Zapis izlaganja prof. dr.

Branka Despota na tribini koja je pod naslovom

Filozofija na sveuilitu - ideja i mjesto odrana 20. prosinca 1994. u
Zagrebu.

Branko Despot
Filozofija na sveuilitu

Potovano sluateljstvo, na je naslov Filozofija na sveuilitu. Prvo,

to filozofija zapravo uope ima sa sveuilitem? Kako uope dolazi do toga
da se filozofiju i sveuilite dovodi u uzajamnu vezu? U to se pitanje dalje tu
uputati neemo, ali je sasvim jasno da se na to i takovo pitanje dade
iskljuivo filozofijski odgovoriti, i na filozofiji samoj je, a ni na kojoj instanci
izvan nje, da to pitanje raisti. Drugo pitanje koje se tu prethodno javlja jest
to da li sveuilite uope moe biti sveuilite bez filozofije. U cjelinu toga
pitanja ovdje se, prirodno, zaista uputati ne moemo - ja bih naznaio samo
kratku shemu i to iz aspekta onoga to bi se dalo oznaiti kao svrha i nunost
sveuilita. Ima naime jedno udno bie koje samo sebe iz ne sasvim
promiljenih, a jo manje iz takovih razloga koji bi bili do kraja bjelodani,
naziva ovjekom. To i takovo bie, da bi uope bilo, da bi odista bilo, ve po
naravi svog bitkovnog ustrojstva treba prije svega neto kao to je zdravlje, a
onda i pod vidom pitanja istinsko zdravlje; treba za svoj subitak sa drugim
sebi srodnim biima neto takovo kao to je pravednost, da bi uope odista s
drugima po mjeri ovjeka moglo biti; na koncu treba i uvid, pa i odnos, spram
onog to je istinski sveto, da bi kao bie, zdravo i pravedno, spram onog
najvieg spram ega uope vrijedi ivjeti i biti imalo odnos. Zdravlje,
pravednost i ono sveto su takozvana dobra po sebi ili tri razliita vida onog
dobrog samog. Za razliku od njih, ono to slovi kao izvanjsko dobro, kao
takozvano vanjsko dobro, isto je tako za sam bitak ovjeka neophodno - ono
to se u horizontu upotrebljivosti i iskoristivosti naziva biima kao stvarima,
grki ta pragmata - stvar, pragma. Cjelina ovih unutranjih i vanjskih dobara
konstituira - ukoliko se radi o istinskim dobrima, tj. o odista korisnim i
upotrebljivim stvarima, o istinskom zdravlju, istinskoj pravednosti i istinskoj
svetosti - konstituira pravi ili umni bitak ovjeka. Vidite, tim razliitim dobrima,
u njihovom ovako po mjeri naravi i biti ovjeka iziskivanome ustroju,
odgovara ono to se pod vidom ideje naziva ideja sveuilita. Onom svetom
kao studij odgovara teologija, onom pravom odgovara pravo, onom zdravom
odgovara medicina, a cjelini upotrebljivih i iskoristivih stvari odgovara ono to
nazivamo tehnikim fakultetima. Sad je cijelo pitanje u tome koje je ono koje

