Snjeana Kordi|

Filozofshi fahultet Sueuili{ta u Zagrebu

implikature
Konverzacijske
U ovom se radu opisuju honuerzacijsheimplihatzre: njihovo nastajanje, karakteristike,
vrste te njihova uloga u osvjetljavanju odnosaizmedu semantike i pragmatike.

Uv odl
Otkako je Henry Paul Grice 1967. g. uveo termin hoiuerzacijshih implikatura (KI) i dao kljune sugestije o njima, nastao je vedi broj znanstvenih
radova koji pristupaju "dosezanju" jezinog znaenja upravo pomou K[.2
Takav pristup je u prilogtezi da znaenje ne moZe sveobuhvatno "dosegnuti"
sentantiko, lingvistika disciplina koja prouava jezino znaenje samo po
sebi i za sebe, a da joj se ne pridrui u tom prouavanju i pragmatiha,
lingvistika disciplina koja prouava kako se znaenje interpretira u odredenoj komunikacijskoj situaciji u odnosu na namjere i uloge govornika i
slu5atelja (te stoga ubraja KI medu svoje osnovne teme).
KI su jezina pojava kada izriaj prenosi pored doslovnog, konvencionalnog
znaenja (takvo znaenje je predmet prouavanja semantike) i drugo znaenje, koje nije direktno izraeno izriajem, a ovisno je o doslovnom znaenju,
o kontekstu, o ciljevima, namjeri govornika i interpretaciji slu5atelja (takvo
znaenje je predmet prouavanja pragmatike). Zato 6emo ovaj oswt na Kl
zapoeti naznaivanjem odnosa izmedu semantike i pragmatike i mogude
uloge KI u njemu, zatim prijei na principe koji proizvode K[, naine izvodenja K[, karakteristike i vrste KI, njihovu ulogu u obja5njavanju indirektnih
govornih akata, te izvuii zakljuke o vanosti K[ i postaviti pitanja kojima KI
zahtijevaju daljnju panju i prouavanje.
1
2

Tekst je skradena verzija predavanja Conuersational Implicature koje je autorica odrZala na

medunarodnom seminaru Pragmatics in Conuersation (Dubrovnik, 24.VI-6. VII.1990)
Grice 1975,passirrz,Leech 31985", passim,

87

S. Kordid, Konverzacijske implikature-

SL 3f/32 S7-96 (f99f )

Odnos semantike i pragmatike

Shvaanje da jezik treba prouavati samo kao apstraktni formalni sistem,
zapostavljajui pritom upotrebu jezika, u skladu s distinkcijom languelparole
(Saussure) i distinkcijom competencelperfornl.ance(Chomsky) prevladava se
zadnjih desetljeia. Naglaava se sve vi5e da cjelina jezine pojave (Saussureova langage) u sebi obuhvaa i upotrebu apstraktnogjezinog sistema, pa
je prouavanje upotrebe jezika (pragmatika) komplementarno s prouavanjem jezika samog po sebi kao formalnog sistema (gtamatika). Takav, komplementaristiki pristup zastupa Geoffrey Leech te semantiku, kao dio gramatike, i pragmatiku smatra komplementarnim domenama unutar linryistike.3 Semantika obja5nj ava sense izriaja ( = njegovo konceptualno ili logiko
ili konvencionalno znaenje), a semantika zajedno s pragmatikom obja5njava
force izriaja (:ilokucijska snaga izriaja). esto postoji raskorak izmedu
sense i force, a Sto je taj raskorak veii, veie je i ukljuivanje pragmatike s
nj ezi nim obj a5nj enjima :
A: "Pa li je to tvoj kaput na podu?n
(izLeech 21985: 331)
U primjeru A jasno je da ono Sto govornik doslovno (semantika "dosee" to
znaenje) kaZe nije ujedno i sve ono Sto namjerava (tu se pridruuje pragmatika u "dosezanju" znaenja) tim izriajem da prenese slu5atelju. Ako
zamislimo komunikacijsku situaciju u kojoj npr. majka pita dijete A, to nije
samo zahtjev za informacijom, vei u sebi implicira Siri sadrZaj: "Ako je to tvoj
kaput na podu, ja sam nezadovoljna Sto si ga ostavio tu, i hou da ga odnese5."
U ovcm sluaju izriaj je direktno, semantiki (kao tip reenice) pitanje, a
indirektno, pragmatiki je zapovijed. Takva pojava u kojoj se osnovnom,
konceptualnom znaenju (sense) nekog izriaja u odredenom kontekstu komunikacijske situacije i s odredenim namjerama govornika pridruuje dodatno znaenje, koje postaje glavno, naziva se konuerzacijska implikatura.
Premda KI zbog ovisnosti o govornikovoj namjeri, kontekstu pripada medu
pragmatike pojave, ovisna je i o semantici. Da bi se do5lo do pragmatike
interpretacije znaenja, potrebno je prethodno poznavati semantiku interpretaciju znaenja te njoj pridodati govornikovu namjeru, kontekst, upudivanje na akciju. Drugim rijeima, moramo prvo odgovoriti na semantiko
pltanje "Sto X znai?" da bismo doSli do odgovora na pragmatiko pitanje
"Sto se htjelo X-om re6i?".4 Sa svoje pak strane pragmatika nadopunjava
semantiku time Sto prua odgovor na pitanje kako se moe rei vie nego Sto
se doslovno reklo, kako slu5atelj uspijeva interpretirati sadraj koji nije
,izreen", tj. kako nastaju konverzacijske implikature. Premda takvi sluajevi raskoraka izmedu sense i force izgledaju nesistematini pa se veza
izmedu sense i force moZe initi neizmjerno raznovrsna ovisno o kontekstu,
Grice je pokazao da je mogue izdvojiti principe koji je kontroliraju, principe
koji proizvode KI.

