Algebra

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja
ALGEBRA
Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija
Tanja Vucicic
Akad. god. 2008./2009.
ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija
1 GRUPE
2 STRUKTURA GRUPA
3 PRSTENOVI
4 POLJA. GALOISOVA TEORIJA
Galoisova teorija, povezujuci strukturu polja s odredenim
grupama, spada u osnovno
algebarsko orude.
U podrucje njene primjene spadaju klasicne konstrukcije ravnalom i
estarom, konacna polja i cuveni Abelov teorem o nerjeivosti u radikalima jednad be
f (x) = 0 ako je f opci polinom petog stupnja.
4.1 Proirenja polja

Polje je komutativni prsten s jedinicom F u kojem svaki nenula element ima multiplikativni inverz. Dakle, F = F nf0g je multiplikativna abelova grupa. Ako karakteristika
polja nije 0, onda je ona nu no prosti broj.
Za konacno polje od p elemenata (karakteristike p) koristit c emo oznaku Fp: To je polje
jedinstveno. Vrijedi Fp = Z=pZ = Z=(p); to lako zakljucujemo na temelju Prvog teorema o izo prstenova i prirodnog homomor zma ' : Z ! F u polje F; charF = p;
de niranog s n 7! n 1F (pri cemu razumijevamo ( n) 1F = (n 1F )):
Integralna domena Fp[x] polinoma u varijabli x s koe cijentima iz polja Fp je takoder
karakteristike p; kao i pripadno kvocijentno polje Fp(x) (racionalne funkcije u varijabli x

s koe cijentima iz polja Fp):
Ako je F polje karakteristike 0, onda F ima potpolje izomorfno polju Q racionalnih

brojeva. To lako slijedi na temelju homomor zma polja ' : Q ! F de niranog sa
a
'( ) = (a 1F )(b 1F ) 1:
b
U de niciji uzimamo jedinstveni maksimalno skraceni prikaz racionalnog broja oblika
0
a
;
a
2
Z;
b
2
N
i
razumijevamo
jedinstveni
prikaz
nule
oblika
0
=
b
1 : Jer je ' netrivijalni
homomor zam ('( 11 ) = 1F ) i Ker' ideal u polju Q; to je Ker' = f0g i Q = Im ': Im '
je najmanje potpolje od F koje sadr i jedinicu, odnosno, generirano jedinicom.
De nicija 4.1 Prosto potpolje polja F je potpolje generirano s 1F : Ono je izomorfno
polju Q (ako je charF = 0) ili polju Fp (ako je charF = p):
Primjer 4.1 Q je prosto potpolje od Q i R. Prosto potpolje polja Fp(x) izomorfno je s Fp
kojega cine konstantni polinomi.
De nicija 4.2 Ka emo da je polje K proirenje polja F ako je F potpolje od K i

piemo F
K ili K F:
Posebno, svako polje je proirenje svakog svog potpolja, pa tako i svog prostog potpolja. Polje je i vektorski prostor nad svakim svojim potpoljem, pa specijalno i nad
prostim potpoljem.
De nicija 4.3 Stupanj proirenja F
K jednak je dimenziji K kao vektorskog prostora nad F (dimF K) i oznacuje se [K : F ].
Primjer 4.2 [F : F ] = 1; [C : R] = 2:
Va na klasa proirenja polja dobiva se tra enjem rjeenja jednad bi u danom polju F:
Tako npr. jednostavna jednad ba x2 + 1 = 0 nema rjeenja u R: U potrazi za najmanjim
natpoljem od R koje to rjeenje sadr i uvedeno je (Gauss) polje kompleksnih brojeva
C = R + Ri; gdje je i2 + 1 = 0:
Opcenito se postavlja pitanje postoji li proirenje K polja F koje sadr i rjeenje jednad be p(x) = 0, gdje je p 2 F [x] ireducibilni polinom. Da je odgovor potvrdan ka e
sljedeci teorem.
Teorem 4.1 Neka je F polje i p 2 F [x] ireducibilni polinom. Tada postoji polje K u
kojemu p ima korijen, a koje sadr i izomorfnu kopiju od F:
` Promotrimo kvocijent K = F [x]=(p(x)) polinomijalnog prstena F [x] po glavnom idealu

(p(x)): Jer je F [x] domena glavnih ideala, iz pretpostavke da je p ireducibilan slijedi da
je (p(x)) maksimalni ideal. Nadalje, K = F [x]=(p(x)) je polje. Neka je : F [x] !
F [x]=(p(x)) kanonska projekcija na kvocijent. Onda je njena restrikcija ' := jF : F !
K homomor zam polja. Kako je netrivijalni homo (1F 7! 1K ), to je Ker' = f0g; tj.
' je injekcija. Dakle je F = Im '
K: Poka imo da je Im '
K tra ena izomorfna
kopija polja F u kojoj p ima korijen. Za x 2 F [x] oznacimo x = (x) 2 K: Tada imamo
redom
p(x) = p( (x))
( je homo)
= (p(x))
(u F [x]=(p(x)))
= p(x)(mod p(x)) = 0
(u F [x]=(p(x))):
Uz identi kaciju F
ima korijen. a
Im '
K time smo dobili proirenje polja F u kojemu polinom p
Promotrimo sad proirenje K = F [x]=(p(x)) kao vektorski prostor nad F:

Teorem 4.2 Neka je F polje, p 2 F [x] ireducibilni polinom stupnja n i K polje, K =
F [x]=(p(x)): Neka je = x mod(p(x)) 2 K: Tada elementi
1; ;
;:::;
n 1
cine bazu od K kao vektorskog prostora nad F i [K : F ] = n; a polje K se sastoji od

svih polinoma stupnja manjeg od n u ; tj.
K = fa0 + a1 + a2
` Z.T. a
+ an
n 1
a0; a1; a2; : : : ; an
2 F g:
U kvocijentnom polju F [x]=(p(x)) se zbrajanje elemenata vri prirodno, a kod mno enja
je za polinome a; b 2 F [x] predstavnik klase njihovog produkta ostatak pri dijeljenju
a(x)b(x) sa p(x): To je dakle polinom ciji je stupanj manji od @p:
Operacije zbrajanja i mno enja se jednostavno opisuju kad se elemente polja K =
F [x]=(p(x)) promatra kao polinome stupnja < n u varijabli ; gdje je element od K
za kojeg vrijedi p( ) = 0: Pretpostavimo li p(x) = xn + pn 1xn 1 +
+ p1x + p0 (a
normiranost polinoma nije gubitak opcenitosti jer ne utjece na korijene polinoma niti na
glavni ideal koji generira), lako vidimo da vrijedi
n
(pn
n 1
+ p1 + p0);
odnosno da je n linearna kombinacija potencija od s manjim eksponentima. Ovo ima

za posljedicu da se svaki polinom u varijabli mo e napisati kao polinom stupnja < n
u ; pa tako i produkt dva polinoma stupnja < n:
Kako se radi o dva razna pogleda (interpretacije) na iste operacije, zakljucujemo da
vrijedi sljedece.
Korolar 4.1 Neka je K polje kao u Teoremu 4.2 i a; b 2 K neka su dva polinoma stupnja
< n u varijabli : Tada je mno enje u polju K de nirano s
a( )b( ) = r( );
gdje je r(x) ostatak pri dijeljenju a(x)b(x) sa p(x) u F [x] i @r < n:
Primjer 4.3 Za F = R i p(x) = x2 + 1 po opisanoj konstrukciji dobivamo R[x]=(x2 + 1) =
fa + b j a; b 2 Rg; pri cemu vrijedi 2 + 1 = 0: U ovom polju zbraja se po formuli
(a + b ) + (c + d ) = (a + c) + (b + d) ;
a mno i po
(a + b ) (c + d ) = (ac
bd) + (ad + bc) ;
gdje smo uva ili 2 = 1: Zamjenom $ i ove formule prelaze u poznate operacije
zbrajanja i mno enja u polju C; tj. preslikavanje a + b 7! a + bi de nira izomor zam
polja R[x]=(x2 + 1) i C:
10
Primjer 4.4 p(x) = x3 2 je polinom ireducibilan nad Q (Eisensteinov kriterij!): Oznacimo li njegovu nultocku sa ; prema prethodnom je
K = Q[x]=(x3
2) = fa + b + c
a; b; c 2 Qg
proirenje polja Q stupnja 3. Inverz nekog nenula elementa iz K; npr. 1 + ; mo emo

dobiti po Euklidovom algoritmu. Jer je ireducibilni polinom p(x) = x3
2 relativno
prost sa svakim polinomom manjeg stupnja, to imamo da u Q[x] postoje polinomi a i
b takvi da vrijedi a(x)(1 + x) + b(x)(x3 2) = 1: Dakle c e a( ) biti inverz od 1 + u
K . Jednostavni racun s polinomima daje a(x) = 31 (x2 x + 1) i b(x) = 13 ; odakle je
2
+1
1
(1 + ) =
:
3
11
Primjer 4.5 Opcenito, ako je

