Professional Documents
Culture Documents
Michel Foucault Rađanje Klinike
Michel Foucault Rađanje Klinike
Michel Foucault Rađanje Klinike
J a f f e r s o n M e d i c a l College, Filadelfija
t a m p a : A r t Print, N o v i Sad
Mediterran Publishing
Nikole Paia 2 4
21000 Novi Sad
tel: +381.21.661.20.90 fax: + 3 8 1 . 2 1 . 6 6 1 . 3 7 . 6 5
www.mediterran.rs
e-mail: mediterran@neobee.net
Nijedan deo ove knjige ne srne biti reprodukovan, analogno ili digitalno,
bez doputenja autora i izdavaa.
Miel Fuko
RAAN)E
KLINIKE
Arheologija
medicinskog
opaanja
SA FRANCUSKOG PREVELA:
OLJA
PETRONI
MEDI
TERRAN
PUBUSHINC
Novi Sad
2009.
Naslov originala:
NAISSANCE DE LA CLINIQUE:
Archologie de la perception mdicale
by
Michel Foucault
Presses Universitaires De France
6 avenue Reille
75685 Paris Cedex 14
France
SADRAJ
Predgovor
9
PRVO
POGLAVLJE
Prostori i klase
21
DRUGO
POGLAVLJE
Politika svest
41
TREE
POGLAVLJE
Slobodno polje
1. Dovoenje u pitanje bolnikih struktura
2. Pravo na bavljenje medicinom i poduavanje
ETVRTO
57
58
64
POGLAVLJE
Starost klinike
73
PETO
POGLAVLJE
Lekcija o bolnicama
83
89
92
98
POGLAVLJE
Znaci i sluajevi
1. Simptomi sainjavaju prvobitni sloj,
neodvojivo oznaiteljski i oznaeni
107
110
110
112
114
POGLAVLJE
ideti, znati
127
OSMO
POGLAVLJE
145
POGLAVLJE
Jevidljivo vidljivo
171
1. Naelo
2. Naelo
3. Naelo
4. Naelo
5. Naelo
171
172
172
173
174
optenja tkiva
nepromoivosti tkiva
prodiranja poput svrdla
specifinosti naina napada na tkivo
promene promene
DESETO
POGLAVLJE
Japad groznica
197
Zakljuak
219
ibliografija
225
Predgovor
U ovoj knjizi re je o prostoru, jeziku i smrti; re je o pogledu.
Sredinom XVIII veka Pom (Pomme) je leio i izleio jednu histerinu enu tako to joj je prepisao da se kupa od 10 do 12
sati dnevno, tokom itavih deset meseci". Na kraju ove kure protiv
isuivanja nervnog sistema i vruice koja ga je podsticala Pom je
video opnaste estice sline komadiima vlanog pergamenta...
kako se lagano otkidaju i svakodnevno izbacuju sa urinom, a desni
mokraovod obnavlja sluzokou i itavu je izbacuje istim putem".
Isto je bilo i sa crevima, koja su, drugom prilikom, obnovila svoju
unutranju opnu, te smo je videli kako izlazi kroz rektum. Jednjak,
dunik i jezik takoe su obnovili sluzokou; bolesnica nam je izbacila razne komadie, bilo povraanjem, bilo iskaljavanjem". 1
A evo kako je, manje od stotinu godina kasnije, jedan lekar
video anatomsku leziju na mozgu i njegovim opnama; re je o
lanim membranama" koje se esto sreu kod ljudi koji pate od
hroninog meningitisa": Njihova spoljna povrina na onoj strani tvrde modanice koja je okrenuta pauinastoj modanici prirasla je za tu stranu, ponekad veoma labavo, tako da se moe lako
odvojiti, a ponekad vrsto i snano, tako da ih je u tom sluaju
veoma teko razdvojiti. Njihova unutranja povrina samo se dodiruje sa pauinastom modanicom, sa kojom nije povezana ni na
koji nain... Lane membrane su esto providne, naroito kada su
veoma tanke; ali obino su beliaste, sivkaste, crvenkaste, a neto
rede ukaste, smekaste i crnkaste. Ta materija esto moe biti
razliitih nijansi u razliitim delovima iste membrane. Debljina
1 P. P o m m e , Trait des affections
60-65.
vaporeuses
Raanje klinike
10
doctrine
Predgovor
11
12
Raanje klinike
Predgovor
13
14
Raanje klinike
doksalno je povezan sa tom suverenom moi empirijskog pogleda koji njihov mrak iznosi na svetlost dana. Sva svetlost je dola
od siune baklje oka, koje se sada vrti oko zapremina i na tom
putu ukazuje na njihovo mesto i oblik. Racionalni diskurs se manje oslanja na geometriju svetlosti nego na ustrajnu, nezaobilaznu
gustou predmeta: njegovom mranom, ali svakom znanju prethodeem prisustvu podaju se izvor, domen i ogranienost iskustva. Pogled je pasivno povezan sa tom prvobitnom pasivnou
koja mu dodeljuje beskrajni zadatak da prelazi preko nje u celini
i da je ukroti.
Tom jeziku stvari i, bez sumnje, samo njemu, pripadalo je da u
vezi sa individuom odobri znanje koje nije bilo prosto istorijskog
ili estetskog reda. To to je definisanje individue beskrajan posao
vie nije bilo prepreka za iskustvo koje je, prihvatajui sopstvena
ogranienja, produavalo svoj zadatak u beskraj. Osobeno svojstvo, neopipljiva boja, jedinstveni i prolazni oblik, dobili su teinu
i vrstou predmeta kad su stekli njegov status. Nikakva svetlost
vie nee moi da ih otopi u idealne istine; ali primena pogleda,
jednog za drugim, probudie ih i dae im vrednost na osnovu
opredmeenosti. Pogled vie nije reduktivan, ve utemeljiva individue u njegovom neumanjivom svojstvu. I tako postaje mogue da se oko njega organizuje racionalan jezik. Predmet diskursa
moe isto tako da bude i subjekat, a da time ne budu pokvareni
oblici opredmeenosti. Upravo je ta formalna i dubinska reorganizacija, i to vie nego naputanje teorija i starih sistema, otvorila
mogunost klinikog iskustva; ona je ukinula staru aristotelovsku
zabranu: najzad emo moi da u vezi sa individuom koristimo
diskurs koji ima naunu strukturu.
U tom pristupu individui nai savremenici vide uspostavljanje
osobenog govora" i zgusnutije formulisanje jednog starog medicinskog humanizma, starog koliko i samilost ljudi. Bezglave
fenomenologije razumevanja meaju sa ovom loe sklopljenom
idejom pesak iz svoje pojmovne pustinje; blago erotizovan vokabular susreta" i para lekar-bolesnik" iscrpljuje se u elji da tolikom ne-miljenju dodeli bledunjave moi neke brane sanjarije.
Kliniko iskustvo - to otvaranje, prvo u zapadnoj istoriji, kon-
Predgovor
15
16
Raanje klinike
Predgovor
17
18
Raanje klinike
Predgovor
19
trodimenzionalni prostor). Pojava klinike, kao istorijska injenica, mora se poistovetiti sa sistemom tih reorganizacija. Ta je nova
struktura oznaena, ali ne i iscrpljena, naravno, sitnom i odlun o m p r o m e n o m koja je pitanje: ta vam je?", kojim je u XVIII
veku poinjao dijalog lekara i bolesnika, sa svojom gramatikom i
sopstvenim stilom, zamenila onim drugim pitanjem u kojem prepoznajemo igru klinike i naelo itavog njenog diskursa: Gde vas
boli?" Poev od toga, itav odnos oznaitelja i oznaenog se prerasporeduje, i to na svim nivoima medicinskog iskustva: izmeu
simptoma koji oznaavaju i bolesti koja je oznaena, izmeu opisa
i onoga to on opisuje, izmeu dogaaja i onoga to on najavljuje,
izmeu lezije i bola koji ona izaziva, itd. Klinika, koja se neprestano p o m i n j e po svom empirizmu, skromnosti svoje panje i brizi
sa kojom puta da stvari tiho d o u do pogleda, ne uznemiravajui
ih nikakvim diskursom, svoj istinski znaaj duguje injenici da
je dubinska reorganizacija ne samo medicinskih spoznaja, nego i
same mogunosti diskursa o bolesti. Umerenost klinikog diskursa (koju su oznaili lekari: odbacivanje teorije, naputanje sistema,
ne-filozofija) upuuje na neverbalne uslove, poev od kojih moe
da govori: zajednika struktura koja odvaja i uobliuje ono to se
vidi i ono to se kae.
Ovde preduzeto istraivanje podrazumeva, dakle, nameran
plan da se bude u isti mah i istoriar i kritiar, u meri u kojoj je
re, izvan svake propisujue namere, o utvrivanju uslova mogunosti medicinskog iskustva, onakvog kakvo ga poznaje m o d e r n o
doba.
Jednom za svagda, ova knjiga nije napisana za neku medicinu,
a protiv neke druge, ili protiv medicine, a za odsustvo medicine.
Ovde je, kao i drugde, re o studiji koja pokuava da iz gustog
diskursa izdvoji uslove za njenu istoriju.
O n o to je vano u stvarima koje kau ljudi nije toliko ono to
oni navodno misle s ovu ili s onu stranu tih stvari, ve ono to ih
od ulaska u igru sistematizuje, omoguujui im na taj nain da u
preostalom vremenu budu beskrajno dostupne novim diskursima
i otvorene za zadatak da ih preobraze.
PRVO
POGLAVLJE
Prostori i klase
Za nae ve izmorene oi ljudsko telo sainjava, putem prirodnog prava, prostor porekla i razmetanja bolesti: prostor ije je
linije, zapremine, povrine i puteve utvrdio, u skladu sa sada poznatom nam geografijom, anatomski atlas. Taj vrsti i vidljivi poredak u telu je, meutim, samo jedan od naina na koji medicina
projektuje bolest u prostor. Bez sumnje nije ni prvi, a ni najsutinskiji. Bilo je i bie drugaijih raspodela bolesti.
Kada emo moi da definiemo strukture koje su, u tajnovitom
prostoru tela, praene alergijskim reakcijama? Jesmo li ikada zaista sainili osobenu geometriju irenja virusa po tankom listiu
iseka tkiva? Da li ove pojave mogu pronai zakon svog projektovanja u prostor u nekakvoj euklidovskoj anatomiji? A bilo bi,
napokon, dovoljno podsetiti da je stara teorija srodnosti govorila
renikom skladnosti, susedstva, homologija: izrazi za koje opaeni prostor anatomije ne nudi nikakvu suvislu leksiku. Svako veliko miljenje u oblasti patologije propisuje bolesti konfiguraciju
iji prostorni delovi nisu nuno delovi klasine geometrije.
Potpuno preklapanje tela" bolesti i tela bolesnog oveka nije,
bez sumnje, nita drugo do istorijska i prolazna datost. Njihov
oiti susret je to samo za nas, ili, bolje reeno, tek poinjemo da
se od njega odvajamo. Prostor konfiguracije bolesti i prostor lokalizacije bolesti u telu bili su naslagani jedan na drugi, u medicinskom iskustvu, samo u jednom kratkom periodu: onom koji
se preklapa sa medicinom XIX veka i povlasticama dodeljenim
patolokoj anatomiji. Epoha koja oznaava sizerenstvo pogleda,
22
Raanje klinike
Prostori
23
i klase
zoloka slika podrazumeva oblik bolesti koji nije ni nizanje posledica i uzroka, niti hronoloki niz dogaaja, a ni njegov vidljivi put
u ljudskom telu.
Ta organizacija izmeta prema niim problemima lokalizaciju u organizmu, ali definie osnovni sistem odnosa koji uvode
potinjenosti, podele, slinosti u tu igru umotavanja. Taj prostor
nosi: vertikalu", u kojoj bujaju implikacije - groznica ,,u kojoj se
smenjuju vruica i hladnoa" moe da se odigra u jednoj jedinoj
epizodi, ili u vie njih; one pak mogu da se niu bez prekida ili u
intervalima; taj predah moe da bude manji od 12 sati, da potraje
jedan dan, pa ak i itava dva dana, ili pak da ima gotovo neodrediv ritam 2 ; i horizontalu", u koju se prenose homologije - u
dva velika ogranka spazama nalazimo, u savrenoj simetriji, ,,delimino tonike", opte klonike", delimino klonike" i opte
klonike" 3 ; ili pak, u redu izliva, ono to je katar za grlo, to je dizenterija za creva. 4 Duboki prostor, koji prethodi svakom opaanju i izdaleka njime rukovodi; poev od njega, zatim linija koje se
u njemu ukrtaju i masa koje raspodeljuje ili hijerarhizuje, bolest,
izlaui se pogledu, utiskuje sopstvena svojstva u ivi organizam.
Koja su naela te primarne konfiguracije bolesti?
1. Po lekarima iz XVIII veka, ona se daje u istorijskom" iskustvu, u opoziciji sa filozofskim" znanjem. Istorijska je ona spoznaja koja omeava zapaljenje pleuritis sa njegova etiri simptoma: groznicom, tekoama sa disanjem, kaljem i bolom sa strane.
Filozofska e biti spoznaja koja dovodi u pitanje poreklo, naelo,
uzroke: hlaenje, serozne izlive, upalu plune maramice. Razlika
istorijskog i filozofskog ipak nije razlika uzroka i posledice: Kalen (Cullen) utemeljuje svoj klasifikatorski sistem na utvrivanju
bliskih uzroka; nije ni razlika naela i posledica, poto Sidenham
(Sydenham) misli da istrauje istorijsko kad izuava nain na koji
priroda proizvodi i odrava razliite oblike bolesti" 5 ; a nije ba
2
3 Ibid, t. III.
4 VV. Culllen, Institutions
5 Th. Sydenham, Mdicine pratique, preveo fault, Pariz, 1784, str. 390.
24
Raanje klinike
ni razlika vidljivog i skrivenog ili pretpostavljenog, poto ponekad valja neumorno goniti priu", koja se previja i otima prvom
ispitivanju, kao to je tuberkulozna groznica kod nekih obolelih
od tuberkuloze: hridi skrivene pod vodom". 6 Istorijsko lii na sve
ono to, po injenicama ili po pravu, ranije ili kasnije, eono ili
posredno moe da se poda pogledu. Razlog koji se vidi, simptom
koji se malo-pomalo otkriva, naelo itljivo od svoga korena, sve
to ne spada u poredak filozofskog" znanja, ve jednog veoma
jednostavnog" znanja, koje mora da prethodi svim ostalima" i
koje smeta prvobitni oblik medicinskog iskustva. Re je o definisanju neke vrste osnovnog pregleda, u kojem se perspektive poravnavaju i raskoraci su ureeni: posledica ima isti status kao njen
uzrok, ono to prethodi poklapa se sa onim to ga sledi. U tom
homogenom prostoru, nizovi se raspliu, a vreme se mrvi: lokalna
upala nije nita drugo do idealno naleganje njenih istorijskih"
elemenata (crvenilo, otok, vruica, bol), a da ne dolazi u pitanje
njihova mrea meusobnih odreenja ili njihovog vremenskog
ukrtanja.
Bolest se u osnovi opaa u prostoru projekcije bez dubine, i
preklapanja bez odigravanja. Postoji samo jedna ravan i jedan
trenutak. Oblik u kojem se prvobitno raa istina jeste povrina
na kojoj se reljef u isti mah oituje i ukida - portret: Onaj ko
ispisuje istoriju bolesti treba da... paljivo posmatra jasne i prirodne simptome bolesti, koliko god mu nezanimljivi izgledali. U
tome mora da oponaa slikare koji, kad slikaju portret, briljivo
belee sve, do najsitnijih znakova i najmanjih prirodnih stvari to
se mogu sresti na licu osobe koju slikaju".7 Prva struktura koju
sebi daje klasifikatorska medicina jeste ravan prostor neprestane
istovremenosti. Sto i slika.
2. To je prostor u kojem analogije definiu sutine. Slike su sline, ali i lie. Od bolesti do bolesti, razdaljina koja ih razdvaja meri
se samo stepenom njihove slinosti, a da se u to ne mea ak ni
logiko-vremenski razmak u genealogiji. Nestanak voljnih kretnji,
poputanje unutranje ili spoljne osetljivosti, to je opti profil koji
6
Ibid.
Prostori
i klase
25
26
Raanje klinike
ancienne
Prostori
27
i klase
moderne,
28
Raanje klinike
sko znanje, i ono prema emu se to znanje mora kretati kroz ono
to ga skriva od pogleda. Postoji, dakle, itav jedan rad medicine
na tome da se spoji sa sopstvenim stanjem, ali putem sa kojeg
mora da obrie sve svoje korake, poto cilj postie neutraliui
ne samo sluajeve na koje se oslanja, ve i sopstvenu intervenciju.
Otuda udnovata narav medicinskog pogleda; on je uhvaen u
beskrajnu spiralu: obraa se onome vidljivom u bolesti - ali poev
od bolesnika koji skriva to vidljivo pokazujui ga; shodno tome
mora da prepozna da bi spoznao. A taj se pogled povlai napredujui, poto do istine stie samo ako joj dopusti da ga nadvlada,
sam se izvlaei i dozvoljavajui bolesti da sama u svojim fenomenima zaokrui svoju prirodu.
Bolest, uoljiva na slici, javlja se i u telu. Tu se sree sa prostorom ija je konfiguracija posve drugaija: to je prostor zapremina
i masa. Njegove prinude definiu vidljive oblike koje poprima bolest u bolesnom organizmu: nain na koji se iri, oituje, napreduje naizmenino se koristei vrstim telima, pokretima ili funkcijama, izaziva lezije vidljive na autopsiji, otpoinje, u ovoj ili onoj
taki, igru simptoma, izaziva reakcije i tako se usmerava prema
fatalnom ili povoljnom ishodu. Re je o onim sloenim i izvedenim figurama preko kojih se sutina bolesti, sa svojom slikovitom
strukturom, artikulie na irokoj i gustoj zapremini organizma i
stekne telo u njemu.
Kako ravan, istorodan prostor klasa moe da postane vidljiv u
geografskom sistemu masa to su izdiferencirane po zapremini i
meusobnoj udaljenosti? Kako bolest, definisana svojim mestom
u porodici, moe da se odlikuje seditem u organizmu? To je problem onoga to bismo mogli nazvati sekundarnom
spacijalizacijom patolokog.
