Bilten1 22012

bilten
sudske prakse
Vrhovnog suda
Federacije
Bosne i
Hercegovine
broj 1-2
Sarajevo,
januar-decembar 2012.
sijeanj-prosinac 2012.
BILTEN SUDSKE PRAKSE
VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
OSNIVA:
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, Valtera Peria 15
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:

Predsjednik suda AMIR JAGANJAC
UREUJE:
ODJELJENJE ZA PRAENJE I
PROUAVANJE SUDSKE PRAKSE
Amir JAGANJAC
Hajrudin HAJDAREVI
Milan PAVLI
Malik HADIOMERAGI
mr Ljiljana FILIPOVI
Goran NEZIROVI
Zdenko ETEROVI
IZDAVA:
Javno preduzee
Novinsko-izdavaka organizacija
Slubeni list Bosne i Hercegovine
Sarajevo, Magribija 3
ZA IZDAVAA:
Dragan PRUSINA, direktor
Lik boginje
pravde
bilten
sudske prakse
Vrhovnog suda
Federacije
Bosne i
Hercegovine
broj 1-2
Sarajevo,
januar-decembar 2012.
sijeanj-prosinac 2012.
SADRAJ
KRIVINO PRAVO
- sudske odluke
GRAANSKO PRAVO
- sudske odluke
UPRAVNO PRAVO
- sudske odluke
ABECEDNI STVARNI REGISTAR
- za krivino pravo
- za graansko pravo
- za upravno pravo
REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA
- za krivino pravo
- za graansko pravo
- za upravno pravo
___________________________________________
KRIVINO PRAVO
___________________________________________
KRIVINI ZAKON FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
1.
Dvostrani protivpravni napad i pitanje nune odbrane
lan 26. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
U SITUACIJI KADA JE OPTUENI, NAKON VERBALNOG SUKOBA SA
SVJEDOKOM M.. I OTEENIM, TE FIZIKOG SUKOBA SA SVJEDOKOM M..,
PRILIKOM NAPUTANJA OBJEKTA OVIMA ZAPRIJETIO POBIU VAS SVE
KAD SE VRATIM I TIME NAJAVIO SVOJ POVRATAK U UGOSTITELJSKI
OBJEKAT KAKO BI SE SA NJIMA OBRAUNAO, ZATIM NAKNADNO SA
PITOLJEM DOAO PRED TAJ OBJEKAT I POKUAO UI UNUTRA ALI JE BIO
SPRIJEEN OD ZATITARA, PA JE OSTAO PRED OBJEKTOM U KOME JE
OTEENI BIO BEZBJEDAN, ALI JE OTEENI, I PORED TOGA, SA PITOLJEM
U RUCI IZAAO NA TERASU OBJEKTA, A OPTUENI, KAKO BI GA LIIO
IVOTA IZ PITOLJA ISPALIO JEDAN HITAC I OTEENOG POGODIO U NOGU,
A OVAJ UZVRATIO I ISPALIO VIE HITACA IZ PITOLJA U PRAVCU
OPTUENOG I JEDNIM METKOM GA POGODIO U PREDJELU DESNE
PODLAKTICE, OTEENI JE NA TAJ NAIN PRIHVATIO OBRAUN SA
OPTUENIM, PA SE NJIHOVE RADNJE NE MOGU PRAVNO OCIJENITI KAO
NUNA ODBRANA ILI PREKORAENJE NJENIH GRANICA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 K 005399 12
Kk od 08.10.2012. godine)
2.
Oigledna nesposobnost za bezbjednu vonju
KAKO JE OPTUENI, UPRAVLJAJUI SA MOTORNIM VOZILOM U STANJU
TEKOG PIJANSTVA (KOJE NIJE ISKLJUIVALO NJEGOVU URAUNLJIVOST),
SUSTIGAO OTEENU BICIKLISTKINJU, PA JE, I PORED TOGA TO JE ISPRED
SEBE IMAO VIDNU PREPREKU KOJU JE MOGAO BLAGOVREMENO UOITI, U
TAKO JEDNOSTAVNOJ SAOBRAAJNOJ SITUACIJI, SA PREDNJIM DIJELOM
VOZILA UDARIO U ZADNJI TOAK BICIKLA I TIM UDAROM KOD NJE
UZROKOVAO POVREDE OD KOJIH JE UMRLA, ON JE TAKVOM VONJOM KOJA
JE BITNO ODSTUPALA OD VONJE KOJU BI U KONKRETNIM UVJETIMA
PREDUZEO VOZA
PROSJENIH PSIHOMOTORIKIH SPOSOBNOSTI,
MANIFESTOVAO OIGLEDNU NESPOSOBNOST ZA BEZBJEDNU VONJU TO

PREDSTAVLJA JEDAN OD BITNIH ELEMENATA KRIVINOG DJELA TEKO
KRIVINO DJELO PROTIV SIGURNOSTI JAVNOG PROMETA IZ LANA 336.
STAV 2. U VEZI SA LANOM 333. STAV 1. KZ FBiH.
Iz obrazloenja:
Po miljenju ovog suda, takva precizirana optunica sadri sve materijalne supstrate
zakonskih pojmova krivinog djela teko krivino djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz
lana 336. stav 2. u vezi sa lanom 333. stav 1. KZ FBiH.
Naime, u ovoj krivinoj stvari je nesporno, da je optueni preduzeo upravljanje sa
motornim vozilom iako je bio u alkoholisanom stanju. Analizom alkohola u njegovoj krvi
utvrena je koncentracija od 3,28 gr/kg koju je imao u vrijeme nastanka ove saobraajne
nezgode. Prema navodima vjetaka neuropsihijatra, pomenuta alkoholemija kod optuenog
je predstavljala stanje tekog pijanstva. Kako je objasnila takvo stanje karakterie potpuno
odsustvo objektivne procjene situacije, pri tome osobe u takvom stanju skoro redovno vide
duple slike predmeta, pospane su i imaju nestabilan hod, muku na povraanje i dr. Kada se
uvae ovakvi navodi vjetaka neuropsihijatra, onda se mora zakljuiti da je optueni u
stanju tekog pijanstva preduzeo upravljanje sa vozilom na predmetnoj saobraajnici i na
taj nain postupio suprotno odredbi lana 174. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraaja
na putevima u Bosni i Hercegovini.
Prema navodima vjetaka za saobraaj mr. D.E., oteenu biciklistkinju je u
konkretnim saobraajnim uvjetima mogao blagovremeno uoiti voza prosjenih
sposobnosti. To dalje znai, da je i optueni upravljajui sa svojim vozilom mogao vidjeti
oteenu biciklistkinju i od nje u smislu odredbe lana 96. Zakona o osnovama
bezbjednosti saobraaja na putevima u Bosni i Hercegovini drati potrebno odstojanje, s
obzirom da se kretao iza njenog bicikla i jedino je tako mogao da ne ugroava sigurnost
saobraaja. Umjesto toga, optueni je zbog svog alkoholisanog stanja sa vozilom upravljao
suprotno navedenoj zakonskoj odredbi i u ovoj vrlo jednostavnoj saobraajnoj situaciji
kada je ispred sebe imao vidnu prepreku sa prednjim desnim dijelom vozila udario u zadnji
toak bicikla na kome se nalazila oteena-biciklistkinja i tim udarom je kod nje uzrokovao
povrede od kojih je umrla. Poto je prema izloenom takva vonja uzrokovana tekim
pijanstvom optuenog i kako je po svojoj vanjskoj manifestaciji ova vonja bitno odstupala
od vonje koju bi u konkretnim uvjetima preduzeo voza prosjenih sposobnosti, mora se
zakljuiti da je on bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju.
Branitelj optuenog je na pretresu pred ovim sudom iznio svoje prigovore i naveo
kada moe postojati oigledna nesposobnost za bezbjednu vonju kao jedno od bitnih
obiljeja predmetnog krivinog djela. Tako je kao argumente istakao, da se oigledna
nesposobnost za bezbjednu vonju moe manifestirati brzinom koja je dvostruko vea od
dozvoljene, preticanjem na mjestu gdje je to zabranjeno bilo vertikalnom signalizacijom ili
nekim drugim saobraajnim znakom i prolaenjem vozilom kroz crveno svjetlo na
semaforu, a ne na nain kako je to prihvatio ovaj sud.
S tim u vezi, ovaj sud ukazuje, da svi naprijed navedeni oblici vonje na koje je
ukazao branitelj optuenog predstavljaju grubo krenje saobraajnih propisa koje
predstavlja jedan od uvjeta za postojanje npr. krivinog djela teko krivino djelo protiv
sigurnosti javnog prometa iz lana 336. stav 2. u vezi sa lanom 332. stav 1. KZ FBiH koje
se optuenom i ne stavlja na teret. Radi toga je branitelj optuenog pogreno ukazao na koje
naine se moe manifestirati oigledna nesposobnost za bezbjednu vonju to je nuno
vodilo i da na osnovu toga izvodi pogrene pravne zakljuke.
U konkretnom sluaju, optueni je bio svjestan da se nalazio u alkoholisanom stanju
koje je kod njega reduciralo njegove fizike i psihike sposobnosti da upravlja vozilom. I
pored toga je preduzeo upravljanje sa vozilom iako je mogao pretpostaviti da e u tom
stanju kriti saobraajne propise pogotovo onaj o zabrani upravljanja sa vozilom u
alkoholisanom stanju. Takoe je bio svjestan da e krenjem saobraajnih propisa dovesti i
do stvaranja konkretne opasnosti za ivot ljudi ili imovine u odreenom obimu. Na osnovu
svega toga proizilazi, da je optueni mogao predvidjeti nastupanje zabranjene posljedice iz
ega slijedi logian zakljuak da je njegov voljni elemenat bio na liniji pristajanja.
Zbog naprijed izloenog, ovaj sud je zakljuio, da je optueni postupao sa
eventualnim umiljajem u odnosu na ugroavanje javnog saobraaja i nastupanja
zabranjene posljedice, kada je krenjem saobraajnih propisa uzrokovao posljedicu ovog
krivinog djela za koje je oglaen krivim, dok se tzv. tea posljedica (objektivni uvjet
inkriminacije) moe pripisati njegovom nehatu.
Kk od 16.01.2012.godine)
3.
Opis krivinog djela
lan 336. stav 4. u vezi sa lanom 332. stav 3. Krivinog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine
AKO INJENINI OPIS DJELA NE SADRI OPIS UZRONO-POSLJEDINE VEZE
IZMEU UTVRENE KOLIINE ALKOHOLA U KRVI OPTUENOG I KRENJA
SAOBRAAJNOG PROPISA O NEPRILAGOENOJ BRZINI KOJA JE U
KONKRETNOM
SLUAJU
BILA
NEPOSREDNI
UZROK
NASTANKA
SAOBRAAJNE NEZGODE, A NITI INJENICE I OKOLNOSTI KOJE BI
UKAZIVALE NA TO DA JE KRENJE SAOBRAAJNOG PROPISA O
NEPODEENOJ BRZINI BILO GRUBO ILI BEZOBZIRNO, ONDA SE RADNJE
OPTUENOG MOGU PRAVNO KVALIFIKOVATI SAMO KAO KRIVINO DJELO
TEKO KRIVINO DJELO PROTIV SIGURNOSTI JAVNOG SAOBRAAJA IZ
LANA 336. STAV 4. U VEZI SA LANOM 332. STAV 3. KZ FBiH.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

000056 od 23.03.2006. godine).
broj: 070-0-K-06-
4.
Neukazivanje pomoi osobi ozlijeenoj u prometnoj nezgodi
ZA POSTOJANJE KRIVINOG DJELA NEUKAZIVANJE POMOI OSOBI
OZLIJEENOJ U PROMETNOJ NEZGODI IZ LANA 337. STAV 2. U VEZI SA
STAVOM 1. KZ FBiH NIJE BITNA OKOLNOST TO BI, ZBOG TEINE I
BROJNOSTI POVREDA KOJE JE ZADOBIO OTEENI U PROMETNOJ NEZGODI,
NJEGOVA SMRT NASTUPILA I POD UVJETOM DA MU JE PRUENA
BLAGOVREMENA MEDICINSKA POMO U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Kk-09000005 od 28.05.2009. godine).
ZAKON O KRIVINOM POSTUPKU
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
5.
Naelo in dubio pro reo
lan 3. stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
BUDUI DA JE VJETAK OCJENU DA SE RADI O OFANZIVNOJ POVREDI
ZASNOVAO, PRIJE SVEGA, NA INJENICI DA JE DUBINA KANALA UBODNE
RANE, KOJU JE OTEENA ZADOBILA, IZNOSILA 15 CM, TE DA JE, PRI
NJENOM NASTANKU, ZAMAH SA NOEM MORAO BITI JAKOG INTENZITETA,
A DA, NASUPROT TOME, KOD DEFANZIVNE POVREDE, DJELOVANJE SA
NOEM NIJE DIREKTNO VE POVREDILAC SA NJIM NANOSI SJENU RANU
DRUGOJ OSOBI, OPISI OFANZIVNE I DEFANZIVNE POVREDE SU JASNI I ONI SE
MEUSOBNO NE ISPREPLIU VE JEDAN DRUGOG ISKLJUUJU. STOGA,
OKOLNOST DA JE VJETAK U SVOM NALAZU I MILJENJU, ZA POVREDU
OTEENE, NAVEO DA JE ONA NAJVJEROVATNIJE OFANZIVNA POVREDA,
SAMA PO SEBI NE MOE IZAZVATI DVOJBU U POGLEDU POSTOJANJA
POMENUTE ODLUNE INJENICE ZBOG KOJE BI TREBALO PRIMIJENITI
NAELO IN DUBIO PRO REO IZ LANA 3. STAV 2. ZKP FBiH.
Iz obrazloenja:
Optueni i njegov branitelj su na pretresu pred ovim sudom nastojali dovesti u

pitanje ovlatenje vjetaka za sudsku medicinu, da se izjanjava da li su povrede nanesene
oteenoj bilo ofanzivnog ili defanzivnog karaktera, te su smatrali da su to pravna pitanja.
Prije svega, vjetak se u ovom pogledu nije izjanjavao da li je optueni sa noem zadao
udarac oeenoj u desnu bonu stranu vrata pod okolnostima defanzivne ili ofanzivne
odbrane. Naprotiv, vjetak se izjasnio da li je to ofanzivna ili defanzivna povreda, a to mu
je i naloeno u naredbi o sudsko-medicinskom vjetaenju. Osim toga, za takvo izjanjenje
vjetak za sudsku medicinu je dovoljno kvalifikovan jer se radi o elementarnim pitanjima iz
domena njegovog vjetaenja i ta pitanja kako je i sam objasnio predstavljaju abecedu
sudske medicine. Radi toga, ovaj sud nije mogao uvaiti suprotna tvrenja optuenog i
njegovog branitelja, da ovakva izjanjenja vjetaka ne spadaju u domen ovakve vrste
vjetaenja.
Istina, vjetak za sudsku medicinu se izjasnio u svom pismenom nalazu i miljenju,
kao i prilikom davanja iskaza na pretresu pred ovim sudom da je nanesena povreda u desnu
bonu stranu vrata oteene navjerovatnije ofanzivnog karaktera. Dakle, u ovom
segmentu svojih navoda vjetak je koristio rije navjerovatnije u pogledu ega optueni i
njegov branitelj nisu problematizirali njeno znaenje u smislu sintagme da je povreda
najvjerovatnije ofanzivnog karaktera. Zbog toga je ovaj sud ispitao, da li je zbog
vjetakovog koritenja rijei najvjerovatnije koja se odnosi na ocjenu da je nanesena
povreda oteenoj ofanzivna, nastala dvojba u pogledu postojanja jedne injenice koja ini
obiljeja predmetnog krivinog djela, to bi ukoliko je to tano nuno imalo za posljedicu
primjenu naela in dubio pro reo iz lana 3. stav 2. ZKP FBiH. To naelo propisuje da se
takva eventualna sumnja u pogledu postojanaj odlunih injenica rjeava na nain koji je
povoljniji za optuenog, pa je zbog toga trebalo ocijeniti znaaj i opravdanost koritenja
pomenute rijei u navodima vjetaka.
Prije davanja odgovora na ta pitanja, ovaj sud je uzeo u obzir objanjenja vjetaka
za sudsku medicinu zbog ega se opredjelio za zakljuak da je ubodna rana koju je optueni
nanio oteenoj u desnu bonu stranu vrata (ovo je nesporna injenica) ofanzivna povreda.
Takvu ocjenu je kako navodi vjetak prije svega zasnovao na dubini samog kanala ubodne
rane od 15 cm kod ijeg nastanka je zamah morao biti jakog intenziteta, a nasuprot tome
kod defanzivne povrede nema toga jer djelovanje sa noem nije direktno ve povredilac sa
njim nanosi sjenu ranu drugoj osobi. Kada se naprijed izloeno ima u vidu, onda su jasni
opisi kako ofanzivne tako i defanzivne povrede koji se oigledno ne isprepliu ve jedan
drugog iskljuuju. Poto je prema opisu vjetaka i njegovoj ocjeni povreda koju je zadobila
oteena u desnu bonu stranu vrata ofanzivna povreda, a ne defanzivna onda je
bespotrebno i suvino koristio rije da je ona najvjerovatnije ofanzivna povreda, kada po
njenom opisu samo takva moe i biti.
Ako se sve ovo uzme u obzir onda se po ocjeni ovog suda ne moe prihvatiti da
postoji sumnja u pogledu postojanja ofanzivne povrede koju je optueni sa noem nanio
oteenoj u desni boni dio vrata, pa onda to u smislu naela in dubio pro reo rijeiti na
nain koji je povoljniji za njega. Dakle, nema dvojbe u izvijest injenice koju je utvrdio
ovaj sud na osnovu navoda vjetaka za sudsku medicinu, a to je da se radilo o ofanzivnoj
10
povredi koja je nanesena oteenoj. Poto prema tome ne postoji sumnja u pogledu
navedene relevantne injenice koja ulazi u objektivnu strukturu predmetnog krivinog
djela, onda primjena pravila in dubio pro reo ne dolazi u obzir.
Kk od 13.05.2011. godine).
6.
Izjave osoba sadrane u zapisniku o uviaju
lan 106. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
S OBZIROM DA SE, PREMA ODREDBI LANA 106. ZAKONA O
KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, UVIAJ
PREDUZIMA KADA JE ZA UTVRIVANJE NEKE VANE INJENICE U
POSTUPKU POTREBNO NEPOSREDNO OPAANJE ORGANA KOJI VODI
POSTUPAK, ZAPISNIK O UVIAJU MOE DA SADRI SAMO ONO TO JE
REZULTAT NEPOSREDNOG OPAANJA ORGANA KOJI VODI POSTUPAK A NE
REZULTATE ONOGA TO JE ONAJ KO VRI UVIAJ SAZNAO OD OEVIDACA
DOGAAJA PRILIKOM VRENJA UVIAJA. PORED TOGA, IZJAVE OSOBA,
SADRANE U ZAPISNIKU O UVIAJU, BUDUI DA IM NISU PRETHODILA
UPOZORENJA IZ LANA 100. ZAKONA O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE, NE MOGU SE SMATRATI ISKAZIMA SVJEDOKA.
Iz obrazloenja:
Pravilnost injeninog stanja utvrenog prvostepenom presudom, braniteljica u
albi osporava najprije navodom da iskaz svjedokinje M. Z., dat na zapisniku o uviaju PU
Mostar broj 02-02/5-2-323/11 od 08.04.2011. godine, suprotno njenom iskazu datom u
Kantonalnom tuiteljstvu u Mostaru dana 17.06.2011. godine, sadri tvrdnju da druga
osoba nita nije govorila i nije se mijeala osobi koja je uzela novac.
Ovaj albeni navod braniteljice ne moe dovesti u pitanje pravilnost ocjene iskaza
svjedokinje M.Z. datog na glavnom pretresu, od strane prvostepenog suda i pravilnost
injeninog stanja utvrenog prvostepenom presudom. Naime, prema odredbi lana 106.
ZKP FBiH, uviaj se preduzima kada je za utvrivanje neke vane injenice u postupku
potrebno neposredno opaanje organa koji vodi postupak. Stoga, zapisnik o uviaju moe
da sadri samo ono to je rezultat neposrednog opaanja organa koji vodi postupak a ne
rezultate onoga to je onaj ko vri uviaj saznao od oevidaca dogaaja prilikom vrenja
uviaja. To dalje znai da zapisnik o uviaju ne moe sadravati izjave pretpostavljenih
svjedoka. Protivno navedenom, u konkretnom sluaju, zapisnik o uviaju PU Mostar broj
02-02/5-2-323/11 od 08.04.2011. godine, kojeg je sainio kriminalistiki inspektor PU
Mostar, sadri navodnu izjavu prijaviteljice dogaaja. Meutim, ta izjava ne moe se
smatrati iskazom svjedoka budui da je iz samog zapisnika o uviaju vidljivo da toj izjavi
prijaviteljice nisu prethodila upozorenja svjedoku u smislu lana 100. ZKP FBiH, koje je
11
nadleni organ duan dati osobi koja se sasluava kao svjedok, a niti je ta izjava potpisana
od osobe koja ju je dala. Iz navedenih razloga navodna izjava prijaviteljice dogaaja,
sadrana u zapisniku o uviaju, ne moe dovesti u pitanje ocjenu njenog iskaza sa glavnog
pretresa kao vjerodostojnog niti, sljedstveno, pravilnost utvrenog injeninog stanja.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 07 0 K 005471 11
K od 15.02.2012. godine)
7.
Ovlateni vjetak
VJETAENJE JE RELEVANTNO SAMO AKO JE IZVRENO OD STRANE
VJETAKA KOJI JE PO SVOM STRUNOM ZNANJU I PROFESIJI POZVAN DA O
ODREENIM INJENICAMA DA SVOJ NALAZ I MILJENJE. RADI TOGA JE U
KONKRETNOM SLUAJU SAMO VJETAK ZA SUDSKU MEDICINU, KOJI
RASPOLAE POTREBNIM STRUNIM ZNANJEM, BIO OVLATEN DA NA
OSNOVU MEDICINSKE DOKUMENTACIJE I DRUGIH DOKAZA U SPISU
(ZAPISNIKA O UVIAJU I FOTO-DOKUMENTACIJE) DA NALAZ I MILJENJE NA
KOJI NAIN JE U DINAMICI NASTANKA SAOBRAAJNE NEZGODE OTEENI
ZADOBIO POVREDE, SA KOJIM DIJELOVIMA NJEGOVOG TIJELA JE VOZILO
OSTVARILO PRIMARNE I DRUGE KONTAKTE, TE KADA JE I OD KOJIH
POVREDA UMRO, A NE VJETAK ZA SAOBRAAJ KOJI NE RASPOLAE
POTREBNIM STRUNIM ZNANJEM I ZBOG EGA TAKVO VJETAENJE
PREVAZILAZI DOMEN NJEGOVE STRUKE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 03 0 K 007886 12
K od 20.09.2012. godine)
8.
Nedostaci prijedloga za produenje pritvora
KAKO TUITELJ U SVOM PRIJEDLOGU ZA PRODUENJE PRITVORA, I PORED
TOGA TO JE OSNOVANA SUMNJA OPI UVJET ZA PRODUENJE PRITVORA,
UOPTE NE POMINJE POSTOJANJE OSNOVANE SUMNJE DA JE OSUMNJIENA
UINILA KRIVINO DJELO NEOVLATENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U
PROMET OPOJNIH DROGA IZ LANA 238. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. KZ
FBiH A NITI DOKAZE IZ KOJIH BI TAKAV PRAVNI ZAKLJUAK PROIZILAZIO,
VALJALO JE PRIJEDLOG TUITELJA ZA PRODUENJE PRITVORA ODBITI KAO
NEOSNOVAN.
Iz obrazloenja:
12
Kantonalni tuitelj iz Tuzle podnio je ovom sudu prijedlog broj T03 0 KT 0021434
12 od 01.06.2012. godine za produenje pritvora za jo 3 (tri) mjeseca osumnjienoj K.M.,
protiv koje se vodi istraga zbog krivinog djela neovlaena proizvodnja i stavljanje u
promet opojnih droga iz lana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivinog zakona Federacije
Bosne i Hercegovine (KZ FBiH). Kantonalni tuitelj je predloio da se protiv ove
osumnjiene pritvor produi iz razloga propisanog u lanu 146. stav 1. taka d) Zakona o
krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH).
Povodom ovog prijedloga kantonalnog tuitelja, u Kantonalnom sudu u Tuzli je
dana 05.06.2012. godine odrano roite na kojem je osumnjienoj, u skladu sa lanom
145. stav 2. ZKP FBiH, omogueno da se izjasni na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor
predlae. Na tom roitu kantonalni tuitelj je ponovio navode iz prijedloga za produenje
pritvora, a osumnjiena K.M. i njen branitelj su osporili postojanje osnova za produenje
pritvora prema osumnjienoj, posebno istaknuvi da ne postoje dokazi koji ukazuju da je
osumnjiena K.M. bila lan organizirane grupe ljudi, organizirane od strane osumnjiene
H.M., a koja je vrila neovlaenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga.
Ovaj sud je ispitao prijedlog kantonalnog tuitelja za produenje pritvora
osumnjienoj K.M., pa je, imajui u vidu sadrinu tog prijedloga, te navode osumnjiene i
njenog branitelja, iznesene na roitu odranom u Kantonalnom sudu u Tuzli povodom
prijedloga za produenje pritvora osumnjienoj kao i podatke iz spisa, naao da je prijedlog
kantonalnog tuitelja za produenje pritvora osumnjienoj K.M. neosnovan.
Iz podataka iz spisa kao i samog prijedloga za produenje pritvora koji je podnio
kantonalni tuitelj proizilazi da se osumnjiena K.M. nalazi u pritvoru po rjeenju sudije za
prethodni postupak odnosno rjeenju vijea Opinskog suda u Tuzli. Oba ta rjeenja
donijeta su povodom naredbe o provoenju istrage protiv osumnjiene K.M., zbog osnova
sumnje da je uinila krivino djelo neovlaena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih
droga iz lana 238. stav 1. KZ FBiH, a nakon to su sudija za prethodni postupak odnosno
vijee Opinskog suda u Tuzli utvrdili da postoji osnovana sumnja da je osumnjiena
uinila to krivino djelo.
Prijedlog kantonalnog tuitelja za produenje pritvora prema osumnjienoj K.M. za
jo tri mjeseca, kako to proizilazi iz samog prijedloga, zasniva se na novoj naredbi
kantonalnog tuitelja o provoenju istrage protiv osumnjiene K.M., zbog krivinog djela
neovlaena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz lana 238. stav 2. u vezi sa
stavom 1. KZ FBiH.
Iz odredbe lana 146. stav 1. ZKP FBiH jasno proizilazi da je opi uvjet za
odreivanje odnosno produenje pritvora postojanje osnovane sumnje da je osumnjieni
uinio odreeno krivino djelo.
Odredbom lana 149. stav 3. ZKP FBiH propisano je da ako se postupak vodi za
krivino djelo za koje se moe izrei kazna zatvora 10 godina ili tea kazna i ako postoje
13
naroito vani razlozi, vijee Vrhovnog suda Federacije moe, po obrazloenom prijedlogu
tuitelja, produiti pritvor za jo najvie tri mjeseca.
Poto iz same sadrine prijedloga i iz podataka u spisu proizilazi da se u
konkretnom sluaju radi o prijedlogu tuitelja za produenje pritvora osumnjienoj K.M.
upravo na osnovu lana 149. stav 3. ZKP FBiH, kantonalni tuitelj je bio duan u svom
prijedlogu odreeno i jasno navesti dokaze iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje
da je osumnjiena K.M. uinila krivino djelo neovlatena proizvodnja i stavljanje u promet
opojnih droga iz lana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, razloge na osnovu kojih
nalazi da u konkretnom sluaju postoji neki od zakonom propisanih posebnih uvjeta za
produenje pritvora (lan 146. stav 1. taka a) do d) ZKP FBiH), te odreeno navesti koji
su to naroito vani razlozi koji ukazuju na neophodnost produenja pritvora za jo tri
mjeseca.
Meutim, suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, kantonalni tuitelj u svom
prijedlogu za produenje pritvora osumnjienoj K.M. za jo tri mjeseca uopte ne pominje
postojanje osnovane sumnje da je ova osumnjiena uinila krivino djelo neovlatena
proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz lana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ
FBiH, pa, samim tim, ni dokaze iz kojih to proizilazi. Kantonalni tuitelj se u svom
prijedlogu za produenje pritvora zadrava samo na konstataciji postojanja osnova sumnje
da je osumnjiena K.M. uinila navedeno krivino djelo, usljed ega je i donijeta naredba
da se protiv nje provede istraga zbog tog krivinog djela, ali koji nivo sumnje nije dovoljan
za produenje pritvora osumnjienoj.
S druge strane, osumnjiena K.M. je na roitu povodom tog prijedloga
kantonalnog tuitelja negirala da je bila lan organizirane grupe ljudi koja je vrila
neovlaenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga.
S obzirom na to, te da kantonalni tuitelj u svom prijedlogu za produenje pritvora
nije ni naveo da postoji osnovana sumnja da je osumnjiena K.M. uinila navedeno
krivino djelo niti dokaze za to i da je na roitu, odranom u Kantonalnom sudu u Tuzli
dana 05.06.2012. godine, samo naveo da je vrenjem posebnih istranih radnji utvreno da
je osumnjiena K.M. pripadala grupi H.M., pri emu je propustio odreeno navesti
vrenjem kojih posebnih istranih radnji je to utvreno i koji rezultati tih istranih radnji
ukazuju na to (ovo tim prije to je kantonalni tuitelj u prijedlogu za produenje pritvora
naveo da istraga u ovom krivinom predmetu nije okonana zbog toga to jo nisu sainjeni
transkripti snimljenih telefonskih razgovora), ovaj sud je naao da prijedlog tuitelja za
produenje pritvora osumnjienoj K.M. za jo tri mjeseca ne nudi dokaze na osnovu kojih
bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje da je osumnjiena K.M. uinila krivino
djelo neovlaena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz lana 238. stav 2. u
vezi sa stavom 1. KZ FBiH, a to je osnovni uvjet za produenje pritvora osumnjienoj.
Takoe, kantonalni tuitelj je propustio da u prijedlogu navede na osnovu ega
smatra da postoje vani razlozi za produenje pritvora osumnjienoj K.M. po osnovu lana
14
149. stav 3. ZKP FBiH, a to je takoe uvjet za produenje pritvora tokom istrage za jo tri
mjeseca.
Iz navedenih razloga je ovaj sud naao neosnovanim prijedlog kantonalnog tuitelja
za produenje pritvora osumnjienoj K.M. za jo tri mjeseca, pa je donio odluku kao u
izreci ovog rjeenja, a na osnovu lana 149. stav 3. ZKP FBiH.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 009126 12
Kv 3 od 06.06.2012. godine).
9.
Nepostojanje imovinskopravnog zahtjeva
BUDUI DA IZ SAME PRESUDE PROIZILAZI DA OTEENI NISU POSTAVILI
IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV, BRANITELJ U ALBI OSNOVANO POBIJA
PRAVILNOST UPUIVANJA OTEENIH S NJIHOVIM (EVENTUALNIM)
IMOVINSKOPRAVNIM ZAHTJEVIMA NA PARNINI POSTUPAK JER SE, U
SMISLU LANA 208. STAV 1. ZKP FBiH, TAKVA ODLUKA MOE DONIJETI
SAMO AKO SU OTEENI POSTAVILI IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV. RADI
TOGA JE DRUGOSTEPENI SUD DJELIMINO UVAIO ALBU BRANITELJA
OPTUENOG
I POBIJANU
PRESUDU
PREINAIO
U
ODLUCI O
IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU TAKO TO JE TU ODLUKU UKINUO.
K 10 od 10.11.2010. godine).
10.
Iskljuenje javnosti protivno zakonu
i
lan 6. stav 1. Evropske konvencije o zaiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
POTO IZ ODREDABA ZKP FBiH JASNO PROIZILAZI DA SU ROITA I
SJEDNICE KOJE SE ODRAVAJU U SUDU U PRISUSTVU STRANAKA U
PRAVILU JAVNE, A DA SE JAVNOST MOE ISKJUITI SAMO AKO SU
ISPUNJENI UVJETI IZ LANA 250. ISTOG ZAKONA, ONDA JE PRVOSTEPENI
SUD POGRIJEIO KADA JE, SA OBRAZLOENJEM DA SE POSTUPAK NALAZI U
FAZI ISTRAGE, ODBIO PRIJEDLOG BRANITELJA DA SE SJEDNICA
VANRASPRAVNOG VIJEA ZAKAZANA POVODOM PRIJEDLOGA TUITELJA
ZA PRODUENJE PRITVORA ODRI U PRISUTNOSTI JAVNOSTI. S OBZIROM DA
JE NA SJEDNICI VANRASPRAVNOG VIJEA BILA ISKLJUENA JAVNOST
PROTIVNO NAVEDENOJ ZAKONSKOJ ODREDBI I LANU 6. STAV 1. EKLJP,
15
PRVOSTEPENI SUD JE UINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG

POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA E) ZKP FBiH.
K 14 od 29.06.2012. godine)
11.
Nepotrebno izvoenje novog vjetaenja
NIJE OPRAVDAN ALBENI PRIGOVOR DA JE SAMO ZBOG POSTOJANJA DVA
SUPROTNA SAOBRAAJNA VJETAENJA, PRVOSTEPENI SUD MORAO
IZVESTI NOVO TREE SAOBRAAJNO VJETAENJE KOJE JE PREDLOIO
BRANITELJ OPTUENOG. AKO JE PRVOSTEPENI SUD, U SMISLU NAELA
SLOBODNE OCJENE DOKAZA, NAVODE DVA VJETAKA ZA SAOBRAAJ
VREDNOVAO POJEDINANO I U VEZI SA OSTALIM DOKAZIMA, TE NAAO
UPORITE ZA ZAKLJUAK ZBOG EGA SE SAMO NAVODI JEDNOG OD TIH
VJETAKA ZA SAOBRAAJ MOGU PRIHVATITI KAO TANI TE DA JE
PREDLOENO NOVO TREE SAOBRAAJNO VJETAENJE NEPOTREBNO,
ONDA JE, NA OSNOVU OVLATENJA IZ LANA 278. STAV 2. ZKP FBiH,
PRAVILNO POSTUPIO KADA JE ODBIO PRIJEDLOG BRANITELJA OPTUENOG
ZA IZVOENJE TAKVOG NOVOG DOKAZA.
Iz obrazloenja:
Prilikom obrazloenja navedenog dokaznog prijedloga, branitelj optuenog je
izmeu ostalog iznio shvatanje, da u ovakvoj situaciji kada postoje dva oprena
saobraajno-tehnika vjetaenja po vjetacima saobraajne struke i to optube D.E. i
odbrane N.H., da je onda potrebno izvesti tree saobraajno-tehniko vjetaenje.
Po nalaenju ovog suda, time branitelj optuenog nastoji nametnuti automatizam u
rjeavanju ovakvih procesnih situacija kada postoje dva oprena saobraajno-tehnika
vjetaenja, pa se kao rjeenje nudi izvoenje treeg saobraajno-tehnikog vjetaenja,
kako je to ustvari bilo propisano u ranijim pravilima krivinog postupka koja sada vie ne
vae. Kada se ovaj problem procjenjuje sa tog aspekta i uvai da je zakonodavac u sada
vaeem krivinom procesnom zakonu svjesno i voljno ispustio takvo zakonsko rjeenje,
onda je iskljuena mogunost da se samo zbog postojanja dva oprena saobraajna
vjetaenja mora izvesti novo tree vjetaenje kako to pogreno smatra branitelj
optuenog.
Pored toga, u konkretnom procesnoj situaciji ovaj sud je nakon stavljanja naprijed
navedenog dokaznog prijedloga branitelja optuenog imao zadatak da ocijeni da li bi
njegovo izvoenje bilo relevantno za odluivanje u ovom krivinom predmetu. Pri tome je
poao od onih navoda branitelja optuenog na kojima je takoe utemeljen njegov prijedlog
16
za izvoenje treeg saobraajno-tehnikog vjetaenja. U pitanju su razlozi prema kojima

vjetak za saobraaj D.E., kako to tvrdi branitelj optuenog nije na pravilan nain obradio
ovu saobraajnu nezgodu, u pogledu koje je policija brzo dola na licu mjesta, nakon
njenog nastanka obavila uviaj i zapisala tragove nezgode, sainila zapisnik o uviaju i
napravila foto-dokumentaciju. Nadalje je ukazao, da u svom nalazu i miljenju pomenuti
vjetak nije dao nikakav znaaj pronaenoj anteni na mjestu dogaaja, tragovima tenosti
koja je bila na kolovozu i koja ne potie od vozila optuenog, to je evidentirano u
zapisniku o uviaju i vidljivo na crteu lica mjesta i foto-dokumentaciji, pa zbog svega toga
smatra i predloio je da se provede novo saobraajno-tehniko vjetaenje.
Ocjenjujui takva tvrenja branitelja optuenog oigledno je da on ne uvaava
okolnosti, da je vjetak za saobraaj D.E. pored sainjenog pismenog nalaza i miljenja, i
na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom detaljno ispitan od stranaka i branitelja.
Tom prilikom pomenuti vjetak je dao odgovore na sva postavljena pitanja i pored toga je
vrednovao i okolnosti na koje je ukazao branitelj optuenog, a o emu su u prethodnom
tekstu ove presude izneseni potrebni razlozi.
Imajui sve to u vidu, ovaj sud smatra, da naprijed izloeni razlozi zbog kojih
branitelj optuenog predlae novo saobraajno-tehniko vjetaenje ne predstavljaju
argumente koji bi opravdali usvajanje njegovog dokaznog prijedloga.
S obzirom na sve to, ovaj sud je u smislu naela slobodne ocjene dokaza koje je
vrednovao pojedinano i u meusobnoj vezi, prihvatio kao tane navode vjetaka
saobraajne struke D.E. iz svih onih razloga koji su napred izloeni i na njima zasnovao sva
ona svoja odluna utvrenja koja uopte omoguava njihov sadraj. Ispravnost takve ocjene
i njenih daljnjih konzekvenci, ne moe se dovesti u pitanje izloenim prigovorima i
razlozima branitelja optuenog, kojima on izmeu ostalog nudi pogrena zakonska rjeenja
i izraava svoje nezadovoljstvo navodima iz saobraajno-tehnikog vjetaenja vjetaka
D.E. i njegovih odgovora koje je on dao na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom.
Poto branitelj optuenog ni jednim svojim argumentom nije doveo u pitanje tanost
tih navoda saobraajno-tehnikog vjetaenja vjetaka D.E., koje je pokrepljeno i mnogim
drugim dokazima, a samim tim ni dokazao da postoji razumno opravdanje da se izvede
novo saobraajno-tehniko vjetaenje, predsjednik vijea ovog suda je na osnovu odredbe
lana 278. stav 2. ZKP FBiH odbio izvoenje takvog dokaza kao nepotrebno, pogotovo
imajui u vidu da ono ne bi moglo promijeniti utvreno injenino stanje iz ove presude i
da je odbrana u toku postupka izvela svoj dokaz saobraajno-tehnikog vjetaenja po
vjetaku mr. N.H.
Kk od 16.01.2012. godine).
12.
Odluka o udaljenju optuenog iz sudnice
17
lan 312. stav 1. taka d) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i

Hercegovine
ODLUKU O UDALJENJU OPTUENOG IZ SUDNICE ZA ODREENI VREMENSKI
PERIOD RADI NEDOLINOG PONAANJA MOE DONIJETI SAMO SUDIJA
ODNOSNO PREDSJEDNIK VIJEA.
Iz obrazloenja:
Iz obrazloenja pobijanog rjeenja kao i spisa predmeta proizilazi da je ono donijeto
povodom prijedloga tuitelja sadranog u optunici da se optuenima M.D. i H.A. produi
pritvor iz razloga propisanih u lanu 146. stav 1. taka a), c) i d) ZKP FBiH a bez
izjanjenja optuenih M.D. i H.A. o okolnostima razloga zbog kojih je predloeno
produenje pritvora prema njima, a koje izjanjenje nalae odredba lana 145. stav 2. ZKP
FBiH.
Prema navodima iz obrazloenja pobijanog rjeenja, sud je bio zakazao roite za
izjanjenje o prijedlogu tuitelja za produenje pritvora optuenima nakon potvrivanja
optunice za dan 19.12.2011. godine i na to roite su pristupili branitelji optuenih,
advokati K.D. i G.M, dok su optueni M.D. i H.A. dovedeni iz KPZ Zenica Odjeljenja
pritvora. U obrazloenju pobijanog rjeenja se takoe navodi da su, nakon to je otvoreno
roite i uzeti podaci od oba optuena, optueni napravili incident u sudnici, tako to je
optueni M.D. fiziki nasrnuo na jednog od sudskih policajaca, a nakon ega je i optueni
H.A. naglo ustao da pomogne optuenom u opiranju sudskim policajcima pri savlaivanju
sile koju je upotrebljavao M.D., nakon ega su sudski policajci uspjeli savladati oba
optuena, te su ih odveli iz suda, a zbog tog incidenta je prekinuto dalje roite. U
obrazloenju pobijanog rjeenja se takoe konstatuje da je napadnuti sudski policajac
naknadno izjavio da je optueni M.D. u fizikom napadu mu pokuao oduzeti slubeni
pitolj, u emu nije uspio.
Nadalje, iz obrazloenja pobijanog rjeenja takoe proizilazi da je nastavak ovog
roita odran istog dana u 13,30 sati bez prisustva optuenih, a da su na roite pristupili
branitelji optuenih. Konano, u obrazloenju svog rjeenja prvostepeni sud je zakljuio da
je optuenima bilo omogueno da se na roitu na koje su bili dovedeni iz pritvora izjasne o
prijedlogu tuitelja za produenje pritvora nakon potvrivanja optunice, ali da su oni
oigledno roite htjeli iskoristiti za izazivanje incidentne situacije, a ne za izjanjenje o
prijedlogu tuitelja za produenje pritvora, pa da stoga vijee prvostepenog suda smatra da
je optuenima bila pruena adekvatna i odgovarajua mogunost da se izjasne o prijedlogu
i da optueni svjesno nisu eljeli da se izjanjavaju, nego da naprave nered i incident u
sudnici napadom na sudsku policiju.
Pobijajui zakonitost prvostepenog rjeenja optueni M.D. u svojoj albi trai
njegovo sasluanje, a branitelji oba optuena istiu da je pobijano rjeenje donijeto uz
povredu prava na odbranu optuenih jer im nije omogueno da se izjasne na okolnosti
18
razloga zbog kojih je predloeno produenje pritvora protiv njih, te da su, nakon incidenta,
optueni trebali biti ponovo pozvani na roite i upozoreni da e, ukoliko budu pravili
nered u sudnici, biti udaljeni.
Ovi albeni navodi su osnovani.
Naime, iz zapisnika Kantonalnog suda u Zenici od 19.12.2011. godine sa roita
odranog povodom prijedloga kantonalnog tuitelja za produenje pritvora optuenima
M.D. i H.A. nakon potvrivanja optunice vidljivo je da je sudija, nakon otvaranja roita,
uzeo line podatke od optuenih M.D. i H.A., te da je, nakon toga, dolo do incidenta
prilikom kojeg su sudski policajci savladali otpor optuenih upotrebom lisica i fiziki ih
odveli iz suda i da je zbog tog incidenta prekinuto roite.
Iz zapisnika takoe proizilazi da je, nakon to su sudski policajci odveli optuene iz
suda, sud donio rjeenje da se to roite, koje je inae poelo u 10,00 sati, ima nastaviti istog
dana u 13,30 sati, o emu su branitelji usmeno obavijeteni, te da je roite i nastavljeno u
13,30 sati u prisustvu branitelja oba optuena, ali bez prisustva optuenih M.D. i H.A.
Prema tome, iz navedenog zapisnika kao i iz obrazloenja pobijanog rjeenja jasno
proizilazi ne samo da se optueni M.D. i H.A. nisu izjasnili na okolnosti razloga zbog
kojih je predloeno produenje pritvora protiv njih nakon potvrivanja optunice, nego i da
do udaljenja optuenih iz sudnice nije dolo odlukom suda nego faktikim radnjama
sudskih policajaca. Iz ovog zapisnika takoe proizilazi da je, nakon odvoenja optuenih iz
suda od strane sudske policije, roite prekinuto i odreen njegov nastavak za isti dan u
13,30 sati, ali da o nastavku roita optueni nisu obavijeteni niti im je omoguen dolazak
na taj nastavak. Oito je, prema tome, da u konkretnom sluaju nisu shodno primijenjene
odredba lana 257. stav 2. ZKP FBiH, koje se odnose na kanjavanje zbog naruavanja
reda i procesne discipline na glavnom pretresu a iz kojih proizilazi da samo sudija odnosno
predsjednik vijea moe narediti da se optueni udalji iz sudnice za odreeni vremenski
period i to samo ukoliko optueni i nakon upozorenja nastavi s nedolinim ponaanjem
zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice.
Kako u konkretnom sluaju nije tako postupljeno, a optueni se nisu izjasnili na
okolnosti razloga zbog kojih je protiv njih predloeno produenje pritvora, ovaj sud nalazi
da se osnovano albama ukazuje da je na taj nain povrijeeno pravo na odbranu
optuenih, te da je time uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312.
stav 1. taka d) ZKP FBiH.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 04 0 K 003843 11
K 2 od 28.12.2011. godine)
13.
Pravo na odbranu u postupku opozivanja uvjetne osude
19
lan 312. stav 1. taka d) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i