2 K korijen ireducibilnog polinoma p(x) = pnxn +
pn 1 xn 1 +
+ p1x + p0; onda 1 dobijemo iz
(pn
n 1
+ pn
n 2
+ p1 ) =
p0 ;
tj,
1
1
p0
(pn
n 1
+ pn
n 2
+ p1):
Napomena. Pretpostavka o ireducibilnosti polinoma p je bitna za dobivanje strukture

polja na K .
12
De nicija 4.4 Neka je F

K proirenje polja F i neka su ; ; : : : 2 K: Najmanje
potpolje od K koje sadr i i F i elemente ; ; : : : nazivamo poljem generiranim elementima ; ; : : : nad F i oznacujemo F ( ; ; : : :):
De nicija 4.5 Ako je K polje generirano jednim elementom nad F; tj. K = F ( );
onda K nazivamo jednostavnim proirenjem od F; a element primitivnim elementom tog proirenja.
Teorem 4.3 Neka je F polje i p 2 F [x] ireducibilni polinom. Neka je K proirenje polja
F koje sadr i korijen polinoma p; p( ) = 0: Tada je F ( ) = F [x]=(p(x)):
` Primijetimo da se u ovom teoremu pretpostavlja egzistencija proirenja od F koje

sadr i nultocku ireducibilnog polinoma nad F; a koja je osigurana Teoremom 4.1: Ovdje
se tvrdi da svako polje koje sadr i nultocku ireducibilng polinoma nad F ima potpolje
izomorfno proirenju od F konstruiranom u Teoremu 4.1 i da je proirenje iz Teorema
4.1 ba najmanje koje sadr i . Z.T. a
13
Iz prethodnog teorema i Korolara 4.1 dolazimo do sljedece karakterizacije polja F ( )

kad je korijen ireducibilnog polinoma p:
Korolar 4.2 Neka je F polje, p 2 F [x] ireducibilni polinom stupnja n i p( ) = 0: Tada je
F ( ) = fa0 + a1 + a2
+ an
n 1
a0; a1; a2; : : : ; an
2 Fg
K:
Polja F ( i) koja sadr e razlicite nule istog ireducibilnog polinoma p s algebarskog stajalita ne
razlikujemo.pTo su izomorfna
polja. Npr, u Primjeru 4.4 smo konstruirali polje
p
p
3
c
2
Qg:
Imali
smo
p(x)
=
x
2: Polinom p ima
K = Q( 3 2) = fa + bp3 2 + c( 3 2)2 a; b;
p
p
1+i 3 p
1 i 3
3
3
) i 2(
): Vrijedi
i nultocke 2(
2
2
p
p
p
1+i 3
3
3
Q( 2) = Q( 2
);
2
iako je skupovno lijevo polje potpolje od R, a desno potpolje od C.
14
Cinjenicu da razliciti korijeni istog ireducibilnog polinoma generiraju ista algebarska

svojstva moguce je i malo proiriti.
Teorem 4.4 Neka je ' : F ! F 0 izomor zam polja. Neka je p 2 F [x] ireducibilni polinom, a p0 2 F 0[x] ireducibilni polinom dobiven primjenom izomor zma ' na koe cijente
od p: Neka je korijen od p (u nekom proirenju od F ); a neka je korijen od p0 (u
nekom proirenju od F 0): Tada postoji izomor zam : F ( ) ! F 0( ) koji preslikava
7! i takav da je jF = ':
` Z.T. a
Ovaj teorem o ekstenziji mo emo i slikovito predociti dijagramom.
izo
: F ( ) ! F 0( )
j
j
izo
': F
! F0
Naci c e veliku primjenu u Galoisovoj teoriji.

15
4.2 Algebarska proirenja

De nicija 4.6 Neka je K
F proirenje polja. Ka emo da je element 2 K algebarski nad F ako postoji nenula polinom f 2 F [x] takav da je f ( ) = 0: U protivnom
ka emo da je transcendentan nad F: Proirenje K
F nazivamo algebarskim
ako je svaki element iz K algebarski nad F: U protivnom ka emo da je proirenje transcendentno nad F:
Uocimo da ako je element algebarski nad F onda je on algebarski i nad svakim
proirenjem (natpoljem) L F:
Propozicija 4.1 Neka je
algebarski nad F: Tada postoji jedinstveni normirani ireducibilni polinom m ;F takav da je m ;F ( ) = 0: Polinom f 2 F [x] ima korijen ako i
samo ako m ;F j f u F [x]:
` Z.T. Primijetimo da razliciti ireducibilni polinomi imaju razlicite nultocke. a
Korolar 4.3 Ako je L

m ;Lj ma;F u L[x]:
F proirenje polja i element
16
algebarski nad F i L; onda
` Slijedi iz prethodne propozicije primijenjene na L; buduci je ma;F 2 L[x] neki polinom

koji ima korijen : a
De nicija 4.7 Polinom ma;F iz prethodne propozicije nazivamo minimalnim polinomom
od nad F: @ma;F nazivamo stupnjem elementa i oznacujemo @ :
Uocimo da je normirani polinom iz F [x] kojeg ponitava minimalni polinom od
F ako i samo ako je taj polinom ireducibilan nad F .
Propozicija 4.2 Neka je algebarski nad poljem F: Tada je F ( ) = F [x]=(m
posebno, [F ( ) : F ] = @ma;F = @ :
` Neposredno iz Teorema 4.3. a
nad
;F (x))
i,
Primjer
4.6 Minimalni
polinom elementa
p
p
@( 3 2) = Q( 3 2) : Q = 3:
17
p
3
2 nad Q je x3
2: Odatle imamo
Primjer 4.7 Polinom p 2 Q[x]; p(x) = x3 3x 1 je ireducibilan nad Q (treceg stupnja

bez racionalne nule). Za svaku njegovu nultocku vrijedi [Q( ) : Q] = 3: Ovaj polinom
ima jednu realnu nultocku u intervalu [0; 2]:
Propozicija 4.3 Element je algebarski nad poljem F ako i samo ako je jednostavno
proirenje F ( ) F konacnog stupnja.
`
) Neka je 2 K F algebarski nad F . Tada po Propoziciji 4.2 za stupanj jednostavnog proirenja vrijedi [F ( ) : F ] = @ma;F < 1:
( Neka za element iz proirenja polja F vrijedi [F ( ) : F ] = n < 1: Tada je skup
f1; ; 2; : : : ; n} od n + 1 elemenata linearno zavisan nad F i postoje elementi bi 2 F;
bar jedan od njih nenula, takvi da je b0 + b1 + b2 2 +
+ bn n = 0: Dakle je korijen
polinoma stupnja n s koe cijentima iz F; tj. je algebarski nad F: a
18
Korolar 4.4 Ako je proirenje K
F konacno, onda je ono algebarsko.
` Za proizvoljni element 2 K je F ( ) potpolje od K i potprostor vektorskog prostora

K nad F . Prema tomu je [F ( ) : F ] [K : F ] < 1; pa iz prethodne propozicije slijedi
da je algebarski nad F: a
Obrat tvrdnje ne vrijedi. Postoje beskonacna algebarska proirenja (Primjer 4.12).
Primjer 4.8 Proirenja K

F; [K : F ] = 2; charF 6= 2; nazivaju se kvadratnim
proirenjima. Element 2 KnF ponitava polinom stupnja najvie 2. Iz 2
= F slijedi
da stupanj tog polinoma nije 1, odnosno, da je tocno 2. Vrijedi, dakle,
Buduci je F
m (x) = x2 + bx + c; b; c 2 F:
F ( ) K;
p a vec je F ( ) dimenzije 2 nad F; to je K = F ( ):
b
b2 4c
Znamo da je =
(zbog diobe uzimamo charF 6= 2):
2
2
= F ) b2 4c nije kvadrat u F:
p
b2 4c je simbol za korijen jednad be x2
b2 4c = 0 u K:
19
Pokazuje se da je F ( ) = F ( b2 4c):
p
2
Naime le i u desnom
4c): p
p polju, pa je F ( ) F ( b
S druge
strane, iz b2 4c = 2 + b slijedi da je b2 4c 2 F ( ); odakle je
p
F ( b2 4c) F (p):
(K = F ( ) = F ( b2 4c) pokazuje da jednad ba x2
b2 4c = 0 ima rjeenje u
K:)
p
Konacno zakljucujemo da je svako kvadratno proirenje polja F oblika F ( D); gdje je
D element iz F koji u F nije kvadrat: Odatle i naziv za ovakva proirenja.
Razmotrimo sad tri povezana proirenja:
[L:F ]
z }| {
F
L
|{z}K |{z}
[K:F ]
[L:K]
Teorem 4.5 Neka su F
20
L polja. Tada vrijedi

