Download as pdf
Download as pdf
You are on page 1of 6
UDK 262.13(044.6)1:230.11 Islaganje na znanstvenom skupu Primljeno 9/99 Progirenje filozofije na podru¢je Objave Rudolf BRAJICIC Sazetak Kriéanski filozof mora svoje filozofsko istrazivanje prosiriti i na datosti Objave kao na stvarnosti u zbilji, predane nam Botjom rijecju. Te stvarnosti treba da um, upoznavii ih kao svoj novi dominion, obrazlozi i razlozi do zadnjih uzroka, da bi se njima ispunio do mjere svojim moguénosti. Zato se autor bori za pojam integ- ralne kréanske filozofije. Danainja protivna teinja filozofiranju u teologiji nema nikakva objektivnog uporista. Spekulacija objavijenih datosti ne izobliuje nas nego nas obogacuje i otvara put lakiem integralnom suvremenom pluralistickom povijesnom ostvarivanju, vodenom razliéitim teoloskim smjerovima kao Sto su dijalekticka teologija, egzistencijaina teologija, kerigmatska teologija, teologija poslanja, narativna teologija, teologija oslobodenja i druge teologije. Toma Akvinski piSe: »Samo malo ljudi razumom dostizZu istinu o Bogu, i to trazeci je dugo vremena i pomijeSanu s mnogo zabluda (...) Da bi éovjek primjerenije (convenientius) i sigurnije (certius) postigao spoznaju Boga, potrebna je Bozja objava.«' Sto je prema ovim rijetima Govjek dobio s Bib- lijom? Primjereniju i sigurniju spoznaju Boga. A 3to je dobio filozof? Za3- titu od eventualnih zabluda. No, Toma Akvinski kao filozof Biblijom je dobio jo8 neSto. Profesor Jakov Gemmel na naSem onda3njem Filozofskom institutu u vrijeme nae generacije tvrdio je da u Teoloskoj sumi ima vi8e filozofije nego u Filozofskoj sumi. To je znak da je Toma drZao svojom filo- zofskom zadaéom da kao filozof koji istrazuje posljednje uzroke svih stvari, istraZi i posljednje uzroke objavijenih datosti, posebice objavijenih misterija. Oslanjajuéi se na taj Tomin primjer, drim da mozemo opéenito reci: Barem kr8éanski filozof mora svoje filozofsko istrazivanje pro8iriti i na datosti objave. Tim prosirenjem svojih filozofskih istraZivanja na podrutje Objave, podrugje Objave postaje donekle njegov dominion, stupanjem na tlo Objave kr3¢anski filozof, da se tako izrazim, otkriva novi kontinent za svoje filozofsko pro- mi8ljanje. Stoga adagij 0 filozofiji — sluskinji teologije, pod ovim vidikom, treba brisati. Pod tim vidikom filozof ne posuduje Objavi svoj filozofski instru- mentarij i ostalo 3to joj je potrebno da bude znanost, nego, da se slikovito izra- zim, Objava filozofu otvara svoje obale da se iskrca na njezino podrutje i da se na njemu filozofski zaposli. 1 Summma theol.,1.,q1, a1, ¢. 101 R. Brajidié: Progirenje filozofije na podrudje Objave ‘Obnov. Zivot (55) 1 (2000) str. 101-105. Vrijedno je usporediti te dvije grane filozofije: philosophiam naturalem, s jedne strane, cum theologia speculativa, s druge strane, ili philosophiam naturalem cum philosophia revelata. Za8to ne i taj izraz glede Objave kao izvora materijalnog objekta spekulativne teologije? Ucemu su, dakle, te dvije filozofije iste, u cemu razlicite? I jedna i druga ima svoju teoriju spoznaje: prva svoju teoriju zasniva na svjedoéanstvu osjetila i uma, a druga na svjedoéanstvu proroka, na njegovoj vjerodostojnosti. Prevaga Sto se tite sigurnosti cjelokupnog