveli sa izrazom "Drugopostavljena", protumaena su na
razne naine: neki tumai kau to su poglavlja to dolaze poslije onih najduljih poglavlja,
drugi vele to su poglavlja sa stotinu ili manje od stotine odlomaka, trei vele to je naziv za
"Fatihu" - a ovdje ne bi odgovaralo takvo tumaenje, - etvrti vele da se to odnosi na cijeli
Kur'an, odnosno na sve odlomke Kur'ana itd. ini mi se da je prvo tumaenje za gornji tekst
najprihvatljivije jer se kae: ".... a u drugom (jedno) poglavlje od.....". Znamo da su na prvom
mjestu u Kur'anu postavljena i poredana najdulja poglavlja koja najvie imaju preko stotinu
odlomaka, pa smo zato ona na drugome mjestu i preveli sa "Drugopostavljena", jer i po
jezinom znaenju to odgovara da se tako prevede, odnosno i arapski jeziari tako tu rije
shvataju. To je samo nekoliko tumaenja te rijei.)
A itao je Ahnef (poglavlje) "Peinu" u prvom (naklonu, rekjatu, u prvom stajanju), a
u drugom (rekjatu - stajanju, poglavlje) "Jusuf" ili "Junus", i spomenuo je da je on klanjao sa
Umerom, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), jutarnju molitvu (sabah) sa njima dvama (sa
ta dva poglavlja).
(To jest Ahnef kae da je tako inio i Umer kao imam, tj. da je ta poglavlja uio na jutarnjoj
molitvi - sabahu.)
A itao (uio) je Ibnu Mes'ud etrdeset odlomaka od (poglavlja) "Plijenovi (materijali
zaplijenjeni u ratu)", a u drugom (naklonu, rekjatu na stajanju, jedno) poglavlje od
"Rastavljenoga" (tj. od zadnjega dijela Kur'ana gdje su kraa i kratka poglavlja). A rekao je
Katadete o (onome) ko ita (ui) jedno poglavlje u (tj. na) dva naklona (na dva rekjata, na dva
stajanja), ili ponavlja jedno poglavlje u (tj. na) dva naklona (rekjata, stajanja): "Sve je knjiga
Allaha (tj. na koji ga god nain ui, nije runo: ili da ui jedan, prvi dio jednog poglavlja na

prvom rekjatu, a drugi dio tog poglavlja na drugom rekjatu, ili da jedno isto poglavlje ui i
na jednom i na drugom rekjatu)."
(Neki hanefijski pravnici ne odobravaju da se u fardovima ui jedna sura na oba rekjata.)
A rekao je Ubejdulah od Sabita, od Enesa: "Bio je (jedan) ovjek od Pomagaa (veli se
da mu je bilo ime Kjulsum, sin Hidma, i taj ovjek bio je obiaja da) predvodi njih u
bogomolji Kuba-a, i bio je, kada god je zapoeo (jedno, neko) poglavlje (da) ga ita (ui)
njima u molitvi od (onoga) to se ita (ui) ono, (bio je, bio bi) zapoeo (poglavlje) "Reci: On,
Allah je jedan.", (tako) da zavri njega, zatim ita (ui) drugo (neko) poglavlje sa njim. I
pravie (injae, inio je) to u svakome naklonu (stajanju, rekjatu). Pa su mu govorili njegovi
drugovi (o tome) pa su rekli: Zaista ti zapoinje ovo poglavlje, zatim ne vidi da je ono
dostatno (dovoljno) tebi (tako) da ita (ui) drugo (neko jo), pa ili da ita (ui) njega
(samoga), ili da ga ostavi (tj. ili ga ui samog ili ga ostavi), a (da) ita (ui) drugo (samo)
(tj. a ui drugo samo). Pa je rekao: "Nisam ja ostavlja njega (tj. Ja ga neu ostaviti). Ako
volite (elite) da vas predvodim sa tim (nainom, tj. tako), iniu, a ako mrzite (tj. a ako na taj
nain ne volite da klanjam), ostaviu vas." A smatrae ga da je on od najvrijednijih (od) njih
(tj. da je od njih sviju najbolji), i mrzili su da ih predvodi (u molitvi neko drugi) osim njega.
Pa poto im je doao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestili su mu (ovu) vijest,
pa je rekao:
"O omsica (O ti), ta te spreava da ini to ti zapovijedaju tvoji drugovi, i ta te nosi
(tj. ta te tjera, ili ta te rukovodi) na neostavljanje ovoga poglavlja (na uenje ovoga
poglavlja) u svakom naklonu (rekjatu, na svakom stajanju u molitvi)?" Pa je rekao (odgovorio
taj ovjek Muhamedu a.s.): "Zaista ja ga volim (to poglavlje)." Pa je rekao (Muhamed a.s.):
"Tvoja ljubav (volitba, volidba) njega (toga poglavlja) uvela je tebe (u) raj (ili: uvela te u
raj)."
PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je u'bete od Amra, sina Mureta, rekao
je: uo sam Ebu Vaila, rekao je:
"Doao je (jedan) ovjek k Ibnu Mes'udu pa je rekao: "Proitao (prouio) sam
"Rastavljeni" (tj. zadnji dio Kur'ana) sino u (jednom) naklonu (tj. na jednom rekjatu, stajanju
sav zadnji dio Kur'ana)." Pa je rekao (Ibnu Mes'ud tome ovjeku osuujui mu takav
postupak): "Skandiranjem kao skandiranje pjesme (skandira li Kur'an; ili: Recitovanjem kao
recitovanje pjesme recituje li Kur'an, tj. Zar brzo ita, ui Kur'an, kao to se pjesma brzo
skandira, deklamuje, recituje - jer su u ono vrijeme Arapi skandirali, i deklamovali i recitovali
vrlo brzim tempom svoje umjetnike pjesme)?! Zaista sam ve poznavao (kae dalje Ibnu
Mes'ud) slinosti (tj. slina poglavlja) koja (su takva da) je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (obiaja da) spari (napravi pridruenje) izmeu njih." Pa je spomenuo dvadeset
poglavlja od "Rastavljenog" (tj. od zadnjeg dijela Kur'ana), dva poglavlja u (tj. na jednom)
naklonu (rekjatu, stajanju to ih je uio Muhamed a.s.).
GLAVA:
itae (Uie) u dva (rekjata poglavlje) "otvaraicu Knjige - El-Fatihu".
PRIAO JE NAMA Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Hemam od Jahja-a, od
Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
itae (uio je) u podne u prva dva (rekjata) "otvaraicu Knjige - El-Fatihu" i (jo po) dva
poglavlja (dakle na svakom rekjatu od prva dva rekjata osim Fatihe uio je jo neto iz

Kur'ana), a u druga dva naklona (rekjata, stajanja uae, uio je samo) "otvaraicu Knjige El-Fatihu". I dadne uti nama (I nekad ujemo) odlomak. I odulji (itanje, uenje) u prvom
naklonu (rekjatu, stajanju) to nee oduljiti (tj. onoliko koliko ne odulji) u drugom naklonu
(rekjatu, stajanju - dakle drugo stajanje je krae). I ovako je (inio) u popodnevu (ikjindiji) i
ovako u jutru (u jutarnjoj molitvi - sabahu).

GLAVA
(onoga) ko je priguio itanje (uenje) u podne i popodnevu (u podnevnoj i ikjindijskoj
molitvi).
PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Derir od Amea, od
Umareta, sina Umejra, od Ebu Ma'mera, rekao sam Habbabu:
"Je li bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui) u podne i
popodnevu (na podne i na ikjindiji)?" Rekao je: "Da." Rekli smo: "Od gdje (tj. Kako, Otkuda)
si znao (Kako zna)?" Rekao je: "Sa tresenjem (pokretom, micanjem) njegove brade."
GLAVA:
Kada je dao uti voa odlomak (Kada se ulo uenje, odlomak od voe ili imama ili
predvodnika u molitvi).
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Evzaija, rekao je:
priao mi je Jahja, sin Ebu Kjesira, rekao je: priao mi je Abdullah, sin Ebu Katadeta, od
njegova oca da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, itae (uio je poglavlje) "majku
Knjige - Fatihu" i (jo jedno) poglavlje s njom u prva dva naklona (rekjata, stajanja) od
molitve podne i molitve popodneva (na podne i na ikjindiji), i daje (dadne) uti nama
odlomak (nekih) vremena (tj. po neki puta, ponekad). I oduljivae (uenje) u prvome naklonu
(tj. na prvome stajanju).
GLAVA:
Oduljie (uenje) u prvome naklonu (rekjatu - na prvome stajanju).
PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, sina Ebu
Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca (Ebu Katadeta) da Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, oduljivae (uenje) u prvom naklonu (rekjatu, stajanju) od
molitve podneva, a skraivae u drugom naklonu (rekjatu, stajanju), i injae (inio je) to u
molitvi jutra (tj. zore - sabahu).
GLAVA
glasnosti voe sa izgovaranjem "amin" (tj. GLAVA u kojoj se objanjava da imam naglas
izgovara "amin").
A rekao je Ata': "Amin - Usliaj (Primi)" je (jedna) molba (upuena Uzvienom
Allahu)." Aminao je (tj. Izgovarao je "amin") Ibnu Zubejr (kao imam) i ko je (god bio) iza

njega (toliko da) je ak bogomolja (imala) zaista jeku (tresak, tutnjavu, tj. da je bogomolja
jeala, odzvanjala). A bio je Ebu Hurejrete (obiaja da) doziva vou: "Ne mai me sa "amin"!"
A rekao je Nafi': Bio je Ibnu Umer (obiaja da) nee ostaviti njega ("amin"), i nukae njih (da
izgovaraju "amin"), i uo sam od njega (od Ibnu Umera) o tome dobro (tj. hadis u kojem se
kae da je dobro izgovarati "amin").
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu
ihaba, od Seida, sina Musejeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, da su njih dva izvijestili
njega od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada je aminao (tj. Kada je rekao amin) voa, pa recite (i vi) amin (aminajte i vi), jer
zaista ono (je ovako:) ko (imadne sluaj da) se sloi njegovo aminanje (sa) aminanjem anela,
oprostie mu se (ono) to je proturio (naprijed, tj. to je prije toga uinio) od njegova
grijeenja." Rekao je Ibnu ihab: "I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(obiaja da) govori amin."
(Rije "amin" tumae na vie naina, ali je najprikladnije ono tumaenje prema kojem ta rije
znai: usliaj, primi, Boe, nau molbu koju ti upuujemo u ovome asu. U daljem tekstu nee
se ta rije prevoditi.)
GLAVA
vrijednosti izgovaranja (rijei) amin.
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu
Zinada, od Areda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada je rekao jedan (od) vas: amin, a rekli su (u taj as i) aneli u nebu: amin, pa se
sloilo jedno (od) njih dvoje (sa) drugim, oprostilo se njemu to je proturio od njegovoga
grijeenja."
GLAVA
glasnosti predvoenoga sa aminanjem (sa izgovaranjem amin, tj. da predvoeni naglas rekne
amin).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Sumejja, slobodnjaka Ebu
Bekjra, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Kada je rekao (tj. Kada rekne) voa "..... osim (onih to si Ti) rasren na njih i ne
(naputi nas na put) zalutalih.", pa recite: amin, jer zaista ono ko (imadne sreu i) sloi se
njegov govor (sa) govorom anela, oprostilo se (tj. oprostie se) njemu to je proturio od
njegova grijeenja." Slijedio je njega (Sumejja) Muhamed, sin Amra, od Ebu Selemeta, od
Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; i Nuajm Mudmir od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim).
GLAVA:
Kada se naklonio (uinio rukju') nie reda (tj. prije nego je dopro, doao u red klanjaa).

PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Hemam od Ealema, a on
je Zijad, od Hasena, od Ebu Bekjreta da je on dopro (stigao) k Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, a on je naklonja (tj. a on je ve u stavu naklonjanja, na rukju'u), pa se
naklonio (Ebu Bekjrete) prije (nego) da se pripoji k redu (tj. prije nego je stao u red), pa je
(poslije molitve) spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Poveao ti Allah pohlepu (pohlepu na sve to je dobro), a ne vrati se (vie takvom
postupku, tj. na naklonjaj se, ne ini rukju'a prije nego stane, dospije u red)."
GLAVA
upotpunjavanja velianja (izgovaranja "Allahu ekjber") u naklonjanju (na rukju'u).
Rekao je (to) Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a o njemu (tj. a o
ovome) je (priao i) Malikj, sin Huvejrisa.
PRIAO NAM JE Ishak Vasitija, rekao je: priao nam je Halid od Durejrije, od EbulAla-a, od Mutarifa, od 'Imrana, sina Husajna, rekao je (da je on) klanjao sa Alijom, bio
zadovoljan Allah od njega, (klanjao je s njim) u Basri, pa je rekao ('Imran):
"Podsjetio nas je ovaj ovjek (Alija na) molitvu (to) je klanjasmo (klanjavasmo, to
smo je klanjali) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo da on
veliae (tj. izgovarae "Allahu ekjber") kad god se podigao i kad god se spustio (u molitvi, u
klanjanju)."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu
ihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta da on klanjavae (da je on klanjao) sa njima, pa
veliae (izgovarae "Allahu ekjber") kad god se sputao i podizao, pa kada je otiao (sa
molitve, kada je zavrio molitvu), rekao je:
"Zaista ja sam najsliniji (od) vas (sviju) molitvom sa poslanikom Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio (tj. Ja klanjam najslinije Muhamedu a.s., ili kako je klanjao Muhamed a.s.,
od vas sviju)."
GLAVA
upotpunjavanja velianja (izgovaranja "Allahu ekjber") u padanju niice (pri padanju na
seddu).
PRIAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: priao nam je Hamad od Gajlana, sina
Derira, od Mutarifa, sina Abdullaha, rekao je:
Klanjao sam ozadi (ozada, iza) Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega,
(klanjali smo) ja i 'Imran, sin Husajna, pa je bio (postupio Alija ovako:) kada je pao niice (na
seddu), veliao je (tj. izgovarao je "Allahu ekjber"), a kada je podigao svoju glavu (iz
poloaja niice - kad se vraao sa sedde), veliao (je), i kada se podizao iz (poloaja sjedenja
nakon) dva naklona (rekjata), veliao je. Pa poto je izvrio (zavrio) molitvu, uzeo je za moju
ruku (tj. moju ruku, uzeo je mene za ruku) 'Imran, sin Husajna, pa je rekao: "Ve me ovaj
podsjetio (tj. ovaj Alija na) molitvu Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio. Ili je rekao:
"Zaista ve je klanjao sa nama molitvu Muhameda, na njega (neka je) milost i spas."

