Klasa Phaeophyceae (smee alge)

Sve smee alge su viseelijski organizmi. U morfolokom smislu to su najkompleksnije

alge kod kojih u unutranjoj strukturi aik dolazi i do diferencijacije razliitih tipova tkiva.
Samo reproduktivne elije imaju bieve. Fotoreceptorni aparat je isti kao kod drugih
Heterokontophyta. Osnovni pigmenti su hlorofil A,C1 i C2. Dodatni pigmenti su
violaksantin, anteraksantin, dijatoksantin, betakaroten i dr. Hloroplasti su diskoidealni ili
trakasti. Rezervna materija je hrizolaminarin koji se nalazi u posenoj vakuoli. Takoer se
u eliji nakupljaju kapljice masti i manitol-eerni alkohol. U elijama smeih algi su
prisutne velike koliine tamina koji ovim algama daje tamnu boju, posebno nakon
uginua. Mnoge smee alge imaju visoku koncentraciju joda u elijama. elijski zid je
dvoslojan. Unutranji sloj se sastoji od celuloze i pektina. Vanjski sloj je izgraen od
polisaharida koji se zove algin. Najjednostavnije graen talus kod smeih algi je nitast.
Najsloeniji oblici imaju kormoidan talus na kojem se razlikuju rizoid, kauloid i filoidi.
Pojedine vrste smeih algi su od ekonomske vanosti za ishranu i dobijanje alginata iz
elijskog zida. Takoer se mnoge koriste za dobijanje joda. Danas je poznato oko 265
rodova odnosno oko 2000 vrsta smeih algi. Najee su rasprostranjene i najbrojnije su u
hladnim morima. Najee ive u litoralnoj zoni mora.
Veina smeih algi ima diplohaplontski ivotni ciklus sa izomorfnom ili heteromorfnom
smjenom generacija. Smee alge se razmnoavaju bespolno i polno. U bespolnom
razmnoavanju na diploidnom talusu nastaju viekomorne sporangije. U komorama se
razvijaju diploidne zoospore. Nakon oslobaanja zoospora klija u novu diploidnu jedinku.
Polno razmnoavanje: na diploidnom talusu nastaju jednokomorne sporangije. U njima dolazi
do mejoze. Nastaju haploidne zoospore. One klijaju u haploidni gametofit. Na gametofitu
nastaju gametangije u kojima se razvijaju polne elije odnosno gameti. Nakon oslobaanja
gameta dolazi do singamije i nastaje diploidni zigot. Iz diploidnog zigota klija nova generacija
sporofita.
Red Fucales ima diplontski ivotni ciklus. Na diploidnom talusu se razvijaju udubljenja koja
se zovu skafidije ili konceptakulumi. U njima se razvijaju muke ili enske gametangije. U
gametangijama dolazi do redukcione diobe kojom nastaju gameti. Kada se gameti oslobode
kroz otvor skafidije onda dolazi do singamije i nastanka diploidnog zigota. Zigot klija u
diploidnu jedinku.
Klasifikacija smeih algi, R.E.Lee
Prema Leeju, klasa Phaephyceae se diferencira u sedam redova:
1. Ectocarpales ovaj red danas predstavlja ostatak nekad nveoma brojnog reda smeih
algi. Njihov talus ima dva tipa filamenata: puzajue koji rastu diobom vrne elije i
uspravne filamente koji rastu interkalarnim diobama. Tipski rod je Ectocarpus. Talus
ovih vrsta e dugaak nekoliko cm i privren pomou rizoida za podlogu. U
jadranskom moru je esta vrsta Ectocarpus coniferoides.
2. Desmarestiales kod vrsta ovog reda u ivotnom ciklusu postoji smjena krupnog
makroskopskog sporofita i filamentoznog gametofita. Tipski rod je Desmarestia iji
talus moe biti dugaak do tri metra. Ova alga ivi u hladnim morima.
3. Cutleriales njihov talus je spljoten, listastog ili diskoidealnog oblika. Tipski rod je
Cutleria.
4. Laminariales kod ovih algi postoje dva tipa talusa.Mikrotalus je mikroskopskih
dimenzija, a makrotalus moe da naraste i do 100 metara. Ove alge imaju
ribohaplontski ivotni ciklus sa heteromorfnom smjenom generacija. Poznata vrsta je
Macrocystis pyrifera koja je jako velika alga iji je talus diferenciran na rizoid,kauloid

