Professional Documents
Culture Documents
Platon-Dijalozi Hipija Veci
Platon-Dijalozi Hipija Veci
Platon-Dijalozi Hipija Veci
PLATON
\
Urednik
VITO MARKOVIC
DIJALOZI
Preveo
SLOBODAN U. BLAGOJEVI
GRAFOS BEOGRAD
yHHeeF3HTETOfA 6MEJIH0TEKA
^ in n tf MAMnmi*>uarpi|
wpwv originala:
PLATONIS OPERA
RECOGNOVIT BREVIQUE ADNOTATIONE
CRITICA INSTRUXIT
IOANNES BURNET
(FIFTEENT IMPRESSION 1977)
OXFORD
DIJALOZI
%
TEAG
.I
121
Te.: Da.
So.: No moda je to ona mudrost pomou
koje umemo da upravljamo i samim zemljo
radnicima i graditeljima i svim zanatlijama,
te pojedincima, enama d mukarcima.
Te.: 0 toj odavno, Sokrate, elim da govorim.
So.: Moe Ii da ustvrdi da je Ajgist ubivi
Agamemnona vladao u Argu tim ljudima o ko
jima ti govori, zanatlijama i obinim ljudi
ma, svim mukarcima i enama, ili nekim
drugim?
Te.: Ne, ve ovim.
So.: ta, dakle? Nije li Pelej Ajakovsin vla
dao u Ftiji istim ovim ljudima?
Te.: Da.
So.: Zar Periandra sina Kipselova si ve uo
da je bio vladalac u Korintu?
Te.: Da.
So.: Ne vlada li istim ovim ljudima u svom
gradu/dravi?
Te.: Da.
So.: A Arhelaj sin Perdikin, taj doskoranji
vladalac Makedonije? Ne misli li da je istim
ovim vladao?
Te.: Svakako.
So.: A Hipija sin Peisistratov u ovoj dravi,
ta misli, nad kime je vladao? Zar ne nad
ovim?
Te.: Kako da ne?
So.: Bi Ii mi mogao rei koji naziv imaju Bakid, Sibiia i na zemljak Amfilitoj?
Te.: Koji drugi, Sokrate, nego naziv proroka?
So.: Pravo govori. No, pokuaj da mi i za
ove tako odgovori: koji naziv imaju Hipija
i Periandar zbog iste vlasti?
Te.: Mislim naziv tirana, koji drugi?
So.: Ne udi li onaj koji udi za tim da vlada
m
malo o erotskim stvarima. Meutim u ovom
uenju se smatram izvrsnim u poreenju s
bilo kojim ovekom koji je ranije iveo ili
sada ivi.
Te.: Vidi li, oe? Ovaj ove Sokrat mi ba
ne izgleda voljan da se nadalje drui sa minom,
c
mada bih ja rado, kad bi on hteo ve
nam sve ovo govori u ali. Jer ja poznajem
mladie koji su moji vrnjaci ili su malo sta
riji od mene, kojd nita nisu vredeli pre nego
to su se s ovim druili, a poto su njega su
sreli za sasvim kratko vreme su se pokazali
bolji od svih onih oid kojih su ranije bili gori.
So.: A zna li kako tu stoji stvar, sine Dernodokov?
Te.: Zevsa mi znam, jer, da ti hoe, i ja bih
mogao biti takav kakvi su oni.
d
So.: Ne, dobri ovee, ve ti ne zna kako je
to. Ja u ti rei.
Na osnovu boanske odredbe postoji neki
demon to me sledi jo od detinjstva. To je
neki glas koji mi, kad se pojavi, uvek nare
uje odustajanje od onoga to bih eleo da
uinim, a nikada me ne nagovara. Takoe,
ako me neki prijatelj pita za saveit i glas se
pojavi, to njega odgovara i ne doputa mu da
ini. Pokazau vam i svedoke za to to govo
rim. Poznajete onog lepog Harmida Glaukoe
novog sina. Jednom, kad je trebao da veba
tranje u Nemeji, sluajno me je upitao za
savet i tek to je poeo da govori da bi tre
bao da veba, javio mi se glas. Spreavao sam
ga i rekao mu: Usred tvog govora javio mi
se glas demona. Nemoj vebati! Valjda ti,
ree on, znamenuje da neu pobediti; no,
meni e koristiti ako za ovo vreme vebam,
ak i ako nije odreeno da pobedim. Re
kavi to, vebao je. Vredi doista priupitati ga
ta mu se dogodilo zbog ovog vebanja. Ako
129 pak hoete, pitajte Kleitomaha Timarhovog
I)
li
HARMID
St. II
p. 153
;r
d
Sino smo doli iz vojnog tabora iz Poteidaje, te s radou odoh na uobiajene razgo
vore poto sam se vratio nakon (dueg) vre
mena. Pa, uoh u palajstru Taureja koja je
nasuprot hrama Basile1, i odmah se namerih
na mnoge, neke nepoznate, ali veinom znan
ce. I kad me videe gde neoekivano ulazim,
odmah su me izdaleka, odkud koji, pozdrav
ljali. A Hajrefont, budui sklon preteramosti,
iskoi iz gomile, pritra mi i uhvativi me za
ruku ree: Sokrate, kako si se spasio iz bitke?
Malo pre nego to emo mi otii bila je bitka
u Poteidaji, u kojoj su bili ovi to su ih sada
ispitivali.
A ja mu
odgovorih: Tako kako vidi,
Ali ovde je, ree, javljeno da je bitka bila
prilino jaka i da su u njoj mnogi poznaiti po
ginuli.
Prilino tano je javljeno, rekoh.
Jesi li bio prisutan?
Jesam.
De, sedi, pa nam ispriaj. Jer neto jo
nismo jasno doznali. I ujedno me odvede i posede do Kritije sina Kalaiskrovog.
Sedajui kraj Kritije pozdravih i njega i
druge, i priah im o ratnim dogaajima, ta
bi me ko pitao. A svako je drugo pitao.
159
Da.
Dakle, ukoliko ono treba da slua samo
sebe, ono treba da sebe slua kao neto to
daje zvuk, jer drugaije ne bi moglo uti.
Sasvim nuno.
Pa i vienje, najbotlji moj, nuno treba
imati boju ukoliko treba da vidi samo sebe.
e
Jer vienje/vid ne moe videti neto bezbojno.
Svakako ne.
Vidi li K ritija da u svemu ovome to smo
razloili za jedno izgleda potpuno nemogue,
a za drugo veoma neverovatno da se u vlas
titoj moi odnose prem a sebi samima? Za veli
ine, mnotva, i tome slino, ovo je sasvim
nemogue. Nije li tako?