3
4

88

Leech31985", passim
c/. Leech31985a:5-10

S. Kordi6, Konverz.acijskeimplikature-

SL 31132S7-96 (1991)

P r inc ipi k oji p ro i a /o d e k o n v e rz a c i j s k e i mpl i kature

Pri objanjavanju K[ nezaobilazno sredstvo je hooperatiuni princip koji je
imenovao i razradio Grice.s Krenuv5i od opih wta razgovora - razgovori se
ne sastoje od niza nepovezanih primjedbi niti bi bilo racionalno da je tako;
razgovori su zajedniki napor sudionika i sugovornici u svakom trenutku
razgovora vide neki zajedniki cilj kojem je razgovor upravljen, ili vide barem
zajedniki prihvatljiv pravac razgovora - Grice je zakljuio da je razgovor
posebna vrsta racionalnog pona5anja sa svrhom postizanja nekog cilja. Sudionici se u konverzaciji ponaSaju kooperativno i pretpostavljaju da su im
sugovornici takoder kooperativni, tj. da doprinose konverzaciji kako zahtijevaju prihvaeni ciljevi i pravci govorne razmjene u kojoj sudjeluju u datom
trenutku. PIod ovakvog kooperativnog principa (konvencije kojoj se sudionici
razgovora pokoravaju) jesu odredene kategorije sa svojim maksimama kao
smjernicama koje podupiru djelotvornost kooperativne upotrebe jezika. Ne
smatrajudi da daje dowSen popis kategorija i maksima, Grice je naveo sljedee:6
1. kategorija kvantitete s maksimama
(za cilj tog raz1.1. doprinos razgovoru neka bude 5to informativniji
govora),
1.2. doprinos neka ne bude informativniji nego to je potrebno,
2.
kategorija kvalitete s maksimama
2.1. ne kaZi ono za Sto misli5 da je neistinito,
2.2. ne kaZi ono za to nema5 odgovarajude dokaze,
3.
kategorija relacije s maksimom: doprinos razgovoru neka bude relevantan,
kategorija modaliteta (naina), koja se razlikuje od prethodnih time
4.
5to se ne odnosi na sadraj onog 5to se govori, ve na to kako da se
govori; obuhvada superrnaksimu koja trati da doprinos razgovoru
bude jasan, i maksime
4.I. izbjegavaj nejasne izraze,
4.2. izbjegavaj dvosmislenost,
4.3. budi kratak (izbjegavaj nepotrebno fraziranje),
4.4. govori metodiki po redu.
Maksime se razlikuju od jezinih pravila jer se primjenjuju varijabilno
ovisno o kontekstu jezine upotrebe, primjenjuju se u razliitom stupnju,
mogu doi u konflikt jedna s drugom, mogu biti prekrSene a da se ne porekne
istovrsna aktivnost koju one kontroliraju.T Medu maksimama vlada hijerarhijski red - maksima kvalitete prevagne nad ostalima:
A: "Kroz koje mjesto sada prolazimo?"
B: "Neko. u blizini Mnchena."