[L : F ] = [L : K][K : F ]:
Ako je jedna strana jednad be beskonacna, onda je takva i druga strana.
` Z.T. Dakle je konacno proirenje konacnog proirenja konacno. a

Korolar 4.5 Neka je F
L konacno proirenje i K
takvo da je F
K L: Tada [K : F ] dijeli [L : F ]:
L potpolje od L koje sadr i F , tj.
` Neposredno iz prethodnog teorema. a

Slijede primjeri primjene prethodnog teorema i korolara.
p
Primjer 4.9 Pitanje: je li 2 2 Q( ); gdje je
korijen polinoma p 2 Q[x]; p(x) =
x3 3x 1; ireducibilnog nad Q (Primjer 4.7)?
p
Vidjeli smo
p da je [Q( ) : Q] = 3: Kad bi odgovor

p bio potvrdan, Q(p 2) bi bilo medupolje
Q Q( 2) Q( ) i moralo bi vrijediti Q( 2) : Q j 3: No, Q( 2) : Q = 2; 2 - 3; pa
zakljucujemo da je odgovor negativan, to neposredno nije trivijalno za vidjeti.
21
p
p
6
Primjerp
4.10 Odredimo
stupanj proirenja Q( 2) : Q( 2) i minimalni polinom elep
p
menta 6 2 nad Q( 2); 6 2 je uobicajena oznaka za pozitivnu realnu vrijednost 6-og
korijena iz 2.
p
p
p
p
p
3
6
6
Ocito je Q( 2) : Q = 6: Iz 2 =
2 slijedi Q( 2) Q( 6 2): Dijagram povezanih
proirenja je
6
z
}|
{
p
p
6
Q
2);
|{z}Q( 2)| Q(
{z }
2
p
p
6
odakle dobivamo
da je trapeni stupanj Q( 2) : Q( 2) = 3: Posebno, p
minimalni polip
3
nom elementa 6 2 nad Q( 2) je stupnja
3,
pa
je
to
dakle
polinom
x
2: Direktno bi
p
p
bilo te e pokazati da je polinom x3
2 ireducibilan nad Q( 2):
22
De nicija 4.8 Proirenje K F je konacno generirano ako postoje elementi

1 ; 2 ; : : : ; k 2 K takvi da je K = F ( 1 ; 2 ; : : : ; k ):
Iterativnom primjenom sljedeca lema pokazuje da se polje F ( 1; 2; : : : ; k ); najmanje
koje sadr i elemente 1; 2; : : : ; k 2 K i polje F; mo e dobiti uzastopnim jednostavnim
proirivanjem.
Lema 4.1 F ( ; ) = (F ( ))( )
` Proirenje F ( ; ) sadr i polje F i element ; pa prema tomu mora sadr avati jednostavno proirenje F ( ): Buduci da sadr i i element ; imamo (F ( ))( )
F( ; )
zbog minimalnosti polja (F ( ))( ): S druge strane, jer (F ( ))( ) sadr i F; i ; po
minimalnosti od F ( ; ) slijedi inkluzija F ( ; ) (F ( ))( ): a
23
Iz K = F ( 1; 2; : : : ; k ) = (F ( 1; 2; : : : ; k 1))( k ) iteracijom zakljucujemo da proirenje

K konacno dobijemo kao posljednje u lancu jednostavnih proirenja (generiranih po
jednim elementom)
F = F0
Fi+1 = Fi(
i+1 ); i
= 0; 1; : : : ; k
F1
F2
Fk = K;
1:
Ako su elementi 1; 2; : : : ; k algebarski nad F (a onda i nad svakim natpoljem od F )

stupnja ni = [Fi : F ] ; i = 1; : : : ; k; onda je po Teoremu 4.5
[K : F ] = [Fk : Fk 1] [Fk
: Fk 2]
[F1 : F0]
n1 n2
nk :
Stupanj proirenja [Fi : Fi 1] je jednak stupnju minimalnog polinoma od i nad Fi 1; a

taj je manji ili jednak ni: Jednakost se posti e ako je minimalni polinom od i nad F
ireducibilan i nad Fi 1:
Zakljucujemo: proirenje generirano konacnim brojem algebarskih elemenata je
konacno.
24
Oblik elemenata iz proirenja F ( 1; 2; : : : ; k ) pokazuje analogiju s oblikom elemenata

iz F ( ):
Npr. u proirenju F ( ; ) = (F ( ))( ); gdje je [(F ( ))( ) : F ( )] = d i [F ( ) : F ] = n;
elementi su oblika
b0 + b1 + b2
b0; b1; b2; : : : ; bd
2 F ( ): Kako je
bi = a0i + a1i + a2i
+ an
to konacno element iz F ( ; ) ima oblik

X
aij
i=0;:::;n 1
j=0;:::;d 1
i j
+ bd
1i
n 1
d 1
; i = 0; 1; : : : ; d
; aij 2 F:
[F ( ; ) : F ] = [F ( ; ) : F ( )][F ( ) : F ] = dn; a elementi

nad F:
1;
i j
su baza za F ( ; )
p p
p p
Primjer 4.11 Odredimo Q( 2; 3) : Q i elemente od Q( 2; 3):
p
p p
p
Q( 3) : Q = 2 ) Q( 2; 3) : Q( 2)
2
p p
p
p
p
Pretpostavimo da je Q( 2; 3) : Q( 2) = 1 , 3 2 Q( 2):
p
p
Tada bi vrijedilo 3 = a + b 2; a; b 2 Q.
p
2
2
Kvadriranjem dobijemo 3 = a + 2b + 2ab 2:
p
Za ab 6= 0 ) 2 2 Q to je kontradikcija. Na kontradikciju vodi i a = 0 ili b = 0:
p
p p
Dakle je Q( 2; 3) : Q( 2) = 2:
p p
p p
p
p
Q( 2; 3) : Q = Q( 2; 3) : Q( 2) Q( 2) : Q = 2 2 = 4
p p
p
p
p
Q( 2; 3) = fa + b 2 + c 3 + d 6 j a; b; c; d 2 Qg:
Sad mo emo okarakterizirati konacna proirenja polja F:
25
26
Teorem 4.6 Proirenje K

F je konacno ako i samo ako je polje K generirano sa
konacno mnogo elemenata algebarskih nad F:
Polje generirano elementima 1; 2; : : : ; k nad F; koji su algebarski i redom stupnjeva
n1; n2; : : : ; nk ; je algebarsko stupnja n1n2
nk :
`
) Neka je K F konacno proirenje stupnja n i neka je 1; 2; : : : ; n baza od K kao
vektorskog prostora nad F: Tada [F ( i) : F ] dijeli [K : F ] = n za svako i = 1; 2; : : : ; n
(Korolar 4.5): Iz Propozicije 4.3 slijedi da je i algebarski nad F za svako i = 1; 2; : : : ; n:
Dakle je polje K generirano konacnim brojem algebarskih elemenata nad F (tj. sa
1 ; 2 ; : : : ; n ):
( Obrat smo vec pokazali na slajdu 23.
Drugu tvrdnju daje isto razmatranje (slajd 23) i Korolar 4.4. a
Korolar 4.6 Ako su elementi i algebarski nad F; onda su i
i 1 (za 6= 0) takoder
algebarski nad F .
; = (za
6= 0)
` Ovi elementi le e u proirenju F ( ; ) koje je po prethodnom teoremu konacno. Sada

po Korolaru 4.4 zakljucujemo da su elementi algebarski.a
27
Korolar 4.7 Neka je L F proizvoljno proirenje. Tada elementi iz L koji su algebarski

nad F tvore potpolje K L.
` Neposredno iz prethodnog korolara. a

Primjer 4.12 S Q oznacimo potpolje proirenja C Q koje se sastoji od kompleksnih
brojeva koji su algebarski
nad Q.
p
n
U Q le e npr. brojevi 2 za sve prirodne n > 1: Ovo znaci da je Q : Q
n; za sve
n > 1; tj. da je Q beskonacno algebarsko proirenje od Q.
Q nazivamo poljem algebarskih brojeva.
28
Primjer 4.13 Q \ R je potpolje od R kojeg cine elementi algebarski nad Q. Ovo polje
je prebrojivo, pa je dakle pravo potpolje od R.
Naime, jer je Q prebrojivo polje, to i polinoma danog stupnja n u Q[x] ima prebrojivo;
svaki takav polinom je odreden
s n + 1 koe cijenata iz Q.
Polinom stupnja n iz Q[x] ima najvie n nultocki u R, pa u R ima prebrojivo algebarskih
elemenata stupnja n nad Q, 8n 2 N.
Konacno, sve algebarske elemente u R dobijemo kao prebrojivu uniju (po n) prebrojivih
skupova, to znaci da ih ima prebrojivo.
Zakljucak je da postoji puno realnih brojeva koji su transcendentni (nisu algebarski)
poput poznatih i e. No, dokaz da neki broj nije algebarski je vrlo kompliciran. Dapace,
netrivijalni su i dokazi neracionalnosti.
Q je, tim vie, pravo potpolje od C.
Teorem 4.7 Ako su proirenja K

algebarsko.
29
F iL
K algebarska, onda je i proirenje L
` Z.T. Dakle je algebarsko proirenje algebarskog proirenja algebarsko. a