Sasvim.
A to se tie sluanja, vienja, toga da
169 kretanje samo sebe kree i toplota pali, i sve
ga takvog, neki u to ne bi mogli verovati, a
drugi moda bi. Zaista velik ovek je potre
ban, prijatelju, koji e zadovoljavajue ovo
podeliti u svemu: da li ni jednoj stvari nije
priroena da se u vlastitoj moi odnosi prema
samoj sebi, ve (samo) prem a drugom, ili
nekima jeste a nekima nije priroeno. Takoe, ako postoje neke (stvari) koje se odnose
same prema sebi, da li je meu njim a znanje
koje mi nazivamo razboritou. Ne verujem
b
da ja mogu to razdeliti. Zato niti mogu si
gurno tvrditi je li mogue da postoji znanje
o znanju, niti, ako zaista postoji, prihvatam
da je to razboritost pre nego to ispitam kori
sti li nam takvo neto ili ne. Jer svakako slu
tim da je razboritost neto korisno i dobro.
Dakle, ti, sine Kalaishrov, je r tvrdi da je
to znanje o znanju a i o neznanju, razobritost
pokai na j pre da je to, o emu sam malopre govorio, mogue, a potom da je i korisno
c
uz to to je mogue. I tada bi me moda sa-
te
c
Nikako.
Ve s vunom, drvetom, ili s neim drugim
te vrste?
Nipoto.
Dakle, rekoh ja, ne ostajemo vie pri tvrd
nji da je onaj koji znalaki ivi srean. Jer
ovi, mada ive sa znanjem, po tebi nisu sreni,
pa mi se ini da si ograniio sreu na neke
koji znalaki ive. Moda misli na onoga o
174 kome sam ja malopre govorio, na onoga koji
zna sve to treba da bude, na gatara. Govori
li o njemu ili o nekom drugom?
I o njemu, ree, i o drugom.
O
kome? Zar ne o nekom takvom koji zna
sve o prolosti i o sadanjosti uz to to po
znaje budunost, i za koga nema niega to
ne zna. Pretpostavimo da takav ovek postoji.
Mislim da ne moe rei da postoji neko ko
od ovoga jo znalakije ivi.
Ne mogu, svakako.
eleo bih da znam jo ovo: koje znanje
ga ini srenim? Da li sva jednako?
Nikako, ree on.
b
Nego koja ponajvie? Da li ono pomou
koga zna ono to jeste, to je bilo i to treba
da bude? Da li je to ono znanje kockanja?
Ama, kakvo kockanje?
Ve raunanja?
Nikako.
Ve znanje o zdravom?
To pre, ree.
A no koje je najpre, rekoh, o emiu je?
O dobru i o zlu, ree on.
O
vragolane, rekoh, odavno me vodi na
okolo krijui (od mene) da ne ini da ljudi
dobro rade i sreno ive znalako ivljenje, pa
c
ni posedovanje svih drugih znanja, ve samo
tog jednog znanja, znanja o dobru i zlu. Jer,
Kritija, ako odvoji ovo znanje od ostalih
znanja, hoe li medicina ita manje izleivati,
NAPOMENE
LAHET
St. II
p. 178
jeste nauk al'i ne ba ozbiljan, zato bi uopte trebalo to uiti? Govorim tako mada sam
time zadivljen, zato to mislim da kad bi to
bilo nauk, tada ne bi ostao skriven Lakedemonjanima, koji se u ivotu ne brinu ni za
ta drugo nego za to da istrauju ono a da
se vebaju u onom to bi im omoguilo da
nadvladaju druge u ratu. Ako pak, oni to ne
znaju, a ovim uiteljima to nije ostalo skri
veno, tada bi neko kad bi se u tome proslavio
kod njih koji najviie od (svih) Helena za to
brinu, i kod drugih najvea blaga mogao za
raditi, kao i tragini pesnik koji se kod nas
proslavio. Stoga onaj ko namerava da valja
no stvara tragediju, ne obilazi Atiku spol ja u
krugu prikazujui je po drugim gradovima
ve hita pravo ovamo, i, opravdano, prikazuje
je ovde. Nasuprot tome, vidim kako oni koji
se bore oklopljeni, smatraju Lakedajmon ne
pristupanim svetitem na koji ne stupaju ni
vrhom noge, ve ga obilaze i svima se radije
prikazuju, a najradije onima koji bi se i sami
sloili da mnogo za njima zaostaju u ratni
kim vetinama. Potom, Lisimae, s ne malim
brojem tih ljudi sreo sam se na samom poslu
i znam 'kakvi su. Moete i odatle (isto) videti,
jer nijedan se ovek izveban za borbu s oklo
pom nikada nije proslavio u ratu. U svemu
drugom znameniti postaju oni koji su se izvebali u svojoj vetini; ovi su pak, ikako iz
gleda, u tome veoma nesreni mimo druge.
Na primer, i ovog Stesilaja, koga ste sa mnom
posmatrali kako se prikazuje pred tolikim na
rodom i kako se velia, ja sam posmatrao na
bolji nain. U stvarnosti kada se uistinu pri
kazivao protiv svoje volje. Kada je laa na
kojoj je on bio mornar prilazila nekom tovamom brodu, on se borio srpastim kopljem
oruje je bilo izuzetno kao i on sam. Nije
vredno priati ostalo o tom oveku, no s tom
81
NAPOMENE
LISID
St. II
p. 203
1 Ovaj izraz je poslovian: experimentum facere in corpore vili. Karijac je bio pojam bezvrednog, s ime-se
moglo initi ta se hoe.
* Ova poslovica je na grkom neto drugaija, no smisao
je ovaj. Ista poslovica se nalazi i u Gorgiji (514 e6) i
doslovno prevedena glasi: kao kad bi neko stao izuavati
zanat lonara, pa poeo sa izradom velikog lonca.
* Solon, r. 10
4 Solon, fr. 10.
5 Iliada, 5. 223.
4 Iliada, 8. 108.
7 To je grka teka peadija, tzv., hopliti.
1 Kromion je mesto kraj Korinta.
Lamah je atenski voskovoa.
" Aiksone je jedna od atenskih dema. Njeni stanovnici su
bili poznati po brbljivosti. '
Odys. 17. 347.
Iao sara putem koji pored gradskih zidova vodi iz Akademeje pravo prema Likeju.