i filoide. Takoer ima vazdune mjehure. Laminaria vrste ovog roda imaju
viegodinji talus, a svake godine nastaju novi filoidi. Talus ovih vrsta je privren
za podlogu. U Jadranu ivi vrsta Colpomenia sinuosa koja spada u ovaj red.
5. Sphacelariales ove alge imaju talus koji vrno raste cijelog ivota. Najpoznatija vrsta
je Sphacelaria rigidula koja je kozmopolit, a ivi privrena da druge biljke.
6. Dyctiotales njihov talus je lepezast ili trakast. Ove vrste ive veinom u toplim
morima. Najpoznatija vrsta je Dyctiota dichotoma, Padina pavonia.
7. Fucales vrste reda Fucales imaju diplontski ivotni ciklus. Gametofit ne postoji kao
samostalna generacija. Najpoznatiji rod ovog reda je Fucus koji ivi u obalnoj zoni
svih mora hemisfere. Talus fukusa je je koast i dihotomo se grana. U vrnom dijelu
talusa se nalaze mjehurovi za plivanje koji nisu posebno diferencirani nego izgledaju
kao zadebljanja talusa. Mjehurovi omoguavaju fukusu da uspravno stoji u vodi. Na
talusu se razvijaju skafidije. Na vrhu skafidije se nalazi otvor koji se zove ostidum
kroz koji gameti izlaze u morsku vodu. Osim gametangija u skafidiji se nalaze i niti
sterilnog tkiva koje se zovu parafize. Kod nekih vrsta u istoj skafidiji se razvijaju i
muke i enske gametangije, ali ne dolazi do procesa singamije. Kod drugih vrsta
razliite gametangije se nalaze na razliitim jedinkama. U Jadranskom moru ivi
endemina vrsta Fucus virsoides. U red Fucales takoer spada rod Cystoseira koja
obuhvata oko 60 vrsta. Ovdje takoer spada i rod Sargassum po kojem je Sargako
more dobilo naziv. Najpoznatije vrste ovog roda su Sargassum natas, Sargassum
fluitans. U Jadranskom moru ivi vrsta Sargassum hornshuelli.
Klasa Chrysophyceae
Ova klasa obuhvata slijedee nivoe organizacije: jednoelijski biai, kolonijalni biai, te
amebidne, kokoidne, tetrasporalne, nitaste i talusne oblike
Hloroplasti sadre hlorofil a i c, akcesorni pigmenti : fukoksantin, zeaksantin, anteraksantin,
violaksantin, diatoksantin i dadioksantin.
Bi se nalazi na vrhu stanice, a esto postoji i kraa nit za prihvatanje koja se zove
haptonema.
Rezervna tvar je hrizolaminarin koja se skladiti u stanicama u vodenom rastvoru u posebnoj
vakuoli. Pored hrizolaminarina, mogu se nai i kapljice masti.
Preivljavaju nepovoljne uvjete tokom zime kao struktura poznata kao statociste ( elijska
membrana postaje impregrirana silicijumom).
Mitoza je otvorena, dolazi do razgradnje jedrove membrane i formiranja diobenog vretena u
citoplazmi. Kod spolnog razmnoavanja nastaje zigot koji potom miruje u obliku ciste.
Vrste koje se polno razmnoavaju, vjerovatno, imaju haplontski ivotni ciklus. Ogranieni su
na slatkovodne biotope.
Opisano je oko 1000 vrsta u 200 rodova. Iako veina naseljava slatkovodne biotope nekoliko
vrsta je pronaeno i u brakinoj i morskoj vodi. U eutrofnim jezerima ima ih malo ili nikako.
Jedna od pretpostavni zato su zlatne alge brojne u oligotrafnim jezerima jeste da ove alge
mogu iskoritavati fosfate jedino u uslovima kada se nalaze isti u ogranienim koliinama.
Kao dio morskog nanoplanktona ove alge imaju znaajnu ulogu u primarnoj produkciji.
Nivoi organizacije
Jednoelijski bia
Ochromonas je najprimitivniji tip organizacije u klasi Chrysophyceae od kog su nastale
ostale forme. Dva bia, dui usmjeren prema naprijed, tilakoidi unutar hloroplasta, grupisani
po tri. Dijeli se otvorenom mitozom; prethodno se stvore novi bievi.
Kolonijalni bia
Predstavnici vrste rodova Dinobryon i Synura.

Ameboidni oblici
elije su gole i nose preudopodije, koje se nazivaju rizopodije kada su tanke i filamentozne.
Pseudopodijama ovi organizmi uzimaju estice hrane. Poznati rod Chrysarachnion.
Kokoidni oblici
Ove alge nemaju sposobnost pokretljivosti, nemaju flagele. Svaka elija posjeduje elijski zid.
Ponekad se elije ujedinjuju u kolonije. Predstavnik je rod Chrysosphaera.
Palmeloidni/tetrasporalni oblici
elije su usaene u zajedniki mukozni omota. Poznati rodovi su Chrysocapsa i Hydrurus.
Nitasti oblici
Predstavnik slatkovodnog roda Phaeothamnion su graeni od razgranatih niti. Glavna
osovina je graena od krupnijih elija, a bone grane od cilindrinih. Razmnoavaju se
zoosporama.
Talusni oblici
Kod predstavnika ovog nivoa organizacije eije su povezane u parenhimatozno tkivo. Svaka
elija moe producirati zoospore, koje nose po jednu flagelu. Poznati rod Tallochrysis.
Klasifikacija Chrysophyceae, sedam redova:
Ochromonas, Mallomonadales, Pedinellales, Chrysamoebidales, Chrysocapsales,
Chrysosphaerales, Phaeothamniales.
Klasa Xanthophyceae
Veina vrsta su jednoelijske, kolonijalne ili kokoidne forme.
Klasu karakteriu pokretne elije sa naprijed usmjerenom duom flagelom obraslom
dlaicama i nazad usmjerenom golom flagelom.
Hloroplasti su diskoidalni i zeleni ili uto-zeleni.
Glavni pigmenti hlorofil a, c1 i c2 i e , akcesorni pigmenti: beta-karoten, voeriaxantin,
diatoksantin, adinoksantin, diadioksantin, heteroksantin.
Tilakoidi su grupisani sa po tri i kod mnogih vrsta postoji pirenoid u hloroplastu.
Neke vrste formiraju sferine ili elipsoidne ciste, koje su endogenog porijekla. Njihov elijski
zid je impregriran sa silicijumom ili eljezom. Kod mnogih se sastoji od dva dijela ( hipoteka
i epiteka).
Rezervna materija je hrizolaminarin.
Rasprostranjene su u slatkovodnim i testerinim biotopima. Svega nekoliko vrsta u morskoj
vodi. Smatra se da su srodniki najblie zlatnim i silikatnim algama.
Opisano oko 600 vrsta unutar 100 rodova. Jednoelijske i kolonijalne forme dolaze u
fitoplaktonu slatkovodnih jezera, a rijee mora. Teko se nalaze, izuzetak ine rodovi
Tribonema i Vaucheria.
Predstavnici Vaucheria, rastu na vlanom zemljitu ili slatkovodnim biotopima. Mogu se nai
u zaspanjenim stanitima, kao to je blato slanih movara, gdje formiraju guste barunaste
prevlake, koje ponekad igraju znaajnu ulogu u stabilizaciji sedimenta.
Nivoi organizacije:
Jednoelijski flagelatni nivo organizacije
Spada sedam rodova sa vrstama, elije su gole i formiraju pseudopodije. Poznati rod
Chloromeson.
Ameboidni nivo
uto-zelena alge ovog stepena su gole i posjeduju pseudopodije pomou kojih su sposobne
uzimati vrste estice hrane. Poznati rod Rhizochloris.
Tetrasporalni nivo

elije su neflagelatne i lee u mukoznom omotau, formirajui tako kolonije. Primjer je

Glaeochloris, ije su elije ujedinjene u elatinozne kolonije, sferine ili elipsoidne.