De nicija 4.9 Neka su K1 i K2 potpolja polja K: Kompozitno polje od K1 i K2; u oznaci
K1K2; je najmanje potpolje od K koje sadr i K1 i K2:
Jasno je da se kompozitno polje K1K2 mo e opisati i kao presjek svih potpolja od K
koja sadr e K1 i K2:
Prethodna de nicija se prirodno proiruje na bilo koji skup potpolja od K:
p
p
p
3
6
Primjer 4.14
Kompozitno
polje
od
Q(
2)
i
Q(
2)
je
Q(
2):
p
p
p
p
p
p
p
p
6
6
3
6
6
3
3
2
Naime, ( 2) = 2 i ( 2) = 2 pa Q(
2)
Q(
2)
i
Q(
2)
Q(
2):
p
p
p p
3
To je i najmanje polje koje sadr i Q(p 2) i Q( 2) jer svako polje koje sadr i 2 i 3 2
mora sadr avati i njihov kvocijent, tj. 6 2:
30
Propozicija 4.4 Neka su K1 i K2 konacna proirenja polja F sadr ana u K: Tada vrijedi
[K1K2 : F ]
[K1 : F ][K2 : F ]:
Jednakost vrijedi ako i samo ako je F -baza jednog od polja linearno nezavisna nad
drugim.
Ako su 1; 2; : : : ; n i 1; 2; : : : ; m F -baze od K1 i K2 redom, onda elementi i j ,
i = 1; : : : ; n; j = 1; : : : ; m razapinju K1K2 nad F:
` Z.T. a
Tvrdnju i dokaz vizualiziramo sljedecim dijagramom proirenja.
K1 K2
m
K1
K2
n
31
Ima puno primjera u kojima vrijedi stroga nejednakost. U sljedecoj situaciji smo sigurni
da vrijedi jednakost.
Korolar 4.8 Neka u Propoziciji 4.4 imamo [K1 : F ] = n; [K2 : F ] = m i (n; m) = 1. Tada
je [K1K2 : F ] = [K1 : F ][K2 : F ] = nm:
` K1 i K2 su potpolja od K1K2 pa je stupanj proirenja [K1K2 : F ] djeljiv sa n i sa m.

Iz toga slijedi da je [K1K2 : F ] djeljivo s najmanjim zajednickim viekratnikom od m i n,
a to je nm: Ovo zajedno s [K1K2 : F ] nm daje tvrdnju. a
p
p
Primjer 4.15 Prema prethodnom korolaru kompozitno polje od Q( 2) i Q( 3 2) je stupnja 6 nad Q:
Ovaj zakljucak potvrp
duje
rezultat iz prethodnog primjera, gdje smo izracunali da je to
kompozitno polje Q( 6 2):
32
4.3 Polja razlaganja i algebarski zatvaraci

Neka je F dano polje. Vidjeli smo da za svaki polinom f 2 F [x] postoji polje K koje
je (do na izomor zam) proirenje od F u kojem f ima korijen : Ekvivalentno mo emo
reci da za polinom f 2 F [x] postoji polje K takvo da f (x) u K[x] ima linearni faktor
x
:
De nicija 4.10 Proirenje K F se naziva poljem razlaganja polinoma f 2 F [x] ako
se f (x) mo e napisati kao produkt linearnih faktora u K[x]; a to ne vrijedi za niti jedno
pravo potpolje od K koje sadr i F:
Polinom f 2 F [x] stupnja n ima najvie n korijena u F: f c e imati tocno n nultocki u F
ako i samo ako je f (x) moguce faktorizirati (razlo iti) u produkt linearnih faktora nad F:
Teorem 4.8 Za svako polje F i svaki polinom f 2 F [x] postoji proirenje polja K
koje je polje razlaganja polinoma f:
` Z.T. a
33
De nicija 4.11 Ako je K

F algebarsko proirenje od F koje je i polje razlaganja
nekog skupa polinoma f 2 F [x]; onda K nazivamo normalnim proirenjem od F:
Primjer 4.16 Polje razlaganja polinoma x
2 2 Q[x] je polje Q( 2):
Primjer 4.17 Polje razlaganja polinoma

x
2 x
p p
Prethodno smo vidjeli da je Q( 2; 3) : Q = 4:
2
p p
3 2 Q[x] je polje Q( 2; 3):
Primjer 4.18 Oznacimo s K polje razlaganja polinoma x3 2 2 Q[x]:

p
p
p
p
3
3
3
3
+ c 4 j a; b; c 2 Qg
jer
u
Q(
2) ne le e kompleksne nule
K 6= Q( 2) = fa + b 2 !
p
p !
p
p
1+i 3
1+i 3
3
3
polinoma: 2
i 2
:
2
2
p
p
p
3
3; a i da Q( 2;
3) sadr i sve tri nule naeg poliVidimo da K mora sadr
avati
p
p
noma, pa je K = Q( 3 2;
3):
Vrijedi
p
p
p
p
p
p
3
3
3
Q( 2;
3) : Q = Q( 2;
3) : Q( 2) Q( 3 2) : Q = 2 3 = 6
34
p
p
p
3
3
Naime,
3 zadovoljava
jednad
bu
x
+
3
=
0
pa
je
2;
3)
:
Q(
2)
Q(
2; a ne
p
mo e biti 1 zbog Q( 3 2) R.
p
p
Isto smo mogli zakljuciti i iz toga to Q(
3) : Q = 2 i Q( 3 2) : Q = 3 moraju dijeliti
[K : Q] :
p
Primjer 4.19 Polje razlaganja polinoma x4 + 4 2 Q[x] je polje Q(i); a [Q(i) : Q] = 2:

x4 + 4 = x4 + 4x2 + 4 4x2 = (x2 + 2)2 4x2 = (x2 + 2x + 2)(x2 2x + 2)
Faktori su ireducibilni (Eisenstein), a cetiri korijena polinoma su 1 i:
Propozicija 4.5 Neka je f 2 F [x]; @f = n: Tada je polje razlaganja od f stupnja najvie
n! nad F .
` Proirimo li F jednim korijenom od f; generirano proirenje F1 je stupnja najvie n:

Bit c e jednako n ako i samo ako je f ireducibilan. f ima barem jedan linearni faktor nad
F1: Bilo koji drugi korijen od f (x) = 0 zadovoljava jednad bu stupnja najvie n 1 nad
F1: Proirimo li F1 takvim korijenom, generirali smo proirenje stupnja najvie n 1 itd.
Tvrdnja konacno slijedi na osnovi Teorema 4.5. a
35
Primjer 4.20 Polje razlaganja od xn 1 : ciklotomicka polja

Promotrimo polinom xn 1 nad Q. Njegove korijene nazivamo n-tim korijenima je2k
dinice. To su kompleksni brojevi oblika ei n ; k = 0; 1; : : : ; n
1; koji tvore grupu
Kn reda n u odnosu na mno enje u C. Dakle je polje razlaganja K
Q polinoma
xn 1 sadr ano u C: Grupa Kn Knf0g je ciklicka, a njen generator nazivamo primitivnim korijenom jedinice i oznacujemo ga n. Jedan primitivni korijen jedinice je
2
2l
npr. n = ei n ; a sve mo emo opisati s ei n ; 1
l < n; (l; n) = 1: Ima ih '(n); gdje
' oznacava Eulerovu '-funkciju. Kako su svi elementi grupe Kn potencije od n; zakljucujemo da je Q( n) polje razlaganja polinoma xn 1: Q( n) se naziva ciklotomickim
poljem n-tih korijena jedinice.
Stupanj proirenja [Q( n) : Q] se lako odredi ako je n = p (prost). Tada imamo faktorizaciju
xp
1 = (x
1)(xp
+ xp
+ x + 1):
Iz p 6= 1 slijedi da je p korijen polinoma xp 1 + xp 2 +

+ x + 1 koji je ireducibilan nad
Q, dakle i minimalni polinom od p nad Q. Odatle Q( p) : Q = p 1 = '(p): Pokazuje
se da i opcenito vrijedi [Q( n) : Q] = '(n) (necemo dokazivati).
36
Polje razlaganja polinoma je jedinstveno do na izomor zam!