Kad sam priao malim vratima, tamo gde se
nalazi Panopov izvor, namerih se tu na Hipothala, sina Hijeronimovog, Ktesipa Pajaniejca
i mnoge druge mladie gde stoje u gomili. Videvi me kako prilazim, Hipothal ree: Sokra
te, kuda i otkud?
b
Iz Akademeje, rekoh ja, a idem pravo pre
ma Likeju.
Ovamo, ree, pravo na nas. Hoe li svra
titi? Zaista vredi svratiti.
Gde, i ko ste to vi?
Ovamo, ree, i pokaza mi neki ograeni
prostor nasuprot zida i otvorena vrata. Tu,
ree, provodimo vreme i mi sami i veoma
mnogo drugih lepih mladia.
204
A, ta je to, i ime se bavite?
To je, ree, novoizgraena palajstra, a
uglavnom razgovaramo. Rado bismo ti_dqpu. stili da uestvuje.
B lepo od vas, rekoh ja. No, poduava
li neko tu?
Tvoj prijatelj i hvalitelj, Mik.
Zevsa mi, rekoh, on nije obian ovek, ve
vrstan sofist.
,
Poi s nama, ree, da vidi one koji su tu.
b
Najpre bih rado uo, rekoh, zato treba
da uem, i ko je va lepotan.
" te
Kako to?
Te pesme se, rekoh,..svakako odnose na
tebe. Jer ako bude osvojio takvog ljubimca,
tada' e ti ono to si govorio i pevao biti
ukras i, zaista, kao pobcdniku, pohvalna pesma to si uspeo kod takvog ljubimca. A ako
ti bude pobegao, to si vee pohvale izrekao
0 ljubimcu, to e naizgled biti vea lepota i
dobro kojih si lien, i zato, i podsmeh prema
tebi. Onaj ko je mudar u ljubavnim stvarima,
taj, dragi moj, ne hvali ljubimca pre nego to
ga osvoji, poto nije siguran u ono to e se
dogoditi. Takoe i lepotani, kad ih neko hvali
1 velia, uzohole se i postanu obesni, zar ne?
Svakako, ree.
A to su obesniji, to ih je tee uhvatiti?
Po svoj prilici.
Kakav bi po tvom miljenju bio neki lo
vac, ako plai divlja u lovu i oteava hva
tanje?
Jasno, lo.
A velika je to neobrazovanost ne zanositi
reima i pesmama, ve razjarivati, zar ne?
Izgleda.
Obrati panju, Hipothale, da se zbog pe
sme ne izloi optubama svih ovih. Verujem
da se ne bi hteo sloiti s tim da je ovek koji
samo sebi teti pesmom, dobar pesnik, dok
teti samom sebi.
Zevsa mi, ne bih, jer bi to bila velika nerazumnost. No, upravo zato, Sokrate, pitam
tebe za savet. Savetuj, ako moe, kako bi se
u razgovoru ili ponaanju moglo omiliti lju
bimcu.
To nije lako rei, rekoh ja. No kad bi mi
omoguio da s njim razgovaram, moda bih ti
mogao pokazati ta treba da mu govori umesto ovog to kau da govori i peva.
To uopte nije teko, ree. Jer, ako bude
uao sa Ktesipom, seo i razgovarao, mislim da
97
Da.
Ko je od njih dvojice tada prijatelj dru
gome? Je li prijatelj voljenom onaj koji voli,
bilo da ga ovaj zauzvrat voli, ili mrzi, ili vo
ljeni onome koji voli? Ili, pak, takvom slu
aju, ako se meusobno ne vole, niko nije ni
iji prijatelj?
Izgleda da je tako.
Dakle, sada nam izgleda drugaije nego
ranije. Tada smo smatrali da su obojica pri
jatelji, ako jedan voli, a sada da nijedan nije
prijatelj, ako se ne vole meusobno.
Verovatno, ree.
Onom koji voli, dakle, nije drago (philonl
nita sto ga ne voli zauzvrat.
Izgleda nije.
Znai, nisu ni ljubitelji konja oni koje
konji zauzvrat ne vole, ni ljubitelji prepelica,
pasa, magaraca, gimnastike, i mudrosti, ako ih
ona zauzvrat ne voli. Ili svi oni vole, no to
(to vole) im nije drago, ve se pesnik vara
kad kae:
srean je onaj to ima sinove drage i kopitonosne konje,
te pse lovce i gosta iz daleke zemlje}
Ne izgleda mi da se vara.
Ve misli da govori istinu?
Da.
Dakle, voljeno je drago onom koji voli,
Meneksene, bilo da ga ono voli ili mrzi, kao
to su sasvim mala deca, koja ili jo (nikog)
ne vole, ili tavie mrze oca i majku kad ih
kanjavaju, i pored toga svojim roditeljima u
toj dobi najdraa od svega.
Meni se ini, ree, da je tako.
Po tome nije prijatelj onaj koji voli, ve
voljeni.
Izgleda.
Da.
A onom koji je zaista dovoljan sebi, nije,
usled dovoljnosti, nita potrebno.
Kako da ne?
Onaj kome nita ne treba ne bi nita ni
cenio.
Ne bi, zaista.
Ali, onaj koji ne ceni, ne bi ni voleo.
Nesumnjivo.
Ako ne voli, nije prijatelj.
Izgleda da nije.
Kako e tada dobri ljudi, po nama, biti
prijatelji dobrim ljudima kada niti ude jedni
za drugima kad su daleko jer su dovoljni
samima sebi i onda kada su odvojeni niti
trebaju jedan drugom kada su zajedno? Kako
je mogue da se takvi ljudi vie meusobno
cene?
Nikako.
No, ne bi mogli biti prijatelji, kad se
meusobno ne cene puno.
Istina je.
Gledaj, Liside, kako smo u greku zapali.
Jesmo li se prevarili u potpunosti, a ne delimino?
Kako to?
