KOMPLIKACIJE U

POSTANESTEZIJSKO
M RAZDOBLJU

Respiratorne komplikacije
Kardiovaskularne komplikacije
Bubrene komplikacije
Postoperativna bol
Munina i povraanje
Hipotermija i drhtanje
Hipertermija
Agitiranost
Usporeno buenje

Hines i suradnici su na preko 18 000

pacijenata utvrdili da su se postanestezijske
komplikacije razvile u 24 % pacijenata
9,8 % imalo je muninu i povraanje
6,9 % bolesnika je zahtjevalo arteficijelnu
ventilaciju
2,5 % ih je imalo sranoilne komplikacije
Promjene u mentalnom statusu je imalo njih
oko 3 %
Najvei broj komplikacija zabiljeen je u
ortopedskih i abdominalnih zahvata

Respiratorne komplikacije

Opstrukcija dinog puta

Hipoksemija
Hipoventilacija
Ove komplikacije ugroavaju ivot
bolesnika, a njihovo pravodobno
prepoznavanje i lijeenje ima znaaj za
ishod kirurkog lijeenja
Uestalije su u puaa, bolesnika s astmom
i KOPB-om, starijih osoba, gojaznih osoba

Kardiovaskularne komplikacije

Hipotenzija: hipovolemija, smanjena srana

kontraktilnost, vazodilatacija, srane aritmije
Hipertenzija: bol, hipoksemija, hiperkapnija,
hipervolemija, konfuzija ili delirij, hipotermija, pun
mokrani mjehur, drhtanje
Poremeaji sranog ritma: Najee se javljaju u
hipoksemiji, hipovolemiji, hiperkapniji, boli, hipotermiji,
sepsi, preegzistirajuim ishemijskim bolestima srca,
poremeajima elektrolita, poremeajima kalija, uslijed
manjka kalcija i magnezija, u acidobaznim
poremeajima, prilikom primjene inotropa, antiaritmika,
bronhodilatatora, predoziranju antidepresivima
esto se javljaju u ranom postanestezijskom periodu i
mogu ugroziti ivot pacijenta, stoga se moraju
prepoznati, adekvatno procijeniti i prema potrebi lijeiti

Bubrene komplikacije

Oligurija (diureza manja od 0.5 ml/kg/h) u

postanestezijskom periodu je najee uzrokovana
hipovolemijom ili smanjenjem minutnog volumena srca

Obavezno kateterizirati mjehur u bolesnika s bubrenim

bolestima, s tekom traumom, u starijih osoba, septikih
bolesnika, poslije masivne transfuzije krvi, nakon kardijalne i
vaskularne operacije, operacija na bilijarnom traktu, te nakon
produljene intraoperativne hipotenzije
Lijei se obilnom hidracijom bolesnika i.v. infuzijama
kristaloida, primjenom fursemida, manitola, diuretskim
dozama dopamina

Poliurija ( vie od 4-5 ml/kg/h) nastaje zbog prevelike

nadoknade tekuina ili zbog osmotske diureze uslijed
hiperglikemije, a moe dovesti do hipovolemije i
elektrolitnih poremeaja

Munina i povraanje

Ima ih do 80 % anesteziranih bolesnika

Povean rizik imaju:

mlade ene i djeca,

nakon gastrointestinalnih operacija (osobito LPSC),zahvata na
srednjem uhu, nakon operacija na oku,u stranjoj lubanjskoj
jami,
nakon primjene opioida, oksidula i etomidata,
uslijed dilatacije eluca (loa ventilacija na msku)
hipotenzija uslijed epiduralne i spinalne anest.
osobe sklone bolesti putovanja

Bolesnike s rizikom PONV-a treba adekvatno premedicirati

antiemetskim lijekovima
Povraanje sa sobom nosi rizik aspiracije i razvoja ARDS-a
treba izbjei distenziju eluca kod ventilacije na masku, ev.
postaviti NG sondu i crpsti sadraj
bolesnika dobro oksigenirati i hidrirati, te ga rijeiti boli

Postoperacijska bol

Uz PONV najea komplikacija u postanestezijskom razdoblju

Uinci:

Produljuje boravak bolesnika u sobi za buenje i openito produljuje

boravak u bolnici
Moe dovesti do ishemije miokarda (AIM) i hipertenzije uslijed povienog
tonusa simpatikusa
Dovodi do munine i povraanja
Znaajno ograniava mobilnost pacijenta
Oteava disanje, kaljanje i iskaljavanje (pneumonija!)
Poveava uestalost DVT i plunih embolija
Poveava uestalost kroninih bolnih sindroma

