Strategija TP - Bosanski Jezik Fin

Bosna i Hercegovina/
MINISTARSTVO ZA LJUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE/

M
Bosna i Hercegovina/

MINISTARSTVO PRAVDE/
M
RADNI TEKST
STRATEGIJA TRANZICIJSKE PRAVDE U BOSNI

I HERCEGOVINI
2012- 2016.
SADRAJ
UVOD .................................................................................................................. 5
Metodologija izrade Strategije tranzicijske pravde ........................................... 9
I DIO - Koncept tranzicijske pravde i obaveze BiH ............................................... 12
Tranzicijska pravda ........................................................................................ 12
Mehanizmi tranzicijske pravde i njihova realizacija u BiH ................................. 13
Krivina pravda............................................................................................... 14
Utvrivanje injenica i kazivanje istine .......................................................... 15
Programi reparacija........................................................................................ 16
Institucionalne reforme ................................................................................. 18
Uporite Strategije tranzicijske pravde u meunarodnom pravu i meunarodne
obaveze BiH ................................................................................................... 19
Ravnopravnost spolova u Strategiji tranzicijske pravde .................................. 24
II DIO - Analiza problema i predloena rjeenja .................................................. 26
Krivina pravda .............................................................................................. 26
Utvrivanje injenica i kazivanje istine ........................................................... 28
Pregled aktuelnog stanja ................................................................................... 30
Ogranienost rezultata dosadanjih inicijativa za utvrivanje injenica i
kazivanje istine ............................................................................................... 30
Rjeavanje pitanja nestalih osoba.................................................................. 31
Nepristupanost podacima o svim rtvama krenja meunarodnog
humanitarnog prava i meunarodnog prava ljudskih prava ......................... 34
Nepostojanje institucionalnog vansudskog mehanizma za utvrivanje
injenica i kazivanje istine o krenjima ljudskih prava i ratnim zloinima u
periodu 1992 1995. godina ......................................................................... 34
Predloena rjeenja............................................................................................ 35
Reparacije i memorijali .................................................................................. 46
Obeteenja ....................................................................................................... 47
Obeteenja putem sudskih odluka: neefikasan i neodriv sistem ............... 48
Obeteenja putem administrativnih odluka: nedosljedno postupanje prema
rtvama .......................................................................................................... 49
Razliito postupanje prema civilnim rtvama rata u BiH ............................... 49
Razliito postupanje prema RVI i civilnim rtvama rata u BiH ....................... 50
Neodrivost postojeeg sistema isplate naknada.......................................... 51
Ne postoji obeteenje za rtve koje su pretrpjele torturu u mjestima
zatvaranja ....................................................................................................... 51
Rehabilitacija ...................................................................................................... 52
A Psihosocijalna zatita traumatiziranih osoba .......................................... 54
B Zapoljavanje .......................................................................................... 57
C Ukljuivanje rtava rata i osoba s invaliditetom u razliite vidove

kreativnih i sportskih aktivnosti ..................................................................... 59
Memorijali .......................................................................................................... 61
Politizacija procesa memorijalizacije kroz jednostran pogled na dogaaje u
prolosti ......................................................................................................... 62
Legislativno-institucionalna neusklaenost u pravcu podizanja memorijala i
nedovoljna implementacija postojeeg okvira za podizanje spomen-obiljeja
........................................................................................................................ 62
Nekoordinirani pristup procesu iniciranja, davanja saglasnosti i finansiranja
izgradnje memorijala ..................................................................................... 64
Predloena rjeenja za oblast reparacija i memorijala ...................................... 65
A Obeteenja ............................................................................................. 65
B Rehabilitacija ........................................................................................... 69
C Memorijali ............................................................................................... 76
Institucionalne reforme ................................................................................. 81
Provjere (vetting) ........................................................................................... 82
Nedovoljno poznavanje procesa provjere (vetting) u javnosti u BiH ............. 82
Nedostatak drugih reformskih aktivnosti za postizanje legitimiteta i
integriteta institucija ...................................................................................... 85
Predloena rjeenja............................................................................................ 86
III DIO - Principi praenja provedbe strategije .................................................... 96
Komisija za praenje provedbe Strategije tranzicijske pravde ......................... 97
IV DIO Finansijski aspekti provedne Strategije i procjena .............................. 101
V DIO - Prilozi .................................................................................................. 106
Prilog 1 - Veze Strategije tranzicijske pravde sa drugim strategijama ............ 106
Strategija za reformu sektora pravde u BiH..................................................... 106
Revidirana strategija BiH za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog
sporazuma........................................................................................................ 107
Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina ................................. 108
Strategija reforme javne uprave u BiH ............................................................ 110
Gender akcioni plan ......................................................................................... 112
Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini 2010 2013.
godina .............................................................................................................. 112
Program poboljanja poloaja ena rtava ratnog silovanja i seksualnog
zlostavljanja i torture u BiH 2012 2016. ........................................................ 113
Prilog 2 - Evropska unija, tranzicijska pravda i obaveze BiH ........................... 114
Prilog 3 - Ekspertna radna grupa .................................................................. 117
lanovi Ekspertne radne grupe ........................................................................ 117
Sastanci Ekspertne radne grupe .................................................................. 117
lanovi tematskih podgrupa grupe.................................................................. 117
Podgrupa za utvrivanje injenica i kazivanje istine ................................... 117
Podgrupa za reparacije i memorijale ........................................................... 118
3
Podgrupa za institucionalne reforme .......................................................... 118

Prilog 4 - Lista uesnika konsultacija i drugih vidova dijaloga ....................... 119
Konsultacije - Utvrivanje injenica i kazivanje istine ..................................... 119
Konsultacije - Reparacije i memorijali.............................................................. 121
Konsultacije - Institucionalne reforme ............................................................ 123
Prilog 5 - Pojmovnik .................................................................................... 125
UVOD
Suoavanje s prolou jedan je od kljunih preduvjeta za izgradnju stabilne
budunosti u Bosni i Hercegovini. Razliite interpretacije nedavne prolosti i
oprene ideje o odnosu prema nasljeu ratnih zloina i tekih krenja ljudskih prava
nastavljaju optereavati politiki razvoj i udaljavaju generacije graana ove zemlje.
Uvaavajui svu kompleksnost problema suoavanja bh. drutva sa nedavnom
prolou, ali i potrebu da mu se pristupi na sistematian i obuhvatan nain, Vijee
ministara BiH odluilo je pokrenuti proces izrade Strategije tranzicijske pravde.
Odluka o pokretanju izrade Strategije tranzicijske pravde zasnovana je na jednoj od
preporuka Izvjetaja o provedenim konsultacijama, koji je Vijee ministara BiH
usvojilo na svojoj 87. sjednici, odranoj 14. maja 2009. godine. U mjesecima koji su
prethodili ovoj odluci, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i Ministarstvo
pravde BiH, u saradnji sa Razvojnim programom Ujedinjenih naroda (UNDP), odrali
su seriju konsultacija1, tokom kojih su predstavnici institucija vlasti, organizacija i
pojedinaca iz civilnog drutva i predstavnici udruenja i porodica rtava, prvi put
nakon okonanja rata u direktnom kontaktu razmijenili stavove o pitanjima iz
oblasti tranzicijske pravde. Upravo je ovim raspravama definirana potreba da bi
rjeavanju pitanja prolosti trebalo prii na jedan novi, sistemski i inkluzivan nain,
putem izrade dravne Strategije tranzicijske pravde. U saglasnosti s ovim stavom su
i zakljuci istraivanja javnog mnijenja, koje je UNDP proveo poetkom 2010.
godine. Naime, gotovo 90% ispitanika se slae da bi vlasti u BiH trebalo da osmisle
konkretan plan o pitanjima suoavanja sa prolou.2 Upravo su ove prve odrane
konsultacije, kao i nalazi pomenutog istraivanja, na najdirektniji nain pokazali
ogroman interes za provoenjem procesa suoavanja bh. drutva sa krenjima
prava i ratnim zloinima koji su poinjeni tokom oruanog sukoba u periodu 1992
1995. godina.
Od okonanja rata u BiH, inicirano je vie meunarodnih, dravnih i lokalnih
inicijativa iz oblasti tranzicijske pravde. Pokrenuta su krivina procesuiranja
odgovornih za krenja ljudskih prava i ratne zloine, institucije razliitih nivoa vlasti,
kao i neke organizacije civilnog drutva, provodile su i jo uvijek provode aktivnosti
u oblasti utvrivanja injenica i kazivanja istine, usvojeno je relevantno
zakonodavstvo koje u odreenoj mjeri regulira oblast reparacija, provedene su i
provode se aktivnosti u pravcu provjere profesionalnih kapaciteta i moralnog
integriteta zaposlenih u javnoj administraciji, te su osnovane nove institucije,
1
Prve konsultacije odrane su u Fojnici od 4. do 6. juna 2008. godine, a druge u Brkom od 28. do
29. aprila 2009. godine. Neposredno nakon to je Vijee ministara BiH usvojilo Izvjetaj o provedenim
konsultacijama, odrane su jo jedne konsultacije u Mostaru, od 26. do 27. maja 2009. godine.
2
Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti, Specijalni izvjetaj UNDP-a, 2010.
Izvjetaj je dostupan na: www.undp.ba
5
ukinute neke stare i usvojeni odreeni reformski zakoni. Meutim, ove inicijative
nisu rezultirale postizanjem konsenzusa unutar bh. drutva o nainima
prevazilaenja trauma nastalih kao posljedica ratnih deavanja.
Kao razlozi za takav ishod uglavnom se navode:
Parcijalnost aktivnosti, odnosno nedovoljna koordiniranost i povezanost
aktivnosti koje pripadaju razliitim mehanizmima tranzicijske pravde;
Ogranienost inicijativa iz oblasti tranzicijske pravde na lokalni ili regionalni
nivo;
Dominantni angaman civilnog drutva i meunarodnih organizacija u
kreiranju razliitih inicijativa, bez direktnog uea institucija vlasti;
Nepostojanje jedinstvenog stratekog pristupa na dravnom nivou, koji bi na
izbalansiran nain preporuio sveobuhvatan set pravnih lijekova.
Usvajanjem Strategije reforme sektora pravde u Bosni i Hercegovini 2008. godine i
ukljuivanjem potrebe za izradom dravne Strategije tranzicijske pravde u ovaj
dokument, stvorene su pretpostavke za aktivnijim i fokusiranijim pristupom procesu
suoavanja sa prolou. Ministarstvo pravde BiH i Ministarstvo za ljudska prava i
izbjeglice BiH preuzeli su obavezu izrade Strategije tranzicijske pravde. U njenu
izradu ukljueni su i predstavnici drugih relevantnih insitucija sa dravnog,
entitetskog i nivoa Brko Distrikta, te predstavnici civilnog drutva i udruenja
rtava iz svih dijelova BiH.
Opi cilj Strategije tranzicijske pravde je stvoriti prihvatljivu platformu za
djelotvorne i realistine mehanizme i aktivnosti, putem kojih e se ispraviti
nepravde i zalijeiti traume koje su nastale kao rezultat oruanog sukoba 1992
1995., vraanje povjerenja u institucije i spreavanje ponavljanja krenja ljudskih
prava i ratnih zloina. Strategija, takoer, predstavlja politiki dogovor koji je u
skladu s ustavnim poretkom u BiH i meunarodnim standardima za zatitu ljudskih
prava, koju shvataju i podravaju svi akteri u procesu njene izrade.
Strategijom tranzicijske pravde razmotrena su relevantna pitanja iz oblasti
tranzicijske pravde, a naroito ona koja do sada nisu bila adekvatno tretirana u
okviru institucija vlasti i pravnog sistema. Konkretno, ovom Strategijom obuhvaeni
su vansudski mehanizmi tranzicijske pravde: utvrivanje injenica i kazivanje istine,
reparacije i memorijali, te institucionalne reforme. Strategijom tranzicijske pravde
nije obuhvaen mehanizam krivinog procesuiranja odgovornih za krenja prava i
ratne zloine, budui da tu oblast regulira i razrauje Dravna strategija za rad na
predmetima ratnih zloina, koja je usvojena u decembru 2008. godine. Meutim,
vrlo je vano istai da se Strategijom tranzicijske pravde, generalno, i nekim njenim
aktivnostima, konkretno, bezrezervno podrava procesuiranje predmeta ratnih
zloina i puna implementacija Dravne strategije za rad na predmetima ratnih
zloina.
6
Na sljedeoj stranici predstavljena je ema stratekih ciljeva i programa koji se

utvruju ovom Strategijom, kao i generalna vizija cjelokupne Strategije tranzicijske
pravde i njenih pojedinih segmenata.
VIZIJA STRATEGIJE
Na svim nivoima bh. drutva uspostavljen otvoren, funkcionalan i produktivan dijalog o prolosti BiH s ciljem spreavanja buduih manipulacija prolou,
postizanja satisfakcije za rtve i uspostave efikasnih, profesionalnih, reprezentativnih i kredibilnih javnih institucija.
UTVRIVANJE INJENICA I KAZIVANJE ISTINE
REPARACIJE I MEMORIJALI
INSTITUCIONALNE REFORME
Vizija mehanizma: Vansudski mehanizmi u oblasti

utvrivanja injenica i kazivanje istine o dogaajima iz
perioda 1992 1995. unaprijeeni i djeluju kao integriran
sistem inei tako platformu za javni dijalog o deavanjima
iz prolosti s ciljem odavanja poasti rtvama, spreavanja
kulture poricanja i jaanje povjerenja meu graanima.
Vizija mehanizma: Osigurano pravo na reparacije i ouvano

kolektivno sjeanje na dogaaje iz perioda 1992-1995., kako
bi se prevazile posljedice krenja meunarodnog
humanitarnog prava i meunarodnog prava ljudskih prava,
te vratilo dostojanstvo svim rtvama rata i osigurala njihova
resocijalizacija.
Vizija mehanizma: Unaprijeena profesionalnost,

reprezentativnost i kredibilnost javnih institucija u kontekstu
njihovog razvijanja u garante potivanja najviih standarda
ljudskih prava.
Strateki cilj 1:
Unaprijediti i jaati institucionalne vansudske mehanizme i inicijative
civilnog drutva za utvrivanje injenica i kazivanje istine s ciljem
osigzranja njihovog efikasnog funkcioniranja i kvalitetnog doprinosa
ovom procesu.
OBETEENJA
Strateki cilj 1:
Uspostaviti savremeni pravni okvir za provedbu kontinuirane provjere
zaposlenih u javnim institucijama na svim nivoima vlasti, te osigurati
da javne institucije djeluju u skladu sa principima profesionalnosti,
transparentnosti i pune odgovornosti prema graanima.
Strateki program 1.1:

Osnaiti i unaprijediti proces traenja nestalih osoba.
Razviti zakonski definiran, usklaen i efikasno zatien
sistem prikupljanja podataka svih rtava krenja
meunarodnog prava ljudskih prava i meunarodnog
humanitarnog prava.
Osnaiti postojee i podrati nove inicijative civilnog
drutva za utvrivanja injenica i kazivanja istine stvarajui
platformu za meusobni dijalog i interakciju.
Strateki cilj 2:
Uspostaviti institucionalni mehanizam utvrivanja injenica i kazivanja
istine o krenjima ljudskih prava u periodu 1992 1995.
komplementaran sa ve postojeim sudskim i vansudskim
mehanizmima.

Usvojiti pravni okvir za formiranje novog institucionalnog
vansudskog mehanizma za utvrivanje injenica i kazivanje
istine.
Osigurati podrku javnosti za uspostavu i rad
institucionalnog vansudskog mehanizma.
Strateki cilj 1:
Osigurati potpunu zatitu prava na obeteenje svih rtava krenja
meunarodnog prava ljudskih prava i meunarodnog humanitarnog
prava.
Unaprijediti postojei sistem za osiguranje prava na
obeteenje svih rtava rata u BiH.
Uspostaviti koherentan sistem podataka svih korisnika
prava, bez obzira na novanu naknadu i vrstu obeteenja.

Donijeti zakon za provoenje procesa provjere u javnim
institucijama i unaprijediti trenutno postojee zakone koji
reguliraju ovu oblast.
Unaprijediti unutranje i vanjske kontrolne mehanizme
funkcioniranja javnih institucija i provedbe procesa provjere, kao
i simbolike aktivnosti institucija kako bi se osigurala njihova
odgovornost prema graanima i legitimitet.
REHABILITACIJA
Strateki cilj 1:
Unaprijediti mehanizme rehabilitacije sa ciljem prevazilaenja
posljedica rata 1992 1995.

Unaprijediti institucionalne standarde za pruanje
adekvatne psihosocijalne zatite rtvama rata i
traumatiziranim osobama.
Strateki program 1.2
Unaprijediti mehanizme zapoljavanja i samozapoljavanja
rtava rata i osoba sa invaliditetom s ciljem njihove
resocijalizacije i ekonomskog osamostaljivanja.
Osigurati sistemski pristup ukljuivanja rtava rata i osoba s
invaliditetom u razliite vidove kreativnih i sportskih
aktivnosti, kao specifinih vidova rehabilitacije.
MEMORIJALI
Strateki cilj 1:
Izgraditi i ouvati kolektivno sjeanje putem podizanja spomenobiljeja (memorijala) i pokretanja dijaloga o prolosti, sa ciljem
spreavanja ponavljanja zloina.
Ustanoviti standarde i kriterije za podizanje memorijala i odravanje
komemorativnih aktivnosti.
8
Pokrenuti dijalog o prolosti putem adekvatnih procesa memorijalizacije
i komemoracije, sa ciljem izgradnje kulture sjeanja.
Strateki cilj 2:
Podii nivo informiranosti i razumijevanja graana i institucija o
znaaju procesa tranzicijske pravde i institucionalnih reformi u
postkonfliktnim drutvima te radu samih institucija.
Razviti mehanizam informiranja i educiranja graana i institucija
o tranzicijskoj pravdi, procesu provjere i institucionalnim
reformama u irem smislu.

Unaprijediti postojee programe edukacije uposlenika u
institucijama koje e biti obuhvaene procesom provjere s ciljem
podizanja njihovih strunih kapaciteta, senzibiliziranosti prema
posebno ranjivim grupama graana i osiguranja uvaavanja
najviih standarda potivanja ljudskih prava u postupanju
uposlenika.
Metodologija izrade Strategije tranzicijske pravde

Proces izrade Strategije tranzicijske pravde zapoet je u martu 2010. godine.
Primijenjena metodologija rada osmiljena je kao dvosmjerni proces komunikacije
izmeu udruenja rtava i drugih aktera iz civilnog drutva s institucijama vlasti, i to
prvenstveno putem konsultacija, ali i putem drugih vidova javnog dijaloga, sa ciljem
osiguranja saglasnosti u pogledu sistemskih rjeenja koje ova Strategija nudi.
Rjeenja utvrena Strategijom tranzicijske pravde naslanjaju se na:
meunarodne standarde i obaveze drava u oblasti zatite ljudskih prava;
miljenja uesnika konsultativnog procesa za izradu Strategije tranzicijske
pravde;
stavove strune javnosti;
postojee kapacitete i sisteme u dravi i entitetima;
istraivanje potreba bh. drutva o pitanju suoavanja sa prolou.
U okviru svakog od tri stuba tranzicijske pravde koji su obuhvaeni ovom
Strategijom identificirani su vizije, strateki ciljevi, strateki programi i niz stratekih
aktivnosti s ciljem rjeavanja kljunih pitanja utvrenih kroz istraivanje i
konsultativni proces. Vizije za svaki pojedinani stub zajedniki e doprinijeti
ostvarivanju vizije cijelokupne Strategije tranzicijske pravde.
Tijela odgovorna za izradu Strategije tranzicijske pravde

Vijee ministara BiH 21. januara 2010. godine donijelo je Odluku o osnivanju
Ekspertne radne grupe za izradu Strategije tranzicijske pravde u BiH i Akcionog
plana za njeno provoenje. Na osnovu ove odluke, Ministarstvo pravde BiH u martu
2010. godine imenovalo je 15 lanova Ekspertne radne grupe (u daljnjem tekstu
ERG), od kojih njih 10 predstavljaju institucije odreenih nivoa vlasti iz BiH (po tri
predstavnika iz oba entiteta, jedan predstavnik Brko Distrikta, te tri predstavnika
dravnih institucija), dok je preostalih pet lanova iz civilnog drutva.3
Tematske podgrupe
S ciljem osiguravanja kvalitetnije izrade Strategije tranzicijske pravde, lanovi ERG-a
meusobno su se podijelili u tri tematske podgrupe, koje su, po svojim oblastima,
odgovarale pojedinanim stubovima tranzicijske pravde. Osim predstavnika ERG-a,
lanovi tematskih radnih grupa bili su i predstavnici udruenja rtava. Tematske
Popis lanova ERG-a vidjeti u Aneksu Strategije (prilog br. 3 ). Predstavnike institucija vlasti u ERG-u
imenovale su institucije iz kojih dolaze, dok su predstavnici civilnog drutva identificirani putem
transparentnog procesa, tokom kojeg se vodilo rauna o njihovoj geografskoj, spolnoj i strunoj
reprezentativnosti.
9
radne grupe uestvovale su u organizaciji, praenju i izvjetavanju sa tematskih

konsultacija.4
Sekretarijat ERG-a Vijea ministara BiH
Tokom procesa izrade Strategije tranzicijske pravde, ERG je imao konstantnu
strunu, tehniku i administrativnu podrku Sekretarijata, koji je formirao UNDP.
Javne konsultacije, tematske podgrupe, fokusne grupe i individualne konsultacije
Pri usvajanju Programa rada ERG se usaglasio da jedan od vodeih principa rada
bude otvorenost za aktivno uee svih zainteresiranih graana, te je dijalog u vidu
otvorenih konsultacija sa svim relevantnim predstavnicima razliitih kategorija
stanovnitva unutar bh. drutva predstavljao centralni dio procesa izrade Strategije
tranzicijske pravde. Ovakav metod rada usvojen je s ciljem osiguravanja foruma,
gdje e institucije vlasti i civilno drutvo prepoznati jedni druge kao partnere u
procesu izgradnje odrivog mira i vladavine prava.
Strategija tranzicijske pravde u skladu je sa meunarodnim standardima za zatitu
ljudskih prava i prilagoena kontekstu u kojem se priprema. Njena posebna
vrijednost je u tome to je iroko inkluzivna i to njenu izradu predvode i kreiraju
lokalni akteri tj. domae vlasti, civilno drutvo i udruenja i porodice rtava
naroito. Da bi bili osigurani inkluzivnost i participativnost, ERG je proveo javne
konsultacije, koje su u svom fokusu prvenstveno imale prava i potrebe rtava,
njihovih porodica i, na kraju, drutva u cjelini. Tematske konsultacije, kao poseban
vid konsultacija, inile su okosnicu procesa kreiranja Strategije tranzicijske pravde.
Ove konsultacije bile su zamiljene kao razmjena informacija i stavova izmeu
predstavnika udruenja i porodica rtava, pojedinaca i organizacija iz civilnog
drutva i strune javnosti, sa jedne, i predstavnika institucija vlasti, sa druge strane.
Putem tematskih konsultacija ERG je bio u mogunosti da dobije miljenja kljunih
aktera ovog procesa o konkretnim pitanjima kojima se Strategija tranzicijske pravde
bavi.
Tokom procesa izrade Strategije odrano je pet tematskih konsultacija, koje su, u
zavisnosti od faze njenog kreiranja, bile fokusirane na specifina pitanja unutar tri
stuba tranzicijske pravde.5 U prvoj fazi kreiranja Strategije tranzicijske pravde, koja
je trajala od aprila do jula 2010. godine, konsultacije su se fokusirale na analizu
stanja i identifikaciju stratekih pitanja, odnosno definiranje stratekih problema. U
drugoj fazi, koja je trajala od augusta do decembra 2010. godine, uesnici
konsultacija razmatrali su odgovarajue strateke programe i strateke aktivnosti
kao odgovore na ranije identificirane probleme. U treoj fazi izrade Strategije
tranzicijske pravde ERG je, u skladu sa definiranim stratekim pitanjima i
programima, razmatrala indikatore procjene uinka, inicijalne budetske faktore za
4
5
Lista uesnika tematskih podgrupa nalazi se u Aneksu Strategije (prilog br 3 ).

Lista konsultacija i drugih vidova dijaloga, kao i uesnika, data je u Aneksu Strategije (prilog br 4).
10
realizaciju programa, te organizirala seriju javnih rasprava o predloenom tekstu

Strategije.
Uesnici konsultacija bili su pojedinci i predstavnici organizacija civilnog drutva,
poput novinara, predstavnika vjerskih zajednica, predstavnika organizacija za
ljudska prava, predstavnika organizacija ena i drugih organizacija koje se bave
pitanjima rodne ravnopravnosti, predstavnici organizacija mladih, predstavnici
udruenja veterana, predstavnici udruenja osoba lijeenih od posttraumatskog
stresnog poremeaja, strunjaci iz relevantnih oblasti, predstavnici institucija svih
nivoa vlasti nadlenih za pitanja kojima se Strategija tranzicijske pravde bavi, kao i
predstavnici udruenja i porodica rtava. Pri pozivanju uesnika na konsultacije
vodilo se rauna o:
geografskoj reprezentativnosti,
reprezentativnosti organizacija civilnog drutva u smislu kategorija
stanovnita koje svojim aktivnostima obuhvataju, te
ravnopravnoj zastupljenosti spolova.
Tokom izrade Strategije tranzicijske pravde organizirani su i drugi vidovi dijaloga sa
javnou, poev od organiziranja konferencija, sastanaka fokusnih grupa, do javnog
pozivanja za dostavljanje komentara na Nacrt teksta Strategije tranzicijske pravde
putem medija, kako bi se osigurao to inkluzivniji, transparentniji i obuhvatniji
proces.
11
I DIO - Koncept tranzicijske pravde i

obaveze BiH
Tranzicijska pravda
Tranzicijska pravda je nova metoda u teoriji i praksi zatite ljudskih prava. Ovaj
koncept svoju prepoznatljivost naroito stie u godinama i decenijama nakon
Drugog svjetskog rata, i to prvenstveno kroz funkcioniranje meunarodnih vojnih
tribunala u Nirnbergu i Tokiju, zatim kroz uspostavljanje i provoenje masovnih
programa reparacija za rtve nacistikog reima, kroz proces denacifikacije itd.
Meutim, svoj najjasniji izraz i punu afirmaciju tranzicijska pravda dobija u
posljednjih nekoliko dekada dvadesetog vijeka, pratei razvoj i realizaciju specifinih
aktivnosti, koje su vodile do politikih, pravnih, socio-kulturnih, ekonomskih i drugih
transformacijskih procesa u dravama koje su se suoavale sa nasljeem krenja
ljudskih prava tokom autoritarnih reima ili oruanih sukoba, poput zemalja June i
Srednje Evrope i Balkana, Srednje i June Amerike, June, Sjeverne, Zapadne i
Ekvatorijalne Afrike i oblasti Velikih Jezera, Jugoistone Azije itd.
Cilj tranzicijske pravde je iniciranje procesa suoavanja drava i drutava sa
nasljeem krenja ljudskih prava i ratnih zloina, a to e rezultirati politikim,
pravnim, socio-kulturnim i ekonomskim transformacijama tj. formiranjem takvog
institucionalnog i drutvenog okvira koji e osigurati uspostavu i zatitu
demokratskih vrijednosti i ljudskih prava graana, priznanje za stradanje u prolosti,
te generalnu prevenciju krenja prava.6
Unutar koncepta tranzicijske pravde, krivina procesuiranja odgovornih za krenja
ljudskih prava i ratne zloine jedan su od glavnih naina putem kojih se inicira
suoavanje drava i drutva sa svojom prolou. Insistiranje na dostizanju pravde
za rtve i drutvo u cjelini putem sudskog gonjenja, dominantan je stav gotovo u
svim kontekstima koji prolaze kroz turbulentne politike, pravne, socio-kulturne i
6
Tokom posljednjih nekoliko dekada objavljen je znaajan broj radova koji iz razliitih uglova
(filozofskog, pravnog, politikog, socio-kulturnog itd) rasvjetljavaju pojavu tranzicijske pravde i
pokuavaju definirati njen teorijski okvir. Vie informacija o konceptu tranzicijske pravde proitati u
N. Kritz, ed. Transitional Justice: How Emerging Democracies Reckon with Former Regimes,
Washington, DC: US Institute for Peace Press, 1995); A. McAdams, ed. Transitional Justice and the
Rule of Law in New Democracies (Notre Dame, IN: University of Notre Dame Press, 1997); R. Teitel,
Transitional Justice (New York: Oxford University Press, 2002); Louis Bickford, Transitional Justice,
The Encyclopedia of Genocide and Crimes Against Humanity, Macmillan Reference USA, 2004), vol.
3; Dragan M. Popovi, Vodi kroz tranzicijsku pravdu u Bosni i Hercegovini, UNDP, 2009. Kora
Andrieu, Transitional Justice: A New Discipline in Human Rights, Online Encyclopedia of Mass
Violence; Web stranica Meunarodnog centra za tranzicijsku pravdu (www.ictj.org) itd.
12
ekonomske transformacije prouzrokovane procesom suoavanja sa prolou,

ukljuujui i BiH. Konkretno, insistiranje na krivinim suenjima zasnovano je na
uvjerenju da nijedan drugi mehanizam tranzicijske pravde nema tako veliki uticaj na
pojedince, pokrete rtava i drutva u cjelini u smislu dostizanja osjeaja pravde i
uvjerenja da sistem funkcionira, a to je jedan od preduvjeta za vraanje povjerenja
graana u institucije i spreavanje ponavljanja zloina.
Meutim, problematika tranzicijske pravde prevazilazi napore sudskog gonjenja, te
je pojava nepotpune pravde i nekanjivosti generalna karakteristika svih drava
i drutava koja prolaze kroz pomenute komplicirane procese suoavanja sa
traumatinom prolou. Brojni su razlozi za to, na primjer: politika, institucionalna
i drutvena nespremnost za suoavanje s nasljeem krenja ljudskih prava i ratnih
zloina; potencijalna proceduralna, zakonska i ustavna ogranienja za provoenje
sudskog postupka i karakteristike pravosudnog sistema; sigurnosni rizici za
svjedoke, njihove porodice i zajednice iz kojih dolaze; nedostupnost dokumentacije
i drugih materijalnih dokaza; nedovoljna finansijska sredstva; veliki broj
neprocesuiranih predmeta iz prethodnog perioda; pojava novih drutvenih realnosti
poput organiziranog kriminala, a koji takoer zahtijevaju energino drutveno,
politiko i institucionalno angairanje, i drugi razlozi. Svi pomenuti faktori, kao i
brojni drugi koji nisu pomenuti, imaju odluujui uticaj na efikasnost krivinog
procesuiranja odgovornih za krenje ljudskih prava i ratne zloine i karakteristika su
pravne, politike i drutvene realnosti u Bosni i Hercegovini.
Zbog svega navedenog, koncept tranzicijske pravde upuuje na potrebu za
iniciranjem aktivnosti koje prevazilaze napore sudskog gonjenja, tj. aktivnosti koje
potpadaju pod takozvane vansudske mehanizme tranzicijske pravde. Upravo
sudski mehanizam i vansudski mehanizmi u integriranom, komplementarnom i
holistikom nastupu imaju potreban kapacitet da osiguraju uspjean proces
suoavanja drava i drutava sa nasljeem prolosti i uspostavu pravde za rtve i
drutvo u cjelini.
Mehanizmi tranzicijske pravde i njihova realizacija u BiH

U teoriji i praksi govori se o etiri osnovna (sudska i vansudska) mehanizma
tranzicijske pravde: 7
7
Iako su mehanizi tranzicijske pravde generalno fokusirani na odreenu problematiku, potrebno je

naglasiti da su oni i meusobno povezani i zavisni jedni od drugih, te da specifina aktivnost moe
biti karakteristika svakog pojedinanog mehanizma. Na primjer, iako je primarni cilj krivinog
procesuiranja utvrivanje individualne krivine odgovornosti optuenog, presudom se van razumne
sumnje utvruje injenino stanje o odreenom dogaaju koji je obuhvaen optunicom
(mehanizam utvrivanja injenica i kazivanja istine). Presuda, takoer, ima efekat simboline
reparacije za rtvu u smislu zadovoljenja pravde (mehanizam programi reparacija), a procesuiranje
odgovornih, na kraju, ukazuje na spremnost drave i institucija da potuju ustav, zakone i
13
1.
2.
3.
4.
Krivina pravda
Utvrivanje injenica i kazivanje istine
Reparacije i memorijali
Institucionalne reforme
Ova etiri mehanizma tranzicijske pravde korespondiraju obavezama drava, samim

tim i Bosne i Hercegovine, prema rtvama i svim graanima, a u skladu sa njihovim
ustavom, domaim i meunarodnim pravom. U sluaju krenja prava:
1. Drave imaju obavezu da provedu brzu i nepristrasnu istragu o krenjima
prava, te identificiraju rtve i poinioce;
2. Drave imaju obavezu da, putem pravinog postupka, procesuiraju i kazne
odgovorne za krenje prava;
3. Drave imaju obavezu da osiguraju adekvatan pravni lijek i zadovoljenje
zbog krenja prava;
4. Drave bi trebalo da preduzmu sve neophodne mjere kako bi sprijeile
ponavljanje krenja prava graana. 8
Krivina pravda
Drave imaju ustavnu, zakonsku i meunarodnu obavezu da procesuiraju krivina
djela koja su sankcionirana domaim, odnosno meunarodnim pravom, kao to su
ratni zloin, zloin protiv ovjenosti i genocid. U skladu s tom obavezom, drave
moraju provesti brzu i nepristrasnu istragu, te procesuirati i kazniti odgovorne kroz
organiziranje pravinog postupka. Cilj ovog mehanizma je utvrivanje individualne
krivine odgovornosti optuenog, kao i zatita demokratskih, drutvenih i
civilizacijskih vrijednosti, zatita ljudskih prava, te osiguranje prevencije od
ponavljanja traumatine prolosti. U fokusu ovog mehanizma tranzicijske pravde su
poinioci zloina.
Suenja za ratne zloine koji su se dogodili tokom rata u BiH odvijaju se pred
Meunarodnim
krivinim
sudom
za
bivu
Jugoslaviju
(MKSJ),
bosanskohercegovakim sudovima, sudovima u regionu bive Jugoslavije, kao i
sudovima u treim zemljama. U decembru 2008. godine usvojena je Dravna
strategija za rad na predmetima ratnih zloina, sa ciljem iznalaenja efikasnijeg
pristupa rjeavanju predmeta ratnih zloina. Meutim, u javnosti u BiH i dalje su
prisutna oprena miljenja o procesuiranju odgovornih za krenja ljudskih prava i
meunarodne norme, tj. da e odgovorni za krenje prava biti kanjeni, ime se stie utisak
funkcioniranja sistema i osigurava vraanje povjerenja graana u institucije (mehanizam
institucionalne reforme). Na kraju, potrebno je naglasiti da se mehanizmi tranzicijske pravde dotiu i
drugih vanih pitanja koja su od znaaja za drutvo koje se suoava sa nasljeem krenja prava, kao
to su zatita i uvanje sjeanja, demokratizacija, pomirenje i druga pitanja.
8
O pravnom utemeljenju koncepta tranzicijske pravde vie proitati u dijelu Uporite Strategije
tranzicijske pravde u meunarodnom pravu i meunarodne obaveze BiH.
14
ratne zloine. Takoer, i pored injenice da su dosadanji sudski procesi dali veliki
doprinos u pravcu uspostavljanja pravde za rtve i drutva u cjelini, kao i u pravcu
utvrivanja injenica o zloinima kroz kanjavanje jednog broja odgovornih,
otvorena pitanja oko krivinog gonjenja u BiH ukazuju na ogranienost ovog
mehanizma tranzicijske pravde i potrebu za uspostavljanjem vansudskih
mehanizama, a koji e, u sadejstvu sa krivinim procesuiranjem, ostvariti ciljeve
procesa suoavanja sa prolou.
Drave imaju obavezu da istrae nalaze o krenjima prava, imenuju rtve i
poinioce, te da zatite dokumentaciju o krenjima prava i omogue pristup
arhivama kako bi se olakalo funkcioniranje institucija ili pojedinaca koji e koristiti
tu dokumentaciju. Osnovni ciljevi9 ovog mehanizma tranzicijske pravde su:
utvrivanje injenica o krenjima prava o politikim i drutvenim okolnostima koje
su dovele do tih krenja, kao i o posljedicama krenja prava; doprinos u pravcu
ostvarivanja prava rtava; informiranje javnosti o nalazima i osiguravanje priznanja
zbog nanijetih nepravdi; te doprinos u pravcu spreavanja ponavljanja zloina i
krenja prava. Jedan od naina da se doe do ovih ciljeva je formiranje
institucionalnih, nezavisnih, vansudskih, privremenih istranih tijela, sa mandatom i
ovlatenjima koja e pomoi u postizanju ovakvih rezultata. U fokusu ovog
mehanizma tranzicijske pravde su rtve i priznanje njihovog stradanja, i to, izmeu
ostalog, putem osiguravanja platforme za javno sluanje iskustva rtava.
U BiH su postojali organizirani institucionalni napori da se utvrde injenice o
zloinima koji su se dogodili od 1992. do 1995. godine putem pokuaja formiranja
komisija za istinu i pomirenje, te uspostavljanjem tri istrana tijela, tj. Komisije za
Srebrenicu, Komisije za Sarajevo i Komisije za Bijeljinu. Meutim, nedovoljno
poznavanje vansudskih mehanizama kao istranih tijela u BiH, negativno iskustvo
BiH sa formiranjem ovakvih tijela, te insistiranje na krivinom procesuiranju,
onemoguili su njihovu uspostavu i prihvatanje zakljuaka u sluaju zavretka rada
tih istranih tijela.
Pored pomenutih istranih tijela, u BiH je usvojen Zakon o nestalim osobama BiH i
formiran Institut za nestale osobe BiH, iji je mandat rjeavanje sudbine nestalih.
9
Mark Freeman, Truth Commissions and Procedural Fairness, Cambridge University Press,
Cambridge, 2006; Priscilla Hayner, Fifteen Truth Commission 1974 to 1994: A Comparative Study,
Human Rights Quarterly 16 (1994); Mark Freeman i Priscilla Hayner Truth-Telling, u D. Bloomfield,
T. Barnes i L. Huyse (ur.), Reconciliation After Violent Conflict: A Handbook, International IDEA,
Stockholm, 2003; Priscilla Hayner, Unspeakable Truths (Routledge, London, 2001);Bogdan Ivanievi,
Komparativna studija o efektima komisija za istinu, ICTJ, 2009; Graeme Simpson, Louis Bickford, Edin
Hodi, Pogled u prolost kao put prema budunosti: Promoviranje dijaloga u Bosni i Hercegovini
kroz traenje istine stanje i perspektive, UNDP, 2011; Dragan Popovi, Vodi kroz tranzicijsku
pravdu u Bosni i Hercegovini, UNDP, 2009. Web sajt Meunarodnog centra za tranzicijsku pravdu
www.ictj.org itd.
15
Takoer, civilno drutvo u BiH pokretalo je razliite inicijative sa ciljem traenja

istine o poinjenim zloinima tokom oruanog sukoba 1992 1995. Meutim, ope
je uvjerenje javnosti u BiH da injenice o ratu jo uvijek nisu utvrene, te da nije
osigurana platforma za javno sluanje rtava i priznanje njihovog stradanja. Ovi
navodi govore o potrebi integriranijeg pristupa u oblasti utvrivanja injenica i
kazivanja istine, kako bi se postigli ciljevi ovog mehanizma tranzicijske pravde.
Programi reparacija
Drave imaju obavezu da osiguraju programe reparacija zbog krenja prava u
prolosti. Programi reparacija podrazumijevaju materijalne i nematerijalne metode,
koje imaju individualni i kolektivni efekat, a putem kojih se na direktan i indirektan
nain doprinosi vraanju dostojanstva rtvama, vri priznanje i prihvatanje
stradanja, prevazilaze efekti krenja prava, deviktimizacija, te poboljava socioekonomski poloaj rtava, a sve sa ciljem njihove resocijalizacije.
U praksi je poznato pet osnovnih oblika reparacija: 1. obeteenja podrazumijevaju
kvantifikaciju materijalnih i nematerijalnih povreda i provode se putem
administrativnih i sudskih odluka; 2. restitucija podrazumijeva razliite aktivnosti,
poput vraanja oduzetih prava graanima, fiziki i odrivi povratak i druge
aktivnosti iji je cilj vraanje u situaciju koja je prethodila krenjima prava; 3.
rehabilitacija ukljuuje medicinsku i psiholoku pomo, kao i pravnu i socijalnu
pomo; 4. razliiti oblici zadovoljenja ogledaju se kroz razliite simbolike forme,
kao to su izvinjenja, podizanje spomenika i memorijala, promjene nastavih planova
i programa, utvrivanje i verifikacija injenica o prolosti itd; 5. garancija
neponavljanja odnosi se na aktivnosti reforme institucija, prvenstveno pravosua i
institucija sile, kao i na donoenje novog zakonodavnog okvira i dr. kako bi se
sprijeilo ponavljanje zloina u budunosti. Svi ovi oblici reparacija obuhvaeni su
Rezolucijom Generalne skuptine UN-a 60/147 Osnovna naela i smjernice za
ostvarivanje prava na pravni lijek i reparacije rtava tekih krenja meunarodnog
prava ljudskih prava i ozbiljnih povreda meunarodnog humanitarnog prava.10
Najpoznatiji oblik reparacija u BiH su obeteenja. Obeteenja se ostvaruju na
osnovu entitetskih zakona o pravima civilnih rtava rata i ratnih vojnih invalida
(RVI), te, u manjoj mjeri, putem sudskih postupaka za naknadu materijalne i
nematerijalne tete. Restitucija kao oblik reparacija oliena je u implementaciji
Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, te relevantnim zakonima i
strategijama na razliitim nivoima vlasti koji ureuju oblast povratka. to se tie
rehabilitacije kao oblika reparacija, u BiH postoji relevantan zakonskoinstitucionalni i strateki okvir za provoenje ovog procesa, dok su, takoer,
10
Kompletan tekst Rezolucije Osnovna naela i smjernice za ostvarivanje prava na pravni lijek i
reparacije rtava tekih krenja meunarodnog prava ljudskih prava i ozbiljnih povreda
meunarodnog humanitarnog prava (A/RES/60/147, 21 March 2006) u originalnoj verziji na
engleskom jeziku moe se pronai na http://www2.ohchr.org/english/law/remedy.htm.
16
razvijene aktivnosti u pravcu simbolinog zadovoljenja rtava, prvenstveno kroz

procese memorijalizacije i komemoracije. Meutim, reparacije u BiH i dalje izazivaju
oprene diskusije i kontroverze, a to je posljedica nedovoljnog poznavanja ovog
mehanizma tranzicijske pravde, kao i nedovoljne koordiniranosti i sveobuhvatnosti
aktivnosti u ovoj oblasti.
Memorijali11
Proces memorijalizacije neposredno se naslanja na obaveze drave da osigura
zadovoljenje zbog krenja prava, kao i da zatiti historijsko sjeanje, kako bi se
sprijeilo poricanje, revizija i negiranje prolosti, te osigurala prevencija od krenja
prava. Generalno gledajui, memorijali imaju funkciju da izazovu emotivnu reakciju,
kao i da prue saznanje o odreenom dogaaju. Meutim, u konceptu tranzicijske
pravde memorijalima se daje i pedagoka funkciju, koja se ogleda kroz edukaciju i
stimuliranje otvorenog i irokog drutvenog dijaloga o onome ta memorijali
predstavljaju i koja je njihova veza sa sadanjim drutvenim pojavama, kako bi se
zatitile demokratske vrijednosti i ljudska prava, te osigurala prevencija od
ponavljanja traumatine prolosti.12
U BiH postoji tendencija podizanja spomenika kao sjeanje na dogaaje i linosti u
vezi s oruanim sukobom od 1992. do 1995. godine. Meutim, to su uglavnom
nedovoljno koordinirane aktivnosti, koje se provode na osnovu neadekvatne
zakonske regulative. Takoer, u BiH ne postoji razumijevanje problematike
memorijala u kontekstu tranzicijske pravde. Naime, memorijali u BiH su uglavnom
statine fizike reprezentacije odreenog dogaaja, sa naglaenom emotivnom
funkcijom i esto sa sakralnim karakteristikama, dok pedagoka funkcija memorijala
ostaje zamagljena. U svakom sluaju, memorijali i dalje generiraju ive i
kontroverzne debate u bh. drutvu, ime se otvaraju mogunosti Strategiji
tranzicijske pravde da ponudi preciznija strateka opredjeljenja i usmjerenja u ovoj
oblasti, kako bi se suzio prostor manipulacija.
11
U teoriji tranzicijske pravde memorijali se esto svrstavaju u oblast simbolinih i kolektivnih