Hercegovine
UKOLIKO OSUENA OSOBA, PRIJE DONOENJA ODLUKE O OPOZIVANJU
UVJETNE OSUDE, NIJE SASLUANA RADI UTVRIVANJA INJENICA KOJE SU
NEOPHODNE ZA ODLUIVANJE O TOM PRIJEDLOGU, POVRIJEENO JE NJENO
PRAVO NA ODBRANU, TE JE TIME UINJENA BITNA POVREDA ODREDABA
KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA D) ZAKONA O
KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.
Iz obrazloenja:
Iz spisa predmeta proizilazi da je pobijana presuda donijeta na osnovu lana 421.
ZKP FBiH tj. u postupku opozivanja uvjetne osude kojom je osuenoj bila utvrena
obaveza da u roku odreenom uvjetnom osudom vrati imovinsku korist pribavljenu
krivinim djelom.
Odredbom lana 421. stav 2. ZKP FBiH propisana je dunost suda da u postupku
opozivanja uvjetne osude zakae sasluanje radi utvrivanja injenica, a na koje e pozvati
tuitelja, osuenog i oteenog.
Iz spisa predmeta je vidljivo da je prvostepeni sud zakazao sasluanje, na koje je
pozvao tuitelja, osuenu i oteenog, ali da osuena nije pristupila na to sasluanje.
Prvostepeni sud je, i pored toga, dana 01.11.2011. godine odrao roite u odusustvu
osuene nakon kojeg je donio pobijanu presudu.
Prema tome, osuena K.V., prije donoenja odluke povodom prijedloga tuitelja za
opozivanje uvjetne osude, nije sasluana radi utvrivanja injenica koje su neophodne za
odluivanje o tom prijedlogu.
Na taj nain prvostepeni sud je povrijedio pravo osuene na odbranu budui da
odredbama lana 421. ZKP FBiH nije predviena mogunost donoenja presude o
opozivanju uvjetne osude bez prethodnog sasluanja osuene osobe o injenicama koje su
relevantne za donoenje odluke o opozivanju uvjetne osude. Time je prvostepeni sud uinio
bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka d) ZKP FBiH, kako
se to osnovano ukazuje albom branitelja.
K od 25.01.2012. godine)
14.
Nema razloga o postojanju opasnosti od odlaganja sjednice
lan 312. stav 1. taka k) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
20
S OBZIROM DA SE PRVOSTEPENI SUD, U KONKRETNOM SLUAJU UEA

SUDIJE U ODNOSU NA KOJEG JE BIO PODNESEN ZAHTJEV ZA IZUZEE U
POSTUPKU ODLUIVANJA O PRIJEDLOGU ZA PRODUENJE PRITVORA,
POZVAO NA ODREDBU LANA 43. ZKP FBiH, SUD JE BIO DUAN U
OBRAZLOENJU SVOGA RJEENJA NAVESTI KONKRETNE I ODREENE
RAZLOGE IZ KOJIH PROIZILAZI DA JE POSTOJALA OPASNOST OD
ODLAGANJA. BUDUI DA PRVOSTEPENI SUD TO NIJE UINIO, POBIJANO
RJEENJE NE SADRI RAZLOGE O ODLUNIM INJENICAMA, USLJED EGA
DRUGOSTEPENI SUD NIJE MOGAO ISPITATI ISPRAVNOST ODLUKE
PRVOSTEPENOG SUDA DA U POSTUPKU ODLUIVANJA O PRIJEDLOGU ZA
PRODUENJE PRITVORA UESTVUJE SUDIJA U ODNOSU NA KOJEG JE
PODNIJET ZAHTJEV ZA IZUZEE, TE JE TIME PRVOSTEPENI SUD UINIO
BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1.
TAKA K) ZKP FBiH.
Iz obrazloenja:
Iz obrazloenja pobijanog rjeenja, te zapisnika o sjednici vanraspravnog vijea
Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 008442 12 Kv 14 od 22.06.2012. godine,
odranoj povodom prijedloga Kantonalnog tuiteljstva Sarajevo broj T09 0 KT 0029248 11
od 19.06.2012. godine za produenje pritvora osumnjienom, vidljivo je da je branitelj
osumnjienog, prije poetka sjednice, podnio zahtjev za izuzee sudije H.M., lana vijea, a
iz razloga navedenog u odredbi lana 39. stav 1. taka f) ZKP FBiH. Takoe, iz ovog
zapisnika vidljivo je da je povodom tog zahtjeva sud, na osnovu lana 43. ZKP FBiH,
donio rjeenje da se sjednica radi odluivanja o prijedlogu za produenju pritvora odri, a
da se sa zahtjevom za izuzee dalje postupi u skladu sa odredbom lana 42. ZKP FBiH.
U obrazloenju pobijanog rjeenja prvostepeni sud takoe konstatuje da je,
povodom zahtjeva branitelja osumnjienog za izuzee sudije H.M., na osnovu lana 43.
ZKP FBiH, donio rjeenje da se sjednica vijea po prijedlogu Kantonalnog tuiteljstva
Sarajevo za produenje pritvora osumnjienom odri, a da se sa zahtjevom za izuzee dalje
postupi u skladu sa odredbom lana 42. ZKP FBiH.
Branitelj osumnjienog albom osporava pravilnost i zakonitost te odluke navodei
da u konkretnom sluaju nije postojala opasnost od odlaganja, te da je stoga sudija H.M.
bio duan prekinuti rad na predmetu do donoenja odluke o zahtjevu za izuzee.
Iz odredbe lana 42. stav 1. ZKP FBiH proizilazi da o zahtjevu za izuzee sudije
odluuje opa sjednica odnosno kolegij sudija, a iz odredbe lana 43. istog zakona da, kada
sudija sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzee, duan je odmah obustaviti svaki
rad na predmetu, a ako se radi o izuzeu iz lana 39. taka f) tog zakona, moe do
donoenja rjeenja o zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od
odlaganja.
21
S obzirom na navedene zakonske odredbe, te, s obzirom da se prvostepeni sud, u

konkretnom sluaju uea sudije u odnosu na kojeg je bio podnesen zahtjev za izuzee u
postupku odluivanja o prijedlogu za produenje pritvora, pozvao na odredbu lana 43.
ZKP FBiH, sud je bio duan u obrazloenju svoga rjeenja navesti konkretne i odreene
razloge iz kojih proizilazi da je u konkretnom sluaju postojala opasnost od odlaganja.
Budui da prvostepeni sud to nije uinio, pobijano rjeenje ne sadri razloge o odlunim
injenicama. Usljed toga ovaj sud nije mogao ispitati ispravnost odluke prvostepenog suda
da u postupku odluivanja o prijedlogu za produenje pritvora uestvuje sudija u odnosu na
kojeg je podnijet zahtjev za izuzee, te je time je prvostepeni sud uinio bitnu povredu
odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) ZKP FBiH.
K 14 od 29.06.2012. godine).
15.
Sadraj izreke presude o izvrenju presude inozemnog suda
Hercegovine
IZREKA PRESUDE KOJOM SE PREUZIMA IZVRENJE PRESUDE INOZEMNOG
SUDA MORA, OSIM POTPUNE IZREKE I NAZIVA SUDA IZ INOZEMNE PRESUDE
I IZREENE SANKCIJE, SADRAVATI I IZRIIT NAVOD DA SE NJOME
PREUZIMA IZVRENJE ODREENE PRAVOMONE PRESUDE INOZEMNOG
SUDA ILI, ALTERNATIVNO, ODLUKU O MOLBI INOZEMNOG ORGANA KOJOM
SE TRAI IZVRENJE KRIVINE PRESUDE INOZEMNOG SUDA. U PROTIVNOM,
IZREKA PRESUDE JE NERAZUMLJIVA, TO PREDSTAVLJA BITNU POVREDU
ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA K)
ZAKONA O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.
Iz obrazloenja:
Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 012163 11 Kv od 29.09.2011.
godine, a nakon to je konstatovano da je osueni presudom Opinskog kaznenog suda u
Zagrebu (Republika Hrvatska) broj XXIII-KO-266/02 od 15.06.2009. godine, preinaenom
u osuujuem dijelu presudom upanijskog suda u Zagrebu broj 3-K-1/10-6 od
13.07.2010. godine, oglaen krivim za krivino djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom
poslovanju iz lana 292. stav 2. u vezi sa stavom 1. alineja 2. Kaznenog zakona (Republike
Hrvatske) i osuen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci,
osueni je za krivino djelo zloupotrebe ovlasti u privrednom poslovanju, predvieno i
kanjivo, kako se navodi u toj presudi, po lanu 247. stav 2. u vezi sa stavom 1. taka b)
Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), osuen na kaznu zatvora u
trajanju od dvije godine i osam mjeseci...
22
Pobijajui prvostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka,

branitelj osuenog u albi istie da je izreka presuda nerazumljiva...
Ovi albeni navodi su osnovani.
Iz uvoda pobijane presude proizilazi da je ona donijeta na osnovu lana 431. ZKP
FBiH, dakle, u postupku izvrenja presude inozemnog suda.
Slijedom te zakonske odredbe, presuda inozemnog suda e se izvriti samo ukoliko
domai sud, postupajui po molbi inozemnog organa kojom se trai izvrenje krivine
presude inozemnog suda, izrekne osuenom sankciju i prema krivinom zakonodavstvu
Federacije.
Iz obrazloenja pobijane presude takoe proizilazi da je ona donijeta u postupku
koji je iniciran zamolnicom Ministarstva pravosua Republike Hrvatske za preuzimanje
izvrenja navedene pravomone presude Opinskog kaznenog suda u Zagrebu protiv
osuenog.
Meutim, iako se u uvodu i obrazloenju presude navode podaci iz kojih proizilazi
da je presuda donijeta u postupku izvrenja presude inozemnog suda, izreka presude, koja
jedino moe biti predmet izvrenja, ne sadri izriit navod niti da se njome preuzima
izvrenje navedene pravomone presude Opinskog kaznenog suda u Zagrebu niti,
alternativno, odluku o molbi inozemnog organa kojom se trai izvrenje krivine presude
inozemnog suda. Time je, postupljeno protivno odredbi lana 431. stav 2. ZKP FBiH iz
koje proizilazi da izreka presude kojom se preuzima izvrenje presude inozemnog suda
mora sadravati odluku o preuzimanju izvrenja pravomone presude inozemnog suda.
Iz tog razloga izreka pobijane presude je nerazumljiva, te je time uinjena bitna
povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) ZKP FBiH, kako se to
osnovano ukazuje albom branitelja osuenog.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, 09 0 K 012163 11 K od
24.01.2012. godine)
16.
Razlozi suda kojima se rukovodio pri rjeavanju pravnih pitanja
Hercegovine
PROPUST SUDA DA SE U PRESUDI, KOJOM SE OPTUENI OSLOBAA OD
OPTUBE DA JE UINIO KRIVINO DJELO RATNI ZLOIN PROTIV RATNIH
ZAROBLJENIKA IZ LANA 175. TAKA A) U VEZI SA LANOM 180. STAV 1.
KRIVINOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE, ODREENO IZJASNI KOJI SU
23
TO MEUNARODNI STANDARDI ZA OCJENU DA LI ODREENO POSTUPANJE

PREDSTAVLJA NEOVJENO POSTUPANJE I ZBOG EGA NALAZI DA, U
KONKRETNOM SLUAJU, UTVRENO PONAANJE OPTUENOG NIJE
DOSEZALO NIVO NEOVJENOG POSTUPANJA KAKO SE TO ZAHTIJEVA
PREMA MEUNARODNIM STANDARDIMA, PREDSTAVLJA BITNU POVREDU
ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA K)
ZAKONA O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE JER
PRESUDA NE SADRI RAZLOGE KOJIMA SE SUD RUKOVODIO PRI
RJEAVANJU PRAVNIH PITANJA.
Iz obrazloenja:
Odredbom lana 305. stav 6. ZKP FBiH propisano je da e u obrazloenju presude
sud iznijeti razloge za svaku taku presude, a stavom 7. istog lana da e sud u
obrazloenju pismeno izraene presude, izmeu ostalog, odreeno i potpuno iznijeti koje
injenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajui naroito ocjenu
vjerodostojnosti proturjenih dokaza, te kojim razlozima se rukovodio pri rjeavanju
pravnih pitanja, a naroito pri utvrivanju da li postoji krivino djelo.
Suprotno navedenim zakonskim odredbama, prvostepeni sud je propustio da se u
obrazloenju svoje presude potpuno i odreeno izjasni koje injenice, u pogledu svake
take optunice, smatra dokazanim odnosno nedokazanim i iz kojih razloga. Usljed toga iz
obrazloenja pobijane presude se ne vidi koje to radnje optuenog i prema kojem od
oteenih, za koje se optueni teretio optunicom, prvostepeni sud ipak nalazi dokazanim
budui da u obrazloenju svoje presude (strana 30.) navodi da se optueni kao straar u
Okrunom vojnom zatvoru prema ratnim zarobljenicima ponaao runo i neprikladno. Iz
tog razloga pobijana presuda ne sadri razloge o odlunim injenicama, ime je prvostepeni
sud, kako se to istie u albi kantonalnih tuiteljica, uinio bitnu povredu odredaba
krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) ZKP FBiH, usljed koje se pobijana
presuda ne moe ispitati.
Nadalje, iz obrazloenja pobijane presude proizilazi da je optueni na osnovu lana
299. taka c) ZKP FBiH, osloboen od optube zbog toga to je sud naao da nema dokaza
da je ponaanje optuenog dosezalo nivo neovjenog postupanja, te, sljedstveno tome, da
je uinio krivino djelo ratni zloin protiv ratnih zarobljenika iz lana 175. taka a) u vezi
sa lanom 180. KZ FBiH. Takoer, na vie mjesta u obrazloenju presude, prvostepeni sud
navodi da nije bilo pouzdanih dokaza za zakljuak da je ponaanje optuenog prema ratnim
zarobljenicima dosezalo nivo neovjenog postupanja kako se to zahtijeva prema
meunarodnim standardima. Meutim, kako se to osnovano ukazuje albom, prvostepeni
sud je pri tome propustio da se odreeno izjasni koji su to meunarodni standardi na
osnovu kojih se ocjenjuje da li odreeni postupak predstavlja neovjeno postupanje ili ne,
te da, u skladu sa tim, izvri ocjenu utvrenog ponaanja optuenog. Stoga, pobijana
presuda ne sadri razloge kojima se prvostepeni sud rukovodio prilikom rjeavanja pravnih
pitanja, te je i time uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav
1. taka k) ZKP FBiH.
24

K od 14.03.2012. godine)
17.
Izreka presude protivrjena sa obrazloenjem
Hercegovine
IZREKOM POBIJANE PRESUDE OPTUENI JE OGLAEN KRIVIM ZA KRIVINO
DJELO UBISTVA IZ LANA 166. STAV 1. U VEZI SA LANOM 28. KZ FBiH,
UINJENO SA EVENTUALNIM UMILJAJEM JER JE, PREMA INJENINOM
OPISU DJELA, BIO SVJESTAN MOGUNOSTI DA SVOJIM POSTUPANJEM MOE
PROUZROKOVATI SMRT OTEENOG, TE JE NA TU POSLJEDICU PRISTAO.
POTO JE, NASUPROT TOME, PRVOSTEPENI SUD U OBRAZLOENJU PRESUDE
NAVEO DA JE OPTUENI PRILIKOM KONKRETNOG DOGAAJA OLAKO
DRAO DA PITOLJ NEE OPALITI, TE DA JE NEHOTICE POVUKAO OBARA I
ISPALIO HITAC IZ PITOLJA, TO BI UPUIVALO NA NJEGOVO NEHATNO
POSTUPANJE, ONDA JE IZREKA POBIJANE PRESUDE, U POGLEDU OVE
ODLUNE INJENICE OBLIKA KRIVNJE OPTUENOG, PROTIVRJENA
NJENIM RAZLOZIMA, A TO PREDSTAVLJA BITNU POVREDU ODREDABA
KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA K) ZKP FBiH.
K 6 od 12.09.2012. godine)
18.
Pogreno odbijen prijedlog za sasluanje svjedoka
lan 312. stav 2. u vezi sa lanom 273. stav 2. Zakona o krivinom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
TUITELJ U ALBI PRAVILNO UKAZUJE DA JE PRVOSTEPENI SUD POGRIJEIO
KADA JE ODBIO PRIJEDLOG DA SE NA GLAVNOM PRETRESU SASLUAJU
SVJEDOCI H.E., Z.A., H.A. I P.A., KOJI SU PRETHODNO BILI U PROSTORIJI KOJA
JE FIZIKI ODVOJENA OD SUDNICE I PRATILI SASLUANJE SVJEDOKA M.A. I
S.M. PREKO VIDEO LINKA JER SE NIJE RADILO O OSOBAMA KOJE NE MOGU
BITI SASLUANE KAO SVJEDOCI NITI OSOBAMA KOJE MOGU ODBITI
SVJEDOENJE. MEUTIM, PRVOSTEPENI SUD TIME NIJE UINIO BITNU
POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 2. U VEZI
SA LANOM 273.STAV 3. ZKP FBiH BEZ OBZIRA TO JE BIO OBAVEZAN DA
ONEMOGUI PREDLOENIM SVJEDOCIMA DA IZ DRUGE PROSTORIJE PRATE
SUENJE IZ RAZLOGA JER TUITELJ U ALBI NIJE NAVEO RAZLOGE KAKO JE
25
TAKVA POGREKA BILA ILI MOGLA BITI OD UTJECAJA NA ZAKONITO I

PRAVILNO DONOENJE POBIJANE PRESUDE.
Iz obrazloenja:
Nadalje, u albi tuitelja u odnosu na radnje izvrenja optuenih V.E. i H.A.,
opisane pod takom 1. izreke pobijane presude se prigovara, da je prvostepeni sud uinio
bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 2. ZKP FBiH, koju nalazi u
tome to je taj sud povrijedio odredbu lana 273. stav 3. ZKP FBiH. Prema toj odredbi,
kako se to navodi u albi prvostepeni sud je bio duan da prije poetka suenja utvrdi da li
su meu publikom prisutni svjedoci predloeni u optunici i da se isti upute van sudnice.
Zbog takvog ne postupanja na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom izostalo je
sasluanje svjedoka H.E., Z.A., H.A. i P.A. Prema toj albi, bez konkretnih objanjenja
sasluanje pomenutih svjedoka bi moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donoenje
presude.
U odredbi lana 273. stav 3. ZKP FBiH, izmeu ostalog je propisano da e
predsjednik vijea nakon utvrivanja identiteta optuenog, uputiti svjedoke i vjetake van
sudnice za njih odreena mjesta, gdje e ekati dok budu pozvani da svjedoe.
Ocjenjujui albeni prigovor tuitelja u smislu postojanja bitne povrede odredbe
krivinog postupka iz lana 312. stav 2. u vezi sa lanom 273. stav 3. ZKP FBiH, ovaj sud
nalazi da prvostepeni sud na glavnom pretresu nije primjenio naprijed citiranu zakonsku
odredbu. Iz tih razloga su tani albeni navodi tuitelja da je prvostepeni sud odbio da se na
glavnom pretresu sasluaju svjedoci H.E., Z.A., H.A. i P.A., iz razloga to su isti prilikom
sasluanja svjedoka M.H. i S.M. bili prisutni meu publikom i pratili suenje u prostoriji
koja je fiziki odvojena od sudnice. Prije svega, nije bilo opravdanih razloga za takvo
postupanje, jer se ne radi o osobama koje ne bi mogle biti sasluane kao svjedoci, niti o
osobama koje mogu odbiti svjedoenje, tako da je po ocjeni ovog suda, postojala zakonska
mogunost za sasluanje pomenutih svjedoka. U albi tuitelja se oznaava da je takvim
postupanjem ne sasluanja tih svjedoka na glavnom pretresu prvostepeni sud uinio bitnu
povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 2. ZKP FBiH.
Meutim, zbog izostanka razloga u albi tuitelja, koja su potrebna za ocjenu da li
je ili nije uinjena navedena bitna povreda odredbe krivinog postupka, ovaj sud i nije bio u
procesnoj situaciji da istu ispita. To prije svega iz razloga kada se imaju u vidu ogranienja
u ispitivanju presude propisana odredbom iz lana 321. ZKP FBiH, jer bi se u protivnom
radilo o ispitivanju po slubenoj dunosti, koje nije doputeno. U ostalom takvi propusti
prvostepenog suda i nisu mogli biti potkrepljeni razlozima u smislu naprijed navedenog, jer
je u konkretnom sluaju u ovom pogledu donesena presuda kojom su optueni V.E. i H.A.
oglaeni krivim pa to nije bilo ili nije moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donoenje
pobijane presude.
K 13 od 28.05.2012. godine)
26
19.
Pravo na albu protiv rjeenja o propasti jamstva
UKOLIKO JE PRILIKOM ODREIVANJA JAMSTVA NOVANI IZNOS, KOJI SE
DAJE KAO JAMSTVO, ZA OPTUENOG DALA DRUGA OSOBA, ONDA JE SUD
DUAN, U SLUAJU KASNIJEG DONOENJA RJEENJA O PROPASTI JAMSTVA
ZBOG BJEKSTVA OPTUENOG, DOSTAVITI TO RJEENJE I OSOBI KOJA JE
DALA NOVANI IZNOS NA KOJI GLASI JAMSTVO KAKO BI SE I TOJ OSOBI
OMOGUILO IZJAVLJIVANJE ALBE PROTIV RJEENJA O PROPASTI JAMSTVA
POTO I ONA, U SKLADU SA LANOM 334. STAV 1. ZKP FBIH, ULAZI U KRUG
OSOBA KOJE SU OVLAENE NA PODNOENJE ALBE NA RJEENJE.
K od 09.10.2012. godine)
20.
Ocjena suda o tome po kojem zakonskom osnovu je podnijet zahtjev za ponavljanje
krivinog postupka
lan 343. stav 1. ta. b) i c) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
PRI ODLUIVANJU O ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE KRIVINOG POSTUPKA
SUD NIJE VEZAN OZNAKOM ZAKONSKOG OSNOVA ZA PONAVLJANJE
KRIVINOG POSTUPKA NAVEDENOJ U ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE
KRIVINOG POSTUPKA NEGO JE OVLAEN I DUAN IZVRITI SOPSTVENU
ANALIZU INJENINIH NAVODA IZ ZAHTJEVA ZA PONAVLJANJE KRIVINOG
POSTUPKA, TE, NA OSNOVU TOGA, ZAKLJUITI O KOJEM SE ZAKONSKOM
OSNOVU ZA PONAVLJANJE KRIVINOG POSTUPKA RADI I, U SKLADU S TIM,
OCIJENITI DA LI SU ISPUNJENI ZAKONSKI UVJETI DA SE DOPUSTI
PONAVLJANJE KRIVINOG POSTUPKA.
Iz obrazloenja:
Neosnovano se albom branitelja osuenih tvrdi i da prvostepeni sud, pri
odluivanju o zahtjevu za ponavljanje postupka nije bio ovlaen da, ispitujui njegove
injenine navode, utvrdi da se radi o zahtjevu za ponavljanje krivinog postupka
podnesenom na osnovu lana 343. stav 1. taka b) ZKP FBiH u situaciji kada su
podnositelji zahtjeva za ponavljanje krivinog postupka u njemu izriito naveli da se
zahtjev podnosi na osnovu lana 343. stav 1. taka c) ZKP FBiH.
27
Da li je zahtjev za ponavljanje krivinog postupka podnesen iz razloga propisanog u

lanu 343. stav 1. taka b) ZKP FBiH ili iz razloga propisanog u lanu 343. stav 1. taka c)
ZKP FBiH, sud cijeni na osnovu sadrine podnesenog zahtjeva tj. na osnovu injeninih
navoda koje on sadri. U skladu sa ocjenom suda o kojem se, prema sadraju zahtjeva,
zakonskom osnovu za ponavljanje postupka radi, sud utvruje i da li su ispunjeni zakonski
uvjeti da se tako podneseni zahtjev usvoji ili ne odnosno odbaci. Prvostepeni sud je u
konkretnom sluaju upravo to uinio i na osnovu ocjene navoda sadranih u zahtjevu za
ponavljanje krivinog postupka pravilno zakljuio da je on ustvari podnesen iz razloga
propisanog u lanu 343. stav 1. taka b) ZKP FBiH ali da pri njegovom podnoenju nije
postupljeno u skladu sa lanom 343. stav 2. ZKP FBiH i da ga je stoga, na osnovu lana
347. stav 1. ZKP FBiH, valjalo odbaciti.
Iz navedenih razloga neosnovano se albom branitelja tvrdi da je pobijanim
rjeenjem prvostepeni sud uinio bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312.
stav 2. u vezi sa lanom 2. i 15. ZKP FBiH zbog toga to nije izvrio ocjenu injenica
onako kako su ih postavili podnositelji zahtjeva za ponavljanje postupka. U konkretnom
sluaju, prvostepeni sud je izvrio ocjenu injenica kako su ih u zahtjevu postavili
podnositelji i potom ih je podveo pod odgovarajuu pravnu normu. Podvoenje injeninih
navoda iz zahtjeva za ponavljanje krivinog postupka pod pravnu normu od strane
podnositelja zahtjeva ne obavezuje sud. Naprotiv, sud je duan da izvri sopstvenu pravnu
analazu tih injeninih navoda i na osnovu toga zakljui o kojem zakonskom osnovu za
ponavljanje krivinog postupka iz lana 343. stav 1. ZKP FBiH se ustvari radi i prvostepeni
sud je tako i postupio.
K 21 od 19.01.2012. godine)
_______________________________
GRAANSKO PRAVO
28
______________________________
STVARNO PRAVO
21.
lan 24. do 28. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima
ODREDBE O STICANJU VLASNITVA GRAENJEM NA TUEM ZEMLJITU NE
MOGU SE PRIMJENITI U SLUAJU IZGRADNJE GRAEVINE NA
GRAEVINSKOM ZEMLJITU U DRUTVENOJ SVOJINI.
Iz obrazloenja:
Prema pravilima materijalnog prava u pogledu graevinskog zemljita u drutvenoj
svojini niko ne moe graenjem, pa ni kao savjestan graditelj, stei pravo trajnog koritenja
na graevinskom zemljitu, jer takva mogunost nije predviena propisima, a ne mogu se
analogno primijeniti ni pravila o sticanju prava vlasnitva graenjem na tuem zemljitu, s
obzirom na naelo da se prava na stvarima u drutvenoj svojini nisu mogla sticati mimo
zakonskih pretpostavki i na temelju analogije sa odredbama koje vae za vlasniko pravni
sistem.
Pravo graenja i trajno pravo koritenja na graevinskom zemljitu u drutvenoj
svojini tuitelj u ovoj pravnoj stvari, slijedom njegovih tvrdnji, s obzirom na nastanak
spornog odnosa, je mogao stei samo na nain propisan odredbama Zakona o
graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini (Slubeni list SR BiH, broj: 13/74 i 18/75 u ovoj pravnoj stvari) i Zakona o prostornom ureenju (Slubeni list SR BiH, broj:
13/74). Pri navedenom je iskljuena mogunost sticanja ovoga prava dosjelou. Stoga se
protivnim pravilima materijalnog prava pokazuje zakljuak niestepenih sudova da bi
tuitelj, osnovom dosjelosti stekao pravo vlasnitva predmetnog zemljita, koje da slui za
redovnu upotrebu zgrade iji je vlasnik.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 098268 11
Rev od 26.06.2012. godine)
22.
lan 24. do 28. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima
lan 13. i lan 14. Zakona o nadziivanju zgrada i pretvaranju zajednikih prostorija
u stanove u zgradama u drutvenoj svojini
ODREDBE LANOVA 24. DO 28. ZAKONA O OSNOVNIM SVOJINSKO-PRAVNIM
ODNOSIMAUREUJU PRETPOSTAVKE ZA STICANJE PRAVA VLASNITVA
GRAENJEM NA TUEM ZEMLJITU U PRIVATNOM VLASNITVU, A PREMA
NAELNOM MILJENJU ZAJEDNIKE SJEDNICE SAVEZNOG SUDA,
VRHOVNOG VOJNOG SUDA, VRHOVNIH SUDOVA REPUBLIKA I AUTONOMNIH
29
POKRAJINA OD 23.09.1990. GODINE ANALOGNO SE PRIMJENJUJU I NA

STICANJE PRAVA VLASNITVA NADOGRADNJOM NA ZGRADI U PRIVATNOM
VLASNITVU (SUVLASNITVU), ALI SE NE PRIMJENJUJU U SLUAJU
GRAENJA NA ZGRADI U DRUTVENOJ SVOJINI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 049184 11
Rev od 24.07.2012. godine).
23.
lan 43. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima
REIVINDIKACIONOM ZAHTJEVU TUITELJA ZA PREDAJU U POSJED
PORODINE KUE TUENI MOE SUPROSTAVITI PROCESNI PRIGOVOR ILI
PROTIVTUBENI ZAHTJEV ZA UTVRENJE DA JE UGOVOROM, NA KOME
TUITELJ ZASNIVA SVOJE PRAVO SVOJINE, POVRIJEEN NJEGOV NUNI
NASLJEDNI DIO TE DA MU PO OSNOVU PRAVA NA NUNI NASLJEDNI DIO
PRIPADA PRAVO NA SUPOSJED SPORNE PORODINE KUE.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000965 10
24.
lan 8. Evropske konvencije
DOM POJEDINCA JE FAKTIKO STANJE KOJE NE ZAHTIJEVA POSTOJANJE
PRAVNE OSNOVE.
25.
AKTIVNU LEGITIMACIJU ZA PODNOENJE NEGATORNE TUBE POSJEDUJE
VLASNIK ILI PRETPOSTAVLJENI VLASNIK POSJEDNIK, A PASIVNO JE
LEGITIMISANO SVAKO ONO LICE KOJE UZNEMIRAVA NJEGOVO VLASNIKO
PRAVO NA BILO KOJI NAIN, OSIM ODUZIMANJEM STVARI.
30
26.
lan 49. Zakona o vlasniko-pravim odnosima
IN UZNEMIRAVANJA PRAVA VLASNITVA MOE SE, IZMEU OSTALOG,
SASTOJATI I U SVOJATANJU NEPRIPADAJUEG PRAVA STVARNE SLUNOSTI.
Iz obrazloenja:
Pravo vlasnitva je apsolutno subjektivno pravo iz kojeg vlasnik crpi ovlaenje
da stvar posjeduje, koristi i da njome raspolae, pod uslovom da ne postoje zakonska
ogranienja i tua prava na stvari.
Vlasnik je ovlaten svakog iskljuiti od protivpravnog zadiranja u predmet vlasnitva, a iz
tog prava izvire i subjektivno pravo na zahtjev (tubu) radi zatite prava vlasnitva protiv
svakog ko vlasnika neovlateno uznemirava u tom pravu (actio negatoria lan 49. Zakona
o vlasniko-pravim odnosima).
Navedenom tubom za prestanak uznemiravanja vlasnik posjednik zahtijeva od
osobe koja ga na bilo koji nain, ali ne i oduzimanjem posjeda, bespravno uzenimrava u
izvravanju njegovih vlasnikih ovlatenja te da prestane s daljim uznemiravanjem. Na
podnoenje ove tube aktivno je legitimisan i svaki suvlasnik stvari (lan 50. Zakona o
vlasniko-pravim odnosima).
in uznemiravanja moe se, izmeu ostalog, sastojati i u svojatanju nekog
prava, npr. nepripadajueg prava stvarne slunosti. Tuitelj mora dokazati pravo vlasnitva
i to pravo u pravilu dokazuje zemljino-knjinim izvatkom, a ukoliko navedene isprave
nema, zatitu od uznemiravanja moe ostvariti kao pretpostavljeni vlasnik. Sa druge strane,
tueni za koga se tvrdi da je radnju uznemiravanja preduzeo, mora dokazati u postupku da
mu pripada pravo na preduzimanje takve radnje.
Dakle, suprotno pravnom rezonovanju niestepenih sudova, na drugotuenom
je, a ne na tuitelju, bio teret dokazivanja da mu pripada pravo na preduzimanje radnji
prolaza spornim putem pjeice i putnikim vozilom, odnosno pravo ostvarivanja sadraja
prava stvarne slunosti prolaza tim putem.
27.
lan 52. Zakona o graevinskom zemljitu F BiH
ORGAN UPRAVE NIJE NADLEAN DA RIJEAVA PITANJE VRAANJA
NAKNADE ZA ZEMLJITE I NAKNADE ZA UREENJE GRADSKOG
GRAEVINSKOG ZEMLJITA U SLUAJU PRESTANKA PRAVA KORITENJA
ZEMLJITA RADI GRAENJA.
NOSILAC PRAVA KORITENJA ZEMLJITA RADI GRAENJA KOJI JE ODUSTAO
OD NAMJERE DA GRADI U SKLADU SA ODREDBOM LANA 52. STAV 3.
31
ZAKONA O GRAEVINSKOM ZEMLJITU F BIH IMA PRAVO NA VRAANJE

NAKNADE ZA ZEMLJITE.
Iz obrazloenja:
Predmet spora je zahtjev tuitelja za isplatu iznosa od 77.480,20 KM sa
pripadajuom zakonskom zateznom kamatom i trokovima postupka, a temelji se na
injeninoj tvrdnji da mu je tuena ostala duna taj iznos nakon to joj je vratio zemljite
koje mu je bilo dodijeljeno radi graenja.
Iz injeninih utvrenja niestepenih sudova, za koja je vezan revizijski sud,
proizilazi da je dana 27.07.2006. godine u dnevnom listu O. objavljen javni konkurs za
dodjelu neizgraenog gradskog graevinskog zemljita u dravnom vlasnitvu radi
izgradnje SRC L. u B. prema kojem je poetna naknada za dodijeljeno neizgraeno
graevinsko zemljite iznosila 774.802,00 KM, to obuhvata jedinstveno obraunatu
naknadu za preuzeto zemljite od ranijih vlasnika i naknadu iz osnova prirodnih pogodnosti
zemljita i izgraene komunalne infra strukture rente, odreeno je da se naknada uplauje
u roku od 15 dana po pravosnanosti rjeenja o dodjeli zemljita, dok e naknada za
ureenje graevinskog zemljita biti odreena i utvrena rjeenjem o urbanistikoj
saglasnosti, u konkursu je navedeno da se sredstva uplaena na ime kaucije ponuau koji
stekne pravo na dodjelu neizgraenog gradskog graevinskog zemljita, a odustane, ne
vraaju, da je tuitelj bio jedini ponua na tom konkursu, da je komisija tuene
04.09.2006. godine donijela zakljuak da je tuitelj stekao pravo na dodjelu neizgraenog
gradskog zemljita za izgradnju SRC L. B. na nekretninama ukupne povrine 42.564 m2,
da je Optinsko vijee na sjednici od 10.10.2006. godine donijelo rjeenje o dodijeli
gradskog graevinskog zemljita tuitelju, da je u taki 2. tog rjeenja utvreno da je
tuitelj za dodijeljeno zemljite duan platiti naknadu u iznosu od 774.802,00 KM, da su
tuitelj i tuena dana 07.03.2007. godine zakljuili ugovor o ureivanju meusobnih
odnosa povodom plaanja naknade za dodijeljeno graevinsko zemljite kojim ugovorom je
regulisano da e tuitelj iznos naknade utvren rjeenjem Optinskog vijea od 10.10.2006.
godine isplatiti u etiri rate u narednih pet godina, do kada je duan izgraditi kompletan
objekat raunajui od dana zakljuenja ugovora, da prva rata iznosi 232.440,60 KM
umanjena za iznos od 10% ve uplaenog depozita u visini od 77.480,20 KM, to znai
154.960,40 KM, da je ovaj iznos tuitelj uplatio odmah nakon zakljuenja ugovora, da je
dana 28.08.2007. godine tuitelj pismenim putem obavijestio gradonaelnika i vijenike da
odustaje od planirane investicije te zatraio da mu se u skladu sa zakonskim propisima
izvri povrat sredstava koja je uplatio, da je tuena dana 29.08.2007. godine donijela
rjeenje kojim je utvrdila da tuitelj gubi pravo koritenja radi graenja zbog odustajanja od
graenja i da e tuitelju nakon pravosnanosti tog rjeenja biti izvren povrat sredstava
uplaenih na ime naknade za dodijeljeno zemljite u iznosu od 154.960,40 KM kao prve
rate po zakljuenom ugovoru od 07.03.2007. godine, da je nakon pravosnanosti tog
rjeenja 18.09.2007. godine tuena donijela rjeenje o povratu sredstava kojim je odreeno
da se tuitelju vraaju novana sredstva u iznosu od 154.960,40 KM, da se tuitelj nije alio
na to rjeenje pa je isto postalo pravosnano i da su nakon toga tuitelj i tuena zakljuili
Sporazum o raskidanju ugovora od 07.03.2007. godine kojim su se saglasili da se ugovor
raskida na dan 30.08.2007. godine.
32
Odbijajui tubeni zahtjev prvostepeni sud se pravilno poziva na odredbu lana 52.
Zakona o graevinskom zemljitu F BiH (Subene novine F BiH broj 67/05) i izvodi
pravilan zakljuak da odreivanje naknade za dodijeljeno graevinsko zemljite i ureenje
zemljita u sluaju vraanja zemljita optini nije u nadlenosti organa uprave, nego je to u
nadlenosti suda, meutim, po ocjeni prvostepenog suda, primanjem rjeenja o gubitku
prava graenja kojim je istovremeno bilo odreeno da e mu se vratiti iznos od 154.960,40
KM koji je uplatio na ime prve rate, a u koji nije uraunat uplaeni iznos depozita od
77.480,20 KM, kao i rjeenja o povratu sredstava i proputajui da protiv istih izjavi albe,
te zakljuenjem Sporazuma o raskidanju ugovora, tuitelj se saglasio s tim da organ uprave
odlui o pravu na naknadu i visini naknade koju mu je tuena vratila.
Drugostepeni sud prihvata ovakvo pravno rezonovanje prvostepenog suda, te jo
obrazlae da je tuitelj bio upoznat sa uslovima konkursa koji je javno objavljen, da je
prihvatio da uplati kauciju u utuenom iznosu novca na raun tuene, te prihvatio
posljedice da ukoliko bude najpovoljniji ponua, a naknado odustane, da tuena zadrava
iznos novca uplaen na ime kaucije. Po pravnom rezonovanju drugostepenog suda samo u
situaciji da tuitelj nije bio upoznat sa uslovima konkursa i posljedicom koja nastupa u
sluaju da odustane od namjere da gradi mogla bi se primjeniti odredba lana 52. Zakona o
graevinskom zemljitu.
Kao to je ve reeno, niestepeni sudovi izvode pravilan zakljuak da u skladu sa
odredbama Zakona o graevinskom zemljitu organ uprave nema ovlatenja da rijeava
pitanja vraanja naknade za zemljite i naknade za ureenje gradskog graevinskog
zemljita u sluaju prestanka prava koritenja zemljita radi graenja. Stranke mogu to
pitanje rijeiti sporazumno, ako do sporazuma ne doe, po tubi stranke sporne imovinske
odnose raspraviti e nadleni sud. Dakle, donoenjem rjeenja o visini naknade koja se ima
vratiti tuitelju organ uprave je odluio o pitanjima iz sudske nadlenosti i takva rjeenja ne
mogu imati pravni uinak, niti se stranke, suprotno rezonovanju niestepenih sudova, mogu
sporazumijevati da u postupku iz sudske nadlenosti odluuje organ uprave, jer su propisi o
apsolutnoj nadlenosti imperativne prirode. Sporazumom o raskidanju ugovora stranke su
se samo saglasile da se raskida ugovor od 07.03.2007. godine na dan 30.08.2007. godine i
iz njega ne proizilazi da su se parnine stranke sporazumijele i o visini naknade na koju u
skladu sa odredbom lana 52. stav 3. Zakona o graevinskom zemljitu ima pravo tuitelj.
Osnovano revizija ukazuje da tuitelj kao nosilac prava koritenja zemljita radi
graenja koji je odustao od namjere da gradi u skladu sa odredbom lana 52. stav 3. Zakona
o graevinskom zemljitu ima pravo na vraanje naknade za zemljite, a i utueni iznos
prestavlja dio naknade za dodijeljeno graevinsko zemljite, jer je uraunat u prvu ratu, bez
obzira to ga je tuitelj prvobitno dao tuenoj kao iznos kaucije, kao garanciju da e, za
sluaj da bude najpovoljniji ponua po konkursu, zakljuiti ugovor o koritenju zemljita
radi graenja. Tuitelj je kao jedini ponua i zakljuio takav ugovor koji je sporazumno
raskinut, a u sluaju raskida primjenjuje se odredba lana 52. stav 3. Zakona o
graevinskom zemljitu.
33
28.
Pravno pravilo paragrafa 68. biveg Zakona o zemljinim knjigama
VANKNJINI NOSILAC STVARNOG PRAVA NIJE AKTIVNO LEGITIMISAN ZA
PODNOENJE BRISOVNE TUBE.
Iz obrazloenja:
Brisovna tuba je stvarno-pravna tuba sui generis, iji zahtjev ide na utvrivanje
nevaljanosti ve izvrenog upisa i uspostavu ranijeg zemljino-knjinog stanja.
U konkretnoj parnici tuiteljice ne zahtijevaju uspostavu ranijeg zemljino-knjinog stanja,
iako je predmetnim ugovorima o poklonu izvrena izmjena tog stanja, ve zahtijevaju samo
utvrenje nevaljanosti upisa u katastru nekretnina i uspostavu ranijeg stanja u katastarskom
operatu.
Ovakav tubeni zahtjev po svom sadraju nije podoban da revidentice putem njega
ostvare pravozatitni cilj koji su eljele postii u ovoj parnici, kako su to pravilno u
razlozima svojih odluka zakljuili i niestepeni sudovi. Stoga su revidentice dune snositi
tetne posljedice svog neadekvatnog angamana u ovoj parnici, iako su od strane
prvostepenog suda vie puta upozorene na potrebu da angauju strunu pomo.
Neovisno o navedenom sadrajnom nedostatku tube, treba rei da tuiteljice nisu
ni aktivno legitimisane za podnoenje brisovne tube. Tuiteljice nisu dokazale (ni tvrdile)
da je pobijanom uknjibom povrijeeno neko njihovo knjino pravo ili knjino pravo
njihove pravne prednice H.K., jer se brisovnom tubom tite samo prava uknjiena u
zemljinoj knjizi (pravno pravilo paragrafa 68. biveg Zakona o zemljinim knjigama).
Revidentice ne mogu tititi pravo koje nisu ni stekle, a naroito ne na nain kako to
zahtijevaju u ovom postupku. Izvanknjini nositelj stvarnog prava, kakav pravni status
povodom spornih nekretnina imaju tuiteljice, nije aktivno legitimisan za podnoenje
brisovne tube, pri emu nije odluno pripadali mu neko pravo koje nije predmet tube,
kako je to pravilno u razlozima svoje odluke naveo i drugostepeni sud. Naime, tuiteljice
kao vanknjine suvlasnice parcela k.. br. 1004 i 2804 k.o. G.T., to svoje pravo mogu
zatititi u posebnoj parnici (strana tri, pasus drugi drugostepene presude). Pri tome je
drugostepeni sud u razlozima svoje presude pravilno primjetio da parcela k.. br. 2805 k.o.
G.T. nije pravomonom presudom broj P-606/88 ni utvrena kao imovina pravne prednice
revidentica po osnovu brane tekovine.
Pravilno postavljen tubeni zahtjev u brisovnoj tubi, pod hipotezom kada bi
tuiteljice posjedovale aktivnu legitimaciju, morao bi da glasi i na utvrenje da su
predmetni ugovori o poklonu (djelimino) nitavi, pa i sa tog stanovita nema mjesta
udovoljenju tubenom zahtjevu revidentica.
29.
lan 14. Zakona o nadziivanju zgrada i pretvaranju zajednikih prostorija u
stanove u zgradama u drutvenoj svojini
34
STICANJE PRAVA VLASNITVA NADZIIVANJEM NA ZGRADI U DRUTVENOJ