Kokoidni nivo
Na ovom stepenu organizacije eije su nepokretne i nedostaje im flagela. Nekada su elije
povezane i grade kolonije. Jedan od predstavnika je i rod Chloridella, sa okruglim elijama.
Filamentozni nivo
Kod ovog tipa organizacije elije su ujedinjene razgranate ili nerazgranate filamente.
Predstavnik sa nerazgranatim filamentima je rod Tribonema, a sa razgranatim rod
Heterodendron.
Sifonalna organizacija
Alge ovog nivoa organizacije posjeduju multinuklearne protoplaste, koji su poznati kao
sifoni. Predstavnik je rod Vaucheria
Reprodukcija
Kod veine predstavnika prisutna je aseksualna reprodukcija koja podrazumjeva
fragmentaciju, formiranje aplanospora ili zoospora. Fragmentacija je ograniena na
tetrasporalne i filamentozne kolonije i podrazumjeva pucanje ili prekidanje kolonije na
dijelove. Umjesto produkcije zoospora, kod nekih vrsta cijeli protoplast moe producirati
jednoelijsku aplanosporu ili moe podijeliti na dvije aplanospore. Neke flagelatne i
rizopodijalne forme endogeno produciraju ciste ili statospore. Vegetativne elije mogu da se
direktno mijenjaju u mirujue stadije, koji lie na spore (akinete).
Seksualna produkcija zastupljena je kod roda Vaucheria, u posebno formi oogamije. U formi
izogamije izogamije polno razmnoavanje poznato je kod rodova Tribonema i Botrydium.
Klasifikacija po Phycology
Tribonematales, predstavljen je filamentoznim oblicima, ije elije su cilindrinog oblika.
Ovaj red obuhvata nitaste oblike ije su elije udruene u razgranate ili nerazgranate oblike.
Ove alge se reproduciraju zoosporama i ameboidnim stanicama. U nepovoljnim uvjetima
nastaju aplanospore zadebljalog elijskog zida i sa rezervom hranjivih tvari. Veina naseljava
vode bogate karbonatima. Rodovi : Tribonema i Heterodendron.
Botrydiales, obuhvata sifonoidne oblike sa spolnom reprodukcijom tipa izogamije ili
anizogamije. Poznati rod Botrydium.
Vaucheriales, ukljuuje vrste koje imaju sifonoidni tip grae talusa. Kod vrsta iz roda
Vaucheria jednostanini talus je graen od razgranatih filamenata i uvren je za podlogu
brojnim rizoidima. Na vlanoj zemlji ivi Vaucheria sessilis, u slatkim vodama V. geminata a
u brakinim V.dichotoma.
Bespolno razmnoavanje kod Vaucheria
Zoosporangij se nalazi na vrku elije koji se odvaja. Zoospore su krupne i vide se golim
okom. Zoospora ima veliki broj bieva i podsjea na koloniju. Ona se oznaava kao
snizoospora. Nakon oslobaanja zoospore se kreu relativno kratko. Nakon pola sata isklijaju
u jedan ili vie konastih tijela od kojih nastaje talus odrasle alge.
Spolno razmnoavanje kod Vaucheria
Oogonije i anteridije postoje u obliku bonih izrataja na tijelu alge, u koje ulazi
protoplazma. Anteridijski izrataji savijaju se u obliku roga. Na mjestu savijanja nastaje
poprean zid koji odvaja vrni dio tj. anteridij. U zrelom anteridiju protoplast je podjeljen na
brojne spermatozoide sa dva nejednaka bia. Zaetak oogonije je smjeten u blizini anteridija,
loptastog oblika. U diferenciranom oogoniju nalazi se samo jedna jajna stanica s jednim
jedrom. Postoje dvije hipoteze:
-ili sva jedna osim jednog se degeneriraju;