Za klasifikatorsku medicinu, obolelost organa nikada nije apsolutno nuna da bi se definisala bolest: ona moe da ide od jedne
do druge take lokalizacije, da osvaja druge telesne povrine, a da
istovremeno ostane iste naravi. Prostor tela moe da klizi u odnosu na prostor bolesti i obrnuto. Jedan isti gr moe da se iz donjeg
stomaka, gde e izazvati probavne smetnje, zastoje u varenju, prekide u menstrualnom ili hemoroidalnom izlivu, premesti ka gru-
Prostori
i klase
29
dima i izazove guenje, lupanje srca, oseaj knedle u grlu, snane napade kalja, i konano da stigne do glave, gde e dovesti do
epileptinih greva, nesvestica ili komatoznog sna. 14 Ta klizanja,
praena nizom simptomskih preinaenja, mogu s vremenom da
nastanu kod jedne jedine individue; m o e m o ih pronai i ispitujui niz individua u kojih su take spajanja razliite: u stomanom
obliku spazam se naroito sree kod limfatiara, a u cerebralnom
kod sangviniara. No, u svakom sluaju, sutina patoloke konfiguracije nije izmenjena. Organi su pouzdana podrka bolesti, a
nikada ne tvore n e o p h o d n e uslove za nju. Sistem taaka, koji definie odnos bolesti sa organizmom, nije ni postojan ni nuan. Oni
nemaju prethodno definisan zajedniki prostor.
U t o m telesnom prostoru, po kojem se slobodno kree, bolest
prolazi kroz metastaze i metamorfoze. Premetanje je delimino preoblikuje. Krvarenje iz nosa moe da postane hemoptiza
(iskaljavanje krvi) ili krvarenje u mozgu; mora da opstane samo
specifian oblik izliva krvi. Zbog toga je klasifikatorska medicina,
tokom itave karijere, imala deo povezan sa doktrinom privlanosti - ove dve koncepcije su mogle samo m e u s o b n o da se ojaaju
radi prave ravnotee sistema. Komunikaciju na osnovu privlanosti irom organizma ponekad osigurava lokalno odrediv prenosnik (dijafragma za spazme.ili eludac za zastoje u protoku tenosti); ponekad to ini itav jedan sistem prenosa koji je zastupljen
u elom telu (nervni sistem za bolove i greve, vaskularni sistem
za upale); u drugim sluajevima osigurava je prosta funkcionalna
veza (prekid luenja se prenosi sa creva na bubrege, a sa bubrega
na kou); i, najzad, tu je i podeavanje osetljivosti od oblasti do
oblasti (slabinski bol kod hidrokele). Ali, i pored veze, prenosa ili
prenosnika, anatomska preraspodela bolesti ne preinauje njenu
sutinsku strukturu; privlanost obezbeuje igru prostora lokalizacije i prostora konfiguracije: ona definie njihovu uzajamnu
slobodu i granice te slobode.
Bolje bi bilo rei prag nego granica. Jer s onu stranu transfera,
na osnovu privlanosti i slinosti koju on odobrava, moe se od
bolesti do bolesti uspostaviti veza koja spada u oblast kauzalnosti,
14 Enciklopedija,
lanak Spazam".
30
Raanje klinike
des
Prostori
i klase
31
No, to brojano utvreno trajanje pripada sutinskoj strukturi bolesti, kao to hroninom kataru pripada da nakon nekog vremena postane tuberkulozna groznica. Ne postoji proces evolucije u
kojem bi trajanje samo po sebi i svojom istrajnou donelo nove
dogaaje; vreme je integrisano kao nozoloka konstanta, a ne kao
organska promenljiva. Vreme tela ne savija, a jo manje odreuje
vreme bolesti.
O n o p o m o u ega opte sutinsko telo" bolesti i stvarno telo
bolesnika nisu, dakle, ni take lokalizacije ni posledice trajanja
- to je pre svega svojstvo. U jednom od svojih ogleda iz 1764, o
kojem je izvestio Prusku kraljevsku akademiju, Mekel objanjava kako posmatra promene na mozgu kod razliitih bolesti. Kada
radi autopsiju, on vadi iz mozga est kocaka jednake zapremine
(est linija sa strane), sa razliitih mesta u modanoj masi: zatim poredi te uzorke meusobno, kao i sa onima koje je uzeo sa
drugih leeva. Precizni instrument za to poreenje je vaga; kod
tuberkuloze, bolesti iscrpljenosti, specifina teina mozga je relativno manja nego kod apopleksija, bolesti, nastale zaguenjem
(1 dg 3 gr naspram 1 dg 6 ili 7 gr); kod normalnog subjekta, koji
je u m r o p r i r o d n o m smru, prosena teina iznosi 1 dg 5 gr. Te
vrednosti mogu da variraju zavisno od oblasti mozga: kod tuberkuloze je laki uglavnom mali mozak, a kod apopleksije su teke
sredinje oblasti. 17 Dakle, izmeu bolesti i organizma postoje dobro smeteni spojevi, i to na principu oblasti; ali re je samo o
sektorima u koje bolest lui ili prmesta svaj.a specifina svojstva:
mozak maninih je lak, suv i troan poto je manija iva, topla,
eksplozivna bolest; mozak tuberkuloznog oveka e biti isuen
i slab, inertan, beskrvan, poto tuberkuloza spada u optu klasu
hemoragija. Skup svojstava koji odlikuje bolest odlae se u organ
koji onda slui kao podrka simptomima. Bolest i telo opte samo
preko neprostornog svojstva.
U takvim uslovima shvatamo da se medicina okree od izvesnog oblika spoznaje koji je Sova oznaavao kao matematiki:
Spoznati koliine i znati ih izmeriti, na primer odrediti snagu i
brzinu pulsa, stepen vruice, intenzitet bola, jainu kalja i druge
17 Izvetaj u: Gazette salutaire, t. XXI, 2. avgust 1764.
32
Raanje klinike
Prostori
i klase
33
A medicinski pogled, otvoren za ta tanana svojstva, nuno postaje osetljiv na sve njihove prelive; deifrovanje bolesti p o njenim
osobenim odlikama poiva na iznijansiranom obliku opaanja,
koje mora da uzme u obzir svaku pojedinu ravnoteu. Ali od ega
se sastoji ta osobenost? To ni u kom sluaju nije osobenost organizma u kojem bi se patoloki procesi i reakcije nizali na jedinstven nain, kako bi oblikovali sluaj". Pre je re o kvalitativnim
varijetetima bolesti kojima e se, kako bi ih oblikovali na drugom
stupnju, pridruiti varijeteti koji mogu da predstavljaju naravi.
O n o to klasifikatorska medicina naziva pojedinanim storijama" jesu posledice umnoavanja izazvanih kvalitativnim varijacijama (prouzrokovanih naravima) sutinskih svojstava koja odlikuju bolesti. Sa bolesnom individuom sreemo se u taki u kojoj
se pojavljuje ishod tog umnoavanja.
Otuda njen paradoksalni poloaj. Ko eli da spozna bolest o
kojoj je re mora da oduzme individuu, sa njenim osobenim svojstvima: Tvorac prirode", govorio je Cimerman (Zimmermann),
uvrstio je tok bolesti nepromenljivim zakonima koje brzo otkrijemo ako bolesnik ne prekine ili ne poremeti tok bolesti". 21 Na
tom nivou individua je tek negativni element. Ali bolest nikada ne
moe da se oda izvan neke naravi, njenih svojstava, njene ivosti ili
njene teine; iako bi sauvala svoju fizionomiju skupa, njene crte
u pojedinostima uvek dobijaju osobene prelive. Isti taj Cimerman,
koji je u bolesniku prepoznavao samo negativ bolesti, ponekad je
u iskuenju", nasuprot uoptenim opisima Sidenhama,da prihvati samo pojedinane povesti. Mada je priroda jednostavna u celini, ipak je raznolika u delovima; shodno tome, treba da pokuamo
da je spoznamo u celini i u delovima". 22
Klasifikatorska medicina se sa obnovljenom panjom posveuje pojedinanom - panjom koja je uvek nestrpljivija i manje
kadra da podnese uoptene oblike opaanja, prenagljena itanja
sutine. Izvesni Eskulap je svakog jutra imao pedeset do ezdeset
bolesnika u predsoblju; sasluao bi nevolju svakog od njih, rasporedio ih u etiri reda, prvom redu naloio putanje krvi, d r u g o m
21
34
Raanje klinike
ienje, treem klistir, a etvrtom promenu klime." 23 To nije nikakva medicina; isto vai i za bolniku praksu koja ubija svojstva
posmatranja i gui sposobnosti posmatraa brojem stvari za posmatranje. Medicinsko opaanje ne sme da se usmerava ni na nizove ni na skupove; mora da se strukturira kao pogled kroz lupu
koja, postavljena na razliite delove jednog objekta, omoguuje
da se na njemu zapaze i drugi delovi, koji se bez toga nisu mogli
primetiti" 24 , i da se zapone beskrajan rad na spoznaji osobenih
slabosti. Na toj taki pronalazimo temu portreta koji smo prethodno pomenuli; bolesnik je bolest koja je stekla osobene crte;
ona je data sa senkom i reljefom, modulacijama, prelivima, dubinom; a posao lekara, kada bude opisivao bolest, bie da obnovi
tu ivu gustou: Valja vratiti iste one slabosti bolesnika, iste one
njegove patnje, sa istim kretnjama, istim stavom, istim recima i
istim alopojkama". 25
Igrom primarne spacijalizacije klasifikatorska medicina smetala je bolest u podruje slinosti na kojem individua nije mogla
da dobije pozitivan status; u sekundarnoj spacijalizaciji zauzvrat
zahteva otro opaanje pojedinanog, osloboeno kolektivnih
medicinskih struktura, slobodno od svakog grupnog pogleda i
samog bolnikog iskustva. Lekar i bolest uputaju se u sve veu
bliskost i povezani su, lekar pogledom koji vreba, sve vie podupire i prodire, bolesnik skupom nezamenljivih i nemih svojstava
koja odaju - to e rei pokazuju i variraju lepe ureene oblike
bolesti. Izmeu nozolokih odlika i zavrnih crta to se iitavaju
na licu bolesnika, svojstva su slobodno kolala kroz telo. U tom
telu lekarski pogled nema nikakvog razloga da se zadrava, barem
u njegovim slojevima i njegovom funkcionisanju.
Tercijarnom spacijalizacijom nazvaemo skup kretnji kojima
je bolest okruena u jednom drutvu, medicinski opasana, izolovana, podeljena po povlaenim i zatvorenim oblastima, ili rasporeena kroz sredine izleenja, ureene da budu povoljne. Tercijarna ne znai da je re o izvedenoj strukturi, manje sutinskoj
23
Prostori
i klase
35
Raanje klinike
36
franc, prevod,
Prostori
i klase
37
njih, Vite (Vitet), u klasifikaciji koja sadri vie od dve hiljade vrsta i nosi naslov Medicina koja eka (Mdecine ecpectante), uvek
prepisuje kininovac kako bi se pomoglo prirodi da dovri svoje
p r i r o d n o kretanje. 34
Klasifikatorska medicina podrazumeva, dakle, slobodnu spacijalizaciju za bolest, bez neke povlaene oblasti, bez bolnike prinude - neku vrstu spontane raspodele u mestu na kojem se raa
i razvija, a koje mora da funkcionie kao mesto na kojem se ona
razvija i ostvaruje svoju sutinu, na kojem stie do svog prirodnog
kraja: smrti, neizbene ako je takva njena zakonitost; izleenja,
esto mogueg ako nita ne poremeti njegovu prirodu. Tamo gde
se pojavi, smatra se da e, usled samog svog kretanja, nestati. Ne
treba je uvrstiti u neki medicinski pripremljen domen, ve je treba pustiti, u pozitivnom smislu rei, da vegetira" na svom prvobitnom tlu: aritu, drutvenom prostoru shvaenom u njegovom
najprirodnijem obliku, najprimitivnijem i moralno najsolidnijem,
koji je istovremeno presavijen i p o t p u n o proziran, t a m o gde je
bolest preputena sama sebi. No, ta se tema u potpunosti preklapa
sa nainom na koji se politiki promilja problem zbrinjavanja.
Kritika bolnikih fondacija je u XVIII veku opte mesto ekonomske analize. Dobra koja ih sainjavaju neotuiva su: tu je
stalan udeo siromanih. Ali samo siromatvo nije stalno; potrebe
mogu da se promene, a p o m o bi morala naizmenino da se odnosi i na sela i na gradove kojima je potrebna. To ne bi oznailo
krenje volje donatora, ve, naprotiv, njeno ponovno ostvarenje u
istinskom obliku; njihov osnovni cilj je bio da slue javnosti, da
olakaju dravi - ne udaljavajui se od namera donatora, ak se
prilagoavajui njihovom miljenju, u k u p n u koliinu svih dobara
dodeljenih bolnicama m o r a m o gledati kao jedinstvenu masu". 35
Fondacija, pojedinana i nedodirljiva, mora da se rastvori u prostoru uoptene pomoi, kojoj je drutvo jedini poslovoa i ujedno
neizdiferencirani korisnik. S druge strane, ekonomska je greka
da se p o m o osloni na imobilizaciju kapitala - to e rei na osiro34 Vitet, ta Mdecine expectante, Pariz, 1806,6. sveska.
35 C a h m o u s s e t , (C. H. P), Plan gnral p o u r l'administration des hpitaux, u: Vues d'un
citoyen, Pariz, 1757, t. II.
Raanje klinike
38
maenje nacije, koje onda za sobom povlai nunost novih fondacija: otuda, na koncu, guenje aktivnosti. Pomo ne treba skopati
ni sa proizvodnim bogatstvom (kapital) ni sa proizvedenim bogatstvom (renta, koja se uvek moe kapitalizovati), ve sa samim
naelom koje proizvodi bogatstvo: radom. Siromanima emo
pomoi tako to emo im omoguiti da rade, a pri tom neemo
siromaiti naciju. 36
Bolesnik, bez sumnje, nije kadar da radi, ali ako je smeten u
bolnicu on postaje dvostruki teret: pomo koju dobija odnosi se
samo na njega, a njegova porodica, ostavljena na cedilu, tada je
izloena bedi i bolesti. Bolnica, stvaralac bolesti zatvorenim i kunim domenom koji ocrtava, po drugi put je to isto u drutvenom
prostoru u koji je smetena. Ta podela, namenjena zatiti, prenosi
bolest i umnoava je do beskonanosti. U obrnutom sluaju, ako
je ostavljena na slobodnom polju svog roenja i svog razvoja, nikada nee biti nita vie od sebe same: ugasie se kao to se pojavila; a pomo koja bude pruena bolesniku kod kue nadomestie
siromatvo koje bolest izaziva: nega to e je spontano obezbediti
okolina nee kotati nikoga nita; od potpore dodeljene bolesniku
imae koristi itava porodica: Neko e morati da pojede meso od
kojeg je skuvana orbica za njega; a na vatri zaloenoj da mu se
skuva aj ogrejae se i njegova deca".37 Lanac bolest na bolest" i
lanac neprestanog osiromaenja sirotinje takoe se prekidaju kad
se odustane od namere da se za bolesnika naini diferenciran, izdvojen prostor, namenjen tome da se, na dvosmislen ali nespretan
nain, zatiti bolest i da se sauva od bolesti.
Nezavisno od njihovih opravdanja, teme ekonomista i teme
lekara klasifikatora poklapaju se u optim linijama: prostor u kojem se bolest ostvaruje, izoluje i dovrava jeste apsolutno otvoren
prostor, bez podele i povlaene ili uvrene figure, sveden samo
na ravan vidljivih oitovanja; istorodni prostor u kojem je dozvoljena samo intervencija pogleda to se, polaui se, brie, i pomoi
ija vrednost lei samo u uinku jedne privremene naknade: prostor bez prikladne morfologije, osim morfologije slinosti opae36 Turgot, lanak Fondacija" u
Enciklopediji.
Prostori
39
i klase
38
DRUGO
POGLAVLJE
Politika svest
U odnosu na klasifikatorsku medicinu, pojmovi endemske bolesti i epidemije imali su u XVIII veku osobenu sudbinu.
Valja se vratiti na Sidenhama i dvosmislenost njegove pouke:
kao osniva klasifikatorske misli definisao je istovremeno ta je
mogla da bude istorijska svest i geografija bolesti. Sidenhamova
endemska bolest" nije samostalna priroda, ve kompleks - poput privremenog vorita - skupa prirodnih dogaaja: kvaliteta
tla, klime, godinjih doba, kie, sue, arita zaraze, nematine; a
u sluajevima u kojima sve to ne svedoi o uoenim pojavama,
ne treba navoditi odlike neke jasne vrste ili rasadnika bolesti, ve
mranog jezgra skrivenog u zemlji. Variae sunt semper annorum
constitutiones quae eque calori eque frigori non sicco humidove
ortum suum debent, sed ab occulta potius inexplicabili quadam alteratione in ipsis terrae visceribuspendent."1 Simptomi uopte nisu
svojstveni endemskim bolestima: one se definiu premetanjima
akcenta, neoekivanim grupisanjima znakova, intenzivnijim ili
slabijim pojavama: ovde e groznice biti silovite i suve, a tamo
e katari i serozni izlivi biti ei; tokom toplog i dugog leta visceralni zastoji su brojniji nego obino i uporniji su. London, od
jula do septembra 1661: Aegri paroxysmus atrocior, lingua magis nigra siccaque, extra paroxysmum aporexia obscurio, virium et
appetitus prostratio major, major item ad paroxysmum
proclinitas,
omnia summatim accidentia ammanioria, ipseque morbus quam
1 Th. Sydenham, Observationes medicae, u: Opera medica, eneva, 1736,1, str. 32.
Raanje klinike
42
d'observations
et constitutions
pi-
Politika
43
svest
Raanje klinike
44
Politika
svest
45
na"; kada etiri ili pet ljudi oboli od iste bolesti naelnik mora da
upozori poddelegata, koji onda alje lekara da odredi terapiju to
e je hirurzi davati svakog dana; u ozbiljnijim sluajevima glavni
oblasni lekar mora da ode na lice mesta. 11
Ali to iskustvo moe da dobije svoje p u n o znaenje samo ako je
p o t p o m o g n u t o stalnom i p r i n u d n o m intervencijom. Tu bi mogla
da postoji epidemioloka medicina samo ako je potpomognuta
politikom: bdeti nad razmetanjem grobnica i grobalja, leeve treba to je ee mogue spaljivati, a ne sahranjivati, kontrolisati
trgovinu hlebom, vinom, mesom 1 2 , urediti rad klanica, bojadinica, zabraniti smetaj u nezdrave stanove; valjalo bi da se, nakon podrobne studije celokupne teritorije, za svaku oblast saine
zdravstvena uputstva koja treba itati na propovedima ili misama, nedeljom i praznicima", i koja bi se odnosila na nain ishrane,
odevanja, izbegavanja bolesti, prevencije ili leenja od onih koje
ve vladaju: Ta bi pravila bila poput molitvi koje ak i najneukiji
i deca uspevaju da deklamuju". 13 Trebalo bi, najzad, osnovati korpus zdravstvenih inspektora koji bi se mogli slati u razne oblasti,
i to tako da se svakom od njih poveri ogranieno podruje"; tamo
bi on zabeleio svoja zapaanja o d o m e n i m a koji imaju dodira sa
medicinom, ali i sa fizikom, hernijom, prirodnjatvom, topografijom, astronomijom; propisao bi mere koje treba sprovesti i konrolisao rad lekara; poeljno bi bilo da drava na sebe preuzme te
lekare i da im utedi sve trokove koje za sobom vue sklonost ka
korisnim otkriima". 14
Epidemioloka medicina suprotstavlja se klasifikatorskoj medicini, kao to se kolektivno opaanje nekog globalnog, ali jedinstvenog i neponovljenog fenomena moe suprotstaviti pojedinanom
opaanju onoga to sutina neprestano doputa da se vidi o njoj
samoj i o njenom identitetu u mnotvu fenomena. Analiza jednog
niza u nekom sluaju, deifrovanje jednog tipa u drugom; integri11 Nepoznati autor, Description des pidmies qui ont rgn depuis quelques annes sur la
gnralit de Paris, Pariz, 178, str. 35-37.