SVOJINI ZASNIVA SE NA SAGLASNOJ VOLJI NOSITELJA PRAVA
RASPOLAGANJA I GRADITELJA.
Iz obrazloenja:
Pravo nadziivanja predstavlja podvrstu prava graenja, pod kojim se
podrazumijeva izgradnja na postojeoj zgradi takvih graevinskih jedinica (stanovi,
poslovne prostorije) koje po zakonu mogu da budu posebni dijelovi zgrade.
Imalac prava nadziivanja moe da vri nadogradnju kako na zgradi na kojoj postoji pravo
vlasnitva, tako i na zgradi u drutvenoj svojini, kako je to sluaj u ovoj pravnoj stvari, jer
takvu mogunost doputaju odredbe Zakona o nadziivanju zgrada i pretvaranju
zajednikih prostorija u stanove u zgradama u drutvenoj svojini.
Pretpostavke za nadziivanje postojee zgrade odreuju urbanistika regulativa i tehniki
propisi o graenju (lan 13. Zakona o nadziivanju zgrada i pretvaranju zajednikih
prostorija u stanove u zgradama u drutvenoj svojini)
Pravo nadziivanja zgrade u drutvenoj svojini moe se zasnovati samo uz
pribavljeno miljenje (saglasnost) nosilaca prava raspolaganja zgrade, svih nosilaca prava
raspolaganja zajednikih dijelova zgrade i kunog savjeta zgrade koja treba da se nadzida,
zajedno sa optinom odnosno drugim davaocem prava graenja (lan 14. Zakona o
nadziivanju zgrada i pretvaranju zajednikih prostorija u stanove u zgradama u drutvenoj
svojini). Subjekt prava nadziivanja odnosno investitor u pravilu moe da bude samo
drutveno-pravno lice, a graanin moe biti investitor samo preko stambene zadruge (lan
5. Zakona o nadziivanju zgrada i pretvaranju zajednikih prostorija u stanove u zgradama
u drutvenoj svojini).
Graditelj koji bi uz graevinsku dozvolu datu na osnovu naprijed navedene saglasnosti
nositelja prava raspolaganja izgradio poseban dio zgrade sticao bi pravo vlasnitva na taj
dio. Dakle, sticanje prava vlasnitva nadziivanjem na zgradi u drutvenoj svojini zasniva
se na saglasnoj volji nositelja prava raspolaganja i graditelja.
Pravilan je stav revidenta da se pravo vlasnitva moe stei i na objektu sagraenom bez
odobrenja za gradnju. Ovo iz razloga, to graditelj bez odobrenja za gradnju do legalizacije
ili ruenja tog objekta na osnovu odluke nadlenog organa, uiva sudsku zatitu koja
pripada vlasniku, ali bez prava na uknjibu. Graevinski objekat, izgraen bez odobrenja za
gradnju, ima upotrebnu vrijednost od izgradnje do uklanjanja bez naknade. Takav objekat
moe biti i u prometu, sve dok u zakonom predvienom postupku od strane nadlenog
organa ne bude poruen, s tim to se pravo svojine na njemu ne moe uknjiiti u javne
knjige. Ako se graevinski objekt podignut bez graevinske dozvole ne bi ovako tretirao,
onda bi njegov graditelj bio lien graansko-pravne zatite. Graditelj, u suprotnom, ne bi
bio ovlaen na vlasniku tubu prema licu koje mu je protivpravno zauzelo graevinski
objekat, kao to ne bi imao pravo na naknadu tete prouzrokovane oteenjem objekta bez
pravnog osnova. Prema tome, graditelj graevinskog objekta bez odobrenja za graenje do
legalizacije ili ruenja tog objekta na osnovu odluke nadlenog organa, uiva sudsku zatitu
koja pripada vlasniku, pa prema tome i utvrenje prava vanknjinog vlasnitva.
35
Meutim, u konkretnoj pravnoj stvari tuitelj ne samo da nije podnio zahtjev za legalizaciju
predmetne graevine u roku propisanom odredbom lana 4. Odluke o postupku i uvjetima
za legalizaciju graevina izgraenih bez pravosnanog odobrenja za graenje (takav zahtjev
se mogao podnijeti najkasnije do 30. juna 2007. godine), ve je predmetna graevina
konanim i pravosnanim odlukama upravnih organa, koje su od strane niestepenih
sudova pravilno respektovane, legalizirana u korist treeg lica.
OBLIGACIONO PRAVO OPI DIO
30.
lan 62. Zakona o obligacionim odnosima
UGOVOR O POKLONU JE UGOVOR BEZ NAKNADE, PA JE POBUDA ZA
ZAKLJUENJE TAKVOG UGOVORA NJEGOV BITNI ELEMENT, O KOME SE
MORA VODITI RAUNA I KAD NIJE IZRIITO NAVEDENA U UGOVORU.
POSTOJANJE ZABLUDE O POBUDI KOJA JE BILA ODLUNA ZA PREUZIMANJE
OBAVEZE DUAN JE U POSTUPKU DOKAZATI POKLONODAVAC.
31.
lan 66. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
NITAV JE UGOVOR KOJI NIJE ZAKLJUEN SAGLASNOU VOLJA
UGOVORNIH STRANA, VE JE NASTAO SAGLASNOU NJIHOVIH VOLJA DA
SE KOD TREIH LICA ILI DRAVNIH ORGANA STVORI PRIVID SKLOPLJENOG
UGOVORA.
Iz obrazloenja:
Revidentica je tokom postupka zapravo iznosila tvrdnju da je ugovor o izvoenju
graevinskih radova, kao i okonana situacija, zakljuen samo za sluaj kontrole rada
tuitelja od strane nadlenih inspekcijia. Iznoenjem navedene tvrdnje revidentica je
zapravo istakla prigovor prividnosti ugovora o izvoenju graevinskih radova (lan 66.
ZOO). Meutim, revidentica tokom postupka nije u skladu sa diktatom iz lana 7. stav 1. u
vezi sa lanom 123. stav 1. ZPP dokazala svoje tvrdnje da ugovor, kao i okonana situacija,
nije sklopljen saglasnou volja ugovornih strana, ve da je nastao saglasnou njihovih
volja da se samo kod treih lica ili dravnih organa (inspekcija) stvori privid sklopljenog
ugovora.
36

32.
UGOVOR IZMEU VLASTODAVCA I ZASTUPNIKA, KOJIM SE ZASTUPNIK
OBAVEZUJE DA U IME I ZA RAUN VLASTODAVCA PREDUZIMA ODREENE
PRAVNE POSLOVE, NEPOSREDNO OBAVEZUJE VLASTODAVCA I DRUGU
UGOVORNU STRANU.
DRUGA UGOVORNA STRANA, POVODOM PRAVA I OBAVEZA IZ UGOVORA,
NE NALAZI SE U MATERIJALNO PRAVNOM ODNOSU SA ZASTUPNIKOM
DRUGE UGOVORNE STRANE.
Iz obrazloenja:
Za razliku od niestepenih sudova, ovaj sud nalazi da je prigovor tuenog o
nedostatku pasivne legitimacije osnovan, zbog ega da je tubeni zahtjev tuitelja
neosnovan.
Prije svega valja naglasiti da je tueni u predmetnom sporu primanje, odnosno
vraanje dijela kupoprodajne cijene, a potom zadravanje ostatka cijene i vraene uplate od
opinskog organa uprave, vrio kao punomonik prodavatelja iz predugovora o kupoprodaji
nekretnina I.J. po punomoi od 9.7.1999. godine i da na tuenom ne lei obaveza koja
odgovara pravu tuitelja. Obaveza tuenog ne proizilazi niti iz neosnovanog obogaenja jer
je predmetne novane iznose tueni primao i vraao po osnovu ovlatenja prodavatelja.
Ugovor o punomostvu je ugovor izmeu vlastodavca (I.J.) i punomonika (M.B.,
advokat) kojim se punomonik obavezuje da u ime i za raun vlastodavca preduzima
odreene pravne poslove, tako da oni neposredno obavezuju vlastodavca i drugu ugovornu
stranu (lan 85. Zakona o obligacionim odnosima), pa tuitelj kao nositelj prava koje je
predmet spora, svoje pravo nije mogao ostvariti prema punomoniku prodavatelja iz
ugovora, koji je obavljao poslove u ime i za raun prodavatelja, pa je prodavatelj, I.J.,
trebao biti stvarno legitimisan, jer je on, a ne tueni u materijalno pravnom odnosu prema
predmetu spora.
Kako nedostatak pasivne legitimacije predstavlja materijalno-pravni uslov koji utie
na osnovanost tubenog zahtjeva, niestepene odluke su donijete pogrenom primjenom
materijalnog prava, odredbi lana 85. i 210. Zakona o obligacionim odnosima zbog ega je
ovaj sud reviziju tuenog usvojio i odluio kao u izreci ove presude primjenom odredbi
lana 250. stav 1. Zakona o parninom postupku.
Rev 2 od 29.08.2012. godine)
33.
37
lan 99. stav 2. i lan 100. Zakona o obligacionim odnosima

PRAVILO O TUMAENJU SPORNIH I NEJASNIH ODREDBI NIJE PRIMARAN VE
SEKUNDARAN PRINCIP TUMAENJA UGOVORA, KOJI DOLAZI DO PRIMJENE
TEK AKO SE DRUGIM METODAMA TUMAENJA NEJASNOA NE MOE
OTKLONITI.
Iz obrazloenja:
Tumaei spornu odredbu lana 3. Anexa Ugovora u smislu odredbi lana 99. stav
2. Zakona o obligacionim odnosima, drugostepeni sud je utvrdio zajedniku namjeru
ugovornih strana koja odgovara naelima obligacionog prava, a posebno naelu
ravnopravnosti uesnika u obligacionom odnosu (lan 11.) i naelu jednake vrijednosti
davanja (lan 15. Zakona o obligacionim odnosima) iz kojih proizilazi da su stranke u
zasnivanju dvostranih ugovora ravnopravne i da mora postojati jednaka vrijednost
uzajamnih davanja.
Pravilo o nejasnoi iz lana 100. Zakona o obligacionim odnosima na koje se poziva
tueni ne moe se primjeniti u svakom sluaju u kome izmeu stranaka postoji spor o
tumaenju pojedine ugovorne klauzule. Ako se dvije strane pozivaju na razliito tumaenje
jednog pojma, a nejasnoa se moe ukloniti putem objektivnog tumaenja po kriterijumu
razumnosti i korektnosti ne postoji nejasnoa u tehnikom smislu rijei. Prema tome,
pravilo o nejasnoi nije primaran ve sekundarni princip tumaenja, koji dolazi do primjene
tek ako se drugim metodama tumaenja nejasnoa ne moe otkloniti. S obzirom da je u
predmetnom sluaju nejasnoa otklonjena pravilnom primjenom odredbi lana 99. stav 2.
Zakona o obligacionim odnosima, nema mjesta primjeni odredbe lana 100. Zakona o
obligacionim odnosima, kako smatra tueni.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 021039 11
Rev 2 od 23.02.2012. godine)
34.
OKOLNOST DA SU UGOVARAI USMENO UGOVORILI DRUGAIJU
KUPOPRODAJNU CIJENU U ODNOSU NA CIJENU NAZNAENU U PISMENOM
KUPOPRODAJNOM UGOVORU NE INI TAJ UGOVOR NITAVIM.
Iz obrazloenja:
Prema ustaljenoj sudskoj praksu u primjeni pravila materijalnog prava o valjanosti
pismenih ugovora o prometu nepokretnosti je prihvaeno da elemente pismene forme
ugovora o prodaji ine: postojanje pismene forme ugovora, svojeruni potpis ugovornih
strana na pismenom ugovoru o prodaji (ija je svrha da se potvrdi istovjetnost sadraja
pismenog ugovora i njegova autentinost, te ujedno da svojeruni potpis svjedoi i o
38
autentinosti potpisnika), predmet ugovora i cijena i to tako da stvarno ugovorena cijena

obavezuje ugovarae kako u sluaju kada je u ugovoru naznaena u manjem iznosu, a kako
je u konkretnoj pravnoj stvari utvreno da je pri zakljuenju pismenog ugovora usmeno
dogovorena cijena, te potom prodavcu i izvrena njena isplata u cijelosti, kupcima izvrena
predaja u posjed predmetnih nekretnina, odluka drugostepenog suda o valjanosti
zakljuenog ugovora, u skladu sa oznaenim pravilima materijalnog prava, se pokazuje
pravilnom i zakonitom, pri emu ostaju neokrnjena prava ugovornih strana da, za sluaj da
smatraju da ugovorne obaveze nisu izvrene u cijelosti, trae njihovo izvrenje.
35.
lan 103. i lan 111. Zakona o obligacionim odnosima
RAZLOZI ZA PONITENJE RULJIVOG UGOVORA RAZLIKUJU SE OD RAZLOGA
ZA NITAVOST UGOVORA PA SE TUBA ZA UTVRENJE NITAVOSTI
UGOVORA NE MOE ZASNIVATI NA INJENICAMA KOJE PREDSTAVLJAJU
RAZLOG RULJIVOSTI.
Iz obrazloenja:
Vansudsko poravnanje je po svom karakteru ugovor stranaka (lan 1089. stav 1.
ZOO) pa se moe pobijati tubom i traiti njegov ponitaj iz razloga koji dovode do
ruljivosti ugovora (lan 111. ZOO), ili traiti utvrenje njegove nitavosti iz razloga
propisanih odredbom lana 103. ZOO.
Ugovor je nitav ako je po svojoj sadrini ili cilju protivan prinudnim propisima, javnom
poretku ili moralu drutva (lan 103. ZOO).
Ugovor je ruljiv kad ga je zakljuila strana ogranieno poslovno sposobna, kad je pri
njegovom zakljuenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili
posebnim propisom odreeno (lan 111. ZOO).
U predmetnoj pravnoj stvari tuitelj je traio utvrenje nitavosti vansudskog sporazuma od
30.12.2005. godine, a kao razlog nitavosti navodio je, prije svega, prinudu od strane
tuenog. Meutim, prijetnje jednoj ugovornoj strani prilikom zakljuenja ugovora razlog su
ruljivosti, a ne nitavosti tog ugovora (lan 60. stav 1. ZOO), kako je to pravilno u
razlozima pobijane odluke naveo i drugostepeni sud.
Razlozi za ponitaj ruljivog ugovora razlikuju se od razloga za nitavost ugovora,
pa se tuba za utvrenje nitavosti ugovora ne moe zasnivati na injenicama koje
predstavljaju razlog ruljivosti, odnosno razlog za ponitenje ugovora.
36.
39

PRIMJENA ODREDBE LANA 138. ZOO MOGUA JE SAMO POD SLIJEDEIM
KUMULATIVNO ISPUNJENIM USLOVIMA: A) DA SE RADI O DVOSTRANOM
UGOVORU; B) DA JE U PITANJU TAKVA NEMOGUNOST ISPUNJENJA
OBAVEZA KOJA VODI GAENJU OBAVEZE, ODNOSNO DA SE RADI O
NAKNADNOJ OBJEKTIVNOJ, TRAJNOJ I POTPUNOJ NEMOGUNOSTI
ISPUNJENJA OBAVEZE ZA KOJU DUNIK NIJE ODGOVORAN; C) DA JE DRUGA
STRANA ODGOVORNA ZA NEMOGUNOST ISPUNJENJA.
DRUGA STRANA JE ODGOVORNA AKO JE DO NEMOGUNOSTI ISPUNJENJA
DOLO ZBOG OKOLNOSTI KOJA JE MOGLA SPRIJEITI, OTKLONITI ILI
IZBJEI, KAO I KADA JE NEMOGUNOST ISPUNJENJA NASTUPILA ZBOG
OKOLNOSTI KOJE NIJE MOGLA SPRIJEITI, OTKLONITI ILI IZBJEI, AKO JE
STVORILA SITUACIJU U KOJOJ JE DOLO DO NEMOGUNOSTI ISPUNJENJA.
Iz obrazloenja:
Predmet spora je zahtjev tuitelja upravljen na povrat 15.000 USD uplaenih za
tuenog 3.2.1998. godine po raunu tuenog broj: 4-058/98 od 2.2.1998. godine kao prvog
obroka iz ugovora zakljuenog izmeu parninih stranaka.
U postupku koji je prethodio reviziji je utvreno da su parnine stranke 21.1.1998.
godine zakljuile Ugovor o provoenju revizije finansijskih izvjetaja tuitelja na dan
31.12.1996. godine i na dan 31.12.1997. godine sukladno meunarodnim
raunovodstvenim standardima, od strane tuenog. Ugovoreno je da e naknada tuenom za
reviziju finansijskih izvjetaja iznositi 50.000 USD iskljuujui VAT ukoliko se
primjenjuje i osobne trokove, koji e biti fakturirani kao troak. Naknada za usluge
tuenog dospijevat e na naplatu obrono i to 30% od ugovorenog ukupnog iznosa po
potpisu ugovora, 30% poetkom obavljanja revizije, 20% po ispostavljanju nacrta
revizorskog izvjetaja i 20% po ispostavljanju konanog neovisnog revizorskog izvjetaja.
U skladu sa ugovorom tuitelj je 3.2.1998. godine platio tuenom 30% ugovorene naknade,
tj. 15.000 USD. Takoe je utvreno da je tueni poetkom marta 1998. godine zapoeo sa
obavljanjem poslova revizije, da su djelatnici tuenog u cilju obavljanja pripremnih radnji
boravili u banci odreeni period i da je rad tuenog u banci prekinut usljed nastalih
problema u poslovanju tuitelja, kada je radi kontrole poslovanja u banku ula finansijska
policija. Meu strankama tokom postupka nije bilo sporno da prekinuti posao tueni nije
nastavio, odnosno da tueni reviziju nije obavio. Utvreno je da tueni nije obavijestio
tuitelja o odgodi izdavanja izvjetaja o reviziji, o prekidu rada na reviziji, niti o obimu
izvrenog posla do prekida. Na osnovu nalaza i miljenja vjetaka finansijske struke
utvreno je da su ukupni trokovi revizora tuenog, nastali za vrijeme boravka u Sarajevu, a
radi obavljanja priprema za izradu revizijskog izvjetaja iznosili 21.325,46 KM. Osobne
trokove revizora tueni nije fakturirao tuitelju kao troak.
Polazei od prednjih utvrenja prvostepeni sud zakljuuje da su nastale okolnosti
mogle objektivno sprijeiti tuenog u ispunjenju ugovorne obaveze. Prvostepeni sud pri
tome primjenjuje odredbu lana 137. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima kojom je
propisano da kada je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo
40
nemogue zbog dogaaja za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, da se gasi i
obaveza druge strane, a ako je ova neto ispunila od svoje obaveze moe zahtijevati
vraanje po pravilima o vraanju steenog bez osnova, pa na osnovu odredbe lana 210.
stav 4. Zakonao obligacionim odnosima obavezuje tuenog da vrati tuitelju plaeni iznos
od 15.000 USD.
37.
TUENI, KOJI JE UKLONIO TERETNA MOTORNA VOZILA TUITELJA SA PUTA
KOJA JE OVAJ POSTAVIO U NAMJERI DA GA ONEMOGUI DA TIM PUTEM
PROVEZE ROBU KOJU JE U SKLADU SA UGOVORIMA TREBAO U ODREENO
VRIJEME UTOVARITI U ELJEZNIKE VAGONE, NE ODGOVARA ZA TETU
NASTALU TOM PRILIKOM NA VOZILIMA TUITELJA JER JE POSTUPAO U
USLOVIMA DOZVOLJENE SAMOPOMOI, BUDUI DA JE TITIO SVOJU
IMOVINU I OTKLANJAO POVREDU SVOGA PRAVA.
Iz obrazloenja:
Niestepeni sudovi utvruju da je pravo tuenog na koritenje pristupnih puteva sa
eksploatacionog prostora K. preko povrinskog kopa S. do javnih saobraajnica (sporni
put) utemljeno Koncesionim ugovorom broj 08/2002 od 17.5.2002. godine izmeu
Ministarstva za privredu Zeniko-dobojskog kantona i tuenog kao korisnika koncesije,
koncesionara, kojim ugovorom je tuenom priznato pravo na istraivanje i eksploataciju
mineralnih resursa krenjaka na lokalitetu S. kod V. i pravo na istraivanje i
eksploataciju mineralnih resursa krenjaka i spilita na lokalitetu K. kod V.
Postavljanjem motornih vozila (teretno vozilo marke Mercedes, utovariva ULT220, samohodni buldoer marke CAT i rovokopa marke MH4CS) na putu tuitelj je
onemoguio tuenog 1.6.2005. godine da tim putem preveze materijal, tucanik te gotove
proizvode sa leita K. (frakcije spilita) do utovarnog mjesta u postavljene vagone na
eljeznikoj stanici.
Na navedeno injenino utvrenje niestepeni sudovi su pravilno primjenili odredbe
lana 162. Zakona o obligacionim odnosima nalazei da je teta na vozilima tuitelja
nastala prilikom uklanjanja vozila sa puta, nastala u okvirima dozvoljene samopomoi,
zbog ega tueni nije duan da tetu naknadi tuitelju.
I po ocjeni ovog suda u predmetnom sluaju kada je tuitelj postavljanjem motornih
vozila na putu radi onemoguenja prolaza i prevoza materijala koje je po
ugovorima i dogovorima tueni trebao utovariti u odreeno vrijeme u eljeznike
vagone, postojale su zakonske pretpostavke koje ureuju kada je samopomo doputena,
propisane u stavu 2. lana 162. Zakona o obligacionim odnosima. Radnje tuenog,
uklanjanje vozila sa puta, nasilno, bez mogueg stavljanja u pogon, a kojom prilikom je
dolo do oteenja vozila, kojim radnjama je tueni otklanjao povredu svog prava, s
41
obzirom na sve okolnosti predmetnog sluaja i po ocjeni ovog suda su odgovarale

prilikama u kojima je nastala opasnost za tuenog.
38.
ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA NA NENOVANU MATERIJALNU TETU TEE
POEV OD DANA NASTANKA TETE, A NA NEMATERIJALNU TETU POEV
OD DANA PODNOENJA TUBE, IZUZEV UKOLIKO JE TETA NASTALA
ODNOSNO TUBA PODNESENA PRIJE PUTANJA U OPTICAJ NOVANE
JEDINICE KONVERTIBILNA MARKA.
U TIM SLUAJEVIMA ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA NA NENOVANU
MATERIJALNU I NEMATERIJALNU TETU TEE OD 22.06.1998. GODINE, KAO
DANA PUTANJA U OPTICAJ KONVERTIBILNE MARKE.
Iz obrazloenja:
Niestepeni sudovi su tuiteljici na dosuene iznose nematerijalne tete dosudili
zakonsku zateznu kamatu poev od dana 17.02.1983.godine kao dana podnoenja tube
(prema Zakljuku graanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od 09.03.2003.godine
objavljenog u Biltenu br. 2/03 i 1/05), a na iznos od 1.200,00 KM na ime materijalne tete
(izgubljenje zarade) zakonsku zateznu kamatu poev od 01.01.1998.godine do isplate, to
bi bilo pravilno da predmetna tuba nije podnesena prije putanja u opticaj novane
jedinice KM. Naime, na sjednici Graanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od
11.04.2011.godine izvrena je dopuna navedenih zakljuaka i to u odnosu na tete kada su
u pitanju parnice u kojim je tuba podnesena prije uvoenja u opticaj novane jedinice
KM, u kojim sluajevima (kao i u konkretnom) zakonska zatezna kamata na pravinu
naknadu nematerijalne tete tee od dana 22.06.1998.godine kao dana putanja u opticaj
novane jedinice KM, a to se u konkretnom odnosi i na pojedinano dosueni iznos
materijalne tete od 1.200,00 KM na koji je dosuena kamata poev od 01.01.1998.godine,
dakle kada jo uvijek nije bila putena u opticaj valuta KM. U konkretnom predmetu
tuiteljica je svoj glavni tubeni zahtjev postavila u KM, pa cijenei da su kamate i stopa
zatezne kamate uvijek vezane za vaeu valutu, a da bi obraun zatezne zakonske kamate
od dana nastanka tete do putanja u opticaj KM novane jedinice u konkretnom sluaju
daleko premaila stvarnu tetu nastalu zbog zakanjenja dunikove obaveze, ovaj sud je u
odnosu na poetak toka zakonske zatezne kamate, primjenom l. 250. st. 1. ZPP odluio
kao u stavu prvom izreke ove presude.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 052782 11 Rev
od 07.06.2012. godine)
42
39.
STICANJE BEZ OSNOVA MOE SE MANIFESTOVATI NE SAMO U POVEANJU
IMOVINE VE I U NJENOJ NEOPRAVDANOJ UTEDI NA TERET DRUGE
STRANE.
Iz obrazloenja:
Sticanje bez osnova je poseban izvor obligacionopravnih odnosa u naem pravu,
regulisan odredbama lanova 210. do 219. ZOO. Upravo po navedenim zakonskim
odredbama prosuuje se da li je dolo do promjene u imovinskopravnim sferama dvaju lica
koja je bez pravnog osnova, odnosno da li je nastao obligacionopravni odnos u kojem je
sticatelj dunik, a osoba iji je dio imovine preao u imovinu sticatelja povjerilac.
Stoga je za mogunost nastanka ovog obligacionopravnog odnosa, suprotno stavu
drugostepenog suda, nebitno to to odredbe Zakona o raseljenim osobama... govore o
izbjeglicama i raseljenim osobama, a ne o odnosu kantona i treih osoba.
Ono to je bitno sa stanovita primjene instituta sticanja bez osnova u ovoj pravnoj stvari
jeste injenica da odredbe Zakona o raseljenim osobama... (lan 11. stav 1. taka 1., lan
12. stav 2., lan 27. stav 1. taka 3. i lan 29.) ustpostavljaju obavezu kantona u pogledu
finansiranja privremenog smjetaja raseljenih lica i izbjeglica u kolektivnim centrima.
Kad je neki dio imovine jednog lica preao na bilo koji nain u imovinu nekog
drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili zakonu, sticalac je
duan da ga vrati, a kad to nije mogue duan je da naknadi vrijednost postignutih koristi,
pri emu obaveza vraanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se neto primi s
obzirom na osnov koji se nije ostvario ili je otpao (lan 210. ZOO).
Navedena zakonska odredba izraz je naela pravinosti, jer je pravino da se niko ne
obogati na tetu drugog.
Pravilno drugostepeni sud u razlozima svoje odluke navodi da je sudska praksa u
interpretaciji odredbe lana 210. ZOO izrazila pravni stav da se ne radi o sticanju bez
osnova kada je u imovinu tuenog prela imovina tree osobe, a ne tuitelja. Meutim,
neovisno o tome to je savremena pravna teorija u velikoj mjeri napustila uenje o
neophodnosti postojanja neposredne veze izmeu osiromaenja jednog i obogaenja drugog
lica, drugostepeni sud navedeni stav sudske prakse pogreno primjenjuje u predmetnoj
pravnoj stvari. Suprotno rezonovanju drugostepenog suda, ne moe biti govora o tome da je
u imovinu kantona u konkretnom sluaju prela imovina izbjeglica i raseljenih osoba a ne
tuitelja. Ovo iz prostog razloga to odredbama Zakona o raseljenim osobama ..., kao ni
odredbama bilo kog drugog zakona, nije predvieno da kanton trokove smjetaja treba da
plaa direktno izbjeglicama ili raseljenim licima. Za sluaj da kanton propusti da izvri
svoju zakonsku obavezu plaanja trokova smjetaja ta obaveza ne tereti izbjeglice ili
raseljena lica (niti tueni tvrdi da su trokove smjetaja ta lica platila), tako da se nije
umanjila imovina izbjeglica za ono to je kanton bio duan platiti.
43
Upravo suprotno, tueni kanton se u konkretnom sluaju obogatio za visinu

trokova smjetaja raseljenih lica i izbjeglica, koje je inae po zakonu morao platiti, pa je to
korist koju je duan naknaditi i to upravo tuitelju, na iji raun se obogatio. U konkretnoj
pravnoj stvari radi se o sticanju bez osnova koje je nastalo radnjom (proputanjem)
obogaenog lica i to neovlatenim utrokom tue (tuioeve) stvari, ime je obogaeni
tueni utedio izdatke koje bi inae morao nainiti. Naime, sticanje bez osnova moe se
manifestovati ne samo u poveanju imovine ve i u njenoj neopravdanoj utedi na teret
druge strane. Pri tome obaveza naknade postignutih koristi ili uteenih izdataka nastaje
nezavisno od toga da li je osiromaeni namjeravao da koristi stvar i nezavisno od
pretrpljenog gubitka, pa i u njegovom odsustvu. Svrha restitucije u ovom sluaju nije
poravnanje gubitka osiromaenog jer je to svrha naknade tete, ve vraanje koristi
(utede) koju je drugi stekao, a na nju nema pravo, onome kome pravo pripada. U pravilu to
je vlasnik kome je garantovano pravo na izbor da koristi svoju stvar, da je ne koristi ili da je
drugome da na upotrebu. U konkretnom sluaju utede na strani tuenog ogledaju se u
injenici da on ne plaa trokove smjetaja izbjeglica i raseljenih lica koje je po zakonu
duan snositi, a sve na teret imovine tuitelja, odnosno njegovih poslovnih prostorija koje
su besplatno angaovane za smjetaj izbjeglica pa ih tuitelj, stoga, ne moe koristiti. Na
postojanje obogaenja tuenog (u vidu utede) bez uticaja je okolnost da je useljenje
izbjeglica u tuioeve poslovne prostorije izvrila Opina K. jo u toku 1994. godine, jer ta
okolnost ne otklanja zakonsku obavezu tuenog da plaa trokove smjetaja izbjeglica i
raseljenih lica....
Potraivanja sa naslova sticanja bez osnova zastarijevaju u optem petogodinjem
roku (lan 371. ZOO), a ne trogodinjem roku zastare iz lana 375. ZOO, kako to rezonuje
drugostepeni sud, pogreno smatrajui da se u konkretnom sluaju radi o zahtjevu za isplatu
zakupnine.
Rev 2 od 22.03.2012. godine)
40.
lan 127. Zakona o parninom postupku
BESPRAVNO KORITENJE NEIJEG PUTA DAJE VLASNIKU PUTA PRAVO NA
ZAHTIJEV ZA NAKNADU S NASLOVA STICANJA BEZ OSNOVA, O IJOJ VISINI,
KADA SU ZA TO ISPUNJENE ZAKONSKE PRETPOSTAVKE, SUD MOE
ODLUITI I NA OSNOVU SLOBODNE OCIJENE.
41.
44
NOVANE OBAVEZE NE MOGU BITI OBEZBIJEENE UGOVORNOM KAZNOM

JER JE KANJENJE U ISPUNJAVANJU NOVANIH OBAVEZA SANKCIONISANO
PLAANJEM ZATEZNE KAMATE.
42.
SAMOSTALNO POTRAIVANJE ZATEZNIH KAMATA, NAKON PODMIRENJA
GLAVNOG POTRAIVANJA, ZASTARIJEVA U ROKU OD TRI GODINE OD
DOSPIJEA SVAKOG POJEDINOG DNEVNOG OBROKA KAMATA.
Iz obrazloenja:
Prema pravnom shvaanju revizijskog suda u ovom sluaju primjenjuju se odredbe
lana 372. ZOO kojima je ureena zastara povremenih potraivanja. Stavom 1. navedenog
lana izriito je reeno da se povremenim potraivanjem smatraju i sporedna povremena
potraivanja, kao to je potraivanje kamata. Ova potzraivanja zastarijevaju za tri
godine raunajui od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Na to nema uticaja injenica
to je kamatni zahtjev u tubi istaknut kao glavni zahtjev, tako da primjena materijalnog
prava ne zavisi o tome zahtijevaju li se u tubi samo kamate ili je uz zahtjev za isplatu
kamata kumuliran i zahtjev za isplatui glavnice nas koju su obraunate ili neki drugi
zahtjev.
Kamata, kao akcesorno potraivanje dijeli pravnu sudbinu glavnog potraivanja, pa kada
zastari glavno potraivanje, zastarjela su i sporedna potzraivanja, kao to su potraivanja
kamata, plodova, trokova, ugovorne kazne (lan 369. ZOO). Odredbe lana 372. stav 1.
ZOO koje propisuju zastarni rok od tri godine ima u vidu upravo samostalno potraivanje
kamata u situaciji kada je glavno potraivanje prestalo postojati (isplatom ili na drugi
nain). Kamate teku kontinuirano od dospijea do prestanka glavnog potraivanja, pa
samostalno potraivanje kamata nakon podmirenja glavnog potraivanja zastarijeva u roku
od tri godine od nastanka svakog pojedinog dnevnog iznosa kamata, jer to potrivanje
nastaje i dospijeva svakog dana u vremenu od dospijea do prestanka glavnog potraivanja.
43.
lan 100. Zakona o krivinom postupku SFRJ
45
NE PODLIJEE ZASTARI ZAHTJEV ZA NAKNADU TETE PROUZROKOVANE

NEKIM OD KRIVINIH DIJELA PROTIV OVJENOSTI I MEUNARODNOG
PRAVA ZA KOJA
KRIVINI ZAKON NE PREDVIA ZASTARIJEVANJE
KRIVINOG GONJENJA I IZVRENJA KAZNE.
Iz obrazloenja:
U vezi prigovora zastarjelosti potraivanja tani su navodi u obrazloenju
niestepenih presuda da u interpretaciji l. 377. ZOO sudska praksa je izrazila pravni stav
da se dulji zastarni rok u smislu te odredbe primjenjuje samo onda ako je pravomonom
osuujuom presudom krivinog suda utvreno postojanje krivinog djela i odgovornost
poinitelja. Meutim, u primjeni te odredbe gube iz vida da je, takoe izraavan stav da
izuzetno, parnini sud je ovlaten, radi ocjene zastare potraivanja, sam ispitivati i
utvrivati kao o prethodnom pitanju je li teta uzrokovana krivinim djelom, ali samo u
sluaju kad su postojale odreene procesne smetnje zbog kojih se protiv odreenog
poinitelja nije mogao provesti ili dovriti krivini postupak. U pomenute procesne
smetnje, izmeu ostalih, navodi se okolnost da je teta uzrokovana od vie izvrilaca. S tim
u vezi, djelovanje parninog suda ne bi bilo usmjereno na utvrivanje krivine
odgovornosti, to se moe utvrditi samo u krivinom postupku, ve da bi se, saglasno
naelu pruanja jae zatite pravu oteenog na naknadu tete prouzrokovane krivinim
Ako parnini sud utvrdi postojanje odreenog krivinog djela za koje je izostalo
voenje krivinog postupka, bilo iz kog razloga, zastarjelost naknade tete treba cjeniti u
smislu l. 377. ZOO, a pod pojmom odgovorno lice podrazumjeva se kako poinitelj
krivinog djela, tako i lice koje odgovara za tetu koja je uinjena krivinim djelom mada
sam nije uinitelj tog djela.
Tvrdnje tuitelja o prouzrokovanju tete krivinim djelom nisu sagledavane sa
stanovita ocjene o postojanju okolnosti u smislu procesnih smetnji uslijed kojih se nije
mogao provesti krivini postupak, a zbog kojih bi parnini sud bio ovlaten na izuzetno
postupanje radi ocjene zastare potraivanja i kao prethodno pitanje ispitivati i utvrivati je
li teta uzrokovana krivinim djelom, pa je ostvarena i nepravilna primjena l. 377. ZOO.
djelom primjenila posebna pravila o zastarjelosti zahtjeva za naknadu tete prema odredbi
iz l. 377. ZOO.
Osnovano revident navodi da je ukazivao da je teta poinjena krivinim djelom
zbog nezakonitog i nehumanog postupanja pripadnika policije u periodu trajanja
zarobljenitva (dakle, iznijeta okolnost o uzrokovanju tete od vie izvrilaca), da je
suprotno enevskoj konvenciji I-IV o zatiti rtava rata iz 1949. godine kao i Dopunskim
protokolima I-II iz 1977.godine i da je poinjeno krivino djelo protiv ovjenosti i
meunarodnog prava za koje krivino gonjenje nema zastarjelosti (l.100. preuzetog KZ),
pa time ni traenje naknade tete. U vezi sa tim navodima, moe se ukazati na pravni stav
Ustavnog suda BiH u odluci AP-289/03 od 19.11.2004.godine iskazan u pogledu
zastarjelosti zahtjeva za naknadu tete kad nema krivine presude, a teta je uzrokovana
krivinim djelom, jer u toj odluci (t.29.), izmeu ostalog stoji, da je prednik apelanata
kao civil zatvoren u logor za vrijeme rata i ubijen i da se tu radi o izvrenju nekog od djela
protiv ovjenosti i meunarodnog prava to je notorno, a u t. 38. da zastarjelost za ta
krivina djela ne moe nastati pa da ne moe nastupiti niti zastarjelost potraivanja naknade
46
tete i da u takvoj situaciji ...ne postojanje pravosnane osuujue presude donesene u

krivinom postupku ne znai da teta nije nastala izvrenjem krivinog djela.
44.
U SLUAJU KADA OBAVEZA TUENOG GLASI ISKLJUIVO NA DOMAU
VALUTU, BEZ UGOVARANJA VALUTNE KLAUZULE, NEMA ZAKONSKOG
OSNOVA ZA SVOENJE POTRAIVANJA TUITELJA NA DEVIZNU
PROTIVRIJEDNOST OBAVEZE.
Iz obrazloenja:
OBLIGACIONO PRAVO PROUZROKOVANJE TETE
45.
lan 154. stav 2. i lan 173. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima
GRAD MOSTAR, KOJI JE BIO UKLJUEN U ORGANIZOVANI POVRATAK
MJETANA NA PODRUJU PODVELEJA, POZIVAJUI ISTE PUTEM
SREDSTAVA JAVNOG INFORMISANJA DA SE SLOBODNO VRATE SVOJIM
KUAMA JER JE PODRUJE BEZBJEDNO, ODGOVORAN JE ZA TETU KOJU
POVRATNIK PRETRPI USLIJED EKSPLOZIJE MINE, JER JE PREUZIMAJUI
KONTROLU NAD TIM PODRUJEM BIO DUAN PREDUZETI NEOPHODNE
MJERE RADI ZATITE I OSIGURANJA POVRATKA NA PODRUJE PODVELEJA.
46.
lan 1. i lan 2. Zakona o utvrivanju ratne tete
NEMATERIJALNA
TETA
PROUZROKOVANA
ZA
VRIJEME
RATA
PROTIVZAKONITIM ODVOENJEM CIVILA U LOGORE ILI NJIHOVIM DRUGIM
47
PROTIVZAKONITIM ZATVARANJEM NE MOE SE SMATRATI RATNOM

TETOM.
Iz obrazloenja:
Osim naprijed iznesenog, za pitanje stvarne legitimacije, bitno je istai da se
predmetna teta ne bi mogla definisati ratnom tetom, bez obzira to je poinjena u vrijeme
ratnog stanja. Pravna doktrina, pri definisanju pojma ratne tete odluujuom okolnou
smatra prirodu tetne radnje kojom je ova teta prouzroena i za ocjenu istog to je odluno,
jer Zakon o utvrivanju ratne tete1 iako u l. 2. sadri pojmovno odreenje ratne tete,
kako mu sam naziv govori imao je iskljuivo pravno politiki cilj propisati i procjeniti
cjelokupnu ratnu tetu, pa je stoga i pojam ratne tete potpuno prilagoen tom cilju. To
dakle, nije pojam ratne tete kako se on definie po meunarodnom pravu nego poseban
pojam u smislu ove uredbe - l. 2. (prvobitno donesen kao uredba).
47.
S OBZIROM DA NISU DONESENI POSEBNI PROPISI KOJIMA BI DRAVA BIH ILI
NJEN ENTITET FEDERACIJA BIH, NA NAELIMA DRUTVENE SOLIDARNOSTI,
RAVNOMJERNOG SNOENJA JAVNOG TERETA TE PRAVINOG I BRZOG
OBETEENJA, REGULISALA PITANJE OBETEENJA GRAANA ZA TETE IZ
RATNOG PERIODA, TO SE U POSTUPCIMA ZA NAKNADU TAKVE
NEMATERIJALNE TETE IMAJU PRIMJENITI OPA PRAVILA ODTETNOG
PRAVA SADRANA U ODREDBAMA ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA.
TA TETA DOSUUJE SE, U PRAVILU, U JEDNSTVENOM IZNOSU PRAVINE
NAKNADE, A PRI ODMJERAVANJU NJENE VISINE IMAJU SE PRIMJENITI
KRITERIJI PROPISANI ODREDBOM LANA 200. ZOO.
Iz obrazloenja:
Drava ima pozitivnu obavezu da svakome ko je rtva hapenja i pritvora plati
naknadu i ta je obaveza apsolutna, a to pravo zavisi iskljuivo o utvrenju da li je rije o
nezakonitosti liavanja slobode.
Valja pomenuti, da drava BiH, a ni tueni entitet Federacija BiH, nije na ideji
solidarnosti utvrdila i donijela posebne propise o naknadi tete iz vremena ratnog perioda
kojima se ustanovljava odteta na naelima drutvene solidarnosti ravnomjernog snoenja
javnog tereta te pravinog i brzog obeteenja neovisno o tome da li je tetnik utvren,
48
krivino gonjen ili oglaen krivim, te da oteeni ima pravo na naknadu one tete koja je
posljedica smrti, tjelesne povrede ili oteenja zdravlja.
Meutim, posljedice nedostatka propisa koje treba da donese zakonodavna vlast, a
pogotovo kada zakon utvruje odreeno pravo, ne mogu snositi graani, a kako je to
izrazio Ustavni sud BiH u vie svojih odluka (AP-3223/06 od 17.03.2009.godine,
AP-2587/05 od 23.05.2007. godine).
Kod takve situacije, u nedostatku zakonske regulative o visini obeteenja za tetu
kao to je predmetna, sudovima jedino ostaje primjena l. 200. ZOO, ako utvrde da
okolnosti sluaja opravdavaju dosudu pravine naknadu. U tom smislu, Ustavni sud BiH
izraava pravni stav u odluci AP-3223/06 (t.32.).
Duevni bolovi zbog neosnovanog lienja slobode predstavljaju jedinstven vid tete
koji obuhvata tetne posljedice nematerijalne tete vezane za linost oteenog proistekle
zbog nezakonitog lienja slobode (zatvaranjem i torturom u logoru). Za ovu tetu dosuuje
se jedan iznos naknade pri ijem odmjeravanju pravinog iznosa sud uzima u obzir sve
okolnosti sluaja i kriterije sadrane kako u st. 1. l. 200. ZOO tako i kriterije sadrane u
st.2., a koji se tiu znaaja povrjeenog dobra i cilja kome slui ta naknada, kao i toga da se
njome ne pogoduje teanjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i drutvenom svrhom.
48.
lan 308. Zakona o dravnoj upravi
NEMATERIJALNU TETU KOJU JE GRAANINU PROTIVZAKONITIM
ODVOENJEM U LOGORE ILI DRUGIM PROTIVZAKONITIM ZATVARANJEM U
TOKU RATNOG PERIODA, NA PODRUJU FEDERACIJE BIH POD KONTROLOM
HVO ILI ARMIJE BIH, PROUZROKOVAO PRIPADNIK ORUANIH SNAGA,
DUNA JE NAKNADITI FEDERACIJA BIH, OSIM AKO DOKAE DA JE U DATIM
OKOLNOSTIMA PRIPADNIK ORUANIH SNAGA POSTUPAO ONAKO KAKO JE
TREBALO.
Iz obrazloenja:
Pomenuti entitet je tvorevina meunarodnih ugovora: Okvirnog sporazuma o
Federaciji u BiH (Vaington, 01.03.1994.g.) s obzirom da je u l. I pod naslovom
osnivanje izmeu ostalog navedeno (st.3.) da Bonjaci i Hrvati i graani Republike
Bosne i Hercegovine pretvaraju unutranje ustrojstvo podruja s veinskim bonjakim i
hrvatskim narodom u Republici Bosni i Hercegovini u Federaciju, l.II regulisana je
podjela odgovornosti, l.III ustrojstvo vlasti; a Sporazumom o oivotvorenju Federacije
Bosne i Hercegovine (Dejton, 10.11.1995.g.) u opim naelima izmeu ostalog navedeno je
(l. I st.1.) da je Federacija jedna od dva sastavna entiteta Bosne i Hercegovine, (st.3.) da
ne umanjujui kontinuirani suverinitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, Vlada
49
Republike mora prenijeti funkcije na Vladu Federacije u skladu s Ustavom Federacije,