-ili pri formiranju poprenog zida izmeu oogonija i tijela alge, jedra migriraju u vegetativnu
nit.
Odjel Euglenophyta
Veina su jednoelijski falgelati. Svega nekoliko imaju stadij u kome su elije obavijene
sluzavom kapsulom. Flagela izlazi s dna flaolike invaginacije tj. ampule, koja se sastoji od
kanala i rezervoara, koji su lociarani na zadnjem dijelu elije. Uglavnom su prisutne dvije
flagele, dua i kraa.
Hloroplasti su obavijeni sa tri membrane. Nikada nisu povezani sa nukleusom preko ER.
Unutar hloroplasta nalaze se tilakoidi grupisani po tri formirajui lamele. Kod mnogih
Euglenophyta izostaju hloroplasta pa su heterotrofi ivei fagotrofski i saprofitski.
Hloroplasti sadre hlorofil a i b , hlorofil c odsustvuje.
Akcesorni pigmenti: neoxantin, beta karoten, diadioksantin, diatoksantin i zeaksantin.
Ona mrlja je slobodna u citoplazmi i sastoji se od mnotva kapljica koje sadre karotenoide.
Rezervna materija je polisaharid paramilon, beta 1,3 vezani glukan. Nalazi se u citoplazi u
formi granula esto prstenastog oblika.
Na krajnjem dijelu elije nalazi se kontraktilna vakuola, koja prazni sadraj u rezervoar.
Slatkovodni organizmi, a neki su i marinski.
40 rodova i oko 800 vrsta. Rastu u malim bazenima i jarcima koji su bogati organskom
materijom. esto ive u zagaenim vodama i mogu razviti populacije koje uzrokuju cvijetanje
vode.
Najvaniji rod Euglena, jednostanian je, gol ili obavijen pelikulom, s prisutnim bievima, te
slobodno pliva. Rezervni materijal predstavljaju kapljice masti i rezervni ugljikohidrat
paramilon. Za vrijeme nepovoljnih uvjeta odbacuje bieve i izluuje debeli galertni sloj.
Klasifikacije ( prema Van den Hoek) est redova:
Euglenales, Eutreptiales, Euglenamorphales, Rhabdomonadales, Sphenomonadales,
Heteronematales ..
Klasifikacija prema Phycology:
Heteronematales, Eutreptiales, Euglenales.
Odjel Haptophyta
Klasa Prymnesiophyceae
Grupa jednostaninih flagelata karakteristina zbog prisustva haptoneme izmeu dvije flagele.
Ove alge imaju dvije membrane ER oko hloroplasta.
Stanice su obino prekrivene ljuskama. U mnogim rodovima ovog odjela ljuske su
kalcificirane i stastoje se od kokolita.
Sadre hlorofil a, c1 i c2, akcesorni pigmenti: beta karoten, diadioksantin i datoksantin.
Rezervna materija je hrizolaminarin, nalazi se u posebnim vezikulama u stanici.
Prymnesiophyceae su primarno morski organizmi, iako postoje i slatkovodni predstavnici.
Imaju dva bia priblino iste veliine, bievi se tokom plivanja obino kreu prema nazad i
ine nagle pokrete.
Haptonema je filamentozni nastavak koji raste u blizini bieva, tanji i drugaije strukture. Na
poprenom presjeku vidi se da je graena od tri koncentrine membrane, koje okruuju
sredinji dio sa sedam mikrotubula. Mikrotubule u haptonemi kliu i prave dvije vrste pokreta
: savijanje i izvijanje haptoneme. Savijanje se dogaa kada stanica, plivajui, naie na
prepreku. Izvijanje haptoneme se deava kada stanica dolazi do hrane.
Obino postoje dva izdena diskoidalna hloroplasta u svakoj stanici. Svaki hloroplast je
okruen sa 4 membrane. Dvije membrane su ovojnice hloroplasta a dvije su od ER.

U citoplazmi postoje dvije vrste vezikula: jedne sadre kapljice masti, a druge rezervne
materije.
Postoje vrste koje imaju povrinske proturzije koje se zovu preudopodije.
Mnoge vrste su fagocitni oblici, imaju vezikule kojima mogu variti bakterije i druge male
alge.
Veina Prymnesiphyceae imaju stanice pokrivene sa velikim brojem eliptinih ljuski, koje su
sluzave, dok neke alge ovog odjela imaju kalcificirane kokolite na ljuskama. Kokoliti su u
stvari organske ljuske koje imaju CaCO3 na povrini, a on je oblika karakteristinog za svaku
vrstu. Kokoliti vrste Emiliania huxleyi su relativno jednostavni i mogu posluiti kao primjer
kokolitne strukture. Svaki kokolit se sastoji od gornjeg i donjeg polja povezanih jednim
kratkim cilindrom. Kokoliti nastaju u Goldijevom kompleksu i onda kroz membranu izlaze
na povrinu stanice. Kokolitoforide mogu biti prekrivene holokolitima i heterokokolitima koje
se morfoloki razlikuju.
Vrsta Prymnesium parvum proizvodi toksine koji izazivaju visoku smrtnost ribe u brakinim
vodama. Neke vrste izazivaju toksino cvjetanje vode i sterilnost kod antartikih vrsta ptica
koji se hrane njima.
Za svoj rast zahtijevaju pristustvo tiamina ili vitamina B12 ili u nekim sluajevima prisustvo
riba.
Postoji oko 500 vrsta unutar 75 rodova, ija je uloga u primarnoj produkciji okeana vrlo
vana. Preteno pripadaju ivotnoj zajednici nanoplanktona.
Fosilni kokolitoforidi su vani kao markeri starosti u geologiji.
Klasifikacija ( Van den Hoek) u etiri reda :
Prymnesiales, najpoznatiji rodovi Chrysochromulina, Prymnesium, Vorymbellus i
Phaeocystis.
Isochrysidales, stanice ovog reda su pokretne, karatkerie ih prisustvo dva jednaka ili gotovo
jednaka flageluma. Haptonema je odsutna ili se javlja u vrlo reduciranoj formi.
Coccolithophorales, stanice ovog reda su pokretne ili nepokretne, sa dva jednaka flageluma.
ivotni ciklus Emiliana huxleyi podrazumjeva diploidnu nepokretnu fazu sa kokolitima, koja
alternira sa haploidnom fazom koju odlikuju ljuske a ne kokoliti. Najvaniji je individualni
producent biogenog CaCO3
Pavlovales, predstavnici ovog reda su najprimitivnije Prymnesiophyceae. Stanice se u
pokretne sa dvije nejednake flagele izmeu kojih se nalazi haptonema.
Klasifikacija ( Phycology)
Prymnesiales i Pavlovales

Odjel Dinophyta
Ovaj odjel obuhvata uglavno jednostanine flagelatne alge (samo nekoliko vrsta su kokoidne i
nitaste).
Nejednaki bicevi su smjesteni sa ventralne strane; transverzalni se savija u desno i cesto je
smjesten unutar poprecne brazde. On je odgovoran za kretanje naprijed i rotaciju, dok je
longitudinalni upravljen prema natrag i kormilari te daje pogon.
Cesto se sa ventralne strane nalazi zlijeb uporedo s longitudinalnim bicem. Bicevi izlaze na
mjestu gdje se sijeku dvije brazde i oba bica nose fine lateralne dlacice (prvi jedan red,a drugi
dva),tipicna gradja 9+2.
Hloroplast,ako ga ima, okruzen je sa tri membrane koje nisu povezane sa ER.
Veliki broj vrsta su heterotrofni organizmi, te nemaju hloroplasta.
Po tri tilakoida su grupisani u lamelu, uglavnom nema ovojne lamele.

Najzastupljeniji je hlorofil a, uz hlorofil c2 (nema hlorofila b!).