PRIAO NAM JE Amr, sin Avna, rekao je: priao nam je Huejm od Ebu Bira, od
Ikjrimeta, rekao je:
Vidio sam (jednog) ovjeka kod Mjesta (tj. mjesta Ibrahimova a.s. kod Kja'be u Mekji)
velia (izgovara "Allahu ekjber") u svakom sputanju i podizanju, i kada je stajao (ili: ustajao)
i kada se spustio (ili: smjestio, postavio se u neki poloaj u molitvi), pa sam izvijestio Ibnu
Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), (a on) je rekao (meni na to): "A zar to
nije molitva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, nema majke tebi (tj. nema majke, a
to znai: ne zna ti se majka, drugim rijeima: kopile jedno)?!"
GLAVA
velianja (izgovaranja "Allahu ekjber") kada je ustao iz (poloaja) niice (sa sedde).
PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: izvijestio nas je Hemam od Katadeta,
od Ikjrimeta, rekao je:
Klanjao sam ozadi (iza jednog) starca u Mekji, pa je veliao dvadeset i dva velianja
(tj. izgovorio je dvadeset i dva puta "Allahu ekjber" u molitvi). Pa sam rekao Ibnu Abasu:
"Zaista on je (tj. onaj starac je) budala (glup)." Pa je rekao (Ibnu Abas meni): "Izgubila te
tvoja majka (tj. Ne bilo te)! Postupak Ebul-Kasima (tj. Muhameda a.s.), pomilovao ga Allah i
spasio, (je izgovoriti toliko puta "Allahu ekjber" koliko je puta izgovorio taj starac)." A rekao
je Musa: priao nam je Eban, rekao je: priao nam je Katadete, rekao je: priao nam je
'Ikjrimete (slino navedenom hadisu).
PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs od 'Ukajla, od Ibnu
ihaba, rekao je: izvijestio me Ebu Bekjr, sin Abdurahmana sina Harisa, da je on uo Ebu
Hurejreta (da) govori:
"Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ustao k molitvi (bio je
obiaja da) velia (izgovori "Allahu ekjber") kada je stao, zatim velia kada se naklonja (kada
ide na rukju'), zatim izgovori "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", kada podie svoja
lea (kimu) iz (stava) naklona (pri vraanju sa rukju'a), zatim izgovori, a on je staja (a on je
uspravljen), "Na Gospode, Tebi hvala!"." Rekao je Abdullah (sin Saliha, pisar Lejsov): "... i
Tebi hvala!", zatim velia (izgovara "Allahu ekjber") kada pada (niice - na seddu), zatim
velia kada podie svoju glavu (iz stava niice - sedde), zatim velia kada pada niice (po
drugi puta, kada ini drugu seddu), zatim velia kada podie svoju glavu (kada se vraa sa
druge sedde), zatim ini to u molitvi, cijeloj njoj (tako) da je zavri. I velia kada ustaje
(nakon obavljenog dijela molitve) od dva (naklona, rekjata, stajanja) poslije sjedenja (koje se
vri obavivi prva dva naklona, rekjata, stajanja u molitava, molitvi sa vie od dva stajanja tj.
rekjata)."
GLAVA
meanja (metanja, stavljanja) dlanova na koljena u naklonjanju (pri rukju'u).
A rekao je Ebu Humejd u (prisutnosti) njegovih (Vjerovijesnikovih a.s.) drugova:
"Smjestio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje dvije ruke (tj. dlanove na jedan
dio) od svoja dva koljena."

(Misli se za vrijeme naklonjanja, rukju'a da je smjestio, da je omoguio rukama da se uhvate

za koljena.)
PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je u'bete od Ebu Ja'fura, rekao
je: uo sam Mus'aba, sina Sa'da, (da) govori:
Klanjao sam do strane moga oca (tj. uz svoga, do svoga oca), pa sam poklopio izmeu
svoja dva dlana (tj. sastavio sam dlan sa dlanom), zatim sam metnuo njih dva izmeu svoja
dva stegna, pa mi je zabranio moj otac (da tako inim na rukju'u), i rekao je: "injasmo ga
(inili smo taj postupak, tj. Radili smo tako kao ti), pa smo se sprijeili od njega (tj. pa nam je
taj postupak zabranjen), i zapovjedilo nam se da meemo (stavljamo) nae ruke na koljena."
(Otac Mus'abov je Sa'd, sin Ebu Vekasa, a zabranjiva jednog postupka i zapovjeda drugog
postupka je Muhamed a.s...)
GLAVA:
Kada nije upotpunio (klanja) naklonjanje (rukju').
PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je u'bete od Sulejmana,
rekao je: uo sam Zejda, sina Vehba, rekao je: vidio je Huzejfete (jednoga) ovjeka (da) nee
upotpuniti (tj. ne upotpunjava) naklonjanje (nepravilno radi rukju') i padanje niice (sedde,
ili: ostajanje u stavu niice, i vidjevi to) rekao je:
"Nisi klanjao, i da si umro, umro bi na (nekom drugom nainu stvaranja) osim
stvaranja (na) koje je stvorio Allah Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (da Muhamed
a.s. vjeruje, tj. umro bi na drugoj vjeri osim vjere Muhameda a.s.)."
GLAVA
izjednaavanja (uravnavanja) lea u naklonjanju (na rukju'u).
A rekao je Ebu Humejd u (tj. meu) njegovim drugovima: "Naklonio se (Uinio je
rukju') Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je savio (prelomio, nageo, tj.
uravnao je) svoja lea."
GLAVA
granice upotpunjavanja naklonjanja (rukju'a), i upravljanja (uravnjenja, uravnjavanja) u njemu
(u naklonjanju, na rukju'u) i smirivanju.
PRIAO NAM JE Bedel, sin Muhabera, rekao je: priao nam je ubete, rekao je:
izvijestio me Hakjem od Ibnu Ebu Lejla-a, od Bera-a, rekao je:
"Bio je naklon (Bilo je naklonjanje, rukju') Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, i njegovo ostajanje (u poloaju) niice (sedde), i izmeu dva poloaja niice - izmeu
dvije sedde (sjedenje), i kada se podigao iz (poloaja) naklonjanja (i kada se vraao sa
rukju'a) (zastajanje, stanka) - osim stajanja (radi itanja, uenja) i sjedenja (u molitvi nakon
dva ili etiri obavljena stajanja) - (sve ostalo je po vremenu zadravanja bilo) blizu jednakosti
(tj. trajalo je priblino jednako)."

GLAVA
zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (onome) koji nee (da) upotpuni svoje
naklonjanje (svoj rukju') - (zapovjedi) za povraanje (tj. da povrati, nanovo da klanja
molitvu).
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: izvijestio me Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha,
rekao je: priao nam je Seid Makburija od njegovog (tj. svog) oca, od Ebu Hurejreta da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uniao (u) bogomolju, pa je uniao (uao jedan)
ovjek pa je klanjao, zatim je doao pa je pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je odvratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njemu pozdrav pa je rekao:
"Vrati se, pa klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." Pa je klanjao, zatim je doao pa je
pozdravio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Vrati se,
pa klanjaj, jer ti zaista nisi klanjao." Tri (puta mu je to tako rekao Muhamed a.s.). Pa (je)
rekao (taj ovjek): "Tako mi (onoga) koji te poslao sa istinom pa ne uljepavam (tj. ne znam
ljepeg klanjanja) osim njega (tj. osim ovoga klanjanja kako si vidio), pa poui me." Rekao je:
"Kada si ustao k molitvi, pa veliaj (tj. izgovori "Allahu ekjber"), zatim itaj (ui) ta se
olakalo sa tobom od Kur'ana (tj. to ti je lako da napamet ita, ui iz Kur'ana), zatim se
nakloni (uini rukju' tako) da se smiri naklonjajui se (tj. dok si u stavu naklona - rukju'a),
zatim se podigni (tako) da se uspravi stojei (zastajui), zatim padni niice (uini seddu
tako) da se smiri padnuvi niice (kad si u stavu niice, kad si na seddi), zatim se podigni da
se smiri sjedei, zatim padni niice (na seddu opet) da se smiri padnuvi (tj. kad si u stavu)
niice (kad si na seddi), zatim to ini (tako) u tvojoj (svojoj) molitvi, svoj (cijeloj) njoj."
GLAVA
molbe (Uzvienom Allahu upuene) u naklonjanju (na rukju'u).
PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, rekao je: priao nam je ubete od Mensura, od
Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori u svome
naklonjanju (na rukju'u) i svome padanju (tj. bivanju u stavu) niice (na seddi): "Slava Tebi,
Boe moj, na Gospode, i sa hvalom Tebi (tj. Slavimo Te zajedno sa zahvalom Tebi - Slavimo
Te i hvalimo Te), Boe moj, oprosti mi (grijehe moje)."
GLAVA
(onoga) to govori voa i ko je ozadi (ozada, iza) njega kada je podigao svoju glavu iz (stava)
naklonjanja (kada se vratio sa rukju'a).
PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije,
od Ebu Hurejreta, rekao je:
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je rekao: "uo Allah za
(onoga) ko je hvalio Njega", (bio je, tj. bio bi potom) rekao: "Na Gospode, i Tebi hvala". I
bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se naklonio (uinio rukju') i kada je
podigao svoju glavu (sa sedde, iz stava niice, a ne iz stava naklona - rukju'a, bio je obiaja
da) velia (da rekne "Allahu ekjber"). I kada je ustao iz dva (stava) niice (sa dvije, sa obe
sedde), rekao je (rekao bi): "Allah je vei" (od svega, tj. Allah je najvei)."

(Veli se da izraz "dva stava niice", moe da ima dva znaenja: doslovno, tj. dvije niice,
dvije sedde, i drugo znaenje "sjedenje nakon dva stajanja", odnosno "dva rekjata, dva
stajanja".)
GLAVA
vrijednosti (izreke, reenice) "Boe moj, na Gospode, Tebi hvala!".
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja,
od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada je rekao voa: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega (Allaha)!", pa recite:
"Boe moj na Gospode, Tebi hvala!", jer ono zaista ko (imadne taj sluaj da) se sloio njegov
govor (sa) govorom anela, oprostie se njemu to (je) proturio (tj. to je prije toga uinio) od
njegova (tj. od svoga) grijeenja."
GLAVA.
PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od
Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je:
"Zaista pribliiu svakako (vama) molitvu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio." Pa je bio Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega (s njim, takvog postupka da)
usrdno moli (Allaha) u zadnjem naklonu (rukju'u) od molitve podne, i molitve veeri (jacije) i
molitve jutra (sabaha) poslije to izgovori "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega", pa moli
za vjernike, a proklinje nevjernike (u tom usrdnom molenju).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, rekao je: priao nam je Ismail od
Halida Haza-a, od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:
"Bilo je usrdno molenje (u poetku Islama) u (molitvi prvog) sutona (akama) i zore
(sabaha)."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Nuajma, sina Abdullaha
Mudmira, od Alije, sina Jahja-a sina Halada, Zurekije, od njegova oca, od Rifa'ata, sina
Rafi'a, Zurekije, rekao je:
"Bili smo (u prilici da jednoga) dana klanjamo iza (tj. ozadi, ozada) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, pa poto je podigao svoju glavu iz (stava) naklona (digao se sa
rukju'a), rekao je: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", (a) rekao je (na to jedan)
ovjek: "Na Gospode, i Tebi hvala hvalom mnogobrojnom, lijepom, blagoslovljenom u njoj
(tj. u kojoj je Tvoj blagoslov)." Pa poto je otiao (sa molitve, poto se zavrila molitva),
rekao je (Muhamed a.s.): "Ko je govornik (tj. Ko je to i to rekao)?" Rekao je (onaj ovjek):
"Ja." Rekao je (Muhamed a.s.): "Vidio sam trideset i nekoliko anela natjeu (utrkuju) se (za)
nju (za tu rije zahvale to si je izrekao) koji (od) njih e je zapisati prvi."
GLAVA
smirivanja kada podigne svoju glavu iz (stava) naklonjanja (kada se vratio sa rukju'a).