reparacija. Meutim, proces uvanja historijskog sjeanja znatno je sloeniji od njegovog svrstavanja
u odreeni mehanizam tranzicijske pravde, upravo zato to memorijalizacija doprinosi i drugim
procesima, kao to su kazivanje istine, zatita demokratskih vrijednosti i potivanje ljudskih prava,
izgradnja povjerenja u institucije vlasti, ouvanje mira, izgradnja novih i obnova starih drutvenih
odnosa, pomirenje itd.
12
Sebastian Brett, Louis Bickford, Liz evenko, Marcela Rios, Memorialization and Democracy, State
Policy and Civic Action, ICTJ, 2007; Liz evenko, Sites of Conscience: new approaches to conflicted
memory, UNESCO, Museum International
http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1468-0033.2010.01720.x/pdf; Web sajt Meunarodne
koalicije mjesta savjesti, www.sitesofconscience.org; Web sajt Meunarodnog centra za tranzicijsku
pravdu www.ictj.org itd.
17
Prema ustavu, zakonima i meunarodnom pravu, drave imaju obavezu da zatite
prava i sigurnost svojih graana, tj. da preduzmu sve adekvatne mjere (istrage
navoda o zloinima, imenovanja rtava i poinilaca, organiziranja pravinog postupka
protiv odgovornih, osiguranja zadovoljenja rtvama i provoenja strukturalnih
reformi), kako bi se vratilo povjerenje graana u institucije i sprijeilo ponavljanje
krenja prava. Sa stanovita tranzicijske pravde, pod institucionalnim reformama
prvenstveno se podrazumijevaju aktivnosti provjere profesionalnog kapaciteta i
moralnog integriteta (vetting), sa naroitim fokusom13 na zaposlene u pravosudnim
i sigurnosnim institucijama, te u kazneno-popravnim slubama, ali i u javnoj
administraciji generalno.14 Cilj ovih aktivnosti je izgradnja institucija od integriteta i
legitimiteta, koje e reafirmirati dutvene vrijednosti, zatititi demokratske norme i
ljudska prava, te osigurati prevenciju. Meutim, sam proces provjere nije dovoljan
da bi se ostvarili ciljevi ovog mehanizma tranzicijske pravde. Potrebne su i druge
reformske aktivnosti, koje e u najirem smislu rezultirati podizanjem svijesti
institucija o njihovoj odgovornosti za institucionalno postupanje, veom
nezavisnou i reprezentativnou institucija, otvorenou prema potrebama
graana, te legitimnou kroz iniciranje razliitih simbolikih aktivnosti.15
U BiH su provedene aktivnosti provjere (vetting) u policiji (certifikacija) i pravosuu
(reimenovanje). Takoer, formiran je veliki broj novih institucija i usvojen odreeni
broj zakona koji su od znaaja za koncept tranzicijske pravde. Meutim, u najveem
broju sluajeva te aktivnosti nisu bile inicirane iz BiH, nego su bile propisane ili
Dejtonskim mirovnim sporazumom ili su predstavljale napore meunarodne
zajednice, dok su domae politike elite bile implementatori ovih ideja. Ipak, u BiH
se i dalje u odreenoj mjeri biljei nepovjerenje javnosti u institucije. Kao
argumentacija, izmeu ostalog, se navodi da procesi provjere nisu izvreni na
sveobuhvatan nain, te da se u institucijama jo uvijek mogu vidjeti osobe koje su
13
The rule of law and transitional justice in conflict and post-conflict societies, Report of the
Secretary-General, S/2004/616, 23 August 2004, para. 52
http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N04/395/29/PDF/N0439529.pdf?OpenElement;
Vetting Public Employees in Post-conflict Settings, Operational Guidelines, UNDP, 2006; Rule-of-Law
Tools for Post-conflict States, Vetting: an operational framework, OHCHR, 2006; OECD DAC
Handbook on Security System Reform, supporting security and justice, OECD, 2007; Alexander
Maxer-Rieckh and Pablo de Greiff, ed. Justice as Prevention, Vetting Public Officials in Transitional
Societies, ICTJ, 2007; Web sajt Meunarodnog centra za tranzicijsku pravdu www.ictj.org itd.
14
Fokus na pravosudne institucije, institucije sile i kazneno-popravne institucije u kontekstu
institucionalnih reformi kao mehanizma tranzicijske pravde opravdava se time to se najee ove
institucije dovode u vezu sa krenjima prava u prolosti. Takoer, na temelju funkcioniranja tih tijela
u sadanjosti procjenjuje se da li je ostvarena pravna sigurnost graana, da li sistem funkcionira, tj.
da li generalno postoji povjerenje graana u institucije.
15
OECD DAC Handbook on Security System Reform, supporting security and justice, OECD, 2007;
Aexander Maxer-Rieckh and Pablo de Greiff, ed. Justice as Prevention, Vetting Public Officials in
Transitional Societies, ICTJ, 2007; Dragan Popovi, Vodi kroz tranzicijsku pravdu u Bosni i
Hercegovini, UNDP, 2009.; Web sajt Meunarodnog centra za tranzicijsku pravdu www.ictj.org itd.
18
odgovorne za krenje prava tokom oruanog sukoba od 1992. do 1995. godine. S

tim u vezi, Strategija tranzicijske pravde iznalazi rjeenja kojima e se na organiziran
nain uiniti doprinos u pravcu unapreenja funkcioniranja institucija, kako bi se
vratilo povjerenje graana u njih.
Uporite Strategije tranzicijske pravde u meunarodnom

pravu i meunarodne obaveze BiH
Postavi lanica Ujedinjenih naroda na globalnom i Vijea Evrope na regionalnom
nivou, Bosna i Hercegovina je kao drava na sebe preuzela niz meunarodnih
obaveza da potuje odreene standarde koji su postavljeni kao okvir djelovanja
ovih meunarodnih organizacija. Paralelno s tim, Bosna i Hercegovina se nalazi u
procesu pribliavanja Evropskoj uniji s ciljem sticanja punopravnog lanstva. Iz
ovoga je, pored eksplicitnih obaveza o kojima e biti rijei u nastavku teksta,
proistekla obaveza BiH da uzme u obzir odgovarajue preporuke pomenutih
organizacija pri razvijanju politika djelovanja, kako bi u konanici ispotovala svoje
meunarodne obaveze prema meunarodnim organizacijama ija je lanica,
odnosno, kako bi ispunila uvjete pridruivanja Evropskoj uniji.16 Kada je rije o
ljudskim pravima, kljuni zahtjevi ovih organizacija odnose se na priznavanje
uroenog dostojanstva i jednakih i neotuivih prava svih pojedinaca, te na duboku
privrenost temeljnim slobodama kao osnovama slobode, pravde i mira u svijetu,
kao to se afirmira u Povelji Ujedinjenih naroda, Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim
pravima Ujedinjenih naroda, Konvenciji o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda
Vijea Evrope, te nizu drugih meunarodnih dokumenata za zatitu ljudskih prava.
Tranzicijska pravda se ne nalazi izolovano u meunarodnoj sferi, nego svoje
uporite nalazi u meunarodnom pravu, odnosno u obavezama drava da na
domaem nivou ispotuju propise na koje su se obavezale ratifikacijom pojedinih
meunarodnih sporazuma, a iji se relevantni dijelovi odnose i na tranzicijsku
pravdu. Takav je sluaj i sa Bosnom i Hercegovinom. Pored toga, postoji niz
meunarodnih standarda, koji, striktno pravno govorei, ne predstavljaju obaveze,
16
Potrebno je rei da se potivanje meunarodnih obaveza u BiH prati putem podnoenja redovnih i
specijalnih izvjetaja o stanju ljudskih prava na domaem nivou od strane drava lanica Ujedinjenih
naroda i Vijea Evrope, odnosno, od strane drava potencijalnih kandidata za ulazak u Evropsku
uniju. Iako se radi o kompleksnim mehanizmima, vano je spomenuti neke od njih: pojedini komiteti
Ujedinjenih naroda zadueni su za praenje implementacije konvencija za zatitu ljudskih prava na
domaem nivou, specijalni izvjetai Ujedinjenih naroda podnose izvjetaje o krenju pojedinih prava
na domaem nivou, zatim monitoring misija Parlamentarne skuptine Vijea Evrope podnosi redovne
izvjetaje o stanju ljudskih prava, Komitet ministara Vijea Evrope prati implementaciju presuda
Evropskog suda za ljudska prava na domaem nivou, dok se, izmeu ostalog, putem izvjetaja
Evropske komisije o progresu BiH u kontekstu EU proirenja prati stanje ljudskih prava na domaem
nivou.
19
ali postoje kao smjernice uz pomo kojih drave mogu formulirati vlastite
programe, a kojima e se postii eljeni ciljevi.

Historijski gledano, pravo na istinu prvenstveno se odnosilo na prava porodica da
dobiju informacije o sudbini njihovih nestalih lanova, a to je kodificirano
lanovima 32. i 33. Dodatnih protokola I uz enevske konvencije17, kao i
Meunarodnom konvencijom o zatiti svih osoba od prisilnog nestanka 18,
Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima (l. 3.), te Meunarodnim paktom o
graanskim i politikim pravima (l. 23.). Meutim, pravo na istinu zbog krenja
ljudskih prava kao takvo nije kodificirano meunarodnim pravom. Pravo na istinu
smatra se pravom u nastanku i ono svoju punu afirmaciju dobija rezolucijom
Komisije za ljudska prava o Pravu na istinu iz 2005. godine19, kao i kroz razliite
interpretativne dokumente poput Pitanja nekanjivosti poinilaca krenja ljudskih
prava (graanska i politika prava)20 (principi 1 18) i Unaprijeenih principa za
zatitu i promociju ljudskih prava kroz borbu protiv nekanjivosti21 (principi 2 18),
te izvjetaja Komiteta za ljudska prava i Radne grupe UN-a za prisilne i
nedobrovoljne nestanke i drugih tijela. Svi ovi dokumenti afirmiraju pravo na istinu
kao nezavisno pravo, koje svojim djelovanjem prevazilazi problematiku rjeavanja
sudbine nestalih, tj. prepoznaje se kao pravo rtava i njihovih porodica, te drutva u
cjelini, da saznaju istinu o tome ta se dogodilo (krenja prava), zato se neto
desilo (uzroci), te da se identificiraju rtve i poinioci i sauva dokumentacija o
krenjima prava, kako bi se sprijeila revizija prolosti i negiranje zloina.
Kada je u pitanju afirmacija prava na istinu, vano je spomenuti razvoj standarda
putem sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, a u pravcu obaveze drave
da izvri efikasnu istragu i ustanovi okolnosti nestanka, odnosno ubistva osoba.
Naime, Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska
konvencija), kao i drugi meunarodni sporazumi, stupaju na snagu u nekoj zemlji u
trenutku ratifikacije tog dokumenta. Drugim rijeima, Evropska konvencija ne moe
biti primijenjena na krenja prava koja su se dogodila prije njene ratifikacije.
Meutim, Evropski sud za ljudska prava uspostavio je standard kojim se odreena
krenja izuzimaju iz ovog pravila. Na primjer, povreda lana 3. (zabrana muenja)
Evropske konvencije u sluaju nestanka osobe predstavlja kontinuiranu povredu
prava, s obzirom na to da drava nije provela efikasnu istragu na osnovu koje bi se
ustanovile okolnosti nestanka, odnosno drava nije omoguila da se pokrene
17
enevskim konvencijama i njenim protokolima BiH je pristupila sukcesijom, 31.12.1992.

BiH je 6. 2. 2007. godine potpisala ovu Konvenciju, ali je do danas nije ratificirala.
19
Human Rights Resolution 2005/66, Right to truth, Commission on Human Rights
20
Louis Joinnet, Question of the impunity of perpetrators of violations of human rights (civil and
political rights) E/CN.4/Sub.2/1996/18, 29 June 1996.
21
Diane Orentlicher, Updated Set of principles for the protection and promotion of human rights
through action to combat impunity, E/CN.4/2005/102/Add.1, 8 February 2005.
18
20
krivini postupak protiv poinilaca. Pored ovog proceduralnog krenja prava, ovaj
lan odnosi se i na lanove porodice nestale osobe, koji su podvrgnuti patnji
kontinuirano, sve dok se ne ustanove okolnosti nestanka njihovog lana porodice.22
Isti je sluaj sa povredom lana 2. Evropske konvencije (pravo na ivot). Naime, bez
obzira na to to je osoba liena ivota prije nego je Evropska konvencija stupila na
snagu, drava jo uvijek kri ovu odredbu u smislu neprovoenja efikasne istrage
kako bi se ustanovile okolnosti pod kojima je osoba ubijena, te u smislu pokretanja
odgovarajuih postupaka kojima e se ustanoviti uzrok smrti i ustanoviti ko je
odgovoran za to.23
Programi reparacija
U decembru 2005. godine, Generalna skuptina Ujedinjenih naroda usvojila je
Rezoluciju Osnovna naela i smjernice za ostvarivanje prava na pravni lijek i
reparacije rtava tekih krenja meunarodnog prava ljudskih prava i ozbiljnih
povreda meunarodnog humanitarnog prava.24 Ova Rezolucija se u svom tekstu
poziva na niz pravno obavezujuih dokumenata, ija je BiH potpisnica. Naime, radi
se o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda (lan 8.),
Meunarodnom paktu o graanskim i politikim pravima Ujedinjenih naroda (lan
2.)25, Meunarodnoj konvenciji o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije
Ujedinjenih naroda (lan 6.)26 te Evropskoj konvenciji o zatiti ljudskih prava i
osnovnih sloboda (lan 13.)27, koji u sebi sadre odredbu vezanu za pravo na
djelotvoran pravni lijek, te o Meunarodnoj konvenciji protiv muenja i drugih
okrutnih, neovjenih i poniavajuih postupaka ili kazni Ujedinjenih naroda (lan
14.)28 i Meunarodnoj konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih naroda (lan 39.)29,
koje sadre specifine odredbe vezane za obavezu drave da rtvama osiguraju
odgovarajuu naknadu, odnosno rehabilitaciju. Svi ovi dokumenti su spomenuti i u
Dejtonskom mirovnom sporazumu u smislu obaveze BiH da ih provede na domaem
nivou.
Sutina obaveze iz navedene Rezolucije koja lei na dravi je da uskladi domae
pravo sa svojim meunarodnim obavezama, a u skladu sa zahtjevima
meunarodnog prava. Drugim rijeima, potrebno je da drava osigura da domae
22
Vidjeti presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kipar protiv Turske, a koji je naveden
kao osnov krenja lana 3. Evropske konvencije u presudi Doma za ljudska prava u predmetu
Selimovi i drugi protiv Republike Srpske. Takoer, vidjeti presudu Evropskog suda za ljudska prava u
predmetu Varnava protiv Turske, paragraf 112.
23
Vidjeti presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ilih protiv Slovenije, paragraf 153.
24
Vidjeti fusnotu 10.
25
Ovom Paktu BiH je pristupila sukcesijom 1.9.1993.
26
Ovoj Konvenciji BiH je pristupila sukcesijom 16.7.1993.
27
Ovu Konvenciju je BiH ratificirala 12. 7. 2002.
28
29
21
pravo prua najmanje isti nivo zatite rtvama koji zahtijevaju meunarodne
obaveze. Rezolucija, pored toga to ima uporite u meunarodnom pravu, daje
konkretne smjernice o tome ta bi drava trebalo da ima u vidu dok razvija vlastiti
program reparacija za rtve tekih krenja meunarodnog prava ljudskih prava i
ozbiljnih povreda meunarodnog humanitarnog prava.
U izvjetaju Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda pod nazivom Vladavina prava
i tranzicijska pravda u konfliktnim i postkonfliktnim drutvima30 pominje se vetting
kao proces provjere pojedinaca povezanih sa povredama prava graana, a koji
pomae kod uspostave stabilne vladavine prava u postkonfliktnim drutvima s
ciljem jaanja povjerenja graana u institucije. Ovaj proces je u tom dokumentu
okarakteriziran kao formalni proces identifikacije i uklanjanja pojedinaca
odgovornih za povrede, pogotovo iz policijskih struktura, kazneno-popravnih slubi,
vojske i sudstva. Takoer, u periodinim izvjetajima o implementaciji
Meunarodnog graanskog pakta o civilnim i politikim pravima, Komitet za ljudska
prava UN-a dravama potpisnicama Pakta redovno preporuuje udaljavanje iz
javnih slubi osoba ili aplikanata koji su bili ukljueni u krenja prava (proces
provjere, vetting), kao mjeru prevencije.31
Pored pomenutog izvjetaja, postoji niz meunarodnih dokumenata koji obuhvataju
pojedine segmente ovog procesa. Naime, Konvencija o diskriminaciji (zapoljavanje
i zanimanje) Meunarodne organizacija rada32, Principi za efikasnu prevenciju i
istrage nezakonitih, arbitrarnih i grupnih pogubljenja Ekonomskog i socijalnog vijea
UN-a33, Unaprijeeni principi za zatitu i promociju ljudskih prava kroz borbu protiv
nekanjivosti34, Pitanja nekanjivosti poinilaca krenja ljudskih prava (graanska i
politika prava)35, Principi za efikasnu istragu i dokumentiranje torture i drugih
okrutnih, nehumanih ili degradirajuih postupaka i kanjavanja Generalne skuptine
UN-a36, Deklaracija o zatiti svih osoba protiv prisilnih nestanaka Generalne
30
Vidjeti fusnotu broj 13

Komitet za ljudska prava UN-a ovakve aktivnosti preporuivao je, na primjer, Boliviji, Argentini,
Brazilu, ileu, Kolumbiji, Gvatemali, Haitiju, Paragvaju, Srbiji i Crnoj Gori itd. Aexander Maxer-Rieckh
and Pablo de Greiff, ed. Justice as Prevention, Vetting Public Officials in Transitional Societies, ICTJ,
2007.
32
Discrimination (Employment and Occupation) Convention, Meunarodna organizacija rada, lan 4.
33
Principles on the Effective Prevention and Investigation of Extra-Legal, Arbitrary and Summary
Executions, Ekonomski i socijalni savjet UN, princip 15
34
Diane Orentlicher, Updated Set of principles for the protection and promotion of human rights
through action to combat impunity, E/CN.4/2005/102/Add.1, 8 February 2005, principi 35 - 38.
35
Louis Joinnet, Question of the impunity of perpetrators of violations of human rights (civil and
political rights) E/CN.4/Sub.2/1996/18, 29 June 1996, principi 45 - 50
36
Principles on the Effective Investigation and Documentation of Torture and Other Cruel, Inhuman
or Degrading Treatment or Punishment, Generalna skuptina UN-a, princip 3(b)
31
22
skuptine UN-a37, te, kako je istaknuto, izvjetaji Komiteta za ljudska prava UN-a,
govore o udaljavanju, odnosno suspendiranju sa pozicija osoba koje su potencijalno
ukljuene u nedozvoljene postupke vezane za pojedina krenja prava graana.
Meutim, u ovom segmentu vrlo je vano napomenuti da vetting kao proces
provjere nema za cilj kanjavati osobe za koje se pretpostavlja da su odgovorne za
krenja prava, jer je to zadatak pravosua, nego zatititi novouspostavljenu
demokratiju,38 te ponovo uspostaviti integritet i legitimitet institucija vlasti. Iz tog
razloga, sve mjere koje se preduzimaju s ciljem institucionalnih reformi moraju biti
kompatibilne sa demokratskim principima, vladavinom prava i najviim standardima
zatite ljudskih prava (pravo na rad u javnim slubama39; pravo na zatitu od
nezakonitih napada na ast i ugled40; pravo na efikasan pravni lijek41; pravo na
prezumciju nevinosti42; pravo na fer sasluanje pred mjerodavnim, nezavisnim i
nepristrasnim tribunalom43; pravo na jednakost pred sudom i jednaku zatitu pred
zakonom44; pravo na rad45 itd.).
37
Declaration on the Protection of all Persons from Enforced Disappearance, Generalna skuptina
UN-a, lan 16. (1)
38
Resolution 1096 on Measures to Dismantle the Heritage of Former Communist Totalitarian
Systems, Parlamentarna skuptina Vijea Evrope, lan 12.
39
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (ICCPR), lan 25.
40
ICCPR, lan 17.
41
ICCPR, lan 2. (3 a, b, c)
42
ICCPR, lan 14. (2)
43
ICCPR, lan 14. (1)
44
ICCPR, lan 26.
45
Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESC), lan 6.
23
Ravnopravnost spolova u Strategiji tranzicijske pravde

U procesu razvoja zatite ljudskih prava na meunarodnom nivou, posebna panja
posveena je ravnopravnosti meu spolovima kao neophodan uvjet za drutveni i
ekonomski razvoj jedne zemlje. Pored opih odredbi i smjernica o potivanju
ljudskih prava bez diskriminacije po bilo kom osnovu, ukljuujui i diskriminaciju
zasnovanu na spolu, meunarodni standardi za zatitu ljudskih prava vremenom su
se razvili u smjeru posebnih dokumenata, koji ne samo da promoviraju jednakost
meu spolovima u smislu ravnopravnog uea ena u oblasti politike, ekonomije i
kulture, nego zahtijevaju i poduzimanje pozitivnih mjera s ciljem zatite
ravnopravnosti meu spolovima generalno.46
Bosna i Hercegovina je usvajanjem Zakona o ravnopravnosti spolova, Gender
akcionog plana i Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i
Hercegovini 2010 2013. godina, napravila vane korake ka uspostavljanju
ravnopravnosti meu spolovima. Meutim, specifine okolnosti tokom ratnog
perioda 1992-1995. su donijele razliita iskustva enama i mukarcima, koja su
uticala na njihovu postratnu situaciju. Dok se pomenuti dokumenti samo u nekim
dijelovima osvru na specifinost ove situacije, Strategija tranzicijske pravde
iskljuivo se bavi ratnom prolou. Procjenjuje se da su tokom proteklog rata, iako
pouzdana statistika ne postoji, oko 20.000 ena i mukaraca bile rtve silovanja ili
drugog oblika seksualnog nasilja.47 Nadalje, rtva ene tokom rata nije se svodila
iskljuivo na seksualno nasilje, ve i na protjerivanje, gubitak lanova porodice,
gubitak hranitelja itd. Takoer, ene imaju ulogu i svjedoka krenja prava i ratnih
zloina, borca, poinitelja i sl. Postavlja se pitanje na koji nain mehanizmi
tranzicijske pravde mogu tretirati potrebe ove populacije, te uzimajui u obzir
specifina iskustva mukaraca i ena, na koji nain mehanizmi tranzicijske pravde
mogu doprinijeti razvoju bh. drutva u pravcu uspostavljanja ravnopravnosti
spolova i spreavanja daljnjeg nasilja zasnovanog na spolu. Iako se Strategija
tranzicijske pravde ne bavi enama ili enama rtvama rata kao posebnom
kategorijom, implementacija predloenih stratekih programa i aktivnosti zasigurno
e doprinijeti unapreenju ravnopravnosti spolova u BiH. Izmeu ostalog, Strategija
e predloenim aktivnostima doprinijeti ravnopravnosti spolova u oblastima kao to
su materijalne i nematerijalne reparacije, omoguavanje rtvama rata da putem
vansudskog mehanizma podijele svoja traumatina ratna iskustva i budu
sasluane48, unapreenje psihosocijalne zatite, ekonomsko osnaivanje rtava rata
i drugo.
46
Ovi dokumenti ukljuuju Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije ena Ujedinjenih naroda,
Pekinku deklaraciju i platformu akcije, kao i niz dokumenata Vijea Evrope, ija je BiH lanica.
47
Parlamentarna skuptina Vijea Evrope. Rezolucija 1670 (2009). Sexual violence against
women in armed conflict. Usvojena 29. maja 2009., para. 6.
48
U ovom segmentu je tematika o ratnim i postratnim iskustvima ena od iznimne vanosti.
24
Zbog injenice da trenutno postoji inicijativa za izradu Strategije za poboljanje

statusa ena rtava seksualnog nasilja u ratu, Strategija tranzicijske pravde nije
definirala mjere koje bi se posebno odnosile na ene rtve rata, ve je vodila rauna
da su u njoj zastupljeni osnovni principi ravnopravnosti meu spolovima, te da su
posebne potrebe ove kategorije rtava prepoznate i uzete u obzir pri razvijanju
konkretnih programa. Konkretno, iako unutar Strategije tranzicijske pravde ene
rtve rata nisu zastupljene kao posebna kategorija rtava rata, predloene aktivnosti
u svim stratekim oblastima imaju za cilj da osnae ene rtve rata da kao dio
generike kategorije civilne rtve rata trae i u konanici ostvare svoja prava.
Paralelno s tim aktivnostima, Strategijom tranzicijske pravde osnauju se i institucije
na svim nivoima vlasti u BiH da u skladu sa svojim mandatima i ovlatenjima
unaprijede ta prava.
Imajui u vidu obaveze BiH proistekle iz meunarodnog prava o ukljuivanju naela
jednakosti mukaraca i ena, kao i ustavne i druge zakonske odredbe, tokom
razvijanja Strategije tranzicijske pravde postojalo je snano opredjeljenje da svi
njeni programi budu gender senzitivni te da obrate posebnu panju na
problematiku nasilja zasnovanog na spolu poinjenog tokom rata. Takoer, tamo
gdje se to smatralo neophodnim, jo jednom je posebno naglaena potreba za
gender senzitivnim pristupom.
25
II DIO - Analiza problema i predloena

rjeenja
U ovom dijelu predstavljena je detaljna analiza aktuelnog stanja u Bosni i
Hercegovini o pitanju mehanizama tranzicijske pravde koji su obuhvaeni
Strategijom tranzicijske pravde, s jasno definiranim izazovima i preprekama, kao i
prijedlozima rjeenja za identificirane probleme. Analiza stanja i predloena rjeenja
baziraju se na pregledu postojeih zakonsko-institucionalnih kapaciteta i sistema u
dravi i entitetima, analizi meunarodnih standarda, kao i miljenjima i stavovima
predstavnika institucija vlasti i civilnog drutva, a naroito udruenja i porodica
rtava, koji su dobijeni tokom provedenog istraivanja i konsultativnog procesa.
Prije navoenja analize aktuelnog stanja po svakom od tri predmetna stuba kojima
se bavi Strategija tranzicijske pravde, predstavljen je sumarni pregled oblasti
krivine pravde u BiH. Naime, kako je ve naglaeno, iako krivina pravda nije
obuhvaena Strategijom tranzicijske pravde, poto je ova oblast detaljno razraena
Dravnom strategijom za rad na predmetima ratnih zloina, vano je, makar u
osnovnim naznakama, pokriti ovaj segment, kako bi se izgradila cjelokupna slika
tranzicijske pravde u BiH, te jo jednom istakla potreba za sistematinijim,
integriranijim i sveobuhvatnijim pristupom procesu suoavanja s prolou.
Krivina pravda
Oblast krivinog gonjenja odgovornih zbog krenja prava i ratnih zloina koji su se
dogodili tokom oruanog sukoba od 1992. do 1995. godine je najpoznatiji i
najrazvijeniji mehanizam tranzicijske pravde u BiH. Procesuiranje predmeta ratnih
zloina odvija se na etiri nivoa: na meunarodnom nivou, pred MKSJ i pred
sudovima treih zemalja prema principu univerzalne jurisdikcije; na dravnom
nivou, pred Odjelom za ratne zloine Suda BiH; na lokalnom nivou, pred pet
okrunih i 10 kantonalnih sudova, te Osnovnim sudom Brko Distrikta; kao i na
regionalnom nivou, pred sudovima u regionu bive Jugoslavije. U decembru 2008.
godine Vijee ministara BiH usvojilo je Dravnu strategiju za rad na predmetima
ratnih zloina. Usvajanjem ove strategije BiH je jasno iskazala svoju opredijeljenost
da iznae sistematiniji i efikasniji pristup procesuiranju predmeta ratnih zloina,
kako bi ispunila svoje ustavne, zakonske i meunarodne obaveze, te osigurala
osnovne preduvjete za poetak procesa suoavanja s prolou i borbu protiv
nekanjivosti.
Za uspostavljanje individualne krivine odgovornosti odgovornih i borbu protiv
nekanjivosti od nemjerljivog znaaja bilo je funkcioniranje Hakog tribunala.
26
Naime, ope je prihvaena premisa da bi bez MKSJ bilo nemogue procesuirati

odgovorne za ratne zloine na domaem nivou, a naroito one najodgovornije iz
civilne, vojne i policijske vlasti, prije provoenja strukturalnih reformi pravosudnog
sistema. Postojalo je uvjerenje da lokalna pravosua, ili zbog nedovoljih
kapaciteta, ili potencijalnih politikih pritisaka, odnosno ideolokih ogranienja, ne
bi bila u stanju da na profesionalan i nepristrasan nain, uvaavajui sve
meunarodne standarde pravinog suenja, provode ovakve sluajeve.
Meutim, nakon proglaenja izlazne strategije Hakog tribunala, te poetka
funkcioniranja Odjela za ratne zloine Suda i Tuilatva BiH 2005. godine, fokus
procesuiranja preao je na domae pravosue.49 Od 2005. godine do danas
pravosudne institucije u BiH pravosnano su okonale preko 200 predmeta50, ime
su uinile znaajan doprinos uspostavljanju individualne krivine odgovornosti
odgovornih za krenje prava i ratne zloine. Organizacije koje sistematski prate
procesuiranje predmeta ratnih zloina pred bh. institucijama, poput Organizacije za
evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), najviim ocjenama ocjenjuju prikazanu
strunost tuilaca i sudija, te zakljuuju da se predmeti u potpunosti provode u
skladu sa standardima pravinog postupka.51
Meutim, proces krivinog gonjenja odgovornih u BiH suoava se i s ozbiljnim
izazovima. Takoer, u javnosti u BiH primjetno je i nezadovoljstvo procesuiranjem
predmeta ratnih zloina. Ovo nezadovoljstvo bazira se, sa jedne strane, na
nedovoljnom poznavanju funkcioniranja i ciljeva pravosudnih institucija, kao i
nepoznavanju zakonskih i proceduralnih pravila, dok, s druge strane, na
nezadovoljstvo utiu i odreeni sutinski i realni problemi.
Konkretno, implementacija Dravne strategije za rad na predmetima ratnih zloina
usporena je u vie njenih segmenata, ime su u znaajnoj mjeri umanjene anse da
e se zadati cilj ove Strategije ostvariti, a to je da se svi sluajevi ratnih zloina
okonaju u periodu od 15 godina, a najkompliciraniji predmeti u periodu od sedam
godina od usvajanja Dravne strategije za rad na predmetima ratnih zloina. Na ovo
uvjerenje utie veliki broj faktora52, na primjer: jo uvijek ne postoji centralizirana
evidencija predmeta, niti je izvren transfer sluajeva sa dravnog na lokalni nivo, u
49
Izlazna strategija Hakog tribunala objavljena je 2002. godine. Prema toj odluci, sve istrage trebale
su biti okonane do kraja 2004. godine, svi prvostepeni postupci do 2008. godine, a svi albeni
postupci do kraja 2010. godine. Od poetka 2005. godine MKSJ nije podizao nove optunice. Zbog
injenice da je odreeni broj sluajeva do ovog datuma ostao nezavren, Vijee sigurnosti UN-a je
Rezolucijom 1966 od 22. decembra 2010. godine donijelo odluku da se rad Hakog tribunala produi
do 2014. godine. Od poetka 2005. godine MKSJ ne podie nove optunice.
50
Delivering Justice in Bosnia and Herzegovina: An Overview of War Crimes Processing from 2005 to
2010, OSCE Mission to B&H, May 2011.
51
Isto.
52
Faktori koji onemoguavaju ostvarenje cilja Dravne strategije za rad na predmetima ratnih zloina
nisu iscrpljeni ovim popisom.
27
skladu sa stratekim opredjeljenjem53; zbog razliitih stajalita o vremenskom

vaenju zakona54 razvila se razliita sudska praksa, a to je rezultuiralo da su ista ili
slina krivina djela dobijala drugaije pravne kvalifikacije, te su u skladu sa tim
izricane razliite presude, a ime je dovedena u pitanje pravna sigurnost i jednakost
graana pred zakonom; pravosudne institucije trpe veliki pritisak javnosti, kao, i u
izvjesnoj mjeri, i politike pritiske; zbog zabrane ekstradicije svojih dravljana,
pravosudne institucije u BiH imaju problem sa dostupnou osumnjienih, poto je
jedan broj njih dobio dravljanstvo susjednih drava; pravosudne institucije u
regionu vode paralelne istrage osumnjienih za ratne zloine koji su se dogodili u
BiH; s izuzetkom Suda BiH, sudovi u BiH uglavnom nemaju dovoljno kapaciteta za
pruanje psiholoke i fizike podrke rtvama i svjedocima i drugi problemi.
Kao to je istaknuto u uvodnim dijelovima Strategije tranzicijske pravde, krivino
procesuiranje poinilaca, kao poseban mehanizam tranzicijske pravde, ne moe
samostalno odgovoriti na sve izazove koje proces suoavanja sa prolou nosi.
Strategija tranzicijske pravde bezrezervno podrava procesuiranje predmeta ratnih
zloina i punu implementaciju Dravne strategije za rad na predmetima ratnih
zloina. Kroz razradu vansudskih mehanizama tranzicijske pravde koje pokriva,
Strategija tranzicijske pravde uspostavlja komplementarnost sa procesom krivinog
gonjenja odgovornih, sa ciljem da se problemu suoavanja sa prolou pristupi na
sistematski, integrativan i sveobuhvatan nain. Ovakav pristup rezultirae
dostizanjem pravde za rtve i bh. drutvo u cjelini, tj. stvaranjem takvog
institucionalnog, pravnog, socio-kulturnog i politikog okvira koji e osigurati
uspostavu i zatitu demokratskih vrijednosti i ljudskih prava graana, priznanje za
stradanje u prolosti, te generalnu prevenciju krenja prava.

53
Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina propisuje da e se tzv. vrlo osjetljivi
sluajevi procesuirati pred Sudom BiH, a tzv. osjetljivi sluajevi pred kantonalnim i okrunim
sudovima, te Osnovnim sudom Brko Distrikta.
54
Sudovi u BiH koji procesuiraju predmete ratnih zloina koriste dva materijalna propisa, Krivini
zakon bive SFRJ iz 1977. i Krivini zakon BiH iz 2003. godine. Razlog primjene KZ-a bive SFRJ je opi
princip krivinog prava da se primjenjuje onaj zakon koji je vaio u trenutku poinjenja krivinog
djela i koji je blai za uinioca. Prema ovom Zakonu, za krivina djela ratnih zloina propisana je
kazna zatvora od 5 do 15 godina, odnosno 20 godina ili smrtna kazna. Kako je smrtna kazna po
Evropskoj konvenciji zabranjena, tako je maksimalna kazna po starom zakonu 15, odnosno 20 godina
zatvora. Primjena KZ-a BiH, koji je usvojen 2003. godine, na zloine od 1992 - 1995. godine
argumentira se time da je ovaj zakon usklaen sa meunarodnim standardima, te da je njegova
primjena na dogaaje koji su se desili prije njegovog usvajanja prihvatljiva i dozvoljena s aspekta
interesa pravde, humanitarnog prava i prakse MKSJ. U skladu sa KZ-om BiH, zaprijeene kazne
zatvora za djela ratnih zloina kreu se od 10 - 45 godina.
28
Pred Hakim tribunalom, bosanskohercegovakim sudovima, sudovima u regionu

bive Jugoslavije, kao i sudovima u treim zemljama krivino se procesuiraju osobe
zbog krenja prava i ratnih zloina koji su poinjeni u BiH tokom oruanog sukoba
1992 - 1995. Iako je osnovna uloga sudova da van razumne sumnje utvrde
individualnu krivinu odgovornost optuenog, tokom procesuiranja utvruju se,
takoer, injenini navodi o predmetu optunice. Paralelno sa krivinim gonjenjem
odgovornih, od samog poetka rata pa do danas, traje proces rasvjetljavanja
sudbine nestalih osoba. Takoer, institucije razliitog nivoa vlasti, akademske
institucije i nevladine organizacije pokretale su aktivnosti iji je cilj bio utvrivanje
injenica i kazivanje istine o dogaajima u vezi sa oruanim sukobom od 1992 1995.
Uprkos uinjenim naporima, istraivanjem javnog mnijenja, koje je UNDP obavio
poetkom 2010. godine, ustanovljeno je da oko 70% ispitanika smatra da
relevantne injenice o ratu u BiH jo uvijek nisu utvrene.55
Konsultacije za izradu Strategije tranzicijske pravde potvrdile su nalaze pomenutog
istraivanja, te
identificirale kljune probleme koji spreavaju efikasan i
sveobuhvatan pristup procesu utvrivanja injenica i kazivanju istine:
Ogranienost rezultata dosadanjih inicijativa za utvrivanje injenica i
kazivanje istine;
Neka udruenja rtava i porodica nestalih rezultate procesa traenja nestalih
smatraju nezadovoljavajuim;
Podaci o svim rtvama krenja meunarodnog humanitarnog prava i
meunarodnog prava ljudskih prava su i dalje nedostupni;
Institucionalni vansudski mehanizam za sveobuhvatno utvrivanje injenica i
kazivanje istine o svim krenjima ljudskih prava i ratnim zloinima u periodu
1992 1995. jo uvijek nije uspostavljen.
Konsultacijama je naglaeno da su na ogranieni uspjeh dosadanjih aktivnosti u
polju utvrivanja injenica i kazivanja istine naroito uticali nedostatak zajednikog
cilja ovih inicijativa, nepostojanje njihove meusobne koordinacije i saradnje, kao i
nedovoljna ukljuenost ire javnosti u kreiranje, implementaciju i monitoring ovih
inicijativa.
Iako je krivinim procesuiranjem uinjen znaajan napor u pravcu utvrivanja
injenica o krenjima prava i ratnim zloinima, pravosudne institucije, kao to je
istaknuto, ne mogu se samostalno nositi sa svim izazovima koje proces suoavanja s
prolou sa sobom nosi. Iz tog razloga, da bi se injenice o oruanom sukobu od
55
Ovo miljenje dijeli 84.4% ispitanika srpske, 57.9% bonjake i 64.7% hrvatske nacionalnosti.
Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti, Specijalni izvjetaj UNDP-a, 2010.
29
1992. do 1995. godine u potpunosti utvrdile, potrebno je krivinom procesuiranju

na integrativan nain pridruiti i odreene vansudske forme. S tim u vezi, Strategija
tranzicijske pravde utvruje relevantna rjeenja, koja e doprinijeti prevazilaenju
navedenih problema i postizanju ciljeva ovog mehanizma tranzicijske pravde.
Pregled aktuelnog stanja