filozofskog sustava stoji na naravnoj filozofiji, jer nam objavljena filozofija, kako smo je nazvali, podivajuci na svjedotanstvu svjedoka, daje samo moralnu sigur- nost, 8to opravdava tvrdnju da je teologija dominion filozofije. Ali, Sto se tite sigumnosti pojedinih teza s ta dva podrutja, philosophia naturalis daje sigurnost spoznaje postignute autoritetom razuma, dok philosophia revelata njihovu sigurnost temelji na autoritetu Bozjega razuma, no ipak samo utoli- ko ukoliko jedna teolo’ka teza izrie formalno objavijeno, a ne neSto dedu- cirano iz formaino objavijenog, jer u deduciranju iz onoga sto je formalno objavijeno nastupa samo autoritet Ijudskoga razuma kao i u filozofiji. Buduéi da se sva objavljena filozofija, koju inate zovemo spekulativnom teologijom, bavi deduciranjem i iz formalno objavijenog, dakle, radom Ijudskog skandal. Kakav skandal? Jednostavno kazano: Ijudskom mudro8éu; skandal racionalizacije Zive Bozje rijeti; skandal okivanja Zive Bo%je rijeti lancem skovanim Ijudskom logikom. Stoga dananji student teologije, zavrsivsi dvogodi8nji tetaj filozofije, svoju »filozofsku barku«, da se izrazim slikovito, rado »ostavija Zalu« da se prikljudi Rabiju iz Nazareta. Sto na to reci? I philosophia naturalis bavi se Bozjom rijegju, tj. stvaralatkom Bozjom rijeéju, koja je upisana u sve stvoreno, pa je u nekom smislu i ona philosophia revelata, gradena na svjedotanstvu stvorova. Ho¢emo li zato re¢i da filozo- firanjem nagrdujemo prirodu, tu stvaralatku BoZju rijet? Mi vjerujemo da se student bolje osjeéa Sitajuci Bibliju nego sluSajuéi filozofsko razlaganje objavijenih misterija, ali s time Sto se izletnik bolje osjeéa u prirodi nego prirodoslovac u kabinetu nije dovoljan razlog da se zanemaruju spekulativni sati teologije. K tome, treba se sjetiti da u Bibliji nemamo izvornu Bozju rijed. Izvorna Bozja Rijet druga je osoba Presvetoga Trojstva. U Bibliji je Bodja rijeé u obliku Ijudske rij a to znaéi da je postala Covjekov pojam, upojmovila se i kao takva stavljena je pred nas. Mi pak znamo da su nadi ljudski pojmovi medusobom virtualno povezani nuzno&éu, tako da filozof- skom virtuozno%éu, tj. analizom i sintezom pojmova um mo%e izgraditi ve- lebnu zgradu punu transcendentalnog svjetla. Studenta teologije moramo 102 Obnov, Zivot (55) 1 (2000) str. 101-10s. R. Brajiti¢: Prosirenje filozofije na podruéje Objave uvjeriti u ovo: Kao Sto fiziéari ne bi nikada do8li do elektrona da nisu skru- pulozno ojepidlagarski mrvili atom, tako ni mi ne mozemo nikada doéi do dragocjene stanovite spoznaje objavijenih misterija (aliqualis cognitio mysteriorum) bez filozofskog skrupuloznog promi8\janja, tako da mozemo reéi da se tek primjenom filozofske refleksije na misterij, on rascvjetava. Sjetimo se Trojstva, u kojem filozofiranjem nailazimo na izlaZenja, pa na relacije, zatim na specifiéne osobnosti u tom misteriju. Ne smijemo se dati zanijeti tvrdnjom da u Bibliji nije prisutan Bog meta- fizike nego Bog povijesti, za 8to se je posebno zalagao nedavno preminuli protestantski teolog Oscar Cullmann. Nedvojbeno je da je Biblija dijalog Boga s Govjekom u njegovoj povijesti. Taj dijalog treba proutiti, u taj se dijalog treba ukljuéiti Sto za studenta moze biti vrlo