A rekao je Ebu Humejd: "Podigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju

glavu (sa rukju'a) i ujednaio se (tj. i upravio se, uspravio se tako) da se vrati svaki kraljenjak
(kimeni prljen na) svoje mjesto."
PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je ubete od Sabita, rekao je:
"Bio je Enes (obiaja da) opisuje nama molitvu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa klanjae (Pa je klanjao), pa kada je podigao svoju glavu iz (stava) naklonjanja (kad
bi se vratio sa rukju'a), stajao je (tako dugo) da reknemo: "Ve je zaboravio (da treba da padne
niice, da uini seddu)."
PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je ubete od Hakjema, od Ibnu
Ebu Lejla-a, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:
"Bilo je naklonjanje (rukju') Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovo
ostajanje niice (sedda), i kada se podigao iz (stava) naklonjanja (sa rukju'a) i izmeu dva
stava (dva boravljenja u stavu) niice (izmeu dvije sedde, krae sjedenje - sva ta etiri stava
bila) su blizu jednakosti (tj. priblino jednaka po vremenu zadravanja u tim stavovima u
molitvi)."
PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od
Ejuba, od Ebu Kilabeta, rekao je:
"Bio je Malikj, sin Huvejrisa, (obiaja da) pokazuje nama kakva je bila molitva
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a to je (pokazivanje bilo) u (drugom vremenu)
osim vremena (neke) molitve. Pa je stao pa je omoguio (tj. dao je mogunosti, uvrstio je)
stajanje, zatim se naklonio (uinio je rukju') pa je omoguio naklonjanje (zadrao se na
rukju'u), zatim je podigao svoju glavu (vratio se sa rukju'a) pa se izlio (tj. ustalio) malenkost."
Rekao je Ebu Kilabete: "Pa je klanjao sa nama molitvom (klanjanjem) ovoga naeg starca (ili:
uitelja) Ebu Burejda: kada je podigao svoju glavu iz (stava) zadnjeg boravljenja niice (sa
druge sedde), izjednaio se sjedei, zatim se podignuo (podigao na slijedee stajanje)."
GLAVA:
Pada (klanja) sa velianjem (tj. sa izgovaranjem "Allahu ekjber") kada pada niice (kada ini
seddu).
A rekao je Nafi': "Bio je Ibnu Umer (obiaja da) mee (stavlja na tle, tlo) svoje dvije
ruke prije svoja dva koljena (pri sputanju na seddu)."
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: priao nam je uajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Ebu Bekjr, sin Abdurahmana sina Harisa sina Hiama, i Ebu Selemeta, sin
Abdurahmana, da Ebu Hurejrete veliae (izgovarae "Allahu ekjber") u svakoj molitvi: od
propisane (obavezne molitve da li se ona brojila, bila ona propisana) i (druge) osim nje (ili
bila dobrovoljna, neobavezna), u ramazanu i osim njega (u nekom drugom mjesecu se
klanjala). Pa velia kada stane (tj. pone da klanja), zatim velia kada se naklonja (kad ide na
rukju'), zatim izgovori: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", zatim izgovori: "Na
Gospode, i Tebi hvala!" (to izgovori) prije (nego) da pada niice (na seddu), zatim izgovori:
"Allah je vei (od svega)!", kada pada, padajui niice (pri sputanju na seddu), zatim velia
kada podie svoju glavu iz (stava, bivanja) niice (kad se vraa sa prve sedde), zatim velia
kada (opet) pada niice (kada ini drugu seddu), zatim velia kada podie svoju glavu iz

(drugoga stava, bivanja) niice (kada se die sa druge sedde), zatim velia kada ustaje iz
(stava) sjedenja u (izvrenom dijelu molitve poslije) dva (rekjata, stajanja ustajui na trei
rekjat, stajanje). I injae (I inio je) to u svakom naklonu (rekjatu tako) da zavri molitvu,
zatim rekne kada odlazi (sa molitve): "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua (moj
ivot) u Njegovoj ruci zaista ja sigurno pribliujem vama slinost sa molitvom poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zaista je bila ovo sigurno njegova molitva (sve) dok se
rastavio (rastao sa) ovozemnim ivotom." Rekla su njih dva (Ebu Bekjr i Ebu Selemete): "A
rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega (s njim): I bio je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, kada podie svoju glavu (kad se vraa sa rukju'a, bio je obiaja
da) izgovara "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!" (i uz to jo) moli za (neke) ljude
(muslimane), pa ih imenuje sa njihovim imenima, pa izgovara (tu molbu ovako): "Boe moj,
spasi Velida, sina Velida, i Selemeta, sina Hiama, i 'Ajjaa, sina Ebu Rebi'ata, i one koji su se
nali slabima (nemonima da se isele od vjernika. Boe moj, pojaaj Tvoje gazenje (gaenje,
tj. Tvoju kaznu) na Mudar, i uini je (kaznu) na njih (u obliku nerodnih) godina kao godine
Jusufa (Josifa)." A stanovnici istoka (Arabije) tada od (plemena) Mudara su bili protivnici
njemu (Muhamedu a.s., tj. protivili su se njemu)."
PRIAO JE NAMA Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan (vie) osim
jedanput (tj. vie puta) od Zuhrije, rekao je: uo sam Enesa, sina Malikja, (da) govori:
"Pao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa jednoga) konja, a
moda je rekao Sufjan: iz (tj. sa) konja, pa se ogrebala (zgulila, sadrijela) njegova desna
polovina (tijela, desna strana). Pa smo unili njemu (da) ga posjetimo. Pa je prispjela molitva
pa je klanjao sa nama sjedei i sjedili smo (i mi). A rekao je Sufjan jedanput: klanjali smo
sjedei (mi). Pa poto je izvrio (tj. zavrio) molitvu, rekao je: "Uinio se (Postavio se) voa
samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je veliao (izgovorio "Allahu ekjber"), pa veliajte
(i vi), i kada se naklonio (kada je uinio rukju'), pa naklonite se (i vi, uinite i vi rukju'), i kada
se podigao, pa podignite se (i vi), i kada je rekao "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!",
pa recite "Na Gospode, i Tebi hvala!", i kada je pao niice (na seddu), pa padnite (i vi)
niice (uinite i vi seddu)." Tako (li) je (tj. Je li tako) donio njega (ovaj hadis) Ma'mer? (To
je pitanje postavio Sufjan Aliji, sinu Abdullaha, pa je Alija odgovorio:) Rekao sam: "Da."
Rekao je (Sufjan): "Zaista je zapamtio (Ma'mer ispravno). Tako je rekao Zuhrija (kao i
Mamer) ".... i Tebi hvala!". Zapamtio sam (od Zuhrije) ".... (ogrebo se) iz (sa) svoje desne
polovine....". Pa poto smo izali iz (sijela) kod Zuhrije, rekao je Ibnu Durejd, a ja sam
(kada je ovo govorio) kod njega: "..... pa se ogrebla (zgulila, sadrijela) njegova desna
potkoljenica (desna golijen)...".
GLAVA
vrijednosti padanja niice (injenja sedde).
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Seid, sin Musejjeba, i Ata', sin Jezida, Lejsija da je Ebu Hurejrete izvijestio njih
dvojicu da su ljudi rekli:
"O poslanie Allaha, da li emo vidjeti naega Gospoda na sudnjem danu?" Rekao je:
"Da li se prepirete u (pogledu vidljivosti) Mjeseca (u) noi utapa (kada) nije ispod njega
oblak (tj. kada nije zastrt oblakom)?" Rekli su: "Ne, o poslanie Allaha." Rekao je: "Pa da li
se prepirete o Sunce (o Suncu kada) nije ispod njega oblak?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa
zaista vi ete vidjeti Njega (Gospodara Allaha d..) takoer (na isto tako jasan nain).
Skupie (Sakupie) se ljudi (na) sudnji dan (na sudnjem danu), pa e rei (Uzvieni Allah):

"Ko oboavae (neku) stvar, pa neka slijedi (nju). Pa od njih (od ljudi bie neko) ko e
slijediti Sunce, a od njih (e biti neko) ko e slijediti Mjesec, a od njih (e biti neko) ko e
slijediti idole (ili: zavodnike). A ostae ova sljedba (ovaj moj narod, tj. pripadnici moje vjere),
u njoj (u sljedbi) su njezini licemjerci, pa e im doi Allah - moan je i veliajan je (On) - pa
e rei: "Ja sam va Gospod." Pa e (oni) rei: "Ovo je nae mjesto dok nam doe na Gospod
(tj. dok nam se pokae na Gospod), pa kada doe (tj. kada se pokae) na Gospod,
poznaemo Ga." Pa e im doi (pokazati se) Allah pa e rei: "Ja sam va Gospod." Pa e
rei: "Ti si na Gospod." Pa e ih pozvati (Uzvieni Allah). Pa e se udariti most izmeu dvoja
(dva) lea pakla (tj. na sredini pakla, ili: preko pakla), pa u biti prvi ko e prei od poslanika
(Boijih) sa svojom sljedbom. A nee govoriti tada (ni) jedan (ovjek) osim poslanika. A
govor poslanika (sastojae se) tada (u rijeima): "Boe moj, spasi, spasi!" A u paklu su (tj. u
paklu imaju, postoje) kuke (udice) kao trnje majmuna (majmunsko trnje). "Da li ste vidjeli
trnje majmuna?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa zaista one su kao trnje majmuna osim (tj.
izuzev to, samo to je razlika u tom) da ono nee znati koliinu veliine njih (tj. kuka niko)
osim Allah, zgrabie (zakaie one) ljude sa njihovim poslovima (tj. zbog njihovih runih
djela). Pa od njih (e biti takvih) ko e se unititi za svoje djelo, a od njih (e biti takvih) ko e
se ugoruiiti (uslaiiti, tj. bie smrvljen u sitna zrnca kao zrnca sjemena od trave goruice,
slaice), zatim e se spasiti (onaj to je smrvljen, a nije uniten). Te kada htjedne Allah milost
(pomilovanje onoga) koga htjedne (pomilovati) od stanovnika Vatre, zapovjedie Allah
anelima da izvade (svakoga) ko oboavae Allaha, pa e ih izvaditi (izvui), a prepoznavae
ih sa (tj. po) tragovima (na licima od) boravljenja niice (od sedde). A zabranie Allah Vatri
da jede (tj. da pri, oteti) trag (tj. mjesto na licu koje se doticalo tla pri) boravljenju niice
(pri seddi). Pa e izai iz Vatre (oni smrvljeni). Pa sav (organizam, sve tijelo) sina Adema (tj.
ovjeka bie muen tako da) e ga pojesti Vatra osim traga padanja (boravljenja) niice (traga
sedde). Pa e izai iz Vatre, (a) ve su se spalili, pa e se izliti na njih voda ivota, pa e (oni)
niknuti (ili: narasti) kao to nikne (naraste sjeme) divlje trave u nanosu (naplavku) bujice.
Zatim e svriti (zavriti, okonati) Allah suenje meu robovima. A ostae (jedan) ovjek
izmeu raja i Vatre (pakla), a on je zadnji stanovnik Vatre (pakla) ulaenjem (u) raj (tj. koji e
iz pakla unii, ui u raj), (ali prije ulaska u raj stajae meu paklom i rajem, izmeu pakla i
izmeu raja) okreui se (tj. bivi okrenut) sa svojim licem prema Vatri (paklu), pa e
govoriti: "O moj Gospode, okreni moje lice od Vatre, ve me otrovao njezin miris (dah,
vjetar) i spalio me njen plamen." Pa e rei (Allah d..): "Da li e moda ti, ako se uini to s
tobom, da pita (moli za jo neto drugo) osim toga?" Pa e rei (taj ovjek): "Neu tako mi
Tvoje moi." Pa e dati Allahu to htjedne (Allah) od ugovora i obeanja (obaveze), pa e
okrenuti Allah njegovo lice od Vatre. Pa kada se okrene s njim na raj (prema raju), vidjee
njegov bljesak (krasotu), utie ta (koliko) htjedne Allah da uti (taj ovjek), zatim e rei:
"O moj Gospode, proturi me (naprijed) kod vrata raja." Pa e rei Allah njemu: "Zar nije (to
bilo da) si ve dao ugovore i obavezu da nee pitati (tj. moliti, traiti drugo) osim (ono) koje
si bio pitao (molio, traio)?" Pa e rei: "O moj Gospode, neu biti najnesretnije Tvoje
stvorenje." Pa e rei: "Pa nije (li tako da) moda ti, ako ti se dalo (tj. ako ti se dadne) to, da
nee pitati (moliti) osim njega (nita drugo)?" Pa e rei: "Ne (tj. Neu) tako mi Tvoje moi,
neu pitati osim toga." Pa e dati svome Gospodu ta je htio od ugovora i obaveze. Pa e ga
proturiti k vratima raja. Pa kada je dopro njegovim vratima, pa vidio njegov procvat (krasotu)
i ta je u njemu od bleska (bljeska) i radosti, pa e utiti ta (tj. koliko) je htio Allah da uti, pa
e rei: "O moj Gospode, uvedi me (u) raj." Pa e rei Allah, uzvien je (On): "Teko tebi, o
sine Adema (tj. o ovjee), ta je vjerolomnije (od) tebe (ala si vjeroloman, vjeroloman li si)?!
Zar nije (bilo tako da) si ve dao ugovor i obavezu da nee pitati osim (onoga) koje (to) ti se
dalo?" Pa e rei: "O moj Gospode, ne uini me najnesretnijim Tvojim stvorenjem!" Pa e se
nasmijati Allah, moan je i veliajan je (On), od njega (tj. njemu, tome ovjeku), zatim e
dozvoliti njemu u (vezi) ulaenja (u) raj (tj. dae mu dozvolu za ulazak u raj). Pa e rei
njemu: "Zaeli (ta hoe)!" Pa e zaeliti. Te kada se odsijee njegova elja (tj. kada prestane