(st.5.) postojee civilne vlasti i njihovi organi u dijelovima Federacije pod kontrolom
HVO-a moraju prenijeti sve svoje funkcije na organe Federacije i biti rasputeni, l.II.A
pod naslovom prijenos odgovornosti na Federaciju u t. 5. stoji da u odgovornosti Vlade
Federacije i drugih sastavnih institucija Federacije ukljuuje, izmeu ostalog odbranu...,
dok u t. 6. navedena je taksativna lista nadlenosti funkcija u odgovornosti Vlade
Republike Bosne i Hercegovine.
U vrijeme nastanka predmetne tete na pravnoj snazi je Zakon o dravnoj upravi,
koji se primjenjivao i na podruju pod kontrolom HVO u smislu Uredbe o primjeni Zakona
o dravnoj upravi na podruju HZ HB za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti. Taj
zakon je opi propis koji ureuje odgovornost drutveno politike zajednice za tetu koju u
radu ili u vezi sa radom uzrokuju osobe u njezinoj slubi. Odredba l. 308. tog zakona
izravno se primjenjuje kad se prosuuje postoji li odgovornost za nepravilan ili nezakonit
rad policije, jer je rije o organu, odnosno tijelu dravne uprave. Tom odredbom je
propisano da tetu koju radnik organa uprave prouzrokuje graaninu svojim nezakonitim ili
nepravilnim radom u vrenju poslova i zadataka nadoknadit e drutveno politika
zajednica, u ovom sluaju, entitet Federacija BiH na koju je izvren prijenos funkcija
organa dravne uprave pod kontrolom HVO u oblasti policije (odbrane) i s tim u vezi
prijenos odgovornosti, pa imajui u vidu da je policija u ratu ( sa vojskom) ulazila u sastav
oruanih snaga, to valja sagledati propise iz odbrane budui da reguliu oruane snage.
Temeljem Ustava Federacije BiH donijet je Zakon o odbrani Federacije BiH (stupio
na pravnu snagu 22.08.1996.g.) kojim su institucije i administrativni aranmani u oblasti
odbrane u podrujima Federacije pod kontrolom HVO preli na institucije Federacije BiH.
Odredbom iz l. 37. tog zakona je odreeno da oruane snage Federacije sastoje se od
jedinica Armije BiH i HVO; a u okviru reforme odbrane 2005. godine temeljem dodatne
nadlenosti - l.III.5.a) Ustava Bosne i Hercegovine, donijet je Zakon o odbrani Bosne i
Hercegovine (stupio na pravnu snagu 28.12.2005.g.) u kojem je navedeno (l.2.st.2.) da
oruane snage se sastoje od tri pjeadijska puka koji su organizacije odgovorne za vojno
naslijee i identitet jedinica i naroda iz kojih potiu (Armija RBiH, HVO i Vojske RS),
dok l. 72. st. 2. pod naslovom prijenos drugih prava i obaveza je propisano da
entitetske vlade i dalje su odgovorne za dugove, zaduenja i ostale obaveze entitetskih
ministarstava odbrane nastalih do 01.01.2006. godine,
Osnovom pravnog kontinuiteta drave Bosne i Hercegovine sa unutranjom
strukturom modificiranom Ustavom BiH kao pravne slijednice Republike BiH sa stanovita
pravila o slijednitvu slijedila bi i pasivna legitimacija na njenoj strani, meutim imajui u
vidu izriito odreenje iz naprijed citirane zakonske odredbe, prema kojoj su entitetske
vlade i dalje odgovorne za obaveze entitetskih ministarstava odbrane nastalih do
01.01.2006. godine te okolnost da predmetna teta je uzrokovana tokom 1993.godine
djelovanjem pripadnika policije pod kontrolom HVO, to valja zakljuiti da je tuena
Federacija BiH pasivno legitimisana. Ovo, s obzirom na kontekste domena dogovorenih
prijenosa odgovornosti na Vladu Federacije meunarodnim ugovorima i ustavom te pravilo
prema kojem je teko odriva koncepcija o preuzimanju prava uz istovremeno
nepreuzimanje obaveza. Takoe, imajui u vidu da entitetsko ministarstvo odbrane kao
50
tijelo dravne uprave ne moe biti stranka u postupku ve pravno lice, dakle ovdje tueni
entitet.
Osnovom iznesenog, po miljenju ovog suda, nematerijalnu tetu koju je graaninu
neosnovanim lienjem slobode - zatvaranjem i torturom u logoru u toku ratnog perioda na
podruju Federacije BiH pod kontrolom HVO-a uinio pripadnik oruanih snaga (vojnik ili
policijac) nezakonitim ili nepravilnim radom u vrenju te slube ili u vezi sa tom slubom
nadoknauje Federacija BiH, osim ako dokae da je policija ili vojna osoba u danim
okolnostima postupala onako kako je trebalo. Ovakvo pravno shvaanje izraeno je u
zakljuku sa sjednice Graanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH od 24.10.2011.
godine.
49.
ODGOVORNOST ZDRAVSTVENE USTANOVE ZA TETU PROUZROKOVANU
MEDICINSKOM INTERVENCIJOM JE SUBJEKTIVNE A NE OBJEKTIVNE
PRIRODE
Iz obrazloenja:
Lice koje se podvrgava medicinskoj intervenciji snosi rizik od objektivnih
posljedica te intervencije. Svaki nepovoljni ishod bolesti i lijeenja ne dovodi automatski
do graansko-pravne odgovornosti, jer je medicinska djelatnost nezamisliva bez rizika
tete.
Odgovornost zdravstvene organizacije je subjektivne, a ne objektivne prirode. Stoga ona
odgovara za tetu prouzrokovanu pacijentu ako njeni ljekari i drugo medicinsko osoblje
nisu
postupali u skladu sa pravilima medicinske nauke i sa odgovarajuom panjom, odnosno
odgovaraju za one posljedice intervencije koje nastanu uslijed nestrunog, nepaljivog ili
nepropisnog rada njenih radnika.
Ljekar je duan da postupa prema pravilima struke, da primjenjuje struna znanja i opte
priznata medicinska dostignua i samo postupajui na suprotan nain on ini ljekarsku
greku.
Konkretna ljekarska greka mora biti uslov bez koga teta ne bi nastala, tako da tuilac
treba da dokae da je teta nastala upravo zbog ljekarske greke.
Ocjenom izvedenih dokaza niestepeni sudovi su pravilno zakljuili da izmeu postupanja
ljekara tuenog i predmetne tete ne postoji uzrona veza, odnosno da u konkretnom
sluaju od strane ljekara K.dr.V. nije dolo do zanemarivanja dijagnostikih i terapijskih
pravila, za koji zakljuak su kroz obrazloenje svojih odluka niestepeni sudovi dali
potpune i pravilne razloge koje u svemu prihvata i ovaj revizijski sud.
51
Revident ni u svojoj reviziji ne navodi koja su to pravila struke i nauke koja je u

konkretnom sluaju trebalo primjeniti, a od kojih je postupajui ljekar odstupio, dok iz
nalaza vjetaka medicinske struke proizilazi da je postupajui ljekar sve preduzete radnje
obavio u skladu sa pravilima medicinske nauke i struke i sa potrebnom panjom.
50.
EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRILIKOM RAZMATRANJA PITANJA
ODGOVORNOSTI DRAVE ZA RAD NJEZINIH SUDSKIH TIJELA NE NAVODI
KRIVICU KAO POSEBNU PRETPOSTAVKU ODGOVORNOSTI, ALI JE KRIVICA
IPAK JEDAN OD FAKTORA KOJI SE UZIMA U OBZIR PRI PROCJENI DA LI JE
SUDSKA VLAST OITO I TEKO PREKORAILA GRANICE SVOJE DISKRECIJE,
ODNOSNO DA LI JE POVREDA DOVOLJNO OZBILJNA.
Iz obrazloenja:
Kao to je ve navedeno, u jednom dijelu pravne teorije iznesen je stav da ne bi
trebalo potpuno iskljuiti odtetnu odgovornost pravnog lica za pogrenu primjenu
materijalnog prava od strane sudije, pri emu bi je trebalo svesti samo na neke izuzetne
sluajeve nepravilnog ili nezakonitog rada sudije prilikom primjene materijalnog prava.
Pogrena primjena materijalnog prava mogla bi, tako, biti nezakonit i nepravilan rad ako
sudija tumai i primjenjuje propise tako da se to protivi najosnovnijem pravnom shvaanju
i razumjevanju zakona. Odluujue bi, u tom sluaju, moglo biti i pitanje je li sudska praksa
u slinim sluajevima ustaljena i da li je u konkretnom sluaju bilo opravdanih razloga da
se odstupi od takve prakse, odnosno da li je rije o propisu koji je jasno odreen i da li je u
judikaturi i doktrini iskljuena svaka dilema o njegovu znaenju ili je rije o nerazumljivom
propisu ili eventualno o pravnoj praznini.
Imajui u vidu sve utvrene okolnosti sluaja ovaj sud ocjenjuje da nema osnova za
zakljuak da se u konkretnom sluaju radi o tekom krenju sudijske dunosti pri
interpretaciji pravnih pravila. Pri tome ovaj revizijski sud ima u vidu da iz injeninih
utvrenja prvostepenog suda, iznesenih na strani pet do devet prvostepene presude, jasno
proizilazi da je izvrni sud, poev od pokretanja izvrnog postupka pa do donoenja rjeenja
o njegovom obustavljanju, kontinuirano provodio zakonom propisane izvrne radnje te da
nema osnova za zakljuak o nesavjesnom postupanju uredujueg izvrnog sudije koje bi
prualo osnov za zasnivanje odtetne odgovornosti zbog nezakonitog ili nepravilnog rada
suda.
Ovaj revizijski sud ocjenjuje da se u konkretnom sluaju ne radi o nezakonitom ili
nepravilnom radu suda, kao osnovu za odtetnu odgovornost pravnog lica, ni sa stanovita
sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, koji je u pogledu odgovornosti za tetu
uslijed rada zakonodavnih, sudskih i izvrnih vlasti postavio slijedee uslove: a) da se radi
52
o krenju pravnog pravila koje pojedincu dodjeljuje subjektivno pravo; b) da postoji

uzrona veza izmeu povrede i tete koju je pretrpio pojedinac i c) da je povreda dovoljno
ozbiljna. Prvi sluaj odgovornosti drave za rad njezinih sudskih tijela predstavlja predmet
K., u kome se Sud, donosei odluku, izjasnio o tome koje injenice treba uzeti u obzir
prilikom utvrivanja ozbiljnosti povrede. Te injenice su prije svega: jasnoa i preciznost
prekrenog pravila; mjera diskrecijske slobode koja je ostavljena nadlenim tijelima; da li
se radi o namjernom krenju pravila; da li se radi o ispriivoj ili neispriivoj greci u pravu;
da li se radi o oitom krenju postojee sudske prakse. Evropski sud, dakle, ne pominje
krivicu kao posebnu pretpostavku odgovornosti, ali je krivica ipak jedan od faktora koji se
uzima u obzir pri procjeni da li je sudska vlast oito i teko prekoraila granice svoje
diskrecije, odnosno, je li povreda dovoljno ozbiljna. Imajui u vidu utvreno injenino
stanje, za koje je ovaj revizijski sud vezan, nema osnova ni za zakljuak da je u konkretnom
sluaju ostvaren sadraj pravnog standarda dovoljno ozbiljna povreda, kako je taj
standard kreiran u praksi Evropskog suda za ljudska prava.
Pogrena primjena prava ili neadekvatna ocjena dokaza, pod uslovom savjesnog
obavljanja sudijske dunosti, u pravilu se moe i treba sankcionisati jedino podnoenjem
pravnih lijekova, a ne podnoenjem tubi za naknadu tete.
Stoga su niestepeni sudovi pravilno cijenili i okolnost da revidentica protiv spornih
odluka suda i upravnog organa nije ulagala pravna sredstva, pa se stoga i ne moe uzeti u
obzir ona eventualna teta koju je oteeni mogao otkloniti da je postupao sa dunom
panjom koja se od njega oekuje.
51.
lan 173. lan 174. i lan 177. Zakona o obligacionim odnosima
lan 74. Zakona o rudarstvu
POSTOJI ISKLJUIVA ODTETNA ODGOVORNOST RUDARSKE ORGANIZACIJE
U SLUAJU KADA JE OTEENI OTPOEO GRADNJU SVOGA STAMBENOG
OBJEKTA PRIJE NEGO TO JE SPORNO PODRUJE PROGLAENO RUDNIM
POLJEM, A RUDARSKA ORGANIZACIJA GA NI NAKNADNO NIJE UPOZORILA
DA GRADI NA EKSPLOATACIONOM RUDNOM POLJU.
52.
U SAOBRAAJNOJ NEZGODI SUDJELUJE SVAKO VOZILO KOJE
DOPRINIJELO RAZVOJU SITUACIJE KOJA JE DOVELA DO NEZGODE.
JE
53
KADA JE TETA NA VOZILU TUITELJA PROUZROKOVANA SKRIVLJENIM

POSTUPANJEM IMALACA DVA RAZLIITA MOTORNA VOZILA, TADA
TUITELJU NE PRIPADA PRAVO NA POTPUNU NAKNADU TETE SAMO OD
JEDNOG IMAOCA VOZILA, VE SAMO U DIJELU U KOJEM JE ON DOPRINIJEO
PROUZROKOVANOJ TETI.
Iz obrazloenja:
U toku postupka niestepeni sudovi su utvrdili da je dana 13.10.1999. godine na
magistralnoj cesti N. G.-P. dolo do saobraajne nezgode u kojoj su uestvovala tri vozila i to:
traktor IMT reg. oznake P. 2481 sa prikolicom bez reg. oznaka i signalnih ureaja, putniki
automobil Opel Astra, reg br. LJ F6-157 i teretno vozilo MAN-361 reg. br. ZG-8759-J sa
prikljunim vozilom ZG-209-PG u vlasnitvu tuitelja. Traktor se kretao uz desnu ivicu
kolovoza u pravcu svog kretanja, dok mu je u susret dolazilo teretno vozilo MAN sa
upaljenim svjetlima poto je bila no. Iza traktora brzinom od 107 km/h kretao se putniki
automobil Opel Astra; voza tog vozila nije primijetio neosvjetljeni traktor, pa ga je sustigao,
udario u lijevu gumu traktorske prikolice, a zatim zbog tog ekscentrinog udara, dolo je do
otkidanja zadnjeg trapa prikolice i rotacije, nakon ega dolazi do intenzivnog koenja
putnikog automobila i prelaska na lijevu kolovoznu traku gdje dalje dolazi do eonog
kontakta putnikog i teretnog vozila (direktnog sudara), a zbog potroene kinetike energije
putnikog vozila, teretno vozilo u pravcu svog kretanja gura putniko vozilo u duini od oko
11 m, nakon ega dolazi do zaustavljanja vozila. Opel Astra bilo je osigurano po polici
osiguranja kod T.-Z.S. Lj. po polici osiguranja broj: 09-964337, a koje je kod Nacionalnog
biroa BiH osigurano i u sistemu zelene karte. Prema nalazu sudskog vjetaka saobraajne
struke osnovni uzrok nastanka nezgode je nepostojanje signalizacije na zadnjoj strani
traktora, a da bi nezgoda bila izbjegnuta, putniko vozilo Opel Astra trebalo se kretati
brzinom manjom od 55 km/sat. Visina materijalne tete na teretnom vozilu MAN obraunata
je u iznosu od 15.114,00 KM, a trokovi transporta tog havarisanog vozila sa prikolicom (jer
nije bilo u voznom stanju) ine iznos od 1.320,00 KM. U radnjama vozaa teretnog vozila
nije bilo doprinosa nastanku nezgode.
Na osnovu tako utvrenog injeninog stanja, prvostepeni sud je udovoljio tubenom
zahtjevu uzimajui u obzir da su voza traktora i vozilo Opel Astra za ovaj udes
odgovorni u omjeru po 50%. Pri tome je prvostepeni sud shvatanja da tuitelju ne pripada
pravo na potpunu naknadu tete samo od vozaa putnikog motornog vozila, ve da mu
pripada pravo na naknadu u omjeru koji odgovara prouzrokovanoj teti od strane vozaa
motornog vozila Opel Astra. Suprotno shvatanju prvostepenog suda, drugostepeni sud je
tubenom zahtjevu udovoljio u cijelosti, uz obrazloenje da je u konkretnoj situaciji valjalo
primjeniti odredbu l. 206. st. 1. ZOO, prema kojoj za tetu koju je zajedno uzrokovalo vie
osoba svi sudionici odgovaraju solidarno, pa budui da iz injeninog stanja proizilazi da su
predmetnu tetu prouzrokovali vozai putnikog vozila Opel Astra i voza traktora sa
prikolicom, to za predmetnu tetu solidarno odgovaraju imaoci navedena dva vozila. Pri
tome se drugostepeni sud poziva na lan 414. ZOO, prema kojem svaki dunik solidarne
obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu, a povjerilac moe zahtijevati njeno
ispunjenje od svakog solidarnog dunika sve dok ta obaveza ne bude potpuno ispunjena.
54
Ovaj sud prihvata pravno stanovite prvostepenog suda, jer se predmetna teta ima
raspraviti sa stanovita primjene l. 178. st. 2. ZOO.
Naime, prema odredbi l. 178. st. 2. ZOO propisano je da ako postoji obostrana krivica,
svaki imalac odgovara za ukupnu tetu koju su oni pretrpili srazmjerno stepenu svoje
krivice. Smisao navedene zakonske odredbe valja shvatiti tako da se radi o sluajevima
saobraajnih nezgoda u kojima je uestvovalo najmanje dva ili vie motornih vozila u
pokretu, a to proizilazi i iz samog naslova iznad l. 178. ZOO, koji nosi naziv:
Odgovornost u sluaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu. Dakle,
zakonodavac dozvoljava
mogunost da se odgovornost za tetu od motornih vozila podijeli izmeu imaoca
motornih vozila i oteenog srazmjerno njihovom doprinosu nastanku saobraajne nezgode.
U suprotnom, ako je teta nastupila samo od djelovanja jednog motornog vozila, uz uslov
da njegovo tetno djelovanje nije u uzronoj vezi sa djelovanjem nekog drugog motornog
vozila, nee se raditi o ovom sluaju odtetne odgovornosti, niti e se isti prosuivati po
pravilima koja su sadrana u l. 178. st. 2. ZOO. Stoga je neutemeljen pravni zakljuak
drugostepenog suda da u predmetnom sluaju treba primijeniti odredbe koje se odnose na
solidarnu odgovornost.
Predmetna teta na vozilu tuitelja posljedica je povezane uzrone veze (jedinstvenog
kauzalnog neksusa) tetnih radnji nastalih izmeu motornog vozila Opel Astra
(osiguranika tuenog) i traktora sa prikolicom. Dakle, u okolnostima predmetnog sluaja,
kada je utvreno da je do tete na vozilu tuitelja dolo skrivljenim postupanjem navedena
dva vozila (voza traktora je vozio bez signalizacije na prikolici, a osiguranik tuenog je
vozio nepropisnom brzinom od 107 km/h i nakon udara u prikolicu traktora skrenuo na
lijevu strana kolovoza kojom prilikom se sudario sa vozilom tuitelja), krivica jednog
imaoca motornog vozila ne iskljuuje odgovornost drugog sudionika u udesu, pa je
prvostepeni sud primjenom l. 178. st. 2. ZOO, izveo valjan pravni zakljuak da tuitelju ne
pripada pravo na potpunu naknadu tete samo od vozaa putnikog motornog vozila (Opel
Astra), ve samo u dijelu u kojem je on doprinio prouzrokovanoj teti. Pri tome je
prvostepeni sud pravilno ocijenio nalaz sudskog vjetaka saobraajne struke i ustanovio da
je doprinos tuenog predmetnoj teti u procentu 50%.
53.
POSTOJI DOPRINOS OTEENOG ZA NASTALU TETU U SITUACIJI KADA JE
ON, U IVOTNOJ DOBI OD SEDAM GODINA I BEZ NADZORA RODITELJA ILI
ODRASLE OSOBE, IZNENADA ISTRAO IZA NATOVARENIH ZAPRENIH KOLA
NA KOLOVOZ, NAKON EGA GA JE UDARILO PUTNIKO MOTORNO VOZILO
OSIGURANIKA TUENOG.
55

54.
OTEENI JE DUAN DA NASTOJI SMANJITI TETU, ALI SE NE MOE
ZAHTIJEVATI DA NJEGOV ANGAMAN U TOM PRAVCU NOVANO, FIZIKI
ILI PSIHIKI PRELAZI RAZUMNU MJERU.
Iz obrazloenja:
Odredbom lana 192. ZOO je propisano da oteenik koji je doprinio da teta
nastane ili bude vea nego to bi inae bila, ima pravo samo na srazmjerno smanjenu
naknadu (st.1). Kad je nemogue utvrditi koji dio potie od oteenikove radnje, sud e
dosuditi naknadu vodei rauna o okolnostima sluaja (st.2).
Osnovano prvotuitelj navodi da je pobijana presuda zasnovana na pogrenoj
primjeni materijalnog prava.
Oba niestepena suda prihvataju nalaz i miljenje vjetaka graevinske struke i
procjenu vrijednosti objekta prije poara u iznosu od 20.446,00 KM, da je utvrena
vrijednost amortizacije objekta 39%, da je odmah nakon poara objekat djelimino oteen,
te da je do totalne tete kada je objakat sruen dolo kasnije, a da totalna teta ne bi
nastupila da je prvotuitelj izvrio sanaciju objekta ulaganjem iznosa od 4.829,00 KM.
Osnovno naelo naknade tete prema kojem se naknadom tete imovina oteene
osobe treba dovesti u stanje kako je bilo prije uzrokovane tete, nikako ne uklanja obavezu
oteenog da sam nastoji smanjiti tetu.
Drugo je, meutim, pitanje kako se, koliko i u kojem smislu trebao angaovati oteeni da
sa svojom aktivnou smanji tetu i olaka poloaj tetnika. Angaman koji bi se u tom
smislu realno mogao oekivati i zahtjevati od oteenog ne bi smio novano, fiziki i
psihiki, imajui u vidu sve okolnosti sluaja, prelaziti razumnu mjeru.
Iz sadraja spisa predmeta (iskaza svjedoka .K. i H..), poizilazi da je tueni
odmah nakon poara bio upoznat sa nastankom tete, tako da se dunosti prvotuitelja, kao
oteenog, da nastoji smanjiti tetu ne moe pridati vei znaaj u odnosu na dunost
tetnika da otkloni tetu, odnosno da u konkretnom sluaju izvri sanaciju objekta u kom
sluaju totalna teta ne bi ni nastala. Svojim pravnim stavom drugostepeni sud je
nepravilno dunost oteenog da nastoji smanjiti tetu poistovjetio sa njegovom obavezom
da vlastitim sredstvima odmah sanira tetu.
Ovo tim prije to tueni tokom postupka nije ni dokazao da je tuitelj, imajui u vidu sve
okolnosti sluaja, znao za mogui nastanak totalne tete i da je mogao izvriti spornu
sanaciju.
Stoga je, i po ocjeni ovog suda, pravilan stav prvostepenog suda kada prihvata
razloge prvotuitelja kao oteenog da nije bio u realnoj mogunosti da nakon poara
pristupi sanaciji objekta, o emu drugostepeni sud, polazei od nepravilne primjene
odredbe lana 192. ZOO, donosi suprotan i pogrean zakljuak.
56
Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000815 10 Rev

od 06.12.2011. godine
55.
lan 16. taka 8. Zakona o zdravstvenoj zatiti
lan 3. stav 2., lan 9. i lan 10. Zakona o zdravstvenom osiguranju
UKOLIKO TUILAC, KAO OSIGURANIK, NE ISKORISTI PRAVO NA LIJEENJE U
DOMAOJ ZDRAVSTVENOJ USTANOVI, VE SAMOINCIJATIVNO OBAVI
LIJEENJE U STRANOJ ZDRAVSTVEOJ USTANOVI, U KOJOJ I SNOSI
TROKOVE LIJEENJA, NEMA PRAVO ZAHTIJEVATI REGRES ISPLAENOG
IZNOSA OD TUENOG.
Iz obrazloenja:
Neosnovani su i prigovori revidenta kojim pobija odluku o odbijanju tubenog
zahtjeva za naknadu materijalne tete, koja se ogleda u trokovima lijeenja po izboru
tuitelja u S.T. po raunu broj 2120, koji glasi na iznos od 2.189,00 kuna i trokovima za
pruene usluge u stomatolokoj ordinaciji dr. K. u iznosu od 420,00 KM.
Trokovi lijeenja su materijalna novana teta koja, kao stvarna teta, predstavlja
umanjenje imovine oteenog i nastaje kada je oteeni imao izdatak kojeg inae, da nije
bilo tete, ne bi imao.
Prema lanu 16. taka 8. Zakona o zdravstvenoj zatiti lijeenje i rehabilitacija
spada u mjere zdravstvene zatite, a shodno odredbi lana 3. stav 3. istog zakona graanin
ima pravo na zdravstvenu zatitu u skladu s odredbama tog zakona i Zakona o
zdravstvenom osiguranju. Obavezno zdravstveno osiguranje, prema odredbi lana 3. stav 2.
Zakona o zdravstvenom osiguranju odnosi se na osiguranike, odnosno sva lica iz stava 1.
tog lana (lica u radnom odnosu i druga lica koja vre odreene djelatnosti ili imaju
odreeno svojstvo, a obuhvaena su tim zakonom).
U ovom postupku tuitelj nije, shodno odredbi lana 7. i 123. ZPP-a dokazao da li
je, kao zdravstveno osigurana osoba, ostvarila u odnosu na trokove lijeenja koje potrauje
svoja prava koja mu kao osiguraniku pripadaju.
Naime, oteena osoba duna je smanjiti tetu koristei se kao osiguranik pravima
koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovu zdravstvenog osiguranja. Nekoritenje
pravom na naknadu trokova lijeenja po osnovu zdravstvenog osiguranja ili propusti da se
to pravo ostvari, po ocjeni ovog suda nemaju za posljedicu obavezu tuenog da naknadi
tuitelju tetu koja je nastala propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovu
zdravstvenog osiguranja. Zbog toga je pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu onih
izdataka koje nije ostvario kao osiguranik.
57
56.
NENASLJEDIVO JE PRAVO NA RENTU ZBOG SMRTI BLISKOG LICA ILI USLJED
POVREDE TIJELA ILI OTEENJA ZDRAVLJA, IZUZEV DOSPJELIH IZNOSA
UTVRENIH PRAVOSNANOM PRESUDOM ILI PISMENIM SPORAZUMOM.
Iz obrazloenja:
Prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio kao pravilna ta utvrenja iz
kojih proizilazi da je suprug tuiteljice, F.P., kao suvoza u vozilu osiguranom kod tuenog
zadobio teke tjelesne povrede u saobraajnoj nesrei 29.07.1996.godine zbog kojih je bio
na lijeenju i bolovanju, da je bio zaposlen (automehaniar) u H.-N. d.d. Z., da je doprinio
u tetnom dogoaju da teta nastane 40%, da je ostvario pravo na invalidsku penziju od
09.12.1997.godine, da je ranijom tubom (P-410/97) traio naknadu tete zbog izgubljene
zarade za period od povreivanja (29.07.1996) do 01.03.2001.godine, da je u povodu te
parnice zakljuen Sporazumom o vansudskom poravnanju kojim je dogovoren iznos tete
od 5.844,00 EUR, da je po isplati tog iznosa od strane tuenog suprug tuiteljice povukao
raniju tubu, da je novom tubom (predmetna) podnijetom 22.05.2003. godine, oteeni
traio naknadu tete zbog izgubljene zarade kao razlike plae za svaki mjesec poevi od
marta 2001.godine do juna 2007.godine i ubudue dok za to budu postojali zakonski uslovi
u iznosu od po 1.577,86 kuna, da je oteeni u toku postupka umro (18.01.2009.g.), a za
vrijeme njegova ivota nije donijeta pravomona presuda po tom istaknutom zahtjevu, da je
njegovom zakonskom nasljednicom proglaena tuiteljica, da je ona preuzela postupak i
tubenim zahtjevom traila da joj tueni isplati 48.714,22 KM na ime izgubljene zarade
pok. F.P. za period od 01.03.2001-31.12.2008.godine, da je tueni istaknuo prigovor o
neprenosivosti prava na tuiteljicu na naknadu tete u vidu novane rente, da je
finansijskim vjetaenjem utvreno da za utueni period izgubljena zarada supruga
tuiteljice ini novani iznos naveden u izreci prvostepene presude (razlika izmeu
ostvarene njegove penzije i plae koju bi ostvarivao da nije nastradao u saobraajnoj
nesrei).
Kod takvih injeninih utvrenja, osnovano revident ukazuje, da je drugostepeni
sud pogreno primijenio materijalno pravo (l.197.st.2.ZOO) kada je ocjenio neosnovanim
albene navode tuenog o neprenosivosti prava na tuiteljicu i potvrdio prvostepenu
presudu kojom je prihvaen tubeni zahtjev tuiteljice kao zakonske nasljednice oteenog
Filipa Paalia.
Naime, pravni prednik tuiteljice koji je stradao u saobraajnoj nesrei i zbog
posljedica povreivanja penzionisan, u smislu l. 195. st. 2. ZOO imao je pravo kao
oteeni traiti materijalnu tetu u vidu novane rente zbog smanjene zarade, a visina
iznosa se odreuje u razlici penzije i plae koju bi oteeni ostvarivao do navrenih 40
godina penzijskog staa. Novana renta sastoji se od dva dijela: prvo, izgubljene zarade do
trenutka donoenja sudske presude (koja je u tom trenutku poznata) i drugog dijela tete,
koja e nastupiti u budunosti (odreeni novani iznos kao mjeseni obrok unaprijed).
58
Samo pravo na naknadu tete u obliku novane rente se (l.197.st.1.ZOO) ne moe

prenositi, jer ima karakter linog prava.
Oteeni ranijom parnicom (P-410/97) traio je naknadu tete zbog smanjene
zarade, kao razlike plae i bolovanja (za vrijeme dok je bio na bolovanju) i kao razliku
plae i invalidske penzije (ostvarene od 09.12.1997.g.) za svaki mjesec poevi od
povreivanja (29.07.1996.g.) do 01.03.2003. godine, a ne i ubudue kao odreeni novani
mjeseni iznos. Ta parnica nije okonana pravomonom sudskom presudom ve
Sporazumom (05.12.2003.g.) kojim je to pitanje rjeeno i dogovoreni iznos (5.844,00
EUR) tete odnosio se na izgubljene zarade za tano odreeno vrijeme, pa pravni stav i
zakljuak izraen u niestepenim presudama da su u tom Sporazumu iznosi naknade
odreeni, odnosno da su odredivi su proizvoljni i po ocjeni ovog suda lieni valjnog
pravnog uporita.
Ovo, jer iz sadraja tog Sporazuma vidljivo je da je dogovorena isplata tete i to: za
izgubljenu zaradu-rentu od 29.07.1996.godine do 01.03.2003. godine sa zakonskom
zateznom kamatom u iznosu od 5.195,00 EUR, na ime trokova parninog postupka u
iznosu od 649,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 5.844,00 EUR, da tim Sporazumom nije
dogovoren fiksni mjeseni novani iznos unaprijed (obrok) kao budue pravo oteenog, a
obaveza tuenog koja traje u budunosti (moe biti izmjenjeno ili ukinuto-l. 196. ZOO).
U vrijeme kad je oteeni umro (18.01.2009.g.) nema odreenog novanog iznosa
ni u sporazumu strana, a ni pravomonoj sudskoj odluci da bi se mogao kao dospjeli iznos
naknade u smislu stava 2. lana 197. ZOO odnositi na utueni period (01.03.200131.12.2008.g.), pa se stoga ne moe prenijeti drugome ni na osnovu zakonskog
nasljeivanja (neutvreni iznos nije imovina oteenog kao titulara tog prava).
Dakle, tuiteljica provedenim dokazima nije dokazala da su ostvarene predpostavke
koje nalae odredba iz lana 197. stav 2. ZOO, a kojom je izriito odreeno da je prenos
dospjelih iznosa naknada mogu i to samo u sluaju da je (dospjeli) iznos naknade odreen
(a) pismenim sporazumom strana ili (b) pravomonom sudskom odlukom.
57.
TRAJNIJA ZAJEDNICA IVOTA NIJE ZAKONSKA PRETPOSTAVKA ZA
DOSUENJE PRAVINE NOVANE NAKNADE RODITELJIMA ZA NJIHOVE
DUEVNE BOLOVE ZBOG NAROITO TEKOG INVALIDITETA NJIHOVOG
SINA.
OBLIGACIONO PRAVO UGOVORI
59
58.
SA GLAVNIM POTRAIVANJEM NA CESIONARA PRELAZE I SPOREDNA
PRAVA, JER SE SMATRA DA SPOREDNA PRAVA U SVEMU DIJELE SUDBINU
GLAVNOG POTRAIVANJA.
59.
lan 633 stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
PISMENA SAGLASNOST NARUIOCA RADOVA NEOPHODNA JE KADA SAM
IZVOA RADOVA ELI ODSTUPITI OD PROJEKTA GRAENJA, ODNOSNO
UGOVORENIH RADOVA. TAKVA SAGLASNOST, MEUTIM, NIJE NUNA
PRETPOSTAVKA ZAHTIJEVA ZA POVEANJE CIJENE RADOVA ZA KOJE
IZVOA TVRDI DA IH JE IZVEO NA ZAHTJEV NARUIOCA I TIME ODSTUPIO
OD PROJEKTA.
Rev od 16.02.2012. godine) 68 0 Ps 002058 10 Rev od 16.02.2012. godine)
60.
lan 780. stav 3. i lan 787. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
KOMITENT NIJE U PRAVNOM ODNOSU SA TREIM LICEM SA KOJIM JE
KOMISIONAR ZAKLJUIO UGOVOR ZA RAUN KOMITENTA SVE DOK
KOMISIONAR NE USTUPI KOMITENTU SVOJA POTRAIVANJA PREMA
TREEM LICU.
TEK NAKON USTUPANJA POTRAIVANJA KOMITENT MOE ZAHTIJEVATI OD
TREEG LICA ISPUNJENJE OBAVEZE IZ POSLA KOJEG JE SA OVIM ZAKLJUIO
KOMISIONAR.
Rev od 18.09.2012. godine) 68 0 Ps 002058 10 Rev od 16.02.2012. godine)
61.
60
STRANKE MOGU VANSUDSKOM NAGODBOM UREDITI SVOJE PRAVNE

ODNOSE DRUGAIJE NEGO TO SU ONI UREENI PRAVOMONOM
PRESUDOM.
Iz obrazloenja:
Pravno je neutemeljen stav revidenta da je predmetni vansudski sporazum apsolutno
nitav jer je njime izvrena nedoputena izmjena dispozitiva nepravomone sudske presude
Opinskog suda u Tuzli broj P-88/05 od 09.12.2005. godine.
Vansudskom nagodbom zakljuenom nakon donoenja prvostepene presude ne oduzima se
egzistencija prvostepenoj presudi, ve sud u izvrnom postupku mora respektovati
injenicu da su stranke svojim ugovorom, kao doputenom dispozitivnom radnjom, uredili
svoje pravne odnose drugaije nego to su oni ureeni presudom (lan 48. taka 2. i taka
8. Zakona o izvrnom postupku).
62.
lan 2., lan 3. i lan 16. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila
lan 89. stav 2. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu
SA POJMOM PREBIVALITE U FEDERACIJI BIH TREBA UPODOBITI I
PRIVREMENO BORAVITE KOJE JE EVIDENTIRANO KOD MINISTARSTVA
VANJSKIH POSLOVA BIH.
STOGA TETU PROUZROKOVANU NEOSIGURANIM MOTORNIM VOZILOM
DIPLOMATSKIH OZNAKA, KOJIM JE UPRAVLJALO LICE SA NOSTRIFICIRANIM
STATUSOM DIPLOMATSKOG SLUBOVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI I
PRIVREMENIM BORAVITEM U FEDERACIJI BIH, DUAN JE NAKNADITI
ZATITNI FOND FEDERACIJE BIH.
Iz obrazloenja:
Osnovani su navodi tuitelja da pravni stav, da tueni nije pasivno legitimisan, ne moe
se prihvatiti kao pravno utemeljen, a iz slijedeih razloga:
Revizijski sud polazi od toga, da situacija kada je smrt posljedica saobraajne nezgode
uzrokovane neosiguranim vozilom diplomatskih registarskih oznaka, nije pravno regulisana.
Dakle, rije je o pravnoj praznini u odnosu na koju predstoji rjeavanje da se analogno,
odnosno na odgovarajui nain primjeni odredba l. 16. Zakona o osiguranju.
Ovo, jer osobe sa statusom diplomatskog slubovanja u BiH - privremeno borave u
BiH, a koji boravak evidentira se kod nadlenog ministarstva za vanjske poslove, a kako to i
regulie odredba iz l. 89. st. 2. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu, pa diplomatski
predstavnici i nemaju prebivalite u dravi prijemnici.
61
Vozila koja koristi osoba sa statusom diplomatskog slubovanja u BiH podlijeu

registraciji i obavezi osiguranja - l. 2. i 3. Zakona o osiguranju.
Naime, cilj zakonodavca kroz osnivanje institucije zatitnog fonda entiteta je da pokrije
tete koje pretrpe rtve saobraajnih nesrea na cjelom teritoriju BiH koja teta je poinjena
neosiguranim vozilom, a vozilo posjeduje lice sa prebivalitem u odnosnom entitetu.
Oito je da od ove obaveze ne mogu se izuzeti neosigurana vozila koja se kreu u BiH
sa CD tablicama pa budui da odredba l. 16. Zakona o osiguranju, graansko pravnu
odgovornost tuenog za neosigurana vozila odreuje prema teritorijalnom principu entitetskog
prebivalita lica koje to vozilo posjeduje, to za odtetu u sluaju smrti ili fizike povrede
izazvane kretanjem neosiguranog motornog vozila sa diplomatskim tablicam, a koje vozilo je u
vlasnitvu i posjedu diplomate pojam prebivalita u Federaciji BiH na odgovarajui nain valja
shvatiti i upodobiti privremenim boravitem koje je evidentirano kod Ministarstva vanjskih
poslova BiH.
Shodno tome, ako u odnosu na osobu na koju se odnosi Beka Konvencija o
diplomatskim odnosima, Ministarstvo vanjskih poslova BiH je upisao njegovo privremeno
boravite u mjestu na podruju Federaciji BiH, tada graansko pravnu odgovornost za odtetu u
sluaju smrti ili fizike povrede u odnosu na neosigurana vozila tih lica predstoji tuenom, jer u
suprotnom teta prouzrokovana neosiguranim vozilma diplomatskih oznaka (CD-tabica) ostala
bi nepokrivena i rtve saobraajnih nesrea ne bi imale ostvarivo pravo na odtetu, a to nije
smisao ni cilj pomenutog Zakona o osiguranju.
Po miljenju ovog suda, neprivatljiva je uskrata prava na odtetu rtvi saobraajnih
nesrea koja pripadaju od tuenog Zatitnog fonda Federacije BiH prema kriteriju o
uzrokovanju tete neosiguranim vozilom i prema teritorijalnom principu da vozilo posjeduje
lice sa adresom u Federaciji BiH, pa sve kada je rije o neosiguranim motornim vozilima lica sa
nostrificiranim statusom diplomatskog slubovanja u BiH i privremenim boravitem tih
diplomatskih lica, a to je u predmetu sluaj.

STAMBENO PRAVO
63.
lan 22. Zakona o stambenim odnosima
lan 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
ODREDBE LANA 46. ZAKONA O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI
STANARSKO PRAVO NE SUSPENDUJU PRIMJENU ODREDBI LANA 22.
ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA.
Iz obrazloenja:
Prijedlog za odreivanje nosioca stanarskog prava, koji je podnesen prvostepenom
sudu 30.05.2005. godine, se zasniva na injeninim tvrdnjama da su predlaga i protivnica
predlagaa lanovi porodinog domainstva ranijeg nosioca stanarskog prava, njihove
62
majke R.B. koja je umrla 10.02.1994. godine, a koja je odreena za nosioca stanarskog
prava na predmetnom stanu po rjeenju Komande Garnizona M. od 11.07.1986. godine.
Kako se stranke ne mogu sporazumjeti koja e od njih biti nosilac stanarskog prava na
predmetnom stanu predlaga predlae da sud u skladu sa odredbom lana 22. Zakona o
stambenim odnosima (Slubeni list SR BiH broj 14/74, 12/87, Ustavni sud SFRJ U409/87 i 213/88, - Slubeni list SR BiH broj 36/89, Ustavni sud BiH U-174/90 Slubeni list R BiH broj 2/93) odredi njega za nosioca stanarskog prava.
Odluujui o ovom prijedlogu prvostepeni sud bez zakazivanja roita (lan 11.
Zakona o vanparninom postupku Slubene novine F BiH broj 2/98, 39/04 i 73/05)
odbija ovaj prijedlog s pozivom na odredbu lana 46. stav 1. Zakona o prodaji stanova na
kojima postoji stanarsko pravo (Slubene novine F BiH broj: 27/97, 11/98, 22/99, 27/99,
7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 28/05, 36/06, 51/07 i 72/08) jer su u skladu sa tom
zakonskom odredbom sa 06.12.2000. godine prestali vaiti svi ugovori o koritenju stana
zakljueni u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima. Pri tome se prvostepeni sud
pozvao i na pravni stav izraen u odluci Vrhovnog suda F BiH broj Rev-942/04 od
07.06.2005. godine.
Odluujui o albi predlagaa protiv prvostepenog rjeenja drugostepeni sud u
cijelosti prihvata pravna rezonovanja prvostepenog suda i odbijajui albu potvruje
prvostepeno rjeenje.
Osnovano revizija ukazuje da su niestepeni sudovi izveli pogrean pravni
zakljuak da odredba lana 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
suspenduje primjenu odredbe lana 22. Zakona o stambenim odnosima. Kako proizilazi iz
sadraja prijedloga ugovor o koritenju predmetnog stana koji je zakljuio raniji nosilac
stanarskog prava prestao je smru tog nosioca stanarskog prava 10.02.1994. godine, a ne
06.12.2000. godine, kako to pogreno smatraju niestepeni sudovi. Odredba lana 46.
Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ima za cilj da nosioci
stanarskog prava u skladu sa tim zakonom postanu vlasnici stana do 06.12.2000. godine i
da se onemogui dalje sticanje stanarskog prava na originaran nain, a ne i da se onemogui
odreivanje nosioca stanarskog prava u skladu sa odredbom lana 22. Zakona o stambenim
odnosima i lana 20. istog zakona (odreivanje nosioca stanarskog prava nakon razvoda
braka). Stoga uz ispunjenje uslova iz lana 22. Zakona o stambenim odnosima lanovi
porodinog domainstva ranijeg nosioca stanarskog prava, koji je umro prije 06.12.2000.
godine, mogu i poslije tog datuma traiti da sud u vanparninom postupku odredi nosioca
stanarskog prava.
Pravni stav izraen u rjeenju Vrhovnog suda FBiH broj Rev-942/04 od 07.06.2005.
godine nije primjenjiv na konkretan sluaj. U tom predmetu prijedlog za odreivanje
nosioca stanarskog prava podnesen je nakon to je stan ve bio otkupljen po odredbama
Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, pa je otkupom prestalo
stanarsko pravo.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 V 903812 12
64.
63
lan 7. stav 1. i lan 8. a) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
lan 65. stav 3. i 4. Zakona o upravnom postupku
BLAGOVREMENOM OBRAANJU TUITELJA, KAO NOSIOCA STANARSKOG
PRAVA, NENADLENOM OPINSKOM STAMBENOM ORGANU SA ZAHTJEVOM
ZA OTKUP STANA NE MOE SE DATI PRAVNI ZNAAJ UREDNOG I
BLAGOVREMENOG ISTICANJA ZAHTJEVA ZA KUPOVINU STANA.
Iz obrazloenja:
Ovaj sud prihvata pravni stav drugostepenog suda da je tuitelj obraajui se
tuenoj, nositelju prava raspolaganja stanom, kao prodavatelju, 28.12.2005. godine, nakon
24.7.2002. godine kada je protekao prekluzivni rok za podnoenje zahtjeva za otkup stana,
svoj zahtjev podnio neblagovremeno, zbog ega je izgubio pravo na otkup stana na kome je
nositelj stanarskog prava.
I po ocjeni ovog suda obraanje tuitelja nenadlenom opinskom organu
14.3.2002. godine, prije isteka roka za podnoenja zahtjeva za otkup stana, ne moe se
smatrati blagovremeno podnesenim zahtjevom.
Zbog propusta opinskog organa, koji je primio podnesak tuitelja 14.3.2002.
godine, da postupi po odredbi lana 65. stav 3., odnosno stav 4. Zakona o upravnom
postupku, da donese zakljuak kojim e podnesak odbaciti zbog nenadlenosti i zakljuak
odmah dostaviti stranci, odnosno da u sluaju kada nije nadlean, a poznato mu je koji je
organ nadlean za prijem, da podnesak bez odgaanja poalje nadlenom organu, odnosno
sudu i o tome obavjesti stranku, ne moe se smatrati da je podneseni zahtjev tuitelja
nenadlenom organu blagovremeno podnesen zahtjev, kako smatra tuitelj i to ponavlja i u
reviziji.
Tano je da navedeni propusti opinskog organa, nepostupanje po Zakonu o
upravnom postupku, posebno u sluaju ako je opinski organ znao koji je organ nadlean,
upuuju na nezakonit rad organa i da su protivni naelu zatite prava graana i pomoi
neukoj stranci. Meutim, zbog toga zahtjev tuitelja za otkup stana, podnesen nenadlenom
organu, se ne moe smatrati kao da je podnesen blagovremeno nadlenom organu, nego bi
tuitelj eventualno imao pravo na naknadu tete od pravnog lica koji odgovara za tetu koju
njegov organ prouzrokuje treem licu u vrenju ili u vezi sa vrenjem svojih funkcija (lan
172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Pobijanom odlukom nije povrjeeno ni pravo tuitelja na dom. Prema utvrenju
niestepenih sudova tuitelj je u posjed stana uveden 16.4.2000. godine, pa od tada svoje
svakodnevne ivotne aktivnosti moe da provodi u spornom stanu, koji predstavlja njegov
dom u smislu lana II3.F) Ustava BiH i lana 8. Evropske konvencije o zatiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda.
65.
lan 27. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
64
NE RADI SE O ETANOJ SVOJINI U SITUACIJI KADA SE SPORNI STAN NALAZI

U ZGRADI KOJA SE SASTOJI SAMO OD TOG STANA, ODNOSNO KADA POSTOJI
POTPUNA PODUDARNOST IZMEU SPORNOG STANA I ZGRADE.
Iz obrazloenja:
proizilazi da je tuitelj 27.09.2006. godine kao nosilac stanarskog prava i kupac zakljuio
ugovor o kupoprodaji predmetnog stana sa drugotuenom kao prodavcem, da je taj ugovor
proveden u k.p.u., da se stan nalazi u kui koja se sastoji samo od tog stana i da je
izgraena na zemljitu u dravnoj svojini, da su u zemljinoj knjizi upisane prvotuena i
njena tetka M.I. kao nosioci prava koritenja sa dijelom od po (nesporno je da je M.I.
umrla i da nema drugih nasljednika osim prvotuene N.I.), da je kao posjednik u katastru
upisana tuena
N.I. sa dijelom 1/1, da je ukupna povrina stana (kue) 50 m2 i da je sagraen na parceli
ija je ukupna povrina 70 m2.
Pravilan je pravni stav drugostepenog suda da u situaciji kada se predmetni stan
nalazi u kui koja se sastoji samo od tog stana, kada dakle postoji potpuna podudarnost
izmeu stana i zgrade, ne moe se raditi o etanom vlasnitvu (nema etaa), pa da se i ne
moe sa tog stanovita odbiti tubeni zahtijev upravljen na upis prava vlasnitva na stanu i
prava koritenja na zemljitu koje slui za redovnu upotrebu stana (kue). Meutim,
pogrean je pravni stav drugostepenog suda, a na to revizija osnovano ukazuje, da se
tuitelj ne moe upisati kao vlasnik na predmetnom stanu u zemljinoj knjizi temeljem
odredbe lana 27. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Slubene
novine F BiH broj: 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 28/05,
36/06, 51/07 i 72/08). Odredba lana 27. stav 1. tog zakona regulie da pravo vlasnitva na
stan kupac stie upisom u zemljine knjige, a stav 3. istog lana regulie da ako nekretnina
nije upisana u zemljinu knjigu, pravo vlasnitva na stan stie se polaganjem ugovora u
zemljino knjinoj slubi suda na ijem se podruju stan nalazi i upisom u knjigu poloenih
ugovora koju osniva sud. Stav 3. tog lana ima u vidu faktiko stanje u Bosni i Hercegovini
da se stanovi, koji su bili predmet prodaje po tom zakonu, uglavnom nalaze u stambenim
zgradama gdje nije provedeno etairanje i da ne postoji knjiga etane svojine, pa je
nemogu upis prava vlasnitva na takvim stanovima u zemljinim knjigama. Meutim,
tamo gdje se ne radi o etanoj svojini, kao u konkretnom sluaju, prvenstveno se
primjenjuje odredba lana 27. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko
pravo, jer je mogu upis prava vlasnitva na stanu (kui) i upis prava koritenja na zemljitu
koje slui redovnoj upotrebi stana (kue) u postojee zemljine knjige.
RADNO PRAVO
65
66.
lan 68. Zakona o radnim odnosima
UKOLIKO POSTOJI NESKLAD IZMEU UGOVORENOG RADNOG VREMENA
(NEPUNO RADNO VRIJEME OD 4 SATA DNEVNO) I STVARNO PROVEDENOG
VREMENA NA RADU (6 ODNOSNO 8 SATI) ZAPOSLENIKU PRIPADA PLAA
ODNOSNO NAKNADA PLAE ZA STVARNO OBAVLJENI RAD.
Iz obrazloenja:
Polazei od pojma plae koja se definie kao novani iznos, koji je poslodavac
duan isplatiti zaposleniku u skladu sa pravnim propisom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu i ugovorom o radu (lan 68. Zakona o radu), za rad koji je zaposlenik
lino obavio za poslodavca za odreeno vremensko razdoblje prema prethodno utvrenim
osnovama i mjerilima, ovaj sud prihvata pravni stav niestepenih sudova da se zaposelniku
plaa isplauje nakon obavljenog rada i za obavljeni rad. Pod obavljenim radom
podrazumijeva se i rad nakon ugovorena etiri sata, pa ako je taj rad trajao 40 sati
sedmino, radi se o punom radnom vremenu. Samo zbog toga to su tuiteljica i tueni
zakljuili ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom (lan 30. stav 1. Zakona o radu),to
ne znai i da tuiteljica ima pravo na plau za obavljeni rad samo za to, ugovoreno vrijeme,
kako pogreno smatra tueni u reviziji.
Meutim, tueni u reviziji osnovano ukazuje da su niestepeni sudovi pogreno
primjenili odredbu lana 8. Zakona o parninom postupku kada su ocjenom provedenih
dokaza utvrdili da je tuiteljica u periodu od 1.6.2005.godine do 1.1.2007.godine radila
puno radno vrijeme, ukupno 8 sati dnevno. Bitno injenino utvrenje je u suprotnosti i sa
iskazom tuiteljice, koji iskaz sudovi prihvataju, datim na roitu za glavnu raspravu
18.6.2008. godine, kada je iskazala da je prva tri mjeseca radila dnevno po 8 sati, a kasnije
po 6 sati. Pravilna ocjena dokaza u skladu sa odredbom lana 8. Zakona o parninom
postupku zahtijeva obrazloenje svakog dokaza pojedinano, pa tako i svih dokaza zajedno,
te dovoenje svih dokaza u uzajamnu loginu vezu. Obaveza je niestepenih sudova opisati
u obrazloenju presude proces pojedinane ocjene dokaza, dovoenje svakog ocjenjenog
dokaza u vezu sa drugim dokazima i izvoenje zakljuka o dokazanosti odreene inejnice.
Od pravilne i potpune ocjene injenica i dokaza zavisi i utvrivanje istine i primjena
odgovarajueg materijalnog propisa.
Ovaj sud zapaa da su konstatacije niestepenih sudova da je tuiteljica u periodu
od 1.6.2005. godine do 31.1.2007. godine radila puno radno vrijeme (8 sati dnevno)
zasnovane na dokazima koji nisu dovdeni u meusobnu vezu i da su suprotne iskazu
tuiteljice.
Navedeni propust niestepenih sudova, nepravilna primjena odredbe lana 8.
Zakona o parninom postupku, je bio od uticaja na dononje zakonite i pravilne presude to
predstavlja povredu odredaba parninog postupka iz lana 209. Zakona o parninom
postupku. Zbog toga je reviziju tuenog valjalo uvaiti i odluiti kao u izreci ovog rjeenja
primjenom odredbi lana 249. stav 1. Zakona o parninom postupku.
66