6
I

Grice 1975, passim

Grice 1975:41-58
cf,,Leech31985a'8

89

S. Kordid, Konverzacijske impliknture-

SL 31/32 E7-96 (t99f)

lI svom odgovoru B se nije drZao maksime kvantitete, tj. nije dao onu
koliinu informacija koju je u datoj komunikacijskoj situaciji (vonja auto-putom, razgovor suputnika u autobusu) A traio od njega. Moemo pretpostaviti da to nije uinio ili zato Sto je nekooperativan, ili, vjerojatnija
pretpostavka,zato Stone zna precizniji odgovorpa da ne bi prekr5io maksimu
kvalitete govoreine5to za Sto ni sam nije siguran da je istina (a da bi ipak
ostao kooperativan) daje priblitan odgovor kojim nije u potpunosti zadovoljena maksima kvantitete, ali zatojest maksima kvalitete. Svojim odgovorom
B je i implicirao da ne zna naziv mjesta kroz koje prolaze.
Grice je razradio kooperativni princip, a Leechje naglasio da je kooperativni princip samojedan u nizu principa kojima se ljudi rukovode u (ne)verbalnim razmjenama. Leech je vi5e panje posvetio principu pristojnosti i
njegovim maksimama takta, velikodu5nosti,odobravanja,skromnosti i simpatije.sDok je funkcija kooperativnogprincipa da osigurada ono toje reeno
zaistadoprinosi pretpostavljenom ilokucijskom cilju, funkcija komplementarnog mu principa pristojnosti jest odravanje dru5tvene ravnotete i prijateljskog odnosakoji pruZaju mogunostuzimanja za sigurno da sugovornici
uistinu primjenjuju kooperativniprincip. Princip pristojnosti nekad prevagne
i nad maksimom kvalitete - u sluajevima kada se kae lat iz pristojnosti,
npr. kada B smatra da je najuljudniji nain za odbijanjepoziva slagati da ved
ima ugovorenuobavezu:
A: "HoeSli doi veerask meni na zabavu?"
B: "Vrlo rado, ali ved sam se dogovorilaza kazaliSte."
B je svojim odgovoromindirektno rekla da needodi,a princip pristojnosti
je odgovorna pitanje za5toje to uinila indirektno. Indirektni nain izricanja
je bitna karakteristika principa ironije koji omoguava govorniku da indirektno bude nepristojan dok naizgled, direktno djeluje pristojan. Grice nije
tretirao ironiju kao princip, dok Leech to ini iako princip ironije smatra
"principom drugog reda.,.e
Nastajanje i ianodeniekonverzacijskih implikatura
Lingvistika se bavi navedenim principima i maksimama zato Sto oni proizvode zakljuke izvan semantikog sadrZaja reenice,tj. proizvode KI. Pri
izvodenju KI nije dovoljno poznavati samo semantiki sadrZaj (sense)ve se
nuZno uzimaju u obzir i posebne pretpostavke o kooperativnoj prirodi uobiajene govorne razmjene. Na dva naina, ovisno o odnosu koji govornik
zanzima prema maksimama, nastaju KI:
1. ako se govornik dri maksima na potpuno direktan nain, nastaju
standardne imp likature (termin Levinsonov):
A: "Pada kiSa!"
B: "U predsobljuje kiobran.<
Na A-ovu informaciju B je uzvratio informacijom kojom se drZi maksime
relacije, pokazuje da je kooperativno prihvatio A-ov cilj (pronai nain da se
8
9

90

Leech 3l985a,passint
deta$nije o principima u Leech 3Lg85a, passim

S, Kordi6, Konverzacijske lmpliknture-

SL 3ll32E7-96 (1991)