12 Le Brun, loc. cit, str. 127-132.
13 Nepoznati sutor, Description
14 Le Brun, loc. cit, str. 124.
46
Raanje klinike
Politika
svest
47
de l'tablissement
(s.l.n.d. N e p o -
Raanje klinike
48
militaires,
Pariz, 1776,1.1,
Politika
svest
49
adress l'Htel-Dieu
Pariz,
de Nimes, Bazel,
50
Raanje klinike
Politika
svest
51
U njemu medicinski prostor moe da se preklopi sa drutvenim ili, bolje reeno, da ga prome i u potpunosti prodre u njega. Lekari postaju sve prisutniji, a njihovi ukrteni pogledi prave mreu i u svakoj taki prostora i svakom trenutku vremena
sprovode neprestan, pokretan, diferenciran nadzor. Postavlja se
problem razmetanja lekara p o selima 27 ; eli se statistika kontrola zdravlja zahvaljujui registru roenja i smrti (u kojem bi
trebalo da se pominje bolest, nain ivota, uzrok smrti, te bi on
tako postao lina karta patologije); trai se da razloge za reformu
detaljno obrazloi savet za inspekciju; i, najzad, da se uspostavi
medicinska topografija svakog departmana, briljivo sainjenim
kratkim pregledom informacija o toj oblasti, prebivalitima, ljudima, dominantnim strastima, oblaenju, atmosferskim odlikama,
poljoprivrednim proizvodima, vremenu njihovog p u n o g sazrevanja i etve, kao i o fizikom i m o r a l n o m vaspitanju itelja tog
k r a j a " 2 8 1 kao da rasporeivanje lekara nije dovoljno, trai se da
svaki pojedinac bude medicinski potkovan; bie potrebno da svaki graanin bude obaveten o onome to je nuno i mogue znati
u medicini. A svaki praktiar e svojoj ulozi nadzornika morati da
doda i ulogu instruktora, jer najbolji nain da se izbegne irenje
bolesti jeste irenje medicine. 2 ' Mesto gde se oblikuje znanje vie
nije patoloko polje p o kojem je Bog rasporedio vrste, ve je to
uoptena medicinska svest, rasprostranjena u prostoru i vremenu,
otvorena i pokretna, povezana sa svakim pojedinanim ivotom,
ali i sa kolektivnim ivotom nacije, koja uvek bdi nad beskrajnom
oblau u kojoj bolest pokazuje svoj masivni lik u njegovim raznim vidovima.
U godinama neposredno pre i neposredno posle Revolucije rodila su se dva velika mita, ije su teme i polariteti suprotni; mit o
nacionalizovanoj medicinskoj profesiji, organizovanoj poput sve27 Cf. N.-L. Lespagnol, Projet d'tablir trois mdecins par district pour le soulagement des
gens de la campagne (Sarlvil, 1790); Royer, Bienfaisance mdicale et projet financier (Provens, godina IX).
28 f.-B. D e m a n g e o n , Des moyens de perfectionner la mdecine, Pariz, godina VII, str. 5 - 9 ;
cf. A u d i n Rouvire, Essai sur la topographie physiologique et mdicale de Paris, Pariz, godina II.
29
52
Raanje klinike
tenstva, koja, na nivou zdravlja i tela, ima moi sline onima koje
svetenstvo ima nad duom; te mit o potpunom nestanku bolesti u
drutvu bez poremeaja i bez strasti, vraenom u prvobitno stanje
zdravlja. Oita protivrenost dve teme ne sme da zavara: obe ove
figure kao da crno-belo izraavaju isti crte medicinskog iskustva.
Oba sna su izomorfna - jedan na pozitivan nain pripoveda o
strogoj, militantnoj i dogmatskoj medikalizaciji drutva, gotovo
religijskom konverzijom, a i o razmetanju svetenstva terapeutike; drugi pripoveda o istoj toj medikalizaciji, ali na pobedniki i
negativan nain, to jest isparavanju bolesti iz popravljene, organizovane i neprestano nadzirane sredine, iz koje bi i sama medicina
konano nestala, sa svojim objektom i svojim raison d'tre.
Sabaro de L'Avernijer (L'Avernire), autor planova sa poetka
Revolucije, u svetenicima i lekarima vidi prirodne naslednike
dveju najvidljivijih misija crkve - duevne utehe i ublaenja patnji. Potrebno je, dakle, da crkvena imovina bude oduzeta visokom
svetenstvu, koje je izvitoperilo njenu prvobitnu namenu, i vraena naciji, koja jedina zna koje su joj duhovne i materijalne potrebe.
Prihod od toga bie podeljen meu parosima i lekarima, tako d i
jedni i drugi dobiju jednake delove. Zar lekari nisu svetenici tela?
Dua se ne moe posmatrati odvojeno od ivih tela, te ako su
svetenici od oltara uvaeni i dobijaju od drave asnu nadoknadu, potrebno je i da svetenici vaeg zdravlja dobijaju odreenu
sumu kako bi mogli da se prehrane i priteknu vam u pomo. Oni
su dobri duhovi svih vaih sposobnosti i oseta." 30 Lekar vie nee
morati da naplauje svoje usluge onima koje lei; pomo bolesnicima bie besplatna i obavezna - usluga koju nacija obezbeuje
kao jedan od svetih zadataka; lekar je samo instrument izvrenja
tog zadatka. 31 Na kraju ovih studija kae se da lekar nee moi
da bira mesto na kojem e raditi, ve e ii tamo gde bude rasporeen u zavisnosti od potreba i upranjenih mesta, uglavnom
na selu; kad bude stekao iskustvo, moi e da zatrai neko odgo30 Sabarot de L'Avernire, Vue de Lgislation mdicale adress aux Etats gnraux,
str. 3.
1789,
31 Kod M e n u r e t a , Essai sur le moyen de former de bons mdcins, Pariz, 1791, nalazi se
ideja o finansiranju m e d i c i n e p r i h o d i m a svetenstva, ali s a m o kad je re o leenju siromanih.
Politika
svest
53
34 Ibid, str. 4.
54
Raanje klinike
Politika
svest
55
l'homme
56
Raanje klinike
TREE
POGLAVLJE
Slobodno polje
Opozicija izmeu medicine patolokih vrsta i medicine drutvenog prostora bila je, u oima savremenika, vesto izbegnuta zahvaljujui previe vidljivim arima jedne posledice koja im je bila
zajednika: stavljanja van stroja svih medicinskih institucija koje
su bile prepreka novim zahtevima pogleda. Trebalo je, naime, izgraditi potpuno otvoreno polje medicinskog iskustva kako bi se
prirodna nunost vrsta tu mogla pojaviti bez ostatka i smetnji;
trebalo je i da ono bude dovoljno prisutno u svojoj sveukupnosti
i sabrano u sadraju da bi mogla da se oblikuje verna, iscrpna
i neprestana spoznaja zdravlja stanovnitva. To medicinsko polje, obnovljeno u svojoj iskonskoj istinitosti i proeto pogledom
u celini, bez prepreka i izmena, analogno je, u svojoj implicitnoj
geometriji, drutvenom prostoru o kojem je sanjala Revolucija,
barem u svojim prvobitnim obrascima: homogena konfiguracija u svakoj od oblasti koje sainjavaju skup ekvivalentnih taaka,
kadrih da svojom celinom odravaju stalne odnose; prostor slobodnog kretanja u kojem je odnos delova sa celinom uvek bio
premestiv i povratan.
Postoji, dakle, fenomen usklaenosti zahteva politike ideologije i zahteva medicinske tehnologije. Samo jednim pokretom lekari
i dravnici su, ponekad slinim renikom ali iz razliito ukorenjenih razloga, zahtevali ukidanje svega to moe da bude prepreka izgradnji tog novog prostora: bolnice koje menjaju specifine
zakone za upravljanje boleu remete one, nita manje stroge, za
definisanje odnosa vlasnitva i bogatstva, siromatva i rada; lekar-
Raanje klinike
58
1. Dovoenje
u pitanje bolnikih
struktura
Odbor za prosjaenje Narodne skuptine usvojio je i ideje ekonomista i ideje lekara koji procenjuju da jedino mogue mesto za
oporavak od bolesti jeste prirodna sredina drutvenog ivota, porodica. Tu su trokovi bolesti za naciju svedeni na minimum, a nestaje i rizik da e se bolest iskomplikovati, sama od sebe umnoiti
i uzeti, kao u bolnici, neprirodni oblik bolesti. U porodici, bolest
je u prirodnom" stanju, to e rei u skladu je sa sopstvenom pri1 Boissy d'Anglas, Adresse la Convention 25 pluvise an II. N a v e d e n o u: Guillaume.
Procs-verbaux du Comit d'Instruction publique de la Convention, t. II. str. 640-642.
Slobodno
polje
59
Ibid, str.396.
60
Raanje klinike
Dva problema su izazvala propast ovog projekta. Jedan, problem otuenja bolnike imovine, politike je i ekonomske prirode.
Drugi je medicinske prirode i tie se sloenih ili zaraznih bolesti.
Zakonodavna skuptina se vraa na naelo nacionalizacije
imovine; drae joj je bilo da prosto sjedini prihode od nje kako
bi ih dodelila fondu za pomo. Osim toga, ne treba jednoj jedinoj
centralnoj administraciji poveriti brigu za upravljanje tim prihodima; bila bi preglomazna, previe udaljena i stoga nemona da
odgovori na potrebe. Da bi bila neposredna i delotvorna, svest o
bolesti i bedi mora da bude geografski specifikovana. A zakonodavna skuptina se, u toj, kao i u mnogim drugim oblastima, vraa
sa centralizma Ustavotvorne skuptine na jedan mnogo labaviji sistem, engleskog tipa: optine su zaduene za uspostavljanje
kljunih prenosnika i morae da budu u toku sa potrebama i da
same rasporeuju prihode; izgradie mnogostruku mreu za nadzor. Tako je postavljeno naelo komunalizacije pomoi, koju e na
kraju prihvatiti i Direktorijum.
Ali decentralizovana i lokalnim instancama poverena pomo
ne moe vie da obezbedi kaznene funkcije: dakle, morae da se
odvoje problemi pomoi od problema represije. U brizi za reavanjem pitanja Bisetra i Salpetrijera, Tenon je eleo da Zakonodavna
skuptina osnuje odbor za bolnice i kue za zadravanje", u iju
bi optu nadlenost spadale bolnike ustanove, zatvori, skitnja i
epidemije. Skuptina se tome usprotivila, tvrdei da bi se na neki
nain ponizile najnie klase naroda kad bi se istim osobama poverila i briga za unesreene i briga za kriminalce". 4 Svest o bolesti
i pomoi to se u tom sluaju mora pruiti siromanima zadobija
autonomiju; sada se obraa veoma specifinom tipu bede. Shodno tome, lekar poinje da igra odluujuu ulogu u organizovanju
pomoi. Na nivou drutva u kojem se ona rasporeuje on postaje
detektor potreba i procenjuje prirodu i stepen pomoi koju treba
pruiti. Decentralizacija sredstava pomoi ovlauje medikalizaciju njenog sprovoenja. Tu se moe prepoznati ideja bliska Kabaniju (Cabanis), a to je ideja o lekaru-magistratu; njemu naselje
treba da poveri ivot ljudi" umesto da ga prepusti na milost i
nemilost opsenarima i alapaama"; on mora da proceni kako ,,i4 Navedeno u: Irabert, Le droit hospotalier sous la Rvolution et l'Empire, Pariz, 1954, str. 52.
Slobodno
polje
61
vot monika i bogataa nije dragoceniji od ivota slabanoga i siromaha"; i, najzad, on e znati da uskrati p o m o optepoznatim
zlikovcima". 5 Osim uloge medicinskog tehniara, on igra i ekonomsku ulogu u raspodeli pomoi, moralnu i nazovipravosudnu
ulogu u njenoj dodeli; postao je nadzornik morala, kao i javnog
zdravlja". 6
U takvoj konfiguraciji, u kojoj su medicinske instance viestruke kako bi se bolje obezbedio neprekidan nadzor, bolnica mora
da ima svoje mesto. N e o p h o d n a je bolesnicima bez porodice, ali
je nuna i u sluajevima zaraze i tekih, sloenih, izuzetnih" bolesti, sa kojima medicina u svom svakodnevnom obliku ne moe
da se nosi. I tu je vidljiv uticaj Tenona i Kabanija. Bolnica koja,
u svom najoptijem obliku, nosi samo stigme bede, javlja se na
lokalnom nivou kao nezamenljiva mera zatite. Zatite zdravih
ljudi od bolesti; zatite bolesnih od prakse neznalica: valja sauvati narod od njegovih sopstvenih greaka" 7 ; zatite bolesnika od
drugih bolesnika. O n o to Tenon zamilja jeste izdiferenciran bolniki prostor. I to izdiferenciran u skladu sa dva naela: naelom
oblikovanja", po kojem bi svaka bolnica bila namenjena jednoj
kategoriji bolesnika ili jednoj porodici bolesti; naelom raspodele", p o kojem se unutar jedne iste bolnice definie poredak koji
treba potovati kako bi se smestili bolesnici koje bi tu trebalo
primiti". 8 Tako je porodici, p r i r o d n o m mestu bolesti, pridodat jo
jedan prostor koji mora da, poput nekakvog mikrokosmosa, reprodukuje specifinu konfiguraciju patolokog sveta. Tu e, pod
nadzorom bolnikog lekara, bolesnici biti grupisani prema redovima, rodovima i vrstama, u racionalizovani d o m e n koji obnavlja
iskonsku raspodelu sutina. Tako zamiljena, bolnica omoguuje
da se klasifikuje toliko bolesnika da svaki pronae ono to odgovara njegovom stanju, a da svojim prisustvom ne oteava m u k e
drugima, da ne iri zarazu, bilo u bolnici, bilo van nje". 9 Bolest tu
sree svoje najuzvienije mesto, i neto poput prinudnog prebivalita svoje istinitosti.
5
62
Raanje klinike
U planovima Odbora za p o m o dve instance su, dakle, stavljene jedna uz drugu: uobiajena, koja, preko raspodele pomoi,
podrazumeva neprekidan nadzor drutvenog prostora sistemom
snano medikalizovanih regionalnih ispostava; a to se tie neuobiajene instance, ona je sainjena od iskljuivo medicinskih
isprekidanih prostora, strukturiranih prema modelu naunog
znanja. Bolest je tako ukljuena u dvostruki sistem posmatranja:
postoji pogled koji je mea i usisava u skup drutvenih beda to ih
valja iskoreniti, te pogled koji je izoluje kako bi je bolje uokvirio u
njenoj prirodnoj istini.
Zakonodavna skuptina je ostavila Konventu dva problema
koja nisu bila reena: problem vlasnitva nad bolnikom imovinom i novi problem bolnikog osoblja. Osamnaestog avgusta
1792. Skuptina je proglasila rasputenim sva verska drutva i sve
sekularne kongregacije mukaraca ili ena, svetenika ili laika".10
Ali veinu bolnica drali su religijski redovi, ili, kao to je bio sluaj sa Salpetrijerom, laike organizacije utemeljene na gotovo manastirskom modelu; zbog toga se u dekretu dodaje: Meutim, u
bolnicama i milosrdnim ustanovama, iste osobe e nastaviti da
pomau siromasima i da neguju bolesnike, ali kao pojedinci, pod
nadzorom optinskih i administrativnih tela, sve do konanog
organizovanja, o kojem e Odbor za pomo neprestano obavetavati Narodnu skuptinu". U stvari, sve do termidora Konvent
e razmiljati o ukidanju pomoi i bolnice. irondinci su traili
da se odmah ukine pomo drave, poto su se plaili da e optine politiki uokviriti najsiromanije klase ako budu zaduene za
raspodelu pomoi; za Rolana (Roland), sistem manuelne pomoi
je najopasniji": dobroinstvo, bez sumnje, moe i mora da se vri
linim angaovanjem, ali drava ne sme u to da se mea; bila bi
prevarena i ne bi pomogla nikome, ili bi pomogla nedovoljno". 11
Ukidanje bolnica su traili montanjari zato to su u njima videli
institucionalizovanje bede; stoga Revolucija mora da se pobrine
da one nestanu tako to e ih uiniti beskorisnim; u vezi sa bolnicom posveenom oveanstvu koje pati", Lebon je pitao: Mora
10 J.-B. Duvergier, Collecton complte des lois..., I IV, str. 325.
11 Archives parlamentaires,
t. LVI, str. 646; navedeno u: I m b e r t , Le droit hospitalier sous la
Rvolution et l'Empire, str. 76, nr. 29.
Slobodno
polje
63
Raanje klinike
64
2. Pravo na bavljenje
medicinom
poduavanje
mdi-
Slobodno
polje
65
17 Cf. u vezi sa ovim Gilibert, citirano neto ranije; Thiery, Voeux d'un patriote sur la
mdecine en France, 1789: taj tekst je n a v o d n o napisan 1750. i objavljen samo p o v o d o m
dravnih stalea.
18 Cantin, Projet de rforme adress l'Assembl Nationale,
19 Cantin, ibid.
Raanje klinike
66
od arlatana mistifikatora; 20 ako lekari i hirurzi sainjavaju korpus neophodan drutvu, njihove znaajne funkcije zahtevaju da
ih zakonodavna vlast posebno razmotri kako bi se predupredile
zloupotrebe". 21 Slobodno stanje koje eli da ouva graane osloboene greaka i nevolja koje ona nosi sa sobom ne moe da dozvoli slobodno bavljenje medicinom.
U stvari, niko nee ni pomisliti, ak ni meu najliberalnijim
irondincima, da u potpunosti oslobodi medicinsku praksu i da
je otvori ka reimu konkurencije bez kontrole. I sam Matje ero
je, kad je traio ukidanje svih ustrojenih medicinskih korpusa, eleo da u svakom departmanu uspostavi sud koji bi sudio svakom
pojedincu koji se mea u medicinu, a da nije dokazao da je za
to obuen".22 Ali problem bavljenja medicinom bio je povezan sa
trima drugim problemima: optim ukidanjem cehova, nestankom
Drutva za medicinu, a naroito sa zatvaranjem univerziteta.