67.
lan 68. i 69. stav 2. Zakona o radu
lana 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom F BiH
PRAVILNIK O RADU PREDSTAVLJA AUTONOMAN OPTI AKT POSLODAVCA I
NE MOE SE TRETIRATI KAO PROVEDBENI AKT KOLEKTIVNOG UGOVORA,
NITI ODNOS PRAVILNIKA O RADU I KOLEKTIVNOG UGOVORA IMA OBILJEJE
HIJERARHIJE KOJA OBILJEAVA ODNOS ZAKONA I PODZAKONSKIH AKATA.
Iz obrazloenja:
Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaa, toplog obroka i regresa u periodu
od 05.09.2005. do 01.11.2009. godine, kojeg je tuitelj zasnovao na injeninoj tvrdnji da
su mu navedena novana potraivanja iz radnog odnosa isplaivana od strane tuene u
niim iznosima od iznosa propisanih odredbama Pravilnika o radu tuene.
Tokom prvostepenog postupka, osnovom izvedenog vjetaenja po vjetaku finansijske
struke, utvrena je istinitost navedene injenine tvrdnje tuitelja, pri emu visina utvrene
razlike predmetnih potraivanja, blie navedena u izreci prvostepene presude, nije bila
sporna meu strankama.
U postupku se kao jedino sporno postavilo pitanje mogunosti primjene Pravilnika o radu
tuene nakon to je Ustavni sud Federacije BiH, svojom odlukom broj U-28/08 od
24.09.2009. godine, utvrdio da Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i
zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji F BiH, u odnosu na Zeniko-dobojski kanton,
nije bio zakljuen u skladu sa odredbama Ustava F BiH.
Pozivom na odredbe lanova 68. i 69. stav 2. Zakona o radu prvostepeni sud je zakljuio da
tuenu obavezuju odredbe njenog Pravilnika o radu te je u skladu sa navedenim pravnim
stavom usvojio tubeni zahtjev.
Drugostepeni sud je prihvatio navedeni pravni stav prvostepenog suda, dodatno
navodei da je ispitivanje usaglaenosti odredaba kolektivnog ugovora sa odredbama
pravilnika o radu u nadlenosti Ustavnog a ne redovnog suda.
Nije osnovan prigovor revidenta da su niestepene presude zasnovane na pogrenoj
primjeni materijalnog prava.
Navedeni prigovor revident zasniva na pravnom rezonovanju da se u konkretnom
sluaju nije mogao primjeniti Pravilnik o radu, budui da isti, izmeu ostalog, sadri i
odredbe Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti
zdravstva na teritoriji F BiH, za kojeg je odlukom Ustavnog suda F BiH utvreno da nije
zakljuen u skladu sa Ustavom F BiH.
Nae radno zakonodavstvo kombinuje zakonsko i autonomno ureenje rada.
Pravilnik o radu predstavlja autonomni opti akt poslodavca kojim se reguliu pravne
situacije iz oblasti radnih odnosa na generalan nain, tako da se na osnovu njega moe
rijeiti vei broj individualnih pravnih situacija. Iako se donosi u skladu sa Zakonom o radu
67
i kolektivnim ugovorima, koji na jo optiji nain reguliu radne odnose, pravilnik o radu
konkretnije ureuje te odnose, ali jo uvijek na opti nain, tako da se na osnovu njega
donose pojedinani akti od strane poslodavca (ugovori o radu, rjeenja itd.).
Odnos pravilnika o radu i kolektivnog ugovora nema obiljeje hijerarhije koja obiljeava
odnos zakona i podzakonskih akata, to ne znai da ne postoje pravila o meusobnoj
usklaenosti ovih optih akata. Pravilnik o radu ne moe da proturijei kolektivnom
ugovoru i izmeu njih mora da postoji sklad jer bi se u protivnom dovela u pitanje pravna
sigurnost.
Meutim, navedeni sklad, pravilno shvaen, odnosi se prije svega na stepen optosti
regulative odnosno ureenja radnih odnosa i na usklaenost minimuma garantovanih prava.
Drugaije reeno, pravilnik o radu ne moe iskljuiti ili nepovoljnije regulisati neko pravo
iz radnog odnosa u odnosu na ureenje tog prava u kolektivnom ugovoru. To istovremeno
znai da pravilnikom o radu poslodavac, u pravilu, moe neko pravo iz radnog odnosa
urediti na povoljniji nain za zaposlenika nego to je to pravo ureeno kolektivnim
ugovorom. Iz navedenih pravila o autonomnosti pravilnika o radu (argument iz lana 68. i
69. Zakona o radu te lana 3. stav 3. Opeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije
BiH) nuno proizilazi zakljuak da u sluaju prestanka vaenja kolektivnog ugovora
automatski ne prestaje vanost odredbi pravilnika o radu. Pri tome je ovaj sud naroito
imao u vidu da tuena nije budetski korisnik, jer bi samo u tom sluaju tuenoj, kao
budetskom korisniku, bilo zabranjeno da samostalno stvara obaveze i optereuje
budetske pozicije suprotno odredbama zakona ili kolektivnog ugovora.
Stoga, primjenjeno na konkretnu parnicu, okolnost da je Ustavni sud F BiH svojom
odlukom broj U-28/08 od 24.09.2009. godine utvrdio da Kolektivni ugovor o pravima i
obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji F BiH, u odnosu na
Zeniko-dobojski kanton, nije bio zakljuen u skladu sa odredbama Ustava F BiH, ne
oduzima pravnu snagu Pravilniku o radu tuene, odnosno ne stavlja van snage odredbe tog
Pravilnika, pa tako ni odredbe kojima je tuena regulisala plau svojih zaposlenika. Treba
napomenuti da je tuena svojim Pravilnikom o radu pitanje plaa svojih zaposlenika
regulisala na drugaiji nain u odnosu na nain na koji je to pitanje regulisano granskim
kolektivnim ugovorom (lan 42. Pravilnika o radu od 15.12.2005. godine).
Budui da je pravilnik o radu autonoman opti akt poslodavca, on se ne moe tretirati kao
provedbeni akt kolektivnog ugovora, pa stoga u konkretnom sluaju nema mjesta
primjeni odredbe lana 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom F BiH, kojom je
propisano da se od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u Slubenim novinama F
BiH, kojom je utvreno da zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne i opinske
vlasti nije u skladu sa Ustavom, nee se primjenjivati ni propis donesen za njegovo
provoenje.
68.
lan 86. taka 2. i lan 100. Zakona o radu
68
UGOVORU O VISINI, NAINU, USLOVIMA I ROKOVIMA ISPLATE

OTPREMNINE,
KOJEG JE ZAPOSLENIK ZAKLJUIO SA POSLODAVCEM
POVODOM POSLOVNO UVJETOVANOG OTKAZA, NE MOE SE DATI PRAVNI
ZNAAJ SPORAZUMA POSLODAVCA I ZAPOSLENIKA O PRESTANKU
UGOVORA O RADU.
69.
lan 88. stav 1. Zakona o radu
lan 23. i lan 26. Zakona o vijeu zaposlenika
PRETHODNU SAGLASNOST VIJEA ZAPOSLENIKA POSLODAVAC JE DUAN
PRIBAVITI NE SAMO U SLUAJU POSLOVNO UVJETOVANOG OTKAZA, VE
ZA SLUAJ OTKAZA ZBOG ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIKA ZA TEI
PRIJESTUP ILI ZA TEU POVREDU RADNIH OBAVEZA IZ UGOVORA O RADU.
Iz obrazloenja:
Tana je konstatacija drugostepenog suda da se otkaz ugovora o radu zaposleniku
zbog tee povrede radne dunosti prosuuje po odredbama Zakona o radu, pri emu se
opravdano poziva i na odredbu lana 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu
(Slubene novine FBiH broj 32/00) kojom je brisan lan 92. Zakona o radu, koji je glasio:
Ako poslodavac namjerava da otkae ugovor o radu, u smislu ovog zakona, obavezan je
da o tome pribavi miljenje vijea zaposlenika. Ako poslodavac nije pribavio miljenje
vijea zaposlenika, odluka o otkazu ugovora o radu je nitava.
Meutim, dana 25.07.2004. godine stupio je na snagu Zakon o vijeu zaposlenika,
kojim je, kao lex specialis, izmeu ostalog ureeno pitanje obaveze poslodavaca prema
vijeu zaposlenika i u sluaju otkaza zaposleniku starijem od 55 godina. Pogrean je stav
drugostepenog suda da je obaveza pribavljanja miljenja vijea zaposlenika samo u sluaju
otkaza ugovora o radu zbog ekonomskih, tehnikih ili organizacionih razloga, budui da
tako neto ne proizilazi iz odredbe lana 26. stav 1. alineja 3. Zakona o vijeu zaposlenika,
koja odredba ne razlikuje vrstu otkaza koji se daje zaposleniku, to podrazumijeva da je to
imperativ poslodavcu kod svake vrste otkaza ugovora o radu.
Budui da jedno od osnovnih pravila pri tumaenju pravne norme podrazumijeva da
u jednom pravnom poretku ne moe biti protivrjenosti i da se sve norme istog pravnog
poretka mogu pravilno tumaiti i razumjeti samo u uzajamnoj vezi, to se ova obaveza
poslodavca u pravnom poretku treba tumaiti u vezi sa odredbama Zakona o radu kojim je
ureen otkaz ugovora o radu bez obzira to je izmjenama tog zakona iz 2000. godine
brisana odredbma o obavezi pribavljanja miljenja vijea zaposlenika.
U konkretnom sluaju pribavljanje miljenja vijea zaposlenika temeljem odredaba
Zakona o vijeu zaposlenika odnosi se i na tuitelja kojem se otkazuje ugovor o radu iz
69
lana 88. stav 1. Zakona o radu jer je tuitelj stariji od 55 godina, kraj nesporne injenice da
je roen 22.06.1948. godine, a ugovor otkazan 12.07.2006. godine.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 188329 11
70.
lan 100. stav 2. i 4. Zakona o radu
lan 21 Opeg kolektivnog ugovora
PRAVO ZAPOSLENIKA NA OTPREMNINU PRILIKOM ODLASKA U PENZIJU
NIJE USLOVLJENO ZAKLJUENJEM UGOVORA IZMEU ZAPOSLENIKA I
POSLODAVCA O NAINU, UVJETIMA I ROKOVIMA ISPLATE OTPREMNINE,
ODNOSNO REGULISANJEM TIH PITANJA U RJEENJU O PRESTANKU RADNOG
ODNOSA ZBOG ODLASKA U PENZIJU.
Iz obrazloenja:
Nesporno je u ovoj pravnoj stvari da je Z.B., pravnom predniku tuiteljice, radni
odnos kod tuenog prestao na osnovu rjeenja od 30.09.2007. godine. Navedenim
rjeenjem je odreeno da navedenom zaposleniku sporazumno prestaje radni odnos zbog
odlaska u penziju. Pravnom predniku tuiteljice otpremnina nije isplaena, a isti je
preminuo 28.06.2008. godine.
U iznesenoj injeninoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je zauzeo stav da je
pravnom predniku tuiteljice pripadala otpremnina u skladu sa odredbom lana 21. Opeg
kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH, pa osnovom tog stava usvaja tubeni
zahtjev i tuiteljici dosuuje novani iznos ija visina tokom postupka nije bila sporna
meu parninim strankama.
Nasuprot stavu prvostepenog suda, drugostepeni sud smatra da pravni prednik
tuiteljice nije stekao pravo na otpremninu i odbija tubeni zahtjev kao neosnovan. Ovakvu
odluku drugostepeni sud, u bitnom, zasniva na interpretaciji odredbi lana 100. stav 2. i 4.
Zakona o radu, osnovom koje zauzima stanovite da zaposleniku ne pripada pravo na
otpremninu ukoliko u rjeenju o sporazumnom prestanku radnog odnosa nisu utvreni
nain, uvjeti i rokovi isplate otpremnine, niti su ta pitanja regulisana posebnim ugovorom
izmeu zaposlenika i poslodavca.
Pored toga, drugostepeni sud iznosi stav da su na tuilakoj strani kao nuni suparniari
morali uestvovati svi nasljednici umrlog Z.B., ukoliko iza njega nije proveden ostavinski
postupak.
Osnovano se revizijom, i po miljenju ovog revizijskog suda, ukazuje da izloeno
shvatanje drugostepenog suda nije prihvatljivo.
Odredbom lana 21. Opeg kolektivnog ugovora propisano je da zaposlenik ima
pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju najmanje u visini tri prosjene plae
ostvarene u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda
za statistiku.
70
Dakle, navedena odredba kolektivnog ugovora, a niti jedan drugi propis u oblasti radnog
zakonodavstva, pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju ne uslovljava
zakljuenjem ugovora izmeu zaposlenika i poslodavca o nainu, uvjetima i rokovima
isplate te otpremnine, odnosno regulisanjem tih pitanja u rjeenju o prestanku radnog
odnosa zbog odlaska u penziju.
Navedena odredba Opeg kolektivnog ugovora, kao sastavni dio njegovog normativnog
dijela i stoga djelujua kao zakon, konstituie ne samo pravo zaposlenika na otpremninu
prilikom odlaska u penziju ve utvruje i visinu te otpremnine. Kolektivni ugovor
proizvodi neposredno dejstvo sam po sebi, bez potrebe konkretizacije putem nekih
posebnih individualnih ugovora,izuzev ukoliko bi suprotno bilo propisano odredbama
kolektivnog ugovora.
(PresudaVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 001378 11 Rev
od 19.01.2012. godine)
71.
lan 96. stav 2. i lan 103. stav 3. Zakona o radu
lan 67. stav 1. taka 2. Zakona o parninom postupku
KAD JE PREDMET RADNOG SPORA POBIJANJE ZAKONITOSTI OTKAZA
ODNOSNO RJEENJA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA, NEBLAGOVREMENA
TUBA SE ODBACUJE I U POGLEDU NOVANOG ZAHTJEVA ZA ISPLATU
NAKNADE PLAE U VISINI PLAE KOJU BI ZAPOSLENIK OSTVARIO DA JE
RADIO.
Iz obrazloenja:
Samo usvajanje zahtjeva za ponitenje rjeenja o prestanku djelatne slube
konstituisalo bi pravo revidenta na naknadu traenih plaa, odnosno vodilo osnovanosti
njegovog novanog zahtjeva, kako su to pravilno zakljuili i niestepeni sudovi.
Meutim, u konkretnom sluaju nije bilo mjesta odbijanju novanog zahtjeva, ve
odbacivanju tube, pa i u pogledu novanog zahtjeva, ali na ovo nepravilno postupanje
prvostepenog suda revident nije ukazao u svojim pravnim lijekovima, pa ga ovaj revizijski
sud ne moe sankcionisati po slubenoj dunosti (lan 241. ZPP).
Naime, proputanjem roka za podnoenje tube gubi se pravo na tubu, tako da se u tom
sluaju radi o zastarjelosti tube, a ne samog potraivanja, pa stoga rok za podnoenje tube
ima karakter materijalnog prekluzivnog roka, a ne roka zastarjelosti.
Kada je tuba zastarjela, odnosno kada je nastupila prekluzija u pogledu nenovanog
potraivanja iz radnog odnosa (ponitenje rjeenja o prestanku radnog odnosa), ija bi
eventualna osnovanost konstituisala pravo na novano potraivanje (naknada plaa za
vrijeme nezakonitog prestanka radnog odnosa), onda se takva tuba ima odbaciti u cijelosti.
Stoga nema mjesta razliitom tretiranju tih zahtjeva sa stanovita rokova zastarjelosti na
nain da se u pogledu nenovanog zahtjeva tuba odbacuje, a da se novani zahtjev odbija
kao neosnovan, kako je to nepravilno uinio prvostepeni sud.
71
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 041086 11

72.
lan 143. Zakona o radu
ODREDNICA A U OVOM VREMENSKOM RAZDOBLJU NIJE ZASNOVAO RADNI
ODNOS KOD DRUGOG POSLODAVCA, SADRANA U LANU 143. STAV 2.
ZAKONA O RADU, PODRAZUMJEVA VREMENSKI PERIOD OD 31.12.1991. DO
DANA ISTEKA ROKA OD TRI MJESECA OD DANA STUPANJA NA SNAGU
ZAKONA O RADU, U KOME ROKU PREDSTOJI OBAVEZA ZAPOSLENIKA DA SE
OBRATI POSLODAVCU RADI USPOSTAVLJANJA RADNOPRAVNOG STATUSA.
Iz obrazloenja:
Navedeno stoga to od momenta stupanja na snagu Zakona o radu njegov lan 143.
stav 2. Zakona o radu u sudskoj praksi, kao i praksi svih kantonalnih komisija i Federalne
komisije, je tumaen na jednak nain, tako da se zaposlenici koji su se zatekli u radnom
odnosu kod poslodavca na dan 31.12.1991. godine, a prestali su sa radom u periodu rata ili
neposredne ratne opasnosti (i nisu zasnovali radni odnos kod drugog poslodavca do
stupanja na snagu Zakona o radu) imaju smatrati zaposlenicima na ekanju posla.
Uvjet definisan navedenim odredbama lana 143. stav 2. Zakona o radu na nain a
u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca se ima
tumaiti u odnosu na prvi dio navednog stava, dakle za vremensko razdoblje od
31.12.1991. godine do dana isteka roka od tri mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona o
radu (u kom roku predstoji obaveza zaposlenika da se pismeno ili neposredno obrati
poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa), odnosno dana podnoenja
navedenog zakona u okviru navedenog roka.
Kako je tuiteljica pravnom predniku tuenog dana 12.01.2000. godine podnijela
pismeni zahtjev za uspostavljanje radno-pravnog statusa u skladu sa odredbama lana 143.
Zakona o rad, dakle u oznaenom zakonskom roku, pri emu je nesporno zasnovala radni
odnos kod drugog poslodavca u periodu od 01.10.1997. godine do 31.10.1997. godine,
dakle u oznaenom zakonskom roku, proizilazi za ostvarenje prava po navedenim
odredbama izostanak uvjeta u vidu nezasnivanja radnog odnosa u oznaenom periodu, ime
se tubeni zahtjev tuiteljice u navedenom pravcu pokazuje neosnovanim, kako to pravilno
poprima prvostepeni sud.
73.
lan 34. stav 1. i 2. Kolektivnog ugovora za srednje obrazovanje upanije Posavske
72
U SITUACIJI KADA JE ODREDBA KOLEKTIVNOG UGOVORA NEPRIMJENJIVA

JER NEDOSTAJE PODATAK NEOPHODAN ZA OBRAUN NAJNIE PLAE, A
SLIJEDOM TOGA I ZA OBRAUN OSNOVICE ZA PLAU (URED ZA STATISTIKU
NIJE OBJAVLJIVAO PODATKE O PROSJENIM PLAAMA KORISNIKA
PRORAUNA UPANIJE POSAVSKE), TADA TUITELJI NE MOGU OSNOVANO
SVOJE POTRAIVANJE UTEMELJITI NA TAKVOJ UGOVORNOJ ODREDBI.
74.
lan 64. Granskog kolektivnog ugovora za djelatnost tekstilne, koarskopreraivake i gumarske industrije u Federaciji BiH
ODREDNICA PROSJENA MJESENA PLAA ISPLAENA ZAPOSLENIKU U
POSLJEDNJA TRI MJESECA PODRAZUMIJEVA PLAU U VISINI ODREENOJ
ODREDBAMA KOLEKTIVNOG UGOVORA, A NE PLAU KOJU JE POSLODAVAC
ISPLATIO ZAPOSLENIKU U IZNOSIMA NIIM OD IZNOSA PRIPADAJUIH PO
ODREDBAMA KOLEKTIVNOG UGOVORA.
Iz obrazloenja:
Osnovano tuiteljice u reviziji tvrde da imaju pravo na isplatu traenih iznosa
otpremnine, dosuenih prvostepenom presudom, odnosno da je drugostepeni sud pogreno
primjenio materijalno pravo, odredbe lana 64. Kolektivnog ugovora za djelatnost tekstilne,
koarsko-preraivake i gumarske industrije u Federaciji BiH (Slubene novine F BiH
broj 2/08) kada je kao osnov za izraunavanje iznosa otpremnine uzimao prosjene
mjesene plae isplaene tuiteljicama (iznosi prema I varijanti u nalazu vjetaka
finansijske struke), a ne prosjek plaa koje su trebale biti isplaene i koje tuiteljicama
pripadaju po Granskom kolektivnom ugovoru (II varijanta u nalazu vjetaka).
Prema odredbi lana 64. vaeeg Granskog kolektivnog ugovora za djelatnost tekstilne,
koarsko-preraivake i gumarske industrije u Federaciji BiH zaposlenik koji je sa
poslodavcem zakljuio ugovor o radu na neodreeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje
ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje
zbog krenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu
od strane zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se odreuje u zavisnosti od
duine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem, s tim da se ne
moe utvrditi u iznosu manjem od 50% prosjene mjesene plae isplaene zaposleniku u
posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navrenu godinu rada kod
tog poslodavca.
Tumaenjem navedene odredbe Kolektivnog ugovora logino slijedi da odrednica u tekstu
prosjena mjesena plaa isplaena zaposleniku... podrazumjeva plae isplaene u
pripadajuim iznosima, a ne plae isplaene u manjim iznosima, u kom sluaju bi
zaposlenik bio oteen. Upravo iz razloga to tuiteljicama nisu isplaene pripadajue plae
73
tuiteljice zatitu svog prava, isplatu razlike plae, trae u predmetnoj parnici. Ovaj sud
podsjea da osnovna plaa po Granskom kolektivnom ugovoru predstavlja zagarantovani
minimum ispod kojeg se ne moe ii i da je to iznos koji poslodavac mora isplatiti
zaposleniku, pa shodno tome na manje isplaenim iznosima plaa, ispod zagarantovanog
minimuma, ne moe se temeljiti visina otpremnine, niti drugi pripadajui novani iznosi iz
radnog odnosa. Drugaijim tumaenjem navedene odredbe, na nain kako je ista tumaena
od strane drugostepenog suda, zaposlenik bi uvijek bio oteen zbog postupanja poslodavca
i ne bi se mogao zatiti u sudskom postupku.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 39 0 Rs 007680 10
PORODINO PRAVO
75.
lana 251. stav 1. Porodinog zakona FBiH,
PRAVO NA OTKUP STANA ULAZI U REIM ZAJEDNIKE IMOVINE BRANIH
PARTNERA, PRI EMU PORIJEKLO STICANJA STANARSKOG PRAVA PRIJE
ZAKLJUENJA UGOVORA O OTKUPU STANA NIJE OD UTICAJA.
Iz obrazloenja:
Za pitanje sticanja brane steevine mjerodavna je odredba lana 251. stav 1.
Porodinog zakona FBiH, kojom je propisano da branu steevinu ini imovina koju su
brani partneri stekli radom za vrijeme trajanja brane zajednice, kao i prihodi iz te
imovine. Identino rjeenje sadravala je i odredba lana 264. stav 1. ranijeg Porodinog
zakona, vaeeg u vrijeme nastanka spornog materijalnopravnog odnosa. Zakonom o
prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo propisani su, izmeu ostalog, uslovi i
nain prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Odredbom lana 11. navedenog
zakona propisano je da suprunici mogu kupiti stan zajedno, a jedan od njih samo uz
saglasnost drugog.
Pravo na otkup stana za tuenog je nastalo na osnovu zakona u vrijeme dok je
tueni bio sunositelj stanarskog prava. To pravo je po svojoj prirodi bilo imovinsko pravo,
koje je svoga nositelja ovlaivalo da otkupi stan i da na tom pravnom osnovu stekne pravo
vlasnitva (suvlasnitva) tog stana.
Okolnost da je jedan brani drug otkupio stan uz saglasnost drugog branog druga,
sama po sebi, nije dovoljna za pravni zakljuak da se drugi brani drug davanjem takve
saglasnosti saglasio da predmetni stan predstavlja posebnu imovinu branog druga koji je
izvrio otkup. Pravo vlasnitva na stan koji je jedan brani drug otkupio na svoje ime potie
od prava na otkup stana, koje je pravo imovinske prirode i koje je kao takvo bilo brana
steevina branih drugova. Dakle, pravo na otkup stana ulazi u reim zajednike imovine
branih drugova, pri emu porijeklo sticanja stanarskog prava prije zakljuenja ugovora o
74
otkupu stana nije od uticaja. Pravo na otkup stana imala je ne samo tuiteljica na ije ime
glasi ugovor o korienju stana, ve i tueni kao sunosilac stanarskog prava.
NASLJEDNO PRAVO
76.
lan 13. Zakona o nasljeivanju
AKTIVNA LEGITIMACIJA ZA TRAENJE PONITENJA OPORUKE PRIPADA
ONIM OSOBAMA KOJE U TOM IMAJU POZITIVAN ILI NEGATIVAN PRAVNI
INTERES.
Iz obrazloenja:
Tano je da su aktivno legitimisani u pravcu traenja ponitenja oporuke zbog
razloga nitavosti samo one osobe koje u tome imaju pravni interes koji moe biti pozitivan
ili negativan. Pozitivan interes na ponitenje oporuke ima osoba kojoj bi u cijelosti ili
djelimino pripalo ono to je tom oporukom namjenjeno oporunom nasljedniku ili drugoj
osobi kojoj je ostavljena neka korist. Negativan interes ima ona osoba koja bi ponitenjem
oporuke bila osloboena nekog tereta ili dunosti koja joj je nareena oporukom.
Pravni interes da trai ponitenje oporuke ima u prvom redu osoba koja bi po zakonskom
redu nasljeivanja bila pozvana na nasljedstvo, kada ne bi bilo oporuke, zatim osoba koja je
postavljena za nasljednika u nekoj ranijoj oporuci, kao i svaka druga osoba koja uini
vjerovatnim da bi joj uslijed ponitenja oporuke iz nasljedno-pravnog temelja pripala neka
korist iz ostavine.
Meutim, osnovano revizija ukazuje da tokom prvostepenog postupka meu strankama nije
ni bilo sporno da je tuiteljica zakonska nasljednica svoje sestre A.R., jer ova nije bila udata
niti je imala potomaka, a ni roditelji joj nisu ivi.
Takav zakljuak drugostepeni sud je mogao izvesti i da je obratio panju na sadraj
punomoi priloene uz predmetnu tubu, u kojoj tuiteljica ovlauje svog punomonika,
izmeu ostalog, i da u njeno ime moe dati nasljedniku izjavu u ostavinskom postupku iza
umrle A.R., koji se pred Opinskim sudom u Tenju vodi pod poslovnim brojem 039-0-O07-000022, te osporiti njenu oporuku.
Budui da je tuiteljica osnovom odredbe lana 13. Zakona o nasljeivanju pozvana na
nasljeivanje iza svoje pokojne sestre R., to je neprihvatljivo izloeno shvatanje
drugostepenog suda o nedostatku njene aktivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari.
Neovisno o tome, treba rei da se sadraj tubenog zahtjeva ne iscrpljuje samo u pobijanju
oporuke, ve da je pravi smisao tubenog zahtjeva zapravo utvrenje suvlasnikog prava
tuiteljice u spornim nekretninama i prava na diobu istih.
75

77.
lan 37. stav 1. i lan 44. Zakona o nasljeivanju
NASLJEDNOPRAVNI ZAHTJEV ZA REDUKCIJU POKLONA I NJEGOVO
URAUNAVANJE U NASLJEDNI DIO U PRAVILU SE OSTVARUJE U POSTUPKU
ZA
RASPRAVLJANJE
ZAOSTAVTINE.
MEUTIM,
OSTVARIVANJE
NAVEDENOG ZAHTJEVA SAMOSTALNOM TUBOM, VAN OSTAVINSKOG
POSTUPKA, MOGUE JE I DOLAZI U OBZIR AKO POSTUPAK ZA
RASPRAVLJANJE ZAOSTAVTINE NIJE POKRENUT, A POSTOJI OPASNOST DA
E PRAVO NA OSTVARIVANJE ZAHTJEVA ZASTARJETI.
Iz obrazloenja:
Iz injeninih utvrenja prvostepenog suda, koja je kao pravilna prihvatio i
drugostepeni sud, proizilazi: da je dana 24.01.1989. godine zakljuen ugovor o poklonu
izmeu tuitelja kao poklonoprimca i njegove majke A.L., kao poklonodavca; da je
predmet ugovora o poklonu bila kua sagraena na k.. 116 upisana u z.k. ul. broj
CIII/79 k.o. Sarajevo; da tuena stanuje u predmetnoj kui; da se pred Opinskim
sudom u Sarajevu vodio postupak pod brojem P-298/03 za ponitenje ugovora o
poklonu; da je navedeni postupak okonan donoenjem rjeenja 18.06.2003. godine,
kojim je tuba povuena; da je tuitelj nakon toga predao zahtjev u Zemljino-knjini
ured Opinskog suda u Sarajevu da se uknjii kao vlasnik predmetne nekretnine; da je
predmet zaprimljen u z.k. ured pod brojem DN:582/04, da je tuena podneskom od dana
28.10.2004. godine postavila protivtubeni zahtjev; da je prvostepeni sud donio rjeenje
24.05.2005. godine kojim je odluio da se nee raspravljati o protivtubenom zahtjevu i
da se tuena upuuje da svoja prava ostvari u vanparninom postupku.
U navedenoj injeninoj situaciji niestepeni sudovi su osnovom provedenih dokaza
zakljuili da je tuitelj vlasnik predmetne nekretnine, da tuena bez pravnog osnova
koristi istu, pa su primjenom odredbe lana 43. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima u
cijelosti usvojili tubeni zahtjev.
Osnovani su navodi revizije da su niestepene presude zahvaene povredom
odredaba parninog postupka lana 209. u vezi lana 74. ZPP, kroz navode da je
donoenjem rjeenja o odbijanju raspravljanja o protutubenom zahtjevu onemoguen
tueni da raspravlja pred sudom. Iz stanja spisa proizilazi da je tuena svojim
podneskom od dana 28.10.2004. godine postavila protutubeni zahtjev kojim trai da se
utvrdi da je ugovorom o poklonu predmetne nekretnine koji je zakljuen dana
24.01.1989.godine izmeu tuitelja kao poklonoprimca i njihove majke kao
poklonodavca, povrijeen nuni nasljedni dio tuene kao zakonske nasljednice.
Prvostepeni sud je dana 24.05.2005. godine donio rjeenje o neraspravljanju o
protutubenom zahtjevu i uputio tuenu na ostvarivanje svojih prava u ostavinskom
postupku zauzimajui stav, a to prihvata i drugostepeni sud, da se predmet
76
protutubenog zahtjeva tie raspravljenje zaostavtine u kom postupku sud odluuje o

pravu na nasljeivanje i veliini nasljednog dijela u smislu lana 226. Zakona o
nasljeivanju (Sl. list SR BiH broj 7/80). Pri tome je drugostepeni sud u razlozima
svoje odluke naveo da je ostaviteljica umrla u toku 2003. godine i da stoga tuenoj ve
dugi vremenski period stoji na raspolaganju mogunost raspravljanja zaostavtine u
vanparninom postupku, a koju mogunost tuena iz nepoznatih razloga ne koristi...
Meutim, po ocjeni ovog revizijskog suda ovakav stav niestepenih sudova je
pogrean.Tuena svojim protutubenim zahtjevom trai da se utvrdi da je ugovorom o
poklonu, iji je predmet poklona kua u ijem je ona posjedu, povrjeen njen nuni
nasljedni dio (lan 30. ZN). Dakle, radi se o zahtjevu koji je usmjeren protiv zakonskog
nasljednika i kojim tuena zahtjeva redukciju poklana, odnosno vraanje poklona i
njegovo uraunavanje u nasljedni dio (lan 37.stav 1. ZN).Ovaj zahtjev u pravilu se
ostvaraju u toku postupku za raspravljanje ostavtine, a za sluaj spora o postojanju
prava na nuni dio ostavinski postupak se prekida te se povreda prava na nuni nasljedni
dio utvruje u parninom postupku. Meutim, suprotno stavu drugostepenog suda,
ostvarivanje zahtjeva samostalnom tubom mogue je i dolazi u obzir ako postupak za
raspravljanje ostavine nije pokrenut, a prijeti opasnost da e pravo na ostvarivanje
zahtjeva zastarjeti. Ovo stoga jer je odredbom lana 44. Zakona o nasljeivanju
propisano da se vraanje poklona radi ostvarenja prava na nuni dio moe traiti u roku
od tri godine od smrti ostavioeve.
Od odluke o protutubenom zahtjevu, odnosno da li je povrjeen nuni nasljedni dio
tuene ili ne, zavisi u konkretnoj parnici i odluka o osnovanosti tubenog zahtjeva.
Predmetni protutubeni zahtjev predstavlja istovremeno ofanzivno i defanzivno sredstvo
tuene u ovoj parnici, odnosno sredstvo kojim ona zasniva svoje pravo na posjed
sporne nekretnine i na taj nain zaustavlja reivindikacioni zahtjev tuitelja. Radi se o
prejudicielnoj protivtubi (lan 74. stav 1. ZPP), kojom tueni trai od suda da utvrdi
kakvo pravo ili pravni odnos od ijeg postojanja ili nepostojanja ovisi u cijelosti ili
djelimino odluka o tubenom zahtijevu.
U konkretnom sluaju reivindikacioni zahtjev tuena osporava isticanjem svog prava na
suposjed kue na osnovu prava na nuni nasljedni dio. Stoga se pitanje da li tuenoj
pripada pravo na nuni nasljedni dio i pravo na redukciju poklona pojavljuje kao
prethodno pitanje u ovoj parnici za odluku o tubenom zahtjevu.
Odredbom lana 12. ZPP propisano je da kada odluka suda ovisi o rjeavanju
nekog prethodnog pitanja koje se donosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos,
a o tom pitanju jo nije donio odluku sud ili drugo nadleno tijelo ( prethodno pitanje),
moe sam rijeiti to pitanje.
Iz navedenog se da zakljuiti da je prethodno pitanje takvo pitanje od ijeg
prethodnog rjeavanja zavisi odluka o glavnoj stvari, a to je u konkretnom sluaju, pa u
takvoj situaciji, kada je ve odbio raspravljanje o protivtubi, prvostepeni sud je imao
mogunost i dunost da u smislu odredbe lana 12. stav 1. ZPP sam rijei to pitanje ili
da u smislu odredbe lana 379. stav 1. taka 1. ZPP prekine postupak ako odlui da sam
ne rjeava prethodno pitanje.
77
78.
lan 65. Zakona o nasljeivanju
ZAKON O NASLJEIVANJU NE PREDVIA ZAJEDNIKU OPORUKU, PA AKO
SU DVA LICA SAINILI TAKVU OPORUKU ISTA JE NITAVA.
Iz obrazloenja:
Suprotno zakljuku niestepenih sudova, osnovan je revizijski prigovor, da
Zakonom o nasljeivanju ovakav oblik oporuke nije predvien kao dozvoljeni oblik
oporuke. Naime, oporuka je prema zakonu strogo formalni akt i mora biti sainjena u
jednom od oblika predvienim zakonom. Oporuka je lini akt koji ima za cilj obezbjeenje
volje ostavioca da raspolae svojom imovinom za sluaj smrti. Istovremeno, oporuka je
jednostrani pravni posao i proizvodi pravno dejstvo izjavom samo jedne volje. Zakon o
nasljeivanju poznaje samo individualnu oporuku za sve oblike oporuke predviene u
zakonu. Budui, da zajednika oporuka nije propisana zakonom o nasljeivanju ista ne
moe biti osnov za nasljeivanje, jer se oporuka ne moe djelimino proglasiti iz razloga
jer je drugi ostavilac jo iv, te smru jednog ostavioca gubi drugi pravo da oporuku
izmjeni, pa je samim tim lien prava da svojom imovinom raspolae do smrti.
Prema tome, slijedom navedenog moe se zakljuiti da akt koji su zajedniki napravili
prednici tuitelja i tuenih na osnovu sporazumnog izjanjenja ne predstavlja oporuku u
skladu sa Zakonom o nasljeivanju, upravo zato to ne predstavlja jednostranu izjavu volje
i protivan je prinudnim pravnim propisima i kao takav je apsolutno nitav prema odredbi
lana 103. Zakona o obligacionim odnosima.
Osim navedenog, pogreno se niestepeni sudovi pozivaju na odredbe lana 67. ZON kada
odbijaju tubeni zahtjev uz obrazloenje da je oporuka sainjena u zakonom propisanoj
formi. Ovo iz razloga to u konkretnom sluaju nije u pitanju zadovoljavali sporna oporuka
pred svjedocima zakonom propisanu formu, ve se radi o tome da ZON uope ne poznaje
oblik uzajamne oporuke.
79.
lan 65. i lan 67. Zakona o nasljeivanju
OKOLNOST DA JE ZAVJETALAC EVENTUALNO RASPOREDIO IMOVINU KOJA
NIJE NJEGOVO VLASNITVO NE INI TESTAMENT NITAVIM.
78
80.
lan 123. i lan 125. Zakona o nasljeivanju
NASLJEDNICI PRIMAOCA IZDRAVANJA NISU AKTIVNO LEGITIMISANI DA U
PARNICI ZAHTIJEVAJU RASKID UGOVORA O DOIVOTNOM IZDRAVANJU
ZBOG NEISPUNJAVANJA UGOVORA OD STRANE DAVAOCA IZDRAVANJA,
UKOLIKO TAKAV ZAHTJEV ZA SVOGA IVOTA NIJE POSTAVIO SAM
PRIMALAC IZDRAVANJA.
Iz obrazloenja:
Predmet spora je zahtjev tuitelja, kao zakonskih nasljednika umrlog S.. S.,
upravljen na raskid ugovora o doivotnom izdravanju zakljuenog 17.07.1992. godine
izmeu tuenih kao davaoca izdravanja i sada umrlog S.. S., kao primaoca izdravana.
Nije sporno da sada umrli S.. l S. za ivota nije podnio tubu za raskid spornog ugovora
o doivotnom izdravanju. Na osnovu ovih injenica pravilno su niestepeni sudovi
primjenili odredbu lana 123. i lana 125. Zakona o nasljeivanju (Slubeni list SR BiH
broj 7/80 i 15/80) kada su zbog nedostatka aktivne legitimacije odbili tubeni zahtjev.
Pravilan je pravni stav niestepenih sudova da je smru primaoca izdravanja ugovor o
doivotnom izdravanju prestao, pa kako ga vie nema nije ga mogue ni raskinuti, te
samim tim ne postoji zakonska mogunost da raskid trae zakonski nasljednici primaoca
izdravanja, ako to sam primalac izdravanja za ivota nije traio. Na ispravnost ovakvog
stava upuuje odredba lana 125. Zakona o nasljeivanju koja regulie da u sluaju smrti
davaoca izdravanja njegove obaveze prelaze na njegovog branog druga i njegove
potomke koji su pozvani na nasljee, ako oni na to pristanu. Iz ove zakonske odredbe
proizilazi da kod ugovora o doivotnom izdravanju nije mogua izmjena subjekta na strani
primaoca izdravanja. U ugovornu poziciju primaoca izdravanja ne moe niko stupiti jer
je ona nastala i ureena iskljuivo prema njegovim potrebama i zahtjevima. Ako ugovor o
doivotnom izdravanju prestaje smru primaoca izdravanja onda nema nikakvog osnova
postojanje prava na raskid tog ugovora nakon smrti primaoca izdravanja, ako se
sam primalac izdravanja za ivota nije koristio tim pravom. Samo za sluaj da je primalac
izdravanja za ivota pokrenuo postupak raskida ugovora o doivotnom izdravanju,
zakonski nasljedici primaoca izdravanja bi poslije njegove smrti imali mogunost da
nastave taj postupak. Zakonski nasljednici, kao i trea lica koja imaju pravni interes, mogu
zatititi svoja legitimna prava nakon smrti primaoca izdravanja, a koja su im eventualno
povrijeena ugovorom o doivotnom izdravanju, podnoenjem tube za utvrenje
nitavosti tog ugovora, za pobijanje ugovorom uinjenih raspolaganja i sl.
Kao to je ve reeno, tubeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari upravljen je na raskid
ugovora o doivotnom izdravanju. U skladu sa odredbom lana 2. stav 1. ZPP u
parninom postupku sud odluuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Stoga
su bez osnova revizijski navodi koji ukazuju na nitavost predmetnog ugovora, kao to su
bez osnova i revizijski navodi koji ukazuju na pravni stav Vrhovnog suda SR BiH iz 1987.
godine, kao i ranije stavove Kantonalnog suda u Sarajevu, u pogledu aktivne legitimacije
zakonskih nasljednika primaoca izdravanja da nakon njegove smrti trae raskid ugovora o
79
doivotnom izdravanju, iako to primalac izdravanja za ivota nije traio. Pravni stav
ovog suda o tom pitanju objavljen je i u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda F BiH broj
2/2007, strana 27.
81.
lan 139. stav 1. Zakona o nasljeivanju
IZJAVA O ODRICANJU OD NASLJEA ILI O PRIMANJU NASLJEA NE MOE SE
OPOZVATI.
Iz obrazloenja:
Pravilno su niestepeni sudovi odluku o usvajanju tubenog zahtjeva zasnovali na
odredbi lana 139. stav 1. Zakona o nasljeivanju, prema kojoj se izjava o odricanju od
nasljedstva ne moe opozvati. Nasljednika izjava drukijeg sadraja moe izmijeniti raniju
izjavu samo ako u toku ostavinskog postupka nastupe nove injenice ili ako se saznalo za
postojanje injenica za koje se u asu davanja nasljednike izjave nije znalo, to nije sluaj
u ovoj pravnoj stvari. Nasljednik koji je dao izjavu moe traiti ponitenje nasljednike
izjave ako je ona izazvana prinudom ili prijetnjom, ili je data usljed prevare ili u zabludi
(lan 139. stav 3. Zakona o nasljeivanju), kako su to pravilno zakljuili u razlozima svojih
odluka i niestepeni sudovi.
PARNINI POSTUPAK
82.
KAD JE O SUKOBU NADLENOSTI IZMEU ISTIH SUDOVA, POVODOM ISTOG
PREDMETA, VE ODLUENO, PONOVNI PRIJEDLOG DA SE O ISTOM SUKOBU
NADLENOSTI ODLUI JE NEDOPUTEN.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 P 028676 12 R
od 22.05.2012. godine)
83.
80
lana 50. stav 2. Zakona o parninom postupku

NIJE RAZLOG ZA SVRSISHODNU DELEGACIJU OKOLNOST DA SUDOVI SA
PODRUJA NEKOG DRUGOG KANTONA IMAJU RAZLIIT, I ZA STRANKU
POVOLJNIJI, PRAVNI STAV O NEKOM PRAVNOM PITANJU U ODNOSU NA
NADLENI SUD.
Iz obrazloenja:
Eventualno nepravilno postupanje sudije nadlenog suda, odnosno nepravilna
primjena materijalnog prava, nije opravdan razlog za delegaciju stvarno nadlenog suda u
drugom kantonu, jer se eventualni propusti suda mogu sanirati izjavljivanjem pravnih
lijekova.
Nije razlog za svrsishodnu delegaciju okolnost da sudovi sa podruja nekog drugog kantona
imaju razliit, i za stranku povoljniji, pravni stav o nekom pravnom pitanju u odnosu na
nadleni
sud, ve ta okolnost moe biti samo razlog da instancioni sud izvri ujednaavanje sudske
prakse zauzimanjem pravnog stava o tom spornom pravnom pitanju.
(RjeenjeVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 001211 12 R
od 05.04.2012. godine)
84.
lan 54. stav 2. Zakona o parninom postupku
KAD TUBA ILI PROTIVTUBA PORED DEKLARATORNOG SADRI I
KONDEMNATORNI ZAHTIJEV, TADA NEMA MJESTA NJENOM ODBACIVANJU
U CIJELOSTI POZIVOM NA NEPOSTOJANJE PRAVNOG INTERESA ZA
PODNOENJE DEKLARATORNE TUBE.
Iz obrazloenja:
Razlozi prvostepenog suda za odbacivanje protivtube mogu se rezimirati na
slijedei nain:
Postojanje pravnog interesa za utvrenje odreenog prava ili pravnog odnosa pretpostavka
je doputenosti tube za utvrenje (lan 54. stav 2. ZPP). Pravni interes za podnoenje
deklaratorne tube postoji kada za njenog podnosioca vlada stvarna neizvjesnost ili
nesigurnost prema tuenom, tako da se u svom pravnom poloaju osjea ugroenim, pa je
stoga opravdana potreba da se putem suda ta nesigurna situacija raisti.
Kako je u predmetnoj pravnoj stvari nesporno da je tueni nosilac stanarskog prava na
predmetnom stanu, to tueni nema pravni interes da se presudom utvrdi da je on nosilac
stanarskog prava na spornoj stambenoj jedinici.
Drugostepeni sud je u razlozima svoje odluke (strana druga, pasus peti) zakljuio da
je zakonita odluka prvostepenog suda o odbacivanju protivtube, prihvativi razloge
81
prvostepenog suda, s obzirom da iz Ugovora o koritenju stana od 28.04.1997. godine...