Tokom provedenih konsultacija za izradu Strategije tranzicijske pravde, istaknuti su
sljedei problemi u ovoj oblasti:
Ogranienost rezultata dosadanjih inicijativa za utvrivanje injenica i kazivanje
istine
Procjenjuje se da je u Bosni i Hercegovini stradalo priblino 100 000 ljudi, a da je 2.2
miliona izbjeglo i interno raseljeno. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH,
utvreno je da je tokom rata nestalo 34 965 osoba, dok se danas jo uvijek traga za
13 430 nestalih.56 Takoer, iako je od oruanog sukoba u Bosni i Hercegovini prolo
gotovo dvije decenije, jo uvijek nije pruen vjerodostojan opis povreda, kao ni
nalazi o obrascima krenja prava, institucionalnoj odgovornosti ili uzrocima koji su
doveli do krenja prava, niti je data nesporna, kredibilna i objektivna procjena broja
stradalih (ili poimenian popis stradalih), ili osigurana platforma za javno sluanje
iskustva rtava.
Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, u BiH je realiziran veliki broj inicijativa u
oblasti utvrivanja injenica i kazivanja istine. Najveim dijelom nosilac tih
aktivnosti bilo je civilno drutvo. Te inicijative su raznovrsne57, ali sporadine,
nekoordinirane i fokusirane prvenstveno na urbane centre.
Pored aktivnosti civilnog drutva, uinjeni su pokuaji institucionalizacije procesa
utvrivanja injenica i kazivanja istine: pokrenute su dvije inicijative za
uspostavljanjem komisija za istinu i pomirenje58 i formirana tri istrana tijela,
Komisija za Srebrenicu59, Komisija za Sarajevo60 i Komisija za Bijeljinu61, iji je fokus
bio rasvjetljavanje dogaaja koji su se dogodili u ovim mjestima, u odreenom
56
Podatak iz Centralne evidencije nestalih BiH, koja jo uvijek nije u potpunosti verificirana.
U oblasti utvrivanja injenica i kazivanja istine, na primjer, NVO-i su uglavnom bili fokusirani na
projekte dokumentiranja krenja ljudskih prava putem uzimanja izjava od rtava, biljeenjem
pozitivnih pria o pomoganju komijama ili pripadnicima drugih etnikih zajednica, snimanje
dokumentarnih filmova, izdavaku djelatnost i slino.
58
Inicijativa Udruenja graana Istina i pomirenje (2000.) i inicijativa NVO Dayton projekat/USIP i
osam parlamentarnih politikih stranaka (2005.).
59
Puni naziv ovog istranog tijela je Komisija za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19.
jula 1995.
60
Puni naziv ovog istranog tijela je Dravna komisija za ispitivanje istine o stradanjima Srba, Hrvata,
Bonjaka, Jevreja i ostalih u Sarajevu u periodu od 1992-1995. godine.
61
Puni naziv ovog istranog tijela je Komisija za istinu i pomirenje Skuptine optine Bijeljina;
57
30
vremenskom periodu. Meutim, ove inicijative ostale su bez vidljivih dugoronih

rezultata za bh. drutvo.
Pokuaji uspostavljanja komisija za istinu i pomirenje i pomenuta istrana tijela bili
su kritizirani zbog nedovoljne ukljuenosti ire javnosti, a posebno udruenja rtava,
u proces njihovog kreiranja, definiranja mandata i funkcioniranja ovih tijela.62
Nadalje, ira javnost, a posebno udruenja rtava, smatraju da su krivina
procesuiranja najpogodniji mehanizam za suoavanje bh. drutva sa svojom
prolou, te je preovladavao stav da bi vansudske inicijative za utvrivanje
injenica mogle ugroziti rad pravosudnih institucija. Ovakav stav proistie iz
uvjerenja da je funkcioniranjem sudova postignut relativan osjeaj da je pravda
zadovoljena, te da su pravosudne institucije sposobne utvrditi sve injenice o
krenjima prava i ratnim zloinima. Meutim, takva oekivanja esto su rezultat
nerazumijevanja mandata i uloge sudova, naina njihovog funkcioniranja i
pomenutih limitirajuih faktora, koji utiu na intenzitet procesuiranja predmeta
ratnih zloina.63
Rjeavanje pitanja nestalih osoba
Objedinjavanjem primarnih baza podataka64 utvreno je da je tokom rata 19921995. nestalo 34.965 osoba, dok se danas traga za jo 13.430.65 U skladu sa
Zakonom o nestalim osobama BiH, uspostavljena je Centralna evidencija nestalih
osoba u BiH (CEN) te zapoeta konana verifikacija imena.66 Sa junom mjesecom
2011. godine, broj ukupno verificiranih imena i prezimena iznosio je 7250.67
62
Dragan Popovi, Vodi kroz tranzicijsku pravdu u BiH, UNDP, 2009.; Graeme Simpson, Louis
Bickford, Edin Hodi, Pogled u prolost kao put prema budunosti: Promoviranje dijaloga u Bosni i
Hercegovini kroz traenje istine stanje i perspektive, UNDP, 2011.
63
Sudovi su ogranieni proceduralnim i zakonskim zahtjevima, vezani su iskljuivo predmetom
optunice i njihov osnovni cilj je utvrivanje individualne krivine odgovornosti osumnjienog. Vidjeti
Koncept tranzicijske pravde i obaveze BiH i nastavak teksta u segmentu utvrivanja injenica i
kazivanja istine.
64
Objedinjavanjem primarnih baza podataka o nestalim osobama (baze Meunarodne komisije za
nestale osobe ICMP-a, Meunarodnog komiteta crvenog krsta - MKCK-a, Federalne komisije za
nestale osobe, baze podataka Kancelarije za traenje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske, te
Dravne komisije za traenje nestalih osoba) dobijen je spisak od 172.584 imena. Nakon
proiavanja ove objedinjene liste, utvrena su 34.965 neverificirana imena i prezimena nestalih
osoba, koja danas ine CEN. Od 34.965 osoba iz neverificiranog CEN-a, metodom DNK analize
identificirano je 13.300 osoba, a tzv. klasinom metodom 8.235 osoba, to znai da je ukupno
identificirano 21.535 nestalih osoba.
65
Podaci Instituta za nestale osobe BiH, sa 31. 12. 2010. godine.
66
Verifikacija, izmeu ostalog, podrazumijeva da svako ime i prezime nestale osobe koja se verificira
dobije svoj tzv. INO broj.
67
Podaci Instituta za nestale osobe BiH.
31
Drava Bosna i Hercegovina preuzela je odgovornost i ulae napore u pravcu

rjeavanja pitanja nestalih osoba.68 Usvajanjem Zakona o nestalim osobama BiH i
formiranjem Instituta za nestale osobe BiH, te provoenjem velikog broja
ekshumacija i identifikacija, postignuti su znaajni rezultati. Izmeu ostalog,
formiranjem Instituta za nestale osobe Bosna i Hercegovina je napravila dodatni
korak u potivanju obaveze da osigura pravo da se zna69, te jednak tretman
prema svim rtvama.70 Ipak, proces traenja nestalih i dalje je optereen
politizacijom i nezadovoljstvom nekih rtava zbog sporosti u rjeavanju sudbine
nestalih osoba. Razlozi za to velikim dijelom lee u nedostatku pune implementacije
Zakona o nestalim osobama BiH, manjku strunih i tehnikih kapaciteta za rad
Instituta za nestale osobe, te nedovoljnim kapacitetima institucija koje su
angairane na lociranju pojedinanih i masovnih grobnica i na ekshumacijama.
Proces se, takoer, usporava zbog nedostatka informacija o lokacijama grobnica, te
nedovoljne podrke institucija svih nivoa vlasti za efikasno i adekvatno rjeavanje
ovog pitanja.
Kada je rije o krivinom zakonodavstvu, porodice nestalih posebno su
nezadovoljne primjenom sporazuma o priznanju krivice, te zbog injenice da prisilni
nestanak nije prepoznat kao posebno krivino djelo.
Navedene nedostatke u procesu rjeavanja sudbine nestalih osoba identificirali su
uesnici konsultativnog procesa za izradu Strategija tranzicijske pravde, kao i
razliita meunarodna tijela, poput Radne grupe UN-a za prisilne i nedobrovoljne
nestanke, UN-ov Komitet protiv muenja (preporuke iz novembra i decembra 2010.)
i druga.
a) Nedostatak pune implementacije Zakona o nestalim osobama BiH
Nedostatak pune implementacije Zakona o nestalim osobama BiH oteava
ostvarivanje odreenih prava porodica nestalih osoba, a koje su zagarantirane ovim
Zakonom. Konsultativnim procesom posebno je istaknuta nedovoljna
implementacija sljedeih lanova Zakona o nestalim osobama BiH:
68
Odgovornost organa vlasti BiH u procesu traenja nestalih osoba naroito je istaknuta u lanovima
3. i 5. Aneksa VII, i lanu 9., taka 2, Aneksa I(A) Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i na temelju
meunarodnog humanitarnog prava i konvencija o zatiti ljudskih prava, iji je BiH potpisnik.
69
Zakon o nestalim osobama BiH, lan 3. (Pravo da se zna): Pravo lanova porodice nestalih osoba je
da saznaju za sudbinu nestalih lanova porodice i rodbine, njihovo boravite/prebivalite, ili, ako su
mrtvi, okolnosti, uzrok smrti i mjesto ukopa, ukoliko je takvo mjesto poznato, i da dobiju posmrtne
ostatke.
70
Zakon o nestalim osobama BiH u svom lanu 10. prepoznaje potrebu zabrane diskriminacije te
obavezuje nadlene vlasti da osiguraju pod jednakim uvjetima, nezavisno od toga da li je nestala
osoba bila pripadnih oruanih snaga ili civil, bez bilo kojeg vida diskriminacije, ukljuujui spol, rasu,
boju koe, jezik, vjeroispovijest, politike i druge stavove, nacionalno i socijalno porijeklo, pripadnost
nacionalnoj manjini, imovinski status, dob, mentalnu ili fiziku invalidnost, status koji se stie
roenjem ili neki drugi status, prava za lanove porodica nestalih osoba.
32
lana 27. Upis u matine knjige umrlih;

lana 15. Osnivanje Fonda za nestale osobe.
Nedostatak pune implementacije Zakona o nestalim osobama BiH takoer se
ogleda u nedovoljnom potivanju obaveza nadlenih organa i institucija svih nivoa
vlasti da prue raspoloive informacije porodicama nestalih i nadlenim
institucijama za traenje nestalih osoba, a to je definirano sljedeim lanovima
zakona:
lanom 4. Obaveza osiguranja informacija;
lanom 5. Nain razmjene informacija;
lanom 30. Prednost u primjeni.
b) Manjak strunih i tehnikih kapaciteta u procesu traenja nestalih osoba
Rad Instituta za nestale osobe BiH, izmeu ostalog, otean je nedovoljnim brojem
kadrova u tehnikim i strunim odjelima Instituta, nedovoljnim kapacitetima u
nadlenim policijskim organima, kao i nedovoljnim brojem strunjaka koji uestvuju
u ekshumacijama (vjetaci sudske medicine, arheolozi, antropolozi, geolozi itd.).
Primjetan je i nedostatak savremene tehnologije, koja je neophodna za otkrivanje
pojedinanih i masovnih grobnica i za ekshumacije. Na kraju, strunjaci koji pri
Institutu za nestale osobe BiH rade na prikupljanju informacija i lociranju
pojedinanih i masovnih grobnica, a koji su predvieni sadanjom sistematizacijom,
nemaju adekvatna ovlatenja niti potrebne specijalizacije, to dodatno oteava
funkcioniranje Instituta za nestale osobe BiH.
c) Prisilni nestanak nije prepoznat kao samostalno krivino dijelo
U skladu sa Konvencijom o zatiti svih osoba od prisilnog nestanka, krivino djelo
prisilnog nestanka se tretira kao samostalno krivino djelo71, meutim, to nije sluaj
u BiH. U BiH se prisilni nestanak smatra krivinim djelom samo na dravnom nivou
(l. 172., stav 1. Krivinog zakona BiH), i to u kontekstu zloina protiv ovjenosti i
kao dio irokog i sistematinog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog
stanovnitva, dok ovo nije propisano krivinim zakonima entiteta i Brko Distrikta
BiH.
d) Nedovoljna saradnja u procesu traenja nestalih na regionalnom nivou
S obzirom na regionalni karakter sukoba, proces traenja nestalih prevazilazi
granice BiH. Meutim, Bosna i Hercegovina i dalje nema bilateralne
sporazume/protokole o saradnji u procesu traenja nestalih osoba (razmjena
71
International Convention for the Protection of All Persons from Enforced Disappearance
A/HRC/16/48/Add.1, para. 87(b)
33
informacija, otvaranje arhiva i sl.) sa zemljama iz regije, a to dodatno oteava

rjeavanje ovog pitanja.72
e) Nezadovoljstvo rtava i porodica rtava kada je u pitanju sporazum o priznanju
krivice
U Zakonu o krivinom postupku BiH (ZKP BiH) nije definiran mehanizam kojim e se
osigurati provoenje sporazuma o priznanju krivice i njegovo raskidanje ukoliko
optueni ne ispunjava svoje obaveze. Nadalje, ZKP BiH ne navodi uvjete sporazuma i
njegovim sklapanjem nije osigurano dobijanje svih informacija koje optueni moe
imati, na primjer, o lokacijama individualnih ili masovnih grobnica, tj. zloinima koji
nisu obuhvaeni optunicom, niti je osigurana obaveznost svjedoenja u drugim
postupcima. Takoer, rtve nisu ukljuene u proces dizajniranja sporazuma, a to su
uesnici konsultativnog procesa, naroito iz udruenja rtava, okarakterizirali kao
neprihvatljivo.
Nepristupanost podacima o svim rtvama krenja meunarodnog humanitarnog
prava i meunarodnog prava ljudskih prava
U procesu utvrivanja injenica o oruanom sukobu, pa i onom u BiH,
sistematiziranje postojeih baza podataka, kao i njihova dostupnost javnosti,
namee se kao urgentno pitanje. Razliite baze podataka nalaze se kod pojedinih
udruenja rtava, u relevantnim institucijama svih nivoa vlasti, u Institutu za nestale
osobe BiH i slino, i one potencijalno predstavljaju osnovu za stvaranje integrirane
baze podataka o svim rtvama krenja meunarodnog humanitarnog prava i
meunarodnog prava ljudskih prava, kao jedna od polaznih osnova za proces
utvrivanja injenica. Meutim, te baze nisu integrirane, niti su sistematizirane, niti
dostupne iroj javnosti.
Nepostojanje institucionalnog vansudskog mehanizma za utvrivanje injenica i
kazivanje istine o krenjima ljudskih prava i ratnim zloinima u periodu 1992
1995. godina
U BiH ne postoji jasno definiran i sveobuhvatan pristup kreiranju institucionalnog
mehanizma za utvrivanje injenica i kazivanje istine. Dosadanje aktivnosti u ovoj
oblasti nisu postigle rezultate koji bi zadovoljili potrebu bh. drutva za utvrivanjem
injenica o krenjima prava i ratnim zloinima. Jedini institucionalni mehanizam za
utvrivanja injenica i kazivanje istine u BiH je Institut za nestale osobe BiH, koji ovu
oblast tretira iskljuivo s aspekta nestalih osoba. Meutim, potreba za utvrivanjem
injenica prevazilazi problematiku rjeavanja pitanja pojedinih kategorija rtava i
predstavlja, takoer, dravnu, individualnu i drutvenu potrebu za dobijanjem
odgovora na pitanja ta se desilo (opis krenje prava) i zato se neto desilo
(kontekst krenja prava).
72
Trenutno je u procesu usaglaavanje sporazuma o razmjeni informacija o nestalima izmeu BiH i

Republike Hrvatske.
34
Kao to je istaknuto, MKSJ i pravosudne institucije u BiH uinili su znaajan doprinos

u procesu utvrivanja injenica o krenjima prava i ratnim zloinima koji su se
dogodili u periodu 1992 - 1995. Meutim, doprinos pravosudnih institucija u oblasti
utvrivanja injenica i kazivanja istine je limitiran zbog, kako je ve reeno,
proceduralnih i zakonskih ogranienja, kao i zbog samog fokusa sudskog postupka.
U oblasti utvrivanja injenica, sudovi utvruju injenice iskljuivo o dogaajima
obuhvaenim predmetom optunice, dok dogaaji izvan okvira optunice, kao i
utvrivanje konteksta sukoba koji je doveo do krenja prava i ratnih zloina
(odgovor na pitanje zato se neto desilo), ostaju izvan fokusa krivinog
procesuiranja. Na kraju, uloga rtava u procesu krivinog gonjenja jeste znaajna, ali
je pasivna i svodi se na davanje izjava ili svjedoenje po predmetu optunice, u
skladu sa strogim proceduralnim pretpostavkama i bez institucionalnog saosjeanja
i razumijevanja potreba rtava. Zbog svih navedenih razloga, uloga pravosudnih
institucija u oblasti utvrivanja injenica i kazivanja istine je, iako znaajna, u
znaajnoj mjeri ograniena. U tom smislu, Strategija tranzicijske pravde prepoznaje
potrebu za formiranjem institucionalnog vansudskog mehanizma koji bi bio
fokusiran na rtve i potrebe rtava (za razliku od krivinog postupka, u ijem je
fokusu poinilac) i koji bi doprinio stvaranju zvaninog i sveobuhvatnog dokumenta
o oruanom sukobu, s ciljem spreavanja negiranja poinjenih zloina, poricanja i
revizionizma.
Predloena rjeenja
U Bosni i Hercegovini su u periodu od 1995. godine pa do danas realizirane razliite
inicijative za utvrivanje injenica o oruanom sukobu, kako institucionalne, tako i
one koje je pokrenulo civilno drutvo. Meutim, te aktivnosti nisu bile koordinirane,
meusobno povezane, ni integrirane sa drugim inicijativama koje obuhvataju ostali
mehanizmi tranzicijske pravde. Takav nekoordiniran pristup prouzrokovao je
sljedee probleme: ogranienost rezultata dosadanjih inicijativa za utvrivanje
injenica i kazivanje istine, nezadovoljstvo jednog dijela rtava rezultatima procesa
traenja nestalih osoba, nepristupanost podacima o svim rtvama rata i, u
konanici, nepostojanje institucionalnog vansudskog mehanizma za sveobuhvatno
utvrivanje injenica i kazivanje istine o krenjima ljudskih prava i ratnim zloinima
u periodu 1992 1995.
Strategija tranzicijske pravde utvruje rjeenja putem kojih e se prevazii problemi
navedeni u analizi stanja i postii vizija mehanizma utvrivanja injenica i kazivanja
istine.
VIZIJA MEHANIZMA:
Vansudski mehanizmi u oblasti utvrivanja injenica i kazivanja istine o
dogaajima iz perioda 1992 1995. unaprijeeni i djeluju kao integriran sistem,
inei tako platformu za javni dijalog o deavanjima iz prolosti s ciljem
odavanja poasti rtvama, spreavanja kulture poricanja i jaanja povjerenja
meu graanima.
35
U skladu sa vizijom ovog mehanizma tranzicijske pravde, Strategija tranzicijske

pravde utvruje sljedee strateke ciljeve:
STRATEKI CILJ 1
Unaprijediti i jaati institucionalne vansudske mehanizme i inicijative civilnog
drutva za utvrivanje injenica i kazivanje istine s ciljem osiguravanja njihovog
efikasnog i kvalitetnog doprinosa ovom procesu.
STRATEKI CILJ 2
Uspostaviti institucionalni mehanizam utvrivanja injenica i kazivanja istine o
krenjima ljudskih prava u periodu 1992 1995. komplementaran sa ve
postojeim sudskim i vansudskim mehanizmima.
STRATEKI CILJ 1
Unaprijediti i jaati institucionalne vansudske mehanizme i inicijative civilnog
drutva za utvrivanje injenica i kazivanje istine s ciljem osiguravanja njihovog
efikasnog i kvalitetnog doprinosa ovom procesu.
Sa ciljem konkretizacije definiranog stratekog cilja, Strategija tranzicijske pravde
utvruje sljedee strateke programe:
STRATEKI PROGRAM 1.1.
Osnaiti i unaprijediti proces traenja nestalih osoba.
Razviti zakonski definiran, usklaen i efikasno zatien sistem prikupljanja
podataka svih rtava krenja meunarodnog humanitarnog prava i
meunarodnog prava ljudskih prava.
Osnaiti postojee i podrati nove inicijative civilnog drutva za utvrivanje
injenica i kazivanje istine, stvarajui platformu za meusobni dijalog i interakciju.
STRATEKI PROGRAM 1.1

Osnaiti i unaprijediti proces traenja nestalih osoba
Uoeni problemi u procesu rjeavanja sudbine nestalih se odnose na unapreenje
rada Instituta za nestale osobe BiH i implementaciju Zakona o nestalim osobama
BiH. Strategija tranzicijske pravde utvruje rjeenja koja e doprinijeti ubrzanju
procesa traenja nestalih osoba kao odgovor, prvenstveno na potrebe porodica
rtava, ali i na zakonske i meunarodne obaveze BiH. Kada su u pitanju
meunarodne obaveze, Strategija tranzicijske pravde utvruje rjeenja koja su u
36
skladu sa preporukama UN-ovog Komiteta protiv muenja kao i preporukama

Radne grupe UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke iz novembra i decembra
2010. godine.
Kao prvi korak potrebno je da se promijene temeljni akti Instituta za nestale osobe
BiH (Statut, Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta,
Pravilnik o radu i sl.), s ciljem poveanja broja strunih i tehnikih kapaciteta za
potrebe ekshumacija, osiguravanja pune funkcionalnosti i efikasnosti Instituta u
radu, te osiguravanja finansijske stabilnosti ove institucije.
Strategija tranzicijske pravde utvruje rjeenja kojima se podrava puna
implementacija Zakona o nestalim osobama, sa naroitim osvrtom na lan 15.
(Fond za podrku porodica nestalih osoba), lan 27. (Upis u matine knjige umrlih),
lanove 4. i 5. (Obaveza osiguranja informacije i Nain razmjene informacije), te
lan 30. (Prednost u primjeni) Zakona. Punom realizacijom pomenutih lanova
Zakona o nestalim osobama BiH pojednostavio bi se upis nestale osobe u matinu
knjigu umrlih, olakalo ostvarivanje prava porodica nestalih na mjesenu novanu
potporu, te unaprijedio proces prikupljanja informacija i pronalaenja grobnica
nestalih osoba. U preporukama UN-ovog Komiteta protiv muenja kao i
preporukama Radne grupa UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke naroito je
istaknuta neimplementacije lana 15. Zakona, zbog kojeg nedostaje puna zatita
prava porodica nestalih osoba.73
Unutar utvrenih rjeenja za unapreenje procesa traenja nestalih osoba,
Strategija tranzicijske pravde prepoznaje vanost osiguravanja adekvatnih
kapaciteta u nadlenim policijskim slubama kako bi se proces traenja nestalih
osoba uinio to efikasnijim. Konkretno, Strategija predvia da se u okviru
nadlenih policijskih slubi na entitetskim nivoima vlasti i Brko Distrikta imenuju
slubene osobe ili formiraju odjeli koji e prikupljati informacije o lokacijama
grobnica. Takoer, u SIPA-i, u okviru Centra za istraivanje ratnih zloina, potrebno
je formirati poseban odsjek za nestale osobe, sa istom namjenom. Nadalje,
Strategijom tranzicijske pravde se dalje utvruje potreba za pristupanjem
izmjenama KZ-a BiH kako bi se prisilni nestanak prepoznao kao samostalno krivino
djelo, u skladu sa Konvencijom o zatiti svih osoba od prisilnog nestanka. Takoer je
prepoznata potreba za izmjenama i dopunama lana 231. ZKP-a BiH, sa ciljem
unapreenja instituta sporazuma o priznanju krivice. Rezultat ovih izmjena i dopuna
trebalo bi da bude ukljuivanje interesa rtava u proces dizajniranja sporazuma,
otkrivanje relevantnih podataka o lokacijama pojedinanih i masovnih grobnica,
informacije o zloinima koji nisu predmet optunice, saradnja optuenog u drugim
sluajevima ratnih zloina, te osiguravanje mehanizma sankcioniranja ukoliko
73
Radna grupa UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke, izvjetaj, novembar, 2010.,

A/hrc/16/48/Add.1; UN-ov Komitet protiv torture, zakljuna zapaanja za BiH, novembar, 2010.,
para. 24
37
optueni ne ispuni obaveze utvrene sporazumom o priznanju krivice. Ovim

intervencijama bi se definirali uvjeti, odnosno propisali elementi pri sklapanju
sporazuma o priznanju krivice.
S obzirom na regionalni karakter sukoba, zemlje u regionu mogu uiniti vie u
procesu prikupljanja i razmjene informacija kako bi se pronale lokacije
pojedinanih i masovnih grobnica. Sa tim u vezi, Strategija tranzicijske pravde
preporuuje da BiH inicira potpisivanje bilateralnih sporazuma/protokola kako bi se
regulirala saradnja u procesu traenja nestalih osoba (razmjena informacija i sl.) sa
dravama u regionu, te intenzivirao proces traenja nestalih.
Nadalje, udruenja porodica nestalih osoba mogu uveliko doprinijeti rjeavanju
sudbine nestalih osoba. S tim u vezi, neophodno je nastaviti finansijski i tehniki
osnaivati ova udruenja kako bi bila u mogunosti da se to aktivnije ukljue u
rjeavanje sudbine njihovih najmilijih. ICMP ima vanu ulogu u ovom procesu, ali
Strategija tranzicijske pravde prepoznaje vanost da se i same institucije drave
ukljue u osnaivanje ovih udruenja, stoga je od velike vanosti da se Fond za
nestale osobe uspostavi u to kraem roku.
Razviti zakonski definiran, usklaen i efikasno zatien sistem prikupljanja
podataka svih rtava krenja meunarodnog prava ljudskih prava i
meunarodnog humanitarnog prava.
Institucije svih nivoa vlasti, udruenja rtava i druge organizacije civilnog drutva
posjeduju baze podataka o rtvama krenja meunarodnog humanitarnog prava i
meunarodnog prava ljudskih prava. Meutim, one nisu kompatibilne i integrirane.
Strategija tranzicijske pravde prepoznaje znaaj i potrebu da se u procesu
utvrivanja injenica o krenjima prava i ratnim zloinima objedine sve informacije
o rtvama rata u jedinstvenu bazu podataka. Ovakva nova baza podataka bila bi
zasnovana na relevantnom zakonu, koji bi regulirao objedinjavanje postojeih baza
podataka, definirao nain koritenja, nivoe pristupa i zatitu podataka. Takva
centralna baza podataka, izmeu ostalog, sluie kao instrument uvanja podataka
o svim rtvama krenja meunarodnog humanitarnog prava i meunarodnog prava
ljudskih prava, te olakati akademska i druga istraivanja o oruanom sukobu u BiH.
Nova baza podataka treba osigurati da se prikupljeni podaci prikau, izmeu
ostalog, i po spolu.
Osnaiti postojee i podrati nove inicijative civilnog drutva za utvrivanje
injenica i kazivanje istine, stvarajui platformu za meusobni dijalog i interakciju.
U skladu s uoenim problemom nedostatka koordinacije izmeu inicijativa civilnog
drutva za utvrivanje injenica i kazivanje istine, kao i finansijskih sredstava za
38
realizaciju postojeih i novih projekata u ovoj oblasti, Strategija tranzicijske pravde

utvruje rjeenja putem kojih e se definirati naini za efikasniju koordinaciju,
umreavanje NVO-a koji provode aktivnosti u vezi sa utvrivanjem injenica i
kazivanjem istine i kontinuirano finansijsko podravanje inicijativa u ovoj oblasti.
Nadalje, umreavanjem ovakvih inicijativa doprinijet e se implementaciji
Stratekog programa 2.2 Osigurati podrku javnosti za uspostavu i rad vansudskog
mehanizma tako to se uspostavljanjem mree nevladinih organizacija koje djeluju
u polju utvrivanja injenica i kazivanja istine potencijalno stvara vaan instrument
za eksterni monitoring nad radom novog vansudskog mehanizma.
39
STRATEKI CILJ 1:
Unaprijediti i jaati institucionalne vansudske mehanizme i inicijative civilnog drutva za utvrivanje injenica i kazivanje
istine s ciljem osiguravanja njihovog efikasnog i kvalitetnog doprinosa ovom procesu
Strateki programi
1.1
Osnaiti i unaprijediti proces traenja nestalih

osoba
Vremenski okvir
(mjeseci)
12 24 36 48 60
Odgovorna institucija(e)
Ministarstvo za ljudska prava i

izbjeglice BiH, Ministarstvo pravde
BiH, Institut za nestale osobe BiH,
Vijee ministara BiH, Ministarstvo
unutranjih poslova RS, Federalno
ministarstvo unutranjih poslova,
Vlada Brko Distrikta
1.2
Razviti zakonski definiran, usklaen i efikasno

zatien sistem prikupljanja podataka svih rtava
krenja meunarodnog prava ljudskih prava i
meunarodnog humanitarnog prava

izbjeglice BiH
1.3
Osnaiti postojee i podrati nove inicijative

civilnog drutva za utvrivanje injenica i
kazivanje istine, stvarajui platformu za
meusobni dijalog i interakciju

izbjeglice BiH, Ministarstvo
pravde BiH
40
Indikatori provoenja
stratekog programa
Kadrovski i tehniki osnaene
institucije nadlene za proces
traenja nestalih osoba
Ubrzan proces ekshumacija i
identifikacija nestalih osoba u
odnosu na protekle godine
Aktivnosti u ovoj oblasti
usklaene sa meunarodnim
obavezama i preporukama
Objedinjeni i institucionalno
pohranjeni podaci o svim
rtvama krenja
meunarodnog prava ljudskih
prava i meunarodnog
humanitarnog prava iz perioda
1992-1995.
Umreene inicijative civilnog
drutva iz ove oblastiUspostavljen sistem za
kontinuiranu finansijsku
podrku inicijativama civilnog
drutva za utvrivanje
injenica i kazivanje istine
STRATEKI CILJ 2
Uspostaviti institucionalni mehanizam utvrivanja injenica i kazivanja istine o
krenjima ljudskih prava u periodu 1992 1995. komplementaran sa ve
postojeim sudskim i vansudskim mehanizmima.
Sa ciljem konkretizacije definiranog stratekog cilja, Strategija tranzicijske pravde
Usvojiti pravni okvir za formiranje novog institucionalnog vansudskog mehanizma
za utvrivanje injenica i kazivanje istine.
Osigurati podrku javnosti za uspostavu i rad institucionalnog vansudskog
mehanizma.

Usvojiti pravni okvir za formiranje novog institucionalnog vansudskog mehanizma
za utvrivanje injenica i kazivanje istine.
Kao to je istaknuto, uloga pravosudnih institucija u oblasti utvrivanja injenica i
kazivanja istine je, iako znaajna, u dobroj mjeri limitirana, prvenstveno zbog
zakonsko-proceduralnih i mandatornih ogranienja. Sa druge strane, pomenutim
istraivanjem javnog mnijenja, koje je UNDP obavio poetkom 2010. godine,
ustanovljeno je da oko 70% ispitanika smatra da relevantne injenice o ratu u BiH
jo uvijek nisu utvrene.74 Kako bi se prevazili problemi koji su navedeni u analizi
aktuelnog stanja povodom ove oblasti, Strategija tranzicijske pravde predvia
uspostavljanje novog institucionalnog vansudskog mehanizma za utvrivanje
injenica. Meutim, ova Strategija ne prejudicira formu i mandat vansudskog
mehanizma, niti naine njegovog formiranja, ve ova pitanja ostavlja u potpunosti
otvorenim. Ipak, uzimajui u obzir iskustva drugih drava, mogue je istai
potencijalne zadatke koje bi budui vansudski mehanizam mogao imati: 1) nalazi o
krenjima prava i pruanje njihovog detaljnog opisa, 2) utvrivanje socio-kulturnih,
politikih i historijskih okolnosti koji su doveli do krenja prava i ratnih zloina (zato
se desilo), 3) utvrivanje obrasca nasilja, 4) utvrivanje nalaza o institucionalnoj
odgovornosti, 5) utvrivanje objektivne i kredibilne procjene broja stradalih ili
poimenian popis stradalih, 6) stvaranje platforme za javno sluanje rtava i drugih
osoba koje imaju saznanja o krenjima prava, te 7) objavljivanje izvjetaja o
nalazima i definiranje preporuka u pravcu poboljanja socio-ekonomskog poloaja
rtava, memorijalizacije i drugih simbolinih oblika zadovoljenja, te institucionalnih
reformi.
74
Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti, UNDP, 2010.
41
S obzirom na injenicu da je u BiH u vie navrata uinjen pokuaj da se uspostave

razliite forme istranih komisija kao vansudskih mehanizama, uoena je potreba za
detaljnim analizama tih pokuaja kako bi se uspostavljanje novog vansudskog
mehanizma baziralo na realnim osnovama. Takoer, meunarodna, ali i domaa
iskustva u formiranju ovakvih istranih tijela, ukazuju na potrebu provoenja irokih
i otvorenih konsultacija kao sredstva putem kojeg e se osigurati da novi vansudski
mehanizam odgovara potrebama rtava rata, drutvu u cjelini i kontekstu sukoba.
Iako Strategija tranzicijske pravde ne definira formu, mandat i nain formiranja
vansudskog mehanizma, konsultativnim procesom za izradu Strategije tranzicijske
pravde utvreno je da je potrebno organizirati novi konsultativni proces o njegovoj
formi, mandatu, ovlatenjima, zadacima i ciljevima, te da e svi zakljuci biti
ukljueni u specifian zakonski okvir. Na konsultacijama provedenim za potrebe ove
Strategije naglaeno je da je neophodno osigurati komplementarnost vansudskog
mehanizma sa ve postojeim aktivnostima, poput procesuiranja predmeta ratnih
zloina, radom Instituta za nestale osobe itd. Prije poetka konsultativnog procesa,
bie izraen prijedlog koncepta novog vansudskog mehanizma, a to e sluiti kao
programska osnova za konsultacije.
Takoer, s obzirom na razliite pristupe koji su do sada realizirani u ovoj oblasti, to
u BiH to u drugim kontekstima, razvijanje pilot-projekata i njihova implementacija
u manjim, ali reprezentativnim sredinama, pomoglo bi bh. drutvu pri donoenju
konane odluke o najboljem pristupu u oblasti utvrivanja injenica i kazivanja
istine.
Vanost gender senzitivnog pristupa
Pri formiranju novog institucionalnog vansudskog mehanizma za utvrivanje
injenica i kazivanje istine potrebno je posvetiti posebnu panju rtvama nasilja
zasnovanog na spolu. Razlog za to lei u samoj prirodi zloina. Primjera radi, samo
7-10% rtava seksualnog nasilja tokom rata u bivoj Jugoslaviji prijavilo je ovaj
zloin.75 Mnoge rtve silovanja, izmeu ostalih razloga, nisu prijavile zloin, jer su
se, sa jedne strane, plaile stigmatizacije, dok su, sa druge strane, bile previe
traumatizirane da bi svojim porodicama priznale ta im se desilo. Strah od
stigmatizacije i danas je vrlo prisutan, zbog ega je izuzetno vano da se ba u ovom
segmentu posebna panja posveti razvoju mjera za zatitu dostojanstva ovih rtava,
kako im se ne bi nanijele dodatne patnje. Definiranje uloge i mandata
institucionalnog vansudskog mehanizma podrazumijeva i odluku na koje zloine ili
iskustva e se stavljati fokus. S tim u vezi, od iznimne vanosti je da se u donoenju
ovih odluka ne zaborave zloini poinjeni nad enama, ili uope, ratna iskustva
ena.
75
ija pravda? ene Bosne i Hercegovine jo uvijek ekaju, izvjetaj, Amnesty International, 2009.
42

Osigurati podrku javnosti za uspostavu i rad institucionalnog vansudskog
mehanizma.
Kao to je istaknuto, javnost u BiH, generalno, nije upoznata sa vansudskim
mehanizmima za utvrivanje injenica i kazivanje istine, to doprinosi nepovjerenju
prema formiranju jednog takvog tijela. Upoznavanjem ire javnosti sa
karakteristikama vansudskih mehanizama, njihovim funkcioniranjem, zadacima,
ciljevima i efektima otvorio bi se prostor za irok i obuhvatan drutveni dijalog o
obliku, mandatu, strukturi i radu ovakvog tijela koji bi bio primjeren bh. kontekstu.
Edukativne i promotivne aktivnosti utvrene Strategijom tranzicijske pravde trebaju
promovirati i unaprijediti osjeaj vlasnitva itavog bh. drutva nad cjelokupnim
procesom utvrivanja injenica i kazivanja istine, te osigurati da potrebe ciljnih
grupa budu uzete u obzir na kontinuiranoj osnovi. Ove aktivnosti mogu biti bazirane
na printanim i/ili elektronskim medijima, upotrebom web-stranica, TV spotova,
okruglih stolova, javnih tribina i sl. Takoer, treba uzeti u obzir da se promotivne i
edukativne aktivnosti trebaju osmisliti u skladu sa potrebama ciljne grupe
udruenja i porodice rtava, omladina, ene, osobe s invaliditetom, vjerske
zajednice, raseljene osobe, osobe u dijaspori, veterani, novinari, NVO sektor itd.
Zbog opeg interesa drutva za formiranjem i radom institucionalnog vansudskog
mehanizma za utvrivanje injenica i kazivanje istine, kao i cjelokupne provedbe
Strategije tranzicijske pravde, javni radio i TV servisi trebaju imati kljunu ulogu u
informiranju javnosti. Stoga je neophodno da nadlene institucije, u saradnji sa
javnim radio i TV servisima, osiguraju prostor i izgrade kapacitete radi promiviranja
rada jednog ovakvog tijela. U procesu osiguravanja podrke javnosti za uspostavu i
rad institucionalnog vansudskog mehanizma posebnu panju potrebno je posvetiti
posebno ranjivim kategorijama, kao to su ene rtve rata. S obzirom na njihova
specifina ratna iskustva i jo uvijek neispriane prie, projekti podizanja svijesti,
namijenjeni posebno ovim kategorijama rtava, omoguili bi da se ene rtve rata
na adekvatan nain upoznaju sa radom i mogunostima institucionalnog
vansudskog mehanizma, ime se osigurava njihov efikasan doprinos procesu
utvrivanja injenica i kazivanja istine i podrka funkcioniranju ovakvom jednom
tijelu.
Kao to je prethodno navedeno, mogue je uspostaviti vezu izmeu realizacije
Stratekog programa 2.2. i Stratekog programa 1.3. Koristei se mreom
nevladinog sektora koja djeluje u ovoj oblasti, a koja je uspostavljena Stratekim
programom 1.3, olakalo bi se informiranje odreenih kategorija drutva, ukljuio
vei broj organizacija i pojedinaca iz civilnog drutva u pruanje podrke
vansudskom mehanizmu, te, u konanici, pored formalnih mehanizama praenja
provedbe Strategije tranzicijske pravde, mrea nevladinog sektora mogla bi vriti
eksterni monitoring nad provedbom stratekih aktivnosti unutar oblasti utvrivanja
injenica i kazivanja istine.
43
44
STRATEKI CILJ 2:
Uspostaviti institucionalni mehanizam za utvrivanje injenica i kazivanje istine o krenjima ljudskih prava u periodu 1992 1995.
komplementaran sa ve postojeim sudskim i vansudskim mehanizmima
Strateki programi
Vremenski okvir
Indikatori provoenja stratekog
(mjeseci)
programa
12 24 36 48 60
2.1
2.2
45
Usvojiti pravni okvir za formiranje novog

institucionalnog vansudskog mehanizma za
utvrivanje injenica i kazivanje istine
Osigurati podrku javnosti za uspostavu i rad

institucionalnog vansudskog mehanizma

izbjeglice BiH, Ministarstvo
pravde BiH, Parlamentarna
skuptina BiH

izbjeglice BiH
Identificiran za BiH najadekvatniji

vansudski mehanizam
Usvojen pravni okvir za formiranje
zvaninog vansudskog mehanizma za
utvrivanje injenica
ira javnost i ciljne grupe upoznati i
podravaju rad novog vansudskog
mehanizma
Reparacije i memorijali
U BiH se realiziraju svi oblici reparacija koji su obuhvaeni Rezolucijom Generalne
skuptine UN-a Osnovna naela i smjernice za ostvarivanje prava na pravni lijek i
povreda meunarodnog humanitarnog prava. Kao to je istaknuto, najpoznatiji
oblik reparacija u BiH su obeteenja koja se isplauju na osnovu entitetskih zakona
o pravima civilnih rtava rata i RVI, te, u manjoj mjeri, putem sudskih postupaka za
naknadu materijalne i nematerijalne tete. Restitucija, kao oblik reparacija, ogleda
se kroz implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. to se tie
rehabilitacije kao oblika reparacija, u BiH postoji relativno razvijen zakonskoinstitucionalni i strateki okvir za provoenje ovog procesa, dok su, takoer,
razvijene aktivnosti u pravcu simbolinog zadovoljenja rtava, prvenstveno kroz
procese memorijalizacije i komemoracije.
Reparacije u BiH, meutim, i dalje izazivaju oprene diskusije i kontroverze, a to je
posljedica nedovoljnog poznavanja ovog mehanizma tranzicijske pravde, kao i
nedovoljne koordiniranosti i sveobuhvatnosti inicijativa na itavoj teritoriji BiH.
Pomenuto istraivanje javnog mnijenja ustanovilo je da oko 80% ispitanih graana
smatra da rtve trebaju imati ista prava bez obzira na entitet ili region u kojem ive,
ali da su rtve naputene od gotovo svih segmenata drutva, te da su postojee
aktivnosti u ovoj oblasti nedovoljne.76 Problemi povodom reparacija za rtve rata
utvreni su i miljenjem razliitih meunarodnih tijela, poput Komiteta za ljudska
prava UN-a, Komiteta protiv torture UN-a, Komiteta o ekonomskim, socijalnim i
kulturnim pravima UN-a, kao i Radne grupe UN-a za prisilne i nedobrovoljne
nestanke. Strategija tranzicijske pravdeutvruje sistemska rjeenja u ovoj oblasti, a
kojima se promovira potreba za integriranijim i sistematskijim pristupom
reparacijama za rtve rata, kako bi se postigli ciljevi ovog mehanizma tranzicijske
pravde.
Vanost gender senzitivnog pristupa u oblasti reparacija i memorijala kao
mehanizma tranzicijske pravde
U segmentu reparacije i memorijali, rtvama nasilja zasnovanog na spolu trebalo bi
posvetiti posebnu panju. S tim u vezi, vano je razviti specijaliziran, integriran i
multidisciplinaran pristup, s obzirom na multidimenzionalne i dugotrajne posljedice
ovih zloina na osobe enskog spola, njihove porodice i zajednice iz kojih dolaze,
kao to je navedeno u Najrobi deklaraciji o pravima ena i djevojica na pravni lijek i
odtetu iz 2007. godine.77 Budui da u ovom segmentu strateki programi i
aktivnosti upuuju na izmjene i dopune postojeih ili uspostavu novih zakonskih i
76
Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti, Specijalni izvjetaj UNDP-a, 2010.,
77
Nairobi declaration, http://www.un-documents.net/nair-dec.htm.
46
institucionalnih rjeenja, veoma je vano da analize koje im budu prethodile budu

gender senzitivne kako bi se utvrdio kasniji uinak predloenih rjeenja, kako na
ene tako i na mukarce. Ovo se naroito odnosi na oblast rehabilitacije, kao
posebnog oblika reparacija, poto e realizacija aktivnosti u ovom segmentu
odluujue uticati na poboljanje kvaliteta ivota rtava nasilja zasnovanog na
spolu, skidanje stigme i unapreenje njihovog psiho-fizikog zdravlja, a to e
dovesti do njihove deviktimizacije i resocijalizacije.
Obeteenja
Polazei od Rezolucije Generalne skuptine UN-a Osnovna naela i smjernice za
prava ljudskih prava i ozbiljnih povreda meunarodnog humanitarnog prava, kao i
IV enevske konvencije o zatiti civila za vrijeme rata i III enevske konvencije o
postupanju sa ratnim zarobljenicima, BiH ima obavezu da definira pravo na
obeteenje po osnovu statusa rtve rata, odnosno civilne rtve rata i vojne rtve
rata. U skladu sa pomenutom Rezolucijom, obeteenja predstavljaju naknadu tete
za svaku ekonomski procjenjivu tetu, srazmjerno teini povrede i okolnostima
svakog sluaja proisteklog iz tekih povreda meunarodnog prava ljudskih prava i
ozbiljnog krenja meunarodnog humanitarnog prava, kao to su:
a)
b)
c)
d)
e)
povreda tjelesnog integriteta i duevni bolovi;

izgubljena prilika za zaposlenje, obrazovanje i socijalne povlastice;
materijalna teta i gubitak zarade, ukljuujui gubitak radne sposobnosti;
moralna teta;
trokovi pravnog zastupanja, lijeenja, psiholokog savjetovanja i socijalnih
slubi.78
BiH primjenjuje dva naina u pogledu prava na obeteenje. Prvi se ostvaruje po

osnovu administrativnih odluka, tj. na osnovu entitetskih zakona koji reguliraju
prava civilnih rtava rata i RVI, dok se drugi zasniva na pokretanju graanskih
parnica na osnovu Zakona o obligacionim odnosima, koji su FBiH i RS preuzele iz
bive Jugoslavije. Meutim, trenutni sistem obeteenja u BiH optereen je
ogranienjima po razliitim osnovama. Konkretno, ne postoji sveobuhvatni pristup
obeteenjima za sve rtve rata na cijeloj teritoriji BiH, a to rezultira nejednakim
postupanjem prema odreenim kategorijama rtava u odnosu na druge, te
potpunim odsustvom obeteenja za pojedine grupe rtava, poput rtava torture.
Uesnici konsultativnog procesa za izradu Strategije tranzicijske pravde naroito su
naglasili sljedee probleme:
78
Osnovna naela i smjernice ... (A/RES/60/147, 21. mart 2006.), para. 20.
47
Neefikasnost i neodrivost obeteenja putem sudskih odluka;

Nedosljednost u postupanju prema rtvama na osnovu obeteenja putem
administrativnih odluka: razliito postupanje prema civilnim rtvama rata u
dva entiteta i razliito postupanje prema RVI i civilnim rtvama rata unutar
entiteta;
Neodrivost postojeeg sistema isplate naknada;
Obeteenje za rtve koje su pretrpjele torturu u mjestima zatvaranja nije u
dovoljnoj mjeri osigurano.
U svojim zakljunim zapaanjima iz 2010. godine, a na osnovu izvjetaja koje
podnose drave lanice u skladu sa lanom 19. Konvencije protiv torture UN-a,
Komitet protiv torture UN-a u taki 18 preporuuje vlastima BiH:
Komitet predlae da drava lanica usvoji nacrt Zakona o pravima rtava muenja i
civilnim rtvama rata, kao i Strategije za tranzicionu pravdu, i to bez daljnjeg
odlaganja, sa ciljem potpune zatite prava rtava, ukljuujui osiguravanje odtete i
to je mogue potpunije rehabilitacije, sa ciljem postizanja psihikog i fizikog
oporavka i njihove socijalne reintegracije.
S ciljem prevazilaenja navedenih problema, Strategija tranzicijske pravde utvruje
relevantna rjeenja u pravcu kreiranja sveobuhvatnog i finansijski odrivog sistema
obeteenja, kako bi se postigli ciljevi ovog oblika reparacija.