Jednom sam uo od nekog tvrdnju
upravo sam se je setio da je slino najprotivnije slinom, i, isto tako, da su dobri
ljudi najprotivniji dobrim ljudima. Pa i Hesioda je taj navodio kao svedoka, tvrdei da
je po Hesiodu:
i lonar na lonara ljut, i pesnik na pesnika,
i prosjak na prosjaka*
I ree da je i u svemu ostalom isto tako nu
no da ponajvie ono to je meusobno naj
slinije bude ispunjeno i zaviu i ljubomo
rom i mrnjom, a ono to je najsuprotnije da
bude ispunjeno prijateljstvom. Jer siromah je
prisiljen da bude prijatelj bogatau i slabi
103
snanome radi pomoi, i bolesnik lekaru i uopte svako ko ne zna prinuen je da ceni i
voli onoga koji zna. Stavie, on je produio s
neim jo izvrsnijim tvrdei da slino nikako
nije sklono slinom, ve da je upravo suprotno
tome sluaj: ono to je meusobno najsuprotnije jeste ponajvie jedno drugom sklono (philon). Jer svaka stvar eli neto takvo, a ne ono
to je njoj slino: suvo eli vlano, vlano
suvo, gorko slatko, otro tupo, prazno eli is
punjavanje, a puno pranjenje, itd. Suprotno
je hrana suprotnom; slino pak ne moe imati
216 nikakve koristi od slinog. I zbilja, prijatelju,
izgledao mi je duhovit kad je to govorio, jer
je dobro govorio. No, kako se vama ini?
Dobro, ree Meneksen, kad se prvi put
uje.
Tvrdimo Ii tada da je suprotno suprot
nom ponajvie sklono?
Svakako.
Lepo, rekoh ja. No, nije li to udno, Meneksene? Hoe li nas odmah s radou napasti
oni premudri ljudi, odani raspravljanju, i pib
tati nije li mrnja neto najsuprotnije prijatelj
stvu? ta da im odgovorimo? Nije li nuno
sloiti se da su u pravu?
Nuno je.
Da li je, dakle, pitae oni, mrnja draga
prijateljstvu ili prijateljstvo mrnji?
Nijedno nije drago drugome, ree.
A pravedno nepravednom, ili umereno ra
zuzdanom. ili dobro zlu?
Ne izgleda mi da je tako.
No naravno, rekoh ja, ako je neto sklono
neemu na osnovu svoje suprotnosti prema
njemu, tada je nuno da i ove stvari budu
sklone (jedna drugoj).
Nuno je.
Znai nije prijateljsko ni slino slinom,
ni suprotno suprotnom.
104
Izgleda da nije.
Pogledajmo nije li nam sada prijateljstvo
jo nepoznatije, poto zaista nije nita od ono
ga to smo naveli. Moda je dobru prijateljsko
ono to nije ni dobro ni zlo.
Kako to misli?, ree on.
Zevsa mi, rekoh, ne znam, ve me zaista i
samog hvata vrtoglavica usled zapletenosti
razgovora. No mogue je da, po prastaroj po
slovici, drago bude lepo. Svakako, prijateljsko
je slino neemu blagom, mirnom i usrdnom,
i verovatno je da nam ono zato to je takvo,
lako izmie i promie. Naime, ja prijateljsko
smatram lepim. A ti?
Svakako.
Tvrdim, prorokujui dalje, da je lepom
i dobrom prijateljsko ono to nije ni dobro
ni zlo. Posluaj zato tako prorokujem.
Cini mi se kao da postoje neka tri roda,
dobro, zlo, i ono to nije ni dobro ni zlo. A
tebi?
Imeni, ree.
I
ini mi se da nije prijateljsko ni dobro
dobrom, ni zlo zlu, ni dobro zlu, kao to i
e
prethodni razgovor zabranjuje; preostaje dak
le, ako je ita iemu prijateljsko da ono to
nije ni dobro ni zlo bude prijateljsko dobrom
ili neemu to je kao i ono, jer nikako ne bi
neto moglo postati prijateljsko zlu.
Istina je.
Ali, malopre smo rekli da ni slino nije
sklono slinom, zar ne?
Da.
Znai ono to nije ni dobro
ni zlonee
biti prijateljsko neemu to je kao ono?
217
Izgleda da nee.
Samo i jedino dobrom moe postati pri
jateljsko ono to nije ni dobro ni zlo.
To je, kako izgleda, nuno.
c
105
Jeste.
Nije li bolesnik sklon/prijatelj lekaru zbog
bolesti, a radi zdravlja?
Da.
A bolest je zlo?
Svakako.
A zdravlje? Da li je ono dobro ili zlo ili
ni jedino ni drugo?
Dobro je, ree.
219
Mislim da smo rekli i to da je telo, koje
nije ni dobro ni zlo, zbog bolesti, a to znai
zbog zla, sklono medicini, a ona je neto dob
ro. Medicina pak zadobija to prijateljstvo radi
zdravija, a zdravlje je opet neto dobro,
zar ne?
Da.
Je li zdravlje neto prijateljsko ili ne?
Prijateljsko/drago je.4
A bolest je neprijateljska/m rska?
Svakako.
b
Znai, ono to nije ni zlo ni dobro, zbog
zla i onog neprijateljskog jeste sklono dobru
radi dobrog i prijateljskog/sklonog.
Izgleda.
Ono to je prijateljsko takvo je radi pri
jateljskog i zbog neprijateljskog.
ini se da je tako.
Lepo, rekoh ja. Poto smo ve dovde do
li, deco, pogledajmo paljivo nismo li se pre
varili. Ostaviu po strani to to je prijateljsko
postalo prijateljsko prijateljskom, te to i sli
no postaje prijateljsko/sklono slinom, pro
tivno naoj tvrdnji da je to nemogue, ve
u ispitati sledeu stvar da nas ne prevari to
to sada tvrdimo.
Kaemo da je medicina prijateljska/drac
ga radi zdravlja?
Da.
Zar nije i zdravlje neto prijateljsko?
Svakako.
109
Svakako.
Ne vai li isto i za to prijateljsko? Jer
kod svega za ta kaemo da nam je prijatelj
sko/drago radi neeg drugog, oito je da u
mnogo rei govorimo o njemu samom. A ono
to je zbilja prijateljsko verovatno je ono sa
mo u emu zavravaju sva ta takozvana pri
jateljstva.
Verovatno je tako, ree.
Ono to je zbilja prijateljsko nije prijatelj
sko radi neeg drugog to je prijateljsko, zar
ne?
Istina je.
Dakle, s tim da prijateljsko nije prija
teljsko radi neega prijateljskog smo zavrili.
No, da li je dobro neto prijateljsko?
Meni se ini da jeste.
Da li se dakle dobro voli zbog zla, i da li
uopte stvar stoji tako da nam dobro ne bi
bilo ni od kakve koristi ve bi postalo neko
risno ako bi od one tri vrste o kojima smo
upravo govorili, naime od dobra i zla i onog
to nije ni dobro ni zlo, preostale dve, i ako
bi se zlo uklonilo s puta te se ne bi doticalo
niega, ni tela ni due ni iega drugog za ta
kaemo da samo po sebi nije ni zlo ni dobro?