Teorem 4.9 Neka je ' : F ! F 0 izomor zam polja. Neka je f 2 F [x], a f 0 2 F 0[x] neka
je polinom dobiven djelovanjem ' na koe cijente od f . Neka je E polje razlaganja od
f nad F; a E 0 polje razlaganja od f 0 nad F 0: Tada postoji izomor zam : E ! E 0 koji
proiruje ' tj. za koji vrijedi jF = ':
` Z.T. a
Tvrdnju teorema ilustrira sljedeci dijagram.
izo
: E ! E0
j
j
izo
' : F ! F0
Korolar 4.9 Svaka dva polja razlaganja polinoma f 2 F [x] su izomorfna.
` Slijedi iz prethodnog teorema uz ' = id : F ! F; a za E i E 0 se uzmu dva polja

razlaganja od f: a
Zato jednoznacno govorimo o polju razlaganja nekog polinoma.
37
Sad promotrimo proirenja polja F koja sadr e sve korijene svih polinoma nad F:
De nicija 4.12 Ka emo da je polje F algebarski zatvarac polja F ako je F algebarsko
proirenje nad F i ako se svaki polinom f 2 F [x] potpuno razla e u F :
Drugim rijecima, algebarski zatvarac F sadr i sve elemente algebarske nad F:
De nicija 4.13 Polje K je algebarski zatvoreno ako svaki polinom s koe cijentima iz
K ima korijen u K:
Primijetimo da iz de nicije slijedi (induktivno!) da algebarski zatvoreno polje K sadr i
sve korijene svih polinoma nad K:
Polje K je algebarski zatvoreno ako i samo ako vrijedi K = K .
38
Propozicija 4.6 Neka je F algebarski zatvarac polja F: Tada je F algebarski zatvoreno

polje. (F = F )
` Neka je f 2 F [x] i neka je korijen od f . Tada generira algebarsko proirenje

F ( ) od F (Teorem 4.6), a F je algebarsko proirenje od F: Po Teoremu 4.7 je onda
F ( ) algebarsko proirenje od F i posebno je njegov element algebarski nad F: No
to znaci da je 2 F ; to je i trebalo dokazati: a
Ostaje pitanje egzistencije algebarskog zatvaraca i algebarski zatvorenog polja. Vec
smo dali konstrukciju konacnog proirenja polja F koje sadr i sve nule danog polinoma
f 2 F [x]: Intuitivno, algebarski zatvarac od F c e, na neki nacin, "generirati" sva takva
proirenja. No, u kojem irem polju c e se to zbivati?
Do algebarskog zatvaraca polja F dolazimo tako da prvo konstruiramo algebarski
zatvoreno polje koje sadr i F .
Propozicija 4.7 Za svako polje F postoji algebarski zatvoreno polje K koje sadr i F .
` Z.T. (samostalno, neobavezno!) a

39
Zatim koristimo algebarski zatvoreno polje koje sadr i F za konstrukciju algebarskog

zatvaraca F polja F:
Propozicija 4.8 Neka je K algebarski zatvoreno polje, a F potpolje od K . Tada je skup
F svih elemenata iz K koji su algebarski nad F algebarski zatvarac od F: Algebarski
zatvarac od F je jedinstven do na izomor zam.
` F je algebarsko proirenje od F po de niciji. Svaki polinom f 2 F [x] se potpuno

razla e nad K u linearne faktore oblika x
(to takoder
vrijedi i za f 2 K[x]). No
tada je svaki algebarski nad F kao korijen polinoma f , tj. 2 F : Slijedi da svi linearni
faktori x
polinoma f imaju koe cijente u F ; odnosno, da se f potpuno razla e u
F [x]: Odatle je F algebarski zatvarac od F:
Jedinstvenost algebarskog zatvaraca (do na izomor zam) je intuitivno jasna u svjetlu
jedinstvenosti polja razlaganja polinoma. Precizni dokaz preskacemo. a
40
4.4 Separabilna i neseparabilna proirenja

Ako je F polje, za dani polinom f 2 F [x] nad poljem razlaganja od f postoji faktorizacija
f (x) = an(x
1)
n1
(x
2)
n2
(x
k)
nk
su razliciti elementi iz polja razlaganja (korijeni polinoma f ) i vrijedi ni 1

za sve i: i nazivamo viestrukim korijenom od f ako je ni > 1. Inace je i prosti
korijen od f .
1;
2; : : : ;
De nicija 4.14 Ka emo da je polinom f 2 F [x] separabilan ako on nema viestrukih

korijena, tj. ako su svi korijeni od f razliciti.
U de niciji se ne speci cira polje razlaganja jer ako su korijeni polinoma razliciti u
nekom polju razlaganja, oni su razliciti i u svakom drugom polju razlaganja.
p
2
Primjer 4.21 Polinom x
2 2 Q[x] je separabilan jer ima 2 razlicita korijena p2:
n
Polinom x2 2 2 Q[x]; n
2; nije separabilan jer ima viestruke korijene
2
kratnosti n:
41
Jednostavni kriterij za provjeru postoji li viestruki korijen nekog polinoma iskazuje se

pomocu njegove derivacije. Pojam derivacije je moguce uvesti neanaliticki, tj. cisto
algebarski.
De nicija 4.15 Derivacija polinoma f 2 F [x];
f (x) = anxn + an 1xn
je polinom Dxf 2 F [x],
Dxf (x) = nanxn
+ (n
1)an 1xn
+ a1x + a0;
2
+ 2a2x + a1:
Lako se provjeri da za ovako de niranu derivaciju polinoma vrijede poznate formule:
Dx(f (x) + g(x)) = Dxf (x) + Dxg(x);

Dx(f (x)g(x)) = (Dxf (x))g(x) + f (x)Dxg(x):
42
Propozicija 4.9 Polinom f ima viestruki korijen ako i samo ako je korijen i od Dxf;
tj. akko su f i Dxf djeljivi s minimalnim polinomom elementa :
Specijalno, f je separabilan ako i samo ako vrijedi (f (x); Dxf (x)) = 1:
` Z.T. Iz propozicije slijedi da se separabilnost polinoma f 2 F [x] mo e provjeriti

Euklidovim algoritmom u polju F; neovisno o polju razlaganja od f: a
n
Primjer 4.22 Derivacija polinoma xp x 2 Fp[x] je pnxp 1 1 = 1: Buduci derivacija

nema korijena, polinom nema viestrukih korijena, tj. separabilan je.
Primjer 4.23 Derivacija polinoma xn 1 je nxn 1: Nad svakim poljem cija karakteristika
ne dijeli n (ukljucujuci karakteristiku 0); jedini korijen derivacije je 0 i to kratnosti n 1; a
0 nije korijen od xn 1: Dakle je xn 1 separabilan polinom nad takvim poljima i postoji
n razlicitih korijena jedinice.
Primjer 4.24 Ako je charF = p i p j n; onda ima manje od n korijena jedinice nad F: U
ovom slucaju derivacija polinoma xn 1 identicki icezava i svaki korijen od xn 1 je
viestruk.
43
Korolar 4.10 Svaki ireducibilni polinom p 2 F [x]; charF = 0; je separabilan.