Obeteenja putem sudskih odluka: neefikasan i neodriv sistem
Civilnim rtvama rata se po osnovu entitetskih zakona o obligacionim odnosima
osigurava pravo na naknadu nematerijalne tete za pretrpljeni fiziki i duevni bol
zbog umanjenja ivotne aktivnosti, povrede ugleda, asti, slobode ili prava linosti,
smrti bliske osobe, kao i za pretrpljeni strah. Ovi zahtjevi ostvaruju se pokretanjem
graanskih parnica koje su neefikasne, dosta dugo traju i ne garantiraju rtvama
ostvarenje prava po osnovu donesene presude, jer je do sada veoma mali broj ovih
presuda izvren. Takoer, zakoni o obligacionim odnosima propisuju opi rok
zastarjelosti od pet godina, iako, prema meunarodnim standardima, osnova za
naknadu tete nastale u ratu ne bi smjela imati vremensko ogranienje.79 Na kraju,
ovaj dio obeteenja odnosi se na ostvarivanje samo jednog dijela prava, a koje se
odnosi na pretrpljene materijalne i nematerijalne povrede, te smrt ili nestanak
79
Na primjer, Osnovna naela i smjernice za ostvarivanje prava na pravni lijek i reparacije rtava
tekih krenja meunarodnog prava ljudskih prava i ozbiljnih povreda meunarodnog humanitarnog
prava (A/RES/60/147, 21. mart, 2006.), para. 6 i 7.
48
bliske osobe koja je odreenu osobu izdravala, a to nije potpun nain za

osiguranje prava na obeteenje, kako je to utvreno meunarodnim standardima
koje je BiH obavezna da primjenjuje. Meutim, potrebno je naglasiti da bi, bez
obzira na potrebu da se graanima omogui pristup sudu u rjeavanju predmeta
naknade tete, ovakav pristup rjeavanju problema doveo do finansijskog kolapsa
drave.
Obeteenja putem administrativnih odluka: nedosljedno postupanje prema
rtvama
Obeteenja putem administrativnih odluka vre se po osnovu sljedeih zakona:
U FBiH: Zakon o osnovama socijalne zatite, zatite civilnih rtava rata i
zatite porodica sa djecom i Zakon o pravima branilaca i lanova njihovih
porodica.
U RS: Zakon o zatiti civilnih rtava rata i Zakon o pravima boraca, vojnih
invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadbinskog rata.
Oba entiteta primijenila su isti princip prilikom izrade zakona i reguliranja statusa i
prava civilnih rtava rata i RVI i on se sutinski svodi na razliit odnos prema ovim
kategorijama stanovnitva. Naime, sutina ovih zakona je isplaivanje mjesenih
naknada civilnim rtvama rata i RVI na osnovu tjelesnog oteenja zbog kojeg su
ogranieno sposobni ili potpuno nesposobni za rad, odnosno porodicama poginulih
ili nestalih civilnih rtava rata i veterana, te rtvama torture, seksualnog
zlostavljanja i silovanja. to se tie ostvarivanja statusa po osnovu fizikog
oteenja, u oba entiteta osoba stie status RVI ukoliko se utvrdi da ima minimalno
20% invaliditeta80, a status civilne rtve rata ukoliko se utvrdi da ima minimalno
60% invaliditeta.
Iste kategorije civilnih rtava rata i RVI primaju razliite mjesene naknade po
osnovama tjelesnog oteenja. Naime, osnovica za isplaivanje mjesenih naknada
civilnim rtvama rata predstavlja iznos line invalidnine za RVI sa 100% tjelesnim
oteenjem, umanjena za 30%. U praksi to znai da civilna rtva rata kojoj se utvrdi
ista kategorija invaliditeta kao RVI prima 70% iznosa od navedene osnovice.
Takoer, RVI ak mogu raunati na iri korpus prava u poreenju sa pravima civilnih
rtava rata, a radi se o borakom dodatku, jednokratnoj pomoi, stambenom
zbrinjavanju itd.
Razliito postupanje prema civilnim rtvama rata u BiH
S obzirom na to da entiteti uspostavljaju nadlenost u ovoj oblasti, svaki entitet je
regulirao status, prava i iznos naknada nezavisno od drugog, tako da se prema
rtvama u ovom domenu postupa razliito u dva entiteta.
80
Tj. 40% u RS ukoliko je tjelesno oteenje nastalo zbog bolesti, a ne usljed djelovanja ratnog
materijala.
49
Postoji problem meuentitetske saradnje kada je u pitanju ostvarivanje ovih prava

civilnih rtava rata i lanova njihovih porodica. Naime, po povratku u svoja
prijeratna prebivalita, dotadanje interno raseljene osobe koje su prebivale na
teritoriji FBiH, izgubile su pravo na invalidnine. RS ih nije po povratku ukljuila u svoj
program korisnika civilnih rtava rata, s obzirom na to da je lanom 36. a Izmjena i
dopuna Zakona o zatiti civilnih rtava rata RS-a ogranieno pravo podnoenja
zahtjeva za osobu koja je stekla odreena prava kao civilna rtva rata po propisima
FBiH ili po propisima neke od drava u okruenju. Takve osobe, naime, nemaju
pravo podnijeti zahtjev za priznavanje prava po ovom zakonu, dok ih je FBiH,
istovremeno, uklonila sa liste korisnika, jer su promijenile prebivalite. Ovo pitanje
je izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zatite, zatite civilnih
rtava rata i zatite porodica sa djecom FBiH, usvojenim 2006. godine, rijeeno tako
to e se civilnim rtvama rata i njihovim porodicama po povratku u svoja ranija
mjesta prebivalita u RS ili Brko Distriktu osigurati prava koja su uivala u mjestu
privremenog boravita u FBiH. Meutim, kako se zakon ne moe primjenjivati
retroaktivno, prava ne mogu ostvariti sve one osobe koje su se vratile iz FBiH u RS
do trenutka usvajanja ovih izmjena i dopuna Zakona o osnovama socijalne zatite,
zatite civilnih rtava rata i zatite porodica sa djecom FBiH 2006. godine.
Razliito postupanje prema RVI i civilnim rtvama rata u BiH
Problem u razliitom postupanju izmeu ove dvije kategorije lei u osnovama
meunarodnog humanitarnog prava. Naime, zatita civila za vrijeme rata je osnova
meunarodnog humanitarnog prava (IV enevska konvencija o zatiti civila u
vrijeme rata) i oni su zatiena kategorija, koja, u sluaju krenja prava, ima pravo
na obeteenje. Sa druge strane, vojnici koji pretrpe tetu tokom borbe, pretrpjeli
su samo povredu prava ako su bili predmet ilegalnog ratovanja (na primjer, usljed
koritenja zabranjenog oruja) ili ako su oteeni dok su imali status ratnih
zarobljenika (III enevska konvencija o zatiti civila u vrijeme rata). Ovi primjeri
predstavljaju teka krenja meunarodnog humanitarnog prava. Ostale ozljede ili
smrt koju pretrpe vojnici kroz legitimno ratovanje ne predstavljaju krenje prava, a
samim tim, ista meunarodna pravna obaveza da im se osigura reparacija ne
postoji.
Ovaj problem uoila su i tijela UN-a zaduena za praenje implementacije
meunarodnih dokumenata za zatitu ljudskih prava, ija je BiH potpisnica. U
zakljunim napomenama za BiH, Komitet za ljudska prava UN-a je 2006. godine
izrazio zabrinutost zbog toga to su line invalidnine koje primaju civilne rtve rata
znatno nie od onih koje primaju borci uesnici rata u oba entiteta. U skladu sa tim,
Komitet je preporuio da u BiH line invalidnine koje dobijaju civilne rtve rata budu
usklaene meu entitetima i kantonima, te izjednaene sa linim invalidninama
50
boraca uesnika rata.81 Takoer, u zakljunim napomenama za BiH Komiteta o

ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima UN-a iz 2006. godine stoji da Komitet,
sa dubokom zabrinutou, opaa stepen protivrjenosti izmeu znaajnijih
budetskih alokacija za finansiranje penzija vojnih rtava rata i uporedo niskih
resursa koji se alociraju za socijalnu zatitu, to se odraava u injenici da, prema
Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zatiti, civilnim rtvama rata i
porodicama sa djecom FBiH, civilne rtve rata dobijaju samo 20 posto penzije koje
dobijaju vojne rtve rata. U skladu sa tim, Komitet je pozvao BiH da osigura
pravedniju dodjelu postojeih sredstava za socijalnu zatitu, posebno civilnih rtava
rata, sa ciljem smanjenja protivrjenosti izmeu budeta za civilne i vojne rtve
rata.82 Nadalje, Komitet za eliminaciju diskriminacije ena UN-a (CEDAW) je u svojim
preporukama iz 2006. takoer istakao potrebu za uklanjanjem diskriminacije koja se
vri nad enama rtvama seksualnog nasilja tokom rata donoenjem adekvatne
zakonske regulative te dodjelom finansijskih sredstava za potrebe, izmeu ostalog,
zdravstvenog osiguranja i smjetaja. Istie se da se prava i povlastice ove kategorije
moraju dovesti na nivo vojnih rtava kako bi se sprijeili dodatni oblici
diskriminacije.83
Neodrivost postojeeg sistema isplate naknada
Prema postojeem zakonodavstvu, visina ukupnih iznosa socijalnih davanja ne moe
osigurati odrivi fiskalni sistem, te je stoga potrebno napraviti odgovarajue
promjene. Kao to je poznato, svi krediti Svjetske banke odobravaju se uz uvjete koji
se tiu reformi zakonodavstva. U tom pogledu, Svjetska banka je u vie navrata
naglaavala potrebu da se stabiliziraju budeti, te uspostavi odrivi fiskalni sistem.
Ne postoji obeteenje za rtve koje su pretrpjele torturu u mjestima zatvaranja
rtve koje su pretrpjele torturu u mjestima zatvaranja za vrijeme rata mogu
ostvariti prava na naknadu samo ako spadaju u jednu od navedenih kategorija,
odnosno, ako pored same torture imaju i odreeni stepen invaliditeta, na osnovu
ega dobivaju naknadu kao kategorija civilne rtve rata ili kao kategorija RVI. Svi
ostali graani koji su preivjeli torturu, a nemaju minimalan stepen invaliditeta, nisu
u mogunosti ostvariti nikakvu naknadu, odnosno, obeteenje za ono to su
pretrpjeli.
Konano, Komitet protiv torture UN-a objavio je 2006. godine svoja zakljuna
zapaanja o BiH u pogledu primjene Konvencije protiv muenja i drugog okrutnog,
neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja. U tom dokumentu navodi se
zabrinutost zbog neuspjeha u priznavanju statusa preivjelih koji su proli torturu
81
Komitet za ljudska prava UN-a, zakljune napomene za BiH, novembar, 2006., CCPR/C/BIH/CO/1,
para. 15.
82
Komitet o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima UN-a, zakljune napomene za BiH, januar,
2006., E/C.12/BIH/CO/1, para. 18 i 39.
83
Komitet za eliminaciju diskriminacije ena UN-a, zakljune napomene za Bosnu i Hercegovinu, juni,
2006., CEDAW/C/BIH/CO/3, para. 38.
51
(ukljuujui i seksualno nasilje), koji bi im omoguio da dobiju obeteenje i uivaju

pravo na pravinu i adekvatnu kompenzaciju i rehabilitaciju. S tim u vezi, Komitet je
organima vlasti u BiH preporuio da je potrebno razviti pravne i druge mjere, koje bi
bile provedene u cijeloj dravi, ukljuujui i zvanine programe za rehabilitaciju
rtava torture (ukljuujui i rtve seksualnog nasilja), osiguravajui im priznavanje i
mogunost dobijanja obeteenja i njihovo pravo na pravinu i adekvatnu
kompenzaciju i rehabilitaciju u skladu sa zahtjevima Konvencije.84
Kao to je istaknuto, u svojim zapaanjima iz 2010. godine Komitet je izrazio
zabrinutost zbog sporog procesa usvajanja Zakona o pravima rtava muenja,
nedostatka adekvatne definicije o statusu i pravima civilnih rtava rata u domaem
zakonodavstvu, kao i zbog nedovoljne psiho-fizike podrke i dostupnosti pravne
zatite rtvama, posebno rtvama seksualnog nasilja koje su pretrpjele povrede
tokom ratnog perioda. Komitet je u skladu sa ovim predloio da BiH usvoji nacrt
Zakona o pravima rtava muenja i civilnim rtvama rata sa ciljem potpune zatite
prava rtava, ukljuujui osiguravanje odtete i to je mogue potpunije
rehabilitacije, sa ciljem postizanja psihikog i fizikog oporavka i njihove socijalne
reintegracije.85
Kako bi odgovorilo na ove preporuke, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH
pokrenulo je inicijativu izrade nacrta dravnog okvirnog zakona o pravima civilnih
rtava rata i rtava torture. Nacrt ovog zakona je pripremljen, ali jo uvijek nije
usvojen.
Rehabilitacija
U BiH postoji relativno razvijeni zakonsko-institucionalni i strateki okvir koji u
odreenoj mjeri ureuje oblast rehabilitacije, kao posebne forme reparacija. Taj
okvir obuhvata sve oblike rehabilitacije koji su definirani Rezolucijom Generalne
skuptine UN-a Osnovna naela i smjernice za ostvarivanje prava na pravni lijek i
povreda meunarodnog humanitarnog prava: psiholoka i zdravstvena zatita, kao i
pravna i socijalna pomo.86 Pomenuti oblici rehabilitacije direktno utiu na
psiholoki razvoj i ispoljavanje individualnih potencijala svake osobe, kao i na
uspjenu deviktimizaciju i resocijalizaciju rtava rata i osoba s invaliditetom.
Konsultacijama koje su organizirane u sklopu procesa izrade Strategije tranzicijske
pravde naglaeno je da je zapoljavanje rtava rata i osoba s invaliditetom, kao i
84
Komitet protiv torture UN-a, zakljuci i preporuke za BiH, decembar, 2005., CAT/C/BIH/CO/1, para.
10.
85
Komitet protiv torture UN-a, zakljuna zapaanja za BiH, novembar, 2010, para. 18.
86
Osnovna naela i smjernice (A/RES/60/147), 21. mart, 2006., para. 21.
52
njihovo ukljuivanje u razliite kreativne, sportske i druge drutvene aktivnosti,

takoer od kljune vanosti za potpunu deviktimizaciju i resocijalizaciju ovih
kategorija stanovnitva.
Uesnici konsultativnog procesa istakli su da postojei zakonsko-institucionalni i
strateki okvir ne odgovara u potpunosti potrebama graana BiH u smislu
rehabilitacije, kao posebne forme reparacija.
U oblasti psihosocijalne zatite kao oblika rehabilitacije, istaknuto je sljedee:
jo uvijek nije precizno utvren nivo traumatiziranosti graana BiH;
graani BiH jo uvijek nisu dovoljno informirani o ratnoj traumi, nainima
njenog ispoljavanja i irenja, kao i o posljedicama traume;
primjetna je stigmatizacija traumatiziranih osoba, kako u drutvu, tako i u
porodici;
postojei institucionalni okvir za pruanje psihosocijalne zatite nije dovoljno
efikasan;
civilno drutvo nije u dovoljnoj mjeri ukljueno u proces pruanja psihosocijalne
zatite.
U oblasti zapoljavanja kao oblika rehabilitacije, istaknuto je sljedee:
zakonski okvir za zapoljavanje rtava rata, kao subjekata reparacija zbog
krenja prava, nije odgovarajui;
nedovoljna je realiziranost zakona koji reguliraju oblast profesionalne
rehabilitacije i zapoljavanja osoba s invaliditetom;
civilno drutvo nije u dovoljnoj mjeri ukljueno u proces profesionalne
rehabilitacije rtava rata i osoba s invaliditetom.
U oblasti ukljuivanja rtava rata i osoba s invaliditetom u kreativne, sportske i
druge drutvene aktivnosti kao oblika rehabilitacije, istaknuto je sljedee:
postojee inicijative u pravcu ukljuivanja osoba s invaliditetom u sportske
aktivnosti nisu odrive zbog nedostatka finansijske podrke i odgovarajueg
inspekcijskog nadzora, kako bi se omoguio fiziki pristup i koritenje sportskih
objekata;
Nedovoljna je ukljuenost potencijalnih korisnika u dizajniranje stategija,
politika, programa i aktivnosti koje e rezultirati njihovom resocijalizacijom;
Nedovoljna je institucionalna ukljuenost organizacija civilnog drutva u oblasti
angairanja rtava rata i osoba s invaliditetom u razliite kreativne aktivnosti.
Meunarodne organizacije sa mandatom da prate napredak BiH u pravcu
implementacije meunarodnih konvencija slau se sa tvrdnjama da u BiH postoji
53
prostor za unapreenje rehabilitacije kao oblika reparacija. Konkretno, u

pomenutom izvjetaju za BiH iz 2010. godine, Komitet protiv torture UN-a predlae
vlastima BiH usvajanje odreenih mjera, poput Zakona o pravima rtava muenja i
civilnim rtvama rata, te Strategije tranzicijske pravde, sa ciljem ostvarivanja
potpune zatite prava rtava i to je mogue potpunije rehabilitacije, sa ciljem
postizanja psihikog i fizikog oporavka i njihove socijalne reintegracije.87
Kroz izradu Strategije tranzicijske pravde, Bosna i Hercegovina prepoznaje potrebu
za utvrivanjem odgovarajuih rjeenja u okviru rehabilitacije kao oblika reparacija,
kako bi se ispotovale potrebe graana i osigurala jednakopravnost svih u skladu s
ustavnim, zakonskim i meunarodnim obavezama BiH.

A
Psihosocijalna zatita traumatiziranih osoba

Neutvren nivo traumatiziranosti graana BiH
Jo uvijek nije zvanino utvren nivo traumatiziranosti graana BiH, kao posljedica
oruanog sukoba od 1992. do 1995. godine, niti je poznata teritorijalna
rasprostranjenost traume. Tokom vie godina provedena su razliita istraivanja o
rasprostranjenosti traume, koja su bila fokusirana na odreene kategorije
stanovnitva ili na odreene regione.88 Zakljuak svih ovih istraivanja je da je meu
ispitanom populacijom u BiH prisutan visok stepen traumatiziranosti. Kao ilustracija
moe posluiti istraivanje Ministarstva zdravstva i socijalne zatite Republike
Srpske iz 2008. godine na uzorku od 553 veterana, gdje je kod 45,4% ispitanika
ustanovljen neki od oblika PTSP-a.89 Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je, na
osnovu ispitivanja ireg uzorka stanovnitva, izvrila procjenu da oko 10% graana
BiH (njih oko 400.000) pati od razliitih oblika psihikih poremeaja izazvanih ratnim
stresom, ukljuujui i PTSP.90 Organizacije civilnog drutva koje okupljaju
traumatizirane osobe i koje provode aktivnosti u pravcu pruanja psihosocijalne
zatite ovim kategorijama stanovnitva, navele su podatak o traumatiziranosti
gotovo polovine ukupnog stanovnitva BiH.91 Nadalje, s obzirom na razliita iskustva
87
Komitet protiv torture UN-a, zakljuna zapaanja za BiH, novembar, 2010., para. 18
Esmina Avdibegovi, Mevludin Hasanovi, Abdulah Kuukali, Miro Klari, Dragan Babi, Alma
Dubur-Kulenovi i drugi.
89
Amina Milic, Bosnians Still Traumatized by War, IWPR, Bosnia Daily, April 14, 2011.
90
Isto.
91
Isto.
88
54
ena i mukaraca tokom i poslije rata, ne postoje podaci koji e precizno ukazati na
stanje mentalnog zdravlja u BiH sa aspekta spola.
Nedovoljna informiranost graana BiH o ratnoj traumi
Javnost u BiH, generalno, nije upoznata sa ratnom traumom, ispoljavanjem i
prenosom traume, kao ni sa njenim posljedicama. Stereotipno se vjeruje da su
traumatizaciji primarno najpodloniji pripadnici razliitih oruanih snaga zbog
perioda koji su proveli u direktnim oruanim djelovanjima. Meutim, primarnom
traumatiziranou pogoeni su svi oni segmenti drutva koji su bili izloeni
direktnim ili ak indirektnim uvjetima i posljedicama rata, poput civilnih rtava rata,
a meu kojima se naroito istiu rtve seksualnog zlostavljanja i silovanja, rtve
torture i muenja u mjestima zatvaranja, lanovi porodica poginulih i nestalih, rtve
ranjavanja, ali takoer i interno raseljene osobe, izbjeglice i povratnici i drugi. Na
kraju, malo su poznati i u praksi obraeni izazovi transgeneracijskog prenosa
traume, tanije, sekundarni oblici traumatizacije kojima su izloeni lanovi porodica,
partneri, djeca, prijatelji ubijenih i nestalih, muenih i drugih, tj. tercijarni uinak
traume na dijelove drutva koji pripadaju nekoj povrijeenoj etnikoj skupini i
prostoru koji je doivio fragmentaciju. Uzimajui u obzir sve ove okolnosti, moe se
zakljuiti da je meu graanima BiH prisutan visok stepen traumatiziranosti.
Stigmatizacija traumatiziranih osoba
Bh. drutvo nema dovoljno razvijenu senzibiliziranost prema traumatiziranim
osobama. Ova pojava primijeena je kako u drutvu, tako i u porodicama
traumatiziranih osoba. Sve to dovodi do drutvene segregacije i izoliranosti ove
kategorije stanovnitva, kao i do razvoja ve postojee stigme. Zbog straha od
stigmatizacije, te drutvenog i porodinog iskljuivanja, traumatizirane osobe, ali i
njihove porodice, odbijaju da se suoe sa problemom traumatizacije i kriju ga od
drutva kako bi zadrale drutveni status. Upravo ove okolnosti su jedan od kljunih
limitirajuih faktora za uspjenu psihosocijalnu zatitu traumatiziranih osoba i za
njihovu resocijalizaciju, kao i za irenje znanja o traumi. Stigmatizacija je naroito
izraena u sluaju rtava seksualnog zlostavljanja i silovanja (i ena i mukaraca),
prvenstveno zbog kulturolokih razloga i porodinih odnosa.
Nedovoljna efikasnost postojeeg institucionalnog okvira za pruanje
psihosocijalne zatite
U BiH postoji relativno razvijen zakonsko-institucionalni okvir za pruanje
psihosocijalne zatite trumatiziranim osobama. U skladu s ustavnim rjeenjima, ovaj
okvir nalazi se u nadlenosti entiteta i Brko Distrikta. Unutar procesa reforme
sistema zdravstva, koja je zapoela 1996. godine, izvrena je reorganizacija
psihijatrijske zatite, kojom su ustrojeni centri za mentalno zdravlje u zajednici. Cilj
reforme bila je izgradnja funkcionalnijeg sistema brige o mentalnom zdravlju u
zajednici, s aktivnostima na poljima prevencije, rehabilitacije, promocije zdravlja i
deinstitucionalizacija procesa, te pribliavanja usluga centara za mentalno zdravlje
samom klijentu, njegovoj porodici, kao i zajednici u kojoj se osoba nalazi.
55
Ipak, nakon nekoliko godina provoenja reforme, utvreni su odreeni nedostaci u

funkcioniranju postojeeg institucionalnog okvira. Konkretno, studijom Analiza
situacije i procjena usluga mentalnog zdravlja u zajednici u Bosni i Hercegovini 92,
koja je objavljena 2009. godine, istaknuto je sljedee: nedovoljna kapacitiranost
centara za mentalno zdravlje u smislu ljudskih resursa; finansijski, tehniki i
infrastrukturni problemi centara; nedovoljna i nekontinuirana edukacije strunog
kadra; nedovoljna upoznatost uposlenika sa politikom mentalnog zdravlja; relativno
odgovarajua zakonska regulativa u oblasti mentalnog zdravlja; nedovoljne
standardizirane procedure za komuniciranje izmeu centara za mentalno zdravlje i
drugih institucija; nedovoljan broj podravajuih slubi koje pruaju alternativne
usluge iz oblasti mentalnog zdravlja, kao to su sigurne kue, korisnike
organizacije, dnevni centri, SOS telefoni i drugo.93 Svi ovi problemi potvreni su
konsultativnim procesom za izradu Strategije tranzicijske pravde.
Nedovoljna ukljuenost organizacija civilnog drutva u sistem pruanja
psihosocijalne zatite
Jedan broj organizacija civilnog drutva u BiH razvio je specifine i kreativne
multidisciplinarne programe edukacije i pruanja psihosocijalne podrke
trumatiziranim osobama i njihovim porodicama. To su razliita korisnika
udruenja, poput udruenja koja okupljaju veterane ili osobe lijeene od PTSP-a,
strune nevladine organizacije i druge. Vano je istai da su struni NVO-i u stanju
definirati problem kao i kvalitetno provesti terapijski tretman, koji ima razraene
faze i posebne rehabilitacione modele, prilagoene individualnim potrebama
rtava. Traumatizirane osobe upravo se ovakvim organizacijama javljaju za pomo,
prvenstveno zbog drutvene stigme, ali i zato to dobijaju struan tretman, koji je
osloboen proceduralno-birokratskih zahtjeva, a to se susree na primarnom,
sekundarnom i tercijarnom nivou mentalne zatite.94 Eksplicitno i formalno
priznanje strunosti organizacija civilnog drutva u ovoj oblasti zabiljeeno je u
Dravnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zloina, kojom se preporuuje
ukljuivanje NVO-a u proces pruanja psihosocijalne zatite rtvama i svjedocima.95
Odreeni broj medicinskih institucija, prvenstveno centri za mentalno zdravlje,
ostvaruju saradnju sa NVO-ima. To potvruje i pomenuta studija Analiza situacije i
92
Analizu su proveli Federalno ministarstvo zdravstva i Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite

Republike Srpske.
93
Analiza situacije i procjena usluga mentalnog zdravlja u zajednici u Bosni i Hercegovini, Federalno
ministarstvo zdravstva i Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite Republike Srpske, Sarajevo, 2009.,
str. 47.
94
Korisnici, kao i strunjaci iz NVO-a, tvrde da je uestalost traumatskih kriza u znaajnoj mjeri
smanjena ukljuivanjem traumatiziranih osoba (koje su prole obavezan psihijatrijski tretman u
institucijama na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zatite) u programe i aktivnosti koje
provode ovakve korisnike i strune organizacije.
95
Vidjeti IV dio prilozi. Prilog 1 - Veze Strategije tranzicijske pravde sa drugim strategijama.
56
procjena usluga mentalnog zdravlja u zajednici u Bosni i Hercegovini, ali i skree

panju da se ova saradnja prvenstveno odnosi na implementaciju zajednikih
projekata koje finansiraju meunarodni donatori, ali da ne postoje formalizirani
protokoli o saradnji.96 U svakom sluaju, jo uvijek nije izvrena analiza i selekcija
organizacija koje bi potencijalno mogle biti institucionalizirane, niti je izvrena
standardizacija i certifikacija njihovih programa.
Zapoljavanje
U BiH postoji zakonsko-institucionalni okvir za provoenje politike zapoljavanja

osoba s invaliditetom, a koji je organiziran na osnovu entitetskih zakona o
profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju osoba s invaliditetom,
te entitetskih strategija zapoljavanja. Relevantni dijelovi ovih strategija i pomenuti
zakoni reguliraju radno angairanje osoba s invaliditetom kao socijalno ugroenih
kategorija, bez obzira na nain sticanja invaliditeta. rtve rata, tj. subjekti prava na
reparacije zbog krenja prava u prolosti, nisu eksplicitno prepoznate kao fokus ovih
zakona i strategija, mada one mogu biti obuhvaene njihovom realizacijom ukoliko
spadaju u generiku kategoriju osoba s invaliditetom, tj. osoba sa posebnim
potrebama97.
Entitetske strategije zapoljavanja navode da je, od ukupnog broja, trenutno
zaposleno 26,8% osoba s invaliditetom i da ove kategorije stanovnitva imaju
ogranien pristup zapoljavanju, da su mnogi od njih sposobni za rad, ali da radna
mjesta nisu adaptirana, te da vladaju predrasude povodom profesionalnog
angairanja ovakvih osoba.
Uesnici konsultativnog procesa povodom izrade Strategije tranzicijske pravde
potvrdili su ove nalaze i dodali da u BiH jo uvijek nije obavljeno istraivanje u kojim
institucijama i na kojim radnim mjestima bi se ove kategorije stanovnitva mogle
radno angairati. Takoer, istaknuto je da je po osnovama zakona o profesionalnoj
rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju osoba s invaliditetom zaposlen
generalno mali broj rtava rata, iako su one subjekti prava na reparacije.
Ograniena implementacija entitetskih zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i
zapoljavanju osoba s invaliditetom
Entitetski zakoni o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju
osoba s invaliditetom predstavljaju osnovu za organiziranije provoenje politike
zapoljavanja osoba s umanjenom radnom sposobnou. U Republici Srpskoj je
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju invalida
96
Analiza situacije i procjena usluga mentalnog zdravlja u zajednici u Bosni i Hercegovini, Federalno
ministarstvo zdravstva i Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite Republike Srpske, Sarajevo, 2009.,
str. 7.
97
Izraz koji se koristi u Strategiji zapoljavanja Federacije Bosne i Hercegovine.
57
usvojen 2004. godine, dok je u FBiH Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji,

osposobljavanju i zapoljavanju osoba s invaliditetom usvojen 2010. godine.
Istovrsni zakon nije usvojen na nivou Brko Distrikta.
Pomenuti zakoni na vrlo slian nain ureuju ovu oblast. Naime, zakoni propisuju
zapoljavanje osoba sa invaliditetom pod opim98 i posebnim99 uvjetima u
entitetskim, kantonalnim, gradskim i opinskim ustanovama u skladu sa sistemom
kvota; zakoni predviaju zapoljavanje ovih kategorija stanovnitva kod ostalih
poslodavaca, kao to su privatni preduzetnici, zatim preduzea koja se namjenski
osnivaju za zapoljavanje osoba s invaliditetom, te reguliraju princip
samozapoljavanja, uz predvieni novani stimulans i druge pogodnosti; oba zakona
predviaju formiranje specifinih fondova za profesionalnu rehabilitaciju i
zapoljavanje invalida100; zakoni predviaju i formiranje ustanova za profesionalnu
rehabilitaciju osoba s invaliditetom101, te formiranje radnih centara102 kao
specifinih ustanova za zapoljavanje103 osoba s invaliditetom.
Meutim, postoje izazovi u implementaciji pomenutih zakona, kao i razlika u
stepenu njihove implementacije od entiteta do entiteta: to se tie RS, zakon se
generalno provodi, mada postoje izvjesni problemi u implementaciji, dok se u FBiH
zakon gotovo u potpunosti ne primjenjuje. Ovi problemi odnose se na
neispunjavanje sistema kvota; limitirano zapoljavanje osoba sa invaliditetom kod
ostalih poslodavaca koji nemaju obavezu zapoljavanja ove kategorije stanovnitva;
ogranienu djelatnost i ogranienu funkcionalnost104 fondova za profesionalnu
98
Zapoljavanje pod opim uvjetima podrazumijeva zapoljavanje osoba s umanjenom radnom

sposobnou u skladu sa zakonima koji generalno reguliraju proces zapoljavanja, bez obzira da li se
radi o osobama sa (ne)umanjenom radnom sposobnou.
99
Zapoljavanje pod posebnim uvjetima podrazumijeva zapoljavanje osoba s umanjenom radnom
sposobnou tamo gdje se kao vlasnici ili poslodavci javljaju entitetske, kantonalne, gradske ili
opinske institucije. Zakoni za ove institucije predviaju sistem kvota: na odreeni broj osoba bez
invaliditeta, zapoljava se jedna osoba s invaliditetom.
100
Funkcija ovih fondova, izmeu ostalih, je da provode politiku razvoja i unapreenja profesionalne
rehabilitacije i zapoljavanja osoba s invaliditetom, finansiraju ili sufinansiraju programe razvoja
privrednih drutava za zapoljavanje osoba s invaliditetom, vre isplate novanih naknada i
stimulansa itd.
101
Funkcije ovih ustanova, izmeu ostalih, bi bile utvrivanje radne sposobnosti osoba sa
invaliditetom, analiza trita rada i mogunosti njihovog zapoljavanja, radno osposobljavanje,
dokvalifikacija i prekvalifikacija, te izrada plana potrebne opreme i sredstava za rad.
102
U ovom kontekstu primjeuje se jedna od znaajnijih razlika izmeu entitetskih zakona: dok je u
RS radni centar javna ustanova, te je samim tim mogu osnivati Vlada RS i lokalna samouprava, u FBiH
radne centre mogu osnivati sva druga pravna lica, samim tim i NVO.
103
Radni centri, pored zapoljavanja invalida, trebalo bi da osiguraju uvjete i za provoenje radnoterapijskih aktivnosti, te, u skladu sa tim, osiguraju sve uvjete smjetaja, opreme i strune spreme
uposlenika/korisnika.
104
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje invalida RS formiran je u februaru 2005.
godine. Od samog osnivanja, Fond je prvenstveno fokusiran na zapoljavanje i distribuiranje
sredstava koja su prikupljena putem uplaivanja zakonom utvrenih mjesenih doprinosa u Fond,
dok je segment rehabilitacije u zaetku. Sa druge strane, u FBiH Fond za profesionalnu rehabilitaciju i
58
rehabilitaciju i zapoljavanje osoba sa invaliditetom; ustanova za profesionalnu

rehabilitaciju osoba s invaliditetom u RS u procesu formiranja, dok u FBiH ovaj
proces jo uvijek nije zapoeo; radni centri nisu formirani ni u jednom entitetu itd.
Neke profesionalne organizacija civilnog drutva tokom vie godina funkcioniranja
razvile su specifine programe pruanja psiholoke podrke traumatiziranim
osobama, kao i specifine modele, koji su u okviru radno-okupacione terapije
ponudile mogunost i ekonomskog osnaivanja. Neke od njih funkcioniraju i kao
radni centri. Meutim, steeno iskustvo i znanje ovih organizacija jo uvijek nije
institucionalizirano, niti je izvrena standardizacija i certifikacija njihovih programa.
Alternativni naini finansiranja koji bi ili u pravcu zapoljavanja i samozapoljavanja
osoba s invaliditetom, a koji nisu zasnovani na pomenutim zakonima, nisu
osmiljeni. U RS i Brko Distriktu postoje zakoni o javno-privatnom partnerstvu, koji
bi potencijalno mogli biti mehanizam za intenziviranje procesa zapoljavanja i
samozapoljavanja osoba s invaliditetom. Meutim, ovim zakonima nije predviena
mogunost uspostavljanja javno-privatnog partnerstva u smislu kreiranja programa
kojim bi se omoguilo zapoljavanje i samozapoljavanje osoba s invaliditetom.
C
Ukljuivanje rtava rata i osoba s invaliditetom u razliite vidove
kreativnih i sportskih aktivnosti
Za uspjenu rehabilitaciju rtava rata i osoba s invaliditetom neophodno je
osiguranje uvjeta za ispoljavanje njihovih sportskih i kreativnih potencijala, a s
ciljem osiguravanja jednakih mogunosti za sve, kako je to predvieno
meunarodnim okvirom, a naroito Konvencijom o zatiti osoba sa invaliditetom
UN.a.105 Ove aktivnosti rezultiraju psihofizikim osnaivanjem linosti,
prevazilaenjem dezorijentacije i osjeaja nie vrijednosti, te tako utiu na punu
rehabilitaciju i resocijalizaciju. Meutim, konsultacijama za izradu Strategije
tranzicijske pravde naglaeno je da je u BiH primjetna socijalna iskljuenost,
prvenstveno osoba s invaliditetom, dok aktivnosti u pravcu ruenja stereotipne i
stigmatizirajue predstave o ovoj kategoriji stanovnitva, te populariranja njihovog
ukljuivanja u kreativne i sportske aktivnosti, nisu dovoljno razvijene.
Neodrivost aktivnosti za ukljuivanje osoba s invaliditetom u sportske i druge
kreativne aktivnosti
U BiH je oblast sporta regulirana zakonskom regulativom na svim nivoima vlasti. Ovi
zakoni reguliraju uvjete i mogunosti za ukljuivanje osoba s invaliditetom u
sportske aktivnosti u svrhu rehabilitacije i resocijalizacije, na slian nain kako je to
ureeno zakonima o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju
zapoljavanje osoba s invaliditetom osnovan je u augustu 2010. godine, ali jo uvijek nije postao
funkcionalan.
105
Konvencija o zatiti osoba s invaliditetom UN-a, preambula i lanovi 1.,3., 4. i 30.
59
osoba s invaliditetom: rtve rata, tj. subjekti prava na reparacije, nisu eksplicitno
prepoznate kao fokus ovih zakona, iako mogu biti obuhvaene njihovom
realizacijom, i to ukoliko spadaju u predmetnu kategoriju stanovnitva. Potrebno je
naglasiti da su na svim nivoima uspostavljeni razliiti sportski klubovi i asocijacije
koje okupljaju osobe s invaliditetom i koje omoguavaju ovoj kategoriji stanovnitva
aktivno bavljenje sportom. BiH je u vezi s tim primjer dobre prakse.106
Meutim, primjetni su problemi u implementaciji ovih zakona. Konkretno, sportske
asocijacije koje okupljaju osobe s invaliditetom suoavaju se sa brojnim izazovima,
naroito finansijskim. Budetska sredstva su limitirana, privatni kapital nije u
dovoljnoj mjeri zainteresiran za podravanje ovakvih sportskih klubova i asocijacija,
niti postoje alternativni oblici finansiranja, to rezultira onemoguavanjem
znaajnijeg ukljuivanja ove kategorije stanovnitva u sportske aktivnosti. Naroito
je u ovom smislu ugroena mogunost za rekreativno bavljenje sportom, kao nain
rehabilitacije i resocijalizacije. Isto se moe rei i za oblasti ukljuivanja osoba s
invaliditetom i rtava rata u razliite kreativne aktivnosti. Sa druge strane, iako
zakoni o sportu specifino reguliraju ovu oblast, jedan broj sportskih objekata nije
prilagoen potrebama osoba s invaliditetom u smislu fizikog pristupa i njihovog
koritenja zbog arhitektonsko-graevinskih prepreka, ime je i na taj nain
ograniena mogunost ovim kategorijama stanovnitva da ostvare svoje sportske
afinitete i potencijale.
Nedovoljna institucionalna ukljuenost organizacija civilnog drutva u oblasti
angairanja rtava rata i osoba s invaliditetom u razliite kreativne aktivnosti
Na nivou razvijanja kreativnih potencijala osoba s invaliditetom i rtava rata nije
dovoljno uraeno u institucionalnom smislu. Meutim, znaajnu aktivnost u ovoj
oblasti provode organizacije civilnog drutva, koje funkcioniraju kao korisnika
udruenja i kao radni centri ili su struni NVO-i. Ove organizacije, prvenstveno
putem provoenja radno-okupacione terapije i odgovarajuih edukacija, razvijaju
mogunosti ekonomskog osamostaljivanje svojih korisnika, ali i njihove kreativne i
umjetnike potencijale, sa ciljem resocijalizacije i rehabilitacije. Meutim, i u ovoj
oblasti steeno iskustvo i znanje ovakvih organizacija jo uvijek nije
institucionalizirano, nije izvrena analiza i selekcija organizacija koje bi potencijalno
mogle biti institucionalizirane, niti je izvrena standardizacija i certifikacija njihovih
programa.
106
Paraolimpijske reprezentacije BiH osvajale su i svjetske naslove, kao to je sluaj sa sjedeom

odbojkom.
60
Memorijali
U BiH su relativno razvijene aktivnosti u pravcu simbolinog zadovoljenja rtava107 i
one se prvenstveno ogledaju kroz memorijalizaciju. Meutim, potrebno je naglasiti
da u Bosni i Hercegovini jo uvijek nije uspostavljen koordiniran pristup, niti je
usvojena adekvatna zakonska regulativa koja bi regulirala ovaj proces. Naime,
memorijalizacija je kompleksno pitanje i ono u javnom diskursu u BiH generira
brojne kontroverze i nezadovoljstva. Konkretno, konsultacije koje su organizirane u
sklopu procesa izrade Strategije tranzicijske pravde potvrdile su kompleksnost ovog
problema i naroito naglasile:
da je proces memorijalizacije politiziran i da izraava jednostran pogled na
dogaaje u prolosti;
da je primjetna legislativno-institucionalna neusklaenost i nekoordiniranost u
pravcu iniciranja, davanja saglasnosti i finansiranja izgradnje memorijala.
Ovakve opservacije uesnika konsultacija u saglasnosti su sa nalazima pomenutog
izvjetaja Radne grupe UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke o naporima BiH u
pravcu rasvjetljavanja sudbine nestalih iz 2010. godine:
Trenutno je pitanje spomen-obiljeja uzrok mnogih kontroverza i nezadovoljstava
[] Na primjer, lanovi porodica koji ele prisustvovati sahrani ili posjetiti grobove u
drugim dijelovima zemlje esto su sprijeeni da to uine, a, i ako dou, nailaze na
uznemiravanja [] Takoer se tvrdilo da su neki od spomenika unitavani s ciljem
omalovaavanja rtava drugih etnikih grupa. Neke opine su podigle spomenike
bez prethodne konsultacije. U isto vrijeme, neke opine su, navodno, odbile dati
sredstva za spomenike za drugu stranu i nee ak dozvoliti da ove grupe ni o
vlastitom troku podignu spomenike.108
Memorijali u BiH uglavnom su statine fizike reprezentacije odreenog historijskog
dogaaja, sa vrlo esto vidno naglaenim sakralno-vjerskim karakteristikama.
Njihova dominantna funkcija je da izazovu neku emotivnu reakciju, prvenstveno
107
Prema Rezoluciji Generalne skuptine UN-a Osnovna naela i smjernice za ostvarivanje prava na
pravni lijek i reparacije rtava tekih krenja meunarodnog prava ljudskih prava i ozbiljnih povreda
meunarodnog humanitarnog prava, zadovoljenje predstavlja jedan od oblika reparacija. U skladu sa
tim, u sklopu izrade Strategije tranzicijske pravde pitanje memorijalizacije svrstano je u segment
reparacija. Meutim, kao to je istanuto u uvodnom dijelu, podizanje memorijala i proces uvanja
historijskog sjeanja, generalno, znatno je sloeniji od svrstavanja ovog pitanja u odreeni
mehanizam tranzicijske pravde. Ovo uvjerenje zasnovano je na injenici da memorijalizacija
doprinosi i drugim procesima koji su izvan oblasti reparacija, kao to su utvrivanje injenica i
kazivanje istine, zatita demokratskih vrijednosti i potivanje ljudskih prava, izgradnja povjerenja u
institucije vlasti, ouvanje mira, izgradnja novih i obnova starih drutvenih odnosa, pomirenje itd.
108
A/hrc/16/48/Add.1.para. 48.
61
lanova porodica stradalih, ali, generalno, i one etnike zajednice koja se identificira
sa rtvama ili dogaajima kojima su spomen-obiljeja posveena. Pedagoka
funkcija memorijala, kao javnog prostora koji aktivno stimulira ukljuivanje graana
u otvoren dijalog o onome ta memorijali predstavljaju, kao i o savremenim
drutvenim temama koji su u direktnoj ili u indirektnoj vezi sa memorijalom, nije
prepoznata.
Strategijom tranzicijske pravde eli se napraviti znaajan iskorak od trenutno
postojeeg stanja, kako bi se ispunila svrha procesa memorijalizacije, a to je zatita
historijskog pamenja od zaborava, izgradnja i zatita demokratskih vrijednosti i
ljudskih prava, te spreavanje ponavljanja traumatine prolosti.