Sve do termidora ima bezbroj planova za reorganizaciju medicinskih kola, koji se mogu grupisati u dve porodice - jedni pretpostavljaju opstanak univerzitetskih struktura, a drugi uzimaju u
obzir dekrete od 17. avgusta 1792. U grupi reformista" neprestano
sreemo ideju da treba izbrisati lokalne tenje za samostalnou
ukidanjem malih fakulteta koji vegetiraju, na kojima malobrojni
i nedovoljno struni profesori dele ili prodaju ispite i titule. Nekoliko znaajnih fakulteta osnovae u itavoj zemlji katedre koje
e drati najbolji; oni e obrazovati doktore iji kvalitet niko nee
moi da ospori; kontrola koju e sprovoditi drava i javno mnjenje tako e uestvovati na delotvoran nain u genezi znanja i medicinske svesti, koja je najzad postala adekvatna potrebama nacije.
Tjeri (Thiery) procenjuje da bi etiri fakulteta bila dovoljna; Galo
(Gallot) da su dovoljna samo dva, uz nekoliko specijalnih kola za
nastavu nieg nivoa. 23 Bie potrebno i da studije traju due: sedam
godina po Galou, deset po Kantenu; stvar je u tome da sada u
20 Cabanis, Du degr de certitude
21
de la mdecine.
Slobodno
polje
67
Raanje klinike
68
hodnih studija; za neke bi dve godine bile dovoljne; za druge, manje nadarene, bile bi potrebne etiri; poto je re o pojedinanoj
inicijativi, ti bi se asovi nuno plaali, a profesori bi odreivali
njihovu cenu; ona bi, bez sumnje, mogla da bude veoma visoka
ako je profesor slavan a njegovi asovi traeni, ali u tome nema
niega neprikladnog: Plemenito nadmetanje pothranjivano svim
vrstama motiva moglo bi da se odvija samo u korist bolesnika,
aka i nauke".25
Neobina je struktura te reformatorske misli. Podrazumevalo
se preputanje pomoi pojedinanoj inicijativi i odravanje bolnikih ustanova za sloeniju i kao povlaenu medicinu; konfiguracija nastave je obrnuta: ona prati obavezan i javni put na univerzitetu, u bolnici postaje privatna, konkurentna i komercijalna.
Tada se norme sticanja znanja i pravila za obrazovanje opaanja
jo uvek ne mogu naslagati jedne na druge: nain na koji se polae
pogled i nain na koji se o tome poduava nisu povezani. Polje
medicinske prakse podeljeno je izmeu slobodnog i beskrajno
otvorenog domena, a to je domen kune prakse, i jednog ograenog mesta, zatvorenog za istine vrsta koje otkriva; polje obuke je
podeljeno izmeu ograenog domena prenesenog znanja, i onog
slobodnog, u kojem istina govori sama po sebi. A bolnica naizmenino igra tu dvostruku ulogu: kao mesto sistematskih istina
za pogled, koji polae lekar, ona je mesto slobodnih iskustava za
znanje koje oblikuje uitelj.
U avgustu 1791, zatvaranje univerziteta; u septembru, rasputanje Zakonodavne skuptine. Dvosmislenost tih sloenih struktura
e se razgraditi. irondinci se pozivaju na slobodu koja bi morala
samu sebe da ograniava upravo time to postoji, a njima priskau
u pomo svi oni koji, oslanjajui se na staro stanje stvari, misle
da u odsustvu svake organizacije mogu ponovo da steknu, ako
ne svoje povlastice, ono barem svoj uticaj. Katolici poput Dirana
Majana, oratorijanci kao Donu ili Sijes, umerenjaci kao Furkroa
(Fourcroy), pristalice su najekstremnijeg liberalizma u nastavi nauka i umetnosti. Kondorseov plan, po njihovom miljenju,
25 Cabanis, Observations
Slobodno
polje
69
Ibid, str. 8.
du Comit d'Instruction
publique
de la
Raanje klinike
70
nakon njegovog ubistva preuzeo Robespjer, i Rom (kad su irondinci pali) imaju na umu centralizovanu nastavu, na svakom stepenu pod kontrolom drave; ak su i montanjari zabrinuti za onih
40.000 tamnica u koje se predlae zatvaranje generacije to se
raa".30 Bukije (Bouquier), lan Odbora za dravno obrazovanje,
uz podrku jakobinaca nudi jedan meoviti plan, manje anarhian
od plana irondinaca, manje strog od Peltijeovog i Romovog. On
tu pravi znaajnu distinkciju izmeu znanja neophodnih graaninu", bez kojih on ne moe da postane slobodan ovek - drava
mu duguje takvo obrazovanje, kao to mu duguje i samu slobodu
- i znanja neophodnih drutvu": drava mora da ih podupire,
ali ne moe da ih organizuje, niti da ih kontrolie kao ona prethodna; ona slue kolektivitetu, ne oblikuju individuu". Njima pripada i medicina, sa naukama i umetnostima. U devet gradova e
biti osnovane zdravstvene kole, svaka sa sedam uitelja"; ona u
Parizu imae ih 14. Osim toga, jedan zdravstveni radnik e davati asove u bolnicama namenjenim enama, deci, luacima i venerinim bolesnicima". Te uitelje e plaati drava (3.500 Hvara
godinje), a postavljae ih komisije koje e izabrati upravitelji te
oblasti zajedno sa graanima". 31 Tako e javna svest u toj nastavi
pronai i svoj slobodni izraz i korist za kojom traga.
Kada je doao termidor, bolnika imovina je nacionalizovana,
cehovi zabranjeni, drutva i akademije ukinuti, Univerzitet, sa
medicinskim fakultetima i kolama, vie ne postoji; ali Konvent
nije imao priliku da sprovede u delo politiku pomoi ije je naelo
usvojio, ni da postavi granice slobodnom bavljenju medicinom,
niti da definie vrstu strunosti koja je za to potrebna, a ni da,
najzad, utvrdi oblike nastave.
Takva tekoa iznenauje kada se pomisli na to da je o svakom
od ovih pitanja raspravljano desetak godina, da se odavno predlau najraznovrsnija reenja, to ukazuje na teorijsku svest o problemima; i da je naroito Zakonodavna skuptina postavila kao
naelo ono to e se od termidora do Konzulata ponovo otkriti
kao reenje.
30 Sainte-Foy, Journal de In Montagne.n
31
29,12. d e c e m b a r 1793.
Slobodno
polje
71
72
Raanje klinike
Kosmoloke vrednosti implicitne Aufklarungu vrede i ovde. Medicinski pogled, ije moi poinju da se prepoznaju, jo nije dobio
svoje nove uslove za vebanje u klinikom znanju; on je tek jedan
segment dijalektike prosvetiteljstva prenesen u oko lekara.
Jednom posledicom, povezanom sa sudbinom moderne medicine, klinika e za veinu duhova ostati srodna temama svetlosti
i slobode, koje su je uglavnom izbegavale, a ne sa diskurzivnom
strukturom u kojoj se zaista rodila. Rado e se misliti da je klinika roena u tom slobodnom polju, u kojem, svi se slau, lekar
i bolesnik idu u susret jedan drugom, a opaanje, usled nemosti
teorija, nastaje samo jasnoom pogleda, u kojem se sa uitelja na
aka iskustvo prenosi ispod samih rei. A u korist te istorije, koja
povezuje plodnost klinike sa naunim, politikim i ekonomskim
liberalizmom, zaboravlja se da je on godinama bio ideoloka tema
koja je predstavljala prepreku organizaciji klinike medicine.
ETVRTO
POGLAVLJE
Starost klinike
Naelo da se medicinsko znanje oblikuje u samom krevetu bolesnika ne datira s kraja XVIII veka. Mnoge, ako ne i sve revolucije u medicini podignute su u ime tog iskustva, postavljenog kao
prvobitni izvor i postojana norma. Ali ono to se bez prestanka
menjalo bila je sama reetka kroz koju se to iskustvo odavalo, artikulisalo u ralanjive elemente i pronalazilo diskurzivni obrazac. Ne samo da imena bolesti, ne samo da grupisanja simptoma
nisu bila ista, ve su varirali i osnovni opaajni kodovi koji su se
primenjivali na telo bolesnika, polje objekata kojima se obraalo
opaanje, povrine i dubine koje je proimao pogled lekara, itav
sistem usmerenja tog pogleda.
No, od XVIII veka, medicina ima izvesnu tenju ka pripovedanju sopstvene istorije kao da je bolesnikov krevet oduvek bio
mesto postojanog i stabilnog iskustva, kao suprotnost teorijama i
sistemima to bi se neprestano menjali i svojim bi spekulisanjem
zamaskirali istotu klinike oitosti. Teorijsko je uvek bilo element
neprestanog preinaenja, poetna taka od koje se rasprostiru sve
istorijske varijacije medicinskog znanja, mesto sukoba i nestanaka; u tom bi teorijskom elementu medicinsko znanje obeleilo
svoju krhku relativnost. Nasuprot tome, klinika bi bila element
njegovog pozitivnog gomilanja: upravo je taj postojani pogled u
bolesnika, ta hiljadugodinja a ipak u svakom trenutku nova panja, koja bi omoguila medicini da ne nestane u potpunosti sa
svakom od svojih spekulacija, ve da se ouva, da malo-pomalo
poprimi lik istine koja bi bila konana a ipak ne i dovrena, ukrat-
Raanje klinike
74
ko, da se razvija nad bunim epizodama iz svoje povesti, u neprekidnom istoricitetu. U invarijanti klinike medicina bi svezala
istinu i vreme.
Otuda sve one pomalo mitske pripovesti u kojima se krajem
XVIII i poetkom XIX veka sakupila povest medicine. Upravo je u
klinici, govorilo se, medicina pronala svoju iskonsku mogunost.
U zoru oveanstva, pre svakog jalovog verovanja, pre svakog sistema, itava medicina je obitavala u neposrednom odnosu patnje
sa onim to je olakava. Taj je odnos bio nagonski i ulni mnogo
vie nego iskustveni; uspostavila ga je individua sama za sebe, pre
nego to je ukljuena u mreu drutva: Bolesnik pomou ula
ui da mu neki poloaj prija a neki smeta". 1 Upravo taj odnos,
bez posredovanja znanja, utvruje zdrav ovek, a samo to opaanje nije opcija za buduu spoznaju; ak se i ne odvija svesno, ve
se vri neposredno i naslepo: Tajanstveni glasi nam ovde kae:
posmatraj prirodu" 2 ; poto se umnoava sam od sebe, i prenosi
od jednih do drugih, postaje opti oblik svesti kojoj je svaka individua ujedno i subjekat i objekat: Svi su se bez razlike bavili
tom medicinom... iskustva koja svako stie prenoena su drugim
osobama... a ta su znanja prelazila sa oca na decu".3 Pre nego to
je bila znanje, klinika je bila univerzalni odnos oveanstva sa
samim sobom: doba apsolutne sree za medicinu. Pad je poeo
kada su uvedeni pisanje i tajna, to e rei podela tog znanja u
povlaenoj grupi i raskidanje neposrednog odnosa, bez prepreka
i granica, izmeu Pogleda i Rei: ono to se znalo nije se vie prenosilo drugima niti je prebacivano na raun prakse kad je jednom
prelo sa ezoterizma na znanje. 4
Dugo e, bez sumnje, medicinsko znanje ostati otvoreno i znalo
je da izmeu vienja i znanja pronae ravnoteu koja e ga tititi
od greke: ,,U davna vremena, medicinska vetina se predavala u
prisustvu svog objekta i mladi su uili medicinsku nauku pored
bolesnikovog kreveta"; bolesnici su ak esto leali u lekarevoj
1 C a n t i n , Projet de rforme adress l'Assembl Nationale,
2
Ibid.
Starost
75
klinike
8 Dezeimeris, Dictionnaire
str. 830-837.
historique
de la mdecine,
Raanje klinike
76
lbid.stT.323.
12
Leyden,1667.
13
J. A i k i n , Observations
Starost
klinike
77
15 Dezeimeris, Dictionnaire
n a k Clinique").
historique
Be 1775.
16 Tissot, Essai sur les tudes de mdecine, Lozana, 1785, str. 118.
17 Colombier, Code de Justice militaire, II, str. 146-147.
18 Pravilnik za vojne bolnice u Strazburu, M e c u i Lilu, p o kraljevom n a r e e n j u sainio
P. Hautersierck, 1775, navedeno u: Boulin, Mmoires pour servir l'histoire de la mdecine,
Pariz, 1776, t. Il, str. 73-80.
19
Cabanis, Observations
78
Raanje klinike
Starost
klinike
79
tudes
Raanje klinike
80
Starost
klinike
81
Cabanis, Observations
29
30
Cabanis, Observations
82
Raanje klinike
31 J.Aikin, Observations
PETO
POGLAVLJE
Lekcija o bolnicama
U lanku Zloupotreba" u Medicinskom reniku, Vik d'Azir
daje organizaciji nastave u bolnikoj sredini vrednost univerzalnog reenja za probleme medicinskog obrazovanja; po njegovom
miljenju, tu treba obaviti glavnu reformu: Bolesti i smrti nude
velike lekcije u bolnicama. A da li se to koristi? Da li se piu istorije bolesti koje tu pogaaju tolike rtve? Da li se tu predaje vetina
posmatranja i leenja bolesti? Da li su tu osnovane katedre za kliniku medicinu?" 1 No, ta e reforma ubrzo dobiti beskrajno ire
znaenje; priznae joj sposobnost da se reorganizuje itava medicinska spoznaja i da se u znanje o samoj bolesti uvedu nepoznati
ili zaboravljeni, ali temeljniji i odluniji oblici iskustva: klinika i
samo klinika moi e da ,,u moderna vremena obnovi hramove
Apolona i Eskulapa". 2 Nain poduavanja i kazivanja postao je
nain uenja i vienja.
Krajem XVIII veka, pedagogija kao sistem normi obrazovanja
artikulisala se neposredno na osnovu teorije predstavljanja i nizanja ideja. Detinjstvo, mladost stvari i ljudi bili su optereeni dvosmislenom moi: iskazati roenje istine, ali i staviti na iskuenje
poznu istinu ljudi, preistiti je, pribliiti je nagosti. Dete postaje
neposredni uitelj odraslog u meri u kojoj se istinsko obrazovanje
poistoveuje sa samom genezom istinitog. U svakom detetu stvari neumorno obnavljaju svoju mladost, svet obnavlja kontakt sa
natalnim oblikom: nikada nije odraslo za onoga ko ga gleda prvi
1 Vicq d'Azyr, Oeuvres, Pariz 1805, t. V, str. 64.
2 D e m a n g e o n , Du moyen de perfectionner
Raanje klinike
84
parisiens
Lekcija
85
bolnicama
P. R a m b a u d , L'Assistance publique
10 Gillaume, Procs-verbaux
878-879.
du Comit d'Instruction
publique
de la Convention,
t. IV, str.
Raanje klinike
86
nom iskustvu. U vojsci su im ve zamerali zbog velikog broja greaka.11 A radei meu civilnim stanovnitvom, bez hijerarhijske
kontrole, takvi lekari prave mnogo veu tetu: navodi se primer
zdravstvenog radnika iz Kreza, koji ubija svoje bolesnike koristei
arsenik kao purgativ. 12 Sa svih strana se zahteva osnivanje kontrolnih instanci, kao i novi zakonski propisi: Sa koliko neznalica
ubica biste preplavili Francusku kad biste dozvolili hirurzima i
apotekarima 2. i 3. klase... da se bave svojim poslom bez novog
ispita; ... u tom se drutvu ubica danas pogotovo mogu nai najugledniji, najopasniji arlatani, oni koje zakon mora naroito da
nadzire". 13
Kao reakcija na takvo stanje stvari spontano se raaju zatitni
organizmi. Jedni, veoma nesigurni, potiu iz naroda. Iako neke
najumerenije parike sekcije ostaju verne aksiomu montanjara:
to vie siromaha, to vie bolnica", i nastavljaju da trae dodelu pojedinane pomoi bolesnicima koji bi se leili kod kue, 14
druge, najsiromanije, prinuene su da zbog nestaice materijala i
tekoa u obezbeivanju leenja zahtevaju osnivanje bolnica koje
bi primale, hranile i leile siromane bolesnike; eli se vraanje na
naelo prihvatilita za siromane; 15 i zaista su otvarane kue, oigledno van svake inicijative vlasti, sredstvima koja su sakupila narodna drutva i skuptine. 16 Nakon termidora, naprotiv, taj pokret
dolazi odozgo. Prosveene klase, intelektualni krugovi, koji su se
vratili ili su konano doli na vlast, ele da vrate znanju povlastice
kadre da zatite i drutveni poredak i ivote pojedinaca. U nekoliko velikih gradova, administracije, zastraene nevoljama kojima
su bile svedoci", ne ekaju odluke zakonodavne vlasti: odluuju da
same uspostave kontrolu nad onima koji tvrde da se bave medicinom; stvaraju komisije sainjene od lekara iz starog reima, koje
1 ] Baraillon, Rapport au Conseil des Cinq-Cents
s k a n d a l o m o k o amputacija.
12
Ibid.
13 Opinion
str. 14-15.
(ibid).
Lekcija
87
bolnicama
de Montpellier,
88
Raanje klinike
Lekcija
bolnicama
89
godine
III
Forkroa je bio zaduen da Konventu podnese izvetaj o osnivanju Zdravstvene kole u Parizu. Opravdanja koja iznosi vredna
su panje, utoliko pre to e gotovo doslovno biti preuzeta u obrazloenjima dekreta zaista izglasanog, iako se vie nego jednom
udaljio od slova i duha projekta. Re je, pre svega, o osnivanju, po
uzoru na Centralnu kolu za javne radove, jedinstvene kole za itavu Francusku, u kojoj e se obrazovati zdravstveni radnici neophodni bolnicama, a naroito vojnim bolnicama: zar nije 600 lekara
poginulo u vojsci za manje od 18 meseci? Osim hitnje i nunosti
da se stavi taka na nedela arlatana, treba uputiti i izvestan broj
vanih prigovora protiv te mere koja moe da obnovi nekadanje cehove i njihove povlastice: medicina je praktina nauka ija
istinitost i uspesi zanimaju naciju u celosti; osnivanjem kole ne
daje se prednost aici pojedinaca, ve se narodu omoguuje da,
preko kvalifikovanih posrednika, oseti blagotvornost istine: To
znai oiveti", kae izveta, ne bez stilskih i misaonih potekoa, nekoliko kanala koji omoguuju cirkulisanje vete aktivnosti
Ibid.
d'Instruction
90
Raanje klinike
d'Instruction
Lekcija
bolnicama
91
Strazbur, tako da dekret od 14. frimera godine III donosi osnivanje triju medicinskih kola. Bile su predviene tri godine nastave.