za5titi od ki5e), pridrZava se maksime kvantitete koliinom informacija koju

je pruio, mole se pretpostaviti da se pridrava i maksime kvalitete, kao i
maksime naina jer je na jasan nain implicirao A-u, bez suvi5nih rijei
(princip manjeg napora, maksima kvantitete) da uzme ki5obran koji se nalazi
u predsoblju.
2. govornik namjetno i oito krSi maksimu. U takvom sluaju, kad se
pretpostavlja da je govornik sposoban da se pridrava jedne maksime, i to
tako da ne kri drugu maksimu, kad se pretpostavlja da govornik kr5enjem
maksime ne poku5ava navesti na krivi put, a pored svega je oito da je
prekr5io jednu maksimu, sugovornik sebi postavlja pitanje: kako se moe
govornikov iskaz uskladiti s pretpostavkom da se govornik openito drZao
kooperativnog principa. U ovakvoj situaciji se karakteristino javlja KI i,
kada se na ovaj nain dode do K[, onda se za maksimu kate da je iskori5tena,
tj. prekr5ena s namjerom da se dode do KI:
A: ,[1sk6 napreduje tvoja voZnja?"
'crnu
B: ,,Zat ne ita5
kroniku'?"
pitanje
polazniku
upueno
Na
auto-Skole A je dobio odgovor koji na prvi
pogled krSi maksimu relacije. A moe zakljuiti da je B ili nekooperativan ili
da eli prenijeti ne5to drugo izvan doslovnog znaenja izriaja. Bududi da A
pretpostavlja da je B kooperativan sugovornik, poku5ava otkriti znaenje
B-ovog odgovora koje bi na nekom dubljem nivou potvrdilo B-ovu kooperativnost. Znajudi Stoje )crna kronika", i znajui daje B poetnik u vonji, i znajui
da B zna da A sve to zna i da B pretpostavlja da e A, suoen s otvorenim
kr5enjem maksime relacije, potraiti drugo, preneseno znaenje odgovora, A
moe zakljuiti da je B htio redi kako mu je kao poetniku uzbudljivo i da se
uz to pridravao principa pristojnosti razveseljavajui sugovornika pravljenjem Sale na vlastiti raun. Ovakva izvodenja KI su bazirana na velikoj snazi
pretpostavke o kooperaciji: ako netko oito skree od pona5anja prema maksimama, tj. kr5i maksimu na razini onog Sto je doslovno reeno, tada se njegov
iznajjo5 uvijek ita kao dubinski kooperativan, tj. kooperativan na razini
onog to se implicira, ako je to ikako mogude. Opi uzorak izvodenja K[ moe
se opisati ovako:
govornik je rekao o,
nema razloga da se misli kako se govornik ne pridrava
maksima ili barem kooperativnog principa,
da bi govornik rekao a i zaista se drao maksima ili kooperativnog principa, govornik je morao misliti nab,
govornik mora znati da je obostrano znanje da ie se b
morati pretpostaviti ako se smatra da se govornik pona5ao
kooperativno,
govornik nije uinio nita da slu5atelja sprijei da misli b,
zato se moZe zakljuiti da je govornik namjeravao da
slu5atelj misli , i u govorenju a, a on je implicirao .10
10 cf. Levinson21984,113-4,Grice 19?5:46-50

91

S. Kordi, Konverzncijske implikature - SL 31132 E7-96 (1991)

Da bi izveo zakljuak o K[, slu5alac mora:

poznavati konvencionalno znaenje rijei koje su upotrijebljene,
pretpostavljati da se govornik drZi kooperativnog principa
i njegovih maksima i da pretpostavlja da i slu5alac to
pretpostavlja,
poznavati jezini ili bilo koji drugi kontekst iskaza,
posjedovati relevantnu pozadinu znanja,
pretpostavljati da su prethodno nabrojeni elementi dostupni obojici sudionikarazgovora i da oba sudionikatazgovora znaju ili pretpostavljaju da je to tako.1l
Bududi da se veza izmedu setuse (=semantika reprezentacija) i force
(-skup implikatura) izvodi na bazi prethodno navedenog, znai da njeno
izvodenje nije arbitrarno ve racionalno rukovodeno principima.

