UDK 262.13(044.6)1:230.11
Islaganje na znanstvenom skupu
Primljeno 9/99
Progirenje filozofije na podru¢je Objave
Rudolf BRAJICIC
Sazetak
Kriéanski filozof mora svoje filozofsko istrazivanje prosiriti i na datosti Objave
kao na stvarnosti u zbilji, predane nam Botjom rijecju. Te stvarnosti treba da um,
upoznavii ih kao svoj novi dominion, obrazlozi i razlozi do zadnjih uzroka, da bi
se njima ispunio do mjere svojim moguénosti. Zato se autor bori za pojam integ-
ralne kréanske filozofije. Danainja protivna teinja filozofiranju u teologiji nema
nikakva objektivnog uporista. Spekulacija objavijenih datosti ne izobliuje nas
nego nas obogacuje i otvara put lakiem integralnom suvremenom pluralistickom
povijesnom ostvarivanju, vodenom razliéitim teoloskim smjerovima kao Sto su
dijalekticka teologija, egzistencijaina teologija, kerigmatska teologija, teologija
poslanja, narativna teologija, teologija oslobodenja i druge teologije.
Toma Akvinski piSe: »Samo malo ljudi razumom dostizZu istinu o Bogu, i
to trazeci je dugo vremena i pomijeSanu s mnogo zabluda (...) Da bi éovjek
primjerenije (convenientius) i sigurnije (certius) postigao spoznaju Boga,
potrebna je Bozja objava.«' Sto je prema ovim rijetima Govjek dobio s Bib-
lijom? Primjereniju i sigurniju spoznaju Boga. A 3to je dobio filozof? Za3-
titu od eventualnih zabluda. No, Toma Akvinski kao filozof Biblijom je
dobio jo8 neSto. Profesor Jakov Gemmel na naSem onda3njem Filozofskom
institutu u vrijeme nae generacije tvrdio je da u Teoloskoj sumi ima vi8e
filozofije nego u Filozofskoj sumi. To je znak da je Toma drZao svojom filo-
zofskom zadaéom da kao filozof koji istrazuje posljednje uzroke svih stvari,
istraZi i posljednje uzroke objavijenih datosti, posebice objavijenih misterija.
Oslanjajuéi se na taj Tomin primjer, drim da mozemo opéenito reci: Barem
kr8éanski filozof mora svoje filozofsko istrazivanje pro8iriti i na datosti objave.
Tim prosirenjem svojih filozofskih istraZivanja na podrutje Objave, podrugje
Objave postaje donekle njegov dominion, stupanjem na tlo Objave kr3¢anski
filozof, da se tako izrazim, otkriva novi kontinent za svoje filozofsko pro-
mi8ljanje. Stoga adagij 0 filozofiji — sluskinji teologije, pod ovim vidikom, treba
brisati. Pod tim vidikom filozof ne posuduje Objavi svoj filozofski instru-
mentarij i ostalo 3to joj je potrebno da bude znanost, nego, da se slikovito izra-
zim, Objava filozofu otvara svoje obale da se iskrca na njezino podrutje i da
se na njemu filozofski zaposli.
1 Summma theol.,1.,q1, a1, ¢.
101R. Brajidié: Progirenje filozofije na podrudje Objave ‘Obnov. Zivot (55) 1 (2000) str. 101-105.
Vrijedno je usporediti te dvije grane filozofije: philosophiam naturalem,
s jedne strane, cum theologia speculativa, s druge strane, ili philosophiam
naturalem cum philosophia revelata. Za8to ne i taj izraz glede Objave kao
izvora materijalnog objekta spekulativne teologije?
Ucemu su, dakle, te dvije filozofije iste, u cemu razlicite?