U Parizu, klasa poetnika" u prvom semestru izuava anatomiju,
fiziologiju, medicinsku herniju, a u drugom medicinsku materiju,
botaniku, fiziku; tokom itave godine uenici e morati da poseuju bolnice kako bi stekli naviku da gledaju bolesnike i upoznali
se sa optim nainom njihovog negovanja". 26 Na drugoj godini se
najpre izuava anatomija, fiziologija, hernija, farmacija, operativna medicina, zatim medicinska materija, interna i eksterna patologija; tokom te godine studenti e moi da u bolnicama budu
upotrebljeni u slubi bolesnika". I, najzad, tokom poslednje godine ponovo se pohaaju prethodni kursevi, i, koristei ve steeno
bolniko iskustvo, poinje se sa klinikom u pravom smislu rei.
aci se rasporeuju u tri bolnice, gde e ostati etiri meseca, a zatim e se zameniti. Klinika podrazumeva dva del: Pored kreveta
svakog bolesnika profesor e se zadrati onoliko koliko je neoph o d n o da ga p o d r o b n o ispita, da ga pregleda kako treba; ukazae
uenicima na dijagnostike znake i na vane simptome bolesti";
zatim e u amfiteatru profesor ponoviti uoptenu istoriju bolesti posmatranih u bolnikim sobama: ukazae na njihove uzroke,
poznate, verovatne i skrivene", objavie prognozu i dati vitalne",
lekovite" ili ublaujue" pokazatelje. 27
O n o to odlikuje ovu reformu je to to je ponovno uravnoteenje medicine oko klinike tu korelativno jednoj teorijski proirenoj
nastavi. U trenutku u kojem se definie praktino iskustvo, izgraeno poev od samog bolesnika, insistira se na nunosti povezivanja pojedinanog znanja sa optim sistemom spoznavanja. Dva
prva naela kojima nova parika kola tumai dekrete od 14. frimera kau da e ona omoguiti da se spozna ivotna ekonomija,
od elementarne strukture neivog tela do najsloenijih pojava u
organizmu i ivotu"; trudie se da pokae u kakvim su odnosima
iva tela sa svim onima ija je priroda sloena. 28 S druge strane, to
e proirenje dovesti medicinu u kontakt sa itavim nizom proble26
27
28
Ibid, str. 1.
Raanje klinike
92
2. Reforme
i rasprave
u godini V i godini
VI
Mere preduzete 14. frimera nisu ni izbliza resile sve postojee probleme. Osnivai Zdravstvene kole za javnost nadali su se
da e u nju privui nedovoljno obrazovane zdravstvene radnike i
da e zbog slobodne konkurencije nestati nadrilekari i oni brojni
priueni lekari. Od toga nije bilo nita: premali broj kola, odsustvo ispita, osim za ake koji plaaju, spreili su stvaranje korpusa
kvalifikovanih lekara; u etiri navrata, 13. mesidora godine IV, 22.
brimera i 4. frimera godine V, 24. nivoza godine VI, Direktorijum
je bio primoran da Skuptinu podseti na tetu koja je nastala zbog
slobodnog bavljenja medicinom, ravog obrazovanja praktiara i
odsustva delotvornih zakonskih propisa. Valjalo je, dakle, pronai
sistem kontrole lekara koji su poeli da rade u vreme Revolucije i
poveati broj aka, strogost i uticaj novih kola.
S druge strane, i nastava koja se odvijala u samim kolama bila
je meta kritika. Program je, zbog svoje prevelike opirnosti, bio
prenaduvan, utoliko pre to su studije, kao i u starom reimu, trajale samo tri godine: Kad se zahteva previe, ne postie se nita".30
Razliiti kursevi uopte nisu bili objedinjeni: tako se u parikoj
koli uila, s jedne strane, klinika medicina simptoma i znakova,
dok je Dubi (Double) u internoj patologiji predavao najtradicio29
Ibid, str. 1 - 2 .
30
Baraillon, Rapport
Lekcija
bolnicama
93
32
4.
Opinion
33
34
Recueil priodique,
de J.-Fr. Baraillon, sednica Skuptine pet stotina, 17. t e r m i n a i godine VI, str.
I, str. 3.
Raanje klinike
94
Lekcija
bolnicama
95
liie voene sve polemike. Nije mogue pozabaviti se svima njima podrobno. Recimo samo da se sutina rasprave odnosila na to
da li je valjalo najpre reorganizovati nastavu a zatim uspostaviti
uslove za bavljenje medicinom, ili, naprotiv, u prvom redu treba
oistiti medicinski korpus, defmisati n o r m e prakse, a zatim utvrditi tok n e o p h o d n i h studija. Ove dve teze jasno su ukazivale na
politiku podelu; oni koji su bili blii konvencionalnoj tradiciji,
poput Donua (Daunou), Prijer de la Kot d'Ora, eleli su da reintegriu zdravstvene radnike i sve slobodne strelce u medicinu
zahvaljujui iroko otvorenoj nastavi; drugi, oni oko Kabanija i
Pastorea (Pastoret), eleli su da ubrzaju rekonstrukciju zatvorenog medicinskog korpusa. Na poetku Direktorijuma ovi prvi su
dobili veu panju.
Prvi plan reforme napisao je Donu, jedan od autora ustava iz
godine III, koji je u Konventu imao naklonost irondinaca. O n
nije eleo da preinai sutinu dekreta iz frimera, ve je hteo da
se pokrenu komplementarni medicinski kursevi" u dvadeset tri
bolnice u unutranjosti; 3 9 praktiari e moi da usavravaju svoja znanja i tako e lokalnim vlastima biti mogue da zahtevaju
dokaze o strunosti za bavljenje medicinom: Neete vaspostaviti
cehovsko stareinstvo, ve ete zahtevati dokaze o sposobnosti,
ljudi e moi da postanu lekari bez ikakve kole, ali ete od svakog
kandidata traiti zvanino jemstvo o znanjima: tako ete pomiriti
prava na linu slobodu sa pravima na javnu bezbednost". 4 " Tu se,
jo jasnije nego ranije, klinika pojavljuje kao konkretno reenje
problema obrazovanja lekara i definicije medicinske strunosti.
Donuov projekat je, u svojoj reformatorskoj stidljivosti i vernosti naelima iz godine III, bio j e d n o d u n o kritikovan: istinsko organizovanje ubistva", kae Barajon (Baraillon). 41 Nekoliko
nedelja kasnije Komisija za javno obrazovanje predstavila je jo
jedan izvetaj, ovoga puta Kalesov (Cals). On je ve u drugaijem
duhu: da bi naveo nadlene da prihvate rekonstrukciju, implicitnu
39 P.-C.-F. D a u n o u , Rapport l'Assemble des Cinq-Cents
ciales, 25. floral godine V, str. 26.
40
41
sur l'organisation
Ibid.
Baraillon, Rapport au Conseil des Anciens, 6. t e r m i n a i godine VI, str. 2.
96
Raanje klinike
Lekcija
bolnicama
97
ovo predstavlja prosto vraanje na ono to je bio Furkroaov projekat u prvobitnom obliku.
Ali, u m e u v r e m e n u i uoi nasilja koje e ga, prokazujui ga
kao jednog od voa rojalistike zavere, primorati na izgnanstvo,
Pastore je isposlovao da se u Skuptini pet stotina usvoji dekret
u vezi sa bavljenjem medicinom. U trima zdravstvenim kolama
postoji komisija sainjena od dva lekara, dva hirurga i jednog
apotekara, koja je zaduena da kontrolie sve one koji budu eleli
da se bave medicinom u svom delokrugu; osim toga, svi oni koji
se trenutno bave vetinom leenja a da nisu zakonski ovlaeni
za to u oblicima koje propisuju stari zakoni, morae da izau na
ispit u roku od tri meseca". 45 Dakle, svi lekari koji su poeli da
rade u prethodnih pet godina podvrgnuti su reviziji, a tu reviziju
vre komisije obrazovane u staroj koli; lekari e ponovo moi da
kontroliu pridolice u svoju struku; rekonstruiu se kao korpus
kadar da definie kriterijume svoje strunosti.
Naelo je usvojeno, ali je njegova primena oteana malim brojem kola; zahtevajui da se broj kola dodatno smanji Prijer misli da e onemoguiti primenu Pastoreovog dekreta. U svakom
sluaju, taj e dekret ostati mrtvo slovo na papiru, i nije prolo ni
etiri meseca od njegovog izglasavanja, a Direktorijum je nanovo
bio primoran da privue panju zakonodavaca na opasnost koju
je za graane predstavljala nekontrolisana medicina: Neka neki
pozitivan zakon obavee na duge studije i na ispit pred strogom
komisijom onoga koji eli da se bavi nekom od profesija u vetini
leenja; neka nauka i navika b u d u uvaavane, a nesposobnost i
nepromiljenost savladane; neka se javnim kaznama zaplae pohlepni i kazne zloini koji su veoma slini ubistvu". 46 Na sednici
Skuptine od 17. ventoza godine VI, Vite preuzima glavne linije
Kalesovog plana: pet medicinskih kola; u svakom departmanu
zdravstveni savet koji se bavi epidemijama i nainima da se ouva zdravlje graana, i koji uestvuje u izboru profesora; niz od etiri ispita, koji se odravaju odreenog datuma". Jedina novina je
45 Rapport fait par Pastoret sur un mode provisoire
16. t e r m i d o r godine V, str. 5.
46
Sant,
98
Raanje klinike
ispit iz klinike: Kandidat za lekara izloie pored kreveta bolesnika narav te vrste bolesti i nain njenog leenja". Tako su prvi put
u jedinstvenom institucionalnom okviru objedinjeni kriterijumi
teorijskog znanja i kriterijumi prakse koja moe da bude vezana
samo za iskustvo i naviku. Viteov plan ne omoguuje postepenu
integraciju ili asimilaciju u zvaninu medicinu tih slobodnih strelaca koji rade od 1792, ali priznaje teorijski i u ciklusu normalnih
studija vrednost prakse steene u bolnicama. Time nije priznata
arlatanska medicina, ve vrednost iskustva kao takvog u medicini.
Godine V pokazalo se da je Kalesov plan preterano strog; Viteov plan, koji su podrali Kales i Barajon, naiao je na snano protivljenje. Jasno je da nijedna reforma nastave nee biti mogua sve
dok ne bude reen problem kojem ona slui kao paravan: problem
bavljenja medicinom. Kalesov plan je odbijen, Barajon je predloio Skuptini pet stotina reenje koje pojanjava ono to mu je
bilo implicitno znaenje: niko nee moi da se bavi leenjem ako
nema titulu, bilo iz novih kola, bilo sa starih fakulteta. 47 Pore
(Porcher) je u Savetu drevnih podrao tu tezu. 48 Takav je politiki
i pojmovni orsokak u koji je zapao problem; sve ove diskusije su
barem omoguile da se na svetlost dana iznese ono to je zaista
bilo u pitanju: ne broj programa ili program zdravstvenih kola,
ve sam smisao medicinske profesije i povlaena narav iskustva
koje je definie.
3. Kabanijeva
intervencija
i reorganizacija
iz godine
XI
Po hronolokom redu, Kabani smeta svoj izvetaj o medicinskoj politici izmeu Barajonovog plana i rasprave iz vendemijera
u Savetu drevnih, 4. mesidora godine VI. U stvari, taj je tekst ve iz
drugog vremena; oznaava trenutak u kojem e ideologija poeti
47 Baraillon, Rapport l'Assemble
mdicine, 6. e r m i n a l g o d i n e VI.
des Cinq-Cents
48 Porcher, Opinion sur le mode provisoire d'examen pour les officiers de Sant, Savet drevnih, 16. v a n d e m i j e r godine VI.
Lekcija
bolnicama
99
da igra aktivnu i esto odluujuu ulogu u politikom i drutvenom restrukturiranju. U toj meri je Kabanijev tekst o medicinskoj
politici po d u h u blii reformama iz vremena Konzulata nego aktuelnim polemikama iz tog doba. Osim to pokuava da definie
uslove za neko praktino reenje, on naroito nastoji da u optim
linijama postavi teoriju o medicinskoj profesiji.
Neposredno i na nivou prakse, Kabani preuzima na sebe dva
problema: problem zdravstvenih radnika i problem ispita.
Glavnim slubenicima se moe dozvoliti da rade bez novih
formalnosti, a ostali e, naprotiv, morati da poloe ispit koji e
biti namenjen samo njima; taj e ispit biti ogranien na osnovna
znanja o toj vetini, a naroito o onome to ima veze sa praksom".
to se tie uobiajenih studija medicine, morae da se zavre ispitom koji e se sastojati iz tri del: pismenog, usmenog i vebi iz
anatomije, operativne medicine i klinike medicine, kako interne
tako i eksterne". Kada se jednom ustanove kriterijumi strunosti,
moi e da se odaberu oni kojima e se bez zazora poveriti ivoti
graana; medicina e tada postati zatvorena profesija: Svako ko
se bude bavio medicinom a da nije poloio ispite u koli ili pred
komisijom bie osuen na novanu kaznu i na zatvor u sluaju
recidiva". 49
Sutina teksta se tie toga ta je, po svojoj prirodi, medicinska
profesija. Problem je bio u tome da joj se dodeli ograen i za nju
rezervisan prostor, bez obnavljanja cehovskih struktura iz starog
reima, onih oblika dravne kontrole koji mogu da podsete na
period Konventa.
Kabani u toj delatnosti, u najirem smislu rei, razluuje dve
kategorije objekata. Neki su takvi da sami korisnici procenjuju
njihovu korisnost: to znai da je svest javnosti dovoljna da im se
utvrdi vrednost, ta vrednost, koju utvruje javno mnjenje, spoljna
je u odnosu na objekat: u njoj nije mogua tajna, greka i mistifikacija poto prebiva u konsenzusu. Ideja o utvrivanju vrednosti dekretom nema nita vie smisla nego elja da joj se n a m e t n e
istinitost spolja; istinska vrednost moe da bude samo slobodna
49 Cabanis, Rapport du Conseil des Cinq-Cents
4. m e s i d o r godine VI, str. 12-18.
mdicale,
100
Raanje klinike
Ibid, str. 6 - 7 .
Lekcija
bolnicama
101
u jednoj od est kola; zdravstveni radnici, koji konano institucionalizuju one koje je Kabani eleo da privremeno reintegrie.
Doktori e, nakon etiri ispita (anatomija i fiziologija; patologija
i nozografija; medicinska materija; higijena i sudska medicina),
polagati i ispit iz interne ili eksterne klinike, zavisno od toga da
li ele da budu lekari ili hirurzi. Zdravstveni radnici, koji e pruati najosnovniju negu", studirae samo tri godine u kolama; no,
to nije obavezno - bie im dovoljno da podnesu dokaz o pet ili
est godina prakse u civilnim ili vojnim bolnicama, ili da su est
godina bili dai ili lini pomonici nekog doktora. Ispitivae ih
komisija dotinog departmana. Svako ko se, izvan ovih dveju kategorija, bude bavio medicinom, suoie se sa kaznom koja ide od
novane do zatvorske.
Svaki pokret ideja, planova i mera od godine VI do godine XI
nosi odluna znaenja.
1. Da bi se definisala zatvorena narav medicinske profesije, uspeva se u nakani da se pozajmi stari cehovski model, i da se, s
druge strane, izbegne ta kontrola samih medicinskih postupaka,
koja je mrska ekonomskom liberalizmu. Naelo izbora i njegova
kontrola utemeljeni su na p o j m u strunosti, to e rei na skupu
virtuelnosti koje odlikuju samu linost lekara: znanje, iskustvo, ali
i onu priznatu ispravnost" o kojoj govori Kabani. 51 Medicinski
potupak vredee onoliko koliko vredi onaj ko ga je izveo; njegova unutranja vrednost je funkcija drutveno priznatog kvaliteta
proizvoaa. Tako se, unutar ekonomskog liberalizma, oigledno
nadahnutog Adamom Smitom, definie profesija koja je ujedno i
slobodna" i zatvorena.
2. U taj je svet sposobnosti ipak uvedena razlika u nivou: s jedne strane doktori", a sa druge zdravstveni radnici". Nekadanju
razliku izmeu lekara i hirurga, izmeu internog i eksternog,
onoga to se zna i onoga to se vidi, prekrila je i u drugi plan
potisnula ta nova distinkcija. Vie nije re o razlici u objektu, ili
u nainu na koji se on oituje, ve o distinkciji nivoa u iskustvu
subjekta koji spoznaje. Bez sumnje je izmeu lekara i hirurga ve
51
Cabanis, ibid.
102
Raanje klinike
Pariz, go-
Fourcroy, Discours prononc au corps lgislatif le, 19. ventoz g o d i n e XI, str. 3.
Lekcija
bolnicama
103
parisiens
104
Raanje klinike
J. Aikin, Observations
Lekcija
bolnicama
105
Menuret, Essai sur les moyens de former de bons mdecin, Pariz, 1791, str. 56-57.
60 C h a m b o n de Montaux, Moyen de rendre les hpitaux plus utiles la nation, Pariz, 1787,
str. 171-172.
106
Raanje klinike
Ibid, str. 3 5 - 3 6 .
la mdecine, Pariz,
ESTO
POGLAVLJE
Znaci i sluajevi
Evo, van svake mere, prostiranja domena klinike. Prozreti naelo i uzrok neke bolesti kroz zbrku i pomrinu simptoma;
spoznati njenu prirodu, njene oblike, komplikacije; razluiti na
prvi pogled sve njene naravi i sve njene razlike; okretnom i prefinjenom analizom odvojiti od nje sve to joj je strano; predvideti
povoljne i tetne dogaaje koji moraju da se pojave u toku bolesti; upravljati povoljnim trenucima koje priroda podstie kako
bi dola do reenja; proceniti ivotnu snagu i aktivnosti organa;
po potrebi uveati ili umanjiti njihovu energiju; precizno utvrditi kada treba delovati, a kada ekati; sa sigurnou se odluiti
za jednu od nekoliko metoda leenja, od kojih svaka ima svoje
prednosti i nedostatke; odabrati onu za koju se ini da e najbre, najbolje i najizvesnije dovesti do uspeha; sluiti se iskustvom;
koristiti prilike; kombinovati sve anse, proraunati sve rizike;
postati gospodar bolesnika i njihovih bolesti; olakati im muke;
umiriti ih; odgonetnuti njihove potrebe; podnositi njihove hirove;
imati obzira prema njihovoj naravi i zapovedati njihovom voljom,
ne kao okrutni tiranin koji vlada svojim robovima, ve kao neni
otac koji bdi nad sudbinom svoje dece." 1
Ovaj sveani i brbljivi tekst isporuuje svoje znaenje ako se
suoi sa jednim drugim, iji lakonski govor paradoksalno nalee
na njega: Nauku treba uiniti onom, u onoj meri u kojoj ona to
1 C.-L. Sumas, Eloge de Hanri Fouquet, Monpelje, 1807, n a v e d e n o u: A. Girbal, Essai sur
l'esprit de la clinique mdicale de Montpellier, Monpelje, 1858, str. 18.