Tokom konsultativnog procesa za izradu Strategije tranzicijske pravde, istaknuti su
Politizacija procesa memorijalizacije kroz jednostran pogled na dogaaje u
prolosti
Memorijali u BiH podiu se najee na vidnim i javnim mjestima, poput centralnih
trgova, ispred javnih institucija, u kolskim dvoritima, pored prometnih
saobraajnica, u krugovima firmi, mjestima ukopa, u sklopu vjerskih objekata, kao i
na drugim javnim prostorima. Gotovo u svakoj bh. opini podignuta su spomenobiljeja kojima su obiljeeni dogaaji iz prolog rata. Ti spomenici najee su
posveeni vojnim i civilnim rtvama jedne etnike skupine, te vojnim formacijama ili
politikama koje su dominantne u toj lokalnoj zajednici.
Spomenici koji obiljeavaju dogaaje u vezi sa ratom 1992 1995. kontinuirano se
podiu od poetka oruanog sukoba do danas. Veliki broj memorijala sa pomenutim
karakteristikama podignut je u mjestima povratka, te je u odreenoj mjeri imao
negativne efekte na proces povratka u cjelini. U tom smislu, naroito su znaajna
spomen- obiljeja jedne etnike skupine koja su podignuta na mjestu stradanja
pripadnika druge etnike skupine ili u povratnikim naseljima gdje ive pripadici
samo jedne etnike zajednice. Takoer, negativan efekat na povratniko
stanovnitvo imala su ona spomen-obiljeja, sa pomenutim karakteristikama, koja
su postavljana u kolskim prostorima, a u koja idu i uenici povratnici.
Legislativno-institucionalna neusklaenost u pravcu podizanja memorijala i
nedovoljna implementacija postojeeg okvira za podizanje spomen-obiljeja
Osnovu za podizanje memorijala u BiH ine, u prvoj mjeri, entitetski i kantonalni
zakoni kao i zakon Brko Distrikta o prostornom planiranju i koritenju zemljita.
Ovim zakonima regulira se organiziranje, koritenje i namjena zemljita, te mjere i
62
smjernice za zatitu prostora od znaaja za pomenute nivoe vlasti, sve do lokalnih

samouprava. U skladu sa pomenutim zakonima, za izgradnju objekta bilo koje
namjene, samim tim i memorijala, potrebna je urbanistika saglasnost. Zahtjev za
izdavanje urbanistike saglasnosti podnosi investitor nadlenim slubama onog
nivoa vlasti u ijem se vlasnitvu nalazi odreeno zemljite, tj. onom nivou vlasti u
ijoj je nadlenosti podizanje odreene kategorije objekata. to se tie podizanja
spomen-obiljeja, kako sadanje bh. iskustvo pokazuje, saglasnost za podizanje
ovakvih objekata najee daju urbanistike slube lokalnih samouprava. Meutim,
ova zakonska regulativa ne utvruje relevantne kriterije i standarde za podizanje
memorijala u smislu tranzicijske pravde.
Pored pomenutih zakona, na dravnom nivou postoje odreeni zakonski i
programski dokumenti, kao i institucije koje reguliraju oblast memorijalizacije u
domenima svojih nadlenosti. To su Zakon o nestalim osobama, Aneks VIII
Dejtonskog mirovnog sporazuma (odnosno Komisija za ouvanje nacionalnih
spomenika) i Kriteriji za kolske nazive i simbole.
lan 20. Zakona o nestalim osobama predvia pravo porodica nestalih da zatrae
da se mjesta ukopa i iskopavanja (pojedinana ili zajednika mjesta) obiljee, bez
obzira na broj rtava, odnosno nestalih osoba. Na osnovu ovog lana Zakona
donesen je i Pravilnik o obiljeavanju mjesta iskopavanja i ukopa nestalih osoba
(Pravilnik). Meutim, taj Pravilnik odnosi se ''na obiljeja i spomen-ploe ija se
izgradnja finansira od strane Fonda za potporu porodicama nestalih osoba Bosne i
Hercegovine (Fond).109 Poto Fond nikada nije uspostavljen, podizanje spomenobiljeja i postavljanje spomen-ploa ne finansiraju se iz ove institucije, ve iz
sredstava lokalne samouprave i drugih nivoa vlasti, donatorskih sredstava ili
sredstava porodica rtava, a na osnovu odgovarajue potvrde Instituta za nestale
osobe.
Aneksom VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma formirana je Komisija za ouvanje
nacionalnih spomenika (Komisija), koja ima ovlatenje da prima i odluuje o
molbama za proglaenje neke imovine nacionalnim spomenikom zbog kulturne,
povijesne, vjerske ili etnike vanosti. Komisija je utvrdila kriterije za proglaenje
odreenog dobra nacionalnim spomenikom i odredila relevantan vremenski period
da bi se odredilo moe li se taj spomenik uzeti u razmatranje kako bi dobio status
spomenika od nacionalnog znaaja. Relevantan period koji tretira ova Komisija
obuhvata bh. historiju, sve do 1960. godine, dok e se spomenici koji su nastali
nakon te godine uzeti u razmatranje samo ukoliko imaju posebnu umjetniku
vrijednost.110 Ovim vremenskim ogranienjem suena je mogunost da neki od
109
lan 1. (2) (Predmet pravilnika) Pravilnika o obiljeavanju mjesta iskopavanja i ukopa nestalih
osoba.
110
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika, Odluka o izmjeni Kriterija za proglaenje dobara
nacionalnim spomenicima, http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=40&lang=1
63
spomenika koji su podignuti kao sjeanje na odreeni dogaaj u vezi sa ratom od

1992. do 1995. budu prihvaeni kao nacionalni spomenici, osim ukoliko
zadovoljavaju umjetnike kriterije.
Na kraju, na dravnom nivou postoji jo jedna regulativa koja jednim dijelom tretira
spomen-obiljeja, ali se odnosi iskljuivo na ona podignuta u kolskim objektima i
kolskim dvoritima. To su Kriteriji za kolske nazive i simbole. Ovi kriteriji nastali su
na osnovu Privremenog sporazuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece
povratnika, koji su potpisali ministri Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke i
Ministarstva prosvjete RS 5. marta 2002. godine, sa ciljem stvaranja uvjeta za
ukljuivanje djece povratnika u kole irom BiH i osiguranja, istina privremenih,
rjeenja koja e i kroz oblast kolstva jamiti jednakopravnost svih konstitutivnih
naroda u BiH111. Kriterij za kolske simbole 1(C) definira koji su to prihvatljivi
kolski simboli:
''Ratne spomen-ploe koje sadre imena poginulih, godinu roenja i godinu
stradanja, a ne sadre interpretacije i kvalifikacije rata, kao i spomenici na kojima
nema uvredljivih i neprihvatljivih pisanih poruka.''112
Meutim, ovaj kriterij nije u potpunosti prilagoen specifinostima povratka u BiH,
naroito u smislu postavljanja spomenika posveenih jednoj od etnikih zajednica, a
u sluajevima multietnikih kola ili jednonacionalnih kola u koju idu samo djeca
povratnici.
Nekoordinirani pristup procesu iniciranja, davanja saglasnosti i finansiranja
izgradnje memorijala
Inicijativa za podizanje memorijala najee dolazi od porodica rtava, odnosno
udruenja koja okupljaju rtve, veterane i RVI, dok je jedan znaajan broj spomenobiljeja podignut na inicijativu vjerskih zajednica, a jo uestalije, na inicijativu
politikih elita, bilo iz lokalnih zajednica, bilo sa drugih nivoa vlasti. Urbanistiki
uredi lokalnih samouprava se u najveem broju sluajeva javljaju kao nadlene
institucije za izdavanje dozvole za gradnju spomen-obiljeja. Kako je istaknutno
konsultativnim procesom, spomenici se podiu i bez ikakvih odobrenja ili se ta
odobrenja pribavljaju naknadno.
Pored opinskih budeta, koji su osnovni izvor za finansiranje spomen- obiljeja,
postoje fondovi i na srednjem nivou vlasti za ovu namjenu, poput sredstava
entitetskih i kantonalnih ministarstava za pitanja civilnih rtava rata i borakoinvalidsku zatitu.
111
Revidirana strategija Bosne i Hercegovine za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog

sporazuma, str. 22.
112
Kriteriji za kolske nazive i simbole, II Kriteriji za kolske simbole, 1. Prihvatljivi kolski simboli (C).
64
Konsultacijama je istaknuto da institucije vlasti koje izdaju urbanistiku saglasnost ili

osiguravaju finansijska sredstva primenjuju razliiti pristup, u zavisnosti kojoj se
kategoriji stanovnitva podie spomenik. Naime, finansiranje spomen-obiljeja kada
su u pitanju vojne rtve rata po pravilu se vre iz javnih budeta. Sa druge strane,
iako se podizanje spomen-obiljeja civilnim rtvama rata takoer finansira iz javnih
budeta, brojni su primjeri da porodice rtava same finansiraju podizanje spomenobiljeja.
Predloena rjeenja za oblast reparacija i memorijala

U BiH postoji relativno razvijen zakonsko-institucionalni i strateki okvir za
osiguravanje mjera reparacija rtvama rata, a koji su obuhvaeni pomenutom
Rezolucijom Generalne skuptine UN-a. Meutim, u BiH jo uvijek ne postoje
rjeenja za sveobuhvatan pristup problemu reparacija na itavoj teritoriji BiH.
U skladu s analizom stanja, Strategija tranzicijske pravde utvruje rjeenja putem
kojih e se postii vizija reparacija i memorijala, kao posebnog mehanizma
tranzcijske pravde.
VIZIJA MEHANIZMA:
Osigurano pravo na reparacije i ouvano kolektivno sjeanje na dogaaje iz
perioda 1992-1995., kako bi se prevazile posljedice krenja meunarodnog
humanitarnog prava i meunarodnog prava ljudskih prava, te vratilo dostojanstvo
svim rtvama rata i obezbjedila njihova resocijalizacija..
Obeteenja
Trenutni sistem obeteenja u BiH optereen je ogranienjima po razliitim

osnovama i ne postoji sveobuhvatni pristup kompenzacijama za sve rtve rata na
cijeloj teritoriji BiH. Ova injenica rezultira nejednakim postupanjem prema
odreenim kategorijama rtava u odnosu na druge, te potpunim odsustvom
obeteenja za pojedine grupe rtava, poput rtava torture. Pored uoene
nejednakopravnosti, sistem obeteenja u BiH suoava se i sa finansijskom
neodrivou.
65
S ciljem rjeavanja identificiranih problema koje su istakli uesnici konsultativnog

procesa i kljuni akteri u oblasti, te razliita meunarodna tijela, Strategija
tranzicijske pravde utvruje sljedei strateki cilj, u skladu sa vizijom ovog
mehanizma tranzicijske pravde:
STRATEKI CILJ 1
Osigurati potpunu zatitu prava na obeteenje svih rtava krenja
meunarodnog prava ljudskih prava i meunarodnog humanitarnog prava...
S ciljem konkretizacije definiranog stratekog cilja, Strategija tranzicijske pravde

Unaprijediti postojei sistem za osiguranje prava na obeteenje svih rtava rata u
BiH.
Uspostaviti koherentan sistem podataka svih korisnika prava, bez obzira na
novanu naknadu i vrstu obeteenja.

Unaprijediti postojei sistem za osiguranje prava na obeteenje svih rtava rata u
BiH.
S obzirom na to da u BiH ne postoji sveobuhvatni sistem obeteenja za rtve rata,
Strategija tranzicijske pravde prepoznaje potrebu za stvaranjem sistema koji e biti
osloboen od ogranienja po razliitim osnovama na cijeloj teritoriji BiH, a koji e
istovremeno potovati ustavne nadlenosti entiteta. Naime, usvajanjem okvirnog
zakona o rtvama torture i civilnim rtvama rata BiH osigurat e se minimalni
standardi za osiguranje potpune zatite prava civilnih rtava rata i rtava torture,
dok e se daljnja razrada minimalnih standarda odvijati na nivou entiteta i Distrikta.
Takoer, u skladu sa preporukama razliitih komiteta UN-a za BiH, potrebno je
razrijeiti pitanje razliitog postupanja u pogledu procjene invalidnosti civilnih
rtava rata i RVI, te razliite visine primanja. U tom smislu, Strategija tranzicijske
pravde predvia da se izvri analiza postojeih entitetskih zakona koji reguliraju
oblast obeteenja za civilne rtve i ratne vojne invalide i da se putem te analize
donesu odgovarajue preporuke usmjerene na razrjeavanje pitanja navedenog
razliitog postupanja, imajui u vidu potrebu stvaranja finansijski odrivog sistema.
Potreba za ovakvim pristupom ukazala se ne samo s aspekta nejednakopravnosti,
ve i zbog injenice da je aktuelni sistem obeteenja finansijski neodriv. U okviru
66
navedene analize i preporuka, potrebno je obuhvatiti povratnike koji su se do 2006.

godine vratili u svoja prijeratna prebivalita u RS, te inom povratka izgubili pravo
na invalidnine koje su do tada primali od FBiH.
Uspostaviti koherentan sistem podataka svih korisnika prava, bez obzira na
novanu naknadu i vrstu obeteenja.
Zbog injenice da je pitanje obeteenja regulirano razliitim zakonima, ne postoje
jedinstveni podaci o broju korisnika prava na obeteenje, ni o osnovi njihovog
statusa korisnika. Stoga Strategija tranzicijske pravde prepoznaje potrebu za
uspostavljanjem koherentnog sistema podataka o svim korisnicima prava, bez
obzira na novanu naknadu, odnosno vrstu obeteenja koju uivaju. Ovakav sistem
podataka napravit e se stvaranjem jedinstvene baze podataka, kojom e
koordinirati Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, kao institucija zaduena za
praenje implementacije meunarodnih sporazuma za zatitu ljudskih prava te
humanitarnog prava. Na kraju, potrebno je osigurati da nova baza prikae podatke
o korisnicima prava i po osnovu spolne pripadnosti.
67
STRATEKI CILJ 1:
1.1
Osigurati potpunu zatitu prava na obeteenje svih rtava krenja meunarodnog prava ljudskih prava i
meunarodnog humanitarnog prava
Strateki programi
Vremenski okvir
(mjeseci)
programa
12 24 36 48 60
Unaprijediti postojei sistem za osiguranje
Osigurano uivanje prava na
izbjeglice BiH, Ministarstvo pravde
prava na obeteenje svih rtava rata u BiH
obeteenje svih rtava u BiH, bez
BiH, Ministarstvo pravde RS,
diskriminacije i razliitog
Federalno ministarstvo pravde,
postupanja po bilo kom osnovu
Ministarstvo rada i borakoinvalidske zatite RS, Federalno
ministarstvo za pitanja boraca i
invalida odbrambeno- oslobodilakog
rata, Ministarstvo zdravstva i
socijalne zatite RS,
Federalno ministarstvo rada i
socijalne politike
1.2.
68
Uspostaviti koherentan sistem podataka svih

korisnika prava, bez obzira na novanu
naknadu i vrstu obeteenja

izbjeglice BiH
Objedinjeni podaci o svim rtvama

korisnicima prava na obeteenje
u BiH
Rehabilitacija
Iako u BiH postoji relativno razvijen zakonsko-institucionalni i strateki okvir koji

ureuje oblast rehabilitacije kao posebne forme reparacija, analiza aktuelnog stanja
ukazuje na odreene nedostatke. Konkretno, unutar procesa osiguravanja
psihosocijalne zatite nedostaju adekvatniji programski i institucionalni okviri za
pruanje podrke traumatiziranim osobama; unutar oblasti zapoljavanja problem
je u nedovoljnoj spremnosti javnih i privatnih institucija da zapoljavaju osobe s
invaliditetom i nedostatku programa i finansijskih sredstava za iniciranje
samozapoljavanja; unutar oblasti omoguavanja ostvarivanja punih individualnih
potencijala u smislu ukljuivanja rtava rata i osoba sa invaliditetom u sportske,
kulturne i druge kreativne aktivnosti, takoer se biljei socijalna iskljuenost ovih
kategorija stanovnitva. rtve rata, tj. subjekti prava na reparacije, zbog krenja
prava u prolosti, zakonsko-institucionalnim i stratekim rjeenjima nisu direktno
pomenute kao poseban fokus, ve svoja prava ostvaruju unutar odreenih
generikih grupa kao to su osobe s invaliditetom i osobe sa posebnim
potrebama. Na kraju, primijeena je i nedovoljna ukljuenost organizacija civilnog
drutva u rehabilitacijske procese, nedostatak kreativnih naina finansiranja
aktivnosti u ovoj oblasti, kao i nedovoljno razvijena svijest graana, institucija,
donosioca odluka, pa i samih predmetnih kategorija stanovnitva o njihovom pravu
na jednakopravnost i zatitu od diskriminacije.
procesa i kljuni akteri u oblasti, te razliita meunarodna tijela, Strategija
tranzicijske pravde utvruje sljedei strateki cilj, u skladu sa vizijom ovog
mehanizma tranzicijske pravde.
STRATEKI CILJ 1
Unaprijediti mehanizme rehabilitacije sa ciljem prevazilaenja posljedica rata 1992 1995.

Unaprijediti institucionalne standarde za pruanje adekvatne psihosocijalne zatite
rtvama rata i traumatiziranim osobama.
Unaprijediti mehanizme zapoljavanja i samozapoljavanja rtava rata i osoba s
invaliditetom s ciljem njihove resocijalizacije i ekonomskog osamostaljivanja.
Osigurati sistemski pristup ukljuivanja rtava rata i osoba s invaliditetom u razliite
vidove kreativnih i sportskih aktivnosti, kao specifinih vidova rehabilitacije.
69

Unaprijediti institucionalne standarde za pruanje adekvatne psihosocijalne
zatite rtvama rata i traumatiziranim osobama.
Opredjeljenje Strategije tranzicijske pravde u ovom segmentu rehabilitacije je
izgradnja referalnog sistema za pruanje kontinuiranije, potpunije i adekvatnije
psihosocijalne zatite rtvama rata i drugim traumatiziranim osobama, podsticanje
implementacije rjeenja iz drugih programskih dokumenata, poput Dravne
strategije za rad na predmetima ratnih zloina (u oblasti pruanja psihosocijalne
zatite rtvama i svjedocima), te usvajanje posebnog programskog dokumenta, koji
e se naroito fokusirati na rtve torture i seksualnog nasilja u ratu. Takoer,
Strategija tranzicijske pravde uvia potrebu za zakonsko-institucionalnim
reguliranjem poloaja referalnog sistema kroz izmjene i dopune entitetskih zakona
koji reguliraju oblast zdravstvene zatite i mentalnog zdravlja, kao i potrebu za
ukljuivanjem ovog sistema u relevantne programsko-politike dokumente, poput
entitetskih politika mentalnog zdravlja.
Referalni sistem za pruanje psihosocijalne zatite rtvama rata i drugim
traumatiziranim osobama manifestirae se kroz umreavanje zvaninih institucija
koje rade u ovom polju, poput centara za mentalno zdravlje, univerzitetskih
psihijatrijskih klinika, psihijatrijskih odjeljenja opih bolnica, centara za socijalni rad,
profesionalnih organizacija civilnog drutva, korisnikih organizacija, profesionalnih
NVO-a i drugih. Strategija tranzicijske pravde sugerira da je u referalni sistem
potrebno ukljuiti kreativno rjeenje iz Dravne strategije za rad na predmetima
ratnih zloina u pravcu formiranja mree i regionalnih centara za pruanje
psihosocijalne zatite rtvama i svjedocima u predmetima ratnih zloina. Meutim,
Strategija tranzicijske pravde takoer naglaava da je unutar referalnog sistema
potrebno dodatno regulirati status takve mree i regionalnih centara zbog
specifinosti i osjetljivosti njihovog rada, kako bi se osiguralo uspjeno
procesuiranje predmeta ratnih zloina. Na kraju, Strategija prepoznaje vanost
ukljuivanja strunih organizacija civilnog drutva u referalni sistem zbog njihovog
iskustva u ovoj oblasti, uspostavljenog bliskog odnosa sa korisnicima i njihovih
programa, koji su se pokazali kreativnim, uspjenim i primjenjivim na bh. kontekst. S
tim u vezi, bitno je na dravnom i na entitetskom nivou uspostaviti standarde za
njihovu certifikaciju i institucionalizaciju.
Umreavanju svih ovih institucija u referalni sistem prethodie analiza i procjena
rasprostanjenosti traume, te e u skladu sa tim nalazima biti izvrena procjena
njihovih strunih, tehnikih, programskih i finansijskih kapaciteta, kako bi se na
najpodesniji nain pristupilo rjeavanju problema traumatizacije u BiH. Takoer, da
bi se podralo funkcioniranje referalnog sistema, Strategija tranzicijske pravde
utvruje potrebu za organiziranjem kontinuiranih edukacija.
70
Uspjenost procesa pruanja psihosocijalne zatite traumatiziranim osobama zavisi i

od borbe protiv stigmatizacije. S tim u vezi, Strategija tranzicijske pravde
preporuuje organiziranje javnih kampanja, putem kojih e se izvriti informiranje i
edukacija javnosti o problemu traumatiziranosti, potrebama traumatiziranih osoba,
znaaju njihovog ukljuivanja u drutvene procese i u proces dizajniranja politika
koje e imati za cilj poboljanje njihovog poloaja, te o nediskriminaciji. U ovom
segmentu Strategija predvia znaajnije ukljuivanje organizacija civilnog drutva,
kako bi se, sa jedne strane, civilno drutvo u potpunosti osposobilo da informira i
educira svoje korisnike i iru javnost o ovim procesima, ali i kako bi civilno drutvo
bilo osposobljeno da vri aktivan monitoring funkcioniranja referalnog sistema, kao
i implementaciju preporuka ove Strategije. U vezi s ovim stratekim pravcem,
Strategija tranzicijske pravde preporuuje da relevantne institucije razliitih nivoa
vlasti osiguraju sredstva za ove aktivnosti, te transparentne procedure za
dodjeljivanje sredstava organizacijama civilnog drutva.
Strategija tranzicijske pravde naroitu panju poklanja odrivosti stratekih
aktivnosti. S tim u vezi, utvruju se rjeenja koja preporuuju da e se, pored
budetskih, sredstva za finansiranje stratekih aktivnosti osiguravati i kroz
uspostavu javno-privatnih partnerstava. Meutim, da bi ova preporuka bila
ostvarena, potrebno je usvojiti relevantne izmjene i dopune Zakona o javnoprivatnom partnerstvu, koji su usvojeni na nivou RS i Brko Distrikta, te je istovrsni
zakon potrebno usvojiti na nivou FBiH.
Na kraju, iako Strategija tranzicijske pravde problemu pruanja psihosocijalne
zatite rtvama rata i drugim traumatiziranim osobama prilazi na sveobuhvatan
nain, prepoznata je potreba za izradom posebnog programskog dokumenta, koji e
se naroito fokusirati na rtve torture i seksualnog nasilja. Potreba za posebnim
programskim dokumentom proistie iz specifinosti traume i nainima kako se ona
ispoljava kod ena, djece i mukaraca, a koja je prouzrokovana torturom i
seksualnim nasiljem.
Unaprijediti mehanizme zapoljavanja i samozapoljavanja rtava rata i osoba s
invaliditetom s ciljem njihove resocijalizacije i ekonomskog osamostaljivanja.
Dominantno opredjeljenje Strategije tranzicijske pravde unutar ovog stratekog
programa je priznavanje rtava rata kao subjekata prava na rehabilitaciju zbog
krenja prava u prolosti. S tim u vezi, neophodno je izvriti izmjene i dopune
relevantnih entitetskih zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i
zapoljavanju osoba s invaliditetom i entitetskih strategija zapoljavanja, te inicirati
usvajanje zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju
osoba s invaliditetom na nivou Brko Distrikta.
71
Generalno, da bi se svi ciljevi ovog stratekog programa u potpunosti ostvarili,

Strategija tranzicijske pravde preporuuje izradu sveobuhvatne analize, koja e
obuhvatiti analizu potreba trita rada, analizu strunih kapaciteta rtava rata i
osoba s invaliditetom, kao i analizu na koji nain su druge drave rjeavale ovaj
problem (komparativna analiza), kako bi se omoguilo zapoljavanje i
samozapoljavanje ovih kategorija stanovnitva. Sve ove analize znaajne su za
kontinuirano auriranje pravilnika o popisu radnih mjesta na kojima se osobe s
invaliditetom i rtve rata mogu zapoljavati, kao i za izradu baze podataka o
rtvama rata i osobama s invaliditetom, njihovoj strunoj spremi, radnoj
sposobnosti, kvalifikacijama, starosnoj dobi i rodnoj podjeli.
I u ovom segmentu rehabilitacije Strategija tranzicijske pravde prepoznaje potrebu
za ukljuivanjem organizacija civilnog drutva u relevantne aktivnosti, a zbog
njihovog iskustva u ovoj oblasti i bliskog odnosa sa korisnicima. S tim u vezi, bitno je
na dravnom i na entitetskom nivou uspostaviti standarde za certifikaciju i
institucionalizaciju ovakvih organizacija, te organizacije civilnog drutva osposobiti
da na profesionalan nain prate implementaciju zakonskih i stratekih rjeenja koji
reguliraju proces zapoljavanja i samozapoljavanja rtava rata i osoba s
invaliditetom. S tim u vezi, a u domenu osnivanja i funkcioniranja radnih centara,
Strategija tranzicijske pravde preporuuje izmjene i dopune Zakona o
profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju invalida RS, kako bi se
omoguilo svim pravnim licima, pa i NVO-ima, da osnivaju radne centre, u skladu sa
zakonom propisanim standardima.
Strategija tranzicijske pravde, takoer, predvia mjere u pravcu kontinuirane
edukacije strunjaka u ovoj oblasti, kao i odgovarajue naine finansiranja, kako bi
se osigurala implementacija i odrivost stratekih aktivnosti. Kao i u segmentu
psihosocijalne zatite rtava rata i traumatiziranih osoba, Strategija tranzicijske
pravde i u ovom dijelu predvia finansiranje stratekih aktivnosti, sa jedne strane, iz
budetskih sredstava entiteta i Brko Distrikta, dok e dopunska sredstva dolaziti
kroz uspostavu javno-privatnih partnerstava.113 Pored javno-privatnih partnerstava,
Strategija tranzicijske pravde predvia mogunost da razliiti nivoi vlasti definiraju
druge sisteme finansiranja, poput mikrokreditnih fondova, kako bi se uinio
znaajan podsticaj, prvenstveno u oblasti samozapoljavanja ovih kategorija
stanovnitva.
Uspjenost itavog procesa zapoljavanja i samozapoljavanja rtava rata i osoba s
invaliditetom zavisi i od podizanja svijesti rtava rata, osoba s invaliditetom,
donosilaca odluka, javnih institucija, privatnog sektora i drutva u cijelini o pravu na
rad i pravu na osiguravanje jednakih mogunosti za sve, a to e rezultirati
113
Pogledati objanjenje Stratekog programa 1.1. (Unaprijediti institucionalne standarde za

pruanje adekvatne psihosocijalne zatite rtvama rata i traumatiziranim osobama) u oblasti
psihosocijalne zatite rtava rata i traumatiziranih osoba, kao oblika rehabilitacije.
72
destigmatizacijom ovih kategorija stanovnitva, te njihovom rehabilitacijom i

resocijalizacijom. S tim u vezi, Strategija tranzicijske pravde uvia potrebu za
organiziranjem fokusiranih informativno-edukativnih kampanja. Sve ove aktivnosti
provodie se u saradnji sa organizacijama civilnog drutva.114
Osigurati sistemski pristup ukljuivanja rtava rata i osoba s invaliditetom u
razliite vidove kreativnih i sportskih aktivnosti, kao specifinih vidova
rehabilitacije.
Strategija tranzicijske pravde prepoznaje vanost ukljuivanja rtava rata i osoba s
invaliditetom u proces dizajniranja politika i programa aktivnosti koje e imati za cilj
ispoljavanje sportskih, kulturnih i drugih kreativnih potencijala ovih kategorija
stanovnitva, a to je predvieno Preambulom i relevantnim lanovima Konvencije
o zatiti osoba s invaliditetom.115
S obzirom na injenicu da jedan broj NVO-a dugi niz godina implementira programe
putem kojih ukljuuje rtve rata i osobe s invaliditetom u razliite vidove aktivnosti
sa ciljem aktiviranja njihovih kreativnih potencijala, Strategija tranzicijske pravde i u
ovom segmentu prepoznaje vanost institucionalizacije ovakvih organizacija, a u
skladu sa standardima za certifikaciju i institucionalizaciju, koji e biti propisani na
entitetskom i na dravnom nivou.
Strategija uvia potrebu za izmjenama i dopunama trenutno postojeeg pravnog
okvira koji regulira oblast sporta, tj. onih zakonskih odredbi koji ureuju
osiguravanje uvjeta za ispoljavanje sportskih potencijala osoba s invaliditetom. S
tim u vezi, Strategija tranzicijske pravde definira preporuke putem kojih bi se
osiguralo finansiranje ne samo reprezentativnih selekcija, ve i finansiranje
rekreativnog sporta, kako bi se ostvarili ciljevi Konvencije o zatiti osoba sa
invaliditetom.116 Takoer, s tim u vezi, neophodno je osigurati ispunjavanje
relevantnih zakonskih odredbi koje reguliraju fiziku dostupnost sportskih objekata
(osobama s invaliditetom), kao i njihovo koritenje, a kroz podizanje kapaciteta
inspekcijskih slubi koje prate realizaciju relevantnih odredbi Zakona o sportu.
Strategija tranzicijske pravde predvia potrebu za kontinuiranim edukacijama
strunjaka koji e raditi u ovoj oblasti, te preporuuje kreativna rjeenja za
finansiranje svih stratekih aktivnosti. Sa jedne strane, predvia se da e sredstva
114

115
Konvencija o zatiti osoba s invaliditetom UN-a, Preambula i lanovi 1., 3., 4. i 30.
116
Isto.
73
biti osiguravana iz budeta svih nivoa vlasti, dok bi se dopunska sredstva pribavljala
kroz uspostavu javno-privatnih partnerstava.117
Na kraju, uspjenost i ovog segmenta rehabilitacije zavisi od senzibilizacije
donosilaca odluka, relevantnih institucija i drutva u cjelini, kao i od educiranosti
osoba s invaliditetom i rtava rata o njihovim pravima. Iz tog razloga, Strategija
tranzicijske pravde predvia potrebu za organiziranjem fokusiranih i irokih
informativno-edukativnih kampanja, koje e dovesti do podizanja svijesti svih
segmenata drutva o pravima ovih kategorija stanovnitva. Sve ove aktivnosti
provodie se u saradnji s organizacijama civilnog drutva.118
117

118
74
STRATEKI CILJ 1:
Unaprijediti mehanizme rehabilitacije sa ciljem prevazilaenja posljedica rata 1992 - 1995.
Strateki programi
Vremenski okvir
(mjeseci)
12 24 36 48 60

programa
1.1
Unaprijediti institucionalne standarde za

pruanje adekvatne psihosocijalne zatite
rtvama rata i traumatiziranim osobama
Ministarstvo civilnih poslova

BiH, Federalno ministarstvo
zdravstva, Ministarstvo zdravlja
i socijalne zatite RS, Odjel za
zdravstvo i ostale usluge Brko
Distrikta
Unaprijeen sistem pruanja

psihosocijalne zatite rtvama rata i
traumatiziranim osobama
1.2
Unaprijediti mehanizme zapoljavanja i

samozapoljavanja rtava rata i osoba sa
invaliditetom s ciljem njihove resocijalizacije i
ekonomskog osamostaljivanja
Povean broj zaposlenih i

samozaposlenih rtava rata i osoba sa
invaliditetom
1.3
Osigurati sistemski pristup ukljuivanja rtava

rata i osoba sa invaliditetom u razliite vidove
kreativnih i sportskih aktivnosti, kao specifinih
vidova rehabilitacije
Ministarstvo civilnih poslova

BiH,Federalno ministarstvo rada i
socijalne politike, Ministarstvo
rada i borako-invalidske zatite
RS, Federalno ministarstvo za
pitanja boraca i invalida
odbrambeno-oslobodilakog rata,
Vlada Brko Distrikta, Vlada FBiH,
Vlada RS, Agencija za rad i
zapoljavanje BiH, Federalni zavod
za zapoljavanje, Zavod za
zapoljavanje RS,
Zavod za zapoljavanje Brko
Distrikta
civilnih poslova BiH, Ministarstvo
za ljudska prava i izbjeglice BiH,
Federalno ministarstvo kulture i
sporta, Ministarstvo porodice,
omladine i sporta RS, Odjel za
privredni razvoj, sport i kulturu
Brko Distrikta, relevantna
kantonalna ministarstva, Vlada
FBiH, Vlada RS, vlade kantona,
Vlada Brko Distrikta
75
Uspostavljen sistem rehabilitacije

rtava rata i osoba sa invaliditetom
putem kreativnih i sportskih
aktivnosti
Memorijali
Gotovo u svim opinama u BiH podizani su i jo uvijek se podiu spomenici kojima

se obiljeavaju dogaaji iz prolog rata. Ti memorijali posveeni su najee vojnim i
civilnim rtvama jedne etnike skupine, te vojnim formacijama ili politikama koje su
dominantne u toj lokalnoj zajednici. Meutim, kao to je istaknuto, u Bosni i
Hercegovini ne postoji odgovarajua zakonska regulativa koja bi na adekvatan nain
regulirala proces memorijalizacije, ne postoje odgovarajui standardi i kriteriji za
podizanje spomen-obiljeja, niti postoji adekvatno razumijevanje procesa
memorijalizacije u kontekstu tranzicijske pravde. Takoer, kao to je istaknuto,
izgradnja memorijala je kompleksno pitanje, koje u javnom diskursu u BiH generira
brojne kontroverze i nezadovoljstva.
procesa i relevantna meunarodna tijela, te u skladu sa vizijom oblasti reparacije i
memorijali, Strategija tranzicijske pravde utvruje sljedei strateki cilj za oblast
memorijalizacije.
STRATEKI CILJ 1
Izgraditi i ouvati kolektivno sjeanje putem podizanja spomen- obiljeja
(memorijala) i pokretanja dijaloga o prolosti, sa ciljem sprjeavanja ponavljanja
zloina..
U svrhu konkretizacije definiranog stratekog cilja, Strategija tranzicijske pravde

Ustanoviti standarde i kriterije za podizanje memorijala i odravanje komemorativnih
aktivnosti.
Pokrenuti dijalog o prolosti putem adekvatnih procesa memorijalizacije i
komemoracije, sa ciljem izgradnje kulture sjeanja.

Ustanoviti standarde i kriterije za podizanje memorijala i odravanje
komemorativnih aktivnosti.
Strateki pravac koji utvruje ovaj strateki program je definiranje standarda i
kriterija za podizanje spomen-obiljeja i usvajanje odgovarajuih okvirnih zakonskoprogamskih dokumenata, koji e sadravati ove standarde i kriterije. Bitno je
naglasiti da, prema pomenutom istraivanju javnog mnijenja, 75,1% ispitanih
graana BiH smatra da bi na nivou BiH trebalo usvojiti zakon koji bi regulirao
76
gradnju spomenika i memorijala.119 Sa pomenutim nalazima slae se i Radna grupa

UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke, koja u pomenutom izvjetaju istie:
Treba donijeti dravni zakon o pitanju spomen-obiljeja. Taj zakon bi trebao
postaviti kriterije i procese za podizanje spomenika za sve rtve u cijeloj zemlji, s
obzirom na to da su se porodice alile da su naile na odbijanje zahtjeva za
podizanje takvih spomenika kod lokalnih vlasti drugih etnikih grupa.120
Strategija tranzicijske pravde utvruje potrebu za organiziranjem otvorenog i
inkluzivnog konsultativnog procesa sa strunom i irom javnou, kao i sa
predstavnicima institucija sa svih nivoa vlasti. Konsultacije bi imale konsultativnu i
informativno-edukativnu funkciju. Konsultativna funkcija bi trebalo da rezultira
definiranjem adekvatnog procesa memorijalizacije za bh. kontekst, tj. definiranjem
standarda i kriterija za izgradnju spomen-obiljeja i odravanje komemorativnih
aktivnosti, te uspostavljanjem konsenzusa oko zajednikih dana sjeanja.
Informativno-edukativna funkcija konsultativnog procesa trebalo bi da rezultira
edukacijom o procesu memorijalizacije u kontekstu tranzicijske pravde,
objanjavanjem karakteristika procesa, tj. njegovim privatno-emotivnom i javnopedagokim i drugim funkcijama, sa naroitim osvrtom na izgradnju mjesta
savjesti u BiH, mogunou izgradnje jedinstvenog spomen-obiljeja svim rtvama
rata u BiH, te mogunou izgradnje jedinstvenog, jednoobraznog spomen-obiljeja
u lokalnim zajednicama, a koji e biti posveeni svim rtvama iz tih lokalnih
zajednica. Zakljuci konsultativnog procesa bie obuhvaeni relevantnim zakonskoprogramskim okvirom na dravnom nivou, iju izradu i usvajanje Strategija
tranzicijske pravde, takoer, predvia. S tim u vezi, utvruje se potreba da se sva
postojea zakonska i programska rjeenja koja trenutno ureuju ovu oblast na
entitetskim, kantonalnim i opinskim nivoima vlasti, te na nivou Brko Distrikta
usklade sa ovim zakonsko-programskim dokumentima.
Na kraju, Strategija tranzicijske pravde preporuuje provoenje analize trenutnog
procesa memorijalizacije, te njegovo usklaivanje sa utvrenim standardima i
kriterijima i usvojenim okvirnim zakonsko-programskim dokumentima na dravnom
nivou, a koji e u potpunosti regulirati ovu oblast.
Pokrenuti dijalog o prolosti putem adekvatnih procesa memorijalizacije i
komemoracije sa ciljem izgradnje kulture sjeanja.
Dominantni strateki pravac koji utvruje ovaj strateki program jeste pokretanje
dijaloga o prolosti, kao i o vanim savremenim drutvenim temama koje su u vezi
119
Prema etnikoj pripadnosti ispitanika, ovaj stav zastupa 84,1% ispitanika bonjake, 70,8%
srpske, te 52,6% hrvatske nacionalnosti i 85,6% ispitanika iz reda ostalih. Suoavanje s prolou i
pristup pravdi iz perspektive javnosti, UNDP, 2010., str. 28 (www.undp.ba)
120
A/hrc/16/48/Add.1, A/HRC/16/48/Add.1, para. 46
77
sa prolou, a iju e osnovu dati realizacija Stratekog programa 1.1, kao i

podizanje mjesta savjesti u BiH.
U sklopu ovog stratekog programa, Strategija tranzicijske pravde predvia
organiziranje odgovarajuih informativno-edukativnih kampanja o vanosti procesa
memorijalizacije i komemoracije, njihovim ciljevima u smislu tranzicijske pravde,
kao i o definiranim standardima i kriterijima za podizanje spomen-obiljeja.
Informiranje i educiranje graana o potrebi za izgradnjom mjesta savjesti u BiH,
kao specifinoj formi javnog prostora i spomenika, imae posebno mjesto tokom
javnih kampanja. Strategija tranzicijske pravde, takoer, utvruje potrebu za
ukljuivanjem civilnog drutva u proces informiranja i edukacije javnosti o procesu
memorijalizacije i komemoracije. S tim u vezi, Strategija preporuuje podizanje
kapaciteta organizacija civilnog drutva, kako bi se, sa jedno strane, civilno drutvo
u potpunosti osposobilo da informira i educira svoje korisnike i iru javnost o ovim
procesima, ali i kako bi bilo osposobljeno da vri aktivan monitoring potivanja
propisanih standarda i kriterija, te implementaciju okvirnih zakonsko-programskih
dokumenata. Cilj ukljuivanja civilnog drutva u ove procese je da se dijalog o
prolosti, kao i o vanim savremenim drutvenim temama koje su u vezi sa
prolou, konstantno odrava ivim, kako bi se u potpunosti ispunili ciljevi
tranzicijske pravde u oblasti memorijala. U vezi sa ovim stratekim pravcem,
Strategija tranzicijske pravde predvia da relevantne institucije sa svih nivoa vlasti
osiguraju sredstva za aktivnosti u pravcu memorijalizacije i komemoracije, te
transparentne procedure za dodjeljivanje sredstava organizacijama civilnog drutva.
Tokom dodjeljivanja sredstava potrebno je posebnu panju posvetiti onim
udruenjima koja se bave pitanjima ena rtava rata, kako bi se osiguralo da njihova
iskustva budu ukljuena u proces, te kako bi se kroz memorijalizaciju njihova
iskustva prikazala na za njih adekvatan nain.
U svrhu osiguravanja kontinuiranog drutvenog dijaloga, Strategija tranzicijske
pravde utvruje potrebu za izgradnjom mjesta savjesti kao specifine forme, iji
je cilj razvijanje pedagoke i dijaloke funkcije memorijala, tj. javnog spomenika, a
sa ciljem izgradnje i zatite demokratskih vrijednosti, kulture sjeanja i ljudskih
prava, kako bi se sprijeilo ponavljanje traumatine prolosti. Ova svrha mjesta
savjesti postie se kroz stimuliranje aktivnog ukljuivanja graana u dijalog o
nasljeu prolosti i savremenim drutvenim procesima u vezi s odreenim
dogaajima ili pojavama koji se obiljeavaju mjestom savjesti. Izgradnja mjesta
savjesti bie zasnovana na konsultativnom procesu, kao i na okvirnim zakonskoprogramskim dokumentima. Strategija tranzicijske pravde prepoznaje potrebu da
se dijalog o krenjima prava i ratnim zloinima, koji su se dogodili u BiH u periodu
1992 1995., kao i o vanim savremenim drutvenim temama koje su u vezi sa
traumatinom bh. prolou, putem izgradnje i organiziranja mjesta savjesti
proiri izvan granica BiH. Preciznije, Strategija tranzicijske pravde predvia da bh.
mjesta savjesti postanu vaan resurs i svjetska batina u pravcu spreavanja
ponavljanja krenja prava i ratnih zloina u drugim dravama. S tim u vezi, Strategija
78
tranzcijske pravde preporuuje da se izvri promocija bh. mjesta savjesti kako bi,
pored domaih, ova mjesta posjeivali i inozemni posjetioci, a koji bi, na taj nain,
bili ukljueni u iri dijaloki proces. U svakom sluaju, svaka promocija, posjeta i
koritenje bh. mjesta savjesti moraju biti u skladu i uz puno potivanje Globalnog
etikog kodeksa za turizam UN-a121, kako bi se sprijeili vulgarizacija mjesta
savjesti, omalovaavanje privatno-emotivne funkcije memorijala i vrijeanje
rtava.
Na kraju, Strategija tranzicijske pravde predvia mogunost izgradnje jedinstvenog
spomen-obiljeja svim rtvama rata u BiH, kao i mogunost izgradnje jedinstvenog,
jednoobraznog spomen-obiljeja u lokalnim zajednicama, a koji e biti posveeni
svim rtvama iz tih lokalnih zajednica. Podizanje ovakvih memorijala bie, takoer,
zasnovano na konsultativnom procesu, kao i na okvirnim zakonsko-programskim
dokumentima. Cilj ovakvog pristupa je da se jedinstvenim spomen-obiljejem i na
centralnom i na lokalnom nivou obiljei stradanje svih rtava, prizna bol i patnja
njihovih porodica, te uini doprinos u pravcu prevazilaenja podjela u bh. drutvu.
Ovakvo strateko opredjeljenje naroito je vano za lokalne zajednice zbog
uvjerenja da se u tim sredinama uglavnom podiu spomenici pripadnicima veinske
zajednice, dok je onemogueno obiljeavanje stradanja etnikih zajednica koje
predstavljaju manjinsko stanovnitvo u tim sredinama. Uvjerenje Strategije
tranzicijske pravde je da bi jedinstvenim memorijalom svim rtvama iz konkretnih
lokalnih zajednica taj problem bio prevazien.
121
UNs Global Code of Ethics for Tourism

www.world-tourism.org/code_ethics/pdf/languages/Codigo%20Etico%20Ing.pdf
79
STRATEKI CILJ 1:
1.1
1.2
80
Izgraditi i ouvati kolektivno sjeanje putem podizanja spomen-obiljeja (memorijala) i pokretanja dijaloga o prolosti, sa ciljem spreavanja
ponavljanja zloina
Strateki programi
Vremenski okvir
(mjeseci)
programa
12 24 36 48 60
Ustanoviti standarde i kriterije za podizanje

memorijala i odravanje komemorativnih
aktivnosti
Pokrenuti dijalog o prolosti putem adekvatnih
procesa memorijalizacije i komemoracije, sa
ciljem izgradnje kulture sjeanja

izbjeglice BiH, Vijee ministara BiH
Vijee ministara BiH , Ministarstvo
za ljudska prava i izbjeglice BiH,
Ministarstvo trgovine i turizma RS,
Federalno ministarstvo okolia i
turizma,Vlada Brko Distrikta
Standardizirano podizanje memorijala

i odravanje komemorativnih
aktivnosti
Podignuti memorijali i
komemorativne aktivnosti koje su u
skladu sa usvojenim standardima i
kriterijima, stavljeni u funkciju
pokretanja dijaloga o prolosti
U BiH je nakon zavretka rata provedeno vie inicijativa koje su rezultirale
strukturalnim reformama na svim nivoima vlasti. Kao to je istaknuto, veina ovih
aktivnosti bile su propisane ili Dejtonskim mirovnim sporazumom ili su predstavljale
inicijativu meunarodne zajednice, dok su domae politike elite uglavnom bile
implementatori tih aktivnosti. Konkretno, u BiH su formirane nove institucije, poput
Suda i Tuilatva BiH, Visokog sudskog i tuilakog vijea, Instituta za nestale osobe
BiH, SIPA, OSA/OBA i drugih, uspostavljena je jedinstvena politika odbrane zemlje, a
entitetske vojske integrirane su u jedinstvene Oruane snage BiH, usvojeni su novi
zakoni, poput zakona u oblasti krivinog zakonodavstva (Zakon o krivinom
postupku BiH i Krivini zakon BiH), u oblasti psihofizike zatite svjedoka (Zakon o
zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka i Zakon o programu zatite
svjedoka), kao i u oblasti odbrane (Zakon o odbrani BiH), a provedeni su i procesi
certifikacije u policiji i reimenovanje u pravosuu, kao primjeri provjera (vetting)
profesionalnog kapaciteta i moralnog integriteta na policijskim, sudskim i tuilakim
pozicijama.
Meutim, u BiH je jo uvijek primjetna doza nepovjerenja graana prema
institucijama vlasti. Uesnici konsultacija za izradu Strategije tranzicijske pravde u
kontekstu institucionalnih reformi kao mehanizma tranzicijske pravde, prvenstveno
su se fokusirali na problematiku procesa provjera, ali su istakli i druge probleme
znaajne za ovu oblast:
Javnost u BiH nije u dovoljnoj mjeri upoznata sa procesom provjere
(vetting);
Neadekvatnost postojeeg pravnog okvira za proces provjere (vetting);
Manjkavosti ve provedenih procesa provjere (vetting);
Rezerviranost prema spremnosti institucija da preuzmu odgovornosti zbog
neadekvatnog postupanja;
Interakcija i komunikacija izmeu graana, civilnog drutva i institucija nije
na zadovoljavajuem nivou;
Nedovoljna reprezentativnost instutucija, naroito u povratnikim
sredinama;
Postojanje politikog uticaja na neke institucije sistema.
Konsultacijama je naroito naglaeno da je nepovjerenje u institucije izraeno zbog
uvjerenja da se u njima jo uvijek mogu vidjeti osobe koje se smatraju odgovornim
za krenje ljudskih prava i ratne zloine koji su se desili tokom oruanog sukoba od
1992. do 1995. godine.
81
Strategija tranzicijske pravde u ovoj oblasti utvruje rjeenja kompatibilna

aktivnostima koje se trenutno provode u BiH. Na ovaj nain uinjen je znaajan
doprinos u pravcu postizanja koherentnijeg i sveobuhvatnijeg pristupa rjeavanju
problema unutar institucionalnih reformi kao mehanizma tranzicijske pravde, a
ime e se doprinijeti uspostavljanju legitimiteta i integriteta institucija, zatiti
demokratskih vrijednosti i prava graana BiH, te prevenciji ponavljanja trumatine
prolosti.