Hloroplasti su esto smedje boje zbog prevladavanja beta karotena i nekih ksantofila
(najvazniji je peridinin). Peridinin je najvazniji fotosintetski pigment kod vecine autotrofnih
Dinophyta i usko je povezan sa hlorofilom a u netopljivom proteinskom kompleksu. Neke
vrste sadrze fukoksantin umjesto peridinina
Pirenoidi mogu biti prisutni u hloroplastu. Kod predstavnika rodova Aureodinium i
Glenodinium postoje kruskoliki pirenoidi.
Prisutno je nekoliko tipova ocnih mrlja (cesto van hloroplasta), dok veliki broj vrsta nema
ocnu mrlju. Flagelatne stanice pokazuju pozitivnu fototaksiju.
Skrob se sintetizira izvan hloroplasta u obliku zrnaca (slicno crvenim algama). Lipidi se
nalaze u stanici u obliku globula ili kapljica.
Hromosomi su u interfazi vrlo kontrahirani pa jezgra ima karakteristicnu strukturu nalik
vijencu tzv.dinokarion (inace kod Eukaryota hromosomi su vidljivi samo u mitozi!). za
vrijeme mitoze ovojnica jedra ostaje netaknuta,a mikrotubule prolaze kroz jedro tunelima
ovijenim jedrovom ovojnicom.
Citoplazma je cesto puna vezikula od kojih neke sudjeluju u sekreciji materijala za rast
pancira.
U interkalarnim pojasevima na povrsini stanice nalaze se duguljaste vezikule,tzv.trihociste
koje na stimulaciju oslobadjaju niti cetverouglastog presjeka i omogucuju naglo gibanje
natrag za zastitu. Na povrsini stanice nalazi se sloj pljosnatih poligonalnih vezikula koje
sadrze celulozne plocice razlicite debljine. Takve plocice formiraju dvodijelni pancir koji se
sastoji od: epiteke(gornji dio) i hipoteke (donji dio).
1. Graa staninog ovoja
Kod vrsta iz roda Peridinium pancir se sastoji od velikog broja poligonalnih ploica razliitog
oblika, iji je raspored vaan u klasifikaciji. Na plocicama se nalaze jos manje poligonalne
povrsine sa porama kroz koje se oslobadjaju trihociste. Plocice su povezane transverzalnim
interkalarnim pojasevima koji omogucavaju rast stanice. Kod vrsta roda Ceratium postoje
izrastaji na panciru koji je slicne gradje kod svih flagelatnih Dinophyta,i sastoji se od
jednoslojnog pojasa tankih,plosnatih vezikula neposredno ispod plazmaleme. One su
prakticno prazne ili sadrze celulozne plocice. Brojne Dinophyta su dodatno ovijene sa tankim
slojem tzv pelikulom koja lezi ispod pancirnih plocica. Pelikula osim celuloze sadrzi i
supstancu slicnu sporopoleninu koja je otporna na jake kiseline i baze (slicna supstanca nalazi
se i u i u stanicnom zidu hipnozigota). Za razliku od Bacillariophyta kod kojih je silikatni
pancir egzocitoziran kod Dinophyta membrana izvan pancira ostaje netaknuta.
Ove alge imaju haplonski zivotni ciklus. Samo je zigot diploidan. Zigot u mirujucem stadiju,
sa debelim stanicnim zidom se naziva hipnozigot ili hipnospora (kod slatkovodnih i
marinskih!). Ove spore se mogu prenositi i zrakom u udaljene vodene povrsine,tako da vecina
ovih algi ima siroko rasprostranjenje.
Gametie se stvaraju kada se snizi temperatura ili su kratki dani ili dolazi do deficijancije N i P.
Kopulacija se ostvaruje preko mostica od protoplazme. Zenski gamet (mikrogamet;manji od
vegetativne stanice) se ulekne kod sulkusa i apsorbira muski gamet (makrogamet). Pancir se
probavi enzimski. Kariogamija se odvija sljedeca 3 dana, a zigot je pokretan sljedece 4
sedmice. To je tzv.planozigot koji ima 2 longitudinalna i 1 transverzalni bic.planozigot se jako
povecava i prolazi redukcijsku diobu. Ako miruje, zbog nepovoljnih uvjeta,predstavlja
diploidni hipnozigot do pred nastajanje novog Ceratiuma (mejoza!). vecina ostalih
Dinophyta ima slican ciklus razmnozavanja, mada moze postojati i izogamija. Kod vrsta sa
endosimbiontima prvo kopuliraju jedra gameta,a onda jedra endosimbionta.
Vecina Dinophyta (oko 90%) su marinski organizmi.