izraavati elje), rei e Allah, moan je i veliajan je (On): "Poveaj od toga i toga (tj.
Zatrai vie takvog i takvog uivanja)." Poee da ga podsjea njegov Gospod, moan je i
veliajan je (On). Te kada se zavre (svre) u njega elje, rei e Allah, uzvien je (On): "Tebi
je to i njegova slinost sa njim (tj. Tebi to sve dajem i sa tim jo toliko koliko je to sve to si
zaelio)." Rekao je Ebu Seid Hudrija Ebu Hurejretu, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s
njima): "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: Rei e Allah, moan
je i veliajan je (On): "Tebi je to i deset njegovih slinosti (tj. Tebi je to i jo deset puta toliko
koliko si zaelio)." Rekao je Ebu Hurejrete: "Nisam zapamtio od poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (drukije) osim njegov govor: "Tebi je to i njegova slinost sa njim (tj. Tebi
je to i jo toliko)." Rekao je Ebu Seid Hudrija: "Zaista ja sam uo njega (da) govori: "To je
tebi i deset njegovih slinosti (tj. To je tebi i jo deset puta toliko)."
GLAVA:
Pokazae svoje dvije miice, miia (tj. rastavie klanja svoje unutranje dvije miice ruku
od tijela) i udaljie (stomak od stegana nogu) u (stavu) niice (na seddi).
PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao mi je Bekjr, sin Mudara, od
Da'fera, od Ibnu Hurmuza, od Abdullaha, sina Malikja (i) sina Buhajnete, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je klanjao, (bio je) odstranjivao
(rastavljao, tj. pravio razmak) izmeu svoje dvije ruke (i strana tijela tako) da se pokazuje
bjelina njegova dva pazuha. A rekao je Lejs: priao mi je Dafer, sin Rebi'ata slino njemu
(kao njegovo prianje).
GLAVA:
Okrenue se sa krajevima svoje dvije noge (prema) Strani, rekao ga je Ebu Humejd od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA:
Kada nije upotpunio (stava, boravljenja) niice (sedde).
PRIAO NAM JE Salt, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Mehdija od Vasila, od
Ebu Vaila, od Huzejfeta da je on vidio (jednoga) ovjeka nee upotpuniti (tj. ne upotpunjava)
svoga naklonjavanja (rukju'a), a ni svoga niienja (izvravanja stava niice, sedde), pa poto
je izvrio svoju molitvu, rekao je njemu Huzejfete: "Nisi klanjao." Rekao je (Ebu Vail): "I
mislim ga (Huzejfeta da) je rekao: "I da si umro (u toj molitvi), umro bi na (neem drugom)
osim obiaja (postupka) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio."
GLAVA
niienja (obavljanja stava niice - sedde) na sedam kostiju (svoga tijela naslanjajui se).
PRIAO JE NAMA Kabisate, rekao je: priao nam je Sufjan od Amra, sina Dinara, od
Tavusa, od Ibnu Abasa:
Zapovjedilo se Vjerovijesniku (Dobio je zapovjed Vjerovijesnik), pomilovao ga Allah
i spasio, da niii (da izvri niicu - seddu) na sedam udova, i (da) ne stee (da ne ustee, da
ne odklanja za vrijeme naklona - rukju'a i niice - sedde) kose, a ni odjee: (a to, a tih sedam
udova su:) elo, i dvije ruke, i dva koljena i dvije noge.

PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je ubete od Amra, od
Tavusa, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zapovjedilo se nama da niiimo (da obavljamo seddu) na sedam kostiju, i (da) ne
steemo odjee, a ni kose (koja pada na elo, tj. da je ne odklanjamo sa ela, po nekom
tumaenju)."
PRIAO NAM JE Adem, rekao je: priao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Abdullaha,
sina Jezida, Hatmije, rekao je: priao nam je Bera', sin Aziba, a on je osim laova (tj. a on nije
laac), rekao je:
"Klanjavasmo (Klanjali smo) ozadi (ozada, iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", nije (ne bi) sageo (savio,
nageo) nijedan od nas svojih lea (nego je ekao) da stavi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, svoje lice na zemlju."
GLAVA
niienja (izvrenja niice - sedde) na nos (nosem, dotiui tlo, tle nosem).
PRIAO NAM JE Mualla, sin Eseda, rekao je: priao nam je Vuhejb od Abdullaha,
sina Tavusa, od njegova oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima),
rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zapovjedilo mi se da niiim (vrim niicu - seddu) na sedam kostiju: na elo - i
pokazao je svojom rukom na svoj nos - i dvije ruke, i dva koljena i krajeve dvaju stopala
(dviju nogu), i (da) ne steemo (ne skupljamo za vrijeme vrenja niice - sedde) odjea
(odjee) i kose."
GLAVA
niienja (injenja sedde) na nos u blatu.
PRIAO NAM JE Musa, rekao je: priao nam je Hemmam od Jahja-a, od Ebu
Selemeta, rekao je:
"Otiao sam k Ebu Seidu Hudriji pa sam rekao: "Zar nee izai (Daj izai) s nama k
palmama (u palmik da) priamo." Pa je izaao. Pa je rekao (dalje Ebu Selemete): rekao sam:
"Priaj mi ta si uo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Noi vrijednosti
(Lejletul-kadru, ili: Noi odreenja)." Rekao je (Ebu Seid): "Zatvorio se (ostao je) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset prvih (noi, tj. dana) od ramazana (mjeseca) i
zatvorili smo se sa njim (i mi u bogomolju). Pa mu je doao Dibril (aneo Gavrilo) pa je
rekao: "Zaista (ono) koje (to) trai je pred tobom (tj. naprijed je)." Pa se zatvorio srednjih
deset (dana - ramazana). Pa smo se zatvorili sa njim. Pa mu je doao Dibril pa je rekao:
"Zaista (ono) koje (ili: to) trai je pred tobom." Ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, (kao) govornik (propovjednik u) jutro dvadesetog (dana) od ramazana pa je rekao: "Ko
se bio zatvorio sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa neka se vrati (u
bogomolju, tj. neka se zatvori u njoj i zadnjih deset dana ramazana), jer zaista ja (sam bio u
prilici da) se pokazala meni No vrijednosti (ili: odreenja - Lejletul-kadr) i zaista ja (sam
onda doao u stanje da) se dalo da zaboravim nju, i zaista ona je u deset zadnjih (dana, tj.
noi) u liho (u neparnim noima). I zaista ja sam vidio kao da ja niiim (padam niice, vrim

niicu, inim seddu) u blatu i vodi." A bio je tavan (krov) bogomolje grane (tj. od grana)
palmi, i ne vidimo u (tj. na) nebu (nikakve) stvari (tj. nita), pa je doao oblaak, pa smo
dobili kiu (pa nam se dala kia), pa je klanjao sa nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, (tako) dok sam vidio (dok nisam vidio, tj. te sam vidio) trag blata i vode na elu
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovom kraju nosa (tj. i na krajiku, vrku,
vrhu njegova nosa, a to je zacijelo bilo) potvrivanje njegova sna (snovienja)."
GLAVA
zavezivanja odjea i njihovog privrivanja, i (GLAVA onoga) ko je privukao (pritisnuo,
skupio) k sebi svoju odjeu kada se pobojao da e se otkriti njegova sramota (tj. njegov
sramotni dio tijela).
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kjesira, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Ebu
Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je:
"Bili su ljudi (obiaja da) klanjaju (tj. klanjavae ljudi) sa Vjerovijesnikom, pomilovao
ga Allah i spasio, a oni su zavezivai svojih zastiraa (komada platna kojima su se pokrivali)
od (tj. zbog) malenosti (manjka komada platna, a zavezivali su ih) na svojim vratovima. Pa se
reklo enama: "Ne podiite vae (tj. svoje) glave da se (dok se) izjednae ljudi sjedei (dok se
ne izjednae ljudi sjedei, tj. dok ljudi ne sjednu)."
GLAVA:
Nee (klanja) stezati (ili: sklanjati, otklanjati sa ela) kose.
PRIAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: priao nam je Hamad, a on je sin Zejda, od
Amra, sina Dinara, od Tavusa, od Ibnu Abasa, rekao je:
"Zapovjedilo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da niii (ini seddu) na
sedam kostiju, i (da) ne stee (ili: odklanja, otklanja, sklanja) svoje odjee, a ni svoje kose."
GLAVA:
Nee stezati svoje odjee u molitvi.
PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Ebu Avanete od Amra,
od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zapovjedilo se meni da niiim (da inim seddu) na sedam (kosti, kostiju, ili:
udova), neu stezati kose, a ni odjee (tj. i da ne steem kosu i odjeu)."
GLAVA
slavljenja, i molbe u niienju (tj. na seddi).
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: priao
mi je Mensur od Muslima, od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je
ona rekla:

"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) umnoava da govori

(mnogo izgovarae) u svome naklonjanju (rukju'u) i svome niienju (seddi): "Slava Tebi,
moj Boe, na Gospode, i sa Tvojom hvalom (tj. I Tebi hvala)! Boe moj, oprosti mi!" Tumai
Kur'an (tj. Izgovarajui to Muhamed a.s. ini ono to mu se zapovjedilo u Kur'anu odlomkom
"Pa slavi sa hvalom Tvoga Gospoda, i trai oprost od Njega.....Fe sebbih bi hamdi Rabbikje
vestagfirhu....")."
GLAVA
ostajanja izmeu dvije niice (izmeu dvije sedde).
PRIAO NAM JE Ebu Numan, rekao je: priao nam je Hamad od Ejuba, od Ebu
Kilabeta da je Malikj, sin Huvejrisa, rekao svojim drugovima:
"Zar neu obavijestiti (tj. da obavijestim) vas (o) molitvi poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio." Rekao je (Ebu Kilabete): "A to (njegovo obavjetavanje bilo) je (u drugom
nekom asu, vremenu) osim vremena molitve (obavezne, redovne - fard molitve). Pa je stajao,
zatim se naklonio (uinio rukju') pa je veliao (izgovorio "Allahu ekjber"), zatim je podigao
svoju glavu (vratio se sa rukju'a) pa je stajao stvaricu (tj. malo), zatim je niiio (uinio
seddu), zatim je podigao svoju glavu (vratio se sa sedde) stvaricu (malo). Pa je klanjao
molitvom (na nain klanjanja) Amra, sina Selemeta (ili: sina Selemete), ovoga naeg starca
(ili: ovoga naeg uitelja)." Rekao je Ejub: "injae (inio je jednu) stvar (to) nisam vidio
njih (da) je ine: Bio je (obiaja da radi odmora kratko) sjedne u (zavretku) treeg i (prije
poetka) etvrtoga (rekjata, stajanja)." Rekao je (Malikj, sin Huvejrisov priajui kako su
doli Muhamedu a.s. kad je njegovo pleme primilo islam pa njih nekoliko poslali kao
izaslansvo): "Pa smo doli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo ostali kod
njega (nekoliko dana) pa je rekao: "Da ste se vratili k svojim porodicama (ili: Zato se ne
vratite vaim, svojim porodicama?!)! Klanjajte molitvu ovaku (ovakvu) u vrijeme ovako,
klanjajte molitvu ovaku u vrijeme ovako. Pa kada je prispjela molitva, pa neka poziva (na
molitvu - ui ezan i ikamet) jedan (od) vas, i neka vas predvodi najstariji (od) vas."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahmana, rekao je: priao nam je Ebu Ahmed
Muhamed, sin Abdullaha, Zubejrija, rekao je: priao nam je Mis'ar od Hakjema, od
Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Bera-a, rekao je:
"Bilo je niienje (injenje sedde) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i
njegovo naklonjanje (i njegov rukju') i njegovo sjedenje izmeu dvije (sedde) niice (izmeu
dva bivanja u stavu niice) blizu jednakosti (tj. priblino jednako)."
PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda, od
Sabita, od Enesa, rekao je:
"Zaista ja neu skraivati (truda, tj. ja neu aliti truda) da klanjam sa vama kao to
sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja sa nama." Rekao je Sabit:
"Bio je Enes (obiaja da) pravi (tj. da ini jednu) stvar (to) nisam vidio vas (da) je pravite (da
je inite). Bio je, kada je (kada bi) podigao svoju glavu iz naklonjanja (kada se vraao sa
rukju'a), (bio) je stajao (tj. stajao bi toliko) da je govorio govornik (tj. govorio bi neko): "Ve
je zaboravio (da treba da sada pada niice, da ide na seddu, da ini seddu); i izmeu dvije
niice (dvije sedde, tj. i sjedio je izmeu dva bivanja na seddi, u stavu niice toliko) da je

govorio govornik (govorio neko od nas): "Ve je zaboravio (da treba sada da pada niice po
drugi puta, da ini drugu seddu)."