Jer kad nam vie nita ne bi 'kodilo, ne bi
nam uopte nikakva pomo bila potrebna, i
tako bi odmah tada postalo jasno da smo dob
ro cenili i voleli zbog zla, kao da je dobro lek
protiv zla, a zlo bolest; lek je meutim potpu
no nepotreban, ako bolest ne postoji. Da li je
od prirode tako da mi koji smo izmeu zla
i dobra, volimo dobro zbog zla, a da nam sa
mo radi sebe uopte nije potrebno?
Izgleda, ree on, da je tako.
Dakle, ono to nam je prijateljsko, u e/ mu je zavravalo sve drugo za ta smo rekli
da je prijateljsko radi neega drugog to je
113
114
115
NAPOMENE
EUTIFRON
St. I
p. 2
' Solon 21.2.
Odys. 17218. .
1 Poslovi i dani, 25. Stihovi koje Platon navodi razlikuju
se od onih u naem Hesiodu.
4 Pridev philon u grkom ima i aktivno i pasivno zna
enje, dok nae odgovarajue rei (prijateljsko, sklono,
milo, drago) imaju ili jedno ili drugo. Takoe u prevodu
se gubi veza sa philein (voleti) i sa participima ovog gla
gola (philoun, philoumenon).
ti
Eut.: Pa i jeste,
So.: Sea li se da nisam od tebe traio da
me naui jednoj ili dvema od mnogih svetih
stvari, ve samom onom obliku (eidos) kojim
je sve sveto sveto? Jer rekao si da na osnovu
jednog lika (idea) jeste i nesveto nesveto i
sveto sveto. Sea li se?
Eut.: Seam se.
So.: Dakle, poui me, ta je sam taj lik, da bi
gledajui u njega i sluei se njime kao uzo
rom mogao za ono to je takvo, a to radi
bilo ti ili ko drugi, tvrditi da je sveto, a za
ono to nije takvo, poricati.
Eut.: No, ako tako hoe, Sokrate, tako u ti
i rei.
So.: Zbilja hou.
Eut.: JDakle, sveto je ono to je bogovima dra-,
go, a nesveto ono to im nije drago.
So.: Ba lepo, Eutifrone! Sad si odgovorio
onako kako sam traio da odgovori. Meu
tim, da li si istinito odgovorio, to jo uvek ne
znam. No, ti e mi jasno pokazati da je isti
nito to to tvrdi.
Eut.: Svakako.
/
So.: De, pogledajmo ta tvrdimo. Ono to je
bogovima drago i bogovima drag ovek, jeste
sveto, a ono to je bogovima mrsko i bogo
vima mrzak ovek jeste nesveto. No, nije li
sveto sasvim suprotno, a ne istovetno, nesvetom? Nije li tako?
Eut.: Tako je.
So.: A izgleda da je (ono) dobro reeno?
Eut.: Meni se ini, Sokrate.
So.: Nije li reeno i to da se bogovi bune, 4a
su meu sobom nesloni i da se svaaju?
Eut.: Reeno je.
So.: A koja vrsta nesloge, najbolji moj, stvara
mrnju i gnev? Istraujmo ovako. Kad se ja
i ti ne bismo slagali koji od dva broja je vei,
da li bi nas takvo neslaganje uinilo neprija-
em zato?
Eut.: Svakako.
So.: Ne ini mi se da gde je strah, tu je i
- stid, jer ini mi se da se mnogi boje i bolesti
i siromatva i mnogo toga drugog, ali da se
ne stide ni malo toga ega se boje. Ne ini li
se i tebi?
Eut.: Svakako.
So.: Ali tamo gde je stid, tu je i strah. Jer*
postoji li iko ko se, kad se stidi nekog ina
i sramota ga je, nije uplaio i istovremeno za
straio zlog glasa?
c
Eut.: Zastraio se, svakako.
So.: Znai nije pravilno tvrditi gde je strah,
tu je i stid, ve gde je stid, tu je i strah,
mada stid nije svuda gde je strah. Jer mislim
da je strah obuhvatniji od stida. Stid je deo
straha kao to je neparno deo broja, te tako
neparno nije svuda tamo gde je i broj, a gde
je neparno, tu je broj. Sledi li me sad ne
kako?
Eut.: Svakako,
d
So.: E pa, i tamo sam za takvo neto pitao.
Da li je sveto tamo gde je i pravedno? Ili je
pravedno tu gde je sveto, a sveto nije svuge
gde je pravedno, jer je sveto deo pravednog?
Da li emo rei tako, ili se tebi ini druga
ije?
Eut.: Ne, ve tako. Izgleda mi da pravo go
vori.
So.: Pogledaj onda ta sledi. Ako je sveto deo
pravednog, tada mi moramo, kako izgleda, ot
kriti koji je deo pravednog sveto. Kad bi me
ti pitao neto od ovog to (sam sada navodio),
na primer, koji deo broja je parno i kakav je
taj broj, rekao bih da je to onaj koji nije nejednakostranian, ve jednakostranian. Ne
ini li se tebi tako?
Eut.: ini mi se.
e
So.: Pokuaj onda i ti mene tako nauiti koji
NAPOMENE
EUTHIDEM
Nismo, ree.
Da li ste bili mudri kad to niste znali?
Nikako, ree on.
Niste li bili neznalice, ako niste bili mudri?
Svakako.
Dakle, kada ste uili ono to niste znali,
uili ste neznajui.
Momi je klimnuo glavom.
Dakle, neznalice ue, Kleinija, a ne mudri
kao to ti misli.
Kada je on to rekao, tada kao hor na
znak svog upravnika, zabuae i zasmejae se
oni sledbenici Dionisodora i Euthidema zajed
no s njima. I pre nego to je momi mogao
valjano i dobrano da odahne, Dionisodor pri
hvati i ree: A ta je, Kleinija, kad nam gra
ma tiar diktira? Koji deaci su nauili to to
je diktirano, mudri ili neznalice?
Mudri, ree Kleinija.
Znai, mudri ue, a ne neznalice, pa ii nisi
malopre dobro odgovorio Euthidemu.
Oboavatelji ove dvojice divei se njiho
voj mudrosti, tada se zaista puno zasmejae
i zabuae, a mi ostali smeteni utasmo. Eut
hidem videvi da smo smeteni, nije se ostavio
momia, ve je nastavio da ga ispituje da bi
smo mu se jo vie divili. I kao dobri igrai,
on udvoji i okrenu pitanje o istoj stvari, pa
ree: Da- li uenici ue ono to znaju ili ono
to ne znaju?