2. Velicina odjela i distribucija

Odjel Dinophyta obuhvata vise od 2000 zivucih i 2000 fosilnih vrsta svrstanih u oko 130
rodova. Vecina vrsta su jednostanicni flagelati kojizive u povrsinskim,kako u morskim tako i
u slatkim brakicnim vodama. Veliki broj planktonskih vrsta nosi izrastaje- povecana povrsina
za usporenje potonuca i za primanje nutritienata, kao i za odbijanje herbivora. Oko 50%
Dinophyta nema hloroplaste i obligatni su heterotrofi. Veliki broj vrsta su fakultativni
heterotrofi koji povremeno prelaze na fagotrofiju. Generalno su tipicni za populacije toplih
mora u tropima cijelu godinu, dok u umjerenim morima maksimalna gustoca populacija ovih
vrsta se javlja u proljece i ljeto. Dinophyta su osobito zastupljene u neritickim (obalnim)
vodama. Vecina Dinophyta su planktonski organizmi. Neki bentonski oblici zive u
povrsinskim slojevima morskog pijeska. Brojne vrste migriraju danju od dna prema povrsini
vode, a nocu pasivno padaju.
Sa ekoloskog aspekta, najzanimljiviji su endosimbionti koji zive u tkivima beskicmenjaka
npr.,koralja koji grade koraljne grebene tzv.zooksantele. U povoljnim uvjetima neke se vrste
Dinophyta (Gymnodinium, Dinophysis, Procentulum i dr.) namnoze u velikom broju te voda
na povrsini postaje crvena (tzv.,c crvena plima-dosta karotenoida!), sto je primarni fenomen
tropskih i suptropskih podrucja. U umjerenim podrucjima ovaj fenomen se desava u kasno
proljece i rano ljeto. Kod nekih vrsta su ovakva cvjetanja otrovna za druge organizme. Preko
skoljkasa npr.mogu biti otrovne i za ljude. Voda prilikom cvjetanja svijetli zbog
bioluminiscencije (enzim luciferin!) nekih Dinophyta (jedini medju fotosintetskim
organizmima) sto ima za ulogu odbijanje predatora.
U odjelu Dinophyta postoje i forme koje parazitiraju na kopepodama, ribama, tunikatama i
algama. Fosilne dinofitske ciste tipicne su za trijaske sedimente (prije 230 mil.godina) i
nazivaju se histrikosfere (sfericne membrane s bodljastim izrastajima).
3. Heterotrofne Dinophyta
Kod heterotrofnih vrsta nacin ishrane je fagotrofija (silikatne alge, ciliata,itd.koje su cesto
vece i od njih samih). Dinophyta imaju specijalne organele za prihvatanje i probavljannje
zrtve tzv.pedunkulus (nalik pseudopidiju u podrucju sulkusa, tj.longitudinalne brazde). On
sadrzi mikrotubularnu kosaricu a koristi se na razlicite nacine. Gymnodinium fungiforme
punktira zrtvu pedunkulusom (enzimatski) i usise stanicni sadrzaj. Ovaj organizam velicine
od 9-5 m moze pojesti drugi organizam velicine cak od 600-1000 m. Npr. Protoperidinium
ulovi diatomeju filamentom i priblizi je za nekoliko minuta, a zatim je obuhvati
pedunkulusom i isise za pola sata, nakon cega odbacuje prazni pancir. Noctiluca scintillans (u
promjeru 1,2 mm) probavlja jaja riba, kkopepode; a lovi ih modificiranim pedunkulusom
tzv.tentakulumom. i neke fotosintetske vrste mogu probavljati pseudopodijem (npr.Ceratium).
Saprotrofni organizmi su vrlo sitni.
4. Klasifikacija Dynophyta (prema Dodge-u)
Gymnodiniales
Gloediniales
Thoracosphaerales
Phzyodinales
Dinotrichales
Dinamoebidales

Noctilucales
Blastodinales
Syndinales
Peridinales
Dinophysales
Prorocentales
Red Gymnodiniales
Ovaj red obuhvata slobodno zivuce pokretne flagelate sa dobro razvijenom transverzalnom
brazdom i sulkusom. Stanice su vise-manje dorziventralno spljostene, ne postoje pancirne
plocice, ali je prisutan pojas praznih vezikula na povrsini (pod mikroskopom izgledaju
gole!). ovdje spadaju i fotosintetske i heterotrofne vrste.
Red: Gloedinales
Vrste iz ovog roda imaju tetrasporalne, tj.palmeloidne stanice,kao sto je to slucaj kod
Gloedinium montanum. Stanice su bilateralno spljostene i ujedinjene u kolonije sluzavim
plastevima. Pojavljuje se u sfagnumskim tresetistima.
Red: Thoracosphaerales
Kokoidne stanice su sa kalcificiranim ovojima. Reproduciraju se zoidima, npr.
Thoracosphaera heimii u planktonuotvorenog mora; slicno kokolitoforidama.
Red: Phytodinales
Vrste iz ovog reda imaju kokoidnu organizaciju. Reproduciraju se aplanosporama ili
zoosporama, kao sto je to slucaj kod Phytodiium globosum.
Red: Dinotrichales
Ovaj red ukljucuje filamentozne oblike (npr. Dinoclonium conradii). Ova vrsta ima
razgranate filamente i raste epifitski na drugim algama; u reprodukciji vegetativne stanice
produciraju zoide.
Red: Dinamoebidales
Ameboidni oblik se smjenjuje s nepokretnim kokoidnim oblikom koji producira zoide. Ovo je
slucaj kod vrste Stylodinium sphaera kod koje kokoidni oblik zivi na zelenoj algi iz roda
Oedogonium, a ameboidni probavlja sadrzaj stanice.
Red: Noctilucales
Predstavnici ovog rreda su najkrupnije alge u ovom odjelu. One nemaju hloroplaste, a stanica
je vakuolizirana. Ne postoje pancirne plocice i umjesto njih se nalaze prazne vezikule. Zrtva
se prihvati tentakulom i probavi kroz citostom (usta). Noctiluca scintilans je bubrezastog
oblika. Kod ove alge sulkus je u obliku oralnog udubljenja. Zoidi se formiraju pupanjem s
povrsine stanice. Ova vrsta ulazi u sastav planktona obalnih voda. Kosmopolit je.
Red: Blastodinales
Vrste iz ovog reda su paraziti na protozoama,algama,beskicmenjacima i ribama. Povrsina je sa
ili bez plocica. Vrsta Blastodinium spinulosum je parazit na kopepodijama. Mlada stanica je
duguljastog oblika.
Red: Peridinales