GLAVA:
Nee prostrijeti (tj. nee poloiti na tlo, na tle) svoje dvije podlaktice u niienju (na seddi).
A rekao je Ebu Humejd: "Niiio je (tj. bio je u stavu niice, bio je na seddi)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i stavio je svoje dvije ruke (postupajui u
stavljanju ruku drukije) osim prostiraa (tj. nego da je prostro), a ni (na nain) stiskivaa
(stiskanja) njih dviju (tj. ne prostirui ih i ne stiskivajui ih, ne stezajui ih prema aki nego
privlaei ih uz strane tijela)."
(Napomena koju je trebalo jo prije dati u vezi sa prevoenjem rijei "sudud, sedede". Te
rijei znae: padanje niice, bivanje u stavu niice. Radi kratkoe u prevoenju napravljen je i
ve u prevodu upotrebljavan izraz niienje i niiiti. Taj izraz je napravljen od rijei niica, a
uporeena je rije "niica" sa rijeju "glavica", na primjer glavica kupusa. U narodu se rekne kae: kupus se poeo "glaviiti", tj. poele su se oblikovati glavice u njegovom liu. Prema
"glaviiti" napravljeno je i "niiiti" iako to nije poznato ni u narodu ni u knjievnom jeziku.
To je uinjeno da bi se postiglo skraenje u prevodu, pa e se u daljem tekstu samo taj izraz
upotrebljavati za "sedede, sudud".)
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, rekao je: priao nam je Muhamed, sin
Dafera, rekao je: priao nam je ubete, rekao je: uo sam Katadeta, od Enesa, sina Malikja,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Upravite se u niienju (na seddi), a nee prostrti jedan (od) vas svoje dvije
podlaktice rasprostiranjem psa (tj. neka se ne prua poput psa koji stavi na zemlju svoje prve
noge)."
GLAVA
(onoga) ko se ujednaio sjedei (tj. ravno, pravo sjeo) u liho (neparnom rekjatu, tj. na
zavretku prvog ili treeg rekjata) od svoje molitve, zatim se podigao (na slijedei, sljedei
rekjat).
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, rekao je: izvijestio nas je Huejm, rekao je:
izvijestio nas je Halid Haza' od Ebu Kilabeta, rekao je: izvijestio nas je Malikj, sin Huvejrisa,
Lejsija da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja, pa kada je bio
u liho (neparnom rekjatu) od svoje molitve, nije se podigao (nije ustao na slijedei rekjat prije
krae stanke tako) da se ujednai sjedei.
GLAVA:
Kada se oslanja na zemlju (klanja) kada je ustajao (nakon izvrenog dijela molitve) od
(jednog) naklona (rekjata, stajanja).

PRIAO NAM JE Mu'alla, sin Eseda, rekao je: priao nam je Vuhejb od Ejuba, od
Ebu Kilabeta, rekao je: doao je nama Malikj, sin Huvejrisa, pa je klanjao sa nama u ovoj
naoj bogomolji, pa je rekao:
"Zaista u sigurno ja klanjati sa vama, a neu (tj. a nemam namjere da izvrim)
molitvu, ali hou da pokaem vama kako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) klanja." Rekao je Ejub: Pa sam rekao Ebu Kilabetu: "A kako je bila (kakva je, tj.
A kako je izgledala) njegova molitva?" Rekao je: "Kao molitva ovoga naega starca (ili:
uitelja)." Misli (na) Amra, sina Selimeta. Rekao je Ejub: "A bio je taj starac (obiaja da)
upotpunjava velianje (tj. izgovaranje "Allahu ekjber"), a kada je podigao svoju glavu od (tj.
sa) druge niice (druge sedde), sjeo (tj. sjeo bi) i oslonio se na zemlju, zatim je (tj. zatim bi)
ustao."
GLAVA:
Velia (tj. treba da izgovara "Allahu ekjber"), a on se die (ustaje) iz dvije niice (sa obe
sedde).
A bio je Ibnu Zubejr (obiaja da) velia (izgovara "Allahu ekjber") u svome podizanju
(ustajanju na slijedei rekjat, na sljedee stajanje).
PRIAO NAM JE Jahja, sin Saliha, rekao je: priao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od
Seida, sina Harisa, rekao je:
Klanjao je nama Ebu Seid pa je javno istupio sa velianjem (tj. glasno je izgovorio
"Allahu ekjber") kada je podigao svoju glavu iz niienja (kada se vratio sa sedde), i kada je
niiio (kada je vrio seddu), i kada se podigao (sa druge sedde), i kada je ustao iz (sa
sjedenja poslije) dva naklona (rekjata), i rekao je: "Ovako sam vidio Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da ini)."
PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je: priao nam je Hamad, sin Zejda,
rekao je: priao nam je Gajlan, sin Derira, od Mutarifa, rekao je:
Klanjao sam ja i 'Imran (jednu) molitvu ozadi (iza) Alije, sina Ebu Taliba, bio
zadovoljan Allah od njega (s njim), pa je bio (postupio ovako): Kada je niiio (obavljo
seddu), veliao je (izgovarao bi "Allahu ekjber"), i kada se podigao (sa sedde), veliao je, i
kada se podizao (kada je ustajao) iz (tj. sa sjedenja nakon) dva naklona (rekjata), veliao je.
Pa poto je pozdravio (u znak zavretka molitve), uzeo je Imran za moju ruku pa je rekao:
"Zaista ve je klanjao ovaj sa nama molitvu Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio." Ili je
rekao: "Zaista ve je podsjetio mene ovaj (na) molitvu Muhameda, pomilovao ga Allah i
spasio."
GLAVA
obiaja sjedenja u oitovanju (tj. u asu uenja, izgovaranja napamet odreenog sastava od
nekoliko reenica koje se zavravaju sa svjedoenjem i oitovanjem da nema boanstva osim
Allaha i da je Muhamed Njegov poslanik, pa se zato taj sastav i zove izrazom "teehhud traenje svjedoanstva, oitovanja", a taj sastav e se u daljem tekstu prevoditi sa izrazom
"oitovanje").

("Teehhud" je sastav koji poinje ovako: "Ettehijjatu lillahi vessalevatu...." Taj cijeli sastav
e doi u iduem tekstu. Doslovno "teehhud" znai, pored ve navedenoga, i: svjedoiti se,
sam sebi i pred sobom izjavljivati svjedoenje. Ali se ne upotrebljava u doslovnom smislu
nego samo u strunome znaenju: izrei oitovanje, formulu vjere "Ehedu en La ilahe
Illellahu.....", ili: izgovarati sastav u molitvi na sjedenju "Ettehijjatu lillahi....". I ovo drugo
struno znaenje prevodiemo, kao to je ve reeno, sa izrazom "oitovanje".)
A bila je Umu Derda'-a (obiaja da) sjedi u svojoj molitvi sjedenjem mukarca (na
nain sjedenja mukarca), a bila je razumna (tj. bila je pravnica).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Abdurahmana, sina
Kasima, od Abdullaha, sina Abdullaha, da je on izvijestio njega da on vidjae Abdullaha, sina
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), (da) se uetvrti (tj. da prekrsti noge
savijajui ih) u molitvi kada je sjeo (radi oitovanja), pa sam inio njega (taj postupak i ja,
kae Abdullah, sin Abdullaha sina Umera), a ja sam (bio) tada mlad (doslovno: novog zuba,
ili: nove starosti, a to znai: mlad), pa mi je zabranio Abdullah, sin Umera, i rekao je:
"Obiaj molitve je samo da usadi tvoju (tj. svoju) desnu nogu, a savije (podavije)
lijevu (kada sjedi u molitvi)." Pa sam rekao: "Zaista ti ini to." Pa je rekao: "Zaista moje
dvije noge nee nositi, njih dvije mene (tj. ne nose, ne mogu da nose mene).
(Napomena: U daljem toku prevoda nee se stavljati navodnici iako se bude radilo o neijem
upravnom govoru. To je ve uinjeno u prethodnom hadisu, odnosno razgovoru izmeu
Abdullaha, sina Umera, i njegovoga sina Abdullaha. To e se izostavljati radi skraenja,
odnosno utede prostora i papira. Jedino e se u navodnike stavljati navodi, citati iz Kur'ana.)
(Gore navedena napomena bila je od rahmetli prevodioca Fuada Subaia, no njegovi
nasljednici kao korektori, pregledai i daktilografi, koji su naslijedili ovaj prevod nastoje da
izvre korekciju i ispravku tamparskih, ili slinih greaka cijelog prevoda "Buharije" koje se
inae javljaju kod nekog prevoda, pri tampi ili slino, stavljae, tanije stavili su navodnike
na ona mjesta gdje je to i potrebno. Pa neka se i ovo ima u vidu.)
PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: priao nam je Lejs, od Halida, od
Seida, od Muhameda, sina Amra sina Halhaleta, od Muhameda, sina Amra sina Ata'a. A
priao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, i Jezida, sina Muhameda, od Muhameda, sina
Amra sina Halhaleta, od Muhameda, sina Amra sina Ata'a, da je on bio sjeda (da je sjedio) sa
nekolicinom od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo spomenuli
molitvu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Humejd Saidija:
"Ja sam bio najpamtljiviji (izmeu) vas za molitvu (tj. ja najbolje pamtim molitvu)
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Vidio sam ga kada je veliao (izgovarao
"Allahu ekjber"), uinio je (postavio je) svoje dvije ruke prema svoja dva ramena, a kada se
naklonjao - naklonio (inio rukju'), omoguio je (tj. smjestio je) svoje dvije ruke (da se
prihvate za dio) od svoja (za svoja) dva koljena, zatim je savio (sageo uravnavi) svoja lea,
pa kada je podigao svoju glavu (vratio se sa rukju'a), ujednaio se (tj. uspravio se tako) da se
vrati svaki kraljenjak (svaki prljen kime) svome mjestu. Pa kada je niiio (inio seddu),
stavio je svoje dvije ruke (na drugi nain) osim prostiraa (nije ih prostro po zemlji), a ni (na
nain) stiskivaa (stiskanja) njih dviju, i okrenuo se sa krajevima prsta svojih dviju nogu
Strani (prema Kjabi). Pa kada je sjeo u (sijelo, na sjedenje nakon) dva naklona (rekjata), sjeo
(bi) na svoju lijevu nogu, a usadio je desnu. A kada je sjeo u (sijelo, sjedenje nakon) zadnjeg
naklona (rekjata), proturio je (naprijed) lijevu (nogu), a usadio je drugu i sjeo je na svoju

stolicu (tj. zadnjicu). A uo je Lejs Jezida, sina Ebu Habiba, i Jezida, sina Muhameda sina
Amra sina Halhaleta, i sin Halhaleta od sina Ata'a. A rekao je Ebu Salih od Lejsa: ".... i svaki
kraljenjak (prljen)...." A rekao je Ibnul-Mubarekj od Jahja-a, sina Ejuba, rekao je: priao mi
je Jezid, sin Ebu Habiba, da je Muhamed, sin Amra, priao njemu: ".... svaki kraljenjak...."
(Neki priaju da se reklo: svaki njegov kraljenjak, pa zato ovi navodi imaju cilj da istaknu da
veina priaju bez zamjenice: njegov. Prethodni hadis slui kao podloga afijama da
zastupaju stanovite da je nain sjedenja u prvom i zadnjem sjedenju u molitvi razliit.
Hanefijski pravnici to ne zastupaju.)
GLAVA
(onoga) ko nije vidio (tj. nije smatrao, ne smatra) prvo oitovanje (tj. prvo sjedenje u molitvi)
dunim zbog (toga to se pria) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ustao
(obavivi dio molitve) od dva naklona (rekjata, ne sjedajui, ne izvrivi sjedenja), a nije se
povratio (da ga izvri).
(Poto se nije povratio na sjedenje iako su ga upozorili, nije onda ni uio prvo oitovanje,
prvo "Ettehijjatu", pa onda ono nije ni vadib - dunost, jer da je dunost, Muhamed a.s. bi se
povratio sa stajanja i sjeo bi i prouio bi ga. To neki tako i zastupaju, ali hanefijski pravnici to
ne zastupaju.)
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je:
priao mi je Abdurahman, sin Hurmuza, slobodnjak sinova Abdul-Mutaliba
(Abdulmutalibovia), a rekao je jedanput: slobodnjak Rebi'ata, sina Harisa, da je Abdullah,
sin Buhajnete - a on je iz (plemena) Ezda enueta (Ezdovia enuetovia), i on je saveznik
sinova Abdu Menafa (Abdumenafovia), a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio - (taj Abdullah Buhajnetin je priao) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, klanjao sa njima podne pa je ustao u prva dva naklona (rekjata, tj. poslije obavljena
prva dva naklona - rekjata odmah na trei rekjat, stajanje), nije sjeo (po obiaju poslije prva
dva rekjata da ui oitovanje), pa su ljudi ustali sa njim. Te kada je izvrio (svrio tu) molitvu
i ljudi iekivali njegovo pozdravljanje, on je veliao (izgovorio "Allahu ekjber"), a on je
sjeda (sjedei, sjedi), pa je niiio (uinio seddu) dvije niice (dvije sedde) prije (nego) da
pozdravi, zatim je pozdravio (po ustaljenom redu u znak zavretka molitve).
GLAVA
(uzakonjenosti) oitovanja u prvom (sjedenju u molitava od tri i etiri naklona, rekjata,
stajanja).
PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Bekjr od Dafera, sina
Rebi'ata, od Areda, od Abdullaha, sina Malikja (i) sina Buhajnete, rekao je:
Klanjao je sa nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, podne pa je ustao, a
na njemu (tj. trebao je da izvri, a nije izvrio jedno) sjedenje. Pa poto je bio u zadnjem
(dijelu, na kraju) svoje molitve, niiio je dvije sedde (uinio je dvije sedde), a on je sjeda
(tj. pao je niice, na seddu sjedei).
GLAVA
oitovanja u zadnjem (dijelu, na kraju molitve).

PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Ame od ekika, sina
Selemeta, rekao je: rekao je Abdullah (sin Mes'uda):
Bili smo, kada smo klanjali ozadi (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
(Bili smo) govorili (na sjedenju u molitvi): "Mir (ili: Spas) na Dibrila i Mikjaila (Gavrila i
Mikaila, imena poznatih anela)! Mir (Spas) na omsicu i omsicu (na tog-i-tog i tog-i-tog)!" Pa
se obazreo k nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Allah je
mir (spas, tj. od Njega dolazi svakome mir i spas), pa kada je klanjao jedan (od) vas, pa neka
rekne (na sjedenju u molitvi, tj. neka izgovori ovo): "Pozdravi su za Allaha (tj. Pozdravi su
Allahovi), i molitve i lijepa djela! Mir (Spas) na tebe, o Vjerovijesnie, i milost Allaha i
Njegovi blagoslovi! Mir (Spas) na nas i na dobre robove (sluge) Allaha!" - Pa zaista vi kada
reknete nju (ovu reenicu), pogodi (tj. obuhvati ona) svakoga roba za Allaha, dobroga u (tj.
na) nebu i zemlji. - "Svjedoim (Oitujem) da nema boanstva osim Allaha, i svjedoim
(oitujem) da je Muhamed Njegov rob i Njegov poslanik."
(Ovo je sastav koji se zove "teehhud" o kojem smo ve govorili. Jedino je u ovaj sastav
umetnuta jedna reenica koja obrazlae vanost jedne reenice u sastavu. Ovaj cijeli sastav e
se prevoditi sa izrazom "oitovanje" iako se i sama zadnja reenica ovoga sastava takoe
naziva "oitovanje". Prva reenica u ovom sastavu: "Pozdravi su Allahovi i molitve i lijepa
djela!", tumai se ovako: Pod pozdravima se misli na sve naine pobonosti i tovanja koji se
izraavaju usmeno, rijeima; pod molitvama se misli na sve naine pobonosti i tovanja koji
se izraavaju tjelesnim ispoljavanjem i odricanjem tjelesnih uivanja; pod lijepim djelima se
misli na sve naine pobonosti i tovanja koji se izraavaju imovinskim davanjima i prilozima
i rtvama. Sve to pripada Allahu, sve to treba initi u Ime Allaha, radi toga to Allah voli da se
to ini i radi toga da se stee, stekne zadovoljstvo Allaha i Njegova ljubav.)
GLAVA
molbe prije pozdrava (na zadnjem sjedenju u molitvi, koji se pozdrav ini u znak da je
molitva zavrena).
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio nas je Urvete, sin Zubejra, od Aie, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, izvijestila ga je da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moljae (molio je) u
molitvi (Allaha na sjedenju poslije oitovanja, a prije pozdrava - zavretka molitve, ovako):
"Boe moj, zaista ja se utjeem Tebi od kazne groba (tj. od kazne u grobu), i utjeem
se Tebi od iskuenja pomazanika Laova (tj. laova koji e se pojaviti pred smak svijeta,
Antikrista), i utjeem se Tebi od iskuenja ivljenja i iskuenja umiranja. Boe moj, zaista ja
se utjeem Tebi od grijeenja (ili: grijeha) i dugovanja (duga; ili: globe, gubitka)." Pa je rekao
njemu (jedan) govornik (tj. neko): "Ala mnogo trai utoita od dugovanja!" (Doslovno: "ta
je umnoilo to to trai utoita od dugovanja!") Pa je rekao (tj. odgovorio tome govorniku
Muhamed a.s.): "Zaista ovjek kada se zaduio, priao je pa je lagao, i obeao je pa je uinio
suprotno (obeanju koje je dao)." (To znai: ovjek kada se zadui pa ne moe da plati duga,
pria (razna izvinjenja) pa i slae, i obea da e platiti u taj i taj dan pa ne ispuni obeanja - a
to su sve grijesi koje je prouzrokovao dug.). A od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete da je
Aia, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla: "ula sam poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (da) trai utoita u svojoj molitvi (da ga Allah sauva) od iskuenja Laova
(Antikrista, Dedala)."

PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: priao nam je Lejs od Jezida, sina
Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Abdullaha, sina Amra, od Ebu Bekjra Sidika
(Mnogoistinitoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao poslaniku Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (rekao mu je):
"Poui me (neku) molbu (to) u moliti s njom (Allaha) u mojoj (svojoj) molitvi."
Rekao je: "Reci: "Boe moj, zaista ja sam uinio nepravdu mojoj osobi (tj. sam sebi)
mnogobrojnom nepravdom (opteretivi se grijesima), a nee opratati grijeha (niko) osim Ti,
pa oprosti mi opratanjem od (velikoga opratanja to postoji) kod Tebe, i smiluj se meni,
zaista Ti, Ti si (veliki) oprata, milostivi."
GLAVA
(onoga) to se izabire (bira, sebi) od molbe poslije "oitovanja", a nije dunost.
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jahja od Amea, rekao je: priao
mi je ekik od Abdullaha, rekao je:
Bili smo, kada smo bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u molitvi,
(bili smo) govorili (tj. govorili smo): "Mir (ili: Spas) na Allaha (ili: Pozdrav na Allaha) od
Njegovih robova! Mir (ili: Spas, Pozdrav) na omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-i-tog)!" Pa je
rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne govorite: "Mir (Spas, Pozdrav) na
Allaha!", jer zaista Allah je mir (spas, tj. On daje mir, spas i zdravlje - sve je to od Njega), ali
(tj. nego) recite: "Pozdravi su Allahovi, i molitve i lijepa djela. Mir na tebe, o Vjerovijesnie, i
milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Mir na nas i na robove Allaha, dobre (tj. i na dobre robove
Allaha)!" Pa zaista vi kada ste rekli (to), pogodilo je svakog roba u nebu, ili izmeu neba i
zemlje. "Svjedoim da nema boanstva osim Allaha, i svjedoim da je Muhamed Njegov rob i
Njegov poslanik (doslovno: rob Njega i poslanik Njega)." Zatim izabere (sebi klanja) od
molbe najdivniju (od) nje k njemu (tj. od svih naina molbe onu molbu koja se njemu ini
najljepa, koja ga najvie zadivljuje), pa moli (tom molbom Uzvienoga Allaha poslije
"oitovanja", poslije "Ettehijjatu....").
GLAVA
(onoga) ko nije potrao (tj. obrisao) svoga ela i svoga nosa (u molitvi, za vrijeme molitve
nego je to odgodio) dok je klanjao (zavrio molitvu, da onda obrie).
Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Vidio sam Humejdiju (da) dokazuje sa ovim (tj.
slijedeim) hadisom da nee brisati (potirati, otirati klanja) elo (lice) u molitvi.
PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je Hiam od Jahja-a, od
Ebu Selemeta, rekao je: pitao sam Ebu Seida Hudriju (o Noi odreenja - Lejletul-Kadra) pa
je rekao:
Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) niii (ini seddu) u
vodi i blatu, vidio sam ak trag blata u (ili: na) njegovom elu (licu).
GLAVA
pozdravljanja (na kraju molitve u znak da je molitva zavrena).

PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao
je: priao nam je Zuhrija od Hinde, keri Harisa, da je Umu Selema, bio zadovoljan Allah od
nje (s njom), rekla:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ovakoga, slijedeega postupka)
kada je pozdravio (na zavretku molitve): ustale su ene kada je izvrio svoje pozdravljanje
(kada je zavrio molitvu), a (on) je ostao (zadrao se) lagano (tj. malo) prije (nego je htio) da
ustane (i da ode). Rekao je Ibnu ihab: Pa pokazuje mi se (tj. Pa ini mi se) - a Allah je
znaniji (tj. a Allah najbolje zna kako je u stvari) - da je njegovo ostajanje (kratko zadravanje
bilo) zbog (toga) da prou (da izau) ene prije (nego) da ih stigne (onaj) ko je otiao (odmah
sa molitve) od naroda (tj. od ljudi).
(O pozdravljanju na zavretku molitve mezhebi - islamske pravne kole su zauzele razna
stanovita. Nee se ovdje iznositi ta stanovita.)
GLAVA:
Pozdravie (klanja koji zajedniki klanja) kada pozdravi voa.
A bio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (stanovita da) voli (tj.
voljae, volio je slijedei postupak): kada je pozdravio voa, da pozdravi (i onaj) ko je ozadi
(iza) njega (ozadi, ozada voe).
(Veli se da i ovo stanovite Ibnu Umera r.a. takoe znai da pozdravljanje predvoenog treba
da je istovremeno sa pozdravljanjem voe.)
PRIAO NAM JE Hiban, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je:
izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, od Mahmuda, sina Rebi'a, od 'Itbana, rekao je:
Klanjali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo pozdravili (pri
zavretku molitve) kada je pozdravio (pri zavretku molitve).
GLAVA
(onoga) ko nije odvratio pozdrav voi i zadovoljio se sa pozdravljanjem (radi izlaska iz)
molitve.
(Jedna grupa Malikjija zastupa stanovite da izmeu dva pozdrava koji se ine u znak izlaska
iz, sa molitve treba uiniti jo jedan pozdrav, trei pozdrav koji je odgovor na prvi pozdrav
voe.)
PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas
je Ma'mer od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Mahmud, sin Rebi'a, i tvrdio je da je on razumio
(razumjevao, shvatao) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i razumio je izbacivanje
(vode iz usta, prskanje iz usta to) ga je izbacio (prskao iz usta Muhamed a.s. stavivi prije
toga vodu u usta) iz kove (to) je bila u njihovoj kui.
(Mahmud je tada bio djeak, ali ipak toliko odrastao da je to razumio i zapamtio.)
Rekao je (Mahmud ili Zuhrija): uo sam Itbana, sina Malikja, Ensariju, zatim jednoga
(od) Salimovia, rekao je:

Klanjavah (Klanjao sam) svome narodu Salimoviima, pa sam doao Vjerovijesniku,

pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Zaista ja sam zanijekao svoj vid (tj. izgubio sam
ga, oslabio mi je vid), a zaista bujice rastavljaju izmeu mene i izmeu bogomolje moga
naroda (tj. rastavljaju mene i bogomolju moga naroda), pa zaista (bi) volio (elio bi) da si ti
doao pa (da) si klanjao u mojoj kui (ili: sobi na jednom) mjestu (da) ga uzmem (za)
bogomolju. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Uiniu to ako htio Allah (ako Bog da)." Pa je
jutrom doao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjr sa njim poslije
to se (tj. poto se) uvrstio (ojaao) dan. Pa je traio dozvolu (da unie, ue u kuu)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam dozvolio njemu. Pa nije sjeo (bio) dok je
rekao: "Gdje voli da klanjam (u prostoru) od tvoje kue?" Pa je dao znak (pokazao) k njemu
(na dio) od mjesta koje je volio da klanja (Muhamed a.s.) u njemu. Pa je stao, pa smo se
poredali ozadi (iza) njega, zatim je pozdravio (na svretku molitve Muhamed a.s.) i pozdravili
smo kada je pozdravio (na zavretku molitve).
GLAVA
spominjanja (Uzvienog Boga) poslije molitve.
(Pod spominjanjem se misli na izgovaranje izvjesnih sastava u kojima se spominje, hvali i
velia Uzvieni Allah. Ti sastavi nisu poslije molitve obavezni da se izgovaraju, ali ih je
vrijedno izgovarati, ili, kako se to rekne, uiti. Slijedei hadisi e to objasniti.)
PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, rekao je: priao nam je Abdurezak, rekao je:
izvijestio nas Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me Amr da je Ebu Ma'bed, slobodnjak Ibnu
Abasa, izvijestio njega da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega
da je podizanje glasa sa spominjanjem - kada odlaze ljudi od propisane (obavezne, fard
molitve) - bilo na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A
rekao je Ibnu Abas: "Znadijah (tj. Bijah znao, znao bi) kada su odlazili (sa molitve) s time (tj.
po tome glasnom spominjanju) kada sam ga uo.
PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je:
priao nam je Amr, rekao je: izvijestio me Ebu Mabed od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao je:
Prepoznavah zavravanje (svretak) molitve Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, sa velianjem (tj. po glasnom izgovaranju "Allahu ekjber"). Rekao je Alija: priao
nam je Sufjan od Amra, rekao je: bio je Ebu Mabed najiskreniji (ili: najistinitiji od)
slobodnjaka Ibnu Abasa, rekao je Alija: A njegovo ime je Nafiz (tj. Ebu Mabedu je ime
Nafiz).
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, rekao je: priao nam je Mu'temir od
Ubejdulaha, od Sumeja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s
njim), rekao je:
Doli su siromani k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Odoe
stanovnici mnogobrojnoga imanja sa najviim stepenima i trajnim uivanjem (tj. Odvedoe,
odnesoe oni koji imaju mnogo imanja, bogati, imuni ljudi najvie stepene i vjeno uivanje
u raju jer) klanjaju kao to klanjamo (i mi), i poste kao to postimo (i mi), i za njih (postoji, tj.
i oni imaju povrh toga jo) viak (pretek) imanja (imetaka, materijalnih dobara to) hodoaste
s njima (pomou njih), i obavljaju umru (skraeno neobavezno hodoae), i bore se i