108
R a a n j e klinike
po sebi i jeste".2 Tolike moi, od laganog rasterivanja, uvek opreznog itanja sutine, preraunavanja vremena i ansi, do ovladavanja srcem i oduzimanja oinskog ugleda, jesu itav niz oblika
kroz koje se uspostavlja suverenost pogleda. Oko koje zna i koje
odluuje, oko koje vlada.
Klinika, bez sumnje, nije prvi pokuaj da se podredi delovanju
1 odlukama pogleda. Istorija prirode je od druge polovine XVII
veka sebi bila namenila analizu i klasifikaciju bia iz prirode po
njihovim vidljivim svojstvima. itavo to blago" znanja to su ga
sakupili antiko doba i srednji vek - i u kojem se radilo o vrlinama biljaka, moima ivotinja, saglasjima i tajnim privlanostima - sve to je od Reja (Ray) palo na margine znanja prirodnjaka.
Ostalo je da se, nasuprot tome, spoznaju strukture", to e rei
oblici, raspored u prostoru, broj i veliina elemenata: istorija prirode je dala sebi zadatak da ih uoi, da ih prevede u govor, da ih
sauva, sueli i kombinuje, da s jedne strane omogui utvrivanje
bliskosti i srodnosti ivih bia (dakle, sve stvoreno), a sa druge
brzo prepoznavanje bilo koje jedinke (dakle, njegovo osobeno
mesto u stvorenom).
Klinika od pogleda zahteva isto koliko i istorija prirode. Isto
toliko, i do izvesne mere istu stvar: videti, izolovati crte, prepoznati one koje su istovetne i one koje su razliite, regrupisati ih,
klasifikovati ih po vrstama ili porodicama. Prirodnjaki model
kojem se medicina pokorila u XVIII veku i dalje je aktivan. Stari
san Boasjea de Sovaa, da bude Line (Linn) bolesti, nije potpuno
zaboravljen u XIX veku: lekari e jo dugo botanisati na polju patolokog. Ali medicinski pogled se organizuje, osim toga, na nov
nain. Najpre, on vie nije pogled bilo kog posmatraa, ve pogled
lekara kojeg podrava i opravdava jedna institucija, pogled lekara
koji ima mo odluivanja i intervencije. Zatim, to je pogled koji
nije obavezan gustom mreom strukture (oblik, raspored, broj,
veliina), ve moe i mora da uhvati boje, varijacije, sitne anomalije, uvek vrebajui odstupanja. Najzad, to je pogled koji se ne zadovoljava ustanovljavanjem onoga to se oigledno moe videti;
mora da omogui iscrtavanje ansi i rizika; on je kalkulator.
2 M.-A. Petit, Discours sur la manire d'exercer la bienfaisance
v e m b a r 1797, Essai sur la mdecine du coeur, str. 103.
3. no-
Znaci
sluajevi
109
110
Raanje klinike
1. Simptomi
neodvojivo
sainjavaju
oznaiteljski
prvobitni
i
sloj,
oznaeni
S onu stranu simptoma vie nema patoloke sutine: sve u bolesti je fenomen nje same; u toj meri simptomi igraju naivnu ulogu,
prvu po prirodi: Njihovo sabiranje obrazuje ono to se naziva
boleu". 4 Oni nisu nita drugo do istina u potpunosti data pogledu; njihova veza i njihov status ne ukazuju na neku sutinu,
ve oznaavaju prirodnu sveukupnost koja ima samo svoja naela
4 J.-L.-V. B r o u s s o n n e t , Tableau lmentaire
60.
de la smiotique,
'/.naci i
sluajevi
111
112
Raanje klinike
2. Intervencija
svesti preobraava
simptom
u znak
completes),
godina
'/.naci i
sluajevi
113
Ibid.
114
Raanje klinike
iskazivo
istinitosti
str. 109.
16 Condillac, ibid.
17 D e m o r c y - D e l e t t r e , Essai sur l'analyse applique au perfectionnement
Pariz, 1810, str. 102.
de la
mdecine,
'/.naci i
115
sluajevi
philosophique,
116
Raanje klinike
'/.naci i
sluajevi
117
Od tog nedostatka XVIII vek u poslednjim godinama pravi pozitivan element spoznaje. U Laplasovo (Laplace) doba, bilo pod
njegovim uticajem, bilo unutar pokreta misli istog tipa, medicina
otkriva da neizvesnost moe da se obrauje analitiki, kao suma
izvesnog broja stupnjeva izvesnosti to se mogu izolovati i strogo
proraunati. Tako e taj zbrkan i negativan pojam, koji je dobio
znaenje kroz tradicionalno suprotstavljanje matematikoj spoznaji moi da se izvrne u pozitivan pojam, slobodan za prodor
tehnike svojstvene proraunu.
To p o j m o v n o izvrtanje bilo je odluujue: otvorilo je za istraivanje d o m e n u kojem je svaka uoena, izolovana, a zatim sa skup o m suoena injenica mogla da zauzme mesto u itavom nizu
dogaaja kod kojih se u naelu moglo izmeriti koliko su usklaeni ili koliko se mimoilaze. O d svakog opaenog elementa pravilo
je zabeleeni dogaaj, a od neizvesnog razvoja u kojem se odvija
sluajni niz. To je davalo klinikom polju novu strukturu, gde je
individua to se ispituje manje bolesna osoba a vie patoloka injenica beskrajno obnovljiva kod svih koji pate od sline bolesti;
gde pluralitet utvrenih injenica vie nije prosto protivrenost
ili potvrda, ve je postepena i teorijski beskrajna usklaenost;
gde vreme, najzad, nije element nepredvidljivosti koja moe da
zamaskira i kojom treba da dominira anticipatorsko znanje, ve
dimezija koju valja integrisati, poto u sopstvenom protoku donosi elemente niza kao i stupnjeve izvesnosti. Unoenjem probabilistikog miljenja medicina je u celosti obnavljala opaajne
vrednosti svog domena: prostor na koji je morala da se usmeri lekareva panja postajao je neogranien, sainjen od elemenata to
se mogu izolovati i iji je oblik solidarnosti pripadao poretku niza.
Prosta dijalektika patoloke vrste i bolesne individue, ograenog
prostora i neizvesnog vremena, u naelu je razreena. Medicina
se vie ne odaje gledanju istinske sutine ispod ulne individualnosti; pred njom je zadatak da do u beskraj opaa dogaaje u
jednom otvorenom domenu. To je klinika.
Ali ta tema u to vreme nije ni radikalizovana, ni promiljena,
pa ak ni ustanovljena na apsolutno suvisao nain. Pre nego o
strukturi skupa, ovde je re o strukturnim temama koje se nado-
118
Raanje klinike
vezuju jedna na drugu, a da nisu pronale podlogu. Dok je suvislost prethodne konfiguracije (znak-govor) bila stvarna, iako esto u polumraku, ovde se neprestano poziva na verovatnou kao
oblik objanjenja i opravdanja, ali je dostignuti stepen suvislosti
nizak. Razlog za to nije u matematikoj teoriji verovatnoe, ve
u uslovima koji su mogli da je uine primenljivom: popis fiziolokih ili patolokih injenica, poput popisa stanovnitva ili niza
astronomskih dogaaja, nije bio tehniki izvodljiv u doba u kojem
je bolniko polje i dalje bilo na margini medicinskog iskustva u
tolikoj meri da je esto izgledalo kao njegova karikatura ili krivo
ogledalo. Pojmovno ovladavanje verovatnoom u medicini podrazumevalo je otelovljenje bolnikog domena, koji je kao prostor
iskustva mogla da prepozna samo ve probabilistika misao. Otuda nesavrena, nestabilna i delimina narav prorauna izvesnosti,
i injenica da je on za sebe traio zbrkanu osnovu, suprotstavljenu
njegovom unutranjem tehnolokom znaenju. Tako je Kabani
pokuavao da opravda klinike instrumente, jo u nastajanju, uz
pomo pojma iji je tehniki i teorijski nivo pripadao mnogo starijem talogu. Ostavio je stari pojam neizvesnosti po strani samo
da bi reaktivirao onaj, mnogo prilagoeniji, nepreciznog i slobodnog obilja prirode. On ne unosi nita u tanost: ini se da je ona
za sebe elela da sauva izvesnu irinu, kako bi pokretima koje
izaziva dala tu pravilnu slobodu, koja im nikada ne omoguuje
da izau iz poretka, ve ih ini raznovrsnijim i daje im vie ari".21
Ali vaan i odluujui deo teksta nalazi se u beleci uz njega: Ta
irina tano odgovara onoj koju umetnost moe sebi dati u praksi,
ili joj pak obezbeuje meru". Nepreciznost koju Kabani pripisuje
pokretima prirode nije nita drugo do praznina ostavljena da se
u nju smesti i utemelji tehnika armatura opaanja sluajeva. Evo
njenih glavnih trenutaka.
1. Kompleksnost kombinovanja. - Nozografija XVIII veka podrazumevala je konfiguraciju iskustva kakvu su fenomeni, onako zamreni i sloeni kakvi su konkretno predstavljeni, manje
ili vie neposredno izvlaili iz sutine, ija je sve vea uoptenost
21
Cabanis, Du degr de la certitude de la mdicine, trece izdanje, Pariz, 1819, str. 125.
'/.naci i
sluajevi
119
22
23
120
Raanje klinike
2. Naelo analogije. - Kombinatorno izuavanje elemenata obelodanjuje analogne oblike sapostojanja ili nizanja, koji o m o g u u j u
da se utvrde simptomi i bolesti. Klasifikatorska medicina se t i m e
koristila i u deifrovanju patolokih fenomena: prepoznavala se
slinost poremeaja od sluaja do sluaja, kao to se od biljke d o
biljke prepoznaje izgled njihovih organa za razmnoavanje. Ali te
se analogije nikada ne odnose ni na ta do na inertne morfoloke datosti: re je bila o opaenim oblicima ije su se opte linije
mogle naslagati jedna na drugu, o neaktivnom i postojanom stanju tela, stanju stranom trenutnoj prirodi funkcije". 24 Analogije na
koje se oslanja kliniki pogled kako bi na razliitim bolesnicima
prepoznao znake i simptome pripadaju drugaijem poretku; one
se sastoje od odnosa koji najpre postoje meu sastavnim delovima jedne iste bolesti, a zatim izmeu poznate bolesti i one koju
treba spoznati".25 Tako shvaena, analogija vie nije slinost p o
vie ili manje bliskoj srodnosti, i koja se brie u meri u kojoj se
udaljavamo od sutinske istovetnosti; to je izomorfizam odnosa
meu elementima: odnosi se na sistem uzajamnih veza i delanja,
na funkcionisanje ili loe funkcionisanje. Tako su tekoe sa disanjem fenomen koji se, uz veoma male morfoloke razlike, moe
nai u tuberkulozi, astmi, bolestima srca, pleuritisu i skorbutu, ali
drati se takve slinosti bilo bi varljivo i opasno; plodna analogija
koja oznaava identitet nekog simptoma jeste odnos koji se odrava sa drugim funkcijama i drugim smetnjama: slabost miia
(koja se sree u vodenoj bolesti), modro lice (slino kao kod opstrukcija), mrlje po telu (kao kod variole) i otok desni (istovetan
sa onim koji nastaje od nakupljenog kamenca), predstavljaju sticaj
okolnosti u kojem sapostojanje elemenata oznaava funkcionalnu
interakciju svojstvenu skorbutu. 26 Analogija tih odnosa omoguie da se identifikuje neka bolest kod niza bolesnika.
Ali to nije sve: unutar jedne iste bolesti, i kod jednog istog bolesnika, naelo analogije moe omoguiti da se omei skup osobenosti bolesti. Lekari iz XVIII veka su, nakon pojma privlano24 Audibert-Caille, Mmoire
'/.naci i
121
sluajevi
de la sciences de l'homme,
Monpelje, go-
122
Raanje klinike
31
32
'/.naci i
sluajevi
123
nja, vrednost proeka. Sve to ukazuje na to da vidljivost medicinskog polja dobija statistiku strukturu i da medicina kao opaajno
polje sebi vie ne dodeljuje polje vrsta, ve domen dogaaja. Ali
jo nita nije formalizovano. I neobino je to to e se u naporu
da se promisli proraun medicinskih verovatnoa iscrtati poraz, i
pojavie se razlozi za poraz.
Poraz koji u naelu ne dri do neznanja ili previe povrne upotrebe matematike," ve do organizacije polja.
4. Proraun stepena izvesnosti. - Ako se u proraunu verovatnoe jednog dana pronae metoda koja moe na pravi nain da
se prilagodi sloenim objektima, apstraktnim idejama, promenljivim elementima medicine i fiziologije, tu e se uskoro proizvoditi
najvii stepen izvesnosti d o kojeg nauke m o g u da stignu." 34 Re je
o proraunu koji od ulaska u igru vredi unutar domena ideja, budui da je u isti m a h naelo njihove analize po sastavnim elementima i metoda indukcije poev od uestalosti; iskazuje se na dvosmislen nain, kao logiko i aritmetiko rasklapanje priblinosti.
Stvar je, naime, u tome da medicina s kraja XVIII veka nikada nije
znala da li se obraa nizu injenica, ije je zakone pojavljivanja i
usklaivanja moralo da odreuje samo prouavanje ponavljanja,
ili se obraa skupu znakova, simptoma i oitovanja, ija se suvislost morala traiti u prirodnoj strukturi. Neprestano je oklevala
izmeu patologije fenomena i patologije sluajeva. Zbog toga se
proraun stepena izvesnosti o d m a h meao sa analizom simptomskih elemenata: na veoma udan nain je znak kao element skupa
odreen, po nekoj vrsti prirodnog prava, koeficijentom verovatnoe. No, ono to m u je davalo vrednost znaka nije bila aritmetika sluaja, ve je bila veza sa skupom fenomena. Pod prividom
matematike operacije ocenjivala se stabilnost neke figure. Izraz
stepen izvesnosti", koji koriste matematiari, oznaavao je, istroenom aritmetikom, manje ili vie nunu narav implikacije.
Jedan jednostavan primer omoguie da se shvati ta temeljna
zbrka. Brili (Brulley) podsea na naelo formulisano u Ars conjec33 Brulley, na primer, d o b r o p o z n a j e tekstove Bernouillija, Condorceta, S'Gravesandy,
Essai sur l'Art de conjecturer en mdecine, Pariz, godina X, str. 3 5 - 3 7 .
34
124
Raanje klinike
tandi aka Bernulija (Bernoulli), da se svaka izvesnost moe razmatrati kao celina, deljiva na onoliko verovatnoa koliko se eli".35
Tako se izvesnost trudnoe kod ene moe podeliti na osam
stupnjeva: nestanak menstruacije; munine i povraanje u prvom
mesecu; u drugom uveanje zapremine materice; jo znatnije
uveanje u treem mesecu; zatim oitovanje materice iznad pubine kosti; esti stupanj je u petom mesecu, ispupenost itavog
trbuha; sedmi stupanj su spontani pokreti fetusa, koji udara unutranju povrinu materice; najzad, osmi stupanj izvesnosti nastaje
poetkom devetog meseca, pokretima ljuljanja i premetanja. 36
Svaki od znakova, dakle, nosi u sebi osminu izvesnosti: nizanjem
etiri prva nastaje poluizvesnostkoja oblikuje sumnju u pravom
smislu rei i moe se smatrati nekom vrstom ravnotee"; nakon
toga poinje verovatnoa. 37 Takva aritmetika implikacije vredi za
indikacije u leenju kao i za dijagnostike znake. Bolesnik koji je
doao kod Brilea eleo je da se operie od kamena; u korist intervencije bile su dve povoljne verovatnoe": dobro stanje beike,
mali obim kamena, ali protiv su bile etiri nepovoljne okolnosti:
bolesnik je ezdesetogodinjak; mukog je pola; une je naravi;
ima konu bolest". No, subjekat nije eleo da shvati tu jednostavnu
aritmetiku; nije preiveo operaciju.
Aritmetikom sluajeva eli se uravnoteiti pripadnost logike
strukture; pretpostavlja se da je izmeu fenomena i onoga to on
oznaava veza ista kao i izmeu dogaaja i niza kojem pripada. Ta
zbrka je mogua samo zbog dvosmislenih svojstava pojma analize, na koju su se lekari pozivali u svakom trenutku: Bez analize,
te amblematske niti za izlazak iz lavirinta, esto ne bismo mogli
tim krivudavim putevima da doemo do utoita istine".38 No, ta
je analiza definisana po epistemolokom modelu matematike i po
instrumentalnoj strukturi ideologije. Kao instrument, ona slui da
se u svom kompleksnom skupu definie sistem implikacija: Tom
metodom se razgrauje, secira subjekat, sloena ideja; odvojeno
35
36 Ibid, str. 2 7 - 3 0 .
37 Ibid, str. 3 1 - 3 2 .
38
'/.naci i
sluajevi
125
39
40
Selle, Introduction
41
SEDMO
POGLAVLJE
Videti, znati
Hipokrat se vezao samo za posmatranje i prezirao je sve sisteme. Samo idui njegovim stopama medicina moe da se usavri." 1
Ali povlastice koje je klinika upravo priznala posmatranju mnogo
su brojnije i potpuno su drugaije prirode od ari koje su mu pripisivane u tradiciji. To su ujedno povlastice istog pogleda, prethodeeg svakoj intervenciji, vernog neposrednom koje preuzima
ne preinaujui ga, i povlastice pogleda opremljenog itavom logikom armaturom koja od ulaska u igru isteruje naivnost nepripremljenog empirizma. Sada treba opisati konkretnu primenu
takvog opaanja.
Pogled koji posmatra uva se intervenisanja: on je nem i bez
pokreta. Posmatranje ostavlja u mestu; za njega nema niega
skrivenog u onome to se odaje. Korelat posmatranja nikada nije
nevidljivo, ve je uvek ono neposredno vidljivo, kad se jednom
uklone prepreke koje u razumu podstiu teorije, a u ulima imaginaciju. U tematici kliniara, istota pogleda je povezana sa izvesnom tiinom koja omoguuje da se slua. Brbljivi govori sistema
moraju da se prekinu: Svaka teorija uti i uvek zamire u krevetu
bolesnika" 2 ; isto tako moraju da se umanje i brbljanja imaginacije,
koja najavljuju ono to e se opaziti, otkrivaju varljive odnose i
navode ono to je nepristupano ulima da progovori: Kako je
1 Clifton, Etat de la mdecine ancienne et moderne, nepaginirani predgovor prevodioca,
Pariz, 1742.
2 Corvisart, predgovor prevodu Auenbrugger, Nouvelle mthode pour reconnatre les maladies internes da la poitrine, Pariz, 1808, str. VII.
