Kad ti kau, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla urezujem imeNe vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi I prelije srmom vrh modrijeh kra, Tamo gdje u grmu proljee lepra I gdje slatko spava na jorgovan plavi, Doi, ekau te! U asima tijem, Kad na grudi moje priljubi se vre, Osjeti li, draga, da mi tijelo dre, I da silno gorim ognjevima svijem, Tada vjeruj meni, i ne pitaj vie! Jer istinska ljubav za rijei ne zna; Ona samo plamti, silna, neoprezna, Niti mari, draga, da stihove pie!