Oteenja koe fizikalnim i

kemijskim utjecajima

Kvesi Ana
Laki Marin
Lasi Boana

Mehanika oteenja koe

Callus/ ulj

Cirkumskriptno ili difuzno zadebljanje

koe, utosmee boje, a nastaje na mjestu
ponovljenog mehanikog pritiska

Vodeni mjehur koji se osui, a epidermis

poinje zadebljavati, no moe doi do pucanja
epidermisa to otvara put superinfekcijama

Terapija: keratolitici (10-20% salicila u vazelinu)

Clavus/ Kurje oko

Hiperkeratotina tvorba iji je tvrdi

vrak u obliku trna usmjeren prema
dermisu. To je oblik kalusa koji
nastaje zbog stalnog mehanikog
pritiska na meko tkivo ispod kojeg se
nalazi tvrda podloga. Na pritisak je
bolan.

Mora postojati sredinji keratotini

ep za dijagnozu
Terapija: keratolitici (salicilna mast),
elektrokoagulacija, ekskohleacija

Decubitus
Ishemika nekroza koja nastaje
zbog stalnog pritiska na kou i
dublja tkiva.
Na mjestu stalnog pritiska nastaju
otro ogranieni edematozni crveni
areali koji u poetku nisu bolni.
Areali prelaze u nekrotina
egzulcerirana podruja koja se
inficiraju. Ulceracije se brzo
razvijaju.
Terapija: u lijeenju ulceracija
koriste se epitelizacijske i granulacijske
masti, hidrokoloidni oblozi, antibiotici.

Kemijska oteenja koe

Corrosiones

Oteenja koja na koi izazivaju kiseline i luine

Kiseline izazivaju koagulacijsku nekrozu; granice korozije su obino
otre; boja ovisi o osobinama kiseline; organske kiseline djeluju
manje agresivno od anorganskih- octena kiselina u konc. od 30%
uzrokuje nastanak bjelkaste povrinske nekroze, a u viim konc.
duboke nekroze.
Sve kiseline mogu otetiti konjuktive, udisanjem
para i sluznicu resp. sustava
Luine- kolikvacijska nekroza, koja je u
poetku bijela, postaje elatinozna i poprima
smei ton
Terapija: ispiranje korozivnog agensa vodom,
lokalni kortikosteroidni pripravci

Toplinska oteenja koe

Combustio (opekline)

Oteenja koe nastala djelovanjem

visokih temperatura
Klinika slika:
1.stupanj: zahvaeni gornji dijelovi
epidermisa; pojavljuje se eritem, edem,
arenje koe, bolovi; nakon nekoliko
dana dolazi do ljutenja koe

2.stupanj: uz eritem i edem stvaraju se

bule, koje se pretvaraju u kraste; dlake
su spaljene; epitelizacija je sporija ali
potpuna; mogu je nastanak sek.inf.
3.stupanj: kagulacijska nekroza; ulkus; stvaraju se oiljci;
sklonost stvaranju keloida

Kod vie od 10% zahvaene povrine koe, bolesnika treba

hospitalizirati
Opeklinska bolest:
Akutna faza oka u prvih 48h
Latentna faza tijekom 2-4 tj.nakon opekline do zacjeljenja
Faza zacjeljivanja u kojoj mogu nastati akutne infekcije i znakovi
G-septikog oka

Opasnost od oka postoji u bolesnika sa vie od 20% zahvaenosti

povrine i u djece s vie od 10% opeene povrine

Opeklinski ok= hipovolemijski ok, metabolika acidoza, hipoksija i

mikrotrombi uzrokuju nastanak staze- infarkt miokarda, bubrega,
plua

Terapija:

Nadoknaditi gubitak tekuine (<20% per os, >20% parenteralno),

gubitak kalorija, primjena plazme; korekcija acidoze; tetanus
profilaksa; pratiti hematokrit; bubrenu funkciju; AB status;
antibiotici; kortikosteroidi;

Lokalno lijeenje:

1.stupanj- pranje opeene povrine hladnom vodom;

2.stupanj- srebro sulfadiazin; kortikosteroidi; ako se lijeenje provodi

van kirurkog odjela ne skidati pokrov, nego ga na vie mjesta
probuiti sterilnom iglom;

3.stupanj- kirurke mjere

Livedo reticularis ab igne/ Livedo calorica

Djelovanje topline, koja se dugotrajno

ponavlja, npr.spavanje i naslanjanje na
vruu pe ili stavljanje vrueg termofora,
ima kao posljedicu plavkastocrveno
mramoriranje koe, koje ostavlja
hiperpigmentaciju

Congelatio/ smrzotina

Zbog djelovanja niskih temperatura oslobaaju

se histamin i njemu sline tvari to uzrokuje
vazodilataciju te hipoksemiju i nekrozu;
hipotermija ispod 22 C uzrok je smrti

Klinika slika:
1.stupanj- ishemine kontrakcije krvnih ila; zahvaeno podruje je blijedo,
hladno i bolno; nakon utopljavanja nastaje reaktivni eritem
2.stupanj nastanak bula
3.stupanj nakon produljenog djelovanja niskih temp.; zahvaeno podruje
postaje lividnoplavo, tvrdo i neosjetljivo; zatim nastaje nekroza, suha ili
vlana; nekrotino tkivo je otro ogranieno od zdravog

Terapija: ope mjere- topli napitci

lokalne mjere- utopliti zahvaeni dio (topla kupka oko 38 C),
obasjavanje svjetiljkama, kirurke mjere u sluaju nekroze

Perniones/ ozebline

Lokalizirane inflamatorne promjene koje se pojavljuju kod ponovljenog

izlaganja temp.niim od sobne i u vlanoj sredini; ee nastaju u osoba s
oslabljenom perifernom cirkulacijom

Najee na potkoljenicama i nogama ljudi koji su inae skloni akrocijanozi i

hiperhidrozi u obliku plavkastocrvenih, neotro ogranienih hladnih i bolnih
oteklina, koje svrbe kad se ugriju, a na njima se mogu izuzetno javiti mjehuri
i ulceracije

Oboljenju su sklonije ene

Terapija: toplija odjea za hladnog vremena

Oteenja koe ionizirajuim zraenjem

Radiodermatitis acuta

Oteenja koe uzrokovana ionizirajuim

zraenjem jednokratno dozom od preko
7 Gy, ili manjim dozama vie puta

Klinika slika:
1.stupanj: oko 3,8 Gy; eritem koji prelazi u hiperpigmentaciju, prisutna
alopecija
2.stupanj: 8-10 Gy; boja koe je grimizno crvena, s erozijama, moe se javiti
atrofija, hiperpigmentacije i teleangiektazije, trajan gubitak dlake, lijezda
lojnica i znojnica
3.stupanj: duboka nekroza s ulceracijama koje vrlo sporo zacjeljuju

Terapija: kortikosteroidne masti, epitelizacijska i granulacijska sredstva

Radiodermatitis chronica

Javlja se 2 ili vie godina nakon zraenja

Ukupna primljena doza iznosi 12-15 Gy

Klinika slika: javlja se rigidna atrofija, poremeaji pigmentacije,

teleangiektazije, nestanak konih adneksa, degeneracija vezivnog
tkiva u epidermisu, nekroze, ulkusi.

Mogu razvoj karcinoma

Terapija: epitelizacijska i
granulacijska sredstva,
kortikosteroidi, ekscizija,
kirurka rekonstrukcija