Na postoperacijsku bol utjee bitno utjee mjesto op. zahvata, tako

torakotomija spada u najbolnije op. zahvate, poslije nje slijede zahvati
u gornjem trbuhu, dok op. u donjem dijelu trbuha spadaju u manje
bolne zahvate
Kod pacijenata koji tijekom op. zahvata nisu dobili opioide,
postoperacijska bol se javlja ranije
Prije davanja analgetika potrebno je prepoznati i razlikovati bolesnika
koji treba analgeziju od sedacije (anksioznost, konfuzija, strah)

Hipotermija i drhtanje

esta pojava poslije velikih operacija

Osobito esta u vrlo mladih i vrlo starih pacijenata
Razlozi su: hladnoa u op. sali, ventilacija hladnim
plinovima, otvorenost tjelesnih upljina , infuzije
hladnih otopina i krvi
Hipotermija dovodi do drhtanja, uznemirenosti,
poveane potronje kisika, hipertenzije,
vazokonstrikcije
U lijeenju primjenjujemo zagrijavanje bolesnika
grijaima, zagrijavanjem infuzijskih otopina, krvi,
oksigenoterapijom
Petidin (Dolantin) se pokazao kao efikasan u
suzbijanju postop. drhtanja u dozi 25-30 mg i.v.

Hipertermija

Uzroci su:

pogoranje prijeoperativne infekcije,

manipulacije s inficiranim materijalom za vrijeme
operacije,
pluna aspiracija, atelektaze,
tiroidna oluja, nadbubrena insuficijencija,
feokromocitom,
centralni antikolinergini sindrom, maligna
hipertermija, interakcija MAO inhibitora i petidina,
maligni neuroleptiki sindrom

Lijeenje je simptomatsko, ovisno o uzroku, uz

obavezno hlaenje pacijenta ledom ili
pokrivaima za hlaenje

Postoperacijska agitiranost

ak 3-61 % bolesnika prolazi kroz postoperacijski delirij

Uzroci su: primjenjeni lijekovi, apstinencija od alkohola ili
benzodijazepina, depresija ili demencija u anamnezi,
epilepsija, infekcije, dehidracija, acidobazni poremeaji i
poremeaji razine GUK-a, elektrolitni disbalans, hipoksemija,
hiperkapnija, hipotenzija, bol, distenzija mokranog mjehura,
distenzija eluca, vrsta operacije (osobito op. na srcu i op.
prijeloma kuka), adolescencija..
Bolesnici su uznemireni, dezorijentirani, pojaano su
psihomotorno aktivni, skloni samoozljeivanju
Lijeenje zahtijeva tonu dijagnozu i utvrivanje uzroka
delirija
U terapiji panju usmjeravamo na otklanjanje simptoma i
uzroka agitiranosti
Farmakoloki tretman uglavnom treba izbjei i bolesniku
pruiti psiholoku podrku i dati mu dovoljno vremena za
oporavak
Bolesnika obavezno treba zatititi od samoozljeivanja

Usporeno buenje

Najei uzrok je rezidualni utjecaj anestetika, sedativa i

prijeoperativno uzetih lijekova , a veina ovih bolesnika se
budi u razdoblju do 90 minuta nakon anestezije
Razmotriti prijeoperacijske faktore poput intoksikacije
alkoholom ili lijekovima
Osim potpornih mjera disanju i cirkulaciji u obzir dolazi i
primjena antagonista (naloksona, flumazenila, lijekova za
reverziju miinog bloka)
Ako se primjenom ovih postupaka bolesnik i dalje teko budi
treba razmotriti mogunost metabolikih poremeaja i
strukturnih oteenja CNS-a
Treba odrediti vrijednosti GUK-a i tjelesnu temperaturu
(ispod 33C moe izazvati gubitak svijesti)
Laboratorijski odrediti vrijednosti elektrolita i plinova u
krvi
Nakon traume glave i neurokirurkih operacija bolesnici
mogu razviti povieni ICP, koji moe biti razlogom nesvijesti
Razmotriti mogunost nastajanja cerebrovaskularnih
incidenata, intraoperativne hipoksije ili loe perfuzije
CNS-a