Tokom provedenog konsultativnog procesa za izradu Strategije tranzicijske pravde,
istaknuti su sljedei problemi u ovoj oblasti:
Provjere (vetting)
Nedovoljno poznavanje procesa provjere (vetting) u javnosti u BiH
Javnost u BiH nema potrebna generalna znanja o znaenju i ciljevima procesa
provjere (vetting). Javnost, takoer, nema dovoljno informacija o rezultatima
certifikacije u policiji i reimenovanju u pravosuu, kao primjerima provjere (vetting)
profesionalnog kapaciteta i moralnog integriteta nosilaca policijskih i pravosudnih
funkcija, niti ima saznanja o provjerama (vetting) koje se trenutno odvijaju.
Generalno, u bh. javnosti dominira uvjerenje da institucije koje su provodile i
trenutno provode provjere (vetting) nisu (bile) dovoljno uspjene, te da u
institucijama vlasti i dalje rade osobe koje su odgovorne za krenja prava u
prolosti. Jedan od razloga za ovakvo uvjerenje lei u injenici da su neki certificirani
policajci kasnije bili optueni i osueni u predmetima ratnih zloina, ali i zbog
injenice da su se procesi certifikacije i reimenovanja odvijali iza zatvorenih vrata,
te da nikada nisu organizirane javne i iroke konsultacije o tome koje bi institucije i
pozicije u institucijama trebalo podvrgnuti provjerama, na koji nain organizirati taj
proces, koji bi vremenski period proces provjere trebalo da obuhvati i slina
relevantna pitanja. Ipak, u javnosti postoji veliki interes za provoenjem procesa
provjere, a to je pokazano konsultativnim procesom i pomenutim istraivanjem
javnog mnijenja. Naime, pomenutim istraivanjem javnog mnijenja je utvreno da
gotovo 90% ispitanika smatra da bi onima koji su krili ljudska prava u prolosti
trebalo zabraniti zapoljavanje u javnim institucijama.122
Nepostojanje valjanog pravnog okvira za procese provjera
Trenutno, u BiH razliite institucije imaju mandat da provode provjere u domenu
svojih nadlenosti. To su: Agencija za dravnu slubu i entitetske agencije za
122
Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti, UNDP, 2010., str. 22.
(www.undp.ba)
82
dravnu slubu, te Odbor za zapoljavanje Brko Distrikta; Centralna izborna

komisija; SIPA; OSA; kao i VSTV, preko Ureda disciplinskog tuioca. Rad ovih
institucija reguliran je relevantnim zakonodavstvom (Izborni zakon BiH;
odgovarajui zakoni o dravnoj slubi na nivou BiH, entiteta ili Brko Distrikta; Zakon
o VSTV-u; Zakon o zatiti tajnih podataka i dr.).
Jedinstveni osnov za provoenje provjere nalazi se u taki IX. 1 Ustava BiH, kojom
se definira ko ne moe biti podesan za rad u javnim institucijama. Ta odredba
Ustava glasi: Nijedno osoba koja se nalazi na izdravanju kazne, izreene presudom
Meunarodnog tribunala za bivu Jugoslaviju, i niti jedna osoba koja je pod
optunicom Tribunala, a koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred
Tribunalom, ne moe biti kandidat ili imati bilo koju imenovanu, izbornu ili drugu
javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine.123
Ovaj pravni osnov nije dovoljno primjeren procesu provjere u kontekstu tranzicijske
pravde, niti odgovora utvrenim potrebama bh. drutva u ovoj oblasti, budui da se
odnosi samo na one osobe protiv kojih postoji potvrena optunica u predmetima
ratnih zloina, tj. na one osobe koje se nalaze na izdravanju kazne. Meutim, u
Aneksu VII Dejtonskog mirovnog sporazuma (POGLAVLJE PRVO: ZATITA, lan I:
Prava izbjeglica i raseljenih osoba, stav 3.) navodi se ira osnova koja moe biti
iskoritena za proces provjere, ime je direktno prepoznata potreba za ovakvim
aktivnostima, kako bi se osigurao, konkretno, povratak raseljenih: Strane e
preduzeti sve potrebne korake za spreavanje aktivnosti, unutar svoje teritorije, koje
bi ugrozile ili sprijeile siguran i dobrovoljan povratak izbjeglica i raseljenih osoba.
Da bi pokazale svoje opredjeljenje za osiguravanje punog potivanja ljudskih prava i
osnovnih sloboda svim osobama pod svojom jurisdikcijom, te za stvaranje, bez
odgaanja, pogodnih uvjeta za povratak raseljenih osoba i izbjeglica, strane moraju
odmah preduzeti sljedee mjere za izgradnju povjerenja: []otputanje ili
premjetanje, ako je to pogodno, osoba iz vojnih, paravojnih i policijskih snaga, te
javnih slubenika odgovornih za ozbiljna krenja osnovnih prava osoba koje
pripadaju etnikim ili manjinskim grupama.124
Dakle, u kontekstu implementacije pomenute odredbe Aneksa VII Dejtonskog
mirovnog sporazuma, kao i Revidirane strategije BiH za provedbu Aneksa VII
Dejtonskog mirovnog sporazuma, proces provjere je jedna od sutinskih aktivnosti.
Naime, uspjean proces provjere rezultira uvjerenjem da institucije funkcioniraju u
najboljem interesu graana i da osiguravaju zatitu prava i jednakopravnost. Iz tog
razloga, postoji potreba da se proces provjere proiri na institucije koje su ostale
izvan fokusa provjere, kako je istaknuto konsultativnim procesom.
123
Izbornim zakonom BiH proireno je djelovanje ove odredbe, te se iz izbornog procesa iskljuuju i
one osobe koje se kriju od pravde ili se nalaze na izdravanju kazne izreene presudom sudova u BiH,
regionu ili sudova treih zemalja.
124
Dejtonski mirovni sporazum
http://www.oscebih.org/dejtonski_mirovni_sporazum/BS/annex7.htm
83
Certifikacija i reimenovanje
U BiH je obavljen sveobuhvatan proces provjere u policiji (certifikacija) i u
pravosuu (reimenovanje). Paralelno s ovim procesom, tekla je i strukturalna
reforma ovih institucija. Proces certifikacije125 u policiji izvren je u periodu od 1999.
do 2002. godine i vodila ga je agencija IPTF (International Police Task Force
Meunarodne policijske snage), dok je proces reimenovanja126 u pravosuu trajao
od 2002. do 2004. godine. Ovaj proces zapoela je i provodila Nezavisna
pravosudna komisija (IJC) i tri visoka sudska i tuilaka vijea (VSTV BiH, VSTV RS i
VSTV FBiH). Provjere u policiji i pravosuu imale su znaajne metodoloke razlike:
certifikacija u policiji bila je zasnovana na ocjenjivanju zaposlenih u policiji, gdje je
teret dokazivanja (ne)prikladnosti policajaca bio na IPTF-u; u sklopu procesa
reimenovanja sve pozicije u pravosuu proglaene su otvorenim i za njih su, pod
jednakim uvjetima, mogle aplicirati osobe koje su tog trenutka zauzimale sudske i
tuilake funkcije, kao i osobe koje do tada nisu radile u pravosuu. U ovom
procesu, teret dokazivanja (njihova prikladnost za obavljanje poslova u pravosuu)
bio je na aplikantima za sudske i tuilake funkcije.
Rezultati procesa
Od oko 24.000 registriranih policajaca, njih oko 17.000 dobilo je certifikat za rad.
Paralelno sa procesom provjere, odvijale su se i strukturalne reforme ove
institucije: da bi se osigurala nezavisnost policije od uticaja politikih elita, u
entitetima su formirane institucije direktora policije, a u kantonima institucija
komesara; da bi se podigli edukativni kapaciteti policajaca, organizirani su treninzi i
uspostavljene dvije policijske akademije; promijenjene su uniforme i policijska
obiljeja, kako bi se na simbolian nain vratilo povjerenje graana u policiju i sl.
Rezultat reforme u pravosuu je ukidanje oko 30% sudova i oko 1% tuilatava,
formiranje (relativno) multietnike strukture pravosua, uspostava jedinstvenog
125
Proces je pokrenut iz uvjerenja da se u policiji nalaze osobe koje su krile prava tokom rata, osobe
koje su pod uticajem politikih/nacionalnih elita ili osobe koje su iz drugih razloga produbljivale
nepovjerenje graana prema instituciji policije. Vie informacija pronai u Alexander Mayer-Rieckh,
Vetting to Prevent Future Abuses: Reforming the Police, Courts, and Prosecutors Offices in Bosnia
and Herzegovina iz Alexander Maxer-Rieckh and Pablo de Greiff, ed. Justice as Prevention, Vetting
Public Officials in Transitional Societies, ICTJ, 2007, Vetting Public Employees in Post-conflict Settings,
Operational Guidelines, UNDP, 2006. i Dragan Popovi, Vodi kroz tranzicijsku pravdu u Bosni i
Hercegovini, UNDP, 2009.
126
IJC je imao tri zadatka: a) racionalizirati mreu sudova i tuilatava; b) postaviti temelje
nezavisnim kolegijima, koji bi u budunosti imenovali sve sudije i tuioce u zemlji i najdelikatniji - c)
provesti postupak reimenovanja svih sudija i tuilaca, uz provjeru njihove profesionalne i etike
podobnosti. Razlozi za pokretanje procesa bili su: politizirano i monoetniko sudstvo, imovinska
prava nisu bila zatiena, bilo je vrlo malo pokrenutih predmeta ratnih zloina, sluajevi napada na
povratnike uglavnom nisu procesuirani itd. Alexander Maxer-Rieckh and Pablo de Greiff, ed. Justice
as Prevention, Vetting Public Officials in Transitional Societies, ICTJ, 2007, Vetting Public Employees
in Post-conflict Settings, Operational Guidelines, UNDP, 2006. i Dragan Popovi, Vodi kroz
tranzicijsku pravdu u Bosni i Hercegovini, UNDP, 2009.
84
VSTV-a, ime je osiguran jedinstven postupak imenovanja sudija i tuilaca u BiH, te

predvien mehanizam za rjeavanje albi i ocjenjivanje sudija i tuilaca putem
Ureda disciplinskog tuioca.
Meutim, u javnosti u BiH vlada nezadovoljstvo povodom provedenih procesa zbog
uoenih propusta, prvenstveno u procesu provjere policajaca. Na primjer, neki
policajci, nakon provedene provjere, dobili su certifikat za rad, ali su nakon toga
optueni i osueni u predmetima ratnih zloina. Sa druge strane, tokom
konsultacija za izradu Strategije tranzicijske pravde pojedini uesnici su isticali da na
nezadovoljavajuu brzinu procesuiranja predmeta ratnih zloina utie i navodna
pristrasnost tuilaca i sudija. Nezadovoljstvo graana povodom provedenih procesa
certifikacije i reimenovanja izraeno je i zbog injenice to su se ti procesi odvijali
van oiju javnosti, iza zatvorenih vrata, a to je ostavilo prostor za razliite
interpretacije.
Nedostatak drugih reformskih aktivnosti za postizanje legitimiteta i integriteta
institucija
Kao to je istaknuto, provjere (vetting), kao pojedinana aktivnost u oblasti
institucionalnih reformi, nisu dovoljne da bi se postigao legitimitet i integritet
institucija, tj. da bi se zatitile demokratske vrijednosti i ljudska prava, te osigurala
prevencija od ponavljanja traumatine prolosti. Iz tog razloga, vano je pokretati
aktivnosti kako bi se osigurala odgovornost institucija za njihovo postupanje
(prvenstveno kroz uspostavu unutranjih i vanjskih mehanizama kontrole, te
procesom registracije i identifikacije uposlenih), nezavisnost i reprezentativnost
institucija, te odgovornost institucija prema graanima, a to bi trebalo rezultirati
legitimitetom institucija i iniciranjem razliitih simbolinih aktivnosti, kao to su
izvinjenja, podizanje spomen-obiljeja, komemoracije, davanje naziva ulicama,
institucijama, kolama i dr. po rtvama i borcima za ljudska prava te druge
simbolike aktivnosti.
Kao to je ve navedeno, uesnici konsultativnog procesa za izradu Strategije
tranzicijske pravde istakli su dozu rezerve u spremnost institucija da budu
odgovorne zbog neadekvatnog postupanja. Naglaeno je da institucije nemaju
mogunost da prepoznaju potreba graana, jer komunikacija sa graanima i
civilnim drutvom nije na zadovoljavajuem nivou; institucije nisu reprezentativne u
dovoljnoj mjeri, naroito u povratnikim sredinama; institucije su podlone
politikim uticajima i raireno je uvjerenje da one prvenstveno promoviraju interese
odreenih kategorija stanovnitva. Na integritet i legitimet institucija utie i njihovo
nedovoljno angairanje u aktivnostima koje bi imale simbolian efekat, kako bi se
osiguralo zadovoljenje rtava rata, deviktimizacija i resocijalizacija. Ova
problematika je u direktnoj vezi sa navodima iz segmenata utvrivanje injenica i
kazivanje istine i memorijali, tj. da injenice o oruanom sukobu u BiH jo uvijek
nisu utvrene, da aktivnosti pravosudnih institucija nisu dovoljne da bi se postigao
puni osjeaj pravde, zadovoljile potrebe rtava i drutva u cjelini u smislu
85
saznavanja pune istine o oruanom sukobu i priznavanja stradanja, te da bi se

pokrenuo sveobuhvatan i otvoren dijalog o prolosti.127
Predloena rjeenja
Nakon oruanog sukoba, u BiH su provedene i jo uvijek se provode znaajne
aktivnosti u oblasti institucionalnih reformi, kako u zakonsko-institucionalnom
smislu, tako i u smislu provoenja procesa provjera profesionalnog kapaciteta i
moralnog integriteta osoba koje u razliitim institucijama zauzimaju profesionalne i
izborne pozicije i funkcije. Meutim, konsultativnim procesom za izradu Strategije
tranzicijske pravde istaknuto je da u bh. javnosti i dalje postoji doza nepovjerenja
prema institucijama vlasti, te da takve institucije potencijalno ne mogu ostvariti
ciljeve ovog mehanizma tranzicijske pravde: izgradnja institucija od integriteta i
legitimiteta, efikasna zatita demokratskih vrijednosti i ljudskih prava i prevencija
ponavljanja zloina.
U skladu s analizom stanja, Strategija tranzicijske pravde utvruje rjeenja putem
kojih e se prevazii navedeni problemi i postii vizija institucionalnih reformi, kao
posebnog mehanizma tranzicijske pravde:
VIZIJA MEHANIZMA
Unaprijeena profesionalnost, reprezentativnost i kredibilnost javnih institucija u
kontekstu njihovog razvijanja u garante potivanja najviih standarda ljudskih prava.

procesa, kao i kljuni akteri u oblasti, Strategija tranzicijske pravde utvruje
sljedee strateke ciljeve, u skladu sa vizijom ovog mehanizma tranzicijske pravde.
STRATEKI CILJ 1
Uspostaviti savremeni pravni okvir za provedbu kontinuirane provjere zaposlenih u
javnim institucijama na svim nivoima vlasti, te osigurati da javne institucije djeluju u
skladu sa principima profesionalnosti, transparentnosti i pune odgovornosti prema
graanima.
STRATEKI CILJ 2
Podii nivo informiranosti i razumijevanja graana i institucija o znaaju procesa
tranzicijske pravde i institucionalnih reformi u postkonfliktnim drutvima te radu
samih institucija.
slenik
127
86
Vidjeti segmente utvrivanje injenica i kazivanje istine i memorijali.
a (vettinga) za u
STRATEKI CILJ 1
Uspostaviti savremeni pravni okvir za provedbu kontinuirane provjere zaposlenih
u javnim institucijama na svim nivoima vlasti, te osigurati da javne institucije
djeluju u skladu sa principima profesionalnosti, transparentnosti i pune
odgovornosti prema graanima.
Donijeti zakon za provoenje procesa provjere u javnim institucijama i

unaprijediti trenutno postojee zakone koji reguliraju ovu oblast.
STRATEKI PROGRAMA 1.2
Unaprijediti unutranje i vanjske kontrolne mehanizme funkcioniranja javnih
institucija i provedbe procesa provjere, kao i simbolike aktivnosti institucija, kako bi
se osigurala njihova legitimnost i odgovornost prema graanima.

Donijeti zakon za provoenje procesa provjere u javnim institucijama i
unaprijediti trenutno postojee zakone koji reguliraju ovu oblast.
Budui da ne postoji dovoljna koordiniranost i obuhvatnost procesa provjere
(vetting) u BiH, te koordinacija izmeu institucija koje trenutno provode ove
aktivnosti, Strategija tranzicijske pravde preporuuje donoenje zakona o procesu
provjere (vetting), a sa kojim e se uskladiti postojei zakoni relevantni za ovu
oblast (Izborni zakon BiH, Zakon o dravnoj slubi u institucijama BiH, Zakon o
dravnoj slubi u FBiH, Zakon o administrativnoj slubi u upravi RS, Zakon o dravnoj
slubi u organima uprave Brko Distrikta BiH, Zakon o VSTV-u, Zakon o zatiti tajnih
podataka i drugi). Zakon o procesu provjere bie zasnovan na potrebama graana i
konsultativnom procesu sa strunom i irom javnou i predstavnicima institucija
svih nivoa vlasti. Proces e imati informativno-edukativnu kao i konsultativnu
funkciju. to se tie informativno-edukativne funkcije, konsultacije e dati detaljnija
objanjenja ta proces provjere (vetting) znai, te koja je njegova svrha i ciljevi. Sa
druge strane, konsultativna funkcija konsultacija rezultirae saznavanjem koje su
potrebe graana BiH povodom procesa provjere (vetting), preporukama u pravcu
standarda i kriterija za provoenje ovog procesa, dizajna procesa, prijedlozima koje
institucije, sa kojih nivoa vlasti i koje e funkcije u njima biti podvrgnute procesu
provjere (vetting), te, na kraju, koji e vremenski period proces provjere (vetting)
zahvatati. Prije poetka konsultativnog procesa, bie izraen prijedlog koncepta i
87
kriterija za proces provjere (vetting) u BiH, a to e sluiti kao programska osnova za

konsultacije.
Vano je naglasiti da e sljedei kriteriji i standardi biti direktno obuhvaeni
buduim zakonom o procesu provjere: 1) osiguravanje najviih standarda potivanja
ljudskih prava128 tokom procesa provjere (vetting), a koji su propisani razliitim
obavezujuim i interpretativnim meunarodnim dokumentima; 2) izrada programa
popune upranjenih radnih mjesta nakon provedenog procesa provjere (vetting), a
koji e biti zasnovan na rodnoj ravnopravnosti, reprezentativnosti i veoj
zastupljenosti pripadnika manjinskih zajednica u javnim institucijama; 3)
osiguravanje programa rehabilitacije i resocijalizacije za osobe koje e biti subjekt
provjere (vetting), a koji e obuhvatati edukacije o ljudskim pravima, naroito u vezi
s onim krenjima prava koja su poinjena, humanitarni javni rad za dobrobit svih
graana, profesionalnu prekvalifikaciju itd.; 4) puna transparentnost informacija o
institucijama koje su obuhvaene procesom provjere (vetting), kao i o rezultatima
provjere (vetting).
Na kraju, izradi pomenutog zakona prethodie sljedee analize: 1) komparativna
analiza procesa provjere (vetting) i slinih aktivnosti u drugim dravama, ukljuujui
iskustva u pravcu realizacije programa rehabilitacije i resocijalizacije onih koji u
procesu provjere (vetting) budu negativno ocijenjeni; 2) analiza do sada provedenih
procesa provjera (vetting) u BiH, ukljuujui iskustva u pravcu realizacije programa
rehabilitacije i resocijalizacije; 3) analiza potencijalnih nedostataka trenutno
postojeih zakona u BiH koji reguliraju ovu oblast.
Ministarstvo pravde BiH 2010. godine uspostavilo je radnu grupu za izradu Zakona o
lustraciji.129 Strategija tranzicijske pravde ovim stratekim programom podrava
aktivnosti ove radne grupe, te e joj dostaviti rezultate konsultativnog procesa, kao
i rezultate provedenih analiza.
Unaprijediti unutranje i vanjske kontrolne mehanizme funkcioniranja javnih
institucija i provedbe procesa provjere, kao i simbolike aktivnosti institucija,
kako bi se osigurala njihova legitimnost i odgovornost prema graanima.
128
Pravo na rad u javnim slubama, pravo na zatitu od nezakonitih napada na ast i ugled; pravo na
efikasan pravni lijek; pravo na prezumciju nevinosti; pravo na fer i javno sasluanje pred
mjerodavnim, nezavisnim i nepristrasnim tribunalom; pravo na jednakost pred sudom i jednaku
zatitu pred zakonom; pravo na rad itd. Vidjeti fusnote 39 45.
129
Iako lustracija i vetting i po metodologiji i po ciljevima predstavljaju razliite procese, lustracija
se u kontekstu formiranja i funkcioniranja Radne grupe za izradu Zakona o lustraciji koristi kao
sinonim za provjeru (vetting). Strategija tranzicijske pravde strateki se opredjeljuje za provoenje
vettinga, tj. proces provjere, i ne koristi termin lustracija kao sinonim za provjere (vetting), ve
pravi striktnu razliku izmeu ova dva procesa. U Pojmovniku koji se nalazi u Prilogu 5 Strategije
tranzicijske pravde moe se proitati o razlici izmeu vettinga i lustracije.
88
Kao to je istaknuto, proces provjere (vetting) nije dovoljan da bi se ostvarili ciljevi

ovog mehanizma tranzicijske pravde, ve su potrebne i druge reformske aktivnosti.
U okviru ovog stratekog programa, Strategija tranzicijske pravde utvruje rjeenja
kojima se uspostavlja odgovornost institucija za njihovo postupanje, i to putem
unutranjih i vanjskih mehanizama kontrole, kao i putem registracije i identifikacije
uposlenika, te prepoznavanjem vanosti, unutar institucija, za pokretanjem
simbolikih aktivnosti130 u smislu zadovoljenja, prvenstveno rtava, pa onda i itavog
drutva, kako bi se osigurao integritet i legitimitet institucija. U vezi s ovim
stratekim programom, Strategija tranzicijske pravde utvruje potrebu za
pokretanjem ovakvih aktivnosti prvenstveno u onim institucijama koje budu
obuhvaene procesom provjere.
to se tie ovog stratekog programa, Strategija tranzicijske pravde predvia
analizu mehanizama unutranje kontrole rada institucija, prvenstveno se
fokusirajui na albene sisteme. S tim u vezi, preporuuje se analiza podnijetih
pritubi graana na postupanje javnih uposlenika (na koje odjele i na koje
uposlenike se graani najvie ale, koja je priroda albi itd.), obuhvatajui i pitanja
efikasnosti, transparentnosti i (ne)pristrasnosti u rjeavanju albi, te koje su
reformske aktivnosti preduzete kako vie ne bi dolazilo do takvih albi. Sa druge
strane, Strategija tranzicijske pravde preporuuje provoenje istovrsnog
istraivanja i meu korisnicima servisa institucija (da li institucije funkcioniraju kao
servis graana), kako bi se utvrdile preporuke koje se mogu ticati izmjena albenih
mehanizama, moguih izmjena kodeksa profesionalnog i etinog postupanja
institucija itd.
U smislu provoenja eksternog monitoringa rada institucija, kao i praenja
provedbe procesa provjere, Strategija tranzicijske pravde predvia dva koncepta:
monitoring civilnog drutva i monitoring koji vre zvanine institucije. U vezi sa
prvim konceptom, Strategija tranzicijske pravde preporuuje uspostavljanje mree
organizacija civilnog drutva koje e aktivno pratiti rad institucija i provoenje
procesa provjere. Da bi ova mrea bila u potpunosti funkcionalna, potrebno je
osigurati kontinuiranu edukaciju o procesu provjere, kao i o funkcioniranju
institucija, zakonsko-institucionalnom okviru i svim neophodnim aspektima rada
institucija.
to se tie eksternog monitoringa koji vre zvanine institucije, Strategija
tranzicijske pravde naslanja se na zakonsko ovlatenje Institucije ombudsmana BiH
da ex officio pokree istrage krenja prava131, te preporuuje da Institucija
ombudsmana BiH kontinuirano vri monitoring rada onih institucija koje e biti
obuhvaene procesom provjere. Sa druge strane, Strategija tranzicijske pravde
130
Izvinjenja, podizanje spomen-obiljeja, komemoracije, davanje naziva ulicama, institucijama,

kolama po rtvama, po borcima za ljudska prava itd.
131
Zakon o ombudsmanu BiH, lan 2.
89
smatra vanim podii svijest graana da se kroz Instituciju ombudsmana BiH mogu
podnositi albe na postupanje uposlenika u javnim institucijama, sa fokusom na
institucije koje e biti predmet provjere (vetting).
Kao poseban vid aktivnosti za uspostavljanje odgovornosti institucija za njihovo
postupanje, Strategija tranzicijske pravde preporuuje da predmetne institucije
objave listu uposlenika, sa njihovim kvalifikacijama i biografijama. Na ovaj nain
graani bi, sa jedne strane, dobili potpuni uvid ko su osobe koje rade na
ostvarivanju njihovih prava, dok bi se, sa druge strane, graanima omoguilo da
daju sugestije o uposlenicima i njihovom postupanju. Ova aktivnost od krucijalnog
je znaaja za evaluiranje rada javnih slubenika, kao i za organiziranje adekvatnih
programa za podizanje kapaciteta uposlenika u javnim institucijama. Objavljivanje
liste uposlenika bie u direktnoj vezi sa procesom provjere (vetting), poto e se
nakon zavretka ovog procesa u potpunosti formirati personalna slika zaposlenih u
javnoj upravi.
Na kraju, Strategija tranzicijske pravde utvruje potrebu da institucije, prvenstveno
one koje e biti u fokusu provjere, tj. one institucije za koje se utvrdi da su njihovi
uposlenici poinili krenje prava, iniciraju odreene simboline aktivnosti sa ciljem
deviktimizacije, resocijalizacije i zadovoljenja rtava rata, ali i drutva cjelini. Pod
simbolinim aktivnostima u ovom kontekstu podrazumijevaju se podizanja ili
finansiranje podizanja spomen-obiljeja, izvinjenja, komemoracije, davanje naziva
ulicama, institucijama, kolama po rtvama, po borcima za ljudska prava i slino.
Ove aktivnosti uinie znaajan doprinos u pravcu uspostave legitimiteta i integriteta
institucija, tj. vraanju povjerenja graana u institucije.
90
STRATEKI CILJ 1:
Uspostaviti savremeni pravni okvir za provedbu kontinuirane provjere zaposlenih u javnim institucijama na svim nivoima vlasti, te osigurati da
javne institucije djeluju u skladu sa principima profesionalnosti, transparentnosti i pune odgovornosti prema graanima.
Strateki programi
Vremenski okvir
(mjeseci)
12 24 36 48 60

programa
1.1.
Donijeti zakon za provoenje procesa provjere u

javnim institucijama i unaprijediti trenutno postojee
zakone koji reguliraju ovu oblast
Ministarstvo pravde BiH
Unaprijeen sistem provoenja procesa

provjere u javnim institucijama
1.2
Unaprijediti unutranje i vanjske kontrolne

mehanizme funkcioniranja javnih institucija i
provedbe procesa provjere, kao i simbolike
aktivnosti institucija, kako bi se osigurala njihova
odgovornost prema graanima i legitimitet

pravde BiH, Institucija
ombudsmana BiH
Unaprijeeni sistemi vanjske i unutranje

kontrole rada javnih institucija
obuhvaenim procesom provjere
91
STRATEKI CILJ 2
Podii nivo informiranosti i razumijevanja graana i institucija o znaaju procesa
tranzicijske pravde i institucionalnih reformi u postkonfliktnim drutvima te radu
samih institucija.
Razviti mehanizam informiranja i educiranja graana i institucija o tranzicijskoj
pravdi, procesu provjere i institucionalnim reformama u irem smislu.
STRATEKI PROGRAMA 2.2
Unaprijediti postojee programe edukacije uposlenika u institucijama, koje e biti
obuhvaene procesom provjere s ciljem podizanja njihovih strunih kapaciteta,
senzibiliziranosti prema posebno ranjivim grupama graana i osiguranja uvaavanja
najviih standarda potivanja ljudskih prava u postupanju uposlenika.

Razviti mehanizam informiranja i educiranja graana i institucija o tranzicijskoj
pravdi, procesu provjere i institucionalnim reformama u irem smislu.
Opredjeljenje Strategije tranzicijske pravde u vezi s ovim stratekim programom je
podizanje kapaciteta graana i institucija da razumiju problematiku procesa
suoavanja s prolou generalno, te institucionalnih reformi kao posebnog
mehanizma tranzicijske pravde. S tim u vezi, Strategija predlae konkretna rjeenja,
kao to je pokretanje fokusiranih informativno-edukativnih kampanja, iniciranje
aktivnosti mree civilnog drutva za oblast institucionalnih reformi, te, na kraju,
aktivnosti samih institucija, koje e rezultirati njihovom veom otvorenou prema
potrebama graana. Vano je naglasiti da e sve aktivnosti koje se odnose na
informiranje i educiranje graana o procesu provjere i institucionalnih reformi biti
neposredno povezane sa konsultativnim procesom za proces provjere (vetting), kao
i sa njegovim rezultatima. Na kraju, Strategija tranzicijske pravde prepoznaje
naroitu potrebu za uvoenjem nastavnih sadraja iz oblasti tranzicijske pravde u
srednjokolsko i visokokolsko obrazovanje, kako bi se izvrio dodatan uticaj u
pravcu kreiranja drutvene klime u BiH, koju bi karakteriziralo potivanje rtava,
prihvatanje i priznanje njihovog stradanja, osuda zloina, izgradnja i njegovanje
kulture dijaloga, demokratskih vrijednosti i ljudskih prava, a to e voditi do
spreavanja ponavljanja konflikta.
Javna kampanja imae dva specifina fokusa: javnost generalno i institucije svih
nivoa vlasti. Takoer, kampanja e imati dva cilja. Prvi cilj je educiranje javnosti o
procesu provjere. S tim u vezi, kampanja bi trebalo da uspostavi jasnu distinkciju
92
izmeu pojmova vetting (provjera) i lustracija; jasno razdvoji proces provjere

(vetting), kao administrativni/upravni postupak, od disciplinskog i krivinog
postupka i prui informacije o posljedicama koje proces provjere nosi; da informira
javnost o trenutno postojeim mehanizmima za provoenje procesa provjere
(vetting) u BiH, nainima njihovog funcioniranja, kao i o zakonodavstvu koje ureuje
ovu oblast; informira javnost i institucije vlasti o potrebi za novim procesom
provjere (vetting), a koji e biti zasnovan na izmijenjenim zakonskim osnovama i
drugo. Drugi cilj je informiranje javnosti i institucija vlasti o potrebi za irim
reformama, koje e rezultirati podizanjem odgovornosti institucija za njihovo
postupanje, veom nezavisnou i reprezentativnou, veom otvorenosti prema
graanima, te legitimnosti.
U proces aktivnog informiranja i educiranja javnosti i institucija bie ukljuena i
mrea organizacija civilnog drutva, koja je formirana Stratekim programom 2.1,
kao i mediji. Konkretno, mrea organizacija civilnog drutva i mediji imali bi
viestruku ulogu. Prva uloga svodila bi se na pribliavanje rada institucija javnosti
generalno ili njenim odreenim dijelovima, posebno, a kroz pruanje relevantnih
informacija o funkcioniranju institucija. Na ovaj nain bh. graanima bie olakana
komunikacija s institucijama i omogueno preciznije razumijevanje njihovog
mandata, tj. koja su prava graana i na koji ih nain mogu ostvariti, koji su
mehanizmi albe, na koji nain se albe rjeavaju, koji su mehanizmi zatite od
zloupotreba i drugo. Druga uloga svodila bi se na mogunost informiranja samih
institucija o potrebama graana generalno, tj. potrebama odreenih kategorija
stanovnitva, kako bi institucije bile fokusiranije na rjeavanje jasno definiranih
potreba. Meutim, da bi se osiguralo da novouspostavljena mrea organizacija
civilnog drutva, kao i mediji, uspjeno informiraju i educiraju javnost o radu
institucija i njihovim mandatima, Strategija tranzicijske pravde utvruje rjeenja u
pravcu podizanja kapaciteta ove mree, kao i medija.132
Strategija tranzicijske pravde, takoer, preporuuje da institucije sa svoje strane
uine iskorak u pravcu informiranja i educiranja javnosti o njihovom mandatu i
funkcioniranju. Naime, institucije mogu organizirati tzv. otvorena vrata ili neke
druge aktivnosti (poput izdavanje broura i slino) kako bi se graani u direktnom
kontaktu sa uposlenicima mogli informirati o svim aspektima rada institucija, o
procedurama itd. Na ovaj nain otvorila bi se nova mogunost za prepoznavanje
potreba graana, te omoguilo dizajniranje specifinih programa unutar institucija,
putem kojih bi se na adekvatniji nain odgovorilo na ove potrebe.
Na kraju, u sklopu ovog stratekog programa, Strategija tranzicijske pravde utvruje
potrebu za kontinuiranom aktivnou javnih radio i TV servisa u pravcu
promoviranja procesa tranzicijske pravde, za sve vrijeme trajanja implementacije
132
Pogledati prikaz Stratekog programa 1.2. u oblasti institucionalnih reformi u vezi sa edukacijom
mree civilnog drutva.
93
Strategije. S tim u vezi, javni radio i TV servisi trebalo bi da osiguraju prostor i

kapacitete za praenje ovog procesa i organiziraju specijalne emisije posveene
temama koje su obuhvaene Strategijom tranzicijske pravde.
Unaprijediti postojee programe edukacije uposlenika u institucijama koje e biti
obuhvaene procesom provjere, s ciljem podizanja njihovih strunih kapaciteta,
senzibiliziranosti prema posebno ranjivim grupama graana i osiguranja
uvaavanja najviih standarda potivanja ljudskih prava u postupanju uposlenika.
Strategija tranzicijske pravde utvruje rjeenja u pravcu unapreenja programa
kontinuirane edukacije javnih uposlenika, sa fokusom na one institucije koje e biti
obuhvaene procesom provjere. Cilj ovih kontinuiranih edukcija je, sa jedne strane,
konstantno profesionalno usavravanje javnih slubenika i, sa druge strane, njihovo
upoznavanje sa najviim standardima potivanja ljudskih prava. Na ovaj nain
izvrie se doprinos u pravcu osiguravanja integriteta i legitimiteta institucija. S
ciljem pribliavanja rada institucija javnosti, kao i prepoznavanja i ostvarivanja
specifinih potreba graana, Strategija tranzicijske pravde preporuuje
organiziranje specijalistikih edukacija, sa fokusom na rjeavanje specifinih
problema i potreba graana. S tim u vezi, naroito se naglaavaju potrebe rtava
rata. Da bi te potrebe bile prepoznate, relevantne institucije e provesti istraivanja
u oblastima za koje su nadlene, kako bi izradile adekvatne pograme postupanja, sa
ciljem susretanja i ispunjenja tih potreba rtava rata, ali i drugih kategorija graana.
Na kraju, zbog injenice da odreene institucije, a naroito one koje e biti
podvrgnute procesu provjere, svakodnevno komuniciraju sa posebno ranjivim
kategorijama graana (kao to su, na primjer, rtve rata), Strategija tranzicijske
pravde prepoznaje potrebu za organiziranjem fokusiranih treninga, a iji e cilj biti
osiguravanje adekvatnog i senzibiliziranog pristupa tim kategorijama stanovnitva,
kako ne bi dolazilo do ponovne viktimizacije.
94
STRATEKI CILJ 2:
Podii nivo informiranosti i razumijevanja graana i institucija o znaaju procesa tranzicijske pravde i institucionalnih reformi u postkonfliktnim
drutvima te radu samih institucija
Strateki programi
Vremenski okvir
(mjeseci)
12 24 36 48 60

programa
2.1
Razviti mehanizam informiranja i educiranja graana

i institucija o tranzicijskoj pravdi, procesu provjere i
institucionalnim reformama u irem smislu
Ministarstvo pravde BiH,

izbjeglice BiH, Regulatorna
agencija za komunikacije
Podignut nivo poznavanja graana i

institucija o tranzicijskoj pravdi generalno,
procesima provjere i reformi u javnim
institucijama
2.2.
Unaprijediti postojee programe edukacije

uposlenika u institucijama koje e biti obuhvaene
procesom provjere, s ciljem podizanja njihovih
strunih kapaciteta, senzibiliziranosti prema posebno
ranjivim grupama graana i osiguranja uvaavanja
najviih standarda potivanja ljudskih prava u
postupanju uposlenika
Institucije koje e biti predmet

procesa provjere
Unaprijeeni kapaciteti uposlenika u

institucijama koje e biti obuhvaene
procesom provjere
95
III DIO - Principi praenja provedbe

strategije
EMATSKI PRIKAZ MEHANIZMA ZA PRAENJE PROVEDBE STRATEGIJE
VIJEE MINISTARA BIH
Imenuje i finansira Tehniki sekretarijat

Imenuje Komisiju
Tehniki sekretarijat
Komisija dostavlja izvjetaje o
provedbi strategije Vijeu ministara
najmanje 2 puta godinje
strategije
Prua administrativnu, tehniku,
logistiku i savjetodavnu podrku
Komisiji
KOMISIJA ZA PRAENJE PROVEDBE

STRATEGIJE TRANZICIJSKE PRAVDE
- sastaje se najmanje 4 puta godinje Izvrna vlast:
Struna javnost:
1 predstavnik Vijea min. BiH

1 predstavnik Vlade FBiH
1 predstavnik Vlade RS
1 predstavnik Vlade Brko
Distrikta
Potrebno je odrediti broj

predstavnika
Eksterno praenje provedbe

Strategije
Organizacije
civilnog drutva
Potrebno je odrediti
broj predstavnika
* Budui da PS BiH ne usvaja

strategiju neophodno je da se od
PS BiH zatrai miljenje da li ele
uestvovati u monitoringu
strategije.
Mogu dostavljati preporuke Komisiji s

ciljem poboljanja provedbe strategije
Organizacije civilnog drutva
96
Parlamentarna
skuptina BiH
Potrebno je odrediti broj
predstavnika*
Komunicira sa organizacijama
civilnog drutva
Strategija tranzicijske pravde u Bosni i Hercegovini definira strateke ciljeve i

programe za svaku od tri oblasti tranzicijske pravde, koji za cilj imaju rjeavanje
kljunih pitanja iz ove oblasti. Akcioni plan za provedbu Strategije tranzicijske
pravde u BiH, kao zaseban dokument, razrauje definirane strateke pravce nizom
konkretnih aktivnosti, koji se jednim dijelom odnose na poboljanje postojeeg
zakonodavstva, institucija i sistema u BiH, a drugim dijelom definiraju potrebu za
novim rjeenjima.
Odgovornost za provoenje stratekih programa i aktivnosti u skladu sa zadatim
vremenskim rokovima prvenstveno poiva na odgovornim institucijama
identificiranim kako u Strategiji tako i u Akcionom planu. Meutim, uzimajui u
obzir kompleksnost oblasti i broj pitanja kojima se ova strategija bavi, neophodno je
osigurati stalni mehanizam praenja provedbe, koji e imati koordinirajuu ulogu u
procesu implementacije kao i mogunost da odgovornim institucijama prua
strune i politike smjernice. Takoer, jedna od glavnih uloga ovog mehanizma
treba biti rano upozoravanje nadlenih institucija, a prvenstveno Vijea ministara
BiH, entitetskih vlada i vlade Brko Distrikta, kada doe do zastoja ili drugih
problema u provedbi Strategije.
Zbog ovih potreba, Strategijom se predvia formiranje Komisije za praenje
provedbe Strategije tranzicijske pravde u BiH (u daljnjem tekstu Komisija) kao
stalnog i strunog tijela koje e nadzirati provedbu ove Strategije i pripadajueg
Akcionog plana. Strategija predvia formiranje Komisije najkasnije u roku od 30
dana nakon usvajanja Strategije.
Komisija za praenje provedbe Strategije tranzicijske pravde

Komisiju e initi predstavnici etiri razliita sektora: predstavnici izvrne vlasti,
struna javnost, predstavnici civilnog drutva te predstavnici Parlamentarne
skuptine BiH. Predstavnike izvrne vlasti init e po jedan imenovani predstavnik
Vijea ministara, Vlade RS, Vlade FBiH i Vlade Brko Distrikta. Mnoge predloene
aktivnosti se odnose na donoenje novih ili izmjenu postojeih zakona. U tom
smislu, zastupljenost zakonodavne vlasti u ovoj Komisiji bi znaajno doprinijelo
kvalitetu monitoringa procesa implementacije. Proces izrade ove Strategije je od
samog poetka insistirao na ukljuenosti predstavnika civilnog drutva u izradu
ovog dokumenta te se tako, pored provedenih konsultacija i drugih vidova javnog
dijaloga, ekspertna radna grupa za izradu Strategije sastojala kako od predstavnika
institucija vlasti tako i od civilnog drutva. Smatrajui to uspjenim i neophodnim
pristupom oblasti tranzicijske pravde, Strategija predvia da, pored predstavnika
izvrne vlasti, Komisija bude sastavljena i od predstavnika strune javnosti i
predstavnika civilnog drutva. Komisija moe po potrebi angairati dodatne
strunjake kao podrku u monitoringu odreenih dijelova Strategije.
97
Odabir predstavnika strune javnosti u Komisiju

