DOSITEJ OBRADOVI (oko 1740-1811)

Dositej Obradovi jedan je od nekoliko temeljnih stubova cjelokupne srpske kulture.

Prosvjetiteljskim i knjievnim djelom postavio je temelje nove srpske knjievnosti i bio
prethodnica literature za mlade. Jedno vrijeme proveo je u manastiru Hopovo, gdje je
spoznao mane vjerskog dogmatizma, te ga naputa 1760. godine i kree u svijet, prvo
kao odbjegli kaluer, a potom kao uitelj, prosvjetitelj, pisac i filozof. U Beogradu je
otvorio Veliku kolu, a potom i Bogosloviju. Bio je prvi popeitelj prosvetenija
narodnja (ministar prosvjete). Umro je 1811. a sahranjen pred Sabornom crkvom u
Beogradu.
Srpskoj batini ostavio je obimom skromno, ail po vrijednosti veliko djelo. Apelom:
Knjige brao, knjige, a ne zvona i praporce! iskazao je sutinu svoje filozofije i
prosvjetiteljskog rada. U svojim najboljim djelima: ivot i prikljuenija, Sovjeti zdravog
razuma, i BASNE (1788), iskazao je veliko ivotno iskustvo i znanje. Za razvoj knj. za
djecu od posebnog su znaaja njegove basne. Dositej nije pisao originalne basne ve ih
je slobodno prevodio i preraivao, dajui im autentina naravouenija. Ipak, sutina
basne je ostajala nepromijenjena. Basne kao to su: Cvrak i mrav, Gavran i lisica, Vuk
i jagnje, Lav i magarac, Bik i jelen, i njima sline, svojom strukturom, sadrinom i
porukama, zadovoljavaju djeije interesovanje i afinitet njihove prirode.
BRANKO V. RADIEVI (1925-2001), pjesnik, pripovjeda i romansijer istananog
senszibiliteta i snane imaginacije. Kao pisac za djecu najradije se zadravao u svefi
humora, koji je poseban i nenametljiv, ali uvijek prisutan i vaan element njegovog
pripovijedanja. Naklonost malih italaca osvojio je prvenstveno tematskom i stilskom
raznovrsnou pripovjednih modela: od kratke prie do razvijenijih epskih formi
romanesknog tipa: Prie o deacima, Duh livada, Bajka o aljivini, Ueni maak,
udotvorno oko, Poslastiarnica kod veselog arobnjaka, Avanture stranog Tuturenka,
Prie o ivotinjama. Iz lirskog opusa posebnu panju zasluuju njegove Pesme o majci.
Pjesme: Kad mati eka, Kad mati lae, Kad mati plete, Kad mati u vojsku prati, Kad
mati bez ruku ostane i druge, najljepa su himna majci.
Bajka o aljivini je umjetnika transpozicija ivota u kojoj je ostvarena viestruka
funkcionalnost smijeha. ivjeti, znai smijati se. U ovoj bajci smijeh nije samo zabava

ve sutina i pokreta svih ljudskih aktivnosti. Ljepota ivljenja nije u dokolici i darovima
prirode ve u blagodetima do kojih se stie radom. Ovo je pria o ljudima koji nikada
nita nisu radili pa im je ba zato ivot postao tuan i nesnosan.... (str. 377)
DOBRICA ERI (1936), jedan je od najizrazitijih slikara djetinjstva u ambijentu prirode i
sela. On je pjesnik koji posmatra, zagleda, pamti i biljei, da bi u trenutku inspiracije
svoja osjeanja iskazao u melodinim stihovima nadahnutim bojama rodnog Kalipolja i
ivopisne Grue. Od svoje prve knjige Svet u suncokretu, pa do danas, Eri se
neprestano potvruje kao darovit pjesnik u ijem plodnom stvaralatvu ne postoji otra
granica izmeu svijeta djece i odraslih. U srpskoj knjievnosti za djecu, nijedan pjesnik
nije tako snano kao Dobrica Eri utkao u svoje stihove iskonsku snagu zemlje, ubor
potoia, um rodne rijeke, pjesmu ptica i miris zaviaja. U zbirci Slavuj i sunce,
pokazao je svu rasko svog pjesnikog talenta. U poeziji ne slavi samo prirodu i ovjeka
ve i pojedina zanimanja, npr. zbirka: Od ratara do zlatara. Meutim, poema Vaar u
Topoli je najpopularnije Erievo djelo za djecu. Za ovo djelo se moe rei da je
reprezentativo djelo njegove poetike. Poema je svojevrsna aluzija ivota u kome ima
mjesta za sve-velike i male, skromne i gorde, mirne i ponosne, vesele i tune, vrijedne i
neradne, igrae i pjevae, muzikante i cirkusante.... Sa posebnom panjom je opisao
pitomo podneblje ivopisne Topole, koja se, okiena vinogradima i preplavljena
nepreglednom rijekom ljudi, ena i djece, rastvara i sjedinjuje sa arenilom ivih boja....
(425-a str.)
RAJKO PETROV NOGO
Ve samim naslovima pjesnikih zbirki za djecu, Rodila me tetka koza i Koliba i tetka
koza, Rajko Petrov Nogo (1945) pokuava da otvori novu dimenziju poetskog govora i
uspostavi autentian model provokativne poetike. Na prvi pogled ovaj pjesnik je zaista
nov i provokativan, ali ironian i pretenciozan. Njegovi stihovi su slatkorjeivi i melodini
ali im nedostaju ljubav i emocije. On Djeak o kojem Nogo pjeva je zreo i iskusan, pun
znanja koje ne prilii njegovom uzrastu ni nainu razmiljanja. U veini pjesama, njegov
djeak se suprotstavlja svijetu odraslih veoma pametno i ironino. To njegovo pjevanje
udaljava ga od djeteta i stavlja ga u liniju svjetova djece i odraslih.