Kod vrste ovog reda postoje celulozne poligonalne plocice, dok je longitudinalna sutura na
panciru odsutna,iako postoje i uzduzne i poprecne brazde s bicevima. Ovdje spadaju rodovi
Peridinium, Protoperidinium i Ceratium. Peridinium cinctum je kosmopolit. Peridinium
limbatus je slatkovodna vrsta tropskih i umjerenih podrucja. Ceratium hirundinella zivi u
umjerenim pojasevima Sjeverne Amerike, sjeverne Azije i Evrope.
Red: Dinophysiales
Sve vrste ovog reda su u pancirima, koji su podijeljeni uzduznom suturom na lijevi i desni
dio, a poprecni zlijeb istaknut je izmedju hipoteke i epiteke. Plocice su preformirane porama.
U ovom redu postoje karakteristicno ornamentirane fotosintetske i nefotosintetske vrste. Rod
Dinophysis obuhvata vrste koje imaju ovalne stanice. Poznato je oko 50 vrsta ovog roda koje
su sa hloroplastima ili bez njih (npr.Dinophysis hastata koja je kosmopolit). Vrste iz roda
Ornithocercus se siroko rasprostranjene u tropima i subtropima. One nemaju hloroplaste.
Prisutna su karakteristicna prosirenja na rubovima pojasa.
Red: Procentrales
Sve su vrste sa dvodijelnim pancirom. Postoje suture ali nema transverzalnih ni
longitudinalnih kanala. Dva bica se nalaze na prednjem dijelu; jedan je usmjeren natragu
plivanju,a drugi se spiralno krece nalik transverzalnom. Sve vrste imaju hloroplaste.
5. Klasifikacija Dinophyta prema Phycology
Jedna je klasa u okviru ovog odjela, Dynophyceae, u okviru koje su diferencirana 4 reda:
- Procentrales
- Dinophysales
- Peridiniales
- Gymnodiniales

Odjel Chlorophyta (zelene alge)

Posjeduju hlorofil a i b, arezervna materija je krob koja se formira u blizini pirehoida unutar
hloroplasta, a ne u citoplazmi kao to je najee sluaj u drugim odjelima algi. Oko
hloroplasta ne postoji membrana endoplazmatski retikulum. Hlorofite su primarno
slatkovodne alge. Samo neke vrste su endemine a najvei dio zelenih algi ima kosmopolitsko
rasprostranjenje. elijski zid zelenih algi se sastoji od celuloze. Na bievima se nalaze mikrotubularne dlaice. Tilakoidi se grupiu u grupe od 3-5 tilakoida zajedno. esto su prisutne
kontraktilne vakuole koje imaju funkciju da kontroliu koliinu vode u eliji i da odstranjuju
produkte metabolizma iz elije. Ona mrlja ili stigma se uvijek nalazi u hloroplastu i to u
njegovom gornjem dijelu koji se nalazi u blizini bia. Ona mrlja se sastoji od nekoliko
lipidnih kapljica i obino jo sadri karotenoide. Fototaksini pokreti variraju sa intenzitetom
svijetla a njihova jaina zavisi od temperature vode. Fotoreceptori se nalaze iznad one mrlje.
Jaina pokreta bia zavisi od koncentracije kalcijuma to zajedno sa svjetlou uzrokuje
plivanje alge u razliitom pravcu u vodi. Bi je uvren na protoplastu pomou
mikrotubularnog korijena koji se zove rizoplast. Rizoplast je fibrilarni korijen koji se sastoji iz
tankih filamenata . On okruuje takozvano bazalno tijelo bia. Rizoplast ima sposobnost
kontrakcije slino kontrakciji miia, a odreuje poloaj bia i pravac kretanje alge.
BESPOLNO RAZMNOAVANJE kod zelenih algi postoji veliki broj oblika bespolnog
razmnoavanja. Najjednostavniji takav oblik je fragmentacija kolonije na 2 ili vie dijelova.

Zoospore nastaju u vegetativnim elijama kod zelenih algi takoer nastaju i aplanospore koje
takoer mogu klijati u novi talas. Za zelene alge je karakteristina pojava kolonija sa stalnim
brojem elija. Kod nekih oblika nova kolonija nastaje unutar majke kolonije.
POLNO RAZMNOAVANJE kod zelenih algi moe biti:IZOGAMIJA, ANIZOGAMIJA,
OOGAMIJA i KONJUGACIJA.
KONJUGACIJA- je specijalni vid polnog razmnoavanja u kojem protoplast preuzima
funkciju gameta i ameboidnim kretanjem prelazi iz jednog filamenta u drugi u polnom
razmnoavanju ubrzo nakon singamije u zigotu poinje MEJOZA. Za 1 dio zelenih algi je
kratak, zatvoreni tip mejoze. Zelene alge su evolucirale od pretka koji je imao eliju sa
asimetrinom organizacijom, iji su bi i talus pili prekriveni ljuskama koje su sekundarno
nestale. Smatra se da su zelene alge nastale od euglenofita.
Odjel Chlorophita se definira u 4 klase:
Micromonadophyceae
Ulvophyceae
Chlorophyceae
Charophyceae
1) Micrommonadophyceae obuhvata primitivne zelene alge flagelate prekrivene ljuskama
koje su graene od kiselih polisaharida. Dva najpoznatija roda su:
Pyramimonas ima srcoliki oblik elije sa 4 flagele koje izlaze iz prednjeg kraja elije
Tetraselmis ima ovalne elije i pancir sastavljen od zvjezdaszih ljuspica.
2) Ulvophyceae u ivotnom stadiju imaju eliju sa vrno postavljenim biem. To su preteno
morski organizmi. U ivotnom ciklusu imaju haploidni i diploidni talus klasa. Ulvophceae
je velika klasa koja se diferencira na 6 redova:
a) Ulotrichales
b) Ulvales
c) Dasicladales
d) Cladophorales
e) Caulerdales
f) Syphonocladales
Ulotrichales obuhvata jednojedarne filamentuzne zelene alge sa hloroplastom koji se nalazi u
tjemenom dijelu elije. U ovaj red spada rod Ulotrix koji ivi u slatkovodnim ekosistemima, a
prisutan je i u zemljitu i vlanim stijenama. Njegov talas ima nepregraene filamente koji su
privreni za podlogu pomou bazalne elije. Gameti ulotrixa imaju 2 bia. Najpoznatija
vrsta je Ulotrix zonata.
Ulvales ove alge imaju irok i listast talas. On je graen od samo 1 ili 2 sloja krukrupnih
elija. Kod vrste Ulva latuca postoji izomerfna smjena generacija a sa gametofitom koji
formira biflagelatne gamete i sporofitom koji producira zoospore s 4 bia. Rod Ulva je
sposoban za brzo irenje u uslovima optereenja vode organskim materijama. Zbog toga se
esto nalazi u podrujima izlivanja kanalizacija iz gradskih sredina u mora. Meutim, ulva se
moe koristiti kao hrana jer sadri 15% bjelanevina, 50% kroba, manje od 1% masnoa i
11% vode, a to je ini izuzetno pogodnom hranom za ljude.
Dasicladales alge ovog reda su rasprostranjene u tropskim i suptropskim morima. One imaju
radijalnu simetriju. Imaju jednojedarni talas koji neposredno prije reprodukcije prelazi u vie
jedarni talas. Predstavnici ovog reda su ivi fosili.najpoznatiji rod ovog reda je Acetabulariase nalazi u plitkim morskim zaljevima. Ona ima kalcificiran talus. Talus se privruje za
supstrat. Na vrhu nitastog talusa se formiraju vazdune gametangije u obliku eira.
Gametangije mogu biti slobodne ili povezane jedna sa drugom. U sadranu ivi vrsta
Acetabularia mediterrana. Ona formira gametangije tokom ljeta. Gametangije su kalcificirane.