proizilazi da tueni na predmetnom stanu, dakle nesporno, ima stanarsko pravo, radi ega je
i pravilan zakljuak prvostepenog suda da u smislu odredbi lana 54. stav 2. ZPP ne postoji
pravni interes tuenog za takvim utvrenjem.
Osnovano revident ukazuje u reviziji da su obje niestepene presude, u pogledu
odluke o protivtubenom zahtjevu, zahvaene povredom odredaba parninog postupka iz
lana 209. u vezi sa lanom 54. ZPP koja je bila od uticaja na donoenje zakonite i pravilne
odluke.
Oba niestepena suda, kako to pravilno navodi revident, isputaju iz vida da predmetna
protivtuba ne sadri samo deklaratorni zahtjev za utvrenje svojstva nosioca stanarskog
prava, ve i kondemnatorni zahtjev kojim se trai nalaganje protivtuenom da sa
protivtuiteljem zakljui ugovor o otkupu stana, kako to jasno proizilazi iz sadraja
protivtubenog podneska.
Stoga nije ni bilo mjesta odbacivanju protivtube u ovom kondemnatornom dijelu pozivom
na odredbu lana 54. stav 2. ZPP, to je imalo za posljedicu onemoguavanje tuenog da
raspravlja u ovoj parnici.
85.
SUD NE SMIJE, UKOLIKO USVOJI PRIMARNI ZAHTJEV, MERITORNO ODLUITI
I PRESUDOM ODBITI EVENTUALNI ZAHTJEV.
AKO JE ZBOG NEDOSTATKA U SUENJU KOJI SE ODNOSI SAMO NA ODLUKU
O JEDNOM ZAHTJEVU, BILO PRIMARNOM ILI EVENTUALNOM, POTREBNO
PONOVITI POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM, TADA SE PRESUDA
MORA UKINUTI U CIJELINI, S OBZIROM DA SU PRIMARNI I EVENTUALNI
ZAHTJEV U SPECIFINOJ ZAVISNOJ VEZI.
Iz obrazloenja:
Predmet spora je tubeni zahtjev opredjeljen na roitu od 14.11.2005. godine kojim
je tuitelj traio da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora
(blie oznaenog u stavu prvom izreke prvostepene presude) kojeg je zakljuio sa
prednikom tuenog 07.03.1993. godine i zahtjev da se na osnovu tog ugovora on uknjii
kao vlasnik (primarni tubeni zahtjev), opreza radi ako sa prvim zahtjevom bude odbijen,
traio je da se usvoji drugi zahtjev kojim je traio da se kupoprodajni ugovor raskine i
tueni obavee na isplatu iznosa kupoprodajne cijene od 19.998,00 KM sa zakonskom
zateznom kamatom od 04.02.2002. godine, poev od dana podnoenja tube pa do isplate
(sekundarni tubeni zahtjev).
Relevantna injenina utvrenja prvostepenog suda, mogu se rezimirati na slijedei
nain: da je prednik tuitelja, kao kupac, sa prednikom tuenog, kao prodavcem, dana
82
07.09.1993. godine zakljuio ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u prizemlju objekta

SPZ-46 na V.P., koji je sagraen na k.. broj 1537/1, upisan u pl. broj 4609 K.O. S.M., koji
po starom premjeru odgovara dijelu k.. broj 1537 upisane u pl. broj 991 K.O. S.M.,
povrine 22,29 m2; da je prednik tuitelja tuenom odmah isplatio kupoprodajnu cijenu od
19.998,00 KM; da je prednik tuitelja uao u posjed predmetnog poslovnog prostora i isti
koristio do 1995. godine; da je tueni predmetni poslovni prostor ponovo prodao E.D. iz
S.M. kupoprodajnim ugovorom od 4.7.2001. godine, ovjeren pod brojem Ov-338/01 od
10.7.2001.godine nakon ega se E.D. upisao u zemljinu knjigu kao vlasnik na istom sa
dijelom 1/1.
Odluujui o ovako postavljenom tubenom zahtjevu prvostepeni sud je usvojio prvi dio
primarnog zahtjeva jer je utvrdio je da je izmeu stranaka zakljuen pravno valjan ugovor
o kupoprodaji poslovnog prostora i drugi dio sekundarnog tubenog zahtjeva obavezujui
tuenog na isplatu novanog iznosa od 19.998,00 KM, sa pripadajuom kamatom, dok je
odbio dio primarnog zahtjeva kojim je traeno izdavanje valjane isprave podobne za upis
tuitelja u javne knjige kao iskljuivog vlasnika i posjednika predmetne nekretnine, dok o
dijelu sekundarnog zahtjeva, koji se odnosi na raskid ugovora, sud nije meritorno odluivao
budui da je usvojio dio primarnog zahtjeva kojim je utvrdio valjanost tog ugovora (strana
9, pasus 3. prvostepene presude).
Drugostepeni sud je odluujui o izjavljenoj albi tuenog preinaio prvostepenu
presudu tako to je odbio tubeni zahtjev za isplatu novanog iznosa od 19.998,00 KM sa
pripadajuim kamatama smatrajui da je u tom dijelu prvostepeni sud prekoraio tubeni
zahtjev, zbog ega je odbio kao neosnovan dio sekundarnog tubenog zahtjeva za isplatu
novanog iznosa od 19.998,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Pri tome je naveo da
navedeni zahtjev nije osnovan jer je o istom odlueno protivno redosljedu odluivanja kako
to propisuje odredba lana 55. stav 4.ZPP. Naime, kod odluivanja o postavljenom
tubenom zahtjevu drugostepeni sud smatra da se o sekundarnom tubenom zahtjevu moe
odluivati samo ako je predhodno u cjelini tuitelj odbijen sa primarnim tubenim
zahtjevom.
Pravilan je stav drugostepenog suda kada smatra da tubeni zahtjev opredjeljen na
roitu 14.11.2005. godine u procesnom smislu predstavlja institut objektivne eventualne
kumulacije (lan 55. stav. 4. ZPP), kao i da za odluivanje o tako postavljenom zahtjevu
postoje specifina pravila u prvostepenom i instancionim postupcima.
Meutim, osnovano revident ukazuje u reviziji da su niestepeni sudovi ta pravila
odluivanja pogreno primjenili i time poinili povredu odredaba parninog postupka iz
lana 209. u vezi sa lanom 55. stav 4. ZPP.
Odredbom lana 55. stav 4. ZPP propisano je da tuitelj moe u jednoj tubi istai
dva ili vie tubenih zahtjeva u meusobnoj vezi, predlaui da sud usvoji slijedei od tih
zahtjeva ako nae da onaj koji je ispred njega nije osnovan.
Tuitelj je u tubi predloio da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji
zakljuen 07.09.1993. godine izmeu tuitelja i pravnog prednika tuenog GDP 20 O.
S.M. o kupoprodaji poslobnog prostora (blie oznaenog u stavu 1. prvostepene presude) i
da shodno tome tueni trpi da se on upie kao iskljuivi vlasnik predmetnog poslovnog
prostora, a ukoliko sud odbije ovako postavljeni primarni zahtjev, da usvoji sekundarni
(evenutalni) tubeni zahtjev tako da se raskine ugovor o kupoprodaji zakljuen 07.09.1993.
godine i obavee tueni da tuitelju isplati kupoprodajnu cijenu od 19.998,00 KM, sa
83
zakonskom zasteznom kamatom od 04.02.2002. godine kao dana podnoenja tube pa do

konane isplate.
Iz sadrine odredbi lana 55. stav 4. ZPP proizilazi da sud, ukoliko usvoji primarni
zahtjev, ne odluuje o eventualnom zahtjevu. Prema jedinstvenom stanovitu dosadanje
sudske prakse sud ne smije, ukoliko usvoji primarni zahtjev, meritorno odluiti i presudom
odbiti sekundarni (eventualni) zahtjev. U tom sluaju jedan dio procesualista izraava stav
da se ima smatrati da evenutalni zahtjev nije ni postavljen, dok drugi procesualista smatra
da je parnica u pogledu eventualnog zahtjeva prestala tei.
Ukoliko, meutim, sud nae da je primarni zahtjev neosnovan, istom presudom kojom
odbija primarni zahtjev, odluie o osnovanosti eventualnog zahtjeva. Suprotnim
postupanjem, odnosno meritornim odbijanjem eventualnog zahtjeva iako je usvojen
primarni zahtjev, sud bi povrijedio procesni i materijalni interes tuitelja u odnosu na taj
eventualni zahtjev.
Ako je zbog nedostatka u suenju ili postupanju koji se odnosi samo na odluku o jednom
zahtjevu, bilo primarnom ili evenutalnom, potrebno ponoviti postupak pred prvostepenim
sudom, tada se presuda mora ukinuti u cijelini, s obzirom da su primarni i eventualni
zahtjev u navedenoj zavisnoj vezi.
Suprotno iznesenim pravilima, prvostepeni sud je svojom presudom djelimino
usvojio i primarni i evenutalni zahtjev, a o dijelu eventualnog zahtjeva za raskid ugovora
nije meritorno odluivao, dok je drugostepeni sud pobijanom presudom potvrdio odluku o
primarnom zahtjevu, a preinaio prvostepenu presudu tako to je odbio dio eventualnog
tubenog zahtjeva za isplatu iznosa od 19.998,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom,
dakle o istom meritorno odluio.
Prema stanovitu sudske prakse kod evenutalne kumulacije sud nije ovlaten
odluivati o eventualnom zahtjevu ni u sluaju kad makar i djelimino prihvati prvi od
istaknutih tubenih zahtjeva (Vrhovni sud R. Hrvatske, br. Rev-103/2002 2 od
27.09.2004. godine, citirana prema Jozo izmi, Komentar Zakona o parninom postupku,
Sarajevo 2009. godine, str. 157).
Meutim, ovaj revizijski sud je miljenja da se navedeni stav ne moe prihvatiti kao
apsolutno pravilo u svakom sluaju kada primarni zahtjev predstavlja nenovano
potraivanje, kao to je to sluaj u predmetnoj parnici. U ovoj spornoj stvari primarni
zahtjev se sastoji od deklaratornog zahtjeva za utvrenje valjanosti ugovora i
kondemnatornog zahtjeva za izdavanje tabularne isprave i upisa tuitelja u zemljinu knjigu
kao iskljuivog vlasnika. Osnovna svrha svakog kupoprodajnog ugovora, pa tako i
predmetnog, je sticanje prava vlasnitva, to je u konkretnom sluaju izostalo jer je
kondemnatorni dio primarnog zahtjeva odbijen. U takvoj pravnoj situaciji nema mjesta
zakljuku da je primarni zahtjev usvojen, pa ni djelimino, jer zahtjev za utvrenje
valjanosti ugovora u konkretnom sluaju predstavlja samo deklarativni (incidentalni)
zahtjev koji nije ni morao biti postavljen, pa stoga njegovo usvajanje, imajui u vidu
sutinski cilj i sadraj primarnog zahtjeva, ne moe ni biti tretirano kao djelimino
usvajanje koje onemoguava odluivanje o eventualnom zahtjevu. Isti deklaratorni zahtjev
za utvrenje pravne valjanosti ugovora moe biti preambul i za donoenje odluke o raskidu
ugovora, jer se raskinuti moe samo punovaan ugovor, tako da se ta dva zahtjeva
meusobno ne iskljuuju. Suprotno stanovite imalo bi za posljedicu da tuitelj radi
ostvarenja i zatite svog subjektivnog graanskog prava mora ponovo podnijeti posebnu
84
tubu za raskid ugovora i povrat uplaene cijene, jer u ovoj parnici nije realizovao svoj cilj
uknjibu vlasnitva, to je suprotno svrsi instituta eventualne objektivne kumulacije, a to
je ekonominost postupka i zatita tuitelja za sluaj injenine i pravne neizvjesnosti o
tome koji je od moguih tubenih zahtjeva osnovan, odnosno otklanjanje rizika voenja
nove parnice.
86.
ODBIJANJE PRIMARNOG TUBENOG ZAHTJEVA PRETPOSTAVKA JE ZA
ODLUIVANJE O EVENTUALNOM TUBENOM ZAHTJEVU.
Iz obrazloenja:
Tubenim zahtjevom konano opredjeljenim na roitu za glavnu raspravu
21.6.2006. godine tuitelji trae da im tueni isplati naknadu plaa koje je trebao primiti
njihov prednik za vrijeme bolovanja zbog povrede na radu u ukupnom iznosu od 55.681,93
KM sa zakonskom zateznom kamatom poev od 19.3.1997. godine pa do isplate, ili iznos
od 55.681,93 KM od kog iznosa 1.832,00 KM kao naknadu za vrijeme bolovanja od
1.12.1995. godine do 8.12.1995. godine, na ime naknade tete za izgubljenu zaradu zbog
nesposobnosti za rad za period od 8.12.1995. godine do 19.3.1997. godine iznos od
53.849,04 KM ili naknadu u iznosu od 53.681,93 KM od ega plau za vrijeme bolovanja
od 1.12.1995. godine do 8.12.1995.godine u iznosu od 1.832,00 KM, za bolovanje od
8.12.1995. godine do 19.3.1997. godine u iznosu od 2.790,17 KM, te naknadu tete za
izgubljenu zaradu za period od 8.12.1995. godine do 19.3.1997. godine u iznosu od
51.058,71 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom.
Tubeni zahtjevi tuitelja, postavljeni na navedeni nain, nisu zahtjevi sa
alternativnom obavezom, da se tueni oslobaa svoje obaveze ako ispuni samo jedan od
njih, zbog umetnute odrednice ili. Rije je o eventualnoj kumulaciji tubenih zahtjeva po
odredbi lana 55. stav 4. Zakona o parninom postupku, to znai da sud o vie
postavljenih tubenih zahtjeva odluuje tako, da o narednom, podrednom zahtjevu odluuje
samo ako odbije prethodni zahtjev. To znai da je sud duan odbiti zahtjeve koji su
istaknuti ispred onog koji je usvojio, jer je odbijanje prethodnih zahtjeva pretpostavka za
usvajanje narednog zahtjeva.
Niestepeni sudovi djelimino usvajaju trei postavljeni tubeni zahtjev, a da nisu odluili
o prethodna dva zahtjeva, da nisu odbili prvi i drugi zahtjev (tuitelj odreuje redosljed
prema kojem e sud odluivati o tubenim zahtjevima). Sud nije ovlaten odluiti o ostalim
zahtjevima kada makar i djelimino prihvati prvi od istaknutih tubenih zahtjeva.
S obzirom da su niestepeni sudovi odluujui o vie postavljenih tubenih
zahtjeva, eventualno kumuliranih, pogreno primjenili odredbu lana 55. stav 4.
85
Zakona o parninom postupku (na tu povredu tuitelj ukazuje u sadraju revizije), a to je

bilo od uticaja na donoenje zakonite i pravilne presude, poinili su povredu odredaba
parninog postupka iz lana 209. Zakona o parninom postupku, pa je ovaj sud usvojio
reviziju tuitelja i odluio kao u izreci ovog rjeenja primjenom odredbi lana 249. stav 1.
Zakona o parninom postupku.
87.
TUITELJ JE PROMJENIO ISTOVJETNOST SVOG ZAHTJEVA KADA UMJESTO
PRVOBITNOG ZAHTJEVA ZA POVRAT DATOG U IZVRENJU RASKINUTOG
UGOVORA ZAHTIJEVA NAKNADU TETE ZBOG RASKIDA UGOVORA.
Iz obrazloenja:
Iz pravno relevantnih injeninih utvrenja drugostepenog suda, za koja je vezan
revizijski sud, proizilazi da su tuitelj kao kupac i tueni kao prodavac 30.10.1991. godine
zakljuili ugovor o kupoprodaji broj 93/91 koji je imao za predmet kupoprodaju opreme i to
elektrine dvogredne mostne dizalice 80 KN x 27 m, napojnog voda i montae, te
demontae stare dizalice i sanaciju ina na kranskoj stazi, da su tuitelj kao kupac i tueni
kao prodavac 05.04.1992. godine zakljuili ugovor o kupoprodaji broj 26/92 iji predmet je
bila kupoprodaja opreme i to elektrine dvogredne mostne dizalice 50 KN x 9,18 m,
napojnog voda kranske ine, glavne sklopke sa kablom, upotrebne dozvole i transport i
montaa na objektu radionica za opravku vagoneta, kamenolom V., da je prema ugovoru
broj 93/91 rok za isporuku i montau iznosio 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ugovora,
dok je prema ugovoru broj 26/92 taj rok iznosio 45 dana od dana stupanja na snagu
ugovora, da je tuitelj u cijelosti izvrio svoju obavezu plaanja opreme i ugovorenih
poslova tuenom u tadanjim YU dinarima, a da je tueni izvrio samo 10% svojih
obaveza.
Na osnovu tako utvrenog injeninog stanja pravilno je drugostepeni sud,
odluujui o istaknutom prigovoru zastarijelosti potraivanja od strane tuene primjenio
materijalno pravo, odredbe lana 374. i lana 376. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima
kada je zbog osnovanosti tog prigovora u cijelosti odbio tubeni zahtjev. Kao to je ve
reeno, po ugovoru broj 93/91 od 30.10.1991. godine rok ispunjenja obaveze tuenog kao
prodavca je iznosio 6 mjeseci, a po ugovoru 26/92 od 03.04.1992. godine taj rok je iznosio
45 dana. Uzimajui u obzir optepoznatu injenicu da je na teritoriji Bosne i Hercegovine u
aprilu 1992. godine dolo do rata i u najpovoljnijoj varijanti za tuitelja, pod pretpostavkom
da za njega zastarijevanje za vrijeme rata nije teklo, zastarijevanje je poelo ponovo tei od
23.12.1996. godine kada je na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine prestala primjena
Odluke o proglaenju neposredne ratne opasnosti (Slubeni list R BiH broj 1/92 i 13/94).
86
Tuitelj je tubu u ovoj pravnoj stvari podnio prvostepenom sudu 30.12.2002.

godine, te je tubenim zahtjevom traio ispunjenje obaveze tuenog iz zakljuenih ugovora,
uz postavljanje eventualnog zahtjeva za raskid ugovora i vraanje onoga to je dao na ime
ispunjenja svoje ugovorne obaveze. Dakle, ve prvobitna tuba je podnesena nakon proteka
trogodinjeg zastarnog roka propisanog odredbom lana 344. ZOO, pa su u tom momentu
bili zastarjeli zahtjevi postavljeni u tubi, kao i zahtjev za naknadu tete kao posljedicu
raskida ugovora, koji zahtjev je tuitelj postavio tek na pripremnom roitu odranom dana
27.01.2010. godine.
Tuitelj u toku postupka nije dokazao da je dolo do izmjene spornih ugovora u
smislu produavanja roka za ispunjenje obaveze tuenog, kako to neosnovano istie u
reviziji. Kao to je ve reeno, ve u vrijeme podnoenja prvobitne tube nastupila je
zastara zahtjeva za naknadu tete kao posljedicu raskida spornih ugovora, pa je bez osnova
revizijski navod da je tuitelj i prvobitno postavljenim tubenim zahtjevom traio naknadu
tete. S tim u vezi, mada to u konkretnom sluaju nije od znaaja za odluku, ovaj sud u
cijelosti prihvata pravno rezonovanje drugostepenog suda da je na pripremnom roitu
odranom 27.01.2010. godine postavljanjem zahtjeva za naknadu tete, kao posljedicu
raskida spornih ugovora, umjesto prvobitnog zahtjeva za povrat onoga to je dao u
izvrenju svoje ugovorne obaveze, tuitelj u skladu sa odredbom lana 52. stav 1. Zakona o
parninom postupku (Slubene novine F BiH, broj 53/03, 73/05 i 19/06 dalje: ZPP)
preinaio tubu u smislu promjene istovjetnosti zahtjeva, jer se radi o dvije razliite pravne
posljedice raskida ugovora. Pored toga, ta dva zahtjeva se zasnivaju i na razliitim
injeninim osnovama. Zahtjev za povrat se zasniva na injeninoj tvrdnji da je tuitelj dao
odreeni novani iznos tuenom u ispunjenju svoje ugovorne obaveze iz ugovora koji su
raskinuti, a zahtjev za naknadu tete se zasniva na injeninoj tvrdnji da je zbog raskida
ugovora tuitelj pretrpio tetu u visini vrijednosti opreme koju mu je po osnovu raskinutih
ugovora trebao isporuiti tueni.
88.
lan 67. stav 1. taka 2. Zakona o parninom postupku
lan 137. Zakona o radnim odnosima i plaama slubenika organa uprave u F BiH
NA BLAGOVREMENOST TUBE, KAO PROCESNU PRETPOSTAVKU ZA
MERITORNO ODLUIVANJE, SUD PAZI PO SLUBENOJ DUNOSTI, ALI U
OKVIRU INJENINE GRAE IZNESENE OD STRANE PARNINIH STRANAKA.
Iz obrazloenja:
Taan je navod revidenta da je rok za podnoenje tube iz lana 137. Zakona o
radnim odnosima i plaama slubenika organa uprave u F BiH po svojoj pravnoj prirodi
prekluzivni rok o kome sud vodi rauna po slubenoj dunosti. Stoga, ukoliko sud
ustavnovi da je tuba podnesena neblagovremeno, ako je posebnim propisima odreen rok
87
za podnoenje tube, donijet e rjeenje kojim se tuba odbacuje (lan 67. stav 1. taka 2.
ZPP ).
Meutim, suprotno prigovoru revidenta, niestepene presude nisu u konkretnom sluaju
zahvaene povredom odredaba parninog postupka iz lana 209. u vezi sa lanom 67. stav
1. taka 2. ZPP. Naime, na blagovremenost tube sud pazi po slubenoj dunosti, ali u
okviru injenine grae iznesene od strane parninih stranaka. Ukoliko tueni istie
prigovor neblagovremenosti tube, onda je on i duan dokazati injenice koje se tiu
poetka i isteka roka za podnoenje tube (lan 7. stav 1. u vezi sa lanom 123. ZPP), jer se
radi o prigovoru odnosno injenicama koji idu njemu u prilog i koje sprijeavaju
osnovanost tuioevog zahtjeva. U konkretnom sluaju tuena te injenice nije dokazala,
tanije nije dokazala kada je tuitelj primio rjeenje kojim je odlueno o njegovom
prigovoru, odnosno da je od dana prijema tog rjeenja pa do dana podnoenja predmetne
tube protekao prekluzivni rok propisan odredbom lana 137. Zakona o radnim odnosima i
plaama slubenika organa uprave u F BiH.
89.
lan 99. stav 1. taka 6., lan 110. i lan 207. stav 3. Zakona o parninom postupku
PRIGOVOR ZASTARE JE IZNESEN PRED PRVOSTEPENIM SUDOM I UKOLIKO
GA JE TUENI ISTAKAO U ZAVRNOJ RIJEI.
Iz obrazloenja:
Slijedom navedenih pravila materijalnog prava predstojala je procesno pravna
obaveza tuenog da u svojim izlaganjima najkasnije na pripremnom roitu (lan 77. ZPP)
iznese sve injenice potrebne za obrazloenje istaknutog prigovora zastarjelosti, nudei
dokaze potrebne za utvrivanje svojih navoda (lan 102. stav (1) ZPP), koja mogunost
izuzetno predstoji i tokom glavne rasprave samo ako uini vjerovatnim da ih bez svoje
krivice nije bio u mogunosti iznijeti odnosno predloiti na pripremnom roitu (lan 102.
stav (2) ZPP).
Tueni, prema ocjeni revizijskog suda, protivno izraenom stavu drugostepenog
suda, iznoenjem prigovora zastarjelosti potraivanja u zavrnom izlaganju (lan 99 stav (1)
taka 6) ZPP) je ovaj iznio pred prvostepenim sudom prije nego to je glavna rasprava
zakljuena (lan 110. ZPP).
injenini osnov ovoga prigovora predstavljaju izneene tvrdnje tuenog sadrane u
injenicama izneenim na pripremnom roitu i priznate injenice tuitelja po prvi put
izneene prije nego to se na njih pozvao tuitelj za koga su ove injenice povoljne
(anticipirano priznanje) na koje se tuitelj pozvao (da je od 1990. godine prestao koristiti
parcele s obzirom da je voe prestalo raati jer se isto osuilo, umu da sjee u smislu
sasuenog drvea, zadnji put da je ubrao rod sa stabla ljive 1989, godine, travu da ne kosi
od 1990. godine). Kako iz ovih ne proizilazi opstojnost injenica iz kojih proizilazi da je u
88
skladu sa izloenim pravilima materijalnog prava nastupila zastarjelost zahtjeva tuitelja za

naknadu tete, pri emu je teta utvrena prema objektivnim okolnostima stanja predmetnih
nekretnina u poslijednje tri godine prije podnoenja tube, dakle, u stepenu oteenosti
nastalom kao posljedica sukcesivnog djelovanja do tih perioda, kako to pravilno poprima i
drugostepeni sud (posljednji pasus druge stranice pismenog otpravka presude), pokazuje se
kao pravilnim stav drugostepenog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastarjelosti
zahtjeva tuitelja za naknadu tete.
Stoga neosnovano tueni uporite za ostvarenje revizijskog osnova u vidu pogrene
primjene materijalnog prava nalazi u tvrdnjama da nije bio duan predlagati niti izvoditi
dokaze u smislu istaknutog prigovora zastarjelosti iz razloga to je sam tuitelj u svojoj
izjavi datoj tokom postupka potvrdio da su se stabla osuila i prestala davati plodove jo
1990. godine, ime da je priznao da je tada prestao ostvarivati prihode na predmetnim
nekretninama, jer, slijedom izloenog ove injenice ne daju dovoljno osnova za izvoenje
zakljuka o osnovanosti navedenog prigovora u odnosu na koji se zanemaruje da se radi o
sukcesivnoj buduoj tetu u odnosu na koju predstoje izloena pravila zastarjelost zahtjeva
za njenu naknadu, u skladu sa kojima tueni nije iznio ni dokazao odlune injenice iz kojih
proizilazi da je tuitelj izgubio pravo na isticanje zahtjeva za naknadu tete zbog njegovog
pasivnog dranja kroz zakonom odreeno vrijeme.
90.
lan 102. stav 2. i lan 207. stav 1. Zakona o parninom postupku
POD NOVIM DOKAZOM SMATRA SE I DOKAZ KOJI JE NASTAO NAKON TO JE
GLAVNA RASPRAVA ZAKLJUENA ALI POD USLOVOM DA SE ON ODNOSI NA
INJENICE KOJE SU POSTOJALE PRIJE ZAKLJUENJA GLAVNE RASPRAVE.
Iz obrazloenja:
Meutim, suprotno pravnom stavu drugostepenog suda, i u tom pogledu ovaj
revizijski sud naelno dijeli pravni stav revizije, ovo pravilo ne vai kada su u pitanju
dokazi. Pod novim dokazom smatra se i dokaz koji je nastao nakon to je glavna rasprava
zakljuena, ali pod uslovom da se on odnosi na injenice koje su postojale prije zakljuenja
glavne rasprave. Sporni zapisnik odnosi se, pretenim dijelom, i na injenice koje su
postojale prije zakljuenja glavne rasprave, jer obuhvata stanje duga i za utueni period od
novembra 2004. godine do aprila 2007. godine (zapisnik se odnosi na period od
01.03.2004. godine do 31.12.2007. godine). Stoga taj zapisnik, bez obzira to je po
miljenju drugostepenog suda nastao nakon zakljuenja glavne rasprave, predstavlja novi
dokaz u smislu lana 207. ZPP-a. Neovisno o svemu navedenom treba primijetiti da iz
sadraja zapisnika proizilazi da je isti od strane tuitelja sainjen 28.02.2008. godine, dakle
prije zakljuenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom, pa se stoga niti ne radi o
dokazu koji je nastao nakon zakljuenja glavne rasprave kako to navodi drugostepeni sud,
89
jer na injenici to je taj zapisnik dostavljen tuenom nakon zakljuenja glavne rasprave ne
moe se izvesti zakljuak da se radi o dokazu koji je nastao nakon zakljuenja glavne
rasprave.
91.
lan 207. u vezi sa lanom 173. Zakona o obligacionim odnosima
NARUILAC
I
IZVOA
RADOVA
ODGOVARAJU
ZA
TETU
PROUZROKOVANU RADOVIMA NA NEKRETNINI PO NAELU OBJEKTIVNE
ODGOVORNOSTI, PA KADA SE TOKOM TIH RADOVA POJAVE OTEENJA NA
SUSJEDNOJ NEKRETNINI PRETPOSTAVLJA SE DA SU ONA PROUZROKOVANA
TIM RADOVIMA.
TERET DOKAZIVANJA DA NE POSTOJI UZRONA VEZA IZMEU IZVOENJA
RADOVA I NASTALE TETE LEI NA NARUIOCU I IZVOAU RADOVA.
92.
lan 147. i lan 155. stav 2. i lan 217. stav 2. Zakona o parninom postupku
UKOLIKO DRUGOSTEPENI SUD OCJENJUJE DA JE NALAZ I MILJENJE
VJETAKA FINANSIJSKE STRUKE U POGLEDU NAINA OBRAUNA KAMATA
NEJASAN ILI NEPOTPUN, TE MANJKAVOSTI VJETAENJA OTKLONIT E NA
RASPRAVI, POZIVAJUI VJETAKA DA SVOJ NALAZ I MILJENJE DOPUNI ,
ALI NIJE OVLAEN DA SAM IZVRI OBRAUN KAMATA JER ZA TO NE
POSJEDUJE STRUNO ZNANJE.
93.
INJENINI OSNOV SVAKE PRESUDE VEZUJE SE ZA STANJE SPORNOG
MATERIJALNOPRAVNOG ODNOSA U VRIJEME ZAKLJUENJA GLAVNE
RASPRAVE PRED PRVOSTEPENIM SUDOM (VREMENSKE GRANICE
PRAVOMONOSTI).
90
Iz obrazloenja:
injenini osnov svake presude vezuje se za stanje spornog materijalnopravnog
odnosa u vrijeme zakljuenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom (vremenske
granice pravomonosti). Stoga se kao nove injenice mogu uzeti samo one injenice koje su
postojale prije nego to je rasprava zakljuena, kako to u obrazloenju svoje presude navodi
i drugostepeni sud.
(PresudaVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 Ps 094902 11
94.
PRAVILO O SUBJEKTIVNIM GRANICAMA PRAVOMONOSTI ODREUJE DA
PRESUDA, U PRAVILU, MOE VEZIVATI SAMO ONA LICA KOJIMA JE DATA
MOGUNOST DA U POSTUPKU SUDJELUJU, ODNOSNO DA PRESUDA DJELUJE
SVOJOM PRAVOMONOSTI SAMO U ODNOSU IZMEU PARNINIH
STRANAKA.
Iz obrazloenja:
Suprotno pravnom rezonovanju revidenta, pravomona sudska presuda Opinskog
suda u Mostaru broj: Ps-21/03 od 25.05.2005. godine nema znaaj presuene stvari za
predmetnu pravnu stvar, tako da niestepene presude nisu zahvaene povredama odredaba
parninog postupka iz lana 209. u vezi sa lanovima 67. stav 1. taka 4., 196. stav 2. i 227.
stav 2. ZPP.
Navedena presuda donesena je u parninom postupku pokrenutom po tubi
D.A.D. Fabrika.obue D (drugotueni iz predmetne parnice) protiv tuenog U JP za
obnovu i izgradnju mosta (prvotueni iz predmetne parnice) i istom je, u bitnom, utvreno
da je navedeni tuitelj iskljuivi vlasnik poslovnog prostora povrine 39 m2, u prizemlju
zgrade izgraene na k..br. 1322/12 upisane u zk.ul.br. 9535 k.o. Mostar. Tano je da je
navedeni poslovni prostor predmet spora i u predmetnoj parnici, ali pravomono utvrenje
da drugotueni ima odreeno pravo (pravo vlasnitva) prema prvotuenom, ne djeluje
prema tuitelju, kao treem licu. Naime, sudska presuda ne djeluje apsolutno, ve je njeno
djelovanje, izmeu ostalog, ogranieno i licima izmeu kojih djeluje (tzv. subjektivne
granice pravomonosti). Pravilo o subjektivnim granicama pravomonosti odreuje da
presuda, u pravilu, moe vezivati samo ona lica kojima je data mogunost da u postupku
sudjeluju, odnosno da pravomona presuda djeluje svojom pravomonou samo u odnosu
izmeu parninih stranaka. Ovo ogranienje je posljedica kako raspravnog naela tako i
prava na pravino suenje. Budui da trea lica nisu uestvovala u postupku to ne bi bilo
opravdano da sudska odluka i za njih bude neosporiva. Stoga je tuitelj imao mogunost da
u ovoj parnici ospori tanost utvrenja iz presude Opinskog suda u Mostaru broj: Ps-21/03
91
od 25.05.2005. godine jer to utvrenje ima uticaj na njegov pravni odnos prema strankama
iz te parnice.
95.
lan 240. stav 1. i 3. Zakona o parninom postupku
TUBENI ZAHTJEV JE PREKORAEN UKOLIKO SUD ODBIJE TUBENI
ZAHTJEV KOJEG TUITELJ NIJE NI POSTAVIO.
Iz obrazloenja:
Tuitelj u reviziji ukazuje na revizioni prigovor iz odredbe lana 240. stav 1. taka
3. Zakona o parninom postupku, zbog prekoraenja tubenog zahtjeva u postupku pred
drugostepenim sudom. Taj prigovor tuitelj obrazlae tvrdnjom da je odbijen sa tubenim
zahtjevom koji nije identian zahtjevu postavljenom, odnosno opredjeljenom na glavnoj
raspravi 24.06.2009. godine.
Iz podataka spisa slijedi da je tuitelj u tubi podnijetoj 03.04.2001. godine traio
utvrenje prava vlasnitva na stanu, predaju stana u posjed, ponitenje rjeenja o dodjeli
stana i ugovora o koritenju stana koji ugovor je zakljuio H.K. U tubi je traio i izdavanje
privremene mjere o zabrani raspolaganja stanom. U podnesku od 17.12.2008. godine
tuitelj je preinaio tubeni zahtjev tako to je pored prvobitnog primarnog zahtjeva za
utvrenje jaeg prava vlasnitva, predaju u posjed stana i brisanje upisa etanog vlasnitva
na stanu, podnio i obligaciono-pravni zahtjev kojim je traio isplatu protivvrijednosti stana
u iznosu od 100.000,00 KM. Prvi dio prvog zahtjeva je uredio tako to je traio utvrenje
jaeg prava vlasnitva na stanu. Konano odreenim tubenim zahtjevom u podnesku od
24.06.2009. godine za glavnu raspravu istog dana, tuitelj je smanjio drugi tubeni zahtjev
na nain da je traio plaanje dijela protivvrijednosti stana kao dio neplaene cijene u
iznosu od 63.416,50 KM.
Kada odbija tuitelja sa tubenim zahtjevom, prvostepeni sud u izreci presude u
cijelosti navodi tubeni zahtjev tuitelja iz tube i podneska od 24.06.2009. godine, iako
tuitelj opredjeljenim zahtjevom u podnesku nije traio ponitenje rjeenja i ugovora.
Dakle, prvostepeni sud je odbijajui tuitelja i sa zahtjevom koji tuitelj nije postavio,
prekoraio tubeni zahtjev. Kako drugostepeni sud tu povredu isticanu i u albi nije
otklonio, zanemarivi albeni navod o prekoraenju tubenog zahtjeva (lan 209. u vezi sa
lanom 231.Zakona o parninom postupku), time je i sam drugostepeni sud prihvatio tu istu
povredu iako potie iz prvostepenog postupka, pa je omoguio da se iz tog razloga moe
izjaviti revizija (lan 240. stav 3. Zakona o parninom postupku).
Zbog toga je ovaj sud primjenom odredbe lana 251. Zakona o parninom postupku
odluio kao u izreci ove presude.
S obzirom da se moe preinaiti samo odluka koja postoji, ovaj sud zakljuuje da i
presuda, koja nije provocirana odgovarajuim tubenim zahtjevom takoe egzistira i da je
92
pravno relevantna, te da moe postati pravomona ako ne bude napadnuta pravnim lijekom
i ukinuta u ovom postupku preinaenjem pobijane presude tako da se njen sadraj svede u
granice istaknutog zahtjeva. Ovlatenje revizijskog suda da u sluaju ako ustanovi da je
pravomonom presudom donesenom u drugostepenom postupku prekoraen tubeni
zahtjev, preinai pobijanu presudu (lan 251. Zakona o parninom postupku) u konkretnom
sluaju se ustvari svodi na ukidanje dijela presude koji je donesen bez zahtjeva stranke, a
pobijana presuda se svodi u granice stranake dispozicije (lan 2. stav 1. Zakona o
parninom postupku). Dio presude (odbijajui dio postavljenog tubenog zahtjeva) koji ne
predstavlja prekoraenje zahtjeva ostaje neizmjenjen.
96.
lan 291., lan 293. stav 3. i lan 295. Zakona o parninom postupku
SUD NEMA STRANAKU SPOSOBNOST I NE MOE BITI STRANKA U
POSTUPKU BEZ OBZIRA NA VRSTU SPORA.
97.
ROK ZA PODNOENJE PRIJEDLOGA ZA POVRAT U PREANJE STANJE ZBOG
PROPUTANJA PRIPREMNOG ROITA RAUNA SE OD DANA PRIJEMA
ODLUKE KOJU JE SUD POVODOM PROPUTANJA DONIO, A NE OD DANA
PROPUTANJA ROITA.
Iz obrazloenja:
Rok za podnoenje prijedloga za povrat u prijanje stanje rauna se od dana prijema
odluke koju je sud radi proputanja donio (u konkretnom sluaju od 22.11.2004. godine
kada je punomonik tuitelja primio rjeenje kojim se tuba smatra povuenom), a ne od
dana proputanja roita (3.11.2004. godine). Prema tome, podnoenjem prijedloga
29.11.2004. godine, raunajui od 22.11.2004. godine, nije protekao zakonski rok od 8
dana, pa prijedlog nije neblagovremeno podnijet, kako ga ocjenjuje drugostepeni sud.
Drugostepeni sud odbacuje prijedlog tuitelja za povrat u prijanje stanje kao
neblagovremen primjenom odredbi lana 329. stav 2. Zakona o parninom postupku.
lanom 329. stav 2. Zakona o parninom postupku je propisano da se prijedlog
podnosi u roku od 8 dana raunajui od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao
93
proputanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za proputanje od dana kada je za to

saznala.
Polazei od injenica da je punomonik tuitelja poziv za pripremno roite
zakazano za dan 3.11.2004. godine primio dana 16.9.2004. godine (potpis punomonika na
dostavnici o prijemu poziva i drugostepenog rjeenja broj G-496/04), da na roite
punomonik tuitelja nije pristupio, da je rjeenje o povlaenju tube primio 22.11.2004.
godine i da je prijedlog za povrat u prijanje stanje podnio 29.11.2004. godine,
drugostepeni sud, raunajui rok za podnoenje prijedloga od 3.11.2004. godine kada je
dolo do proputanja roita i kada je punomonik tuitelja imao saznanje o proputanju,
nalazi da je prijedlog podnijet po isteku zakonskog roka od osam dana od saznanja.
Navedeni stav drugostepenog suda po ocjeni ovog suda nije pravilan, a kako
smatraju i tuitelji u reviziji.
98.
PRAVO NA PRODUENJE SUDSKOG ROKA IZ LANA 336. STAV 1. ZPP
STRANKA MOE OSTVARITI SAMO UKOLIKO JE U OKVIRU TOG ROKA
ZAHTIJEVALA NJEGOVO PRODUENJE.
99.
NASLJEDNICI, KOJIMA PRIPADA PRAVO DA U PARNINOM POSTUPKU
POSTAVE IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV ZA ISPLATU OTPREMNINE KOJA NIJE
ISPLAENA NJIHOVOM UMRLOM PREDNIKU, NISU NUNI SUPARNIARI VE
SU POSEBNI POVJERIOCI U OKVIRU SVOG NASLJEDNOG ODNOSNO
SUVLASNIKOG UDJELA.
Iz obrazloenja:
Nasljednici imaju pravo da u parninom postupku postave imovinskopravni zahtjev
za isplatu otpremnine koja nije isplaena njihovom umrlom predniku. Pri tome oni nisu
nuni suparniari na tuilakoj strani ve su posebni povjerioci u okviru svog nasljednog
odnosno suvlasnikog udjela. Stoga svi nasljednici umrlog B.Z., suprotno pravnom stavu
drugostepenog suda, nisu morali zajedniki tuiti u ovoj pravnoj stvari da bi njihova tuba
bila doputena, jer bi u tom sluaju jednom nosiocu prava bilo onemogueno da trai
94
zatitu ako drugi nosilac istog prava odbija da je trai. Upravo zbog toga nuno
suparniarstvo na tuilakoj strani postoji samo u izuzetnim sluajevima.
Tano je da suvlasnik, u naelu, moe traiti novanu naknadu samo razmjerno svom
suvlasnikom dijelu. Meutim u konkretnom sluaju prava ostalih nasljednika nisu
povrijeena jer su oni pismenom izjavom od 27.08.2008. godine ovlastili tuiteljicu,
odnosno prepustili joj pravo, da sama preduzme pravne radnje vezane za ostvarivanje i
naplatu cjelokupne predmetne otpremnine, kako je to pravilno u razlozima svoje odluke
zakljuio i prvostepeni sud.
(PresudaVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 001378 11 Rev
od 19.01.2012. godine)
100.
NIJE USPIO U PARNICI TUITELJ IJI JE TUBENI ZAHTJEV ODBIJEN ZBOG
ZASTARJELOSTI, PA JE STOGA DUAN NAKNADITI TROKOVE PARNINOG
POSTUPKA TUENOM.
Iz obrazloenja:
Kako proizilazi iz sadraja spisa tuitelj je tubenim zahtjevom traio da sud
obavee tuenog da mu zbog neplaanja za potroenu elektrinu energiju za period od
01.06.1995. do 01.07.2005. godine isplati iznos od 7.920,64 KM. Odluujui o istaknutom
prigovoru zastarjelosti potraivanja prvostepeni sud nalazi da je dio tubenog zahtjeva za
iznos od 7.217,77 KM obuhvaen zastarom i u tom dijelu odbija tubeni zahtjev, a isti
usvaja za iznos od 720,87 KM. Dakle, tuitelj je u ovom sporu uspio sa 8,9 %, a tueni u
pretenom dijelu sa 91,1 %, te prvostepeni sud u skladu sa postignutim uspijehom u parnici
donosi odluku o trokovima parninog postupka.
Odluujui o albi tuitelja na odluku o trokovima parninog postupka drugostepeni sud
zauzima stav da je tueni dao tuitelju povoda za tubu, jer je utvreno da nije plaao
elektrinu energiju koju je tuitelj isporuivao, a dug u cijelosti nije izmirio ni kada je
primio tubu, a ni u toku postupka za period koji nije obuhvaen zastarom, pa da u takvoj
situaciji nije bilo osnova da se tuenom dosude trokovi prema uspjehu u parnici, ve je
trebalo odluiti da svaka stranka snosi svoje trokove postupka.
Taan je navod iz obrazloenja drugostepenog rjeenja da je tueni dao tuitelju povoda za
tubu jer nije plaao elektrinu energiju. Meutim, drugostepeni sud u tom smislu ne cijeni
i ponaanje tuitelja kao povjerioca. Tueni je dao povod tuitelju za tubu jo u julu 1995.
godine, kada nije platio raun za juni te godine, a tuitelj je tubu u ovoj pravnoj stvari
podnio 02.09.2005. godine, dakle nakon proteka vremenskog perioda od deset godina od
dana kada je imao osnova za podnoenje tube. Ne moe se bezrazlono pasivno dranje
tuitelja u ostvarivanju svojih prava (tuitelj u toku postupka nije dokazao da je u tom
periodu dolo do okolnosti koje bi dovele do zastoja ili prekida zastarijevanja u kom sluaju
bi bio neosnovan prigovor zastare) staviti na teret tuenom. Odredbe o zastari i rokovima
95
zastare su odredbe materijalnog prava i imaju za cilj da disciplinuju povjerioce u

ostvarivanju svojih potraivanja i da istovremeno ne dre dunike u vjenoj neizvjesnosti i
pravnoj nesigurnosti. Kada tubeni zahtjev bude odbijen (u cijelosti ili djelimino) zbog
osnovanosti istaknutog prigovora zastare to znai da je
tueni u toku postupka dokazao injenice koje tubeni zahtjev ine neosnovanim. Nema
nikakve razlike, sa stanovita primjene pravila o naknadi trokova parninog postupka, da li
je tubeni zahtjev odbijen iz razloga to je tueni dokazao npr. da je ispunio obavezu, da je
dolo do oprosta duga, preuzimanja duga i slino ili je tubeni zahtjev odbijen iz razloga to
je tueni dokazao da se radi o zastarjelom potraivanju. Osnovanost prigovora zastare
tuenog (u cjelini ili djelimino) ima za rezultat gubitak parnice za tuitelja u dijelu u
kojem je taj prigovor osnovan, odnosno uspijeh tuenog u parnici u tom dijelu, pa se
prilikom odluivanja o naknadi trokova parninog postupka mora poi od uspijeha svake
od stranaka u parnici, kako je to pravino odluio i prvostepeni sud.
101.
SVAKA STRANKA, A NE SAMO TUITELJ, MOE DJELIMINO USPJETI U
PARNICI.
STOGA KOD ODLUIVANJA O TROKOVIMA PARNINOG POSTUPKA U
SLUAJU DJELIMINOG STRANAKOG USPIJEHA U PARNICI TREBA, U
PRAVILU, UZIMATI U OBZIR KAKO TUIOEV TAKO I TUENIKOV USPIJEH U
PARNICI I ODLUKU O TOME KOJA E STRANKA SNOSITI OBAVEZU NAKNADE
TROKOVA POSTUPKA DONIJETI PRIMJENOM PRAVILA PROCESNOG
PREBIJANJA PARNINIH TROKOVA.
Iz obrazloenja:
Nasuprot prednjem, osnovano se revizijom ukazuje na propust drugostepenog suda
da odlui i o trokovima revidenta. Prihvatajui pravilnim obraun sudskih trokova
tuiteljice izvren od strane drugostepenog suda u ukupnom iznosu od 4.141,40 KM, kao i
utvreni procenat njenog konanog uspjeha u ovom sporu u omjeru od 63% ( to se ni
revizijom ne dovodi u pitanje), to bi znailo da je tueni uspio u sporu u omjeru od 37 %,
(uspjeh tuiteljice se smatra neuspjehom tuenog i obratno), pa bi tuenom s obzirom na
uspjeh u sporu pripao iznos od 586,00 KM (ukupan iznos traenih trokova je 1.584,00
KM da je u sporu uspio 100 %). Stoga je ovaj sud procesnom kompenzacijom utvrdio da je
tueni na ime trokova duan platiti tuiteljici iznos od 3.555,40 KM, a ne 4.141,40 KM,
kako je to naao drugostepeni sud. Ova odluka se temelji na odredbama lana 393.,
386.st.2.387. 396.st.2. u vezi sa lanom 397.st.2. ZPP.
96