U roku od 10 dana nakon usvajanja Strategije, Vijee ministara BiH raspisat e javni
poziv za imenovanje lanova Komisije. Nezavisni ekspert i predstavnici organizacija
civilnog drutva koji e biti odabrani u sastav Komisije trebaju imati dugogodinje
iskustvo u radu u najmanje jednoj oblasti tranzicijske pravde.
Nain rada Komisije
Komisija e se sastajati najmanje etiri puta godinje kako bi razmotrila napredak u
provoenju aktivnosti tokom prethodnog kvartala u odnosu na predloene
strateke ciljeve, programe, aktivnosti i utvrene rokove, te razmotriti da li je
neophodno pristupiti izmjenama definiranih programa i aktivnosti kao i njihovih
rokova. Praenje i procjenu stepena provedbe Strategije Komisija e raditi u skladu
sa sistemom uspostavljenim ovom Strategijom (vidjeti dolje).
Komisija e podnositi estomjesene izvjetaje Vijeu ministara o izvrenju
stratekih ciljeva, programa i aktivnosti, koji mogu sadravati i prijedloge mjera za
unapreenje provedbe Strategije ukoliko izmjene nisu u suprotnosti sa ciljevima
Strategije. Ukoliko se za to ukae potreba, Komisija moe Vijeu ministara
dostavljati i posebne izvjetaje izvan predvienih rokova.
Komisija e nakon formiranja usvojiti Poslovnik o radu i Plan rada, koji e detaljno
definirati metodologiju i vremenske rokove za rad Komisije.
Tehniki sekretarijat
Tehniku, logistiku, administrativnu i savjetodavnu podrku Komisiji pruat e
Tehniki sekretarijat (dalje u tekstu TS), koji e imenovati i finansirati Vijee
ministara. TS e, izmeu ostalog, biti zaduen za: sazivanje sastanaka, pripremu
dnevnog reda, analizu i izradu izvjetaja o progresu, pripremu materijala za
sastanke, davanje strunih savjeta, prikupljanje podataka u svrhu praenja i
procjene provedbe strategije, komuniciranje s organizacijama civilnog drutva i sl. U
sastavu TS-a bi trebalo da bude najmanje jedan strunjak iz oblasti tranzicijske
pravde. Uloga i odgovornosti TS-a detaljno e biti razraena u Poslovniku o radu
Komisije.
Organizacije civilnog drutva eksterno praenje provedbe Strategije
U svim oblastima tranzicijske pravde koji su pokriveni ovom Strategijom predvia se
ukljuenost organizacija civilnog drutva putem: a) aktivnosti ija je namjera
podizanje kapaciteta i jaanje uloge civilnog drutva u pojedinim segmentima i b)
identificiranje potreba da se pojedine aktivnosti realiziraju u saradnji s
organizacijama civilnog drutva. Imajui ovo u vidu, kao i injenicu da je odreeni
broj organizacija civilnog drutva bio ukljuen u samu izradu Strategije, ova
Strategija smatra vanim da se, pored predstavnika civilnog drutva, kao
punopravnih lanova Komisije, ostavi mogunost organizacijama civilnog drutva da
98
pojedinano, ili u saradnji jedna s drugom, dostavljaju izvjetaje ili preporuke

Komisiji o stepenu i nainu provedbe Strategije, njenog uticaja na lokalnu zajednicu
i uspjenost predvienih programa i aktivnosti. Budui da je primarni zadatak
Komisije da prati provedbu Strategije iz perspektive institucija odgovornih za
realizaciju programa i aktivnosti, ove vrste izvjetaja i preporuka mogu doprinijeti
nainu prikupljanja informacija o uinkovitosti Strategije iz perspektive graana
Bosne i Hercegovine.
Sistem praenja i procjene provedbe Strategije
Provedba ove Strategije bit e praena uz pomo indikatora definiranih u samoj
Strategiji i pripadajuem Akcionom planu. Indikatori su definirani na dvije razliite
razine stratekog plana: na nivou stratekog programa, te na nivou aktivnosti.
Indikatori na nivou stratekih programa su pokazatelji uspjeha ostvarenja
stratekog programa, dok su indikatori na nivou aktivnosti pokazatelji rezultata te
konkretne aktivnosti.
Komisija e, uz pomo TS-a, u kontinuitetu prikupljati podatke od nadlenih
institucija i drugih relevantnih organizacija, koji e sluiti za:
analizu situacije na terenu prije i nakon realiziranih aktivnosti;
utvrivanje stepena ostvarenja definiranih stratekih ciljeva i programa;
osiguravanje da se sve aktivnosti definirane Akcionim planom izvravaju na
predvien nain i od unaprijed identificiranih nosilaca aktivnosti;
identificiranje problema pri implementaciji i njihovo rjeavanje;
odluivanje da li su sredstva, koritena prilikom provedbe Strategije i
Akcionog plana, utroena na odgovarajui nain;
prikupljanje nauenih lekcija i njihovo prenoenje na druge strategije i
inicijative sa slinim ciljem i sadrajem.
Na osnovu prikupljenih informacija, procjena napretka realizacije stratekih
programa i aktivnosti e se u izvjetajima Komisije, radi preglednosti i
jednostavnosti praenja, svrstavati u tri grupe:
ZELENA
o implementacija stratekog programa i pripadajuih aktivnosti je u
toku;
o napredak je stabilan i ne oekuju se kanjenje ili drugi problemi u
implementaciji;
o ne zahtijeva dodatne aktivnosti ili posebne zakljuke Komisije ili
Vijea ministara, entitetskih vlada ili Vlade Brko Distrikta.
99
UTA
o implementacija stratekog programa i pripadajuih aktivnosti je u
toku, ali nije u skladu sa datim vremenskim rokovima, ili se pojavljuju
odreeni problemi u implementaciji;
o zahtijeva neku vrstu korektivnog djelovanja od strane Komisije ili
Vijea ministara, entitetskih vlada ili Vlade Brko Distrikta.
CRVENA
o implementacija stratekog programa i pripadajuih aktivnosti nije
pokrenuta;
o zahtijeva djelovanje Komisije i Vijea ministara, entitetskih vlada ili
Vlade Brko Distrikta.
100
IV DIO Finansiranje aktivnosti

predvienih strategijom
Finansijski aspekti provedbe Strategije tranzicijske pravde i procjena
Procjena trokova
Osiguranje primjerenih finansijskih sredstava za implementaciju Strategije vaan je
preduvjet za postizanje stratekih ciljeva. Meutim, pored procjene novanih
trokova za njenu provedbu, vano je sagledati i razumjeti njenu vrijednost pri
uvoenju u politiku drutva i odrivi razvoj.
Strategija predstavlja inovativni holistiki strateki pristup oblastima od znaaja za
potivanje prava i potreba rtava i drutva u cjelini, a u Bosni i Hercegovini nema
prethodnih iskustava koji bi posluili kao baza ili usporedba prilikom procjene
trokova njene implementacije. Takoer, pojedine aktivnosti zahtijevaju da nadleni
organi vlasti, u fazi implementacije Strategije u narednom periodu, definiraju
konkretne novane prinadlenosti, npr. u oblasti reparacija i memorijala i dr., tako
da procjena trokova implementacije Strategije u poetnoj fazi ne moe
obuhvatiti finansijski aspekt provedbe programa reparacije, memorijala i
provjere (vettinga).
Polazni osnov za procjenu trokova su podaci u Strategiji i Akcionom planu za
provedbu Stategije, i to: strateki ciljevi, strateki programi i aktivnosti. Pri procjeni
trokova uzeti su u obzir empirijski i zakonima propisani podaci, podaci koje je
pruila Ekspertna radna grupa koja je izradila Strategiju i Akcioni plan, podaci na
terenu i drugi. Za svaki zadatak odreena je vrsta i kvantitet potrebnih izvora,
kvantitet i kvalifikacija osoblja i vremenski okviri za njegovu provedbu. Za svaki
pojedini zadatak, najtanije mogue, odreeni su trokovi koje on zahtijeva, a
zatim, kumulativni trokovi na svakom sljedeem viem nivou aktivnost, strateki
program, strateki cilj, oblast i, u konanici, ukupni trokovi implementacije
Strategije, osim gore navedenih trokova, koji su iz opravdanih razloga izuzeti iz
procjene.
Svaki troak vezan za pojedini zadatak ili neki od segmenata zadatka odreen je u
skladu sa ve postojeim propisima, ukoliko je bilo primjenjivo, ili sa postojeim
triim kretanjima za inicijalnu godinu. Za svaku narednu godinu provedbe
Strategije uzeti su u obzir primjenjivi finansijski indikatori lokalne i globalne
ekonomije.
101
Ovakva metodologija izrade budeta trebalo bi da prui mogunost da se

argumentirano objasni svaki prikazani kumulativni troak na nekom od viih nivoa,
do troka same Strategije.
Procjena budeta Strategije:
Prema raspoloivim podacima, procijenjeni budet Strategije je sljedei (excel
tabela u prilogu):
Ukupna procjena trokova implementacije Strategije
(trokovi ne ukljuuju projekciju trokova programa reparacije,
izgradnje
memorijala
i
procesa
provjere
ili
vettinga):
16.477.500,00 KM.
Procjena trokova po oblastima:
1. Oblast 1 Utvrivanje injenica i kazivanje istine
5.555.100,00 KM
a) Strateki cilj 1 - Unaprijediti i jaati institucionalne vansudske

mehanizme i inicijative civilnog drutva za utvrivanje injenica i
kazivanje istine s ciljem osiguravanja njihovog efikasnog funkcioniranja i
kvalitetnog doprinosa ovom procesu
4.377.000,00 KM
b) Strateki cilj 2 - Uspostaviti institucionalni mehanizam utvrivanja
injenica i kazivanja istine o krenjima ljudskih prava u periodu 1992
1995. godina, komplementaran sa ve postojeim sudskim i vansudskim
mehanizmima
1.178.100,00 KM
2. Oblast 2 Reparacije i memorijali
9.686.400,00 KM
Podoblast 1 Obeteenja
366.900,00 KM
Podoblast 2 Rehabilitacija
3.582.000,00 KM
Podoblast 3 Memorijali
5.737.500,00 KM
3. Oblast 3 Institucionalne reforme:
Ukupno Strategija tranzicijske pravde:
16.477.500,00 KM
Godinji prosjek potrebnih sredstava:
3.295.500,00 KM
102
1.236.000,00 KM
S obzirom na to da je ovo prijedlog Strategije, nisu jasno vremenski definirane

uzrono-posljedine aktivnosti, odnosno kako od izvrenja jedne aktivnosti zavisi
poetak i provedba druge aktivnosti. Iz istih razloga nije bilo mogue napraviti
critical path aktivnosti, s kojim bi realnije odredili godinje potrebe sredstava za
finansiranje Strategije, pa za datu situaciju moemo raspolagati samo prosjekom
godinjih potreba za sredstvima (3.295.500,00 KM).
Pregled nosilaca aktivnosti
Predvia se da e 36 nosilaca aktivnosti, odnosno javnih institucija, biti ukljueno u
implementiranje Strategije, i to:
Ministarstva na nivou Bosne i Hercegovine:
1. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH
2. Ministarstvo pravde BiH
3. Ministarstvo civilnih poslova BiH
4. Ministarstvo sigurnosti BiH
5. Ministarstvo vanjskih poslova
Entitetska ministarstva i Brko Distrikt:
1. Federalno ministarstvo kulture i sporta
2. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike
3. Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambenooslobodilakog rata
4. Federalno ministarstvo zdravstva
5. Ministarstvo okolia i turizma FBiH
6. Ministarstvo unutranjih poslova FBiH
7. Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS
8. Ministarstvo rada i borako-invalidske zatite RS
9. Ministarstvo trgovine i turizma RS
10. Ministarstvo unutranjih poslova RS
11. Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite RS
12. Ministarstvo rada Brko Distrikta
13. Policija Brko Distrikta
Agencije:
1. Agencija za rad i zapoljavanje BiH
103
2. Regulatorna agencija za komunikacije

Institucije:
1. Institucija ombudsmana BiH
Odjeli:
1. Odjel za podrku svjedocima Suda BiH
2. Odjel za privredni razvoj, sport i kulturu Brko Distrikta
3. Odjel za zdravstvo i ostale usluge Brko Distrikta
Radne grupe:
1. Radna grupa Vijea ministara BiH
2. Radna grupa Vlade Brko Distrikta
3. Radna grupa Vlade FBiH
4. Radna grupa za izradu prijedloga zakona o lustraciji
5. Radna grupa za izradu zakona o vansudskom mehanizmu
Zavodi:
1. Zavod za zapoljavanje Brko Distrikta
2. Zavod za zapoljavanje FBiH
3. Zavod za zapoljavanje RS
Izvrna i zakonodavna tijela :
1. Vijee ministara BiH
2. Vlada Brko Distrikta
3. Vlada FBiH
4. Vlada RS
Izmeu navedenih nosilaca aktivnosti moemo izdvojiti Ministarstvo pravde BiH i
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH kao dvije vodee institucije u procesu
provedbe Strategije.
Prijedlog naina finansiranja Strategije
Na sve nosioce aktivnosti implementacija Strategije imat e znaajne finansijske
implikacije.
Moemo govoriti o dva naina finansiranja:
1. Finansiranje provedbe Strategije mogue je, kroz predloeni vremenski
okvir, provoditi tako da svi nosioci aktivnosti, odnosno konkretnih zadataka
u okviru neke aktivnosti, planiraju potrebna sredstva u svojim godinjim
budetima. Planiranje sredstava svakako bi se vrilo prema usvojenom
104
sistemu programskog budetiranja, gdje bi aktivnosti bile grupirane u

odreeni broj programa.
2. Finansiranje kroz novoosnovanu instituciju, koja bi koordinirala proces
implementacije Strategije.
Svi budetski korisnici svoje finansijsko poslovanje obavljaju kroz trezorski sistem
poslovanja, odnosno svi prihodi, bez obzira na njihove izvore (fiskalni, od vlastitog
poslovanja, donacije i dr.), najprije se slijevaju na jedinstveni raun trezora i odatle
alociraju na budetske korisnike. Ako tu injenicu uzmemo u obzir, moemo rei da
ministarstva finansija zakonski ve imaju kljunu ulogu u prikupljanju i alokaciji
sredstava, uz dodatno praenje opravdanosti i efikasnosti trokova. Upravo iz tog
razloga ova ministarstva trebaju biti ukljuena u daljnje korake na ostvarenju
Strategije.
Formiranje nove institucije, zbog navedenih razloga, bilo bi dodatni troak u
provedbi Strategije, poevi od registracije, upoljavanja novog osoblja ili
preraspodjele postojeeg, do svih ostalih trokova vezanih za njeno poslovanje.
Zato bi prva opcija finansiranja Strategije bila neosporno prihvatljivija, efikasnija i
jeftinija.
U sluaju da ova opcija bude prihvaena, potrebno je formirati radnu grupu za
praenje provedbe Strategije, koja bi kroz kratkorone izvjetaje i nadzor nad
provedbom Strategije mogla sagledati efikasnost implementacije i vriti eventualne
izmjene.
Meutim, treba napomenuti da se budetsko planiranje bilo kojeg korisnika odvija
u prvoj polovini godine, zahtjevi za sredstvima podnose do oktobra tekue godine, a
odobravanje sredstava i cijeli proces planiranja budeta za narednu godinu zavrava
u novembru. Do tada, svaka vlada ima odobreni Dokumenat Okvirnog budeta
(DOB), koji obuhvata, prije svega, prognozu prihoda, generalnu fiskalnu Strategiju i
odreivanje budetskih ogranienja za svakog budetskog korisnika za naredne tri
godine.
Kako je 2012. godina startna godina za implementaciju ove Strategije, navedene
injenice moraju se uzeti u obzir radi poduzimanja potrebnih promjena.
105
V DIO Prilozi
Prilog 1 - Veze Strategije tranzicijske pravde sa drugim
strategijama
U BiH su usvojeni strateki dokumenti koji se u odreenim segmentima naslanjaju
na koncept tranzicijske pravde. Iz tog razloga, vano je osigurati da sva rjeenja koja
utvruje Strategija tranzicijske pravde budu usklaena sa relevantnim preporukama
iz tih drugih stratekih dokumenata, kako bi se, sa jedne strane, podrala
implementacija drugih strategija, tj. kako bi se, sa druge strane, Strategija
tranzicijske pravde mogla usredotoiti na oblasti tranzicijske pravde koje do sada
nisu obuhvaene ostalim stratekim dokumentima.
Strategija tranzicijske pravde naroito obraa panju na sljedee strateke
dokumente:
Strategija za reformu sektora pravde u BiH
Revidirana Strategija BiH za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog
sporazuma
Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina
Strategija reforme javne uprave
Gender akcioni plan
Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini 2010
2013. godina
Strategija za reformu sektora pravde u BiH

Strategija za reformu sektora pravde u BiH usvojena je u junu 2008. godine, sa
ciljem da se stvori zajedniki reformski okvir za institucije u sektoru pravde.
Takoer, Strategija tranzicijske pravde je podstrategija Strategije za reformu
sektora pravde u BiH, zajedno sa Dravnom strategijom za rad na predmetima
ratnih zloina i Strategijom protiv maloljetnikog prestupnitva.
Strategija za reformu sektora pravde u BiH utvruje etiri glavne strateke oblasti, i
to su: pravosue, izvrenje krivinih sankcija, podrka ekonomskom rastu i pristup
pravdi. Oblast pristupa pravdi direktno se naslanja na koncept tranzicijske pravde.
Unutar ove oblasti utvrena je sljedea strateka oblast: besplatna pravna pomo i
106
pristup pravnim informacijama, a kojom su, izmeu ostalog, utvreni strateki

programi vezani za stvaranje pravnog i institucionalnog okvira za uspostavljanje
usklaenog sistema besplatne pravne pomoi u BiH u graanskim i krivinim
stvarima, definiran pravni i institucionalni okvir za kontinuirano provoenje
programa obuke za pruaoce usluga besplatne pravne pomoi, te predviena
analiza uspostavljenog sistema besplatne pravne pomoi u krivinim i graanskim
stvarima u pogledu efikasnosti i djelotvornosti sistema besplatne pravne pomoi.
Strategija tranzicijske pravde u segmentu obeteenja, kao oblika reparacija,
naslanja se na ovaj dio Strategije reforme sektora pravde u BiH. Naime, tokom
konsultativnog procesa za izradu Strategije tranzicijske pravde, nedostatak
besplatne pravne pomoi za rtve rata u procesu ostvarivanja prava na obeteenje
identificiran je kao jedan od kljunih problema. Iz tog razloga, implementacija
Strategije za reformu sektora pravde u ovom dijelu vana je kako bi se ispunile
obaveze BiH prema rtvama u smislu pruanja besplatne pravne pomoi kod
ostvarivanja njihovih prava.
Revidirana strategija BiH za provedbu Aneksa VII Dejtonskog

mirovnog sporazuma
Revidirana strategija BiH za provedbu Aneksa VII Dejtovnog mirovnog sporazuma
usvojena je 2008. godine i njoj prethodi Strategija BiH za provedbu Aneksa VII
Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 2002. godine. Rezultati koji su postignuti
implementacijom ove ranije strategije bili su vrlo znaajni: skoro sva zauzeta
imovina vraena je njenim predratnim vlasnicima, hiljade unitenih kua je
obnovljeno, poveana je zastupljenost manjina u javnom sektoru, slobodu kretanja
uivaju sve osobe, a sigurnost povratnika znaajno je unaprijeena.
Meutim, poto odredbe Aneksa VII jo uvijek nisu u potpunosti realizirane,
pristupilo se izradi Revidirane strategije BiH za provedbu Aneksa VII Dejtonskog
mirovnog sporazuma. Revidirana strategija utvruje sljedee strateke ciljeve:
dovrenje procesa povratka izbjeglica iz BiH i raseljenih osoba u BiH, realiziranje
povrata imovine i stanarskih prava, dovrenje procesa rekonstrukcije stambenih
jedinica za potrebe povratka i osiguranje uvjeta odrivog povratka i procesa
reintegracije u BiH. Ova Strategija sadri elemente tranzicijske pravde koji se
odnose na oblast restitucije, kao oblika reparacija. U skladu sa Rezolucijom
Generalne skuptine UN-a Osnovna naela i smjernice UN-a za ostvarivanje prava
na pravni lijek i reparacije rtava krenja meunarodnog prava ljudskih prava i
ozbiljnih povreda meunarodnog humanitarnog prava, restitucija, kao oblik
reparacija, predstavlja vraanje rtve u situaciju prije masovnih krenja
meunarodnog prava ljudskih prava i meunarodnog humanitarnog prava, te se
smatra da potpuna implementacija ove Strategije ujedno predstavlja i ispunjavanje
107
restitucije kao posebnog oblika reparacija u kontekstu tranzicijske pravde. Iz tog

razloga, Strategija tranzicijske pravde ne bavi se posebno pitanjem restitucije, kao
oblikom reparacija, poto je ova oblast detaljno pokrivena Revidiranom strategijom
BiH za provedbu Aneksa VII Dejtovnog mirovnog sporazuma. Revidirana strategija
obuhvata i oblast obeteenja, kao oblik reparacija. Naime, ova Strategija u dijelu
Naknada tete kompenzacija navodi niz mjera za naknadu tete osobama koje
su pretrpjele materijalnu tetu, a imovina im se ne moe vratiti. Ujedno je
predvien i mehanizam putem kojeg e izbjeglice i raseljene osobe ostvariti pravo
na kompenzaciju "umjesto povrata". Kako se navodi u Revidiranoj strategiji, radi se
o osobama koje se ne mogu vratiti iz objektivnih razloga, kao to su potpuno
devastirana imovina, nedostatak osnovne infrastrukture, koja je neophodna za
minimalne ivotne uvjete, nemogunost pristupa osnovnim pravima iz zdravstvene i
socijalne zatite koja je neophodna ljudima sa posebnim potrebama itd. Takoer,
ima osoba ija specifina situacija (npr. osobe koje su bile izloene tekim
traumama tokom rata, ratni pritvorenici i logorai, svjedoci ratnih zloina u sudskim
postupcima) ometa njihov povratak ak i kada se ini da su generalno zadovoljeni
praktini uvjeti koji im omoguavaju povratak. U tim sluajevima, fokus na
rekonstrukciji i povratu stambenih objekata ne rjeava probleme sa kojima se
suoavaju te raseljene osobe133, te u tom segmentu Revidirana strategija BiH za
provedbu Aneksa VII Dejtovnog mirovnog sporazuma predvia kompenzaciju.
Naime, ovi dijelovi Revidirane strategije, zajedno sa stratekim programima
reparacija Strategije tranzicijske pravde, ine sveobuhvatni pristup reparacijama
rtava u BiH.
Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina

Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina usvojena je u decembru
2008. godine. Kao to je istaknuto, ova Strategija, kao i Strategija tranzicijske
pravde, predstavljaju podstrategije Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i
Hercegovini. Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina, koja regulira
oblast krivinog procesuiranja odgovornih zbog krenja prava i ratnih zloina tokom
oruanog sukoba, i Strategija tranzicijske pravde, koja obuhvata vansudske
mehanizme tranzicijske pravde, komplementarne su jedna drugoj i ine cjelinu
pristupa sudskih i vansudskih mehanizama tranzicijske pravde. Ovim je uspostavljen
strateki okvir za provoenje procesa suoavanja s prolou u BiH na
sveobuhvatan nain.
Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina utvruje sljedee strateke
pravce: uspostavljanje centralizirane evidencije predmeta, upravljanje predmetima,
ujednaavanje sudske prakse, podizanje kapaciteta pravosudnih i policijskih
institucija, regionalna saradnja, te zatita i podrka rtava i svjedoka. Punom
133
Revidirana strategija BiH za provedbu Aneksa VII Dejtovnog mirovnog sporazuma, str. 27.
108
realizacijom pomenutih stratekih pravaca ostvarie se cilj ove Strategije, a to je da

svi sluajevi ratnih zloina budu rijeeni za 15 godina, dok e najkompliciraniji
sluajevi biti rijeeni u periodu od sedam godina.
Pored komplementarnosti Dravne strategije za rad na predmetima ratnih zloina i
Strategije tranzicijske pravde, u dijelovima Dravne strategije za rad na predmetima
ratnih zloina koji se odnose na pruanje psihofizike zatite rtvama i svjedocima,
kao i na podizanje kapaciteta pravosudnih i policijskih institucija, uspostavljena je
direktna veza izmeu ove Strategije i Strategije tranzicijske pravde.
Psihofizika zatita rtava rata (a meu kojima se mogu nai i svjedoci u
predmetima ratnih zloina) odnosi se na rehabilitaciju, kao oblik reparacija, a to je
predmet Strategije tranzicijske pravde i u vezi sa im Strategija tranzicijske pravde
utvruje odgovarajua rjeenja. Takoer, sa ciljem efikasnijeg procesuiranja
predmeta ratnih zloina, Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina
prepoznaje potrebu za podizanjem kapaciteta pravosudnih i policijskih institucija.
Ovaj strateki pravac najdirektnije utie i na unapreenje procesa traenja nestalih
osoba, a to je kao tema direktno obuhvaeno Strategijom tranzicijske pravde u
segmentu utvrivanja injenica i kazivanja istine.
Jaanja podrke rtvama i svjedocima u predmetima ratnih zloina
Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina, s ciljem jaanja podrke
rtvama i svjedocima u predmetima ratnih zloina, predlae uspostavljanje mree
za podrku rtvama i svjedocima, u iji e sastav biti ukljueni centri za socijalni rad,
centri za mentalno zdravlje i NVO-i. Strategija tranzicijske pravde obuhvata
rehabilitaciju, kao oblik reparacija, u totalitetu, i njeno strateko opredjeljenje je
uspostavljanje odrivog referalnog sistema za pruanje kontinuirane i efikasne
psihosocijalne zatite rtvama rata i drugim osobama kojima je takva pomo
potrebna. Ovaj sistem podrazumijeva umreavanje institucija aktivnih u oblasti
pruanja psihosocijalne zatite, poput univerzitetskih klinika, psihijatrijskih odjela
opih bolnica, centara za mentalno zdravlje, centara za socijalni rad, ali i NVO-a. U
ovo rjeenje Strategije tranzicijske pravde mogue je ukljuiti i rjeenje koje je
ponueno Dravnom strategijom za rad na predmetima ratnih zloina u oblasti
psihofizike zatite rtava i svjedoka, te se u ovoj taki uspostavljaju direktna
kompatibilnost i veza izmeu ovih dviju strategija.
Jaanje kapaciteta pravosua i policije za rad na predmetima ratnih zloina
Jedan od ciljeva i oekivanih rezultata Dravne strategije za rad na predmetima
ratnih zloina jeste jaanje kapaciteta pravosua i policijskih agencija u itavoj BiH
za rad na istragama i procesuiranju predmeta ratnih zloina. Strategija tranzicijske
pravde ima direktan interes u realizaciji ovog stratekog pravca Dravne strategija
za rad na predmetima ratnih zloina tako to u segmentu utvrivanje injenica i
kazivanje istine trai naine kako bi osnaila i unaprijedila proces traenja nestalih
osoba. Konkretno, u procesu traenja nestalih osoba tuilatva i policijske strukture
109
u BiH igraju kljunu ulogu: ekshumacije i identifikacije su sudsko-istrane radnje i

njima rukovodi tuilac, dok policijske strukture tokom obavljanja svojih aktivnosti
dolaze do informacija o moguim lokacijama pojedinanih i masovnih grobnica.
Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina utvruje da jedino
Tuilatvo BiH i SIPA, u odnosu na broj predmeta u istranoj fazi, raspolau
dovoljnim kadrovskim kapacitetima za procesuiranje predmeta ratnih zloina, dok
su kapaciteti okrunih i kantonalnih tuilatava, odnosno entitetskih policijskih
organa, znatno nii. U skladu sa analizom stanja, Dravna strategija za rad na
predmetima ratnih zloina utvruje strateke mjere kojima se nalae ulaganje u
materijalne i kadrovske kapacitete pravosudnih i policijskih institucija, razvijanje
postojeih organizacionih struktura u sudovima, tuilatvima i nadlenim policijskim
organima, te osiguravanje neophodnih materijalno-tehnikih sredstava za rad ovih
institucija. Dok Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina svojim
pristupom obuhvata iru kategoriju kadrova koji rade na rjeavanju pitanja ratnih
zloina, Strategija tranzicijske pravde svojom aktivnou 1.1.4 (iz oblasti utvrivanja
injenica i kazivanja istine) komplementira ove mjere tako to u fokus stavlja
podizanje kapaciteta, konkretno, osoba/odjela unutar nadlenih policijskih slubi
koje direktno rade na pruanju podrke procesu traenja nestalih osoba.
Strategija reforme javne uprave u BiH

Strategija reforme javne uprave je usvojena 2006. godine. Cilj ove Strategije je
stvaranje efektivne, efikasne i odgovorne javne administracije, koja bi djelovala na
osnovu transparentnih i otvorenih procedura, te sluila graanima i postala
faktorom kontinuiranog drutvenog razvoja. Strategijom reforme javne uprave
nastoji se odgovoriti na jedan od najobuhvatnijih preduvjeta za integraciju BiH u EU,
utvren u kriterijima za pristupanje EU donijetim na sastanku Evropskog vijea u
Kopenhagenu 1993. godine, zahtjevu za izgradnjom upravnih kapaciteta koji e biti
u stanju usvojiti obimnu legislativu EU (acquis communautaire) i biti sposobni da je
u potpunosti provedu. S tim u vezi, Strategija reforme javne uprave definira dva
opa strateka cilja: 1) unapreenje opih upravnih kapaciteta i 2) stvaranje
koherentnih upravnih struktura i osiguranje odgovarajueg upravljanja
organizacijskim promjenama.
Strategija tranzicijske pravde u oblasti institucionalnih reformi direktno se naslanja
na Strategiju reforme javne uprave, prvenstveno u dijelu koji se tie promoviranja
reformskih aktivnosti u pravcu postizanja institucionalne cjelovitosti, integriteta i
legitimiteta institucija. Kao to je istaknuto, da bi se postigla svrha mehanizma
institucionalnih reformi, pored vettinga134, potrebno je provesti aktivnosti koje e
134
O odnosu vettinga i drugih aktivnosti unutar oblasti institucionalne reforme, vie informacija u
uvodnim dijelovima Strategije.
110
dovesti do institucionalne odgovornosti135, operativne nezavisnosti136,

reprezentativnosti137, legitimiteta138, odgovornosti prema graanima139 i
ukljuenosti graana u proces donoenja odluka. Ciljevi i prioriteti Strategije
reforme javne uprave ukljuuju dobar dio ovih aktivnosti i oni su prvenstveno
obuhvaeni prioritetnim oblastima unutar prvog opeg cilja Strategije reforme javne
uprave, kao to su ljudski potencijali, upravni postupak ili institucionalno
komuniciranje.
Konkretno, ove prioritetne oblasti u najdirektnijem smislu zadovoljavaju zahtjeve za
postizanjem reprezentativnosti i nezavisnosti javnih institucija (ljudski potencijali),
te, u jednom dijelu, i zahtjeve za institucionalnom odgovornou (ljudski potencijali,
upravni postupak, institucionalno komuniciranje) i odgovornou prema graanima
(institucionalno komuniciranje). Meutim, vano je pomenuti da je jedna od
prioritetnih oblasti unutar prvog opeg cilja Strategije reforme javne uprave i
upravni postupak, gdje je glavni cilj jaanje sistema donoenja odluka u upravnom
postupku, kao kljune komponente u interakciji javne uprave i graana, ime e se
uticati da javna uprava bude funkcionalna, pouzdana, efikasna, odgovorna,
transparentna i korisnicima upueni javni servis. Ova oblast naroito je znaajna
zbog injenice da je proces provjere (vetting) u stvari upravni/administrativni
postupak. Kao to je istaknuto, vetting je jedna od centralnih aktivnosti unutar
oblasti institucionalnih reformi i njega detaljno razrauje Strategija tranzicijske
pravde, kroz izradu okvirnog zakona o vettingu, sa jedne strane, te izmjene i dopune
zakona koji trenutno reguliraju ovu oblast. Podizanje kapaciteta institucija u smislu
provoenja upravnog postupka od sutinskog je znaaja za proces provjere, te se
Strategija tranzicijske pravde i u ovom posebnom segmentu na najdirektniji nain
naslanja na aktivnosti i rezultate Strategije reforme javne uprave.
135
Da bi se sprijeila krenja prava koja su u kapacitetu predstavnika institucija poinili njihovi

uposlenici, potrebno je formulrsati adekvatne mehanizme unutranjeg monitoringa (jasna
menaderska struktura, interna disciplina, etiki kodeks, jasna albena procedura itd.) i vanjskog
monitoringa (civilna kontrola, praenje funkcionrsanja institucija kroz rad tuilatva, ombudsmana
itd.). Uspostavljanju odgovornosti institucija takoer doprinosi precizna baza podataka (registracija i
identifikacija) zaposlenih u institucijama, kako bi se konano utvrdio spisak uposlenika i sprijeile
neformalne veze izmeu zaposlenih u institucijama i razliitih drutvenih grupa.
136
Potrebno je osigurati operativnu nezavisnost institucija. S tim u vezi, neophodno je propisati jasne
procedure u pravcu zapoljavanja, precizirati opise poslova za svako radno mjesto i sl.
137
Struktura zaposlenih u institucijama treba da bude u skladu sa etnikom, religijskom,
geografskom i spolnom strukturom stanovnitva.
138
Odgovorne institucije trebaju inicirati odgovarajue simboline aktivnosti, kao to su izvinjenja,
podizanje memorijala, organiziranje komemoracija i slino, kako bi se osiguralo priznanje za krenja
prava. Takoer, potrebno je osigurati promjenu naziva ulica, ili izmijeniti zvanine simbole, insignije,
uniforme i slino, a koji potencijalno vrijeaju rtve ili dijelove drutva.
139
Odgovorne institucije trebaju prepoznati potrebe graana, informirati ih o njihovim pravima,
nainima njihovog ostvarivanja, te o funkcioniranju i mandatu institucija. Takoer, bitno je da
institucije pronau naine za aktivno ukljuivanje graana u proces donoenja odluka. Na kraju, s
ciljem osiguravanja profesionalnog postupanja, institucije trebaju osposobiti i educirati civilno
drutvo da vri monitoring njihovog rada.
111
Gender akcioni plan

Vijee ministara BiH 2006. godine usvojilo je Gender akcioni plan. Ovaj strateki
dokument usklaen je sa relevantnim meunarodnim standardima i njegov cilj je
uspostavljanje jednakosti izmeu mukaraca i ena u BiH. Gender akcioni plan se u
vie navrata moe dovesti u direktnu vezu sa Strategijom tranzicijske pravde.
Poglavlje 7 (Socijalna inkluzija) se aktivnostima od 2 - 5 bavi pitanjem usaglaavanja
postojeih entitetskih zakona i donoenja novih, kako bi se omoguio jednak pristup
zatiti svim civilnim rtvama rata, a to je naglaeno Strategijom tranzcijske pravde
u oblasti reparacija i memorijala, u Stratekom cilju 1. Nadalje, Gender Akcioni plan
se u poglavlju 7 (aktivnost 7) i poglavlju 12 (aktivnost 3) bavi uspostavom
adekvatnih programa psihosocijalne pomoi za civilne rtve rata, ime se Strategija
tranzicijske pravde detaljno bavi unutar segmenta rehabilitacije, kao oblika
reparacija. Na ovaj nain ciljne grupe na koje upuuje Gender akcioni plan
obuhvaene su i ovom Strategijom, kao to je sluaj i sa programskim rjeenjima u
oblasti psihosocijalne zatite rtava rata i drugih traumatiziranih osoba.
Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini

2010 2013. godina
Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini 2010 2013.
godina (Akcioni plan) usvojen je 2010. godine, kao korak u implementaciji Gender
akcionog plana.140 Akcioni plan odnosi se na implementaciju Rezolucije Vijea
sigurnosti UN-a 1325, koja se bavi uticajem rata na ene i djevojice te doprinosom
ena u rjeavanju konflikta i odrivom miru. Rezolucija poziva na poveano uee
ena u procesima donoenja odluka, spreavanju konflikata, postkonfliktnim
procesima, mirovnim pregovorima i mirovnim operacijama. Akcioni plan definira
osam ciljeva, od kojih je cilj 6 - pomo enama civilnim rtvama rata u
najdirektnijoj vezi sa Strategijom tranzicijske pravde. Ovim ciljem Akcioni plan
definira aktivnosti u pravcu osnaivanja ena, civilnih rtava rata, putem
pshihosocijalne pomoi, organiziranja javnih tribina i konferencija radi definiranja
njihovih potreba i problema. Akcioni plan, dalje, definira aktivnosti koje idu u
pravcu podrke ekonomskom osnaivanju ovih grupacija putem programa
kvalifikacija, prekvalifikacija i zapoljavanja. Na kraju, Akcioni plan predvia potrebu
za educiranjem strunjaka iz oblasti pshihosocijalne i medicinske pomoi, kako bi se
pomenuti cilj u potpunosti ostvario. Strategija tranzicijske pravde upravo definira
aktivnosti u pravcu unapreenja institucionalnih standarda za pruanje adekvatne
psihosocijalne zatite rtvama rata i traumatiziranim osobama, te unapreenje
140
Gender akcioni plan, poglavlje V Politiki ivot i donoenje odluka predvia implementaciju
UNSCR 1325.
112
mehanizama zapoljavanja i samozapoljavanja rtava rata i osoba sa invaliditetom

s ciljem njihove resocijalizacije i ekonomskog osamostaljivanja.141 Iako Strategija
tranzicijske pravde pristupa unapreenju navedenih mehanizama sa ireg aspekta
rtava rata, ene i djevojice kao dio kategorije civilnih rtava rata svakako e imati
koristi od implementacije ovih programa i aktivnosti, ime e se uiniti doprinos
ostvarivanju cilja 6 Akcionog plana.
Program poboljanja poloaja ena rtava ratnog silovanja i

seksualnog zlostavljanja i torture u BiH 2012 - 2016.
Program poboljanja poloaja ena rtava ratnog silovanja i seksualnog
zlostavljanja i torture u BiH 2012 -2016. je u procesu izrade. Rjeenja koja e biti
ponuena ovim programom potencijalno e biti komplementarna rjeenjima iz
Strategije tranzicijske pravde, s tim to se program direktno fokusira na ene rtve
rata, dok je ova kategorija rtava u okviru Strategije tranzicijske pravde obuhvaena
generikom kategorijom civilne rtve rata. Uzimajui u obzir specifinost
problematike ena rtava rata, Strategija tranzicijske pravde bezrezervno podrava
izradu jednog ovakvog stratekog dokumenta, koji e direktno obuhvatati
problematiku i ponuditi adekvatna rjeenja u pravcu poboljanja statusa ove
kategorije rtava.
141
Strateki program 1.1 i 1.2, oblast Reparacije i memorijali, podoblast Rehabilitacija.
113
Prilog 2 - Evropska unija, tranzicijska pravda i obaveze BiH

Mnoge drave Evropske unije imaju historijsko nasljee tekih sukoba, koje je dugo
vremena optereivalo njihov drutveni razvoj. Svijest o znaaju efikasnog
razrjeenja pitanja traumatine prolosti duboko je ukorijenjena u fundamentale
principe Evropske unije. Moglo bi se ak tvrditi da je EU kao projekat ustanovljen da
bi se na evropskom tlu sprijeilo ponavljanje obrazaca zloina iz njene ratne
prolosti142. Spreavanje ponavljanja prolosti jedna je od osnovnih ideja koncepta
tranzicijske pravde.
EU nema usvojenu politiku, strategiju ili neki dogovoreni pristup tranzicijskoj pravdi.
Mehanizmi ovog koncepta rijetko se eksplicitno spominju bilo u temeljnim aktima
EU, bilo u dokumentima u kojima se navode uvjeti i standardi za zemlje kandidate
za pristup. Ipak, u podtekstu gotovo svih temeljnih dokumenata mehanizmi
tranzicijske pravde naziru se kao osnovni principi djelovanja Evropske unije.
U Ugovoru o Evropskoj uniji navodi se, na primjer, njena sutinska posveenost
konsolidiranju demokratije, vladavini prava, ljudskim pravima i principima
meunarodnog prava143. U zakljucima sa programskog sastanka Evropskog vijea
u Kopenhagenu 1993. godine navode se principi za lanstvo u EU, koji ukljuuju
stabilnost institucija koje garantiraju demokratiju, vladavinu prava, ljudska prava i
uvaavanje i zatitu manjina144. Ovi pojmovi iz temeljnih akata EU, iako nisu
sinonimi, uzajamno su veoma povezani sa mehanizmima tranzicijske pravde145.
Puna integriranost principa tranzicijske pravde i osnovnih postulata EU moda se
najjasnije istie u dokumentu Evropske komisije iz 2008. godine, u kojem se navodi:
Tranzicijska pravda i ad hoc tribunali pojavljuju se kao mehanizmi od posebne
vanosti za izgradnju mira i postkonfliktnih rjeenja i integrirani su u ire pristupe
EU za upravljanje krizama, reflektirajui tako znaaj posveenosti pitanju krenja
142
Laura Davis, The European Union and Transitional Justice, International Center for Transitional
Justice, June, 2010. Dostupno na: http://ictj.org/sites/default/files/ICTJ-IFP-EU-Justice-2010English.pdf
143
Ugovor o Evropskoj uniji, lan 21.2. (b).
144
Evropsko vijee u Kopenhagenu, 21 22. juni, 1993., Zakljuci Predsjednitva SN 180/1/93.
145
Drugi dokumenti EU naroito ukazuju na tu povezanost. Tako, na primjer, tzv. tokholmski
program Vijea EU naglaava ulogu EU u borbi protiv nekanjivosti za najvee zloine i to:
promoviranjem saradnje sa Meunarodnim krivinim sudom i drugim meunarodnim tribunalima;
putem izmjene sudskih informacija i najboljih praksi u vezi sa progonima poinilaca djela genocida i
drugih tekih zloina; te, najzad, prihvatanjem uloge facilitatora u programima za suoavanje sa
zloinima iz prolosti u zemljama lanicama Unije. Vijee Evropske unije, tokholmski program
Otvorena i sigurna Evropa koja slui svojim graanima i prua im zatitu, decembar, 2009.,
dokument br. 17024/09.
114
ljudskih prava u prolosti za odriv mir i stabilnost u tranzicijskim i postkonfliktnim

situacijama146.
Kada je rije o individualnim mehanizmima tranzicijske pravde, stie se dojam da je
EU naroito posveena mehanizmu krivine pravde. Evropska unija prua znaajnu
politiku i finansijsku pomo Meunarodnom krivinom sudu (ICC), ad hoc
tribunalima, poput MKSJ, i drugim pravosudnim tijelima, poput Suda i Tuilatva
BiH. Posveenost EU borbi protiv nekanjivosti demonstrirana je i zahtjevom za
punom saradnjom sa Hakim tribunalom kao dodatnim preduvjetom za kandidaturu
drava Zapadnog Balkana147 u lanstvo u EU. U BiH ovo je osnaeno i kroz
instrukciju specijalnom predstavniku EU u BiH da potie relevantne vlasti u BiH na
punu saradnju sa Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju148.
Evropska unija posveena je, meutim, i drugim mehanizmima tranzicijske pravde,
putem svojih razliitih instrumenata i programa. Putem Evropskog instrumenta za
demokratiju i ljudska prava (EIDHR) osigurava se dugorona pomo za organizacije
koje promoviraju krivinu pravdu, ali i procese tranzicijske pravde i mehanizme za
istinu i pomirenje, te podravaju reforme koje e dovesti do efektivne i
transparentne demokratske odgovornosti i nadzora, ukljuujui i sektore sigurnosti
i pravde.149 U oblasti reformi sigurnosnog sektora programski dokumenti EU
predviaju da bi se budue misije EU u svijetu mogle baviti razvojem mehanizama
vladavine zakona i institucija tranzicijske pravde, poput specijalnih tribunala i
komisija za istinu150. Podrka procesima vettinga, kojima bi se iz javne slube
(naroito sudstva, policije i vojske) uklonili kritelji ljudskih prava, nazire se u
programskom dokumentu koji se odnosi na podrku razoruanju, demobilizaciji i
reintegraciji, kojim se misije EU u svijetu instruiraju da ohrabruju procese koji e
oznaiti raskid sa kulturom nekanjivosti koja je omoguavala, na primjer, da ratni
zloinci nastave da imaju uloge u nacionalnim armijama ili politikim tijelima 151.
Iako je nastavlja razmatrati u kontekstu irih evropskih napora na promociji
demokratije, primjetno je da EU izraava sve vei interes za koncept tranzicijske
146
Pratei dokument Godinjem izvjetaju Evropske komisije o instrumentima stabilnosti u 2008.,

COM (2009) 341.
147
Evropska unija poziva sve drave i subjekte da u potpunosti sarauju sa Meunarodnim
krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju. Podsjeajui da je uvaavanje meunarodnog prava
sutinski elemenat procesa stabilizacije i pridruivanja, EU naglaava da je puna saradnja sa
Tribunalom, naroito u segmentu isporuivanja Hagu svih optuenih i puni pristup dokumentima i
svjedocima, od vitalne vanosti za budui napredak prema EU. Solunska deklaracija Vijea za
vanjske poslove EU, 16. juni, 2003.
148
Odluka Vijea EU, 2010/111/CFSP, 22. februar, 2010., lan 3.p.
149
Pravilo (EC) Br. 1889/2006, 20. decembar, 2006., lan 1.2. iii)iv).
150
Vijee Evropske unije, EU koncept za podrku reformi u sigurnosnom sektoru, decembar, 2006.,
dokument 12566/4/05.
151
Vijee Evropske unije, EU koncept za podrku razoruanju, demobilizaciji i reintegraciji, decembar,
2006., dokument 16387/06.
115
pravde. EU prepoznaje da mehanizmi tranzicijske pravde doprinose ciljevima

vanjske politike EU prema zemljama kandidatima u smislu reformi i jaanja javnih
institucija (u oblasti sigurnosti primarno, ali i ire), odgovornosti i transparentnosti,
kao i vladavini prava. Izmirenje, dobrosusjedski odnosi i regionalna saradnja ve su
centralni elementi procesa stabilizacije i pridruivanja, u koji su ukljuene sve
zemlje Zapadnog Balkana. U tom kontekstu, realno je oekivati da e EU nastaviti
poticati i podravati procese tranzicijske pravde u cijelom regionu, a naroito u BiH.
116
Prilog 3 Ekspertna radna grupa

lanovi Ekspertne radne grupe
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Admir Operta, Vlada Brko Distrikta