I jedna i druga ima svoju teoriju spoznaje: prva svoju teoriju zasniva na
svjedoéanstvu osjetila i uma, a druga na svjedoéanstvu proroka, na njegovoj
vjerodostojnosti. Prevaga Sto se tite sigurnosti cjelokupnog filozofskog
sustava stoji na naravnoj filozofiji, jer nam objavljena filozofija, kako smo
je nazvali, podivajuci na svjedotanstvu svjedoka, daje samo moralnu sigur-
nost, 8to opravdava tvrdnju da je teologija dominion filozofije. Ali, Sto se
tite sigumnosti pojedinih teza s ta dva podrutja, philosophia naturalis daje
sigurnost spoznaje postignute autoritetom razuma, dok philosophia revelata
njihovu sigurnost temelji na autoritetu Bozjega razuma, no ipak samo utoli-
ko ukoliko jedna teolo’ka teza izrie formalno objavijeno, a ne neSto dedu-
cirano iz formaino objavijenog, jer u deduciranju iz onoga sto je formalno
objavijeno nastupa samo autoritet Ijudskoga razuma kao i u filozofiji.
Buduéi da se sva objavljena filozofija, koju inate zovemo spekulativnom
teologijom, bavi deduciranjem i iz formalno objavijenog, dakle, radom Ijudskog
skandal. Kakav skandal? Jednostavno kazano:
Ijudskom mudro8éu; skandal racionalizacije Zive
Bozje rijeti; skandal okivanja Zive Bo%je rijeti lancem skovanim Ijudskom
logikom. Stoga dananji student teologije, zavrsivsi dvogodi8nji tetaj filozofije,
svoju »filozofsku barku«, da se izrazim slikovito, rado »ostavija Zalu« da se
prikljudi Rabiju iz Nazareta.
Sto na to reci?
I philosophia naturalis bavi se Bozjom rijegju, tj. stvaralatkom Bozjom
rijeéju, koja je upisana u sve stvoreno, pa je u nekom smislu i ona philosophia
revelata, gradena na svjedotanstvu stvorova. Ho¢emo li zato re¢i da filozo-
firanjem nagrdujemo prirodu, tu stvaralatku BoZju rijet? Mi vjerujemo da
se student bolje osjeéa Sitajuci Bibliju nego sluSajuéi filozofsko razlaganje
objavijenih misterija, ali s time Sto se izletnik bolje osjeéa u prirodi nego
prirodoslovac u kabinetu nije dovoljan razlog da se zanemaruju spekulativni
sati teologije. K tome, treba se sjetiti da u Bibliji nemamo izvornu Bozju
rijed. Izvorna Bozja Rijet druga je osoba Presvetoga Trojstva. U Bibliji je
Bodja rijeé u obliku Ijudske rij a to znaéi da je postala Covjekov pojam,
upojmovila se i kao takva stavljena je pred nas. Mi pak znamo da su nadi
ljudski pojmovi medusobom virtualno povezani nuzno&éu, tako da filozof-
skom virtuozno%éu, tj. analizom i sintezom pojmova um mo%e izgraditi ve-
lebnu zgradu punu transcendentalnog svjetla. Studenta teologije moramo
102Obnov, Zivot (55) 1 (2000) str. 101-10s. R. Brajiti¢: Prosirenje filozofije na podruéje Objave
uvjeriti u ovo: Kao Sto fiziéari ne bi nikada do8li do elektrona da nisu skru-
pulozno ojepidlagarski mrvili atom, tako ni mi ne mozemo nikada doéi do
dragocjene stanovite spoznaje objavijenih misterija (aliqualis cognitio
mysteriorum) bez filozofskog skrupuloznog promi8\janja, tako da mozemo
reéi da se tek primjenom filozofske refleksije na misterij, on rascvjetava.
Sjetimo se Trojstva, u kojem filozofiranjem nailazimo na izlaZenja, pa na
relacije, zatim na specifiéne osobnosti u tom misteriju.