VANPARNINI POSTUPAK
102.
lan 126. Zakona o vanparninom postupku
SUD UPUUJE NA PARNICU STRANKE TEK KADA SU SVI NASLJEDNICI DALI
NASLJEDNIKE IZJAVE JER SE TEK TADA MOE KONANO ZNATI POSTOJI LI
I U EMU SE OGLEDA SPOR MEU NASLJEDNICIMA.
Iz obrazloenja:
Neprihvatljiv je pravni stav revidenata da je do prekida ostavinskog postupka dolo
po sili zakona ve u momentu kada su tuiteljice na ostavinskoj raspravi od 14.02.2002.
godine dale izjave da osporavaju punovanost testamenta, to je ostavinski sud bio duan
deklarisati svojim rjeenjem, tako da sporne nasljednike izjave tuenih, date na kasnijim
ostavinskim raspravama, zapravo pravno i ne egzistiraju.
Prema odredbi lana 126. stav 1. i 2. Zakona o vanparninom postupku sud e
prekinuti raspravljanje zaostavtine i uputiti stranke da povedu parnicu pred sudom ako su
meu strankama sporne injenice od kojih zavisi neko njihovo pravo, pa tako i ukoliko su
sporne injenice od kojih zavisi pravo na nasljee, a naroito punovanost ili sadrina
testamenta.
Iz ovakvog sadraja navedene zakonske odredbe proizilazi da sud upuuje na parnicu
stranke tek kada su svi nasljednici dali nasljednike izjave, jer se tek tada i moe konano
znati postoji li, i u emu se ogleda, spor meu nasljednicima. Stoga, suprotno pravnom
rezonovanju revidenata, izjave tuiteljica da osporavaju valjanost testamena pokojnog
M.M., date na ostavinskoj raspravi od 14.02.2002. godine, nisu same po sebi konstituisale
prekid ostavinskog postupka, niti je ostavinski sud samo na osnovu tih izjava bio duan
prekinuti ostavinski postupak. Ostavinski sud je pravilno zakazao novo roite, na koje je
pozvao tuene, te nakon to su i oni dali svoje nasljednike izjave donio rjeenje o prekidu
ostavinskog postupka.
103.
lan 62. i 63. Zakona o eksproprijaciji
PRILIKOM DOSUIVANJA KAMATE ZA EKSPROPRISANU NEKRETNINU SUD
ODLUUJE PO SLUBENOJ DUNOSTI, A NE SAMO PO ZAHTJEVU STRANKE.
97
SUD JE DUAN DA ODLUI O KAMATI BEZ OBZIRA DA LI JE ZAHTJEV ZA

KAMATU POSTAVLJEN ILI NIJE.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 56 0 V 029801 12
PRIVREDNO PRAVO
104.
lan 6. stav 2. taka 3. Zakona o privrednim drutvima
ZAKLJUAK O ODGOVORNOSTI VLASNIKA UDJELA DRUTVA SA
OGRANIENOM ODGOVORNOU ZA OBAVEZE DRUTVA MORA SE
ZASNIVATI NA DOKAZANIM INJENICAMA DA JE ON KORISTIO DRUTVO ZA
PREVARU ILI OTEENJE SVOJIH POVJERILACA.
Iz obrazloenja:
proizilazi da je 20.11.2000. godine zakljuen ugovor o kratkoronom kreditu na iznos od
80.000,00 KM izmeu M. banke d.d. S., kao prednika R. banke d.d. Sarajevo, kao davaoca
kredita (u ugovoru navedeno kao zajmodavca) i prvotuenog 3AD d.d. S. kao korisnika
kredita (u ugovoru navedeno kao zajmoprimca), da je taj ugovor u ime prvotuenog
zakljuio drugotueni H.M. kao direktor, da je 20.11.2000. godine zakljuen ugovor o
jemstvu izmeu davaoca kredita i tuitelja, kojim je tuitelj preuzeo obavezu da davaocu
kredita izmiri njegovo potraivanje iz tog ugovora, ako to ne uini prvotueni, da
prvotueni nije izmirio dug po kreditu, te da je taj dug umjesto njega izmirio tuitelj
plaajui isti u tri rate.
Na osnovu ovako utvrenog injeninog stanja pravilno su niestepeni sudovi primjenili
materijalno pravo, odredbu lana 1013. Zakona o obligacionim odnosima, kada se usvojili
tubeni zahtjev u odnosu na prvotuenog. Ni u reviziji se ne ukazuje na pogrenu primjenu
materijalnog prava u odnosu na prvotuenog.
Odbijajui kao neosnovan prigovor o nedostatku pasivne legitimacije na strani
drugotuenog drugostepeni sud nalazi da je drugotueni pasivno legitimisan s pozivom na
odredbu lana 6. stav 2. taka 3. Zakona o privrednim drutvima FBiH (Slubene novine
FBIH, broj: 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07 i 84/08) neobrazlaui koja
injenina utvrenja daju osnov za primjenu te zakonske odredbe (to nije obrazlagao ni
prvostepeni sud koji se pozvao samo na odrebu lana 1013. ZOO). Odredba lana 6. stav 2.
taka 3. Zakona o privrednim drutvima FBIH regulie da dioniar u dionikom drutvu,
vlasnik udjela drutva sa ogranienom odgovornou i komanditor u komanditnom drutvu
ne odgovaraju za obaveze drutva, osim kada koriste drutvo za prevaru ili oteenje svojih
povjerilaca. Osnovano revizija ukazuje da u toku postupka tuitelj nije predloio niti izveo
ni jedan dokaz na utvrivanje injenice da drugotueni ima status lica kod prvotuenog
98
koja ima u vidu citirana zakonska odredba. Sama injnica da je drugotueni direktor
prvotuenog ne znai sama po sebi da je on i vlasnik udjela prvotuenog (iz stanja spisa
proizilazi da je prvotueni drutvo sa ogranienom odgovornou). ak pod pretpostavkom
da je drugotueni vlasnik udjela prvotuenog tuitelj nije dokazao da je drugotueni
koristio prvotuenog za oteenje svojih povjerilaca, a bez utvrenja te injenice ne moe
postojati odgovornost drugotuenog za obaveze prvotuenog. Sama izjava tuitelja da je
drugotueni koristio prvotuenog za oteenje svojim povjerilaca bez odgovarajuih dokaza
(npr. da prvotueni i ranije nije ispunjavao obaveze prema tuitelju ili nekom drugom od
svojih povjerilaca, da je drugotueni u krivinom postupku osuen zbog prevare povjerilaca
i sl.) ne moe predstavljati osnov za paualni zakljuak drugostepenog suda da je
drugotueni pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari, pozivom na odredbu lana 6. stav 2.
taka 3. Zakona o privrednim drutvima.
105.
lan 276. stav 3. Zakona o privrednim drutvima
UGOVOR O ZAPOLJAVANJU MENADERA PREDSTAVLJA MJEOVITI PRAVNI
POSAO KOJI SADRI KAKO ELEMENTE MENADERSKOG UGOVORA TAKO I
ELEMENTE UGOVORA O RADU.
Iz obrazloenja:
Naime, kada je rije o ugovoru o zapoljavanju menadera, mora se poi od toga da se
radi o mjeovitom pravnom poslu koji sadri elemente menaderskog ugovora iz odredbi
lana 276. stav 3. Zakona o privrednim drutvima i ugovora o radu, kao materijalno
pravnog instituta radnog prava, Ugovor o zapoljavanju menadera ne ureuje samo pitanje
njegovog statusa, kao direktora - menadera, ve se tim ugovorom zasniva i radni odnos.
Uslove tog radnog odnosa, te time i pitanje da li se radi o radnom odnosu na neodreeno ili
odreeno vrijeme, dakle, razrijeava sadraj tog ugovora.
Kada poslodavac ugovorom o zapoljavanju menadera preuzme obavezu da nakon
njegovog prestanka, a time i nakon isteka vremena na koji je zakljuen, dotadanjeg
menadera rasporedi na obavljenje drugih poslova i radnih zadataka, bez odreenja
vremena trajanja radnog odnosa, njegov daljnji radno pravni status se sagledava u okviru te
preuzete obaveze, dakle, zasnovanog radnog odnosa na neodreeno vrijeme. Za sluaj
izostanka navedene odredbe, protekom vremena za koji je zakljuen
ugovor o
zapoljavanju menadera prestaje i sam ugovor, te time i prava i obaveze iz istog.
U ovoj pravnoj stvari sadraj Ugovora o zapoljavanju menadera sadri odredbu
(lan 1. stav 2. Ugovora) da e menader svoju funkciju obavljati za vrijeme od etiri
godine od dana zakljuivanja ugovora). Istim nije ugovorena obaveza tuenog na njegovo
rasporeivanje na druge odgovarajue poslove nakon prestanka tog ugovor. Time, u smislu
99
izloenog, prestankom ovoga ugovora, zbog isteka vremena na koji je zakljuen, prestaje i
radni odnos tuitelja, kao dotadanjeg menadera.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000734 10 Rev
od 29.12.2011. godine)
106.
lan 2. Zakona o privatizaciji preduzea
lan 67. i lan 68. Pravilnika o postupku prodaje imovine i dionica ili udijela
preduzea
AGENCIJA ZA PRIVATIZACIJU OVLATENA JE DA JEDNOSTRANO RASKINE
UGOVOR O KUPOPRODAJI PREDMETA TENDERA U POSTUPKU MALE
PRIVATIZACIJE, IAKO NIJE BILA UGOVORNA STRANA IZ NAVEDENOG
UGOVORA.
Iz obrazloenja:
Nije osnovan ni revizijski prigovor pogrene primjene materijalnog prava. Tuitelj u
reviziji kao i u albi insistira na prigovoru da Agencija za privatizaciju ZE-DO Kantona nije bila
ovlatena da jednostrano raskine ugovor o kupoprodaji predmeta tendera, pri tome se poziva na
odredbu l. 27. Zakona o privatizaciji preduzea (Sl. novine FBiH 27/97, 8/99, 32/00, 45/00,
54/00, 61/01, 27/02, 33/02, 28/04 i 44/04), zatim da u sluaju raskida predmetni ugovor je
obavezivao samo ugovorne strane, a ne i agenciju koja nije bila u obavezno pravnom odnosu sa
tuiteljem, pa da je drugotuena postupala nezakonito - suprotno volji prodavca, a zbog takvog
postupanja, da je tuitelj uskraen za potraivanja iznosa uplaene kupoprodajne cijene u
gotovini (53.050,00 KM).
Suprotno shvatanju u reviziji, pravilan je stav niestepenih sudova da se prodaja dravnog
vlasnitva odvija u skladu sa Zakonom o preduzeima (Slubene novine FBiH 2/95 i 8/96),
Zakonom o privatizaciji preduzea, te setom tzv. privatizacijskih propisa koji reguliu period
tranzicije kada je privatizacija kao proces pretvorbe dravnog vlasnitva u privatno proglaena
kao naelo drutvenog ureenja u prelaznom periodu, kao strateki ekonomski cilj i temeljni
princip koji se odraava iz cjeline vaeih propisa koji su u to vrijeme doneseni.
Prema odredbi l. 2. Zakona o privatizaciji preduzea propisano je da odobravanje i
provoenje privatizacije vri nadlena Agencija za privatizaciju, osnovana Zakonom o agenciji
za privatizaciju, a prema Pravilniku o postupku prodaje imovine i dionica ili udjela preduzea
(Sl. novine FBiH 19/98, 15/99,32/99...18/02) propisano je u l. 68. da ugovor iz l. 67. ovog
pravilnika obavezno sadri odredbu da su prodavac i nadlena agencija ovlateni da prate i
kontroliu ispunjavanje ugovornih obaveza i mogu preduzimati sve pravne radnje za sudski ili
vansudski raskid ugovora.
Tuitelj i prvotueni su u l. 11. Ugovora regulisali da kontrolu izvrenja ugovornih
obaveza vrit e prodavac i Agencija za privatizaciju ZE-DO Kantona, a u l. 19., da pravo
jednostranog raskida ugovora moe se traiti u odreenim sluajevima, izmeu ostalog i ukoliko
kupac u potpunosti ne izvrava ili uredno ne izvrava ugovorom preuzete obaveze ni u roku od
100
30 dana po prijemu pismene opomene od strane Agencije ne poduzme aktivnosti u pravcu

realizacije ugovornih obaveza, to ukazuje da je sporna kupoprodaja predmeta tendera
zakljuena u skladu sa naprijed navedenim zakonskim propisima.
Pravilan je zakljuak drugostepenog suda da je drugotuena na osnovu lana 2. Zakona o
privatizaciji i lana 19. u vezi sa lanom 20. zakljuenog ugovora, imala ovlatenje da
jednostrano raskine ugovor o kupoprodaji predmeta tendera. Naime, pored toga to se u
postupku privatizacije s jedne strane zakljuuju obligacioni ugovori, s druge strane ti isti ugovori
predstavljaju jednu vrstu akta o osnivanju subjekta privatizacije mijenjajui njegov pravni status,
njegovog osnivaa, vlasnika, oblik organizovanja, strukturu kapitala i predstavljaju ispravu za
odgovarajui upis u sudski registar, pa zbog dvostrane pravne prirode ugovora o prodaji
drutvenog kapitala ne primjenjuju se samo odredbe Zakona o obligacionim odnosima, ve i
odredbe Zakona o privatizaciji, Zakona o preduzeima i Zakona o postupku za upis u sudski
registar. U spornom Ugovoru, prodavac i kupac su utvrdili vie obaveza za svaku od ugovornih
strana, kao i da kontrolu izvrenja ugovornih obaveza vri pored prodavca i nadlena agencija,
to je drugotuena i obavezna u skladu sa pozitivnim propisima iz oblasti privatizacije u FBiH
kako u velikoj, tako i maloj privatizaciji. Kod injeninih utvrenja niestepenih sudova, da
kupac nije izvrio vie preuzetih obaveza iz ugovora - u roku od sedam dana nije uplatio
kupoprodajnu cijenu predmeta tendera, niti je tu obavezu izvrio nakon opomene od strane
agencije, a ugovoreni iznos od 53.000,00 KM da je uplatio nakon raskida ugovora u
certifikatima umjesto u gotovini, to je i po shvatanju ovoga suda, raskid predmetnog ugovora od
strane agencije bio osnovan, jer se radilo o roku i ispunjenju obaveza kao pravilu propisanom
kod prodaje preduzea za koji je ovlatena da propisuje Agencija za privatizaciju. U suprotnom,
da drugotuena nije raskinula predmetni Ugovor, neizvravanje tuiteljevih konkretnih obaveza
ne bi posluilo cilju zbog koga je Ugovor i zakljuen. Zbog toga su niestepeni sudovi pravilno
postupili kada su tubeni zahtjev u dijelu kojim tuitelj trai utvrenje da Ugovor nije raskinut,
odbili kao neosnovan.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 014453 11 Rev
od 05.06.2012. godine)
107.
lan 69., lan 86. i lan 143. Zakona o industrijskom vlasnitvu u BiH
lan 94. ranije vaee Uredbe sa zakonskom snagom o patentima i znacima
razlikovanja
OSNOVA ODLUKE U SPORU ZBOG POVREDE ROBNOG ZNAKA MORA BITI
CJELOVITO UPOREIVANJE SPORNIH ROBNIH ZNAKOVA.
TEK NA OSNOVU DETALJNE ANALIZE ROBNIH ZNAKOVA KOJI SE POREDE
SUD MOE ZASNOVATI SVOJE UVJERENJE O POSTOJANJU OPASNOSTI
ZAMJENE, ODNOSNO O POSTOJANJU NEDOZVOLJENOG OPONAANJA.
Iz obrazloenja:
101
U konkretnom sluaju osnova odluke u sporu zbog povrede robnog znaka mora biti
cjelovito uporeivanja spornih robnih znakova. Detaljna analiza robnih znakova koji se
porede (robni znak tuitelja P. i robni znak tuenog P.) predstavlja materijal na osnovu
kojeg sud treba da zasnuje svoje uvjerenje o postojanju opasnosti zamjene, to je u
predmetnoj pravnoj stvari prvostepeni sud propustio uiniti. Naprotiv, prvostepeni sud se
zadovoljava sa konstatacijom da nema nikakve dvojbe o slinosti spornih robnih
znakova, ali proputa konkretizovati tu oitost sa stanovita upotrebljene tipografije imena,
kombinacije i rasporeda boja znaka, simbola u znaku, oblika znaka i njegove veliine, vrste
slova i slino, te na taj nain opravdati svoje uvjerenje o postojanju nedozvoljenog
oponaanja...
U ponovnom postupku drugostepeni sud e, po potrebi i nakon odrane rasprave u
smislu odredbe lana 217. stav 2. ZPP, otkloniti ukazanu povredu odredaba parninog
postupka i nakon toga donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku za koju e dati potpune
injenine i pravne razloge.
Pri tome e drugostepeni sud imati u vidu i slijedee stavove sudske prakse koji su
relevantni sa aspekta predmeta spora: Rizik od zamjene se poveava ukoliko su robe, za
koje se koriste robni znaci srodni. Ukoliko se za identinu vrstu robe koriste dva znaka, kod
ocjene opasnosti od zamjene se mora primijeniti poveana strogost. Pri tome se mora voditi
rauna o tome da se kod proizvoda za masovnu potronju mora raunati sa slabijom
panjom potroaa i manjom sposobnosti razlikovanja nego kada je rije o specijalnim
proizvodima, ije se trite svodi na relativno zatvoren krug ljudi iz odreene brane.
Prilikom ocjene slinosti znaka mora se vea panja posvetiti karakteristinim elementima
koji su slini nego svim ostalim elementima koji su razliiti.
102
__________________________________________
UPRAVNO PRAVO
__________________________________________
108.
Rjeavanje u punoj jurisdikciji
lan 36. Zakona o upravnim sporovima
KADA SE PRESUDOM TUBA UVAAVA, UPRAVNI AKT PONITAVA I
RJEAVA UPRAVNA STVAR, TADA SE NE MOE UPRAVNA STVAR SAMO
DJELOMINO RIJEITI VE U CIJELINI, JER PRESUDA TREBA DA U SVEMU
ZAMIJENI PONITENI UPRAVNI AKT.
Iz obrazloenja:
Prema obrazloenju pobijane presude proizilazi da je prvostepeni sud poprimio
utvrenim da je tuiteljica u vrijeme podnoenja zahtjeva dana 08.03.2004. godine (prema
podacima iz matine evidencije i radne knjiice broj 653/64 od 18.04.1964. godine)
ostvarila radni sta od 34 godine, 10 mjeseci i 29 dana, da je imala navrenih 55 godina
ivota i da je ispunjavala uslove za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu penziju,
propisane odredbama lana 30. i 137. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, da je
poslodavac tuiteljice dana 24.03.2008. godine uplatio doprinose za period od 01.11.1997.
godine do 31.12.1998. godine, te da je tuiteljica ovom naknadnom uplatom ostvarila
penzijski sta za koji su uplaeni doprinosi u trajanju od 30 godina, 8 mjeseci i 22 dana.
Prema tome, tuiteljica je u vrijeme podnoenja zahtjeva ispunjavala uslove, propisane
citiranim zakonskim odredbama, za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu penziju,
pa kako injenica da je dio doprinosa uplaen nakon podnoenja zahtjeva ne moe uticati
na datum ostvarivanja prava na penziju i poetak isplate penzije (jer je tuiteljica za vrijeme
rada bila osigurana a poslodavac je obveznik uplate doprinosa), to je, po ocjeni
prvostepenog suda, tuiteljici pravo na penziju pripadalo od 08.03.2004. godine, odnosno
od dana podnoenja zahtjeva (odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP-639/04
od 23.09.2005. godine). Radi toga je prvostepeni sud tuiteljici priznao pravo na starosnu
penziju po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, poev od 08.03.2004. godine u
mjesenom iznosu koji e utvrditi tueni u skladu sa odredbama lana 30. i 137. citiranog
Zakona, shodno odredbama lana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.
Meutim, odredbama lana 36. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud
rjeava spor presudom, kojom se tuba uvaava ili odbija kao neosnovana (stav 1. i 2.), a
ako se tuba uvaava, presudom se upravni akt ponitava i rjeava upravna stvar u
sluajevima iz lana 33. stav 1. i 2. Zakona i u drugim sluajevima predvienim ovim
Zakonom. Takva presuda u svemu zamjenjuje poniteni upravni akt (stav 3.). Prema
citiranoj odredbi lana 36. stav 3. navedenog Zakona proizilazi da sud rjeava samu
103
upravnu stvar umjesto nadlenog organa i sa svim ovlatenjima koja on ima u toj upravnoj
stvari (spor pune jurisdikcije).
Prema tome, kada sud donosi presudu primjenom lana 36. stav 3. Zakona o
upravnim sporovima, kao to je to sluaj u ovoj stvari (iako se sud pozvao samo na odredbe
stava 2. tog lana), tada ta presuda mora da u svemu zamjenjuje poniteni upravni akt, tako
da sud takvom presudom (kada prizna pravo na starosnu penziju i utvrdi datum od kojeg to
pravo pripada) ne moe nalagati nadlenom organu da on utvrdi visinu priznate penzije,
kako je to prvostepeni sud izrekom presude naloio tuenom (o emu u obrazloenju
presude nisu dati nikakvi razlozi), ime nije ispotovana sama svrha citirane zakonske
odredbe. Ovo obzirom to se steena prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pa i
pravo na starosnu penziju, ostvaruju kod tuenog-nosioca osiguranja, koji starosnu penziju
utvruje, prema odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slubene
novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09) u
tano odreenom mjesenom iznosu, koji osiguraniku pripada od dana ostvarivanja prava,
odnosno od dana podnoenja zahtjeva. Kako je prvostepeni sud pobijanom presudom
rijeio upravnu stvar (priznao pravo na starosnu penziju poev od 08.03.2004. godine),
umjesto nadlenog organa, koja prema citiranim odredbama lana 36. Zakona o upravnim
sporovima u svemu zamjenjuje ponitene upravne akte tuenog, istom presudom je morao
odluiti i o visini priznate penzije u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom
osiguranju.
S obzirom da je prvostepeni sud mogao rijeiti spor u punoj jurisdikciji i donijeti
presudu samo ako ona u svemu zamjenjuje poniteni upravni akt, ovaj sud je iz navedenih
razloga, primjenom lana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev za vanredno
preispitivanje uvaio, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na
ponovno rjeavanje, gdje e se u skladu sa primjedbama ovog suda donijeti pravilna i
zakonita odluka.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01 0 U 000251 09
Uvp od 21.07.2011. godine)
109.
Ispravljanje greaka u zakljuku o ispravci greaka u rjeenju
lan 217. Zakona o upravnom postupku
ODREDBAMA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU NIJE PROPISANA
MOGUNOST DONOENJA ZAKLJUKA O ISPRAVCI GREKE U RANIJEM
POSEBNOM ZAKLJUKU O ISPRAVCI GREKE U RJEENJU
Iz obrazloenja:
Prema injeninom stanju utvrenom u upravnom postupku proizilazi da je
ugovorom o prodaji nepokretnosti broj: 09/I-476-2/82 od 06.06.1985. godine (Ov. br.
554/85 od 25.06.1985 godine) zakljuenim izmeu Skuptine optine Mostar, kao
104
prodavca, i L.R. sina M. iz M., kao kupca, prodavac prodao kupcu stambenu zgradu
izgraenu na parceli oznaenoj kao k.. br. 35/7 u povrini od 120 m2 upisana u zk. ul. br.
1424 k.o. M. (novi broj k.. 2410), da je zakljukom Slube uprave za stambene poslove,
rekonstrukciju i katastar nekretnina Optine "Stari Grad" M. broj: 06-23-3945/99 od
04.11.1999. godine utvreno (taka I) da je prilikom zakljuenja navedenog ugovora o
prodaji nepokretnosti napravljena greka prilikom identifikacije nepokretnosti koja je bila
predmet ugovora na nain to je ista grekom oznaena kao k.. br. 35/7 u povrini od 120
m2 upisana u zk. ul. br. 1424 k.o. Mostar, umjesto k.. br. 35/39 u povrini od 138 m2
upisana u zk. ul. br. 1441 k.o. M., u naravi porodina kua u M. u ulici L. broj ..., te je
(taka II) naloeno Zk. uredu Osnovnog suda u Mostaru da po pravomonosti zakljuka
izvri izmjenu u zemljinim knjigama tako da e se k.. br. 35/7 k.o. Mostar knjiiti na
Opinu M. sa 1/1 dijela, a k.. br. 35/39 k.o. M. na L.M., udov. R., keri L.D. sa 1/1 dijela,
te da je tuiteljica prvostepenom organu podnijela zahtjev za dopunu, odnosno ispravku
navedenog zakljuka od 04.11.1999. godine, iz razloga to istim nije obuhvaena i
nekretnina oznaena kao k.. br. 35/40 k.o. M., jer se k.. br. 2410 novog premjera sastoji
od k.. br. 35/39 i k.. br. 35/40 starog premjera.
Prvostepeni sud je u obrazloenju pobijane presude naao da se po zahtjevu
tuiteljice nije moglo donijeti dopunsko rjeenje u smislu lana 214. Zakona o upravnom
postupku ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br.2/98 i 48/99), odnosno da
nije bilo ni osnova za ispravku eventualnih greaka u predmetnom zakljuku u skladu sa
lanom 217. Zakona o upravnom postupku, obzirom da nijedan upravni organ nije
pokrenuo postupak povodom kupoprodaje sporne nepokretnosti, pa kako se volja
ugovornih strana, izraena odredbama ugovora, moe mijenjati samo saglasnom voljom
ugovaraa, a nikako aktima upravnih organa, to se ni predmetni ugovor, kao izraz volje
ugovaraa, ne moe ispravljati, mjenjati ili dopunjavati u upravnom postupku. Radi toga je
prvostepeni sud zakljuio da su upravni organi pravilno odbili zahtjev tuiteljice, pa je
njenu tubu valjalo odbiti kao neosnovanu.
Donoenjem pobijane presude prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon niti
pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rjeenje stvari, zbog
ega je, po ocjeni ovog suda, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan.
Naime, kako prema podacima iz spisa predmeta jasno proizilazi da je zakljukom
od 04.11.1999. godine rjeavano iskljuivo o ispravci broja parcele na kojoj je izgraena
stambena zgrada, koja je bila predmetom kupoprodajnog ugovora od 06.06.1985. godine (u
ugovoru navedena k.. br. 35/7 umjesto k.. br. 35/39), to se, u smislu odredbe lana 214.
Zakona o upravnom postupku, zahtjevu tuiteljice za donoenje dopunskog rjeenja i nije
moglo udovoljiti. Ovo iz razloga to se dopunskim rjeenjem odluuje samo o pitanjima
koja nisu obuhvaena ve donijetim rjeenjem (a ne zakljukom), a trebalo ih je njime
rjeiti, to nije bio sluaj u ovoj stvari, gdje o nekretnini oznaenoj kao k.. br. 35/40 k.o.
M. uopte nije ni doneseno rjeenje u upravnom postupku. Nadalje, kako se shodno lanu
217. citiranog zakona poseban zakljuak o ispravci greke prilae izvorniku rjeenja koje se
ispravlja i ini njegov sastavni dio, dok nijednom odredbom navedenog zakona nije
propisana mogunost donoenja zakljuka o ispravci greke u ranijem posebnom zakljuku
(eventualno se moe u takvoj sitaciji donijeti samo zakljuak o ispravci upravnog akta koji
105
je posebnim zakljukom ve bio ispravljen), to se ni prijedlogu tuiteljice za ispravkom

posebnog zakljuka od 04.11.1999. godine, kojim je bio ispravljen predmetni kupoprodajni
ugovor, nije moglo udovoljiti. Radi toga se i navod zahtjeva za vanredno preispitivanje u
pogledu povrede naela zatite prava graana i javnog interesa, kao i pravne sigurnosti
ukazuje neosnovanim. Pri tome treba istai da tuiteljica ima mogunost, ukoliko usmatra
da predmet kupoprodajnog ugovora nije bio pravilno oznaen, zatraiti od prodavca
saglasnost da se odgovarajuim pravnim poslom navedeni ugovor dopuni ili izmjeni.
Imajui u vidu naprijed izneseno, ovaj sud je i ostale navode zahtjeva ocijenio
neosnovanim, pa je primjenom lana 46. stav 1. navedenog zakona, odluio kao u izreci
ove presude.
110.
Sticanje prava na starosnu penziju po povoljnijim uvjetima
lan 103. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
lan 7. Uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima
pripadnika bive vojske Federacije Bosne i Hercegovine i dravnih slubenika i
namjetenika biveg Federalnog ministarstva odbrane
LICE KOJE JE U VRIJEME PODNOENJA ZAHTJEVA I NA DAN 30.09.2007.
GODINE BILO U RADNOM ODNOSU I OSIGURANIK NE MOE OSTVARITI
PRAVO NA STAROSNU PENZIJU PO POVOLJNIJIM UVJETIMA PREMA
ODREDBAMA UREDBE IZ 2006. GODINE SA IZMJENAMA I DOPUNAMA IZ
2007. GODINE
Iz obrazloenja:
Prema podacima iz spisa predmeta proizilazi da je tuitelj dana 28.09.2007.
godine podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju po Uredbi o sticanju prava
na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bive vojske Federacije Bosne i
Hercegovine i dravnih slubenika i namjetenika biveg Federalnog ministarstva odbrane
("Slubene novine Federacije BiH" br. 75/06, 58/07 i 89/07)-u daljem tekstu Uredba, da je
roen 19.07.1966. godine, da je bio u radnom odnosu u Federalnom ministarstvu odbrane
od 01.01.1996. godine do 28.02.2005. godine, da mu se u penzijski sta priznaje vrijeme
provedeno u Oruanim snagama od 13.04.1992. godine do 22.12.1995. godine u
dvostrukom trajanju, te da je uvidom u matinu evidenciju osiguranika utvreno da se
nalazio u radnom odnosu kod "D" d.o.o. Z. od 01.02.2006. godine do 01.02.2008. godine
i od 18.02.2008. godine do dana 30.04.2008. godine, kada mu je prestao radni odnos. U
ranijem postupku (okonanim rjeenjem prvostepenog organa od 13.12.2007. godine) a i u
ponovnom postupku, po slubenoj dunosti, nakon to su stupile na snagu izmjene i
dopune Uredbe ("Slubene novine Federacije BiH" broj 31/08) nadleni organi su
(osporenim i prvostepenim rjeenjem od 02.09.2008. godine) zahtjev tuitelja odbili,
primjenom lana 7. Uredbe i lana 103. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
106
("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05 i
59/06). Ovo iz razloga to je tuitelj na dan 30.09.2007. godine bio u radnom odnosu, radi
ega mu primjenom citiranih propisa nije moglo biti priznato pravo na starosnu penziju.
Prvostepeni sud je rjeenja nadlenih organa ocjenio pravilnim i na propisima zasnovanim,
iz razloga to su se, na osnovu lana 7. Uredbe, prava utvrena tom Uredbom mogla
ostvariti kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje u postupku i na nain
propisan Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju najkasnije do 30.09.2007.
godine, kada je tuitelj bio u radnom odnosu (kao i na dan podnoenja zahtjeva), pa
imajui u vidu da se, shodno odredbi lana 103. Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiu i dospjevaju danom
ispunjenja uslova propisanih tim zakonom, s tim to se pravo na penziju moe ostvariti
poslije prestanka osiguranja, to se odredbe Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe iz
2008. godine nisu ni mogle odnositi na tuitelja (bez uticaja su navodi u pogledu
ispunjavanja uslova propisanih tom uredbom), radi ega je, po ocjeni prvostepenog suda,
njegovu tubu valjalo odbiti kao neosnovanu.
Donoenjem pobijane presude prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon ili
drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od
uticaja na rjeenje stvari, zbog ega se zahtjev tuitelja ukazuje neosnovanim.
Naime, tano je da su Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe ("Slubene novine
Federacije BiH" broj 31/08) izuzetno pojedinim kategorijama osiguranika bili propisani
uslovi za sticanje prava na penziju, te da je tuitelj u vrijeme njenog stupanja na snagu dana
03.06.2008. godine, mogao takve propisane uslove i ispunjavati. Meutim, kako je
odredbom lana 7. stav 1. Uredbe propisano da su se prava utvrena tom Uredbom mogla
ostvariti najkasnije do 30.09.2007. godine, do kada su se i mogli podnositi zahtjevi za
priznavanje prava na starosnu penziju po toj Uredbi, to tuitelju, bez obzira na uslove
propisane noveliranim odredbama Uredbe, nije moglo biti priznato pravo na starosnu
penziju, obzirom da je u vrijeme podnoenja zahtjeva, odnosno na dan 30.09.2007. godine
bio u radnom odnosu, pa je primjenom lana 103. Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju njegov zahtjev pravilno odbijen (nije mu u to vrijeme prestalo svojstvo
osiguranika). Radi toga se i navodi tuitelja u pogledu ispunjavanja uslova propisanih
Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe iz 2008. godine ukazuju neosnovanim, jer je
pravo na penziju mogao ostvariti samo ako je propisane uslove ispunjavao do 30.09.2007.
godine, a ne i nakon toga datuma.
Imajui u vidu naprijed izneseno, ovaj sud je i ostale navode zahtjeva ocijenio
neosnovanim, pa je primjenom lana 46. stav 1. navedenog zakona, odluio kao u izreci
ove presude.
111.
Nadlenost za rjeavanje albi u upravnom postupku
lan 223. Zakona o upravnom postupku
107
KADA FEDERALNIM ZAKONOM U ODREENOJ OBLASTI NIJE PROPISANO

KOJI ORGAN RIJEAVA PO ALBI IZJAVLJENOJ PROTIV PRVOSTEPENOG
RJEENJA, VE JE TO PROPISANO PODZAKONSKIM PROPISOM, TADA JE
PREMA ODREDBI LANA 223. STAV 4. ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU, ZA
RJEAVANJE U DRUGOM STEPENU NADLEAN FEDERALNI ORGAN UPRAVE
IZ ODGOVARAJUE UPRAVNE OBLASTI.
Iz obrazloenja:
Prema obrazloenju pobijane presude proizilazi da je prvostepeni sud poprimio
utvrenim da tueni organ nije povrijedio zakon na tetu tuitelja kada je osporenim
rjeenjem odbio njegovu albu izjavljenu protiv oba rjeenja prvostepenog organa, obzirom
da podaci iz spisa predmeta ne dovode u sumnju pravilnost provedenog postupka
usklaivanja predmetnih redova vonje u skladu sa Pravilnikom o kriterijima, postupku i
nainu usklaivanja, registracije i ovjere redova vonje te sadraju i nainu voenja registra
("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 79/06), radi ega je po ocjeni
prvostepenog suda tubu tuitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.
Prema podacima iz spisa predmeta vidi se da je prvostepeni organ-Komisija za
usklaivanje redova vonje Slube za razvoj, poduzetnitvo i obrt Opine B., svojim
rjeenjima od 30.11.2007. godine, rjeavala po prigovorima tuitelja, odnosno prijevoznika
"H.p." d.o.o. Biha na provedeni postupak usklaivanja predloenih novih redova vonje na
naprijed navedenim opinskim linijma, primjenom odredaba lana 23. stav 1. i lana 25.
stav 1. navedenog Pravilnika o kriterijima, postupku i nainu usklaivanja, registracije i
ovjere redova vonje te sadraju i nainu voenja registra. Rjeavajui o albi tuitelja
izjavljenoj protiv navedenih rjeenja prvostepenog organa, tueni organ-Opinski naelnikSluba za razvoj, poduzetnitvo i obrt Opine B. je osporenim rjeenjem od 26.02.2008.
godine, albu tuitelja odbio kao neosnovanu, zasnivajui svoju nadlenost za rjeavanje o
izjavljenoj albi na odredbama lana 26. citiranog pravilnika.
Meutim, odredbom lana 223. stav 4. Zakona o upravnom postupku ("Slubene
novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) je propisano da protiv
prvostepenih rjeenja opinskog naelnika i gradonaelnika odnosno opinskih i gradskih
slubi za upravu, koja su u upravnom postupku donesena na osnovu federalnog zakona ili
drugog federalnog propisa, u drugom stepenu rjeava nadleni federalni organ uprave iz
odgovarajue upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvrena nadlenost drugog
organa. Prema citiranoj zakonskoj odredbi jasno proizilazi da tueni opinski organ uprave
uope nije bio nadlean da rjeava u ovoj upravnoj stvari, jer je o albi tuitelja izjavljenoj
protiv rjeenja prvostepenog opinskog organa (Komisije) donesenih na osnovu federalnog
propisa trebao rjeavati iskljuivo nadleni federalni organ uprave. Ovo tim prije to u ovoj
stvari ni federalnim zakonom (pa ni Zakonom o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i
Hercegovine -"Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 28/06) nije utvrena
nadlenost nekog organa za postupanje po izjavljenoj albi. Zbog toga, tueni organ nije
vodio rauna o svojoj stvarnoj nadlenosti za rjeavanje o izjavljenoj albi (koja se ne moe
108
utvrditi federalnim propisom-pravilnikom, ve iskljuivo federalnim zakonom), ime je

postupio protivno odredbi lana 24. stav 1. Zakona o upravnom postupku, kojom je
propisano da svaki organ uprave u toku cijelog postupka pazi na svoju stvarnu i mjesnu
nadlenost. S obzirom na navedeno i prvostepeni sud je pogreno postupio kada je u
meritumu odluio o tubi tuitelja podnesenoj protiv osporenog rjeenja tuenog organa, jer
nije vodio rauna o zakonskim odredbama koje reguliu nadlenost organa za rjeavanje o
albi u upravnom postupku.
Iz navedenih razloga ovaj sud je na osnovu lana 46. stav 2. Zakona o upravnim
sporovima zahtjev tuitelja uvaio i pobijanu presudu preinaio tako to je tubu uvaio,
osporeno rjeenje ponitio i predmet dostavio stvarno nadlenom Federalnom ministarstvu
prometa i komunikacija Mostar na rjeavanje o albi tuitelja izjavljenoj protiv navedenih
rjeenja prvostepenog organa.
112.
Samovlasno zauzimanje zemljita u dravnoj svojini od strane pravnih lica
lan 2. i 4. Zakona o uzurpacijima
PRAVNA LICA NE MOGU IMATI SVOJSTVO UZURPANTA U SMISLU ZAKONA O
UZURPACIJAMA, PA SE PROTIV NJIH I NE MOE VODITI UPRAVNI POSTUPAK
PO ODREDBAMA TOG ZAKONA
Iz obrazloenja:
Iz podataka u spisu predmeta proizilazi da je prvostepeni organ, Odjel za finansije i
nekretnine, Slube za nekretnine Grada M. rjeenjem od 6.3.2008. godine odluio da su
tuitelji, kao pravni sljednici drutva ''S.'' d.d. M., duni da u roku od 3 mjeseca od dana
pravosnanosti rjeenja napuste uzurpirano zemljite-javni put oznaen kao k.. 475 i k..
81 upisan u zk.ul. Iskaz I K.O. R. u povrini od 4.003 m2, odnosno 6780 m2, a po novom
operatu oznaeni kao k.. 2456, upisan u posjedovni list 328, kao javni i nekategorizirani
putevi R. Rjeavajui po albi tuitelja na ovo rjeenje, tueni je osporenim rjeenjem istu
odbio, sa obrazloenjem da rezultati ostvareni u upravnom postupku koji je prethodio
donoenju prvostepenog rjeenja nesporno potvruju da je od strane prednjika tuitelja
ograivanjem zauzet dio putnog zemljita, odnosno dio k.. 81 i 475 upisanih u Iskaz I
K.O. R., a da je navedeno zemljite upisano kao javno dobro. Sukladno navedenom, u
konkretnom sluaju se radi o bespravnom zauzeu i dranju zemljita kao javnog dobra,
odnosno uzurpaciji putnog zemljita. Prvostepeni sud je odluujui o tubi tuitelja kojom
su osporili zakonitost rjeenja tuenog, ocijenio da je to rjeenje pravilno i zakonito, te time
prihvatio kao pravilan zakljuak upravnih organa da tuitelji koriste uzurpirano javno
dobro, tj. put, te im je valjalo naloiti da iste napuste i uklone kapiju i druge prepreke. U
obrazloenju pobijane presude prvostepeni sud navodi da je odredbama Zakona o
vlasniko pravnim odnosima propisano da e se posebnim zakonom odrediti stvari u opoj
109
upotrebi, a Zakonom o cestama FBiH je regulisano da je javna cesta javno dobro u opoj
upotrebi u dravnom vlasnitvu i interesu FBiH, te da se na javnim cestama ne moe sticati
pravo vlasnitva, niti druga prava po bilo kojoj osnovi. Budui da je sporno zemljite
prema dokumentaciji u spisu oigledno javni put, a prednjik tuitelja oigledno uzurpirao i
bespravno drao to zemljite, to je u smislu relevantnih odredbi Zakona o uzurpacijama
pravilno odlueno u upravnom postupku.
Po ocjeni ovog suda ovakvo pravno stanovite prvostepenog suda nije pravilno, pa
je pri donoenju pobijane odluke dolo do povrede federalnog zakona koja je mogla uticati
na rjeenje ove upravne stvari. Naime, shodno odredbi lana 8. Zakona o upravnim
sporovima, upravni spor se moe voditi samo protiv upravnog akta (stav 1.). Upravni akt u
smislu tog zakona, jeste akt kojim nadleni organ iz lana 4. ovog zakona, rjeava o
izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari (stav 2.). Iz
citirane zakonske odredbe proizilazi da se upravni spor moe voditi samo protiv upravnog
akta i da je upravni akt onaj akt koji ispunjava sve elemente navedene u ovom lanu, a ti
elementi su: donosilac upravnog akta (organi uprave ili upravne ustanove Federacije i
kantona, gradonaelnik i opinski naelnik i gradske i opinske slube za upravu, kao i
institucije koje imaju javna ovlatenja kad u vrenju tih javnih ovlatenja rjeavaju u
upravnim stvarima), rjeavanje nadlenih organa na osnovu autorativnih ovlatenja koja su
im data na osnovu propisa, te konkretnost i pravno dejstvo, tj. da se tim aktom rjeava o
izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica, i na kraju da se radi o upravnoj
stvari. U konkretnom sluaju, osporenim rjeenjem je odbijena alba tuitelja izjavljena
protiv rjeenja prvostepenog organa kojim se oni, kao pravni sljednici drutva ''S.'' d.d. M.,
obavezuju da napuste uzurpirano zemljite-javni put oznaene kao k.. 475 i k.. 81, upisan
u zk.ul. Iskaz I K.O. R.. Shodno odredbi lana 2. stav 1. Zakona o uzurpacijama
("Slubeni list SRBiH", broj: 6/78-preieni tekst), uzurpacijom se u smislu tog zakona
smatra svako samovlasno zauzimanje odnosno bespravno dranje zemljita u drutvenoj
svojini. lanom 4. stav 1. istog zakona propisano je da se na uzurpiranom zemljitu moe
priznati pravo svojine samo ako je uzurpant fiziko lice, porodica ili porodina zadruga.
Shodno tome, pravna lica ne mogu imati svojstvo uzurpanta u smislu ovog zakona, pa tako
ni tuitelji i njihov pravni prednik, ''S.'' d.d. M., ne mogu imati to svojstvo. Prema tome,
donoenjem prvostepenog i osporenog rjeenja se nije odluivalo o izvjesnom pravu ili
obavezi tuitelja u nekoj upravnoj stvari, pa tako ni ta rjeenja nemaju svojstvo upravnog
akta protiv kojeg se moe voditi upravni spor, u smislu gore navedenih odredbi Zakona o
upravnim sporovima. U konkretnom sluaju se iskljuivo radi o odnosu graansko-pravno
prirode, na koji se ne mogu primjeniti odredbe Zakona o uzurpacijama, ve eventualno
odredbe Zakona o vlasnikim odnosima.
Iz svega navedenog proizilazi da u konkretnom sluaju nisu ispunjene zakonske
pretpostavke za pokretanje upravnog spora, pa je prvostepeni sud primjenom lana 25. stav
1. taka 2. Zakona o upravnim sporovima trebao tubu odbaciti, a ne odbiti. Stoga je pri
donoenju pobijane odluke dolo do povrede federalnog zakona, pa je ovaj sud na osnovu
lana 46. stav 2. gore navedenog zakona uvaio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske
odluke, te prvostepenu presudu preinaio i rijeio kao u izreci ove presude.
110