atraktivno. Medutim, biblijski Bog povijesti nije s Sovjekom vodio samo dijalog nego je u Sovje- kovu povijest stvaralatki zahvatio i u nju polozio nove povijesne Cinitelje stvaranjem novoga tovjeka (utjelovijenje), oblikovanjem Crkve, davanjem svoga Zivota milosti, ustanovljenjem sakramenata i u teologiji je upravo o tome rije& da se ti novi povijesni dinitelji metafizitki ispitaju, jer bez njihove metafiziéke dubine ni dijalog Boga s Eovjekom, koji se temelji i odvija na tim novim povijesnim &initeljima, ne moze doprijeti do dna svoga smisla. S te apologije potrebe filozofije u teologiji okrenimo se pitanju, ima li i sama filozofija neke koristi od spekulativne teologije? Jaméno je da je Bog po objaviteljskom dijalogu s Zovjekom jasnije i vise 0 sebi teologu objavio nego Sto se je filozofu izrazio po prirodi i po samom Zovjeku. Stoga objavijena filozofija za naravnu filozofiju postaje zvijezda Sjevernjata, njegov orijentir ili, kako kazemo, norma negativa, U tom smislu teologija je domina, Sto dokida ono Sto smo rekli da je ona dominion naravne filozofije. Domina ne moze biti ni&iji dominion. Da izidemo iz toga dijalek- titkoga 8kripca: biti ancilla i biti domina u isto vrijeme, izrazimo se hegelovski, Hegelovom trijadom: Teza: philosophia naturalis, ancilla, — Antiteza: philosophia revelata, domina. — Sinteza: cjelovita kr8¢anska filozofija, philosophia christiana integralis. Jaques Maritain je napisao knjigu Integralan humanizam, nadoda li se toj knjizi druga knjiga Integraini teizam, imamo ono Sto bih htio reéi: Integralnu krS¢ansku Zahtjevnim uvodenjem filozofije u teologiju, samu teologiju koja je danas pluralistiéka Suva od suprotstavijanja jedne pluralistitke teologije drugoj, éuva je da se dijalektitka teologija ne suprotstavlja egzistencijalnoj, ni egzistenci- jal igmati¢koj, ni kerigmatiéka teologiji poslanja, ni teologija poslanja oj teologji, ni polititka teologija teologiji oslobodenja, Sto se inage ini. Sve, naime, navedene teologije nisu ni8ta drugo nego filozofije o propri- etetima (0 viastitostima) biti krséanstva, 0 kojoj raspravlja spekulativna teolo- gija. Harnackov naslov koji se dita na njegovoj knjizici Bit krS¢anstva lazan je naslov. Njegov rad raspravlja o biti samo jedne vlastitosti biti kr8¢anstva, a ta 103 R, Brajiti¢: Prosirenye filozofije na podrudje Objave Obnov. Zivot (55) 1 (2000) str. 101-105. je: naglasak Isusova propovijedanja je Otac a ne Sin, i Kraljevstvo Bogje je Bog i dua, duSa i njezin Bog, a ne o biti kr3¢anstva kao takvog.’ Istina je 8to tamo govori Harnack, ali ne istina o biti kr8éanstva nego o jednoj kvaliteti te biti, tj. o tome da je zbog svoje biti i na temelju svoje biti kr8¢anstvo duboko skriveno blago u zemiji ljudskog individua. Na Zalost, sva je nevolja Sto se skolastiéki spekulativni teolog poslije izvrSene spekulativne analize kr8éanskih misterija zatvara u svoj kabinet, umjesto da nastavi sa spekulacijom vlastitosti tih misterija, osobito onih suvremenih, Cuva- juéi se, dakako, napasti da svoj teolo8ki pogled na svoj suvremeni svijet proglasi bitju kr8canstva umjesto Sitanja suvremenog dru&tvenog fenomena u biti i kroz bit kr8éanstva. Oni pak koji to Sine kao da ne znaju teologije o biti kr8

You might also like