Polinom nad poljem karakteristike 0 je separabilan ako i samo ako je produkt razlicitih
ireducibilnih polinoma.
` Neka je F polje karakteristike 0 i neka je p 2 F [x] ireducibilni polinom stupnja n: Tada

je Dxp stupnja n 1 nad F: Jer je p ireducibilan, Dxp je relativno prost sa p; pa p nema
viestrukih korijena, tj. p je separabilan.
Druga tvrdnja slijedi iz cinjenice da razliciti ireducibilni polinomi imaju nu no razlicite
nultocke (Propozicija 4.1). a
Ako je Dxp 6= 0; tvrdnja korolara vrijedi i za charF = p = prost broj. Medutim,
u ovom
slucaju derivacije potencija od xp identicki icezavaju: Dx(xpm) = pmxpm 1 = 0; pa pri

deriviranju stupanj polinoma mo e pasti za vie od 1.
Ako je p 2 F [x] polinom za koji vrijedi Dxp = 0; onda mora vrijediti
p(x) = amxmp + am 1x(m
1)p
+ a1 x p + a0 ;
tj.
p(x) = p1(xp); p1(x) = amxm + am 1xm

+ a1x + a0:
44
Propozicija 4.10 Neka je F polje karakteristike p: Tada za svaki izbor a; b 2 F vrijedi
(a + b)p = ap + bp
(ab)p = apbp:
` Z.T. a
Drugim rijecima, preslikavanje ' : F ! F de nirano s '(a) = ap je injektivni endomorzam polja F . Nazivamo ga Frobeniusovim endomor zmom od F:
Korolar 4.11 Neka je F konacno polje karakteristike p: Tada je F = F p:
` Inkluzija F p F je jasna. Preostaje vidjeti da je svaki element polja F p-ta potencija,

tj. F
F p: No, u slucaju konacnosti od F je Frobeniusov endomor zam i surjektivan,
odakle slijedi tvrdnja.a
Sad mo emo dokazati analogon Korolara 4.10 za konacna polja.
45
Propozicija 4.11 Svaki ireducibilni polinom p 2 F [x] nad konacnim poljem F je separabilan.
Polinom nad konacnim poljem F je separabilan ako i samo ako je produkt razlicitih
ireducibilnih polinoma nad F .
` Neka je p 2 F [x] ireducibilan. Pretpostavimo da nije separabilan. Tada vrijedi p(x) =

q(xp) za neki polinom q 2 F [x]: Neka je
q(x) = amxm + am 1xm
+ a1 x + a0 :
Koristeci prethodni korolar uzimamo ai = bpi; bi 2 F te imamo redom

p(x) = q(xp) = am(xp)m + am 1(xp)m 1 +
+ a1xp + a0 =
= bpm(xp)m + bpm 1(xp)m 1 +
+ bp1xp + bp0 =
= (bmxm)p + (bm 1xm 1)p +
+ (b1x)p + (b0)p =
= Propozicija 4.10 = (bmxm + bm 1xm 1 +
+ b 1 x + b 0 )p :
Znaci da je p(x) p-ta potencija polinoma iz F [x]; a ovo je u kontradikciji s ireducibilnocu
polinoma p:
Druga tvrdnja slijedi iz cinjenice da razliciti ireducibilni polinomi imaju nu no razlicite
nultocke (Propozicija 4.1). a
46
De nicija 4.16 Ka emo da je polje K savreno ako je K karakteristike nula ili ako je
karakteristike p i vrijedi K = K p:
S obzirom na ovu de niciju vidimo da smo dosad dokazali da je svaki ireducibilni polinom nad savrenim poljem separabilan. Nad poljem koje nije savreno postoje ireducibilni polinomi koji nisu separabilni.
Primjer 4.25 o postojanju i jedinstvenosti konacnih polja.
pn
Vidjeli smo da je polinom x

x 2 Fp[x] separabilan za svako n 2 N: Oznacimo skup
njegovih korijena s F; jF j = pn: Lako se vidi da je F zatvoren na zbrajanje, mno enje i
invertiranje.
n
n
n
n
n
n
n
[ ; 2 F ) p = i p = ; ( )p =
; ( 1 )p = 1 i ( + )p = p + p = + ]
pn
Dakle je F polje, upravo polje razlaganja od x
x.
Iz jF j = pn zakljucujemo da je [F : Fp] = n:
Time je za svako n 2 N utvrdena
egzistencija konacnih polja stupnja n nad Fp:
47
Neka je sada F proizvoljno konacno polje karakteristike p:

Ako je dimenzija od F nad njegovim prostim potpoljem [F : Fp] = n; onda F ima tocno
pn elemenata.
n
pn 1
pn
Za svako 2 F ; jF j = p
1; sigurno vrijedi
= 1; odnosno
= ; to znaci
n
x. Drugim rijecima, F je sadr ano u
da je svaki nenula 2 F korijen polinoma xp
n
polju razlaganja polinoma xp x. Kako su ta dva polja istog reda slijedi da je F upravo
n
polje razlaganja polinoma xp
x.
Poznato je da je polje razlaganja odredeno
jednoznacno do na izomor zam pa konacno
zakljucujemo sljedece.
Za svaki prosti broj p i za svako n 2 N postoji konacno polje reda pn i ono je
jedinstveno do na izomor zam: Oznacujemo ga Fpn :
48
Vie o strukturi neseparabilnih ireducibilnih polinoma nad poljem F karakteristike p:

Ako je p 2 F [x] ireducibilan i neseparabilan polinom, onda je Dxp(x) = 0 i znamo da
vrijedi p(x) = p1(xp); gdje je p1 neki polinom nad F . Polinom p1 mo e i ne mora biti
separabilan. Ako p1 nije separabilan, onda je on takoder
polinom varijable xp; p1(x) =
p2(xp): Za p u tom slucaju vrijedi
2
p(x) = p1(xp) = p2((xp)p) = p2(xp ):

k
Nastavljajuci na ovaj nacin u konacno koraka moramo doci do situacije: p(x) = pk (xp );
gdje polinom pk ima derivaciju koja ne icezava identicki. Pritom se radi o koraku k;
tj. potenciji pk jednoznacno odredenoj
za polinom p. Polinom pk je nu no ireducibi
k
lan. Naime, ukoliko bi bila moguca faktorizacija od pk (x); zamjena x $ xp bi dala
faktorizaciju od p(x); to je u kontradikciji s ireducibilnocu od p(x).
Ovim razmatranjima dokazali smo sljedece.
49
Propozicija 4.12 Neka je p 2 F [x] ireducibilan polinom i neka je charF = p: Tada

postoji jedinstveni element k 2 N [ f0g i jedinstveni separabilni ireducibilni polinom
psep 2 F [x] takav da vrijedi
k
p(x) = psep(xp ):
Ako je p 2 F [x] ireducibilan polinom nad poljem karakteristike p; onda stupanj polinoma
psep 2 F [x] iz prethodne propozicije nazivamo separabilnim stupnjem polinoma p i oznacujemo @sp: Prirodni broj pk iz iste propozicije nazivamo neseparabilnim stupnjem
polinoma p i oznacujemo @np: Prema tomu je
@p = @sp @np:
Ireducibilni polinom p je separabilan ako i samo ako je
(@p = @sp) , (@np = 1) , (k = 0):
50
Primjer 4.26 Polinom p(x) = xp t nad poljem F = Fp(t) (racionalnih funkcija u varijabli
t s koe cijentima iz polja Fp) je ireducibilan (Eisenstein), a derivacija mu icezava, pa
je p neseparabilan. Ocitavamo (uz k = 1)
psep(x) = x
t i @sp = 1; @np = p:
Za ovakav polinom ka emo da je cisto neseparabilan. Postoji jedan jedini njegov korijen kratnosti p :
p
p
p
t)p:
x
t = (x
m
Primjer 4.27 Polinom p(x) = xp t nad poljem Fp(t) je ireducibilan s istim separabilnim
polinomijalnim dijelom kao u prethodnom primjeru. Ovdje je @sp = 1; @np = pm:
51
2
t (xp t) nad poljem Fp(t) je produkt dva, prema

Primjer 4.28 Polinom f (x) = xp
prethodnom, ireducibilna i neseparabilna faktora i zato neseparabilan, ali ne i ireducibilan. Takav polinom, za razliku od ireducibilnog, ne mo e biti zapisan u formi
k
f (x) = fsep(xp ); gdje je fsep separabilan. Zbog toga mu nismo u mogucnosti de nirati
separabilni i neseparabilni stupanj. Ovakve polinome, dakle, ne razmatramo.
Pojam separabilnosti polinoma prirodno se povezuje s proirenjima polja generiranih
nultockama takvih polinoma.
De nicija 4.17 Proirenje K
F se naziva separabilnim (ili separabilnim algebarskim) nad F ako je svaki element iz K korijen separabilnog polinoma nad poljem
F: Za proirenje koje nije separabilno ka emo da je neseparabilno.
Kod separabilnog proirenja K
K separabilan.
F je, dakle, minimalni polinom svakog elementa iz
52
Buduci smo dokazali da je svaki ireducibilni polinom nad savrenim poljem separabilan,
odmah vidimo da vrijedi sljedece.
Korolar 4.12 Svako konacno proirenje savrenog polja je separabilno. Specijalno,
svako konacno proirenje od Q i od svakog konacnog polja je separabilno.
53
4.5 Galoisova teorija