Karakteristike
i vrsteimplikatura
Grice je formulirao karakteristike konverzacijskih implikatura koje ih
razlikuju od drugih vrsta semantikih i pragmatikih zakljuaka:
ovise o prepoznavanju kooperativnog principa i njegovih
maksima,
nisu dio konvencionalnog znaenja leksikih jedinica jer
njihova interpretacija ovisi o prethodnom razumijevanju
konvencionalnog znaenja reenice,
implikatura izriaja nije jedino moguia interpretacija tog
izriaja; izraz s jednim znaenjem moe proizvesti razliite implikature u razliitim prilikama,
proraunljive su, mogu se razraditi: moZe se argumentima
tono pokazati kako od doslovnog znaenja izriaja sjedne
strane, kooperativnog principa i maksima s druge, proizlazi sluSateljevo zakljuivanje koje uva pretpostavku kooperativnosti,
poniStive su: interpretacija koja nije dio konvencionalnog
znaenja izriaja moe biti jasno negirana bez kontradikcije,
nisu odjeljive: povezane su sa semantikim sadrajem reenog, a ne s jezinom formom i zato se ne mogu odijeliti
od izriaja jednostavnom zamjenom rijei sinonimom 0edna druga pragmatika implikacija je povezanija s formom
nego sa sadrajem reenog - to su presupozicije, koje su
odvojive, samostalne). 12
Medutim, diskutabilna je praktina primjenljivost ovih karakteristika KI jer
se pomodu njih ne mogu uvijek jasno razlikovati KI od honuencionalnih
1 1 c/. Grice 1975:4149. Levinson 21g84'113
72 c/. Kempsott41984,70-2,Levinson 21984,llg-22, Grice 19?5:50-8

92

S. Kordi6, Konverzacijske implikature-

SL 3U32E7-96 (1991)

imp lihatura.rs Konvencionalne implikat ute, za razliku od konverzacijskih,

proizlaze iz samog semantikog sadrl,aja iznaja, iz stabilnog sense:
A: "Marijana se igra s nekim psom.(
Iziaj A konvencionalno implicira da "neki" pas nije Marijanin pas. U
iskazima u kojima je upotrijebljen oblik rijei ,neki" redovito se podrazumijeva da taj
"reki" nije njezin, da se ne ve.estalno uz X-a. Dakle, kad upotreba
odredenog oblika rijei u nekom iskazu, a da nema posebnih okolnosti, normalno sadri odredenu implikaturu, takva implikatura je konvencionalna.
Nastanak honuerzacijshe implikatu.re uzrokuju, pored semantikog sadrtaja, i maksime, kontekst i cilj govorne komunikacije. Za konverzacijske
implikature moe se rei da sainjavaju neku vrstu pragmatike presvlake
jezgrenog semantikog sadrZaja.
Zarazliku od konvencionalnih implikatura, partikularizirane K[, osim Sto
su ovisne o sadrZaju izriaja i principima, ovisne su i o kontekstu, npr.:
A: "Profesorica je danas zadovoljna."
moe implicirati: "Uenici su pokazali da dobro vladaju gradivom.", ali moe
implicirati i: "Bila je povi5ica plae."
Premda je bitno svojstvo K[ nekonvencionalnost njihova sadraja, mote
doii do konvencionaliziranja njihove upotrebe, a time i do konvencionaliziranja njihovog znaenja, Dpr. u sluajevima kad metafora s vremenom
postane idiom.la Konvencionalizacija pravila konverzacije uzrokuje konvencionalizaciju nekih shema za implikature. Jedna shema implikatura su
sluajevi kada se prigovara mudrosti ponudenog pravca akcije raspitivanjem
za mentalno zdravlje onoga koji sugerira taj pravac:
A: "Jesi li lud?"
A: "Jesi li izgubio razum?,,
(i z Mo rg a n 1978:277)

K onv er z ac ijs k e i m p l i k a tu re k a o i n d i re k tni govorni akti

Konvencionalizactja je prisutna i u upotrebi KI kao indirektnih govornih
akata. Uobiajen je nain indirektnog zahtjeva, u skladu s maksimama i
principima:
A: ,MoeS li mi trenutak pridrZati knjige?"
Indirektni govorni akti se mogu razraditi kao KI:
'
A: "Oprostite, ali ovo je vagon za nepuSae."
B: (gasi cigaretu ili izlaz\ iz tog vagona)
B je svjestan da A takvom informactjo* ne namjerava zapoinjati konverzaciju i da je ta informacija irelevantna za konverzaciju (maksima relacije).
Budui da je A pristupio kooperativno, u skladu s principom pristojnosti, B
poku5ava otkriti relevantniju, manje direktnu interpretaciju te informacije.
Ona je relevantna ako A Zeli da B uini ne5to Sto je u njegovoj modi: ugasi
cigaretu ili izade iz vagona za nepu5ae. B shvaa da se A drZao principa
21984,165-6
13 opSirnije o tome u Sadock 1978:281-9?,Levinson
21984,165-6
L4 op5irnije u Sadock L978:286-7,Levinson