A Dionisodor mi ponovo tiho doapnu: I
ovo drugo je isto kao ono prethodno, Sokrate.
Zevse, rekoh, pa i prethodno pitanje nam
se zaista dobrim pokazalo!
Mi, ree, Sokrate sve takva pitanja po
stavljamo neizbeljiva.
Zato vas, dakle, rekoh ja, slave vai ue
nici.
Uto je Kleinija odgovorio Euthidemu da
uenici ue ono to ne znaju, a ovaj ga je pi
tao na isti nain kao i pre:
On se sloio.
ta, dakle? Zar je u obraivanju i korienju drvene grae neto drugo ono to omo
guava pravilno korienje, a ne tesarsko
umenje?
Nikako, ree.
Takoe, mislim da umenje omoguava i
pravilnu upotrebu orua?
On je potvrdio,
Da li, dakle, rekoh ja, i u korienju onih
dobara o kojima smo najpre govorili, naime
bogatstva, zdravlja i lepote, umenje (epistme) jeste vodi za njihovu pravilnu upotrebu
i ono to upravlja delanje, ili neto drugo?
Umenje, ree on.
Tada, kako izgleda, umanje/znanje prua
ljudima ne samo blagostanje ve i dobro dela
nje u svakom posedu i poslu.
Sloio se.
Da li nam je tada, tako ti Zevsa, ikakav
drugi posed koristan bez razboritosti i mud
rost? Da li bi mogao imati koristi od velikog
poseda i mnogog delanja ovek koji nema pameti^ili bi pre imao (od malog poseda) onaj
koji je pametan? Pogledaj to ovako: ne bi li
onaj koji manje ini manje i greio, onaj koji
manje grei ne bi li bio manje lo, a onaj ko
je manje lo, ne bi bio i manje nesrean?
Svakako, ree.
A ko bi pre manje inio, bogat ili siro
maan?
Siromaan, ree.
Da li slab ili jak?
Slab.
Da li ugledan ili neugledan?
Neugledan.
A da li bi manje inio onaj koji je hrabar
i razborit, ili onaj koji je plaljiv?
Plaljiv.
I lenj vie nego vredan, zar. ne?
Sloio se.
\
284
Sloio se.
Da li tada nije mogue lagati ve (samo)
imati mnenje?
nje.
Ni to, ree.
Znai rekoh, uopte ne postaji lano mne-
Ne postoji.
Ne postoji dakle ni neznanje ni neznalice.
Jer, ne bi li neznanje, kad bi zaista postojalo,
bilo upravo to, biti u zabludi o stvarima?
Svakako, ree.
No, to nije mogue, rekoh.
Nije.
Da li Dionisodore, govori da bi govorio
neobine stvari, ili ti se zbilja ini da nijedan
ovek nije neznalica?
e
Samo ti opovrgni, ree.
Da li po tvom miljenju postoji opovrgnue kad niko nema lano mnenje?
Ne postoji, ree, Euthidem.
Nije li me malopre, rekoh ja, Dionisodor
pozvao da ga opovrgnem.
Ta kako bi neko mogao podsticati na nebie? Da li ti podstie?
Rekao sam ti Euthideme da se ja ba ne
razumem u te mudre i vrsne stvari, ve ne
kako teko o njima mislim. Moda u zato
287 postavljati prosta pitanja, no vi mi oprostite.
Pogledaj! Ako nije mogue ni imati lano mne
nje, ni biti u zabludi ni biti neznalica, nije li
tada nemogue greiti kad se neto radi? Jer
onaj koji radi ne moe greiti u onome to
radi. Ne tvrdite li da je tako?
Sigurno, ree.
Sada dolazi, rekoh ja, ono prosto pitanje.
Ako zaista ne greimo ni kad inim o ni kad
govorimo ni kad razmiljamo, u emu ste vi,
tako vam Zevsa, doli da poduavate? Niste li
malopre rekli da moete najbolje od svih
b
ljudi preneti vrlinu onome koji hoe da ui?
Da li si ti Sokrate, ree Dionisodor poto
je prihvatio razgovor, takav Kron1 da nas sada
podsea na ono to smo najpre rekli, i da
Da li je to pravo?
Naravno da je pravo, ree.
Na osnovu kog razloga? Ili je moda ja
sno da (je to pravo) na osnovu toga to si
nam ti doao kao premudar to se rei tie,
pa zna kad treba odgovarati, a kad ne treba?
I sada nita ne odgovara poto zna da ne
treba.
Blebee, ree, i otee s odgovorom. No
dobri moj, pokori se i odgovaraj, kad se ve
i sam slae s tim da sam mudar.
Tada se treba pokoriti, rekoh ja, i to je
izgleda nuno. Jer ti vlada. Nego, pitaj!
Da li ono to misli poseduje duu, ili mi
sli (noei) i ono to nema duu?
Samo ono to ima duu.
A da li ti zna neku re (hrema) koja ima
duu?
Tako mi Zevsa, ne znam!
Zato si me onda malopre pitao ta mi
znae (nooi)2 rei?
Pogreio sam zbog svoje ludosti, ta dru
go? Ili moda nisam pogreio, ve sam i to
pravilno rekao, premda sam rekao da rei
bolje zna da raspravlja od mene koji posedujem samo vetinu obinog oveka. Pitaj zato
ispoetka.
Odgovaraj onda, ree, ponovo. Da li ono
to zna pomou neega ili ne?
Svakako, rekoh, pomou due.
296
Ovaj ovek opet, ree on, odgovara vie
nego to je pitan. Jer nisam te pitao ime?,
ve da li neim zna.
Opet sam, rekoh, usled neobrazovanosti,
odgovorio vie nego to treba. Ali, oprosti mi.
Sada u ti prosto odgovoriti da ono to znam
znam pomou neega.
Da li, ree on, pomou istog tog oduvek
zna, ili ponekad time a ponekad pomou ne
eg drugog?
Uvek, rekoh, kad god znam, znam po
mou tog.
Ama hoe li prestati da pridodaje?
No, (inim to) da nas ne prevari to
uvek.
b
Mene svakako nee, ve ako ikoga, onda
tebe. No odgovaraj: Da li uvek pomou toga
zna?
Uvek, rekoh ja, kad se ve mora odbaciti
to kadgod.
Dakle, uvek pomou toga zna; a kad
uvek zna, da li neto to zna zna pomou
toga, a drugo pomou neeg drugog, ili sve
zna pomou toga?
Sve to zbilja znam, rekoh, znam pomou
toga.
Opet isto ono pridodaje!
Dobro, rekoh, odbacujem to to zbilja
znam.