U njima nastaju biflagelatni gameti. Gameti se oslobaaju kroz poklopac na gametangiji.

Nakon spajanja gameta nastaje zigot koji klija u novi nitasti talus.
Cladophorales vrste ovog reda imaju filamentozne taluse koji su sastavljeni iz viejedarnih
elija. Najpoznatiji rod ovoga reda je Cladophora kola ivi i u morskim i u slatkovodnim
ekosistemima. U slatkovodnim ekosistemima to je jedna od najeih algi.
Caulerdales obuhvata sifonalne zelene alge. One imaju neseptirani krupni talus sa velikim
hloroplastima. Red obuhvata morske alge iji elijski zid nije graen od celuloze nego od
Silana. U ovaj red spada rod Halimeda iji je talus garen od kalcificitanih segmenata. Ovdje
takoer spada rod Cavlerpa. Danas u Sredozemnom moru ive dvije veoma invazivne vrste
ovog roda. To su Caulerpa taxifolia, caulerpa racemoza. U Sredozemnom moru prvi put
zabiljeili '30 godina a danas prekriva veliki dio dna Sredozemnog mora. Ona ima veoma brzi
rast. Svojim talusom spreava prodor svjetlosti za sve druge organizme koji ive u bentusu.
Syphonocladales imaju vieelijski talus. Njihove elije su vie jedarne a hloroplasti su
mreasti. One ive u toplim morima.
Klasa Chlorophyceae
Obuhvata veliki broj raznovrsnih oblika. Diferencira se na 8 redova:
1) Volvocales su oblici koji imaju pokretne elije. Skoro svi su predstavnici slatkovodnih
voda. Tu spada rod Chlamidomonas jednoelijski, jednojedarni, biflagelatni oblik.
Kada ivi na zemljitu obrazuje elatinozne kolonije. U vodi ivi na stanitima sa
visokom koncentracijom azotnih materija. Ovdje spada i Volvox za koga smo rekli da
ima specijalne kolonije u kojima mogu nastajati keri kolonije sa istim brojem elija.
Kolonije Volvoxa su pokretne jer imaju elije bieve;
2) Chlorococcales obuhvata jednoelijske i kolonijalne oblike koje ive iskljuivo u
slatkim vodama. Ovdje spada Scenedesmus koji ivi u planktonu u kolonijama od 4 do
8 elija;
Klasa Charophyceae
Vieelijske zelene alge sa morfoloki sloenim talusom na kome se razlikuju rizoid,kaluoid i
filoidi. One ive u slatkim sporotekuim istim vodama koje su bogate karbonatima. Talus
charophyceaea je lankovit, a na njemu se razlikuje glavna i bona grana. Glvna os je
sagraena od lanaka ili nodusa ili meulanaka ili internodija.
Charophyceae se mogu razmnoavati spolno ili bespolno. Polni proces je OOGAMIJA.
Bespolno se razmnozavaju pomou krtolica koje se nalaze na rizoidima. Muke gametangije
se nazivaju anteridiji, a enske gametangije se nazivaju arhegonije. Charophycee su alge koje
ive u bentosu. Klasificira se na sljedee redove:
Klebsormidiales to su terestine ili slatkovodne charophyceaea sa jednostvnim talusom.
Njhov talus je u obliku nerazgranatih filamenata. One nisu privrene za podlogu.
Zygnematales zelene alge ovog reda imaju specifian nain polnig razmnoavanja koji se
naziva IZOGAMNA KONJUGACIJA. Najee su alge ovoga reda u obliku filamenata. U
izogamnoj konjugaciji kompletan sadraj elije preuzima ulogu gameta. Takvi gameti se
mogu kretati amebordno. Jedan od naspramnih gameta prolazi kroz konjugacionu tubu u drugi
filament. Tu nastaje zigot. Dolazi do mejoze i nastaju zoospore. Iz zoospora klija novi
filament. U red zygnematales spada veliki broj slatkovodnih filamentozonih zelenih algi od
kojih su najpoznatiji redovi:
Zygnema
Spirogyra

Mougeutila
Sljedei red je red Coleochaetales. Vrste ovog reda uglavnom ive kao epifite u jezerima i
drugim stajaim vodama. One su karakteristine prisustvom posebnih dlaica koje se zovu
sete. Sete imaju elatinoznu i lako se lome, a kada se slome isputaju otrovnu supstancu.
Sljedei red ove klase je red Charales.
Karakteristika reda charales:
Alge ovog reda imaju kompleksan talus cliferenciran na noduse i internodije. Imaju slinu
grau mukih i enskih gametangija. Graa enske gametangije podsjea na grau enskih
dijelova cvijeta kod viih biljaka. Smatra se da vie biljke vode porijeklo od ove grupe zelenih
algi. Najpoznatiji rod je rod Chara koji ivi u istim, stajaim i sporotekuim vodama.