Aleksandra Leti, NVO Helsinki odbor za ljudska prava Republike Srpske
Amir Kulagli, preivjeli srebrenikog progona
Branka Anti tauber, NVO Snaga ene
Edin Ramuli, Udruenje Prijedoranki Izvor
Elijas Tauber, nezavisni ekspert
7.
8.
Enes Dubur, Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH

Enisa Teskeredi, Ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilakog
rada FBiH
Goran imi, Ministarstvo pravde FBiH
Marko Jurii, Institut za nestale osobe BiH
Milorad Koji, Ministarstvo pravde RS
Nikola Dvizac, Ministarstvo zdravstva i socijalne zatite RS
Radojka Kela-Trnini, Ministarstvo rada i borako-invalidske zatite RS
Saliha uderija, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH
Selma Dihanovi Gratz /Eddi Gratz, Ministarstvo pravde BiH
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
Sastanci Ekspertne radne grupe

1. sastanak
2. sastanak
3. sastanak
4. sastanak
5. sastanak
6. sastanak
7. sastanak
8. sastanak
9. sastanak
10. sastanak
11. sastanak
12. sastanak
Mjesto
Vlai
Banja Luka
Sarajevo
Mostar
Jahorina
Sarajevo
iroki Brijeg
Zenica
Mostar
Banja Luka
Sarajevo
Mostar
Datum
29. 4. 2010.
6-7. 7. 2010.
31. 8. 2010.
28. 9. 2010.
10-11. 11.2010.
8. 12. 2010.
8-9. 2. 2011.
3-4. 3. 2011.
20-21. 4. 2011.
13-14. 6. 2011.
14. 7. 2011.
19. 10. 2011.
lanovi tematskih podgrupa grupe

Podgrupa za utvrivanje injenica i kazivanje istine
1. Anelko Kvesi, Hrvatska udruga logoraa domovinskog rata BiH
2. Bakira Hasei, Udruenje ene rtve rata
3. Nedeljko Mitrovi, Republika organizacija porodica, zarobljenih i poginulih
boraca i nestalih civila RS
4. Pantelija urguz, Boraka organizacija RS
117
5. Zumreta Daferovi, Udruenje porodica nestalih, nasilno odvedenih i

ubijenih Bonjaka Bro Distrikta
Podgrupa za reparacije i memorijale
1. Ahmet Grahi, Savez bonjakih udruenja porodica zarobljenih i nestalih
osoba u BiH
2. Ivan Jurevi, Udruga demobiliziranih branitelja HVO FBiH
3. Murat Tahirovi, Savez logoraa BiH
4. Senida Karovi, Unija civilnih rtava rata FBiH
5. Stanojka Tei, Forum ena Bratunac
Podgrupa za institucionalne reforme
1. Branko Mileti, Savez logoraa RS
2. Zvonimir Kubinek, Udruga obitelji hrvatskih branitelja, poginulih i nestalih u
domovinskom ratu, Soli Tuzla
3. Lejla Kadri, Savez ratnih vojnih invalida BiH
4. Duan Babi, Savez udruenja civilnih rtava rata RS
5. Hatida Mehmedovi, Udruenje graana Srebrenike majke - Srebrenica
118
Prilog 4 Lista uesnika konsultacija i drugih vidova dijaloga

Konsultacije Utvrivanje injenica i kazivanje istine
1. faza
-
Mjesto
Neum
Datum
10-11. 6.
2010.
Broj uesnika
46
Ahmet Grahi, Savez bonjakih udruenja porodica zarobljenih i nestalih osoba BiH
Aleksandra Leti, Ekspertna radna grupa, Helsinki odbor za ljudska prava RS
Amir Kulagli, Ekspertna radna grupa, nezavisni ekspert
Amira Krehi, Ured ombudsmana BiH
Anelko Kvesi, Hrvatska udruga logoraa
Borka Rudi, BH novinari
Boro Peuli, Optinski odbor porodica zarobljenih i nestalih lica Prnjavor (Republiki
odbor nestalih RS)
Boro Medi, Savez logoraa RS
Bosa Mileti, Udruenje ena Most
Boanja Pulji, Udruenje ene enama
Branka Anti tauber, Ekspertna radna grupa, Udruenje Snaga ene
Edin Ramuli, Ekspertna radna grupa, Udruenje Prijedoranki Izvor
Eldar Jahi, Istraivako-dokumentacioni centar
Enes Dubur, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH
Enis Omerovi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu
Fadila Sabljakovi, Udruenje porodica poginulih i nestalih Zapadne Bosne
Goran imi, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo pravde FBiH
Hazim Mujinovi, Udruenje porodica rtava rata Vlasenica 92-95
Irena Anti, Radio FBiH
Jadranka Leovac, Udruenje ena Most
Jakob Finci, ambasador BiH u vajcarskoj
Janko Velimirovi, Republiki centar za istraivanje zloina
Kada Hoti, Udruenje Pokret "Majke enklave Srebrenice i epe"
119
Lejla Kadri, Savez RVI BiH

Lidija karo, ICMP
Ljubinka Petrovi Ziemer, Berghof Conflict Research
Maida Peenkovi, Udruenje ene s Une
Marko Jurii, Ekspertna radna grupa, Institut za nestale osobe BiH
Merima Meanovi, Ministarstvo pravde USK, Odsjek za pravosue i upravu
Milorad Koji, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo pravde RS
Murat Tahirovi, Savez logoraa BiH
Muzafer Teskeredi, Unija civilnih rtava rata FBiH
Narcis Mianovi, Udruenje demobiliziranih boraca Opine Novo Sarajevo
Nikola Dvizac, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo zdravstva i socijalne zatite
RS
Obrad Bubi, Savez logoraa RS
Radojka Kela Trnini, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo rada i borakoinvalidske zatite RS
Ruzmira Gaco, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH
Selma Gai, Udruenje GARIWO
Senida Karovi, Unija civilnih rtava rata FBiH
Sinan Ali, Fondacija Istina, pravda i pomirenje
Stanojka Tei, Forum ena Bratunac
Sulejman Behri, Udruenje logoraa pripadnika NO
Veljko Lazi, Republika organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i
nestalih civila RS
Zdenko upurkovi, Hrvatska udruga logoraa epe
Zdravka Karlica, Optinski odbor porodica zarobljenih i nestalih lica Prijedor
(Republiki odbor nestalih RS)
Zlatko Prki, Hrvatska udruga logoraa Vare
2. faza
-
120
Mjesto
Mrakovica
Datum
27-28. 10.
2010.
Broj uesnika
49
Admir Operta, Ekspertna radna grupa, Vlada Brko Distrika

Amela Meuseljac, Udruenje ena rtva rata
Beir Maci, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti
Branislav Duki, Savez logoraa RS
Branka Anti tauber, Ekspertna radna grupa, Udruenje Snaga ene
Branko Todorovi, Helsinki odbor za ljudska prava RS
Denis idi, BIRN
Duan Babi, Savez udruenja civilnih rtava rata RS
Enis Omerovi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti
Fadila Sabljakovi, Udruenje porodica poginulih i nestalih Zapadne Bosne
Goran Krmar, Operativni tim za traenje nestalih RS
Ilijana Radanovi Kneevi, Boraka organizacija RS
Ivo Pranji, HVIDRA HVO HB
Janko Velimirovi, Republiki centar za istraivanje ratnih zloina
Ljiljana Joki
Marin Brki, Udruga obitelji nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Hrvata Brko
Distrikta
Meliha Meri, Udruenje ena rtva rata
Memnuna Zvizdi, Udruenje ene enama
Merima Meanovi, Ministarstvo pravde USK, Odsjek za pravosue i upravu
Milan Mandi, Udruenje nestalih Sarajevsko-romanijske regije
Milena Tenderi, Republika organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i
nestalih civila RS, Opinska organizacija Gradika
Milorad Zimoni, Srpsko udruenje porodica nestalih optine Brko
Mirjana Simani, Republika organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i
nestalih civila RS
Mirsad Duratovi, Udruenje logoraa Prijedor '92

Munevera Avdi, Organizacija porodica poginulih i nestalih osoba "Vrbanja",
Kotor Varo
Nedeljko Mitrovi, Republika organizacija porodica zarobljenih i poginulih
Nina eremet, Ured ombudsmana BiH
Pantelija urguz, Boraka organizacija RS
Refika Alikovi, Savez bonjakih udruenja porodica zarobljenih i nestalih
osoba BiH
Salem orbo, Udruenje "Povratak i odrivi opstanak" Bijeljina
Sanja Tomi, Arhiv BiH
Sarafina Kolovrat, Udruga obitelji poginulih i nestalih branitelja domovinskog
rata Bugojno
Sead Goli, Udruenje porodica nestalih i nasilno odvedenih Brko Distrikta
Sudbin Musi, Udruenje logoraa Prijedor '92
Sulejman Behri, Udruenje logoraa pripadnika Narodne odbrane Zapadna
Bosna
Suzana Boi, CARITAS Biskupske konferencije
Vehid ehi, Forum graana Tuzle
nestalih civila RS, Optinska organizacija Srbac
Violeta Buri, ICMP
Zdenko upurkovi, Hrvatska udruga logoraa epe
Zdravka Karlica, Republika organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i
nestalih civila RS, Optinska organizacija Prijedor
eljka Koarac
Konsultacije Reparacije i memorijali

1. faza
-
121
Mjesto
Jahorina
Datum
24-25. 5.
2010.
Broj uesnika
53
Adis Mahmutovi, Istraivako-dokumentacioni centar

Alija Muratovi, Fenix Tuzla
Amer Homorac, Fondacija lokalne demokratije
Bakira Hasei, Udruenje ena rtva rata
Boro Peuli, Optinski odbor porodica zarobljenih i nestalih lica Prnjavor (Republiki
odbor nestalih RS)
Boana Pulji, Udruenje ene enama
Branislav Duki, Savez logoraa RS
Dragan Maksi, Izbjegliki servis za povratak Drvar
Duan Babi, Savez udruenja civilnih rtava rata RS
Duka Andri-Ruii, Infoteka
Duko Tomi, advokat
Esma Drkenda, Udruenje SEKA Gorade
Emir Prcanovi, Vaa prava, Sarajevo
Enisa Teskeredi, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo za pitanja boraca i invalida
odbrambeno-oslobodilakog rata FBiH
Ernesa Mei, Sektor drutvenih djelatnosti opine Tuzla
Goran Bubalo, Catholic Relief Service
Hazim Mujinovi, Udruenje porodica rtava rata Vlasenica '92-'95
Ifet Mustafi, Ured reisu-l-uleme
Lejla Kadri, Savez RVI BiH
Lidija karo, ICMP (promatra)
Meliha Sendi, Centar za pravnu pomo enama, Zenica
Mevlida Rovanin, Istraivako-dokumentacioni centar
Milan Mandi, Udruenje porodica nestalih lica Istonog Sarajeva

Milena Savi, Centar informativno-pravne pomoi Zvornik
Milica Jakovljevi, Izbjegliki servis za povratak Drvar
Milorad Koji, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo pravde RS
Mirsad Tokaa, Istraivako-dokumentacioni centar
Munira Hodi, Udruenje ena rtva rata
Nedim Ademovi, Ustavni sud BiH
Nemanja Babi, Savez udruenja civilnih rtava rata RS
RS
Pantelija urguz, Boraka organizacija RS
Rado Peji, Fiducija, Tuzla
Radojka Kela-Trnini, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo rada i borakoinvalidske zatite RS
Ruzmira Gaco, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
Sanja Sali, Vijee Evrope BiH (promatra)
Sonja ibarevi, Savez logoraa RS
Stephanie Barbour, OSCE BiH (promatra)
Teufika Ibrahimefendi, Udruenje Viva ene Tuzla
Vahid ulovi, Udruenje Fenix Tuzla
nestalih civila RS
Zerin Dambi, Udruenje Steak Tuzla
Zvonimir Kubinek, Udruga obitelji i hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u
domovinskom ratu HVO SOLI Tuzla
2. faza
-
Mjesto
Sarajevo
Datum
23-24. 11.
2010.
Broj uesnika
45
Adem iljak, Opinska organizacija RVI Travnik '94

Amir Operta, Ekspertna radna grupa, Vlada Brko Distrikta
Bakira Hasei, Udruenje ena rtva rata
Branislav Crnevi, Agencija za ravnopravnost spolova BiH
Dalibor Vidovi, Udruga obitelji i hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u
domovinskom ratu HVO SOLI Tuzla
Dragan Maksi, Izbjegliki servis za povratak Drvar
Edin Doljani, Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica FBiH
Edita Pri, Fondacija lokalne demokratije
Elijas Tauber, Ekspertna radna grupa, nezavisni ekspert
Enes Dubur, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH
Enisa Teskeredi, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo za pitanja boraca i invalida
odbrambeno-oslobodilakog rata FBiH
Ernesa Mei, Sektor drutvenih djelatnosti opine Tuzla
Goran Bubalo, Catholic Relief Service
Hazim Mujinovi, Udruenje porodica rtava rata Vlasenica '92-'95
Kada Hoti, Pokret majki enklava Srebrenica i epa
Lidija karo, ICMP (promatra)
Milan Mandi, Udruenje porodica nestalih lica Istonog Sarajeva
122

Mirza orbo, Unija za odriv povratak i integracije u BiH
Munevera Avdi, Udruenje Vrbanja Kotor Varo
Naima Macanovi, Organizacija porodica ehida i poginulih boraca BiH
Nedeljko Mitrovi, Republika organizacija porodica zarobljenih i poginulih
RS
Rajko Klikovi, Ministarstvo rada i borako-invalidske zatite RS, Odjeljenje za
rad, zapoljavanje, drugostepene inspekcijske poslove rada i evropske
integracije
Radojka Kela-Trnini, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo rada i borakoinvalidske zatite RS
Raza Omerovi, Udruenje ena rtva rata
Salem orbo, Udruenje Povratak i odriv opstanak Bijeljina
Saliha uderija, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
BiH
Sanela Foo, Ministarstvo civilnih poslova BiH, Sektor za rad, zapoljavanje,
socijalnu zatitu i penzije
Suzana Boi, Caritas (promatra)
Teufika Ibrahimefendi, Udruenje Viva ene Tuzla
Vahid ulovi, Udruenje Fenix Tuzla
nestalih civila RS
Zorica Garaa, Ministarstvo prosvjete i kulture RS
Zerin Dambi, Udruenje Steak Tuzla
Konsultacije Institucionalne reforme

1. faza
-
123
Mjesto
Zenica
Datum
23-24. 6. 2010.
Broj uesnika
45
Amer Homarac, Fondacija lokalne demokratije

Aleksandra Leti, Ekspertna radna grupa, Helsinki odbor za ljudska prava u RS
Aldijana Omeragi, Ured koordinatora za reformu javne uprave
Branko Todorovi, Helsinki odbor za ljudska prava u RS
Duko Babi, Savez udruenja civilnih rtava rata RS
Denis Didi, BIRN
Dario Janjetovi, Ministarstvo unutranjih poslova RS
Dijana Hren, Udruenje Snaga ene Tuzla
Edin Ramuli, Ekspertna radna grupa, Udruenje Prijedoranki "Izvor"
Elijas Tauber, Ekspertna radna grupa, nezavisni ekspert
Enisa Teskeredi, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo za boraka pitanja u Vladi
FBiH
Enis Omerovi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
Brane uka, SIPA
Hazim Mujinovi, Udruenje porodica rtava rata Vlasenica 92-95
Alija Kazi, Federalna uprava policije
Edin Rami, poslanik u Domu naroda Skuptine RS
Devdana Braji, Opina Zenica
Dalibor Tani, Magazin urnal
Kada Hoti, Udruenje Pokret "Majke enklave Srebrenice i epe"
Branka Rajner, Biro za ljudska prava

Lidija karo, ICMP
Milan Mandi, Savez udruenja nestalih RS
Mile Mareta, povratnik u Drvar
Goran Bubalo, Catholic Relief Servise, promatra
Aner Hadimahmutovi, SIPA
Murat Tahorivi, Savez logora BiH
Beir Maci, , Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
RS
Mersija Krzi, Udruenje ena rtva rata
Vehid ehi, Udruenje Forum graana Tuzle
Zinka Salihagi, Agencija za dravnu slubu FBiH
Rado Peji, Udruenje Fiducia
Ramo Suli, Udruenje decertificiranih policajaca
Sead Ali, pravni zastupnik Opine Srebrenica
Selma Dihanovi-Gratz, Ekspertna radna grupa, Ministarstvo pravde BiH
Salem orbo, Udruenje graana Povratak Bijeljina
Samir Husi, Ured disciplinskog tuioca VSTV
Tihomir Luke, Sud BiH
Zdravko Kneevi, Federalno tuilatvo
2. faza
124
Mjesto
Sarajevo
Brko
Datum
12. 10. 2010.
30. 11. 2010.
Broj uesnika
22
14
FOKUSNA GRUPA 1 Sarajevo

Aleksandar Radeta, Agencija za dravnu slubu RS
Milan Mileti, Savez logoraa RS
Alija Kazi, Uprava policije FBiH
Goran Blagojevi, Ministarstvo unutranjih poslova RS
Admir Operta, Vlada Brko Distrikta
Zinka Salihagi, Agencija za dravnu slubu FBiH
Neven Akamija, Agencija za dravnu slubu BiH
Eli Tauber, nezavisni ekspert (lan ERG)
Fatima Bai, Ministarstvo pravde BiH
Selma Dihanovi-Gratz, Ministarstvo pravde BiH
Milana Popadi, Ministarstvo pravde BiH
Fazila Musi, Ministarstvo pravde BiH
Brano Jovii, Brko Distrikt
Jasminka Dumhur, Ured ombudsmana BiH
Hajrija Adamija, Ured ombudsmana BiH
Mirsad Tokaa, Istraivako-dokumentacioni centar (IDC)
Ruzmira Gaco, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH
Mirjana ukovi, Ustavni sud FBiH
Aldijana Omeragi, Ured koordinatora za reformu javne uprave
Sanela Adovi, Ured premijera FBiH
Zlatko Sari, moderator
FOKUSNA GRUPA 2 Brko

Aleksandra Leti, Helsinki odbor RS
Ale Hoi , Savez ratnih vojnih invalida BiH
Danka Polovina-Mandi, Centralna izborna komisija BiH
Goran imi, Ministarstvo pravde FBiH
Drino Galii, Evropska akademija Bolzano
Cvijeta Kovaevi, Odbor za zapoljavanje Brko Distrikta
Vehid ehi, Forum Graana Tuzla
Indira Huski, Agencija za dravnu slubu FBiH
Admir Operta, Brko Distrikt
Amir Kulagli, nezavisni ekspert (lan ERG)
Nikola Dvizac, Ministarstvo zdravlja RS
Milan Mileti, Savez logoraa RS
Zlatko Sari, moderator
Prilog 5 Pojmovnik
Vansudski mehanizmi tranzicijske pravde
Strategija tranzicijske pravde obuhvata sljedee vansudske mehanizme: utvrivanje
injenica i kazivanje istine, reparacije i memorijali i institucionalne reforme. Ovi
mehanizmi nazivaju se vansudskim zato to se njihove relevantne aktivnosti
provode izvan sudskog postupka, a putem razliitih zakonsko-programskoinstitucionalnih rjeenja.152 Vansudske aktivnosti nemaju isti mandat, niti rezultiraju
posljedicama koje proizvode sudski postupci. Vansudske aktivnosti imaju, u
najirem smislu, moralno djelovanje na pojedince i drutvo u cjelini, dok su rezultati
sudskih aktivnosti donoenje konanih i definitivnih odluka o odreenom predmetu
i izricanje krivinih i graanskih sankcija.
Nezvanine i zvanine inicijative tranzicijske pravde
U strunoj literaturi pod nezvaninim inicijativama podrazumijevaju se aktivnosti
koje inicira i provodi civilno drutvo (sa domaeg i meunarodnog nivoa), dok se
pod zvaninim inicijativama podrazumijevaju aktivnosti koje iniciraju i provode
institucije vlasti i druge javne ustanove (sa domaeg i meunarodnog nivoa).
Strategija tranzicijske pravde ne koristi termine nezvanine i zvanine inicijative,
ve se, u svrhu preciznosti, koristi odgovarajuim deskriptivnim formama, poput
inicijative koje provodi civilno drutvo ili inicijative civilnog drutva za tzv.
nezvanine inicijative, ili inicijative koje provode institucije vlasti i druge javne
ustanove, za tzv. zvanine inicijative, pri tom se iskljuivo fokusirajui na domae
inicijative.
Institucionalni vansudski mehanizam za utvrivanje injenica i kazivanje istine
Institucionalni vansudski mehanizmi za utvrivanje injenica i kazivanje istine su
nezavisna i privremena istrana tijela, iji je prvenstveni cilj da istrae pitanja koja
su definirana njihovim mandatom, te da informiraju javnost o svojim nalazima. Zovu
se vansudskim zato to oni, za razliku od suda, nemaju mogunost izricanja
konanih i definitivnih odluka o odreenom predmetu, tj. da narede konkretne
krivine i graanske sankcije. U sluaju davanja lanih izjava, spreavanja efikasnog
rada institucionalnog vansudskog mehanizma, unitavanja podataka itd.,
institucionalni vansudski mehanizam ne moe izricati bilo kakve sankcije, ve to radi
sud. Takoer, u sluaju institucionalnog vansudskog mehanizma ne postoje strane u
postupku, kao to je sluaj sa sudskim mehanizmom. Fokus sudskog mehanizma su
152
Granica izmeu sudskih i vansudskih mehanizama nije toliko striktna. Jedan od primjera su
obeteenja, kao oblik reparacija. Generalno, reparacije se prvenstveno tretiraju kao vansudski
mehanizam. Meutim, obeteenja se mogu ostvarivati, pored administrativnih mjera, i sudskim
putem, kroz podnoenje tubi za naknadu materijalne i nematerijalne tete. Takoer, krivino
gonjenje i kanjavanje odgovornih, kao sudski mehanizam, moe imati i funkciju zadovoljenja, kao
oblika reparacije, koje su, sui generis, vansudska forma.
125
individualni prekrioci prava u krivinim i graanskim stvarima, dok su u fokusu

institucionalnog vansudskog mehanizma za utvrivanje injenica i kazivanje istine
rtve i njihovo iskustvo, te poboljavanje njihovog socio-ekonomskog poloaja.
Kazivanje istine/traenje istine/utvrivanje injenica
U tekstu Strategije tranzicijske pravde koriste se termini kazivanje istine, traenje
istine i utvrivanje injenica. Jedan od mehanizama tranzicijske pravde koji je
obuhvaen ovom Strategijom je utvrivanje injenica i kazivanje istine. U teoriji i
praksi tranzicijske pravde termini kazivanje istine i traenje istine obino se
koriste kao sinonimi, mada postoje odreene suptilne razlike. Konkretno, traenje
istine podrazumijeva trajnu potrebu za informacijama, tj. za saznavanjem i
istraivanjem, kao i za injenicama o prolosti koje je potrebno traiti. Pojam
kazivanje istine odnosi se na procese kroz koje drave i drutva kazuju prie o
proteklim traumatinim razdobljima, poput oruanog sukoba, i podrazumijeva
potrebu da se govori i da se bude sasluan, te da se podijele iskustva o tome ta se
dogodilo, a to onima koji su najvie pogoeni (rtve) daje osjeaj osnaenosti i
priznanja. Termin utvrivanje injenica upuuje na potrebu za tzv. forenzikom
istinom, istinom koja je zasnovana na dokazima, tj. na utvrivanju takve istine. Do
utvrivanja ovakve istine dolazi se najobjektivnijim i najnepristrasnijim metodama
koje postoje, a koje su posuene iz oblasti drutvenih nauka, novinarstva, prava itd.
Provjera (vetting)
Za potrebe Strategije tranzicijske pravde provjera (vetting) se definira kao
vansudska aktivnost koja predstavlja postupak ocjenjivanja individualnog
postupanja javnog slubenika putem provjere njegovih profesionalnih kapaciteta i
moralnog integriteta, kako bi se ocijenila prikladnost za obavljanje javnog posla.
Profesionalni kapacitet obuhvata procjenu strune spreme za obavljanje odreenog
posla, procjenu odgovarajueg profesionalnog iskustva, procjenu kontinuiranog
profesionalnog usavravanja putem pohaanja specijalistikih kurseva itd. Moralni
integritet upuuje na potivanje meunarodnih standarda zatite ljudskih prava,
(ne)korumpiranost, (ne)pristrasnost i (ne)diskriminatornost u postupanju itd.
Rezultat provjere (vetting) nije izricanje krivinih sankcija. Provjera (vetting)
najee rezultira degradiranjem, slanjem na dokolovavanje, udaljavanjem s
odreenih pozicija na krae ili na due vrijeme, sa mogunou ponovne aplikacije,
a u najradikalnijim sluajevima potpunim udaljivanjem iz odreenih slubi, bez
mogunosti ponovne aplikacije itd. Postupak provjere (vettinga) podrazumijeva
postojanje specijalnog nezavisnog tijela koje e ocjenjivati (ne)prikladnost
odreenog javnog slubenika za obavljanje odreenog posla, kao i osnovne
standarde zatite ljudskih prava javnog slubenika, kompatibilne sa demokratskim
principima i vladavinom prava (pravo na rad u javnim slubama; pravo na zatitu od
nezakonitih napada na ast i ugled; pravo na efikasan pravni lijek; pravo na
prezumciju nevinosti; pravo na fer sasluanje pred mjerodavnim, nezavisnim i
nepristrasnim tribunalom; pravo na jednakost pred sudom i jednaku zatitu pred
zakonom; pravo na rad itd.)
126
Reimenovanje
Reimenovanje je poseban oblik provjere (vetting), koji podrazumijeva sutinske
reforme unutar odreene institucije, kako u strukturalnom, tako i u smislu ljudskih
resursa. U strukturalnom smislu, reimenovanje podrazumijeva ukidanje,
rekonstrukciju ili reorganizaciju odreene institucije ili ak uspostavu nove. to se
tie ljudskih resursa, sve pozicije unutar date institucije proglaavaju se otvorenim i
raspisuje se konkurs, kako bi se izabrale najpodesnije osobe za obavljanje
odreenog posla. Na te pozicije mogu aplicirati sve osobe koje ispunjavaju kriterije
konkursa, kao i one osobe koje su uposlene u toj instituciji, ukoliko i dalje ele raditi
u njoj. Postupak reimenovanja podrazumijeva da aplikanti na pozicije dokau svoju
prikladnost za obavljanje poslova, kao to je sluaj sa regularnim aplikacijama za
druga radna mjesta. U sluaju reimenovanja, teret dokazivanja prikladnosti je na
aplikantu.
Lustracija153
Lustracija predstavlja specifian primjer provjere, gdje se ne ispituje individualno
postupanje javnog slubenika u smislu provjere profesionalnog kapaciteta i
moralnog integriteta, ve se utvruje (ne)povezanost neke osobe s odreenom
politikom organizacijom, vojnom ili policijskom jedinicom ili institucijom i grupom
generalno za koju se smatra da je odgovorna za krenja prava. Na osnovu
zakljuivanja o (ne)povezanosti, donosi se odluka o (ne)prikladnosti javnog
slubenika za rad u javnoj administraciji. Kao i provjera (vetting), lustracija ne
podrazumijeva krivine sankcije. Posljedice utvrivanja neprikladnosti za rad u
javnoj administraciji sline su kao i u procesu provjere (vetting), meutim,
prvenstveno se baziraju na udaljavanju neprikladnih iz javnih slubi. Postupak
lustracije podrazumijeva postojanje specijalnog tijela koje e ocjenjivati
(ne)povezanost javnog slubenika s odreenim institucijama ili grupama. U
literaturi o ljudskim pravima, lustracija izaziva ozbiljne rezerve zbog naruavanja
standarda potivanja ljudskih prava osoba koje prolaze kroz ovaj proces.
Definicija pojma rtve
Strategija tranzicijske pravde koristi definiciju pojma rtve iz paragrafa 8
Rezolucije 60/147 Generalne skuptine UN-a Osnovna naela i smjernice za
prava ljudskih prava i ozbiljnih povreda meunarodnog humanitarnog prava.
153
Na teritoriji bive Jugoslavije termin lustracija mnogo je poznatiji od termina provjera (vetting).
Sve aktivnosti koje su provoene u regionu u pravcu ocjenjivanja profesionalnih kapaciteta i
moralnog integriteta javnih slubenika odnosile su se na proces provjere (vetting), poput procesa
certifikacije u policiji i reimenovanja u pravosuu u BiH. Meutim, zbog nedovoljnog poznavanja
terminoloke i metodoloke razlike izmeu procesa provjera (vetting) i lustracije, kao i zbog
nepostojanja adekvatnog prevoda termina vetting na domae jezike, procesi ovog tipa na teritoriji
bive Jugoslavije generiki su i pogreno obuhvatani terminom lustracija, kao poznatijim
terminom, iako su se odnosili na proces provjere (vetting).
127
rtvama se smatraju osobe koje su pojedinano ili u grupi pretrpjele tetu koja
ukljuuje fizike ili mentalne povrede, emotivnu patnju, materijalni gubitak ili
ozbiljnu povredu njihovih osnovnih prava putem akata ili propusta koji predstavljaju
teka krenja meunarodnog prava ljudskih prava ili ozbiljne povrede
meunarodnog humanitarnog prava. Kada je to primjereno i u skladu s unutranjim
pravom, termin rtva ukljuuje i lanove ue porodice ili tienike neposredne
rtve i osobe koje su pretrpjele tetu u nastojanju da pomognu rtvama u nevolji ili
da sprijee njihovu viktimizaciju.
Definicija pojma osobe s invaliditetom
Strategije tranzicijske pravde koristi definiciju pojma osobe s invaliditetom iz
lana 1 Konvencije o pravima osoba s invaliditetom UN-a.
Osobe s invaliditetom ukljuuju osobe sa dugotrajnim fizikim, mentalnim,
intelektualnim ili osjetilnim oteenjima, koje u interakciji s razliitim barijerama
mogu ometati njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u drutvu ravnopravno s
ostalim lanovima tog drutva.
Civilna rtva rata
Za potrebe Strategije tranzicijske pravde, koristie se sljedea definicija pojma
civilna rtva rata.
Civilna rtva rata je osoba kod koje je tokom rata ili neposredne ratne opasnosti
usljed ranjavanja nastupilo oteenje organizma, to ukljuuje mentalno oteenje
ili znaajno naruavanje zdravlja ili pogibiju te osobe u periodu od 30. 4. 1991. do
14. 2. 1996. godine.
rtva torture
Za potrebe Strategije tranzicijske pravde, koristie se sljedea definicija pojma
rtva torture.
rtva torture je osoba kod koje je nastupilo oteenje organizma ili dolo do
znaajnog naruavanja zdravlja usljed muenja, nehumanog ili poniavajueg
postupanja, seksualnog nasilja, silovanja, nezakonitog kanjavanja, protivpravnog
liavanja slobode u mjestima zatoenja i prisilnog rada tokom ratnog stanja ili
neposredne ratne opasnosti u periodu od 30. 4. 1991. do 14. 2. 1996. godine.
Nestala osoba takoer e se smatrati rtvom torture i obuhvaena je ovom
definicijom.
128
Nestala osoba
Strategije tranzicijske pravde koristi definiciju pojma nestala osoba iz lana 2.(1)
Zakona o nestalim osobama Bosne i Hercegovine.
Nestala osoba je osoba o kojoj porodica nema nikakvih vijesti i/ili je prijavljena na
osnovu pouzdanih informacija kao nestala osoba usljed oruanog sukoba koji se
desio na teritoriji bive SFRJ. Ovaj zakon odnosi se na osobe nestale u periodu od 30.
aprila 1991. do 14. februara 1996. godine.
Mjesta zatvaranja
U relevantnim meunarodnim dokumentima, kao to su III enevska konvencija (o
ratnim zarobljenicima) i IV enevska konvencija (o zatiti civila u oruanom sukobu),
ne postoje definicije termina koncentracioni logor, mjesta zatvaranja, sabirni centar
itd. Strategija tranzicijske pravde koristi pojam mjesta zatvaranja u generikom i
deskriptivnom smislu. Ovim pojmom obuhvata se injenica individualnog i
masovnog protivpravnog zatvaranja ili zatvaranja osoba sa postojanjem pravnog
osnova, koje su se dogaale irom BiH tokom oruanog sukoba 1992 1995. i u
kojima su vrene krivine aktivnosti poput neovjenog postupanja, torture i drugih
surovih, neljudskih ili poniavajuih postupaka.
Oruani sukob i rat
Strategija tranzicijske pravde pojmove oruani sukob i rat koristi kao sinonime.
Potreba za obuhvatanjem i razjanjavanjem pomenutih pojmova lei u uvjerenju
nekih uesnika konsultativnog procesa za izradu Strategije tranzicijske pravde da se
njihova znaenja razlikuju, te da upuuju na unutranji sukob (oruani sukob), tj.
meunarodni sukob (rat). Ovakvo rezonovanje ne nalazi argumentaciju u
meunarodnom pravu.154 Takoer, u novijim relevantnim meunarodnim
dokumentima, poput dopunskih protokola uz enevske konvencije, termin oruani
sukob je u iroj upotrebi.155
154
Meunarodno humanitarno pravo termin oruani sukob koristi u irem smislu i njime su
obuhvaeni i unutranji i meunarodni sukob. Konkrento, u predmetu Tadi, koji se vodio pred
MKSJ, u odluci po interlokutornoj albi (engl. Interlocutory appeal posebna/privremena/prethodna
alba koju jedna od strana pokree tokom postupka, dok odluka o sutini predmeta jo nije donijeta)
odbrane na nadlenost suda od 2. oktobra 1995. godine, u paragrafu 70 data je sljedea definicija
oruanog sukoba: Oruani sukob postoji svuda gdje se pribjeglo oruanoj sili izmeu drava ili
produenom oruanom nasilju izmeu vlasti i organiziranih naoruanih grupa, ili pak izmeu
takvih grupa unutar jedne drave. Meunarodno humanitarno pravo primjenjuje se od poetka
takvih oruanih sukoba sve do prestanka neprijateljstava, odnosno, sve do zakljuenja mira ili, u
sluaju unutranjih sukoba, sve dok se ne pronae mirno rjeenje. Sve do tog trenutka, meunarodno
humanitarno pravo primjenjuje se na cjelokupnoj teritoriji zaraenih drava ili, u sluaju unutranjih
sukoba, na cjelokupnoj teritoriji pod kontrolom strane u sukobu, bez obzira vode li se tamo borbe ili
ne.
http://www.icty.org/x/cases/tadic/acdec/en/51002.htm
155
Vidjeti paragraf 87 iste odluke.
129
Posttraumatski stresni poremeaj (PTSP)

Posttraumatski stresni poremeaj je psihika povreda izazvana jakim traumatskim
dogaajem, dogaajem koji je van svakodnevnog ljudskog iskustva i koji kod
ovjeka izaziva osjeaj okiranosti. PTSP se javlja kao odgoeni ili produeni
odgovor na stresni dogaaj, a koji se moe javiti vie godina nakon stresnog
dogaaja. Takvu vrstu stresa mogu izazvati ratna deavanja i njihove posljedice,
koje su takve da prevazilaze sposobnost veine ljudi da se s njima suoe. Tok bolesti
odreen je intenzitetom i trajanjem traume, kao i psihosocijalnim stanjem osobe
prije doivljavanja traume. Lijeenje se sastoji od psihoterapije, farmakoterapije i
socioterapije, koje se mogu kombinirati i uz fizikalnu terapiju.
Ratni zloin
Strategija tranzicijske pravde koristi termin ratni zloini u generikom smislu i
njime obuhvata djela koja su sankcionirana meunarodnim pravom i koja se
kvalificiraju kao ratni zloini (u uem pravnom smislu), zloini protiv ovjenosti i
genocid.156
Poinilac
Za potrebe Strategije tranzicijske pravde, termin poinilac obuhvata sljedee
kategorije: direktne izvrioce krivinog djela, sauesnike (podstreka, pomaga i sl.),
kao i naredbodavce.
Meunarodno pravo ljudskih prava
Medjunarodno pravo ljudskih prava definira obaveze drava da preduzimaju
odreene aktivnosti ili da se suzdre od odredjenih aktivnosti s ciljem promoviranja
i zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda pojedinaca. Niz meunarodnih
sporazuma i drugih instrumenata vezanih za ljudska prava, koje su usvojili
Ujedinjeni narodi, stvorili su pravnu normu namijenjenu za zatitu ljudskih prava
pojedinaca. Na regionalnim nivoima, takoer, usvojeni su instrumenti za zatitu
ljudskih prava (Evropa, Amerika itd.), kojima se apostrofiraju specifini problemi
vezani za zatitu ljudskih prava u toj regiji. Kao i druge oblasti meunarodnog prava,
ovi sporazumi primjenjuju se unutar drava potpisnica sporazuma. Meunarodno
pravo ljudskih prava primjenjuje se i u stanju mira i tokom oruanog sukoba, bez
obzira na njegov karakter (unutranji ili meunarodni oruani sukob).
156
Ovom generikom pojmu ratni zloini nedostaje pravnika preciznost, izmeu ostalog, i zato to
zloin protiv ovjenosti i genocid mogu biti poinjeni i u sluaju nepostojanja oruanog sukoba, te u
tom sluaju ne bi ni predstavljali ratne zloine. Strategija tranzicijske pravde opravdanje za ovakav
pristup pronalazi u praksi u BiH, tanije, u davanju naziva relevantnom odjelu Suda BiH, Odjel za
ratne zloine Suda BiH, a koji se bavi procesuiranjem ne samo ratnih zloina u uem smislu, ve i
zloina protiv ovjenosti i genocida.
130
Meunarodno humanitarno pravo

Meunarodno humanitarno pravo je skup pravila koja imaju za cilj ograniiti efekte
oruanog sukoba iz humanitarnih razloga. Meunarodno humanitarno pravo titi
osobe koje ne uestvuju u ratovanju (kao to su civili, medicinsko osoblje, ranjenici,
bolesnici, preivjeli brodoloma i ratni zarobljenici) i ograniava sredstva i metode
ratovanja. Ono obuhvata enevske i Hake konvencije te naknadne ugovore
(Dodatne protokole), sudsku praksu i meunarodno obiajno pravo. Veina
humanitarnog prava sadrana je u enevskim konvencijama iz 1949. godine, te
Dodatnim protokolima iz 1977. Meunarodno humanitarno pravo primjenjuje se
samo tokom oruanog sukoba, bez obzira na karakter sukoba (da li je meunarodni
ili unutranji).
Mjesta savjesti
Mjesta savjesti su javni prostori i spomenici, ija je svrha zatita sjeanja i
interpretacija historije, kroz stimuliranje aktivnog ukljuivanja graana u otvoreni,
iroki dijalog o nasljeu prolosti i savremenim drutvenim procesima koji su u vezi
s odreenim dogaajem ili pojavama, koje su obiljeene mjestom savjesti.
Generalni cilj mjesta savjesti je promocija i zatita demokratskih vrijednosti i
ljudskih prava, te osiguravanje prevencije, tj. spreavanja krenja prava u
budunosti.
131

Strategija TP - Bosanski Jezik Fin

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Strategija TP - Bosanski Jezik Fin

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Bosna i Hercegovina/

MINISTARSTVO ZA LJUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE/

STRATEGIJA TRANZICIJSKE PRAVDE U BOSNI

C Ukljuivanje rtava rata i osoba s invaliditetom u razliite vidove

Podgrupa za institucionalne reforme .......................................................... 118

Na sljedeoj stranici predstavljena je ema stratekih ciljeva i programa koji se

UTVRIVANJE INJENICA I KAZIVANJE ISTINE

Vizija mehanizma: Vansudski mehanizmi u oblasti

Vizija mehanizma: Osigurano pravo na reparacije i ouvano

Vizija mehanizma: Unaprijeena profesionalnost,

Strateki program 1.1:

Strateki program 2.1:

Strateki program 1.1:

Strateki program 1.1:

Strateki program 2.2:

Metodologija izrade Strategije tranzicijske pravde

Tijela odgovorna za izradu Strategije tranzicijske pravde

radne grupe uestvovale su u organizaciji, praenju i izvjetavanju sa tematskih

Lista uesnika tematskih podgrupa nalazi se u Aneksu Strategije (prilog br 3 ).

realizaciju programa, te organizirala seriju javnih rasprava o predloenom tekstu

I DIO - Koncept tranzicijske pravde i

ekonomske transformacije prouzrokovane procesom suoavanja sa prolou,

Mehanizmi tranzicijske pravde i njihova realizacija u BiH

Iako su mehanizi tranzicijske pravde generalno fokusirani na odreenu problematiku, potrebno je

Ova etiri mehanizma tranzicijske pravde korespondiraju obavezama drava, samim

Takoer, civilno drutvo u BiH pokretalo je razliite inicijative sa ciljem traenja

razvijene aktivnosti u pravcu simbolinog zadovoljenja rtava, prvenstveno kroz

U teoriji tranzicijske pravde memorijali se esto svrstavaju u oblast simbolinih i kolektivnih

odgovorne za krenje prava tokom oruanog sukoba od 1992. do 1995. godine. S

Uporite Strategije tranzicijske pravde u meunarodnom

Utvrivanje injenica i kazivanje istine

enevskim konvencijama i njenim protokolima BiH je pristupila sukcesijom, 31.12.1992.

Vidjeti fusnotu broj 13

Ravnopravnost spolova u Strategiji tranzicijske pravde

Zbog injenice da trenutno postoji inicijativa za izradu Strategije za poboljanje

II DIO - Analiza problema i predloena

Naime, ope je prihvaena premisa da bi bez MKSJ bilo nemogue procesuirati

skladu sa stratekim opredjeljenjem53; zbog razliitih stajalita o vremenskom

Utvrivanje injenica i kazivanje istine

Pred Hakim tribunalom, bosanskohercegovakim sudovima, sudovima u regionu

1992. do 1995. godine u potpunosti utvrdile, potrebno je krivinom procesuiranju

Pregled aktuelnog stanja

vremenskom periodu. Meutim, ove inicijative ostale su bez vidljivih dugoronih

Drava Bosna i Hercegovina preuzela je odgovornost i ulae napore u pravcu

lana 27. Upis u matine knjige umrlih;

informacija, otvaranje arhiva i sl.) sa zemljama iz regije, a to dodatno oteava

Trenutno je u procesu usaglaavanje sporazuma o razmjeni informacija o nestalima izmeu BiH i

Kao to je istaknuto, MKSJ i pravosudne institucije u BiH uinili su znaajan doprinos

U skladu sa vizijom ovog mehanizma tranzicijske pravde, Strategija tranzicijske

STRATEKI PROGRAM 1.1

skladu sa preporukama UN-ovog Komiteta protiv muenja kao i preporukama

Radna grupa UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke, izvjetaj, novembar, 2010.,

optueni ne ispuni obaveze utvrene sporazumom o priznanju krivice. Ovim

realizaciju postojeih i novih projekata u ovoj oblasti, Strategija tranzicijske pravde

Osnaiti i unaprijediti proces traenja nestalih

Ministarstvo za ljudska prava i

Razviti zakonski definiran, usklaen i efikasno

Ministarstvo za ljudska prava i

Osnaiti postojee i podrati nove inicijative

Ministarstvo za ljudska prava i

STRATEKI PROGRAM 2.1

Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti, UNDP, 2010.

S obzirom na injenicu da je u BiH u vie navrata uinjen pokuaj da se uspostave