Dosad smo utvrdili egzistenciju konacnog proirenja K F polja F koje sadr i sve korijene danog polinoma f 2 F [x]: Sad c emo se baviti vezom izmedu
grupe permutacija
korijena jednad be f (x) = 0 i algebarske strukture polja razlaganja polinoma f: Vezu
c e dati Fundamentalni teorem Galoisove teorije.
Svako polje K ima barem identicno preslikavanje kao automor zam; taj trivijalni automor zam oznacujemo s 1: Skup svih automor zama polja K tvori grupu uz kompoziciju
koju oznacujemo Aut(K): Svaki automor zam f 2 Aut(K) ksira nulu i jedinicu polja,
pa prema tomu i prosto potpolje od K: Odatle zakljucujemo da polja Q i Fp nemaju
netrivijalnih automor zama, tj. Aut(Q) = f1g i Aut(Fp) = f1g.
F proirenje polja. Automor zme ovog proirenja, u
oznaci Aut(K F ); cini skup svih automor zama polja K koja ksiraju F:
Drugim rijecima,
2 Aut(K F ) ) (8a 2 F ) (a) = a:
Dakle, ako je F prosto potpolje od K; onda je Aut(K
F ) = Aut(K):
Propozicija 4.13 Aut(K
54
F ) je podgrupa od Aut(K):
` Ako su i automor zmi polja K koji ksiraju F; onda su i automor zmi

identitete na F: a
Propozicija 4.14 Neka je K F proirenje polja, 2 K algebarski nad F i

2 Aut(K F ): Ako je nultocka polinoma f 2 F [x], onda je i ( ) nultocka od f .
` Neka je f ( ) = n + an 1 n 1 +
+ a1 + a0 = 0 , gdje su ai 2 F; 0 i
Djelujuci sa koji je homomor zam aditivne grupe polja dobivamo
( n) + (an 1 n 1) +
+ (a1 ) + (a0) = (0) = 0:
Kako je homomor zam i multiplikativne grupe polja to imamo
( ( ))n + (an 1) ( ( ))n 1 +
+ (a1)( ( )) + (a0) = 0:
Po pretpostavci
ksira F; pa je (ai) = ai; 0 i n 1; tj. vrijedi nam
n
( ( )) + an 1 ( ( ))n 1 +
+ a1( ( )) + a0 = 0:
Iz zadnje jednakosti citamo da je ( ) nultocka polinoma f: a
1:
55
Prethodna propozicija ka e da automor zmi proirenja permutiraju nultocke polinoma

nad F: Obrat opcenito ne vrijedi; svaka permutacija nultocki ne mora generirati automor zam proirenja. Propozicija je vrlo korisna za odredivanje
automor zama al
gebarskih proirenja. Njena tvrdnja je specijalno primjenljiva na minimalne polinome
algebarskih elemenata nad F:
p
p
p
Primjer 4.29 Neka je K = Q( 2):
p Tada je
p Aut(Q( 2) Q)) = Aut(Q( 2)): Nultocke
minimalnogp
polinoma p
elementap 2 su
2:
2; pa na proizvoljnom elementu proirenja imamo
2 Aut(Q( 2)) ) ( 2) =
p
p
(a + b 2) = a b 2;
jer automor zam
automor zama ima tocno 2 elep
p ksira elemente iz Q.pDakle grupa
2:
menta, Aut(Q( 2)) = f1; g; pri cemu 2 !
p
p
p
3
3
3
Primjer 4.30 Ako je K = Q( 2);
tako
der
vrijedi
Aut(Q(
2)
Q))
=
Aut(Q(
2)):
p
p
3
Svaki automor zam 2 Aut(Q( 3 2)) odreden
je svojim djelovanjem na 2;
p
p
p
p
3
3
3
3
2
(a + b 2 + c( 2) ) = a + b ( 2) + c( ( 2))2:
56
Kako druga dva korijena jednad be x3 2 nisu realna, tj. ne pripadaju K (u Primjeru
4.18 smo vidjeli da je za ovaj
polinom
stupanj proirenja polja razlaganja nad Q jednak
p
p
3
3
6); jedina je mogucnost ( 2) =p 2; odakle je = 1:
Dakle je u ovom slucaju Aut(Q( 3 2)) trivijalna grupa.
I opcenito c e za konacna proirenja (K F ); koja su generirana konacnim brojem elemenata algebarskih nad F; automor zmi iz Aut(K F ) biti potpuno odredeni
svojim
djelovanjem na generatore proirenja. Grupa Aut(K

F ) je u tom slucaju konacna i
cine je (ne nu no sve, jer neke nece dati automor zme) permutacije korijena konacnog
broja jednad bi.
Vidjeli smo kako proirenju (K F ) pridru iti grupu automor zama proirenja
Aut(K F ). Pridru ena grupa ksira F: Pogledajmo sad obratno, pridru ivanje
proirenja polja danoj grupi automor zama.
57
Propozicija 4.15 Neka je H < Aut(K) podgrupa grupe automor zama polja K: Tada
je skup F svih elemenata iz K koje H ksira potpolje od K:
` Neka su a; b 2 F; h 2 H: Tada je h(a) = a i h(b) = b; te vrijedi

h(a b) = h(a) h(b) = a b;
h(ab) = h(a)h(b) = ab;
h(a 1) = (h(a)) 1 = a 1: Dakle je F potpolje. a
(Primijetimo da bi dokaz proao i da je H podskup od Aut(K).)
De nicija 4.19 Neka je H < Aut(K) podgrupa grupe automor zama polja K: Potpolje
od K koje ona ksira nazivamo ksnim potpoljem od H:
Uz danu grupu automor zama od K vezat c emo proirenje K
ksno potpolje neke podgrupe dane grupe automor zama.
F birajuci F kao
58
Propozicija 4.16 (1) Ako su F1 F2 K dva potpolja od K; onda je

Aut(K F2) < Aut(K F1):
(2) Ako su H1 < H2 < Aut(K) dvije podgrupe grupe automor zama od K s ksnim
potpoljima F1 i F2 respektivno, onda je F2 F1:
` (1) Automor zmi koji ksiraju F2 ksiraju i F1:

(2) Svaki element iz H1, buduci je i iz H2; ksira F2: a
Primijetimo da pri pridru ivanjima
polje ! grupa
inkluzije prelaze u suprotne.
grupa ! polje
Primjer p
4.31 Neka je K =pQ( 2) kao u Primjeru 4.29. Potra imo ksno poljepod
Aut(Q( 2) Q) = Aut(Q( 2)) = f1; g: Njega c e ciniti svi elementi iz K = fa+b 2 j
a; b 2 Qg koje ksira i (pored jedinice). To su elementi za koje vrijedi
p (def od )
p
p
a + b 2 = (a + b 2) = a b 2;
to znaci oni kod kojih je b = 0; a to su elementi iz Q:
59
p
p
3
3
Primjer 4.32 p
Neka je K = Q( 2) kao u Primjeru 4.30. Vidjeli smo da je
Aut(Q(
2)
p
Q) = Aut(Q(p3 2)) = f1g; pa je u ovom slucaju ksno polje od Aut(Q( 3 2) Q) cijelo
proirenje Q( 3 2):
U drugom
primjeru kao da nam manjka
automor zama za postici da ksno polje grupe
p
p
Aut(Q( 3 2)) bude Q, a ne cijeli Q( 3 2): To je moguce povezati s cinjenicom da ostale
nultocke od x3 2 nisu pripadale K . Tra enje proirenja s dovoljno velikim grupama
automor zama dovest c e nas do polja razlaganja i pojma Galoisovih proirenja.
Propozicija 4.17 Neka je E polje razlaganja nad F polinoma f 2 F [x]: Tada je
jAut(E
F )j
a jednakost vrijedi ako je f separabilan nad F .
[E : F ] ;
60
` Dokaz provodimo indukcijom po [E : F ] ; te primjenom Teorema 4.9 (o egzistenciji ekstenzije izomor zma polja do izomor zma polja razlaganja) i Teorema 4.4 (o
egzistenciji ekstenzije izomor zma polja do izomor zma jednostavnih proirenja nulom ireducibilnog polinoma), s tim da se na nae zakljucivanje odnose tvrdnje teorema
u specijalnom slucaju kad je F = F 0; ' = 1 i E = E 0:
Tada se izomor zmi E ! E 0 cija restrikcija na F jest ' svode na automor zme od E
koji ksiraju F: Z.T. a
Modi kacijom prethodnog dokaza moguce je pokazati da vrijedi i opcenitije
jAut(K
F )j
[K : F ] ;
gdje je K
F bilo koje konacno proirenje. Ovo vodi na de niciju proirenja s "dovoljno" automor zama.
61