Nemoj nita da odbacuje, ree. Nije mi
nimalo potrebna tvoja pomo. Odgovori mi:
c
Da li bi mogao da zna sve, kad ne bi znao
sve?
298
kog pojedinog dokaza samo oboavatelji Euthidema stvarali veliku buku, sada su malne i
stubo vi u Likeju zabuali i zarado vali se zbog
njih dvojice. I ja sam sam bio doveden u
takvo stanje da se sloih kako nikada nisam
video tako mudre ljude. Njihova mudrost me
je sasvim osvojila, poeh da ih hvalim i veli
am: Blaeni ste zbog svoje zadivljujue moi
(ph^seos), vi koji ste se u tako znaajnom
poslu usavrili tako brzo i za kratko vreme!
Vai dokazi, Euthideme i Dionisodore, imaju i
mnoge druge lepote, no u njima je najizvrsnije to to vi ni malo ne marite za mnotvo
ljudi, bilo da su to oni uzvieni, ili oni koji
veruju da su neto i neko, ve samo za one
koji su vam slini. Jer ja sam siguran da sa
svim mali broj ljudi slinih vama ceni te do
kaze, a da su ostalima tako nepoznati da bi
se, u to sam siguran, vie stideli da opovr
gavaju druge tim dokazima nego da sami bu
du opovrgavani. Postoji jo neto drugo ovekoljubivo i dobroudno u vaim dokazima:
kad tvrdite da nijedna stvar nije ni lepa ni
dobra ni bela ni neto drugo to je takvo, niti
da je uopte drugaija od neega to je dru
gaije, tada zbilja sasvim zatvarate ljudima
usta, kao to i tvrdite; no, zato to ne zatvara
te samo drugima usta, ve izgleda i sebi sa
mima, to je veoma uljudno i uklanja svu ne
ugodnost vaih dokaza. No najznaajnije je da \
je sve to u vama tako i da ste to tako veto
otkrili da moete tome za veoma kratko vre
me nauiti bilo kog oveka; ja s&m sam pa
ljivo posmatrao Ktesipa i zakljuio da je on
ubrzo bio sposoban da vas bez pripreme opo
naa. Mudro je u vaoj raboti to to je do
bra za predavanje, no nije pogodna za ras
pravu pred ljudima. Ako primate moj savet,
tada pripazite da ne govorite pred mnogima,
da vam ne bi, brzo izuivi (vetinu) uskratili
me u emu su i politika i filosofija vredne pomena, te premda su uistinu trei, oni zahtevaju da se misli kako su prvi. Treba im oprod
titi tu elju i ne srditi se na njih, meutim
treba ih smatrati takvima kakvi jesu. Jer,
treba ceniti svakog oveka koji- tvrdi bilo
ta to ima razboritosti pa hrabro istrauje
i napree se.
Kr.: Ali i ja s&m Sokrate sam u neprilici,
kao to ti to uvek govorim, ta da uradim sa
svojim sinovima. Onaj mlai je jo mali, ali
Kritobul je ve u dobi kad mu je potreban
neko ko e mu pomoi. Kad god tebe srete
nem naem se u takvom stanju da mi se ini
mahnitou tako se truditi oko mnogih drugih
stvari radi dece, i oko braka kako bi imali
najplemenitiju majku, i oko novca kako bi
bili to bogatiji, a ne pobrinuti se za njihovo
obrazovanje. No kada pogledam nekoga od
onih koji tvrde da mogu obrazovati ljude, ja
307 sam smeten i ini mi se, istinu da ti kaem,
kad ih gledam da je svaki od njih nepogodan,
tako da ne znam kako da deka obratim filosofiji.
So.: Dragi moj Kritone, zar ne zna da
su u svakom zanimanju oni loi mnogobrojni
i bezvredni, a.onijdobri malobrojni i vredni
svega? Jer, zar ti se ne ini da je gimnastika
neto lepo, a i vetina sticanja, retorika i stra
tegija?
Kr.: Sigurno da to mislim.
So.: Pa ta? Zar ne vidi da su u svakoj
od ovih vetina mnogi smeni u svakom pob
jedinom poslu?
Kr.: Tako mi Zevsa, zaista govori istinu.
So.: Zar e, dakle, zbog toga ti sam izbegavati sva ta zanimanja i nee dopustiti
sinu da se bavi nekim?
<
HIPIJA VEI
NAPOMENE
. III
281
prilii, i da je lepo sve drugo emu se ta (odredba) moe pridruiti. Pogledaj nije li slu
ajno lepo samo to prilino/odgovarajue i su
tina (ph^sin) samog pri-linog.
Ja imam obiaj da takve tvrdnje potvr
dim uvek jer ne znam ta da kaem no
da li ti misli da je to odgovarajue lepota?
Hi.: Svakako, Sokrate.
So.: Pogledajmo, da se ne prevarimo.
Hi.: Tako treba da inimo.
So.: Pogledaj onda. Da li zovemo odgovaraju
im ono to svojim prisustvom ini da ono e
mu je prisutno izgleda lepo, ili to ini da
to bude lepo, ili nijedno od toga?
Hi: Ja mislim da je to ono to ini da neto
izgleda lepo, kao to neko izgleda lepi ako
obue prikladno odelo i obuu, pa i ako je
(inae) smean.
So.: No, ako to odgovarajue (t6 prepon) ini da
stvari izgledaju lepe nego to jesu, zar ne
bi ono bilo neka prevara u odnosu prema lepom, te to ne bi moglo biti ono to traimo,
Hipija? Jer, mi smo valjda traili ono-ime su
lepe sve lepe stvari kao to su sve velike
stvari velike onim to nadvisuje, te su time velike i nuno je da budu velike ukoliko nadvi
suju, ak i ako ne izgledaju (velike). Upravo
tako pitamo ta bi bilo to lepo ime je sve
lepo, pa bilo da takvo izgleda ili ne izgleda?
To, po tvojim recima ne bi moglo biti to odgo
varajue, jer ono ini neto lepim nego to je
ste, a ono to jeste lepo spreava da se poka
e. Treba pokuati rei ta je to to, kao to
sam upravo *rekao, ini stvari lepim, bilo da
takve izgledaju ili nc. Jer, to traimo ako tra
imo lepotu.
Hi.: Ali Sokrate, to odgovarajue svojim pri
sustvom ini da stvari i budu i izgledaju lepe.
So.: Znai, nemogue je da ono to je zaista
Hi.: Svakako.