Ne smijemo se dati zanijeti tvrdnjom da u Bibliji nije prisutan Bog meta-
fizike nego Bog povijesti, za 8to se je posebno zalagao nedavno preminuli
protestantski teolog Oscar Cullmann. Nedvojbeno je da je Biblija dijalog
Boga s Govjekom u njegovoj povijesti. Taj dijalog treba proutiti, u taj se
dijalog treba ukljuéiti Sto za studenta moze biti vrlo atraktivno. Medutim,
biblijski Bog povijesti nije s Sovjekom vodio samo dijalog nego je u Sovje-
kovu povijest stvaralatki zahvatio i u nju polozio nove povijesne Cinitelje
stvaranjem novoga tovjeka (utjelovijenje), oblikovanjem Crkve, davanjem
svoga Zivota milosti, ustanovljenjem sakramenata i u teologiji je upravo o
tome rije& da se ti novi povijesni dinitelji metafizitki ispitaju, jer bez njihove
metafiziéke dubine ni dijalog Boga s Eovjekom, koji se temelji i odvija na
tim novim povijesnim &initeljima, ne moze doprijeti do dna svoga smisla.
S te apologije potrebe filozofije u teologiji okrenimo se pitanju, ima li i
sama filozofija neke koristi od spekulativne teologije?
Jaméno je da je Bog po objaviteljskom dijalogu s Zovjekom jasnije i vise
0 sebi teologu objavio nego Sto se je filozofu izrazio po prirodi i po samom
Zovjeku. Stoga objavijena filozofija za naravnu filozofiju postaje zvijezda
Sjevernjata, njegov orijentir ili, kako kazemo, norma negativa, U tom smislu
teologija je domina, Sto dokida ono Sto smo rekli da je ona dominion naravne
filozofije. Domina ne moze biti ni&iji dominion. Da izidemo iz toga dijalek-
titkoga 8kripca: biti ancilla i biti domina u isto vrijeme, izrazimo se hegelovski,
Hegelovom trijadom:
Teza: philosophia naturalis, ancilla, — Antiteza: philosophia revelata, domina.
— Sinteza: cjelovita kr8¢anska filozofija, philosophia christiana integralis.
Jaques Maritain je napisao knjigu Integralan humanizam, nadoda li se toj knjizi
druga knjiga Integraini teizam, imamo ono Sto bih htio reéi: Integralnu krS¢ansku
Zahtjevnim uvodenjem filozofije u teologiju, samu teologiju koja je danas
pluralistiéka Suva od suprotstavijanja jedne pluralistitke teologije drugoj, éuva
je da se dijalektitka teologija ne suprotstavlja egzistencijalnoj, ni egzistenci-
jal igmati¢koj, ni kerigmatiéka teologiji poslanja, ni teologija poslanja
oj teologji, ni polititka teologija teologiji oslobodenja, Sto se inage
ini. Sve, naime, navedene teologije nisu ni8ta drugo nego filozofije o propri-
etetima (0 viastitostima) biti krséanstva, 0 kojoj raspravlja spekulativna teolo-
gija. Harnackov naslov koji se dita na njegovoj knjizici Bit krS¢anstva lazan je
naslov. Njegov rad raspravlja o biti samo jedne vlastitosti biti kr8¢anstva, a ta
103R, Brajiti¢: Prosirenye filozofije na podrudje Objave Obnov. Zivot (55) 1 (2000) str. 101-105.
je: naglasak Isusova propovijedanja je Otac a ne Sin, i Kraljevstvo Bogje je
Bog i dua, duSa i njezin Bog, a ne o biti kr3¢anstva kao takvog.’ Istina je 8to
tamo govori Harnack, ali ne istina o biti kr8éanstva nego o jednoj kvaliteti te
biti, tj. o tome da je zbog svoje biti i na temelju svoje biti kr8¢anstvo duboko
skriveno blago u zemiji ljudskog individua.
Na Zalost, sva je nevolja Sto se skolastiéki spekulativni teolog poslije izvrSene
spekulativne analize kr8éanskih misterija zatvara u svoj kabinet, umjesto da
nastavi sa spekulacijom vlastitosti tih misterija, osobito onih suvremenih, Cuva-
juéi se, dakako, napasti da svoj teolo8ki pogled na svoj suvremeni svijet proglasi
bitju kr8canstva umjesto Sitanja suvremenog dru&tvenog fenomena u biti i kroz
bit kr8éanstva. Oni pak koji to Sine kao da ne znaju teologije o biti kr8