142

EMU

Broj 7-8

konstituira cjelinu i jedinstvenost te cjeline koju nazivamo sveuilitem. Tu

nije rije o pukom zdravlju, o pukom pravu itd., nego uvijek iznova u
horizontu sveuilita ono vodee jest pitanje: u emu je istinska svetost, u
emu je istinska pravednost, u emu je istinsko zdravlje i istinska korist. Istinsko dobro, dobro u izvornom znaenju te rijei, kako grke agathon tako i
latinske bonum, gdje dobro nije nita puko etiko i moralno, jest sasvim
jednostavno i elementarno ono spasonosno, ono to svakom biu daje da
odista bude i odrava ga istinski u njegovome bitku, za razliku od onog zlog
koje u svom iskonskom znaenju opet nije nita puko etiko i moralno nego
znai ono unitavajue i ono razarajue. Vidite, u tom rasponu u kojem se
zapravo bitak ovjeka nalazi, izmeu istinskog dobra i iskonskog zla, ili onog
unitavajueg i sveunitavajueg, zbiva se neto takovo kao to je
filozofiranje. Filozofiranje - moe se to i na taj nain izraziti - nije zapravo u
tom liku, naime s obzirom na ono do ega je sveuilitu stalo, nije drugo
nego borba, i jo vie od toga - rat za istinsko dobro, a protiv iskonskoga zla.
U tom smislu je filozofiranje ono koje sabire sve ove potencije ili mogunosti
koje konstituiraju ideju sveuilita - teologiju, pravo, medicinu i tehniku sabire na taj nain u jedno da to ne biva pukom cjelinom inorodnih ili
raznorodnih konglomerata, nego iskonskom cjelinom koja u filozofiranju
zasnovana izrasta iz sebe same. Otuda, usput se mora kazati, otuda i pravo
ime, izvorno ime onoga to mi iz zapravo nepoznatih razloga nazivamo
sveuilitem, a legitimno ime mu je univerzitet ili universitas. Latinski
universitas dolazi od unus i versus, a versus od verto, tj. u ovome sklopu radi
se o onome to se putem filozofije i filozofiranja sabirui se u jedno obre iz
svoje vlastitosti i zbire i skuplja pod universum, zbire i skuplja na tragu ili na
putu svoje vlastite istine. Ova primjedba s obzirom na ime sveuilite nije
samo puko filologijske naravi - ako nekoga zbog istoe jezike to smeta
onda je dovoljno upozoriti na to da sveuilite zapravo nije hrvatska rije rije je o stvari. Rije sveuilite je prijevod za neto sasvim drugo, naime
za grku rije pandidakterion. Pandidakterion u horizontu ortodoksije i
pravoslavlja igra kao institucija jednu sasvim osebujnu i odreenu ulogu. U
univerzitetu pak nije rije ni o kakovom sve-uilitu i sve-uenju, i uope
zapravo nije rije o uilitu i o uenju, jer se univerzitet kao zajednica
utemeljena na filozofiji, tj. zajednica istraivaa istine onog svetog, onog
pravog, onog zdravog i onog odista korisnog, ne sastoji ni u kakovom
poduavanju i instrukcijama, nego se sastoji u osposobljavanju - otud i ime
fakultet od latinskog facultas - u osposobljavanju, ako hoete jednostavnim
izrazom kazano, za samostalno i odgovorno miljenje. To i takovo
osposobljavanje za samostalno i odgovorno miljenje ima svoje izvore, ono
nosee, u onome to se u tome sklopu, dakle u horizontu sveuilita, moe
oznaiti kao filozofija i filozofiranje. Gledano s druge, upravo tradicionalne
strane, historijski, od svojih osnutaka, sveuilite kao univerzitet nosi jednu