113.
Saglasnost za zamjenu zemljita
lan 46. Zakona o umama (Slubene novine FBiH, broj 20/02)
lan 13. i 16. Pravilnika o procedurama i vremenskim ogranienjima za prodaju
ume, pravu prvenstva kupovine i uslovima za zamjenu ume
ODBIJANJEM SAGLASNOSTI ZA ZAMJENU UME NIJE RIJEAVANO O
IZVJESNOM PRAVU ILI OBAVEZI POJEDINCA ILI PRAVNOG LICA, PA TAJ AKT
NIJE UPRAVNI AKT IZ LANA 8. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, PROTIV
KOJEG SE MOE VODITI UPRAVNI SPOR
Iz obrazloenja:
Iz injeninog stanja utvrenog u toku upravnog postupka (iju potpunost i
pravilnost ovaj sud u skladu sa lanom 41. stav 4. Zakona o upravnim sporovima nije ni
mogao cijeniti povodom podnesenog zahtjeva tuitelja za vanredno preispitivanje pobijane
presude) proizilazi da je rjeenjem tuenog od 19.01.2006. godine odbijen zahtjev
tuiteljice kojim je traena saglasnost za zamjenu privatne ume i umskog zemljita za
dravnu umu i umsko zemljite. Iz obrazloenja osporenog rjeenja proizilazi da iz
injeninog stanja utvrenog u upravnom postupku, a posebno iz miljenja Ministarstva
poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede Tuzlanskog kantona od 24.11.2005. godine,
proizilazi da nije ispunjen ni jedan od osnovnih uslova za zamjenu uma i umskog
zemljita koji su propisani lanom 7. Pravilnika o procedurama i vremenskim
ogranienjima za prodaju ume, pravu prvenstva kupovine i uslovima za zamjenu ume.
Naime, ponuena privatna uma i umsko zemljite nije enklava niti poluenklava, a takoe
se ponuena uma ne nalazi direktno uz dravnu umu i zamjenom se ne bi stekli povoljniji
uslovi za gospodarenje dravnom umom. Rjeavajui po tubi tuiteljice izjavljenoj protiv
gore navedenog rjeenja, Kantonalni sud u Tuzli je zakljuio da je odluka tuenog organa
donesena na osnovu potpuno i pravilno utvrenog injeninog stanja i uz pravilnu primjenu
propisa, te je pobijanom presudom tubu odbio.
Po ocjeni ovog suda ovakvo pravno stanovite prvostepenog suda nije pravilno,
pa je pri donoenju pobijane odluke dolo do povrede federalnog zakona koja je mogla
uticati na rjeenje ove upravne stvari. Naime, shodno odredbi lana 8. Zakona o upravnim
sporovima, upravni spor se moe voditi samo protiv upravnog akta (stav 1.). Upravni akt u
smislu tog zakona, jeste akt kojim nadleni organ iz lana 4. ovog zakona, rjeava o
izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari (stav 2.). Iz
citirane zakonske odredbe proizilazi da se upravni spor moe voditi samo protiv upravnog
akta i da je upravni akt onaj akt koji ispunjava sve elemente navedene u ovom lanu, a ti
elementi su: donosilac upravnog akta (organi uprave ili upravne ustanove Federacije i
kantona, gradonaelnik i opinski naelnik i gradske i opinske slube za upravu, kao i
institucije koje imaju javna ovlatenja kad u vrenju tih javnih ovlatenja rjeavaju u
111
upravnim stvarima), rjeavanje nadlenih organa na osnovu autorativnih ovlatenja koja su

im data na osnovu propisa, te konkretnost i pravno dejstvo, tj. da se tim aktom rjeava o
izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica, i na kraju da se radi o upravnoj
stvari. Nadalje, prema odredbi lana 45. stav 6. Zakona o umama (Slubene novine FBiH
broj 20/02), koji je bio na snazi u vrijeme donoenja osporenog rjeenja, federalni ministar
je duan donijeti propise koji se tiu uslova za zamjenu ume. Na osnovu ovog ovlaenja,
donesen je Pravilnik o procedurama i vremenskim ogranienjima za prodaju ume, pravu
prvenstva kupovine i uslovima za zamjenu ume (Slubene novine FBiH broj 19/04), ijim
lanom 13. stav 2. je propisano da se zahtjev za zamjenu podnosi kantonalnom
ministarstvu. Takoer je lanom 16. stav 1. istog Pravilnika propisano da za sve sluajeve
zamjene kantonalno ministarstvo pribavlja saglasnost Federalnog ministarstva, a stavom 4.
da na osnovu saglasnosti Federalnog ministarstva kantonalno ministarstvo donosi rjeenje o
zamjeni. U konkretnom sluaju, osporeno rjeenje je doneseno od strane Federalnog
ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva, i u izreci istog je navedeno da se
odbija zahtjev za zamjenu ume i umskog zemljita, kojim je traena saglasnost za tu
zamjenu. Iz toga se moe zakljuiti da je osporenim rjeenjem zapravo odbijena saglasnost
za zamjenu ume i umskog zemljita, a ne sama zamjena istih, ovo tim prije to tueni nije
ni bio nadlean za donoenje odluke o zamjeni ume i umskog zemljita, shodno gore
navedenom odredbama Pravilnika. Samim odbijanjem davanja saglasnosti za zamjenu nije
rjeavano o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica, pa se osporeno rjeenje
ne moe smatrati upravnim aktom u smislu gore navedenih odredbi Zakona o upravnim
sporovima (to bi bilo rjeenje po zahtjevu za zamjenu ume i umskog zemljita nadlenog
kantonalnog ministarstva).
Iz svega navedenog proizilazi da u konkretnom sluaju nisu ispunjene zakonske
pretpostavke za pokretanje upravnog spora, pa je prvostepeni sud primjenom lana 25. stav
1. taka 2. Zakona o upravnim sporovima trebao tubu odbaciti, a ne odbiti. Stoga je pri
donoenju pobijane odluke dolo do povrede federalnog zakona, pa je ovaj sud na osnovu
lana 46. stav 2. gore navedenog zakona uvaio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske
odluke, te prvostepenu presudu preinaio i rijeio kao u izreci ove presude.
114.
Ponovno odreivanje penzije prema novonavrenom penzijskom stau
Uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih
osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine
VOJNOM OSIGURANIKU KOJEM JE BILO PRIZNATO PRAVO NA STAROSNU
PENZIJU PREMA ODREDBAMA UREDBE O POVOLJNJIM UVJETIMA ZA
STICANJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU VOJNIH OSIGURANIKA VOJSKE
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BIH,
BROJ 2/00), KOJA JE PRESTALA DA VAI 29.05.2001. GODINE) NE MOE SE
112
PONOVNO ODREDITI PENZIJA ZA NAKNADNO OSTVARENI STA U PERIODU

OD 2001. DO 2004. GODINE.
Iz obrazloenja:
Prema stanju spisa predmeta tuitelju je, kao vojnom osiguraniku, brigadiru Vojske
Federacije BiH, privremenim rjeenjem od 23.06.2000. godine priznato pravo na starosnu
penziju u mjesenom iznosu od 707,63 KM, poev od 01.04.2000. godine. Dana
22.05.2007. godine tuitelj je Kantonalnoj administrativnoj slubi tuenog u Sarajevu,
podnio zahtjev za donoenje novog rjeenja o visini penzije a koje e uvaiti i naknadno
ostvareni sta u periodu od 11.06.2001. godine do 11.11.2004. godine a koji je ostvario kao
pomonik Federalnog ministra odbrane. U zahtjevu je izriito naglaeno da se trai
donoenje novog rjeenja na nain da se prizna samo naknadno ostvareni penzijski sta (tri
godine i pet mjeseci) a da se pri tome ostane na ve utvrenom penzijskom osnovu u visini
od 1.088,66 (utvrenim u skladu sa lanom 4. Uredbe).
Odluujui o podnesenom zahtjevu (za ponovno odreivanje visine penzije po osnovu
ostvarenog penzijskog staa navrenog nakon ostvarivanja prava) prvostepeni organ
rjeenjem od 26.08.2007. godine isti odbija, da bi po izjavljenoj albi tueni osporenim
rjeenjem od 23.11.2007. godine prvostepeno rjeenje ocjenio kao pravilno i zakonito to je
kao pravilno ocjenio i prvostepeni sud pobijanom presudom od 28.07.2011. godine, te
tubu odbio kao neosnovanu.
Donoenjem pobijane presude prvostepeni sud, za razliku navoda iz zahtjeva, nije
povrijedio federalni zakon niti uinio povrede odredaba federalnog zakona o postupku koje
bi mogle biti od uticaja na rjeenje stvari.
Naime, tuitelj je, kao vojni osiguranik, brigadir Vojske Federacije BiH,
privremenim rjeenjem od 23.06.2000. godine pravo na starosnu penziju ostvario prema
Uredbi o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika
Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, broj: 2/00), jer
je utvreno da je roen 08.03.1956. godine, da mu je 31.03.2000. godine prestala sluba u
Vojsci Federacije BiH u inu brigadira, da je na dan prestanka slube navrio 44. godine
ivota, da ukupan penzijski sta iznosi 25. godina, 09 mjeseci i 27. dana, od toga
neprekidno najmanje deset godina staa osiguranja u svojstvu vojnog osiguranika, odnosno
posebnog staa iz lana 94. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, pa je utvreno
da su ispunjeni uslovi iz lana 3. i 7. Uredbe te da mu nevalorizovani mjeseni prosjek
plae, koji je ostvario u 1999. godini, kao posljednjoj godini osiguranja prije prestanka
vojne slube (koji u smislu lana 4. Uredbe) predstavlja penzijski osnov iznosi 1.088,66
KM. Penzija je odreena (lan 5. Uredbe) u visini od 65% od penzijskog osnova i iznosi
707,63 KM.
Kako je navedena Uredba prestala da vai 29.05.2001. godine (Slubene novine
Federacije BiH, broj: 21/01) to je pravilan stav kako osporenog rjeenja tako i prvostepene
presude da se tuitelju primjenom te Uredbe ne moe ponovno odredi visina penzije, pa je
stoga sa zahtjevom i odbijen.
113
Naime, zahtjev tuitelja je jasno postavljen i opredjeljen pa navodi iz zahtjeva za

vanredno preispitivanje sudske odluke da osporeno rjeenje a i sud nisu cijenili koji je to
iznos penzije koja bi bila najpovoljnija za tuitelja su neosnovani, jer je osporenim
rjeenjem, koje je sud povodom podnesene tube ocjenjivao, pravilno ocjenjeno
prvostepeno rjeenje kao zakonito a koje je odluivalo o podnesenom zahtjevu od
22.05.2007. godine i u granicama istog a kojim je (na emu se i u tubi insistira) jasno
zatraeno da se na ve utvreni penzijski osnov (po Uredbi iz 2000 godine) ponovo odredi
visina penzije za naknadno ostvareni sta u periodu od 11.06.2001. godine do 11.11.2004.
godine.
Neosnovano se zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke poziva na
pogrenu primjenu odnosno tumaenje odredbe lana 114. stav 3. Zakona o penzijskom i
invalidskom osiguranju jer je tuitelj pravo na penziju ostvario po Uredbi o povoljnijim
uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne
i Hercegovine odnosno po posebnim propisima koji su u momentu vaenja drugaije
regulisali uslove za sticanje prava, pa i penzijski osnov, kao to ga uostalom u lanu 4. stav
2.drugaije regulie i Uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju
vojnih osiguranika vojske Federacije Bosne i Hercegovine(Slubene novine F BiH, broj:
18/04, 27/04 i 47/04) a po kojoj Uredbi tuitelj zahtjev, po kome je i odluivano, nije ni
postavio.
Osim navedenog prvostepeno rjeenje od 23.06.2000. godine kojim je tuitelju
priznato pravo na starosnu penziju je privremeno i utvreni iznos predstavlja akontaciju
starosne penzije, pa tuitelju ostaje pravo da od nadlenog organa trai donoenje konanog
rjeenja o pravu na starosnu penziju.
Imajui u vidu naprijed izneseno ovaj sud je, primjenom lana 46. stav 1. Zakona o
upravnim sporovima, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 001049 11 Uvp
od 30.07.2012. godine).
115.
Nedonoenje rjeenja o zahtjevu stranke za zakljuenje sporazuma o uvjetima
penzionisanja
lan 10. i 20. Zakona o upravnim sporovima
U UPRAVNOM SPORU ZBOG UTANJA ADMINISTRACIJE UPRAVNI SPOR SE
MOE POKRENUTI I VODITI SAMO AKO SE RADI O NEDONOENJU
UPRAVNOG AKTA KOJIM SE RJEAVA O NEKOJ UPRAVNOJ STVARI, A NE I O
NEDONOENJU AKTA O ZAHTJEVU TUITELJA ZA ZAKLJUENJE
SPORAZUMA O UVJETIMA PENZIONISANJA, KOJI JE PREDRADNJA ZA
EVENTUALNO STICANJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU PO ODREDBAMA
UREDBE O POVOLJNIJIM UVJETIMA ZA STICANJE PRAVA NA STAROSNU
114
PENZIJU VOJNIH OSIGURANIKA VOJSKE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

(SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, BR. 18/04, 27/04,
47/04).
Iz obrazloenja:
Prema podacima iz spisa predmeta proizilazi da je u ranije provedenom postupku
prvostepenim (broj: 04-34-4-10227/05 od 05.09.2005. godine) i drugostepenim (broj: 0434-4-10227-1/05 od 30.12.2005. godine) rjeenjem Federalnog ministarstvu odbrane
Sarajevo bio odbijen kao neosnovan zahtjev tuitelja za zakljuenje sporazuma o uvjetima
penzionisanja po Uredbi o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju
vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene novine Federacije
Bosne i Hercegovine" br. 18/04, 27/04 i 47/04), da je Kantonalni sud u Sarajevu, presudom
broj: 09 0 U 002272 06 U od 26.11.2008. godine, uvaio tubu tuitelja i ponitio navedeno
prvostepeno i drugostepeno rjeenje Federalnog ministarstvu odbrane Sarajevo i predmet
vratio na ponovno rjeavanje po zahtjevu tuitelja Vladi Federacije BiH-Komisiji za
koordinaciju poslova Vlade Federacije BiH iz djelokruga prijanjeg tuenog Federalnog
ministarstvu odbrane Sarajevo, da je tuitelj podnio prvostepenom sudu tubu zbog "utnje
administracije", iz razloga to prvostepeni organ-Komisija za koordinaciju poslova Vlade
Federacije BiH nije u zakonskom roku donio rjeenje po njegovom zahtjevu, niti je takvo
rjeenje u zakonskom roku donio drugostepeni organ, radi ega se obratio Federalnom
upravnom inspektoru, koji ga je obavjestio da je prvostepena komisija prestala sa radom i
da jo nije formiran organ koji e nastaviti rad na ovim predmetima, te da je prvostepeni
sud tubu tuitelja odbacio, primjenom lana 25. stav 1. taka 6. Zakona o upravnim
sporovima, jer je naao da tuba zbog "utnje administracije" u smislu lana 10. i 20. istog
zakona, nije dozvoljena, jer je o istoj stvari ve odlueno pravosnanom presudom istog
suda od 26.11.2008. godine, dok nepostupanjem tuene strane po ranijoj sudskoj presudi, u
smislu lana 59. navedenog zakona, odgovorna osoba u tom tijelu ini teku povredu
slubene dunosti.
Odredbama lana 8. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima ("Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) propisano je da se upravni spor moe voditi
samo protiv upravnog akta, a upravni akt jeste akt kojim nadleni organ (iz lana 4. istog
zakona) rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi graanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj
stvari, dok se, prema odredbama lana 10. i lana 20. navedenog zakona, tuba zbog "utnje
administracije", odnosno zbog nedoneenja rjeenja po zahtjevu stranke moe podnijeti (uz
ispunjenje i ostalih propisanih procesnih uslova) samo ako se radi o nedonoenju upravnog
akta, odnosno akta po zahtjevu podnesenom u nekoj upravnoj stvari, gdje se o pravima i
obavezama podnosioca zahtjeva po pravilima upravnog postupka donosi odgovarajui
upravni akt.
U ovoj stvari ranijim osporenim i prvostepenim rjeenjem tada nadleni tueni
organi nije rjeavao o izvjesnom pravu ili obavezi tuitelja u nekoj upravnoj stvari, po
pravilima upravnog postupka, ve o njegovom zahtjevu za zakljuenje sporazuma o
uvjetima penzionisanja po Uredbi o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu
115
penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (lanom 9. navedene

uredbe propisano da prava iz uredbe mogu koristiti vojni osiguranici iz lana 5. stav 1. te
uredbe, koji potpiu sporazum sa tuenim organom o uvjetima penzionisanja), tako da akti
tuenog o odbijanju potpisivanja takvog sporazuma nisu imali svojstvo upravnog akta, u
smislu citiranih odredbi Zakona o upravnim sporovima, radi ega se protiv ranijeg
drugostepenog akta (bez obzira na sudsku odluku u ranijem sporu) nije ni mogao pokrenuti
niti voditi upravni spor. Ovo iz razloga to se u tom sluaju radilo samo o sporazumnom
pravnom ureivanju-predradnji koja bi eventualno mogla dovesti do sticanja prava na
starosnu penziju po odredbama navedene uredbe, ali samo da je takav sporazum i bio
zakljuen (a to nije predmet rjeavanja u ovoj stvari), pogotovo to nijednom odredbom
navedene uredbe uopte nije ni propisan postupak, pa samim tim ni nain rjeavanja u
sluaju kada tueni organ odbije da potpie navedeni sporazum. Stoga i kada se radi o
upravnom sporu zbog "utnje administracije"-nedonoenja rjeenja po zahtjevu ili albi u
zakonskom roku, u smislu lanova 10. i 20. Zakona o upravnim sporovima, takav spor se
mogao pokrenuti i voditi samo ako se radilo o nedonoenju upravnog akta kojim se rjeava
o nekoj upravnoj stvari, a ne i u sluaju nedonoenja akta u nekoj drugoj stvari, koja nije
upravna i u kojoj se ne rjeava u upravnom postupku, kao to je to i bio sluaj u ovom
sporu nedonoenja akta o zahtjevu tuitelja za zakljuenje sporazuma o uvjetima
penzionisanja po navedenoj uredbi.
Radi toga je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanim rjeenjem odbacio
tubu tuitelja, jer se upravni spor zbog "utnje administracije", iz naprijed iznesenih
razloga, u smislu lana 25. stav 1. taka 2, u vezi sa lanom 20. Zakona o upravnim
sporovima, nije ni mogao pokrenuti zbog nedonoenja akta o njegovom zahtjevu, jer se ne
radi o nekoj upravnoj stvari, tako da se po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredno
preispitivanje sudske odluke tuitelja ukazuje neosnovanim.
Imajui u vidu naprijed izneseno ovaj sud je, primjenom lana 46. stav 1. Zakona o
upravnim sporovima, odluio kao u izreci ove presude.
116.
Negativni sukob nadlenosti
lan 28. i 34. Zakona o upravnom postupku
ZA RJEAVANJE O ALBI STRANKE IZJAVLJENE PROTIV ZAKLJUKA
PRVOSTEPENOG ORGANA O ODBACIVANJU ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE
POTVRDE O ETAIRANJU STAMBENIH JEDINICA NADLEAN JE KANTONALNI
ORGAN UPRAVE
Iz obrazloenja:
116
Punomonik tuitelja, postupajui po uputama prvostepenog upravnog organa,

izjavio je albu Ministarstvu prostornog ureenja i zatite okolia Kantona Sarajevo a koji
organ je zakljukom broj: 05-23-2688/11 od 09.04.2012. godine istu albu odbacio zbog
nenadlenosti .
Kako nije odredio organ koji jeste nadlean, to je prvostepeni organ dostavio
izjavljenu albu na rjeavanje Federalnom Ministarstvu prostornog ureenja Sarajevo koje
se zakljukom broj: UP/II/05-23-5-31/12 od 01.06.2012. godine oglasilo stvarno
nenadlenim za rjeavanje ove predmetne albe.
Odredbama Zakona o upravnom postupku (Slubene novine F BiH, broj: 2/98 i
48/99), je propisano da sukob nadlenosti u upravnom postupku na nivou Federacije
rjeava Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i to izmeu federalnih organa uprave i
federalnih ustanova i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i federalnih i
kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti (lan 28. stav 1. taka 4.). Kada se dva
organa izjasne kao nadleni ili kao nenadleni za rjeavanje u istoj upravnoj stvari,
prijedlog za rjeavanje podnosi organ koji je posljednji odluivao o svojoj nadlenosti, a
moe ga podnjeti i stranka (lan 34. stav 1. Zakona o upravnom postupku).
Prema tome, u konkretnoj pravnoj stvari postoji negativni sukob nadlenosti za
rjeavanje po izjavljenoj albi od strane kantonalnog i federalnog ministarstva te stranka
prema citiranoj zakonskoj odredbi ima pravni interes da zahtjeva od ovoga suda rjeavanje
ovoga negativnoga sukoba nadlenosti.
U konkretnom pravnom sluaju predmet ovoga upravnoga spora jeste izdavanje
potvrde za etairanje a kako to u zahtjevu tuitelj potrauje na osnovu lana 20. stav 1.
Zakona o svojini na dijelovima zgrade (Slubeni list SRBiH, broj: 33/77).
Znai da bi se moglo odrediti koji je organ nadlean za rjeavanje albe (ne
uputajui se pri tome u osnovanost iste) potrebno je utvrditi da li se radi o propisu
kantonalnom ili federalnom jer od toga zavisi i nadlenost drugostepenog organa.
Prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine F BiH, broj:
1/94 i dr.) u poglavlju III. Podjela nadlenosti izmeu federalne i kantonalne vlasti,
lanom 4. stav 1. taka d. je odreeno utvrivanje stambene politike, ukljuujui propise
koji se tiu ureivanja i izgradnje stambenih objekata pa prema tome stambena politika i
stambeni propisi koji nisu izriito povjereni federalnoj vlasti (kao to je sluaj sa Zakonom
o stambenim odnosima koji je preuzet od strane upravo federalne vlasti pa kao takav
postao federalni propis) spadaju u propise koji reguliu kantonalne vlasti .
Iz ovih razloga i Kanton donosi mnogobrojne propise iz ove oblasti kao to je
primjera radi Zakon o odravanju zajednikih dijelova zgrade i upravljanje zgradama
(Slubeni list Kantona Sarajevo, broj:3/12) a to sve ukazuje da o stambenoj problematici
je prema citiranoj odredbi Ustava F BiH u iskljuivoj nadlenosti kantonalne vlasti.
117
Iz tih razloga je ovaj sud rjeavajui negativni sukob nadlenosti postavljen od

strane stranke-tuitelja ponitio zakljuak Ministarstva prostornog ureenja i zatite okolia
Kantona Sarajevo od 09.04.2012. godine te naloio istom organu da rjei albu tuitelja
izjavljenu na zakljuak Opine I. od 15.09.2011. godine a sve to na osnovu lana 34. stav
2. Zakona o upravnom postupku.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 U 002262 12 R
od 05.07.2012. godine).
117.
Rok za podnoenje tube nadlenog pravobranioca
lan 18. Zakona o upravnim sporovima
AKO PRAVOBRANILAC NIJE UESTVOVAO U UPRAVNOM POSTUPKU ZA
NJEGA ROK OD 60 DANA KADA MOE PODNIJETI TUBU SUDU TEE OD
DANA DOSTAVLJANJA UPRAVNOG AKTA STRANCI U IJU JE KORIST
UPRAVNI AKT DONESEN, NEOVISNO KADA GA JE ORGAN UPRAVE
OBAVIJESTIO DA JE UPRAVNIM AKTOM POVRIJEEN ZAKON NA TETU
ZAJEDNICE KOJU PRAVOBRANILAC ZASTUPA
Iz obrazloenja:
Prema odredbi lana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) tuba se podnosi u roku od 30 dana od dana
dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tubu, a prema odredbi stava 3. istoga
lana taj rok vai i za nadlenog pravobranioca koji su ovlateni za podnoenje tube ako
im je upravni akt dostavljen, a ako im akt nije dostavljen tubu mogu podnijeti u roku od
60 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci u iju je korist upravni akt donesen.
Iz navedenih odredbi proizilazi da su zakonom predviena dva roka za podnoenje
tube kantonalnog javnog pravobranilatva, u upravnom postupku u kojem je zastupao
kanton (tada mu se i dostavlja osporeni akt) i rok od 30 dana u kojem moe podnijeti tubu
se rauna od dana dostavljanja upravnog akta tom pravobranilatvu, a to nije bio konkretan
sluaj, jer u upravnom postupku nalaganja uplate obaveza "ENERGOINVEST" d.o.o. iz
Sarajeva, Hercegovako-neretvanski kanton nije bio stranka u upravnom postupku koju bi
zastupalo Kantonalno javno pravobranilatvo Mostar, pa u ovom prvom sluaju nije ni
postojala obaveza organa uprave da mu dostavljaju upravne akte kojima je privrednom
drutvu naloeno plaanje javnih obaveza, odnosno kojim je utvreno da takva obaveza ne
postoji.
Kako prema lanu 2. stav 3. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor moe
pokrenuti i nadleni pravobranilac kad je upravnim aktom povrijeen zakon na tetu
Federacije, kantona, grada ili opine koje on po zakonu zastupa, odredbom stava 4. istoga
lana odreena je obaveza svih organa uprave, slubi za upravu i pravnih lica da o takvim
aktima, kada za njih saznaju, obavijeste nadlenog pravobranioca. Poto se radi o ovom
118
drugom sluaju, rok za podnoenje tube je 60 dana, a isti se rauna od dostavljanja

upravnog akta stranci u iju je korist upravni akt donesen. Oigledno je da je osporeni
upravni akt donesen u korist "E." d.o.o. iz S., poto prema istom ne postoji obaveza da plati
obaveze utvrene rjeenjem prvostepenog organa, a tuitelj i ne osporava da je
punomoniku te stranke dostavljeno osporeno rjeenje dana 28.10.2005. godine (a ne
27.10.2006. godine kako je pogreno navedeno u obrazloenju pobijanog rjeenja suda).
Stoga je posljednji rok za podnoenje tube bio 27.12.2005. godine, a budui da je tuba
podnesena nakon proteka zakonskog roka od 60 dana i to dana 07.02.2006. godine,
pravilno je postupio prvostepeni sud kada je rjeenjem odbacio tubu tuitelja kao
neblagovremeno podnesenu.
Bez uticaja na drugaije rjeenje ove upravne stvari su prigovori tuitelja koji se
odnose na dugo putovanje predmeta od prvostepenog organa do njega i da je relevantan
datum kada je Kantonalno javno pravobranilatvo Mostar primilo osporeno rjeenje, poto
iz citiranih zakonskih odredbi lana 18. Zakona o upravnim sporovima, jasno proizilazi da
se tuba podnosi u roku od 60 dana od dana dostavljanja osporenog rjeenja stranci u iju
korist je to osporeno rjeenje doneseno, a u konkretnom sluaju tuba je podnesena nakon
isteka tog roka.
Budui da pobijanim rjeenjem Kantonalnog suda u Sarajevu nisu povrijeena
pravila federalnog zakona o postupku, ovaj sud je na osnovu lana 46. stav 1. Zakona o
upravnim sporovima, odluio kao u izreci presude.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 002584 12 Uvp
od 31.07.2012. godine).
119
_________________________________________
ABECEDNI STVARNI REGISTAR 2012

KRIVINO PRAVO
Dvostrani protivpravni napad i pitanje nune odbrane
- oteeni prihvatio obraun 1.
Iskljuenje javnosti protivno zakonu
- pogreno iskljuena javnost 10.
Izjave osoba sadrane u zapisniku o uviaju
- zapisnik o uviaju moe sadravati samo ono to je rezultat
neposrednog opaanja organa koji vodi postupak 6.
Izreka presude protivrjena sa obrazloenjem
- u injeninom opisu djela navedeno umiljajno postupanje optuenog,
a u obrazloenju nehatno 17.
Naelo in dubio pro reo
- dvojba u pogledu postojanja odlune injenice 5.
Nedostaci prijedloga za produenje pritvora
- nisu navedeni razlozi o postojanju osnovane sumnje 8.
Nema razloga o postojanju opasnosti od odlaganja sjednice
- postavljen zahtjev za izuzee 14.
Neukazivanje pomoi osobi ozlijeenoj u prometnoj nezgodi
- smrt oteenog bi nastupila i pod uvjetom da mu je pruena
blagovremena medicinska pomo 4.
Nepotrebno izvoenje novog vjetaenja
- nije nuno izvoenje treeg saobraajnog vjetaenja 11.
Nepostojanje imovinskopravnog zahtjeva
- oteeni se ne moe uputiti na ostvarivanje imovinskopravnog
zahtjeva u parninom postupku ako ga nije postavio 9.
Odluka o udaljenju optuenog iz sudnice
- odluku donosi sudija odnosno predsjednik vijea 12.
Oigledna nesposobnost za bezbjednu vonju
120
- bitni elemenat krivinog djela 2.

Ocjena suda o tome po kojem zakonskom osnovu je podnijet zahtjev za ponavljanje
krivinog postupka
- ocjena ispunjenja zakonskih uvjeta da se dopusti ponavljanje krivinog postupka 20.
Opis krivinog djela
- nedostaje opis da je krenje saobraajnih propisa o nepodeenoj brzini
bilo grubo ili bezobzirno 3.
Ovlateni vjetak
- vjetak za saobraaj ne moe se izjanjavati o nainu
nastanka povreda koje je zadobila oteena 7.
Pogreno odbijen prijedlog za sasluanje svjedoka
- u albi nisu navedeni razlozi od kakvog je znaaja takva pogreka 18.
Pravo na albu protiv rjeenja o propasti jamstva
- obaveza dostavljanja rjeenja i osobi koja je dala novani iznos 19.
Pravo na odbranu u postupku opozivanja uvjetne osude
- obavezno sasluanje osuenog 13.
Razlozi suda kojima se rukovodio pri rjeavanju pravnih pitanja
- nema razloga kojima se sud rukovodio prilikom rjeavanja pravnih pitanja 16.
Sadraj izreke presude o izvrenju presude inozemnog suda
- mora sadravati i izriit navod da se njome preuzima izvrenje
pravomone presude inozemnog suda 15.
121
______________________________
____________________
GRAANSKO PRAVO
Cesija
- sporedna prava
58.
Nadlenost
- vraanje naknade za zemljite 27.
Naknada tete
- dozvoljena samopomo 37.
- odgovornost za tetu koju pretrpi povratnik 45.
- nematerijalna teta prouzrokovana za vrijeme rata 46.
- primjena opih pravila odtetnog prava ZOO
47.
- pasivna legitimacija 48.
- odgovornost zdravstvene organizacije 49.
- odgovornost drave za rad njezinih sudskih tijela 50.
- odgovornost rudarske organizacije 51.
- doprinos prouzrokovanoj teti 52. i 53.
- dunost oteenog da nastoji smanjiti tetu 54.
- prebivalite u FBiH i odgovornost za tetu prouzrokovanu neosiguranim motornim
vozilom diplomatskih oznaka 62.
Nasljednika izjava
- opoziv
81.
- upuivanje na parnicu
102.
Neosnovano bogaenje
- neopravdana uteda 39.
- bespravno koritenje neijeg puta
40.
Odgovornost vlasnika udjela D.O.O.

- koritenje drutva za prevaru ili oteenje povjerilaca 104.
- ugovor o zapoljavanju menadera 105.
Oporuka
- zahtjev za ponitenje oporuke 76.
- zajednika oporuka
78.
- nitavost oporuke
79.
Parnini postupak
122
- sukob nadlenosti
82.
- razlog za svrsishodnu delegaciju 83.
- pravni interes i odbacivanje tube 84.
- eventualni zahtjev
85. i 86.
- promjena istovjetnosti zahtjeva 87.
- blagovremenost tube
88.
- novi dokazi i injenice 90.
- vremenske granice pravomonosti sudske odluke 93. i 94.
- prekoraenje tubenog zahtjeva 95.
- stranaka sposobnost suda 96.
- proputanje pripremnog roita i prijedlog za povrat u preanje stanje
- produenje sudskog roka (l. 336. st. 1. ZPP) 98.
- isplata otpremnine umrlog prednika nasljednicima 99.
- uspjeh u parnici i zastara 100. i 101.
97.
Pravo na rentu
- nasljedivost prava 56.
Pravina novana naknada
- trajnija zajednica ivota 57.
Povreda robnog znaka
- uporeivanje spornih robnih znakova 107.
Regresno pravo
- samoincijativno lijeenje u stranoj zdravstvenoj ustanovi
Stanarsko pravo
- odreivanje nosioca stanarskog prava
- zahtjev za otkup stana 64.
- pravo na otkup stana 75.
55.
63.
Ugovori
- ugovor o poklonu i pobuda 30.
- saglasnost volja ugovornih strana 31.
- obaveza vlastodavca i druge ugovorne strane
32.
- sporne i nejasne odredbe ugovora 33.
- usmeno ugovorena cijena u pismenom kupoprodajnom ugovoru 34.
- razlozi za ponitenje ruljivog ugovora i za utvrenje nitavosti ugovora 35.
- odgovornost za nemogunost ispunjenja 36.
- pismena saglasnost i odstupanje od projekta 59.
- ustupanje komitentu komisionarovih potraivanja prema treim licima 60.
- zahtjev za redukciju ugovora o poklonu 77.
- raskid ugovora o doivotnom izdravanju 80.
- odgovornost naruioca i izvoaa radova za tetu na susjednoj nekretnini 91.
123
- jednostrani raskid ugovora o kupoprodaji predmeta tendera u postupku male

privatizacije 106.
Ugovorna kazna
- neispunjenje ili kanjenje novanih obaveza 41.
Ugovor o radu
- naknada plae za stvarno obavljeni rad
66.
- Pravilnik o radu nije provedbeni akt
67.
- Sporazum o prestanku ugovora o radu
68.
- prethodna saglasnost vijea zaposlenika 69.
- pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju 70.
- pobijanje zakonitosti otkaza
71.
- rok za uspostavljanje radno-pravnog statusa 72.
- neprimjenjivost odredbe Kolektivnog ugovora
73.
- prosjena mjesena plaa
74.
Valutna klauzula
- devizna protuvrijednost obaveze
Vansudska nagodba
- drugaije ureeni pravni odnos
44.
61.
Vjetaenje
- nejasan ili nepotpun obraun kamata
92.
Vlasnitvo
- sticanje prava vlasnitva graenjem na tuem zemljitu 21. i 22.
- nuni nasljednji dio i pravo na suposjed 23.
- dom pojedinca faktiko stanje 24.
- uznemiravanje prava vlasnitva i prava stvarne slunosti 25. i 26.
- brisovna tuba 28.
- sticanje prava vlasnitva nadziavanje 29.
- etano vlasnitvo 65.
Zastara
- samostalno potraivanje zateznih kamata 42.
- naknada tete prouzrokovana krivinim dijelima protiv ovjenosti i meunarodnog
prava
43.
- prigovor zastare istaknut u zavrnoj rijei 89.
Zatezna kamata
- poetak toka zatezne kamate 38.
- odluivanje po slubenoj dunosti 103.
124
______________________________
_____________________
UPRAVNO PRAVO
Upravni sporovi
- Rjeavanje u punoj jurisdikciji 108.
- Rok za podnoenje tube nadlenog pravobranioca 117.
Upravni postupak
- Ispravljanje greaka u zakljuku o ispravci greaka u rjeenju
- Nadlenost za rjeavanje albi u upravnom postupku 111.
- Negativni sukob nadlenosti 116.
109.
Penzijsko i invalidsko osiguranje

- Sticanje prava na starosnu penziju po povoljnijim uvjetima 110.
- Ponovno odreivanje penzije prema novonavrenom penzijskom stau 114.
- Nedonoenje rjeenja o zahtjevu stranke za zakljuenje sporazuma o uvjetima
penzionisanja 115.
Imovinski-pravni odnosi
- Samovlasno zauzimanje zemljita u dravnoj svojini od strane pravnih lica 112.
- Saglasnost za zamjenu zemljita 113.
125
____________________________________
REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA
__________________
KRIVINO PRAVO
-
Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Slubeni glasnik

BiH, broj 6/99),
Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 36/03,
37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11),
Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine

FBiH, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10),
Zakon o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima (Slubeni glasnik BiH,

br. 53/09,
Zakon o osnovama bezbjednosti saobraaja na putevima u Bosni i Hercegovini

(Slubeni glasnik BiH, br. 6/06, 75/06, 44/07, 84/09 i 48/10).
126
__________________________________________
GRAANSKO PRAVO
__________________________________________
-
Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Slubeni glasnik

BiH, broj: 6/99),
Zakon o stambenim odnosima (Slubeni list SR BiH, broj: 14/84, 12/87, 36/89,
Sluene novine FBiH br. 11/98, 38/98, 12/99, 19/99),
Uredba sa zakonskom snagom o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja ili u

sluaju neposredne ratne opasnosti (Slubeni list RBiH, broj: 21/92, 16/93),
Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o graevinskom

zemljitu (Slubeni list RBiH, broj 3/93),
Zakon o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ broj: 29/78, 39/85) i

(Slubene novine FBiH, broj: 2/92, 13/94),
Zakon o dravnoj upravi (Slubeni list RBiH, 26/93),
Zakon o industrijskom vlasnitvu (Slubeni glasnik BiH, broj: 3/02),
- Uredba sa zakonskom snagom o patentima i znacima razlikovanja (Slubeni

list RBiH, broj 21/93),
-
Zakon o osnovnim vlasniko pravnim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj: 6/80,
36/90, 2/92, 18/94, 37/95),
- Uredba sa zakonskom snagom o utvrivanju ratne tete (Slubeni list RBiH,

broj: 6/92, 24/92),
-
Opi Kolektivni ugovor za teritoriju FBiH (Slubene novine FBiH, broj 54/05,
62/08),
Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti

rudarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, broj 49/00),
- Kolektivni ugovor za djelatnost tekstilne, koarsko-preraivake i gumarske

industrije u Federaciji Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, broj 2/08),
127
Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila... (Slubene novine FBiH,

broj: 24/05),
Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Slubene novine

FBiH, br. 27/97, 11/98), 22/99), 27/99), 7/00), 61/01), 15/02), 54/04), 36/06),
51/07), 72/08),
Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova ... (Slubene novine

FBiH br. 32/01)
Zakon o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine

FBiH broj: 2/98, 48/99),
Zakon o radu (Slubene novine FBiH, br. 43/99, 32/00, 39/03),
Zakon o graevinskom zemljitu Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene

novine FBiH, broj 25/03, 16/04, 67/05),
Zakon o postupku pred Ustavnim sudom FBiH (Slubene novine FBiH, broj:
6/95, 37/03),
Zakon o vijeu zaposlenika (Slubene novine FBiH, broj 38/04),
Zakon o nadziivanju zgrada, izgradnji potkrovnih stanova i stanova u zajednikim

dijelovima stambenih i stambeno-poslovnih zgrada (Slubene novine Kantona
Sarajevo, broj: 17/99, 10/02),
- Zakon o vlasniko-pravnim odnosima (Slubene novine FBiH, br.: 6/98,

29/03),
-
Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene

novine FBiH broj: 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09,
12/10),
Zakon o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine

FBiH broj: 53/03, 73/05, 19/06),
Zakon o zdravstvenoj zatiti Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine

FBiH, broj: 46/10),
Zakon o zdravstvenom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene

novine FBiH, broj: 30/97, 7/02, 70/08),
- Porodini zakon (Slubene novine FBiH broj: 35/05, 41/05),
128
Zakon o vanparninom postupku (Slubene novine FBiH, broj: 2/98, 39/04,

73/05),
Zakon o privrednim drutvima Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine
FBiH, broj: 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 84/08, 88/08,
63/10),
Kolektivni ugovor za djelatnost srednjeg obrazovanja u upaniji Posavskoj
(Narodne novine upanije Posavske, broj: 2/06),
129
_____________________________________________
UPRAVNO PRAVO
_____________________________________________
FEDERALNI PROPISI
-
Zakon o upravnom postupku (Slubene novine Federacije BiH, br. 2/98 i 48/99)
Zakon o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije BiH, broj 9/05)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slubene novine Federacije BiH", br.

29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09)
Uredba o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bive
Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i dravnih slubenika i namjetenika biveg
Federalnog ministarstva odbrane (Slubene novine Federacije BiH, br. 75/06, 58/07 i
89/07)
Pravilnik o kriterijima, postupku i nainu usklaivanja, registracije i ovjere redova

vonje te sadraju i nainu voenja registra (Slubene novine Federacije BiH, broj
79/06
Zakon o umama (Slubene novine Federacije BiH, broj 20/02)
Pravilnik o procedurama i vremenskim ogranienjima za prodaju ume, pravu prvenstva

kupovine i uslovima za zamjenu ume (Slubene novine Federacije BiH broj 19/04)
Uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika

Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, broj 2/00)

Bilten1 22012

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bilten1 22012

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

bilten

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:

Dragan PRUSINA, direktor

MANIFESTOVAO OIGLEDNU NESPOSOBNOST ZA BEZBJEDNU VONJU TO

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

Optueni i njegov branitelj su na pretresu pred ovim sudom nastojali dovesti u

PRVOSTEPENI SUD JE UINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG

za izvoenje treeg saobraajno-tehnikog vjetaenja. U pitanju su razlozi prema kojima

lan 312. stav 1. taka d) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i

lan 312. stav 1. taka d) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i

S OBZIROM DA SE PRVOSTEPENI SUD, U KONKRETNOM SLUAJU UEA

S obzirom na navedene zakonske odredbe, te, s obzirom da se prvostepeni sud, u

Pobijajui prvostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka,

TO MEUNARODNI STANDARDI ZA OCJENU DA LI ODREENO POSTUPANJE

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 03 0 K 006047 11

TAKVA POGREKA BILA ILI MOGLA BITI OD UTJECAJA NA ZAKONITO I

Da li je zahtjev za ponavljanje krivinog postupka podnesen iz razloga propisanog u

POKRAJINA OD 23.09.1990. GODINE ANALOGNO SE PRIMJENJUJU I NA

ZAKONA O GRAEVINSKOM ZEMLJITU F BIH IMA PRAVO NA VRAANJE

STICANJE PRAVA VLASNITVA NADZIIVANJEM NA ZGRADI U DRUTVENOJ

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 P 002343 11

lan 99. stav 2. i lan 100. Zakona o obligacionim odnosima

autentinosti potpisnika), predmet ugovora i cijena i to tako da stvarno ugovorena cijena

lan 138. Zakona o obligacionim odnosima

obzirom na sve okolnosti predmetnog sluaja i po ocjeni ovog suda su odgovarale

Upravo suprotno, tueni kanton se u konkretnom sluaju obogatio za visinu

NOVANE OBAVEZE NE MOGU BITI OBEZBIJEENE UGOVORNOM KAZNOM

NE PODLIJEE ZASTARI ZAHTJEV ZA NAKNADU TETE PROUZROKOVANE

tete i da u takvoj situaciji ...ne postojanje pravosnane osuujue presude donesene u

PROTIVZAKONITIM ZATVARANJEM NE MOE SE SMATRATI RATNOM

Republike mora prenijeti funkcije na Vladu Federacije u skladu s Ustavom Federacije,

Revident ni u svojoj reviziji ne navodi koja su to pravila struke i nauke koja je u

o krenju pravnog pravila koje pojedincu dodjeljuje subjektivno pravo; b) da postoji

KADA JE TETA NA VOZILU TUITELJA PROUZROKOVANA SKRIVLJENIM

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 013587 11

Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000815 10 Rev

Samo pravo na naknadu tete u obliku novane rente se (l.197.st.1.ZOO) ne moe

STRANKE MOGU VANSUDSKOM NAGODBOM UREDITI SVOJE PRAVNE

Vozila koja koristi osoba sa statusom diplomatskog slubovanja u BiH podlijeu

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 P 000719 10

NE RADI SE O ETANOJ SVOJINI U SITUACIJI KADA SE SPORNI STAN NALAZI

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 002760 11

UGOVORU O VISINI, NAINU, USLOVIMA I ROKOVIMA ISPLATE

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 041086 11

U SITUACIJI KADA JE ODREDBA KOLEKTIVNOG UGOVORA NEPRIMJENJIVA

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 39 0 P 000141 10

protutubenog zahtjeva tie raspravljenje zaostavtine u kom postupku sud odluuje o

lana 50. stav 2. Zakona o parninom postupku

prvostepenog suda, s obzirom da iz Ugovora o koritenju stana od 28.04.1997. godine...

07.09.1993. godine zakljuio ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u prizemlju objekta

zakonskom zasteznom kamatom od 04.02.2002. godine kao dana podnoenja tube pa do

Zakona o parninom postupku (na tu povredu tuitelj ukazuje u sadraju revizije), a to je

Tuitelj je tubu u ovoj pravnoj stvari podnio prvostepenom sudu 30.12.2002.

skladu sa izloenim pravilima materijalnog prava nastupila zastarjelost zahtjeva tuitelja za

proputanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za proputanje od dana kada je za to

zastare su odredbe materijalnog prava i imaju za cilj da disciplinuju povjerioce u

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 001039 11

SUD JE DUAN DA ODLUI O KAMATI BEZ OBZIRA DA LI JE ZAHTJEV ZA

30 dana po prijemu pismene opomene od strane Agencije ne poduzme aktivnosti u pravcu

je posebnim zakljukom ve bio ispravljen), to se ni prijedlogu tuiteljice za ispravkom

KADA FEDERALNIM ZAKONOM U ODREENOJ OBLASTI NIJE PROPISANO

utvrditi federalnim propisom-pravilnikom, ve iskljuivo federalnim zakonom), ime je