milodare (tj. i daju milostinju). Rekao je: "Zar neete (da) vam priam (tj. da vam reknem,
kaem) o (onome) to (je toliko vrijedno) ako uzmete (da to inite), stii ete (onoga) ko vas
je prestigao, i nije vas stigao (tj. nee vas stii - ovdje perfekat u cijelom hadisu na mnogo
mjesta ima znaenje futura - ) nijedan (tj. niko) poslije vas, i biete najbolji ko ste vi izmeu
njegovih dvojih lea (tj. biete najbolji izmeu njih - niko nee biti kao vi) osim (onoga) ko je
radio slino njemu (vaem postupku, a taj postupak se sastoji u tome da) slavite, i hvalite i
veliate (Allaha) ozadi (iza) svake molitve (po) trideset i tri (puta)." Pa smo se prepirali
izmeu nas (tj. Pa je nastala nesloga, razdor izmeu nas), pa je rekao neki (od) nas: slaviemo
trideset i tri (puta), i hvaliemo trideset i tri (puta) i veliaemo trideset i etiri (puta). Pa sam
se vratio k njemu pa je rekao: "Govorie (Rei e): "Slava Allahu!", i: "Hvala Allahu!", i:
"Allah je vei (od svakog i svega)!", (tako) da bude od njih, svake (od) njih (ili: svih njih, tih
rijei, izreka) trideset i tri (puta izgovoreno)."
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, rekao je: priao nam je Sufjan od AbdulMelikja, sina Umejra, od Verada, pisara Mugireta, sina ubeta, rekao je:
Diktirao (Izdiktirao) je meni Mugirete, sin ubeta, u pismo (koje je pisao) k Muaviji
da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izgovarae u zadnjici (na kraju, tj. poslije)
svake propisane molitve (poslije farda, ovo): "Nema boanstva osim Allaha, samoga Njega,
nema druga Njemu, Njemu je vlast i Njemu je hvala, i On je na svaku stvar moan. Boe moj,
nema spreavaa (tj. nema onoga ko e sprijeiti, ko e staviti zapreku) za (ono) to si
darovao, a ni darovatelja za (ono) to si sprijeio, i nee koristiti vlasniku udjela od (tj. kod)
Tebe udio (a to znai: i nee koristiti bogatome kod Tebe njegovo bogatstvo nego samo
njegova dobra djela ako ih bude imao)." A rekao je ubete od Abdul-Melikja (isto u vezi) sa
ovim; i od Hakjema, od Kasima, sina Muhajmireta, od Verada (je ubete priao isto u vezi) sa
ovim. A rekao je Hasen: Udio je bogatstvo (tj. rije "deddun - udio u srei i dobru", znai
ovdje bogatstvo).
GLAVA:
Okrenue se voa ljudima kada je pozdravio (u znak svretka molitve).
PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: priao nam je Derir, sin Hazima,
rekao je: priao nam je Ebu Reda' od Semureta, sina Dundeba, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je klanjao (neku) molitvu, (bio
bi) se okrenuo (okrenuo bi se) nama sa svojim licem. (Kada je klanjao, tj. kada je zavrio
klanjanje).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Saliha, sina Kjesana, od
Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Zejda, sina Halida, Duhenije da je
on rekao:
Klanjao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu jutra (sabaha) u
(mjestu) Hudejbiji na tragu neba (tj. poslije kie s neba koja) je bila (tj. padala u jednom
dijelu) od noi. Pa poto je otiao sa molitve (zavrio molitvu), okrenuo se ljudima pa je
rekao: "Da li znate ta je to rekao va Gospod?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su
znaniji." Rekao je: "Osvanuo je (dio) od Mojih robova (to je) vjernik u Mene (vjeruje Mene)
i (dio to je) nevjernik (dio koji su nevjernici). Pa to se tie (onoga) ko je rekao: "Okiili smo
se (tj. dala nam se kia) sa dobrotom Allaha i Njegovom milou, pa taj je vjernik u Mene, a
nevjernik (tj. a ne vjeruje) u zvijezdu. A to se tie (onoga) ko je rekao (dobili smo kiu) sa

zvijezdom ovakvom i ovakvom (ili: sa padanjem na zapadu i podizanjem, raanjem na istoku

zvijezde ovakve i ovakve), pa taj je nevjernik (tj. on ne vjeruje) u Mene, a vjernik je (a
vjeruje) u zvijezdu.
PRIAO NAM JE Abdullah, uo je Jezida, rekao je: izvijestio nas je Humejd od
Enesa, rekao je:
Odgodio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu jedne noi do pola
noi, zatim je izaao nama, pa poto je klanjao, okrenuo se na nas (tj. nama) sa svojim licem
pa je rekao: "Zaista ljudi su ve klanjali i zaspali, a zaista vi ste neprestano u molitvi dok ste
iekivali molitvu."
GLAVA
ostanka (boravka) voe u njegovom klanjalitu (mjestu gdje je klanjao) poslije pozdrava (pri
zavretku molitve, poslije predaje selama).
A rekao je nama Adem: priao nam je ubete od Ejuba, od Nafi'a, rekao je: Bio je Ibnu
Umer (obiaja da) klanja u (ili: na) svome mjestu koje je (bilo to mjesto to je) klanjao u
njemu nareenu (obaveznu molitvu, fard), a inio ga je (i) Kasim. A spominje se od Ebu
Hurejreta (govor to) ga je podigao (tj. pripisao Vjerovijesniku a.s., a u kojem se kae da):
Nee dragovoljno (klanjati, tj. nee klanjati neobavezne molitve) voa u svome mjestu (tj. na
onome mjestu gdje je stajao kada je klanjao kao voa obaveznu molitvu). A nije ispravno (tj.
A nije pouzdano ovo to se spominje od Ebu Hurejreta da je rekao Muhamed a.s.).
PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je:
priao nam je Zuhrija od Hinde, keri Harisa, od Umu Seleme da je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, bio (obiaja), kada je pozdravio (predao selam), (da) ostane u (tj. na) svome
mjestu lagano (tj. malo). Rekao je Ibnu ihab: Pa pokazuje nam se (tj. mislimo, ini nam se) a Allah je znaniji - zato da proe (da izae ona) ko odlazi od ena (tj. dok ene ne iziu). A
rekao je Ibnu Ebu Merjeme: izvijestio nas je Nafi', sin Jezida, rekao je: izvijestio me Dafer,
sin Rebi'ata, da je Ibnu ihab pisao k njemu, rekao je: priala mi je Hinda, ki Harisa, Firasija
od Umu Seleme, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je od njezinih
drugarica, rekla je:
Pozdravljae (Muhamed a.s. na zavretku molitve) pa odu ene pa uniu, uu (u)
njihove (tj. svoje) kue (ili: sobe) prije (nego) da ode poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. A rekao je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu ihaba: izvijestila me Hinda Firasija. A rekao
je Usman, sin Umera: izvijestio nas je Junus od Zuhrije: priala mi je Hinda Firasija
(Firasovi). A rekao je Zubejdija: izvijestio me Zuhrija da je Hinda, ki Harisa, Kurejija
(Kurejevi) izvijestila njega, a bila je pod Ma'bedom (tj. a bila je ena Mabeda), sina
Mikdada, a on je saveznik Zuhrovia, a ulaae (a ulazila je Hinda) na (razgovor) enama
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je uajb od Zuhrije: priala mi je Hinda
Kurejija. A rekao je Ibnu Ebu Atik od Zuhrije, od Hinde Firasije. A rekao je Lejs: priao mi
je Jahja, sin Seida, priao mu je od Ibnu ihaba, od (jedne) ene od (plemena) Kureja, priala
mu je od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(Ovim je Buharija pokazao da postoje suprotna prianja u odnosu na pleme Hinde: jedni kau
iz plemena Benu Firas, a drugi vele iz Kureja. Trei tvrde da nema u tome suprotnosti jer su
Firasovii od Kjinaneta, a Kjinanete obuhvata i pleme Kurej. Ima jo nekih tumaenja u vezi
ovoga koja se nee ovdje iznositi.)

GLAVA
(onoga) ko je klanjao sa ljudima, pa se sjetio (neke svoje) potrebe pa se zakoraao (preko,
izmeu) njih (tj. proao je izmeu njih dok oni jo sjede i otiao je im je selam predao, im je
pozdravio na zavretku molitve ne ostajui nimalo na onom mjestu gdje je klanjao).
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda, rekao je: priao nam je Isa, sin Junusa, od
Amra, sina Seida, rekao je: izvijestio me Ibnu Ebu Mulejkjete od Ukbeta, rekao je:
Klanjao sam iza Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Medini popodnev
(ikjindiju), pa (je) pozdravio (predao selam), zatim je ustao urei, pa se zakoraao (tj. gazio
je, prolazio je preko) vratova ljudi k (jednoj, nekoj od) soba svojih ena. Pa su se uplaili ljudi
od njegove urbe (urenja, hitnje). Pa je izaao na (razgovor) njima, pa je vidio da su se oni
udili od (tj. zbog) njegove urbe pa je rekao: "Sjetio sam se (jedne) stvari od zlata (da je, ili:
to je) kod nas (koja je doneena da se podijeli kao milostinja), pa sam mrzio da me zadrava
(tj. zaokuplja moju misao) pa sam naredio (zapovjedio da se pobrinu) sa njezinim dijeljenjem
(tj. da je podijele, daruju kome bilo).
GLAVA
zasukivanja (tj. okreanja) i odlaenja (odlaska preko prostora) od desne i lijeve (strane).
A bio je Enes (obiaja da) se zasukiva (okree) na svoju desnu i svoju lijevu (stranu pri
odlaenju sa molitve), i kudi (tj. i da kudi, kudijae onoga, kudio bi onoga) ko (sebi) istrauje,
ili ko upravlja (hotimino) zasukivanje (samo) na svoju des
nu (stranu).
PRIAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: priao nam je ubete od Sulejmana, od
Umareta, sina Umejra, od Esveda, rekao je: rekao je Abdullah (sin Mesuda):
"Neka ne uini jedan (od) vas satani (avolu nijednu) stvar (tj. nita) od svoje molitve
(pa ni toliko da) vidi (tj. da misli, zamisli sebi) da je dunost na njega da nee otii (tj. da ne
odlazi sa molitve na drugu stranu) osim na svoju desnu (stranu, tj. avolja je misao da se mora
otii samo desnom stranom, da se ne treba nikad udaljiti sa molitve lijevom stranom). Zaista
ve sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, mnogo (puta) odlazi na svoju
lijevu (stranu)."
GLAVA
(onoga) to je dolo o (jedenju) prisnoga (nekuhanog) bijeloga luka i crvenoga luka i
praziluka (poriluka, prase?), i (to je dolo o) govoru Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio: "Ko je jeo bijeloga luka (enjaka) i crvenoga luka od gladi (zbog gladi) ili (zbog
neega drugog) osim nje (gladi), pa neka se ne pribliuje (pribliava) nipoto naoj
bogomolji."
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao mi je Jahja od Ubejdulaha, rekao je:
priao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao u vojni (borbi oko Hajbera:
"Ko je jeo od ove stabljike (ili: evarike), misli (na) bijeli luk, pa neka se ne pribliuje
(pribliava) nipoto naoj bogomolji (naem mjestu niienja - mjestu gdje obavljamo seddu,
tj. zajedniku molitvu)."