Branko Despot

Filozofija na sveuilitu

143

sasvim udnu karakteristiku, a ta je izraena u, moglo bi se gotovo kazati,

formuli: sveuilite - universitas magistrorum et scholarium. Universitas jest u
jedno sabrano zajednitvo magistara - magistri nisu uenjaci, magistar dolazi
prije svega od magnus, moglo bi se kazati da su to velebni rukovoditelji duha
- i scholarium - scholarius dolazi od schola, odavde onda kola i skolastika,
izvorno grki schole, a to znaju oni koji su studirali Aristotela, nije nikakva
puka dokolica, nego sasvim osebujno vrijeme bitka ovjeka koje istom
omoguuje neto takovo kao to je filozofiranje u smislu onog, ovako
formalizirano oznaenog samostalnog i odgovornog miljenja. Univerzitet
pak kao zajednica magistara i u ovom smislu scholara, kolaraca, ima svoj
ivot, ima svoj bitak, u onome to se latinski zove studium. Studium pak
dolazi od eljeti, truditi se, strastveno biti pri neemu, studeo (glagol) - biti
odan neemu, zauzet za neto i onda na temelju toga na taj nain se baviti
neim, naime dolaziti do biti ili do same stvari, tj. do istine neega. U tom
smislu je pravi studij borba na ivot i smrt, ukoliko se pod ivotom razumije
istina, a pod smru la i neistina. Ovaj universitas magistrorum et scholarium
jest studium, ali ne studij u ovom vulgariziranom dananjem naem znaenju
te rijei, kao, s jedne strane su uitelji i profesori koji poduavaju i nauavaju,
a s druge strane su neuka djeca koja ue i daju se poduavati, nego studij je
upravo ivot toga zajednitva i moe se kazati, ako se gleda iz ovog
vulgarnog razumijevanja studija, da pri pravom i istinskom studiju magistri
jednako tako studiraju kao to studiraju i ti takozvani uenici ili studenti.
Studij u tom smislu razumljen jest neto (to je sad daljnja karakteristika koja
proizlazi iz same ideje sveuilita) to ne prestaje sa diplomom - kao
odstudirao si, svladao si i ide dalje - nego otpoinjanjem onog zajednitva
studij kao duhovna zajednica, koja univerzitet zapravo jest, ima da traje cijeli
ivot (i preko smrti ako se hoe, i tu onda dalje poiva ono to nazivamo
tradicijom). Samo jo jedan aspekt toga, jer ovo je ipak uvodna rije. Ako se
pita za mjesto filozofije na sveuilitu, onda bi se to, s obzirom na ovaj
naslov, odmah jednostavno trebalo obrazloiti, jednostavno moglo rei: ne
radi se o filozofiji na sveuilitu, ve se radi o tome da sveuilite zapravo,
ako je odista sveuilite, ima poivati na filozofiji i filozofiranju, naime pravom
filozofiranju. S tim je u vezi dalje mogue ustrojstvo i odnos filozofije spram
takozvanih, uvjetno kazano, drugih struka. Naime, poe li se od teologije
preko prava i medicine do tehnike, ako se filozofija razumije kao ancilla ili
kao slubenica kako se to obiavalo kazati, kao ancilla theologiae ali ne
samo nje, onda ta filozofinost teologije za filozofiju smu nije ni u kom
sluaju negativna karakteristika, nego obratno: filozofinost teologije je
upravo legitimacija teologiji samoj, ono to joj naime omoguuje da uope
uestvuje u ivotu sveuilita. Pitanje je sada dalje kako stoji odnos izmeu
filozofije kao struke i ostalih struka. Ako se naime filozofiju hoe bilo
teologijski, bilo pravno, bilo medicinski pa onda znanstveno-tehniki, ovako ili

144

EMU

Broj 7-8

onako uvjetovati, (a to uvjetovanje se onda odraava i izraava, to izlazi na

vidjelo u tome da se filozofija razumije jednom kao logika i metafizika u slubi
teologije i prava, jednom kao filozofija povijesti u slubi prava u uem smislu,
jednom kao filozofija prirode u slubi medicine, onda kao filozofija znanosti,
gnoseologija, epistemologija, filozofija jezika itd. sa blagim natruhama
elemenata tzv. humanistikih i drutvenih u slubi tzv. tehnikih znanosti) to
je, da upotrijebimo jedan poznati izraz, heteronomno odreivanje filozofije i
stvar je upravo u tome, ne da se filozofija iz drugih struka, nego da se
istinitost, pravost, istinska korisnost drugih struka odmjeri i utemelji u tome
to oznaavamo tu kao filozofiju. Usput kazano, u tome uope, ako rije
autonomija sveuilita ima jo nekakovo znaenje, onda u tome lei i prava
autonomija sveuilita. Autonomija sveuilita naime nije nezavisnost o ne
znam kakvim vansveuilinim moima, a nije niti puka samostalnost ili
samostojnost sveuilita. Autonomia, kako izvorno grka rije glasi, jest
samozakonodavstvo, davanje zakona sebi samom, istinovanje, a ne
primanje zakona ni od boga, ni od drave, ni od crkve, ni od ovjeka, ni od
historije, ni od prirode i ni od ega drugoga. Ako se ve o autonomiji hoe
razgovarati. No, da zakljuim u smislu sheme, pa ukoliko bude pitanja
moemo o tome dalje razgovarati. Rekao bih kratko. Put utemeljivanja, put
takorei nadsvoivanja, ide ovako: filozofija, sveuilite, republika. Ako se
naime hoe, ukoliko se gleda na ovaj politiki aspekt, ako se naime hoe
istinsku zajednicu slobodnih i pravednih ljudi, ukoliko se pod tim misli
republika, onda se takove istinski slobodne i prave ljude mora, kazano
sveuilinim jezikom, obrazovati. Obrazovati, tj. osposobiti za istinsku
svetost, istinsku pravednost, istinsko zdravlje. U tom smislu je tako
razumljena filozofija u sveuilitu ili sveuilite koje poiva na filozofiji, a onda
ire pravi politiki ivot koji ima svoju osnovu i bazu u neem takovom kao
to je istinsko sveuilite kao prava zajednica duha. Hvala.