So.: Ako je onda lepota uzrok dobra, tada bi
dobro postajalo usled lepote. I kako izgleda,
zbog toga se marljivo trudimo oko razborito
sti, i oko svih ostalih lepih stvari to je nji
hovo delo i njihov potomak ono oko ega se
moramo marljivo truditi, dobjo. I po onom
to smo otkrili ini se da je lepo neka vrsta
oca dobru.
Hi.: Svakako. Dobro govori, Sokrate.
So.: Ne govorim li dobro i to da ni otac nije
sin, niti sin otac?
Hi.: Dobro, zaista.
So.: A ni uzrok nije neto to postaje, niti je
to to postaje, opet, uzrok.
Hi.: Istinu govori.
So.: Tada Zevsa mi, najbolji moj, ni lepo nije
dobro, niti dobro lepo. Ili se tebi moda ini
da iz onog to je ranije reeno to moe biti?
Hi.: Tako mi Zevsa, ne izgleda mi.
So.: Da li nam, dakle, godi, i da li bismo hteli
tvrditi da lepo nije dobro niti da je dobro
lepo?
Hi.: Tako mi Zevsa, ne. Ne godi mi puno.
So.: Sigurno, Hipija. I meni to godi najmanje
od svih tvrdnji koje smo izrekli.
Hi.: Razumljivo.
So.: Tada izgleda da je tvrdnja koja nam se
ranije inila najboljom, tvrdnja da su probi
tanost, korist i mo stvaranja nekog dobra
ono to je lepo, zapravo netana i da je, ako
je to uopte mogue, smenija od onih prvih
tvrdnji kad smo mislili da je lepota devojka
ili neto od onoga to je ranije reeno.
Hi.: Izgleda.
So.: Ja zaista vie ne znam gde da se okre
nem, ve sam u neprilici,
Hipija. Moe li ti neto rei?
Hi.: Sada ba ne mogu, ali, kao to sam ti ne-
tinu. I sada je tebi to skriveno toliko da veruje da postoji neto, bilo odredba (pathos)
c ili sutina, to pripada istovremeno i obema,
a ne pripada svakom posebno, ili pak, to pri
pada svakom pojedinom, a ne pripada obema.
Tako nerazborito, nepromiljeno, prosto i ne
razumljivo mislite!
So.: Takva nam je sudbina, Hipija! Ljudi oduvek tvrde da ne ini ovek ono to hoe, ve
ono to moe. No, ti nam pomae svojim
stalnim opomenama. Ipak, hoe li da ti, pre
tvojih pouka o prostoti naeg miljenja, pot
punije izloim ta mi mislimo o tim stvarima,
d
ili ne?
Hi.: Znam ta e rei, Sokrate. T znam ta
misli svako od vas koji se bavite raspravlja
njem. No ipak, ako ti je tako drae, reci.
So.: Pa, drae mi je, svakako. Pre nego to w
si ti ovo rekao, mi smo, najbolji moj, bili
tako glupi da smo mislili da je svaki od nas
jedan, a da nismo obojica ono to je svaki od
e
nas jer dva smo, a ne jedan tako smo
bili prosti. No sada smo ve od tebe nauili
da ako smo obojica zajedno dva, nuno je da
i svaki od nas bude dva, a ako je svaki od
nas jedan, nuno je da i obojica budemo je
dan. Jer po Hipijinom celovitom pojmu su
tine ne moe biti drugaije ve ono to su
oba to je i svaki posebno, a ono to je svaki
posebno, to su i oba. Evo, seim ovde poto
si me uverio. Meutim, podseti me, Hipija, da
li smo ja i ti dva, ili si i ti dva i ja dva?
Hi.: ta govori, Sokrate?
So.: Upravo to to govorim. Jer bojim se da
302 ti govorim otvoreno, zato to se srdi na mene
kad god ti se uini da si u pravu. Ipak, reci
mi jo ovo: nije li svaki od nas jedan, i nema
li tu odredbu da bude jedan?
Hi.: Svakako.
So.: Dakle, ukoliko je jedan, svaki od nas bi
manje lepa? Jer, ako se sea, nisu se pokazala uivanjima nita manje.
Hi.: Seam se.
So.: No, reeno je da su ova lepa zato to na
staju preko sluha i vida.
Hi.: Da, tako je reeno.
So.: Pogledaj da li govorim istinu. Reeno je
naime, koliko se ja seam, da nije sve to je
prijatno lepo, ve (samo) ono prijatno koje
nastaje preko vida i sluha.
Hi.: Istina je.
So.: A ta odredba (pathos) pripada oboma za
jedno, a ne svakom pojedino, zar ne? Kao to
je reeno ranije, ne postaje svako od njih
preko oba (ula), ve oba postaju preko oba,
a ne svako pojedino, nije li tako?
Hi.: Tako je.
So.: Znai, nije svako od njih lepo na osnovu
onoga to ne pripada svakom od njih, jer
ono to je od oba zajedno ne pripada sva
kom od njih posebno, tako da se po toj pret
postavci moe rei da su oba zajedno lepa,
no da svako posebno to nije. Nije li to nuno?
303 Hi.: Izgleda.
So.: Tvrdimo li dakle da su oba zajedno lepa,
a da svako posebno to nije?
Hi.: T& ta prei?
So.: ini mi se, dragi moj, da prei to to
smo za ono to tako pripada pojedinoj (stva
ri), za sve to si ti razlikovao, rekli da, ako
pripada ofeema zajedno, tada pripada i sva
koj posebno, i ako pripada svakoj posebno,
tada pripada i obema zajedno. Zar ne?
Hi.: Da.
So.: Za one pak koje sam ja razlikovao, to
ne vai. A njima je pripadalo i to svako i to
oba. Je li tako?
Hi.: Jeste.
b
So.: U koju grupu, Hipija, po tvom miljenju
spada lepota? Da li u onu o kojoj si ti govo
NAPOMENE
BELEKA PREVODIOCA
SADRAJ
TEAG
............................................................................
7
HARMID
......................................................................23
L A H E T ............................................................................ifT )
LISID
............................................................................U7
^ E U T I F R O N ......................................................................11^
E U T H I D E M ......................................................................19
HIPIJA VEI
............................................................... 191J
s a
$
i
i
f:
L
PLATON
DIJALOZI
*
Urednik
Vito Markovi
Grafiko oblikovanje
Mia Popovi
Korektor
Olga Tot
*
Izdava
IRO Grafos, Beograd,
Simina 9a
Za izdavaa
Viktor eerovski
tampa
RO tam parija Budunost, Novi Sad,
umadijska 12
.