F konacno proirenje polja. Ka emo da je K Galoisovo
polje nad F i da je K
F Galoisovo proirenje ako je jAut(K F )j = [K : F ] :
U tom slucaju se grupa automor zama Aut(K
F ) naziva Galoisovom grupom
proirenja K F i oznacuje Gal(K F ):
Napomena. Ponekad se u literaturi govori o Galoisovoj grupi proirenja opcenito za
Aut(K F ); tj. i kad broj automor zama u Aut(K F ) nije maksimalan.
Korolar 4.13 Ako je K polje razlaganja nad F separabilnog polinoma f 2 F [x]; onda
je K F Galoisovo proirenje.
U sljedecoj tocki c emo dokazati da vrijedi i obrat i time potpuno karakterizirati Galoisova
proirenja. Govorit c emo o Galoisovoj grupi separabilnog polinoma f 2 F [x] misleci
na Galoisovu grupu polja razlaganja tog polinoma nad F .
p
Primjer 4.33
p Proirenje Q(
p 2) Q je Galoisovo.
Aut(Q( 2) Q) = Q( 2) : Q = 2:
p
p
p
Vidjeli smo da je Aut(Q( 2) Q) = Aut(Q( 2)) = f1; g; a + b 2 ! a
62
b 2:
Primjer 4.34 Opcenitije, svako kvadratno (stupnja 2) proirenje polja K F; charF 6=

2; je Galoisovo.
p
Vidjeli smo p
da je takvo proirenje oblika F ( D); gdje je D element iz F koji u F
nije
p
kvadrat: F ( D) je polje razlaganja separabilnog polinoma x2 D cije su nule
D:
p
Primjer 4.35 Proirenje Q( 3 2)
Q nije Galoisovo. Ono je stupnja 3, a grupa automor zama proirenja je trivijalna (reda 1).
63
p p
Primjer 4.36 Proirenje Q( 2; 3) Q je Galoisovo.
Ono je polje razlaganja separap
p
bilnog polinoma (x2 2)(x2 3) cije su nule
2i
3:
Prethodno
stupnja 4 i da vrijedi
p p smo vidjeli
p da jepto proirenje
p
Q( 2; 3) = fa + b 2 + c 3 + d 6 j a; b; c; d 2 Qg:
Odredimo mu Galoisovu grupu koja je dakle reda 4.
Svaki automor zam je odre
svojim
p djelovanjem
p
p na generatore proirenja, a oni se
pden
2i 3!
3:
moraju preslikavati redom 2 !
Zato imamo
4 mogucnosti
zme: p
p
p
p
p
p
p za automor
p
2 ! p2
2!p 2
2! p
2
2 ! p2
p
p
p
p
1:
;
:
;
:
;
:
:
3! 3
3! 3
3!
3
3!
3
p p
Q) = f1; ; ;
Lako vidimo da je
=
= ( ) = 1; pa je Gal(Q( 2; 3)
Kleinova cetvorna grupa. Njeni elementi djeluju na sljedeci nacin.
p
p
p
p
p
p
a+b 2+c 3+d 6!a b 2+c 3 d 6
p
p
p
p
p
p
a+b 2+c 3+d 6!a+b 2 c 3 d 6
p
p
p
p
p
p
a+b 2+c 3+d 6!a b 2 c 3+d 6
p p
Odavde lako uocavamo ksna polja pojedine podgrupe od Gal(Q( 2; 3) Q):
2
64
podgrupa
f1g
f1; g
f1; g
f1; g
f1; ; ; g
ksno
p polje
p
Q( 2;
p 3)
Q(p3)
Q(p2)
Q( 6)
Q
p
Primjer 4.37 Proirenje Q( 4 2)
Q (stupnja 4) p
nije Galoisovo. Svaki automor zam
4
2; a zapto postoje cetiri mogucnosti:
ovog
proirenja
odre
den
je
svojim
djelovanjm
na
p
p
p
4
4
2 ! 4 2; i 4 2: Samo dvije od njih
(realne)
le
e
u
Q(
2): Uocimo da ovdje imamo
p
p
p
uzastopna kvadratna proirenja Q( 2) Q i Q( 4 2) Q( 2);
4
z
{
p}|
p
4
Q
2):
|{z}Q( 2)| Q(
{z }
2
Prema Primjeru 4.34 ona su Galoisova.

65
Zakljucujemo da Galoisovo proirenje Galoisovog proirenja nije nu no Galoisovo.
Primjer 4.38 Proirenje konacnih polja Fpn

Fp stupnja n; koje smo konstruirali u
Primjeru 4.25, je Galoisovo. To slijedi iz Korolara 4.13 jer je Fpn polje razlaganja seppn
x 2 Fp[x]: Znaci da je grupa automor zama ovog proirenja
arabilnog polinoma x
reda n:
Buduci smo u polju karakteristike p; preslikavanje : Fpn ! Fpn de nirano s (a) = ap
je injektivni endomor zam (Propozicija 4.10). U ovom slucaju, zbog konacnosti od Fpn ;
je i surjektivni homo, tj. automor zam od Fpn : Nazivamo ga Frobeniusovim automorzmom i oznacujemo p: Potenciranjem p dobivamo:
2
p
p p
p2
(a)
=
(a
)
=
(a
)
=
a
; : : : i opcenito
p
p
i
p (a)
pi
= a ; i = 0; 1; 2; : : :
n
Kako za svaki element a 2 Fpn vrijedi ap = a; vidimo da je np = 1: Za i < n mora

i
biti ip 6= 1; jer bi inace ap = a, za sve a 2 Fpn ; dalo kontradikciju da postoji samo pi
korijena jednad be. Slijedi da je p element reda n u grupi Gal(Fpn
Fp) koja je reda
n i prema tomu ciklicka. Njen generator je Frobeniusov automor zam p:

Algebra

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Algebra

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Algebra

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

4.1 Proirenja polja

karakteristike p; kao i pripadno kvocijentno polje Fp(x) (racionalne funkcije u varijabli x

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

Ako je F polje karakteristike 0, onda F ima potpolje izomorfno polju Q racionalnih

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

De nicija 4.2 Ka emo da je polje K proirenje polja F ako je F potpolje od K i

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

` Promotrimo kvocijent K = F [x]=(p(x)) polinomijalnog prstena F [x] po glavnom idealu

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

K time smo dobili proirenje polja F u kojemu polinom p

Promotrimo sad proirenje K = F [x]=(p(x)) kao vektorski prostor nad F:

cine bazu od K kao vektorskog prostora nad F i [K : F ] = n; a polje K se sastoji od

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

a0; a1; a2; : : : ; an

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

odnosno da je n linearna kombinacija potencija od s manjim eksponentima. Ovo ima

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

bd) + (ad + bc) ;

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

proirenje polja Q stupnja 3. Inverz nekog nenula elementa iz K; npr. 1 + ; mo emo

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

Primjer 4.5 Opcenito, ako je

Napomena. Pretpostavka o ireducibilnosti polinoma p je bitna za dobivanje strukture

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

De nicija 4.4 Neka je F

` Primijetimo da se u ovom teoremu pretpostavlja egzistencija proirenja od F koje

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

Iz prethodnog teorema i Korolara 4.1 dolazimo do sljedece karakterizacije polja F ( )

a0; a1; a2; : : : ; an

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

Cinjenicu da razliciti korijeni istog ireducibilnog polinoma generiraju ista algebarska

Naci c e veliku primjenu u Galoisovoj teoriji.

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

4.2 Algebarska proirenja

` Z.T. Primijetimo da razliciti ireducibilni polinomi imaju razlicite nultocke. a

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

Korolar 4.3 Ako je L

F proirenje polja i element

algebarski nad F i L; onda

` Slijedi iz prethodne propozicije primijenjene na L; buduci je ma;F 2 L[x] neki polinom

` Neposredno iz Teorema 4.3. a

Diplomski studij Matematika: PMM216 - ALGEBRA - predavanja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

Primjer 4.7 Polinom p 2 Q[x]; p(x) = x3 3x 1 je ireducibilan nad Q (treceg stupnja

ALGEBRA Poglavlje 4: Polja i Galoisova teorija

Korolar 4.4 Ako je proirenje K

F konacno, onda je ono algebarsko.