93

S. Kordid, Konverzacijske implikature - SL 3U32 E7-96 (1991)

pristojnosti za upozoravanje i postavljanje zahtjeva i da je A pretpostavljao da

e se i B drati principa pristojnosti i kooperativnosti i stoga razumjeti da je
A-ova informacija precizan i jasan nain (princip pristojnosti, maksima kvantitete, maksima naina) da B-a navede na odredene postupke. Iz svega
proizlazi zakljuak da je A izrekao informaciju s namjerom da B uini ono Sto
se od njega indirektno zahtijeva.
U ovakvim sluajevima vidljiva je vanost uloga i sense i force te njihovo
medusobno nadopunjavanje u kompletiranju znaenja i postizanju govornikova cilja. Oita je vaZnost KI i tehnike njihove razrade pomodu principa i
maksima jer mogu djelomino objasniti racionalnim argumentima kako govornik nekog jezika upotrebljava reenice da bi prenio poruku izvan
semantikog sadrZaja upotrijebljene reenice i njome postigao svoj ilokucijski

cilj.ll!15lll
Naravno, postoje i sluajevi kada adresat ne shvati drugo, preneseno znaenje ili ne shvati ilokucijski cilj koji govornik eli postii implikaturom, ili
jednostavno ne prihvati govornikov cilj, postupi nekooperativno:
A: "Za5to gori svjetlo u kupaonici?"
B: "Zato Stoje upaljeno.n
Zakljuak
Konverzacijske implikature su ilustracija prirode i snage pragmatikog
obja5njenjajezinog fenomena. Premda se izvor zakljuivanja o implikaturama nalaziizvanjezine organizacije,u opiim principima za kooperativnu
interakciju, ti principi utjeu i na strukturu jezika. Tako KI postavljaju
ogranienja moguih leksikih jedinica u prirodnom jeziku, djeluju na sintaktiku strukturu izriaja, pokazuju utjecaj na jezine promjene i sl. Odnos
KI i jezinestrukture jest pitanjejo otvorenoza istraivanja.ll!16lll
Vanost KI je u tome Sto premoSdujuraskorak izmedu semantikogznaenja (sense)i pragmatikog znaenja(force),dodajudi obja5njenjetoga kako
je mogudeda izriaj prenesevi5e znaenjanego Stoje doslovno',reeno,,.
U sluajujezinih partikula trpr., gdjeje sama semantika imala pote5koie
s opisivanjem njihova znaenja,uvelike je pojednostavljenasemantika deskripcija upuiivanjem na pragmatike mehanizme koji proizvode implikature. Prevladala se opasnost od beskonane kontekstom uzrokovane
semantike raznolikosti pojedinogjezinog elementa (te stoga nedostupne
deskripcrji) zakljukom da izriaji prirodnog jezika tete zajasnim, stabilnim
i jedinstvenim znaenjem (sense),ali da ta stabilna semantika jezgra esto
ima nestabilnu, ovisnu o kontekstu pragmatiku presvlaku, tj.skup implikatura. ObjaSnjavanjemimplikatura principima koji ih proizvode, unosi se
donekle sistematinosti u tu, na prvi pogled, nesistematinupragmatiku
presvlaku. Principi koji proizvode implikature imaju veoma obuhvatnu eks21985b'334-9,Levinson
15 lmnlikature kao indirektni govorni akti op5irnije u Leech
'L984:226-84,Leech' 1985a,passim
16 cfi,Levinsot*21984,97-166

94

S. Kordid, Konverzacijske implikature - SL 31/32 E7-96 (f 991)

planatornu snagu - nekoliko osnovnih principa omoguiava objagnjavanje

velikog broja prividno nepovezanih injenica.l7 Sadock principima ak
zamjera preobuhvatnost:
razliiti zakljuci se mogu takvim nainom
objanjavanja swstati pod implikature, a to te,eje razluiti konverzacijske
implikature od ostalih tipova zakljuaka (Sadock je osporio velikim dijelom
primjenljivost karakteristika KI za test u praksi).l8 Pitanje prikladne metodologije stoga je jo5 uvijek otvoreno. Panju zahtijeva i pojava konvencionalizacije KI: kako se dogada taj proces, je li postepen ili u odredenom trenutku
implikatura poprima konvencionalno znaenje, kolika je primjenljivost u
konuencija
ispitivanju
konvencionalizacije KI Morganove distinkcije
jezikalkonuencija upotrebe jezika?re Pitanje utjecaja KI na sintaktike i
semantike promjene te opdenito utjecaj K[ na sintaktiku strukturu jezika
joS je jedno u nizu pitanja kojima se upravlja pozornost na bitnu ulogu KI u
opisivanju i objaSnjavanju jezinog fenomena.