Raanje klinike
128
Double, Smiologie
Videti,
znati
129
Raanje klinike
130
8 Ibid, str. I.
9
Videti,
znati
131
132
Raanje klinike
Videti,
znati
133
134
Raanje klinike
philosophique,
Videti,
znati
135
Raanje klinike
136
22
Bouillaud, Philosophie
Videti,
znati
137
humaines,
str. 162.
26
Brulley, ibid.
138
Raanje klinike
kojeg se od verovatnog dolazi do izvesnog, ve da se uvrsti sintaksa pomou koje bi se od opaenog elementa stiglo do suvislosti diskursa: Teorijski deo nauke mora, dakle, da bude jednostavan iskaz nizanja klasifikacije i odnosa svih injenica od kojih
se ta nauka izgrauje; on mora da bude njen, da tako kaemo,
sumarni izraz".27 A Kabani pravi mesto za proraun verovatnoa
u izgradnji medicine samo u smislu elementa, meu ostalima, u
sveukupnoj izgradnji naunog diskursa. Brile je pokuavao da se
smesti na nivo Jezika prorauna {Langue des calculs); Kabani uzalud navodi taj poslednji tekst, njegova misao je epistemoloki na
ravnoj nozi sa Ogledom o poreklu spoznaja (Essai sur l'origine des
connaissances).
Moglo bi se pomisliti - a svi kliniari te generacije tako su i
mislili - da e stvari ostati na tome i da je na tom nivou ravnotea bez problema bila mogua izmeu oblika sloevine vidljivog i
sintaksikih pravila iskazivog. Kratak period euforije, zlatno doba
bez sutranjeg dana, u kojem su videti, kazati i nauiti da se vidi
kazivanjem ta se vidi optili u neposrednoj prozirnosti: iskustvo
je s punim pravom bilo nauka; a spoznati" je hodalo u korak sa
nauiti". Pogled je suvereno itao tekst, iju je jasnu re bez napora sabirao kako bi je rekonstruisao u drugom i istovetnom diskursu: data vidljivim, ta je re, nita ne menjajui, davala da se
vidi. Pogled je u svojoj suverenoj primeni preuzimao strukture
vidljivosti koju je sam odloio u svoje polje opaanja.
Ali taj uopteni oblik prozirnosti ostavlja neprozirnim status
govora, ili barem sistem elemenata koji mora da mu bude i temelj,
i opravdanje, i prefinjeni instrument. Takav nedostatak, koji je u
isto vreme nedostatak Kondijakove Logike, otvara polje izvesnom
broju epistemolokih mitova koji ga maskiraju. Ali oni ve vode
kliniku u nove prostore, u kojoj se vidljivost zgunjava, zamuuje,
u kojima se pogled sudara sa mranim masama, sa neprozirnim
zapreminama, sa crnim kamenom tela.
1. Prvi od tih epistemolokih mitova tie se alfabetske strukture
bolesti. - Krajem XVIII veka alfabet se gramatiarima ukazivao
27 Cabanis, Coup d'oeil sur les Rvolutions
271.
et la rforme de la mdecine,
Videti,
znati
139
29
Raanje klinike
140
VI.
au perfectionnement
de le
mdne,
Videti,
znati
141
mthode
pour reconnatre
les
142
Raanje klinike
ve zahvaljujui suverenosti posve unutranjoj njenom sopstvenom domenu; ona se uvek produbljuje na svom nivou, koji je nivo
iste ulnosti, jer se ulo uvek raa samo iz ula. ta je, dakle, taj
lekarev letimini pogled koji tako esto odnosi prevagu nad najirom erudicijom i najsolidnijim obrazovanjem, ako nije rezultat
estog, metodinog i ispravnog rada ula, iz ega proizilazi ta lakoa u primeni, ta hitrina u izvetavanju, ta ponekad toliko brza
sigurnost u suenju da svi inovi izgledaju istovremeni i iji skup
shvatamo pod imenom takt?" 36 Tako se ta ulnost znanja, koja
ipak podrazumeva spajanje bolnikog domena sa pedagokim
domenom, definisanje polja verovatnoe i lingvistike strukture
stvarnog, skuplja u pohvalu neposredne ulnosti.
itava dimenzija analize rasprostire se samo na nivou estetike. Ali ta estetika ne definie samo izvorni oblik svake istine; ona
istovremeno propisuje pravila primene i postaje, na drugom nivou, estetika u onom smislu u kojem propisuje norme umetnosti. ulna istina je sada otvorena jednoj lepoj ulnosti pre nego
samim ulima. itava kompleksna struktura klinike se saima i
dovrava u zanosnoj brzini umetnosti: Budui da u medicini sve
ili gotovo sve zavisi od letiminog pogleda ili srenog instinkta,
izvesnosti se pre nalaze u samim osetima umetnika nego u naelima umetnosti." 37 Tehnika armatura medicinskog pogleda preobraava se u savete o razboritosti, sklonosti, umenosti: potrebna
je velika otroumnost", velika tanost", velika okretnost", veliko strpljenje". 38
Na tom nivou, sva pravila su stavljena van snage ili, bolje reeno, ona koja su sainjavala kliniki pogled malo-pomalo i u oitom
neredu bie zamenjena onima koja e sainjavati letimian pogled.
A ona su veoma razliita. Pogled, naime, podrazumeva otvoreno
polje, a njegova sutinska aktivnost pripada uzastopnom poretku
itanja: on belei i zbraja; malo-pomalo rekonstruie imanentne
organizacije; prua se po svetu koji je ve svet govora, i zato se
spontano srouje sa sluanjem i govorom; oblikuje kao povlaeni
36
37
Videti,
znati
143
39
OSMO
POGLAVLJE
Raanje klinike
146
thrapeutiques,
Pariz,
Isecite
nekoliko
leeva
147
U istoriji medicine ta zabluda ima precizno znaenje; funkcionie kao retrospektivno opravdanje: ta su stara verovanja tako
dugo imala takvu m o zabrane upravo zato to su lekari morali oseati, iz dubine svog naunog apetita, potisnutu potrebu da
seku leeve. Tu je taka u kojoj se grei, i tihi razlog zbog kojeg se
ona tako esto pravi: od onog dana kada je prihvaeno da se lezijama objanjavaju simptomi i da patoloka anatomija utemeljuje
kliniku, valjalo je pozvati preobraenu istoriju, u kojoj je seenje
leeva, barem u svojstvu naunog zahteva, prethodilo posmatranju, najzad pozitivnom, bolesnika; potreba da se spozna mrtvo
morala je ve postojati kad se javljala briga da se razume ivo. Iz
temelja je, dakle, zamiljena mrana zavera seciranja, crkva borbene i bolne anatomije, iji bi skriveni d u h mogao da omogui
kliniku pre nego to i sam ispliva na povrinu u redovnoj, ovlaenoj i dnevnoj praksi autopsije.
Ali hronologija nije savitljiva: Morganji objavljuje De sedibus
1760, i posredstvom Boneovog Sepulchretuma smeta se u veliku lozu Valsalve; Lijeto (Lieutaud) daje kratak pregled svega toga
1767. Le pripada, bez religijskog ili moralnog osporavanja, medicinskom polju. No, Bia i njegovi savremenici imaju oseaj, etrdeset godina kasnije, da ponovo otkrivaju patoloku anatomiju
izvan zone senke. Period priguenosti razdvaja Morganjijev tekst,
kao i Auenbrugerovo otkrie, od trenutka kad su Bia i Korvizar
(Corvisart) poeli da ih koriste: etrdeset godina koje su godine
obrazovanja klinike metode. Tu, a ne u starim opsesijama, poiva
taka potiskivanja: klinika, neutralan pogled poloen na oitovanja, uestalosti i hronologije, zauzeta sroavanjem simptoma i
shvatanjem njihovog jezika, bila je po svojoj strukturi strana tom
istraivanju nemih i vanvremenih tela; bila je ravnoduna prema
uzrocima ili seditima: istorija, a ne geografija. Anatomija i klinika nisu istog duha: koliko god udno to izgledalo sada, kada
je uspostavljena i uronjena daleko u vreme anatomsko-klinika
suvislost, klinika misao je etrdeset godina spreavala medicinu
da uje Morganjijevu lekciju. Sukob se ne odvija izmeu mladog
znanja i starih verovanja, ve izmeu dve figure znanja. Da bi se,
iz unutranjosti klinike, iscrtalo i nametnulo podseanje na pato-
148
Raanje klinike
loku anatomiju, bie potrebno dvostruko udeavanje: ovde, pojava novih geografskih linija, a tamo novi nain itanja vremena.
Na kraju te sporne strukturacije, spoznaja ive i sumnjive bolesti
moi e da se svrsta uz belu vidljivost mrtvih.
Ponovo otvoriti Morganjija za Biaa, meutim, nije znailo prekinuti sa klinikim istraivanjem koje je upravo steeno. Naprotiv,
vernost metodi kliniara ostaje sutina, a izvan nje je i briga, koju
deli s Pinelom, da se obezbedi temelj nozolokoj klasifikaciji. Paradoksalno, povratak pitanjima iz De sedibusa odvija se poev od
problema grupisanja simptoma i dovoenja bolesti u red.
Kao Sepulchretum i mnogi traktati iz XVII i XVIII veka, Morganjijeva pisma su obezbedila specifikaciju bolesti lokalnom raspodelom njihovih simptoma i njihove poetke take; anatomska
rasutost bila je rukovodee naelo nozoloke analize: mahnitost
je, kao i apopleksija, pripadala bolestima glave; astma, peripneumonija i hemoptiza obrazovale su bliske vrste zato to su sve tri
lokalizovane u grudima. Srodnost bolesti je poivala na naelu
organskog susedstva: prostor koji ju je definisao bio je lokalni.
Klasifikatorska medicina, a zatim i klinika, odvojile su patoloku
analizu od te prostornosti, i sainile su za nju prostor koji je istovremeno bio kompleksniji i apstraktniji, u kojem je stvar bila u
poretku, nizanju, sluajnosti i izomorfizmima.
Glavno otkrie iz Traktata o membranama (Trait des membranes), koje je zatim sistematizovano u Optoj anatomiji (Anatomie
gnrale), jeste naelo deifrovanja telesnog prostora koji je istovremeno intraorganski, interorganski i transorganski. Anatomski
element prestao je da definie temeljni oblik spacijalizacije i da
upravlja, preko susedskih veza, putevima fiziolokog ili patolokog optenja; vie nije nita drugo do drugi oblik primarnog prostora koji ga sainjava uvijanjem, naleganjem, zgunjavanjem. Taj
temeljni prostor u potpunosti je definisan tananou tkiva; Opta
anatomija ih nabraja 21: elijsko, nervno telesnog ivota, nervno
organskog ivota, arterijsko, vensko, tkivo krvnih sudova koji isputaju, tkivo onih koji upijaju, kotano, modinsko, hrkaviavo,
vezivno, vezivno-hrskaviavo, miino telesno, miino, sluzavo, serozno, sinovijalno, lezdano, tkivo koe, epiderma i dlake.
Isecite
nekoliko
leeva
149
Ibid, str. 1.
9 lbid, str. 6 - 8 .
10 Ibid, str. 2.
150
Raanje klinike
Isecite
nekoliko
leeva
151
pathologique,
13 Anatomie
14 Anatomie
pathologique,
str. 39.
152
Raanje klinike
16 Anatomie
pathologique,
str. 231-264.
str. 12.
Isecite
nekoliko
leeva
153
Oduevljenje koje su Bia i njegovi uenici o d m a h osetili prema otkriu patoloke anatomije tu dobija smisao: oni nisu pronalazili Morganjija preko Pinela ili Kabanija; oni su pronalazili analizu u samom telu; oni su, u dubini stvari, obelodanjivali poredak
povrina; definisali su za bolest sistem analitikih klasa, u kojima
je element patolokog rasklapanja bio naelo uoptavanja vrsta
bolesti. Sa analitikog opaanja prelazilo se na opaanje stvarnih
analiza. A Bia je sasvim prirodno u svom otkriu prepoznao dogaaj simetrian Lavoazjeovom otkriu: Hernija ima svoja jednostavna tela, to raznovrsnim kombinacijama za koje su kadra
obrazuju sloena tela... Isto tako, anatomija ima svoja jednostavna tkiva koja... kombinujui se obrazuju organe." 18 Metoda nove
anatomije jeste, kao i metoda hernije, analiza: ali analiza odvojena
od svoje lingvistike podrke, i koja definie prostornu deljivost
stvari vie nego verbalna sintaksa dogaaja i fenomena.
Otuda paradoksalna reaktivacija klasifikatorske misli na poetku XIX veka. Daleko od toga da patoloka anatomija, iako je
nameravala da ga ukloni nekoliko godina ranije, ponitava stari
nozoloki projekat, ona m u daje novu snagu, u meri u kojoj mu,
ini se, prua solidan temelj: stvarnu analizu po opazivim povrinama.
Mnogi su bili iznenaeni to je Bia u naelu svog otkria navodio jedan Pinelov tekst - tog Pinela, koji mora da je do kraja ivota ostao gluv za sutinske lekcije patoloke anatomije. U prvom
izdanju Nozografije Bia je mogao da proita narednu reenicu,
koja je na njega delovala poput munje: Zato je vano to to pauinasta modanica, pluna maramica, potrbunica obitavaju u
razliitim podrujima tela, kad su te m e m b r a n e uglavnom sline
po strukturi? Zar ne trpe lezije analogne stanju upale?" 19 Tu je,
naime, bila jedna od prvih definicija naela analogije primenjenog na patologiju tkiva, ali Biaov dug Pinelu je jo vei, poto je
u Nozografiji nailazio na formulisane, ali ne i na ispunjene zahteve, na koje je moralo da odgovori to naelo izomorfizma: zahteve za analizom sa klasifikatorskom vrednou, koja omoguuje
18 Anatomie
19
156
Raanje klinike
des Sciences
mdicales,
Isecite
nekoliko
leeva
157
29 Corvisart, Essai sur les maladies et les lsions organiques, du coeur et des gros
Pariz, tree izdanje, 1818, U v o d n i govor, str. XII.
30
vaisseaux,
t.
158
Raanje klinike
Isecite
nekoliko
leeva
159
pila ula, odustajanje od teorija i sistema u korist naunijeg empirizma. A iza svega toga, pretpostavlja se da subjekat i objekat
spoznaje ostaju ono to jesu: njihova sve vea bliskost i njihovo
najbolje podeavanje samo su omoguili da objekat razotkrije sa
vie jasnoe ili pojedinosti tajne koje su njegove i koje subjekat isti od zabluda koje su prepreka istini. Izgraeni jednom za svagda
i konano smeteni suelice, oni mogu, tokom bilo kakvog istorijskog preobraaja, samo da se zblie, da umanje razdaljinu m e u
sobom, ukinu prepreke koje ih razdvajaju i da pronau oblik uzajamnog prilagoavanja.
Ali tu je, bez sumnje, odbaena u istoriju jedna stara teorija
spoznaje, kojoj ve odavno znamo posledice i nedela. Nedovoljno
precizna istorijska analiza otkriva izvan tih prilagoavanja posve
drugaije naelo preobraavanja: ono se solidarno odnosi na tip
objekata koje valja spoznati, na reetku koja omoguuje da se on
pojavi, izoluje ga i odseca elemente zgodne za mogue znanje, na
poloaj koji subjekat mora da zauzima da bi ih uoio, na instrumente koji m u omoguuju da ih dohvati, na modalitete beleenja
i pamenja koje mora da pokrene, na oblike predoenja koje mora
da primenjuje i koji ga oznaavaju kao subjekat legitimne spoznaje. O n o to je preinaeno tako to je ustupilo mesto anatomsko-klinikoj medicini, nije, dakle, jednostavna povrina kontakta
izmeu subjekta koji spoznaje i spoznavanog objekta; to je optiji
razmetaj znanja koji odreuje uzajamne poloaje i m e u s o b n u
igru onoga koji mora da spozna i onoga to se mora spoznati.
Pristupanje medicinskog pogleda unutranjosti bolesnog tela
nije nastavak pokreta zbliavanja koji bi se manje ili vie redovno razvijao od dana u kojem se jedva ueni pogled prvog lekara
usmerio izdaleka ka telu prvog pacijenta; to je ishod pretapanja
na nivou samog znanja, a ne na nivou nagomilanih, preienih,
produbljenih, podeenih spoznaja.
Da je tu re o dogaaju koji dosee razmetaj znanja, dokaz se
nalazi u injenici da se spoznaje u poretku anatomsko-klinike
medicine ne obrazuju na isti nain i po istim pravilima kao u prostoj i jednostavnoj klinici. Nije re o istoj igri, neto usavrenijoj,
ve o drugaijoj igri. Evo nekih od tih novih pravila.
160
Raanje klinike
32
33
Pariz, 1810.
Isecite
nekoliko
leeva
161
pathologique,
str. 174.
Raanje klinike
162
Bouillaud, Philosophie
Isecite
nekoliko
leeva
163
164
Raanje klinike
X. Bichat, Anatomie
pathologique,
Isecite
nekoliko
leeva
165
42
str. 247.
166
Raanje klinike
str. 2 1 - 2 4 .
Isecite
nekoliko
167
leeva
bolesti... Povlastica njene nevremenosti, koja je, bez sumnje, jednako stara kao i svest o njenoj neizbenosti, prvi put je izvrnuta
u tehniki instrument koji omoguuje da se shvati istina ivota
i priroda njegovog bola. Smrt je veliki analitiar, koji pokazuje
povezanosti razmotavajui ih i omoguuje da se rasvetle uda geneze u neumoljivosti raspadanja: i treba ostaviti re raspadanje da
posre pod teinom svog znaenja. Analiza, filozofija elemenata i
njihovih zakona, pronalazi u smrti ono to je uzalud traila u matematici, herniji, s a m o m jeziku: neophodan model, koji propisuje
priroda; na taj e se veliki primer medicinski pogledi sada osloniti. To vie nije pogled ivog oka, ve pogled oka koje je videlo
smrt. Velikog belog oka koje raskida sa ivotom.