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Ebu Asim, rekao
je: izvijestio nas je Ibnu Durejd, rekao je: izvijestio me Ata', rekao je: uo sam Dabira, sina
Abdullaha, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je jeo od ove stabljike, hoe (da kae) bijeloga luka, pa nee navaljivati (nee
dolaziti, neka ne dolazi) nama u nae bogomolje." Rekao sam: "ta misli s njim (tj. koji:
prijesan ili kuhan)?" Rekao je: "Ne pokazuje mi ga se (tj. ne mislim ga da) misli (na drugi)
osim prijesni (od) njega." A rekao je Mahled, sin Jezida, od Durejda: ".... osim smrdenje
(od) njega."
PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: priao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od
Ibnu ihaba, tvrdio je Ata' da je Dabir, sin Abdullaha, tvrdio da je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao:
"Ko je jeo bijeli luk ili crveni luk, pa neka se povue (odstrani od) nas; ili je rekao: pa
neka se povue (odstrani od) nae bogomolje, i neka sjedi u svojoj kui." I (priao nam je
Seid, sin Ufejra, sa navedenim senedom) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(bio u prilici da) se donio njemu lonac (i) u njemu (mnogo) zeleni od povra, pa je naao (tj.
osjetio) njemu (tj. da ono ima ruan) miris (doslovno: vjetar, a to znai miris), pa je pitao, pa
se izvijestio o (onome) ta je u njemu (tj. u loncu, ili: u zeleni) od povra, pa je rekao:
"Pribliite (primaknite, podajte, dajte) ga k nekom (od) njegovih drugova (to) je bio sa njim."
Pa poto ga je vidio (tj. poto je Muhamed a.s. vidio toga svoga druga da) je mrzio njegovo
jedenje (jedenje toga povra), rekao je: "Jedi (a ne gledaj na to to ja nisam htio da to jedem),
jer zaista ja se saaptavam (sa onim) ko (je taj to) se ti ne saaptava (sa njim, tj. ja tajno
zaista razgovaram sa kime ti ne razgovara u tajnosti, pa ne volim da mi usta zaudaraju poslije
toga povra)." A rekao je Ahmed, sin Saliha, od Ibnu Vehba: Donio mu se mjesec (utap),
rekao je Ibnu Vehb: misli (pod izrazom mjesec na) tanjir (i) u njemu (skuhane) zeleni. A nije
spomenuo Lejs i Ebu Safvan (priajui njih dva) od Junusa prie lonca (prie o loncu), pa
neu znati (tj. pa ne znam da li) je on (lonac, tj. ta pria o loncu) od govora Zuhrije (umetnuta,
ubacita, ubaena), ili je u hadisu (ve navedenom, to spomenuto).
(Iz svega ovoga se vidi da se navedeni hadis pria na dva naina. Po jednom prianju se kae
da je Muhamedu a.s. donesen lonac, a po drugom prianju donesen je mjesec, a to znai tanjir.
Veli se da se tanjir naziva izrazom mjesec jer je tanjir bio okrugao kao mjesec o utapu, pun
mjesec.)
PRIAO NAM JE Ebu Mamer, rekao je: priao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza,
rekao je: pitao je (jedan) ovjek Enesa:
"ta si uo od vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je rekao) o
bijelom luku?" Pa je rekao: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je jeo od
ove stabljike, pa neka se ne pribliuje (pribliava) nipoto nama, i neka ne klanja nipoto sa
nama."
GLAVA
ienja (za molitvu) djece, i kada treba (i kada je dunost) na njih kupanje i oienje (tj. da
se oiste obinim propisanim ienjem za molitvu - abdestom); i (GLAVA) njihovog
prisustvovanja skupini (tj. zajednikoj molitvi), i dvama (godinjim) praznicima i sahranama
(pokopima umrlih); i (GLAVA) njihovih redova (u molitvi).

PRIAO NAM JE Ibnul-Musena, rekao je: priao mi je Gunder, rekao je: priao nam
je ubete, rekao je: uo sam Sulejmana ejbaniju, rekao je: uo sam a'biju, rekao je:
izvijestio me (onaj) ko je proao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj
odbaenog (tj. osamljenog) groba, pa ih je predvodio (u molitvi za pokopanoga u tom grobu),
i poredali su se na njemu (tj. ozadi, iza njega). Pa sam rekao: "O Ebu Amre, ko ti je priao
(to)?" Pa je rekao: "Ibnu Abas."
PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: priao nam je Sufjan, rekao je:
priao mi je Safvan, sin Sulejma, od Ata'-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kupanje petkom je dunost na svakog zrelog (polno koji ima sposobnost polucije)."
PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Amra,
rekao je: izvijestio me Kjurejb od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima),
rekao je:
Prenoio sam kod moje (tj. svoje) tetke (po majci) Mejmune (jedne) noi, pa je zaspao
(spavao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto je bio u nekom (dijelu) noi,
ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se oistio (vodom - abdestio) iz
objeenog mijeha laganim (lakim) ienjem. Olakava ga (to ienje) - je Amr, i umanjuje
ga vrlo (jako, tj. prikazivao ga je vrlo laganim i malim). Zatim je ustao (tj. poeo je da) klanja
(Muhamed a.s., ovo sada opet pria Ibnu Abas), pa sam ustao pa sam se oistio nainom
(istim nainom) onako kao to se oistio (on s njim, a Ibnu Abbas je tada bio dijete). Zatim
sam doao pa sam stao (na prostor) od njegove lijeve (strane, tj. na njegovu lijevu stranu), pa
me okrenuo (premjestio) na svoju desnu (stranu), zatim je klanjao ta je htio Allah. Zatim je
legao (na stranu, a ne na lea niti potrbuke), pa je zaspao (tako da) je ak puhao (na usta). Pa
mu je doao doziva (na molitvu - mujezin) doziva, poziva (tj. objavljuje) mu za molitvu
(zore - sabaha), pa (je) ustao sa njim k molitvi, pa je klanjao, a nije se (nanovo) oistio (nije
uzimao ponovo abdest). Rekli smo Amru (to kae Sufjan): Zaista (neki) ljudi govore: Zaista
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (posjedovae takvo svojstvo da) spava njegovo
oko, a nee spavati (tj. a ne spava ni tada) njegovo srce (tj. prisebnost, budnost). Rekao je
Amr: uo sam Ubejda, sina Umejra, (da) govori: "Zaista san (snovienje) vjerovijesnika je
objava." Zatim je proitao (napamet, prouio dio odlomka Kur'ana): ".... zaista ja vidim u
spavanju da ja koljem tebe.....".
PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malikj od Ishaka, sina Abdullaha sina
Ebu Talhata, od Enesa, Malikja, da je njegova nena (baka - majina ili oeva mati) Mulejkjeta
pozvala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog jela (tj. na jelo to) ga je nainila
(spravila), pa je jeo od njega pa je rekao:
"Ustanite pa da klanjam sa vama." Pa sam ustao k (jednoj) hasuri (prostirci od
rogozine to) je ve vrlo pocrnila od duljine (trajanja vremena) to se ostajalo (tj. sjedilo na
njoj), pa sam je poprskao sa vodom, pa (je) stao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
i (ili: a) siroe sa mnom, a starica iza nas, pa je klanjao sa nama dva naklona (rekjata).
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu ihaba, od
Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice
(s njima), da je on rekao:

Doao sam jaui na magarcu (enskog pola), magarici, a ja sam tada (u dobu ivota
da) sam se ve pribliio zrelosti (polne, sposobnosti polucije), a poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (u asu moga dolaska) klanja sa ljudima u (tj. na mjestu) Mini k (neemu
drugom okrenut) osim zida, pa sam proao ispred nekog (dijela) reda (klanjaa), pa sam
odsjeo (sjaio, sjahao), pa sam poslao magaricu (da) uiva (da pase) i uniao sam u red, pa to
nije osudio meni nijedan (od prisutnih).
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aia rekla:
Uniao (Uao) je (sa veernjom molitvom - jacijom) u tminu Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio. A rekao je Aja: priao nam je Abdul-Ala, rekao je: priao nam je Mamer od
Zuhrije, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: Uniao je u tminu
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u veernjoj molitvi (jaciji, toliko da) je ak
dozvao njega Umer (tj. da mu je ak doviknuo Umer): "Ve spavaju ene i djeca." (Ovo je
dokaz da se i djeca treba da bave molitvom i prije doba zrelosti.) Pa je izaao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ono (stvar je takva da) nije nijedan od
stanovnika zemlje (u takvom poloaju da) klanja ovu molitvu osim vas." A nije bio nijedan
(ovjek) tada (da) klanja (nije klanjao) osim stanovnika Medine.
PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, rekao je: priao nam je Jahja, rekao je: priao nam
je Sufjan, rekao je: priao mi je Abdurahman, sin Abisa, (rekao je:) uo sam Ibnu Abasa, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, (s njima, da) je rekao njemu (tj. pitao ga je jedan) ovjek:
"Prisustvovao (li) si (ti, tj. Jesi li ti prisustvovao) izlaenju (izlasku na mjesto gdje se
klanjao bajram) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio?" Rekao je: "Da, a da nije
moga mjesta od njega (tj. da mu nisam blii roak, strievi), ne bi mu prisustvovao, misli (na
zapreku, smetnju izlaenju) od njegove malenosti (tj. zbog toga to je bio malen, ne bi izaao
da nije bio blii roak Muhameda a.s.)." Doao je (Muhamed a.s., kae Ibnu Abas) brdu (ili:
svjetioniku, ili: zastavi, ili: znaku) koje je kod kue Kjesira, sina Salta, zatim je govorio
(predikovao), zatim je priao enama, pa ih je savjetovao, i opominjao ih je i zapovjedio im je
da daju milostinju. Pa je poela ena (da) pada sa svojom rukom k svome prstenu (i) baca u
odjeu (haljinku) Bilala (dakle ene su davale nakit i stavljale su ga u haljinku mujezina
Bilala). Zatim je priao (doao) on i Bilal kui.
GLAVA
izlaenja (izlaska) ena k bogomoljama u (ili po) noi i pomrini (zore, osvita, tj. i u pomrini
na kraju noi pred samu zoru).
PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Urvete, sin Zubejra, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
Uniao je u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (molitvom) tmine
(jacije, toliko) ak (da) ga je dozivao (dozvao) Umer: "Zaspale su ene i djeca!" Pa je izaao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ne iekuje nju (ovu molitvu)
nijedan osim vas od stanovnika zemlje." A nije se klanjalo tada (nigdje) osim u Medini. A
klanjavae (A klanjali su oni) molitvu tmine (jacije) u (vremenu) to je izmeu (asa) da zae
(na nebu veernja) rumen (pa) do prve treine noi.

PRIAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Hanzaleta, od Salima, sina Abdullaha,

od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada su zatraile (tj. Kada zatrae) dozvolu (od) vas vae ene (da idu) u (ili: po)
noi k bogomolji, pa dozvolite im." Slijedio ga (Ubejdulaha) je ubete od Amea, od
Mudahida, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao nam je Usman, sin
Umera, rekao je: izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: priala mi je Hinda, ki Harisa,
da je Umu Selema, ena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju da su
ene u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bile, kada su pozdravile (na
kraju) propisane (molitve, predale selam), ustale bi (tj. bile bi ustale odlazei), a ustrajao je (tj.
sjedio je na svome mjestu jo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (onaj) ko je
klanjao (sa njim) od ljudi koliko je htio Allah (da sjede), pa kada je ustao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, ustali su (onda i) ljudi.
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja - H - , a priao nam je
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Jahja-a, sina Seida, od Amrete, keri
Abdurahmana, od Aie, rekla je:
Zaista bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) svakako klanja
jutarnju molitvu (sabah), pa odlaze ene obuhvaene (pokrivene) sa svojim platnima
(ogrtaima od vune), ne prepoznaju se od pomrine (rane zore).
PRIAO NAM JE Muhamed, sin Miskjina, rekao je: priao nam je Bir, rekao je:
izvijestio nas je Evzaija, rekao je: priao mi je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Abdullaha, sina Ebu
Katadeta, Ensarije od njegova oca (Ebu Katadeta), rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista ja svakako ustanem k molitvi, a ja hou da oduljim (itanje, uenje) u njoj, pa
ujem pla djeteta pa preem, (tj. pa se odluim na skraivanje itanja, uenja) u mojoj (tj.
svojoj) molitvi (zbog) izbjegavanja (tj. ne elei) da oteavam (da oteam) njegovoj majci
(da dotuim njegovoj majci)."
PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Jahja-a,
sina Seida, od Amrete, keri Abdurahmana, do Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom),
rekla je (Aia):
"Da je stigao (tj. Da je doivio da vidi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ta
su proizvele ene (tj. ta su poele da ine, ili: kako su poele da ine neke nove rune
postupke koje prije nisu inile), zaista bi im sprijeio (da ulaze u bogomolje) kao to su se
sprijeile ene Israeliana, Israelana (da ulaze u bogomolje)." Rekao sam Amreti: "A zar su
se sprijeile." Rekla je: "Da."
GLAVA
molitve ena ozadi (ozada, iza) ljudi.

PRIAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, rekao je: priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
Zuhrije, od Hinde, keri Harisa, od Umu Selemete, bio zadovoljan Allah od nje (s njom),
rekla je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je pozdravio (predao selam),
ustale bi ene kada je (zavravao) svoje pozdravljanje, a (on je bio obiaja da) ostaje (da se
zadri) u (ili: na) svome mjestu lako (tj. malo) prije (nego) da ustane (i da ode). Rekao je
(Zuhrija): "Vidimo (tj. Mislimo) - a Allah je znaniji - da je to bilo zbog (toga) da odu ene
prije (nego) da stignu (sustignu, tj. pou, krenu i) ljudi."
PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je: priao nam je Ibnu Ujejnete od Ishaka, od
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:
Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u kui Umu Sulejme, pa sam
stao (ja) i (jedno) siroe ozadi (iza) njega, a Umu Sulejma ozadi (ozada, iza) nas.
GLAVA
brzine odlaenja (odlaska) ena iz jutarnje molitve (sabaha), i (GLAVA) malenkosti (tj.
kratkotrajnosti) njihova boravka u bogomolji.
PRIAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, rekao je: priao nam je Seid, sin Mensura, rekao
je: priao nam je Fulejh od Abdurahmana, sina Kasima, od njegova oca, od Aie da poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavae (da je klanjao) jutarnju molitvu (sabah) u
pomrini (zadnjeg dijela noi), pa odlaze one, ene vjernika, nee se prepoznati (tj. ne
prepoznaju se) od pomrine (tj. jer jo bude mrano kada je molitva ve zavrena), ili nee
prepoznati (ne prepoznaje) neka (od) njih neku.
GLAVA
traenja dozvole ene (tj. eninog traenja dozvole od) njezinog mua za izlaenje k
bogomolji (za izlazak bogomolji).
PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Mamera, od
Zuhrije, od Salima, sina Abdullaha, od njegova oca (Abdullaha, sina Umera), od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada je zatraila dozvolu (tj. Kada zatrai dozvolu) ena jednog (od) vas (da ode u
bogomolju i tome slino), pa neka ju (ili: je) ne spreava (neka ju ne ometa, neka je ne
ometa)."