Literatura
Austin, 1962.- J.L.Austin,How to Do Thingswith Words,Cambridge,
Mass:HarvardU.P.
Brown,Levinson,1978.- P.Brown,S. Levinson,,Universalsin langageusage:politeness
phenomen4,,,in E.N.Goody (ed.),Questionsand Politeness:Strategies in Social
I nt er action, Cambridge: Cambridge U.P .,56-289.
Gazdar, 1979. - G.Gazdar,Pragntatics: Implicature, Presupposition and Logical Fornl, New
York: AcademicPress.
Gordon, Lakoff, I97I. - D.Gordon, G.Lakoff, "Conversational postulates*, in Papers front the
Seuenth Regional Meeting, Chicago Linguistic Society, Chicago: Chicago Linguistic
Society,63-84.
Grice, 1975. - H.P.Grice, "Logic and Conversation", iz P.Cole,J.L.Morgan (ed.), Synta.xand
Senrantics,Vol 3: Speechcts, New York: AcademicPress, 41-58.
Grice, 1978. - H.P.Grice, "Further Notes on Logic and Conversation", iz P.Cole (ed.) Synta^x
and Semantic, Vol.9: Pragmatics, New York: AcademicPress, 113-29.
Grice, 1981. - H.P.Grice, ,Presuppositionand conversationalimplicature*, in P.Cole(ed.),
Rad.icalPragmatics, New York: AcademicPress, 183-98.
Handlung, 1979. - Handlung, Kommunikation, Bedeutung, (ed.), G.Meggle,Frankfurt am
Main: Suhrkamp.
Harnish, 1976. - R.M.Harnish, ,Logical form and implicature", in T.G.Bever,J.Katz,
D.Langendoen(ed.),An Integrated Theory of Linguistic Ability, New York: Thomas
Y.Crowell, 313-92.
Keenan, 1976. - E.O.Keenan, "The universality of conversational postulates", Language in
Society, S, 67-80.
Kempson,41984. - Sem,anticTheory, CambridgeTextbooks in Linguistics, 68-73.
Kordi6, 1990. - S. KordiC, "Filozo4ja jezika i pragmatika", Reuija,7, g7-I01.
Leech, 31985". - G.N.Leecln,Principles of Pragnotics, London and NewYork: Longman.
Leech, 2tgg5f . - G.N.Leeeln,Sem.antics,The Study of Meaning, Penguin Books.
Levinson, 2lg8+. - S.Levinson,Pragmatics, Cambridge:CambridgeUniversity Press.
17 cf. Levinsott21984'100
18 op5irnije u Sadock L978:28I-97
19 op5irnlje o Morganovoj distin-kciji u Morgan 1978:261-80

95

S. Kordid, Konverzacijske implikature - SL 3L132 E7-96 (1991)

Kontekst, 1987. - Kontekst i zna.enje(ured. N. Mi5evi6,M. Potr), Rijeka: Izdavaki centar

Rijeka.
Morgan, 1978. - J.L.Morgar, 'Two Tlpes of Convention in Indirect SpeechActs", in P.Cole
(ed.), Synta,xand Semantics,VoI. 9: Pragmatics, New York: AcademicPress, 261-80.
Sadock, 1978. - J.M.Sadock, 'On Testing for Conversational Implicaturs", in P.Cole (ed.),
Syntax and Semantlcs,Vol. 9: Pragmatics, New York: AcademicPress, 28I-97.
Walker, 1975. - R.C.S.Walker,"Conversational Implicaturg5*, in S. Blackburn (ed.),
Meaning, Referenceand Necessify,Cambridge:CambridgeU. Press, 133-81.
Wilson, Sperber, 1981. - D.Wilson, D.Sperber, "On Grice's theory of conversation" in
P.Werth (ed.), Conuersationand Discourse: Structure and Interpretation, London:
Croom GeIm, L52-77.
Wright, 1975. - R.A.Wright, "Meaning and ConversationalImplicatur*, in P.Cole,J.Morgan
(ed.),Syntas and Semantlcs,Vol. 3: Speechcts, New York: AcademicPress, 363-83.

Conuer sational I mplic atu res

The paper discusses the notion of conuersational implicatures
semantics and pragmatics.

96

and their role in relation to