Imalo bi se m n o g o ta rei o Biaovom vitalizmu". Istina je da
je, pokuavajui da zaokrui osobenu narav ivota kao fenomena,
Bia m e u njegove specifinosti ubrajao i rizik od bolesti: prosto
fiziko telo ne moe se odvojiti od svog prirodnog tipa. 47 Ali to
spreava analizu bolesti da se odvija samo sa stanovita smrti - te
smrti kojoj se ivot opire po definiciji. Bia je relativizovao pojam
smrti, omoguujui m u da se izgubi iz onog apsolutnog u kojem
se javljao kao neodvojiv, odluujui i nepovratan dogaaj: rasplinuo ga je i razdelio po ivotu, u obliku detaljnih smrti, deliminih
smrti, progresivnih i koje se tako lako dovre s onu stranu same
smrti. Ali iz tog razloga je od njega obrazovao sutinsku strukturu medicinske misli i opaanja; ono emu se ivot suprotstavlja
i emu se izlae; ono emu je iva opozicija, dakle ivot; ono u
odnosu na ta je analitiki izloen, dakle istinito. Maandi (Magendie), kao biolozi kada su kritikovali definiciju ivota kojom se
otvaraju Fizioloka istraivanja (Recherches physiologiques): Pogrena ideja, poto umreti u svim jezicima znai prestati iveti
i to se stoga ta tobonja definicija svodi na ovaj zaarani krug:
ivot je skup funkcija koje se opiru odsustvu ivota." 48 Ali Bia
je krenuo od prvog anatomsko-patolokog iskustva, onog koje je
sam sainio: iskustva po kojem je smrt jedina mogunost da se
47
Cf. G. C a n g u i l h e m , La connaissance
168
Raanje klinike
Isecite nekoliko
leeva
169
oko samog sebe i trai od smrti raun o ivotu i bolesti, u konanoj nepokretnosti njihovog vremena i njihovih pokreta. Zar
nije trebalo da medicina zaobie svoju najstariju brigu kako bi u
onome to je svedoilo o n j e n o m neuspehu proitala ono to je
moralo da utemelji njenu istinitost?
Ali Bia je uradio m n o g o vie od oslobaanja medicine straha
od smrti. On je tu smrt integrisao u tehniki i pojmovni skup, u
kojem ona dobija svoja specifina obeleja i svoju temeljnu vrednost iskustva, tako da veliki rez u istoriji zapadne medicine potie upravo iz trenutka u kojem je kliniko iskustvo postalo anatomsko-kliniki pogled. Pinelova Klinika medicina
(Mdecine
clinique) potie iz 1802; Revolucija u medicini (Rvolution de la
Mdecine) pojavila se 1804; ini se da pravila analize trijumfuju
nad istim deifrovanjem simptomskih skupova. Ali godinu dana
ranije Bia ih je ve bio poslao u istoriju: Dvadeset godina ste
od jutra do veeri pored kreveta bolesnika hvatali beleke o oboljenjima srca, plua, stomanih organa, tako da e za vas sve biti
zbrka simptoma koji e vam, budui da ne pristaju ni uz ta, ponuditi sied nesuvislih fenomena. Isecite nekoliko leeva: o d m a h
ete videti kako nestaje tama koju je samo posmatranje moglo da
rastera." 50 iva no se povlai pred svetlou smrti.
50 X. Bichat, Anatomie
DEVETO
POGLAVLJE
Nevidljivo vidljivo
Viena iz smrti, bolest ima zemlju, uoljivu otadbinu, podzemno mada pouzdano mesto, u kojem se zameu njene srodnosti
i njene posledice; lokalne vrednosti defniu njene oblike. Poev
od lea, smrt se opaa kao paradoksalno iva. Kao da ivi ivotom
koji vie nije ivot starih privlanosti ni kombinatornih zakona
komplikacija, ve koji ima sopstvene figure i zakone.
1. Naelo optenja
tkiva
Rederer (Roederer) i Vagler (Wagler) ve su bili definisali morbus mucosus kao zapaljenje kadro da dosegne unutranju i spoljanju stranu digestivnog kanala itavom njegovom duinom; 1
opaanje koje generalizuje Bia: patoloki fenomen ide u organizmu povlaenim putem koji propisuje istovetnost tkiva. Svaki tip
membrane ima patoloke modalitete koji su mu svojstveni: Poto su bolesti samo promene vitalnih svojstava, i kako se svako
telo razlikuje od drugih po odnosu tih svojstava, oigledno je da
se ono mora od njih razlikovati i po svojim bolestima." 2 Pauinasta modanica moe da oboli od raznih oblika vodene bolesti
kao i pluna maramica ili potrbunica, poto je i ovde i tamo re
0 seroznim membranama. Mrea privlanosti, koja je bila utvr1
2 X. Bichat, Anatomie
Raanje klinike
172
2. Naelo nepromoivosti
tkiva
3. Naelo prodiranja
poput
svrdla
Nevidljivo
vidljivo
173
zahvaena i zavravaju pomeana u jednolinu masu". 5 Odvijaju se i tee odredivi prelazi: ne proimanjem ni kontaktom, ve
dvostrukim pokretom koji ide od tkiva do tkiva, i od strukture do
funkcionisanja; p r o m e n a na jednoj membrani moe, ne zahvativi
susednu, da na manje ili vie potpun nain sprei vrenje njenih
funkcija: luenje sluzi u elucu moe da bude poremeeno zapaljenjem vlaknastih tkiva, a intelektualne funkcije mogu da budu
onemoguene lezijama na pauinastoj modanici. 6 Oblici meutkivnog prodiranja m o g u da budu jo kompleksniji: dosegnuvi
membranozne omotae srca, perikarditis izaziva poremeaj funkcionisanja koji za sobom povlai hipertrofiju organa, i shodno
tome preinaenje njegove miine materije. 7 Pleuritis izvorno dotie samo plunu maramicu, ali ona, pod uticajem bolesti, izluuje jednu albuminsku tenost koja, u sluaju da oboljenje postane
hronino, prekriva itavo pluno krilo; ono onda atrofira, aktivnost m u se u m a n j u j e sve do gotovo potpunog prestanka funkcionisanja, i tada su m u povrina i zapremina toliko umanjene da se
moe poverovati u unitenje najveeg del njegovih tkiva. 8
4. Naelo specifinosti
naina
napada
na
tkivo
Corvisart, Essai sur les maladies et les lsions organiques du coeur et des gros
str. 13-14.
vaisseaux.
Raanje klinike
174
5. Naelo promene
promene
de l'Ecole de Mdecine
str. 12.
de Paris, godina
Nevidljivo
vidljivo
175
I,
176
Raanje klinike
Nevidljivo
vidljivo
177
simptomi. Otkrie vitalnih procesa kao sadraja bolesti omoguuje da m u se d temelj koji ipak nije ni udaljen ni apstraktan: temelj
to je mogue bliskiji o n o m e to je oito; bolest vie nee biti nita
do patoloki oblik ivota. Velike nozoloke sutine, koje su lebdele
iznad poretka ivota i ugroavale ga, sada su okruene njime: ivot je neposredno, sadanje i opazivo s onu stranu bolesti, a ona se
pridruuje svojim f e n o m e n i m a u bolesnom obliku ivota.
Reaktivacija vitalistike filozofije? Istina je da je Bordeova
(Bordeu) ili Bartezova (Barthez) misao bila poznata Biau. Ali,
iako je vitalizam specifina shema tumaenja fenomena zdravlja
ili bolesti u organizmu, to je pojam suvie tanak da bi izvestio o
dogaaju kakav je bilo otkrie patoloke anatomije. Bia je preuzeo temu specifinosti ivog samo da bi smestio ivot na dublji
i odreeniji epistemoloki nivo: ona za njega nije skup obeleja
koja se razluuju od neorganskog, ve fond poev od kojeg opiranje organizma neivom moe da se opazi, smesti i napuni svim
pozitivnim vrednostima sukoba. ivot nije oblik organizma, ve
je organizam vidljivi oblik ivota u njegovom otporu onome to
ne ivi i to m u se opire. Rasprava izmeu vitalizma i mehanizma,
kao i izmeu humorizma i solidizma, imala je smisla samo u meri
u kojoj je priroda, preirok ontoloki temelj, ustupala mesto igri
tih interpretativnih modela: n o r m a l n o ili n e n o r m a l n o funkcionisanje moglo se objasniti samo pozivanjem, bilo na neki prethodno
postojei oblik, bilo na neki specifian tip. Ali poev od trenutka
u kojem ivot ne objanjava samo niz prirodnih figura, ve preuzima za svoj raun ulogu opteg elementa za fizioloke i patoloke
fenomene, sama ideja o vitalizmu gubila je svoje znaenje i sutinski deo svog sadraja. Dajui ivotu, i to patolokom ivotu, tako
temeljan status, Bia je oslobodio medicinu vitalistike rasprave,
kao i onih koje su sa njom bile povezane. Otuda taj oseaj, koji je
nosilo teorijsko razmiljanje veine lekara poetkom XIX veka,
da su konano osloboeni sistema i spekulacija. Kliniari, Kagani (Caganis), Pinel, iskuavali su njihovu metodu kao ostvarenu
filozofiju,17 anatomo-patolozi u njihovoj otkrivaju jednu ne-filo17 Cf. na p r i m e r Pinel, Nosographie philosophique, uvod, str. XI; ili C.-L. D u m a s , Recueil
de discours prononcs la Facult de Mdecine de Montpellier, Monpelje, 1820, str. 2 2 - 2 3 .
178
Raanje klinike
zofiju, ukinutu filozofiju, koju su pobedili najzad nauivi da opaaju: re je samo o raskoraku u epistemolokom utemeljenju na
koje su oslanjali svoje opaanje.
Smeten na taj epistemoloki nivo, ivot je povezan sa smru,
kao sa onim to pozitivno ugroava i rizikuje da uniti njegovu ivotnu silu. U XVIII veku bolest je bila u isti mah priroda i protivpriroda, poto je imala ureenu sutinu, ali je u njenoj sutini bilo
da naruava prirodni ivot. Poev od Biaa, bolest e igrati istu tu
ulogu meavine, ali meavine ivota i smrti. Ali taj odnos nikada
nije bio nauno promiljen, ni strukturiran u medicinskom opaanju; poetkom XIX veka stie figuru koja se moe analizirati
na dva nivoa. Onaj koji ve poznajemo: smrt kao apsolutna taka
gledita na ivot, te otvaranje (u svim znaenjima te rei, do najtehnikijeg) prema istini. Ali smrt je i ono o ta se ivot svakodnevno spotie; u njoj se ivot prirodno razreava: i bolest gubi svoj
stari status nezgode da bi ula u unutranju, postojanu i pokretnu
dimenziju odnosa ivota sa smru. ovek ne umire zato to se
razboleo; oveku se deava da se razboli upravo zato to moe
da umre. A u hronolokom odnosu ivot-bolest-smrt iscrtava se
jedna drugaija figura, prethodna i dublja, ona koja povezuje ivot
i smrt, da bi uz to oslobodila znakove bolesti.
Neto vie, smrt se javljala kao uslov onog pogleda koji u itanju povrina prikuplja vreme patolokih dogaaja; omoguavala
je bolesti da se najzad artikulie u istinskom diskursu. Sada se javlja kao izvor bolesti u samom svom biu, ona mogunost unutar
ivota, ali jaa od njega, koja ga navodi da se troi, da skree s puta
i najzad da nestane. Smrt je bolest omoguena u ivotu. I istina je
da je za Biaa patoloki fenomen prikopan na fizioloki proces i
da se iz njega izvodi, a da se to izvoenje, u raskoraku koji sainjava i koji ukazuje na injenicu o bolesti, temelji na smrti. Odstupanje u ivotu pripada poretku ivota, ali ivota koji ide ka smrti.
Otuda znaaj koji je od pojave patoloke anatomije dobio pojam degeneracije". To je ve stari pojam: Bifon (BufFon) ga je
primenjivao na individue ili nizove individua koje se udaljavaju od svog specifinog tipa;111 koristili su ga i lekari da oznae to
18
Buffon, Histoire naturelle, Oeuvres compltes, Pariz, 1848, t. III, str. 311.
Nevidljivo
vidljivo
179
180
Raanje klinike
J. Cruveilhier, Anatomie
pathologique,
25 D u p u y t r e n , Dissertation
str. 21.
26
str. 52.
Nevidljivo
vidljivo
181
str. 5.
28 Corvisart, Essai sur les maladies et les lsions organiques et des gros vaisseaux,
govor, XVII.
Uvodni
182
Raanje klinike
Nevidljivo
vidljivo
183
snazi, a znak nije bio nita drugo do proitani simptom. No, u anatomsko-klinikom opaanju, simptom moe da ostane savreno
nem, a znaenjsko jezgro, za koje se verovalo da je oboruano, da
se pokae kao nepostojee. Koji vidljivi simptom moe sa sigurnou da ukae na plunu tuberkulozu? Ni problemi sa disanjem,
koji se mogu nai u sluaju hroninog katara, a mogu se ne nai
kod obolelog od tuberkuloze; ni kaalj, koji pripada i peripneumoniji, ali ne uvek i tuberkulozi; ni tuberkulozna groznica, esta
kod pleuritisa, ali koja se esto veoma kasno javi kod tuberkuloznih.311 Nemost simptoma moe da se zaobie, ali ne i da se pobedi. Znak igra upravo tu ulogu skretanja: on vie nije simptom koji
govori, ve ono to zamenjuje temeljno odsustvo rei u simptomu.
Bel je 1810. bio prinuen da postepeno iskljui sve semioloke naznake tuberkuloze: nijedan nije bio oigledan ni pouzdan. Devet
godina kasnije Laenek je, sluajui bolesnika za kojeg je mislio
da boluje od plunog katara pojaanog unom groznicom, imao
utisak da uje kako m u glas izlazi direktno iz plua, i to na jednoj
maloj povrini, veliine kvadratnog palca otprilike. Moda je to
bila posledica neke plune lezije, neke vrste otvora na telu plunog krila. Pronaao je isti taj f e n o m e n kod dvadesetak obolelih
od tuberkuloze; zatim ga je razluio od jednog prilino srodnog
fenomena koji se moe uoiti kod obolelih od pleuritisa: ini se
da glas izlazi iz plua, ali je m n o g o piskaviji nego obino; srebrnast je i drhtav. 31 Laenek tako postavlja pektorilokviju" kao jedini
pouzdan patognomonini znak plune tuberkuloze, a egofoniju"
kao znak pleuritinog izliva. Vidi se da u anatomsko-klinikom
iskustvu znak ima potpuno razliitu strukturu od strukture koju
mu je tek nekoliko godina ranije pripisala klinika metoda. U Cimermanovom ili Pinelovom opaanju znak je bio utoliko reitiji i
utoliko pouzdaniji to je imao vie povrine za oitovanje bolesti:
tako je groznica bila glavni simptom i, shodno tome, znak koji je
najpouzdaniji i najblii sutinskom, po kojem se moe prepoznati
onaj niz bolesti to je s pravom nosio ime groznice". Za Laeneka,
vrednost znaka vie nema veze sa prostiranjem simptoma; nje30 G.-L. Bayle, Recherches sur la phtisie pulmonaire,
31
str. 5 - 1 4 .
184
Raanje klinike
M e n u r e t , Nouveau
Nevidljivo
vidljivo
185
35 Corvisart, Essai sur les maladies et les lsions organiques du coeur, str, 397-398.
186
Raanje klinike
les maladies
internes de la
poitrine,
Nevidljivo
187
vidljivo
38
39
gnrale.
mdiate, 1.1, str. 7 - 8 .
188
Raanje klinike
Nevidljivo
189
vidljivo
Lannec, Dictionnaire
sir. 52.
13 X. Bichat, Essai sur Desault, u: Oeuvres chirurgicales
Raanje klinike
190
de Desault,
Nevidljivo
vidljivo
191
loka anatomija jeste onaj koji je definisan svakodnevnim pogledom: vidljivost p o pravu, koja obavija u privremenoj nevidljivosti
jednu neprozirnu prozirnost, a ne (kao u istraivanju mikroskopom) nevidljivost po prirodi koju na neko vreme zauzima tehnika
vetaki u m n o e n o g pogleda. Na nain koji nam se ini udnim,
ali koji je strukturalno nuan, analiza patolokih tkiva godinama
je izbegavala da koristi ak i najstarije optike instrumente.
Jo znaajnije je neprihvatanje hernije. Analiza na Lavoazjeov
nain sluila je kao epistemoloki model novoj anatomiji 48 , ali nije
funkcionisala kao tehniki produetak njenog pogleda. U medicini XVIII veka eksperimentalne ideje bile su brojne; kad se elelo
znati od ega se sastoji upalni napad groznice radile su se analize krvi: poredila se prosena teina zgruane mase sa prosenom
teinom limfe koja se iz nje izdvaja"; destilisalo se i merile su se
mase vrste i rastvorljive soli, ulja i zemlje pronaene kod bolesnika i kod zdravog subjekta. 49 Poetkom XIX veka taj eksperimentalni aparat nestaje, a jedini tehniki problem koji se namee
jeste da se sazna hoe li nakon seenja lea oboleli od upalnog
napada groznice imati ili nee imati vidljive promene. Da bi se
okarakterisala lezija prouzrokovana boleu", objanjava Laenek,
obino je dovoljno da se opiu njena fizika ili vidljiva obeleja
i da se ukae na to kojim je putem ila tokom svog razvoja i zavretka"; p o volji se mogu koristiti i neki hemijski reagensi" p o d
uslovom da su veoma jednostavni i da su namenjeni samo tome
da se pomou njih izvuku neka fizika obeleja": tako se moe
/.agrevati jetra, ili sipati kiselina na degenerisano tkivo za koje se
ne zna je li masno ili albuminozno. 5 0
Pogled sam za sebe dominira itavim poljem mogueg znanja;
intervencija tehnika koje postavljaju probleme merenja, materije, sastava, na nivou nevidljivih struktura stavljena je van opticaja. Analiza se ne radi u smislu beskrajnog produbljenja prema
najprefinjenijim konfiguracijama, i to sve do neorganskih; u tom
18 Cf. supra, pogl. VIII.
I') Ogledi Langrisha i Tabora navedeni u: Sauvages, Nosologie mthodique,
Mi.
objavio
192
Raanje klinike
R. Lannec, De l'auscultation
Nevidljivo
vidljivo
193
194
Raanje klinike
54
Nevidljivo
vidljivo
195
zapleni unutranjosti, u luakom jahanju ka besmrtnosti, uslovima u kojima je mogue promiljati ivu individualnost. Bia je
vek ranije drao ozbiljniju lekciju. Stari aristotelovski zakon, koji
je zabranjivao nauni diskurs o individui, ukinut je kada je smrt u
jeziku nala mesto za svoj pojam: prostor je onda otvorio pogledu
diferencirani oblik individue.
Prema poretku istorijskih usklaenosti, to uvoenje smrti u
znanje protee se daleko: kraj XVIII veka vraa na svetlost dana
jednu temu koja je od renesanse ostala u senci. Videti u ivotu
smrt, u njenoj promeni nepokretnost, i na njegovom kraju poetak obrnutog vremena koje vrvi od bezbrojnih ivota, jeste igra
istraivanja ije ponovno pojavljivanje potvruje proli vek, etiri
stotine godina nakon fresaka iz Svetog polja". Zar nije Bia, sve
u svemu, savremenik onoga koji je jednim potezom u najdiskurzivniji m e u jezicima uveo erotizam i njegov neizbeni vrhunac,
smrt? Jo jednom znanje i erotizam u tom preklapanju ukazuju na
svoju duboku srodnost. U svim poslednjim godinama XVIII veka
ta pripadnost otvara smrt zadatku i beskrajnim novim poecima jezika. Devetnaesti vek e tvrdoglavo govoriti o smrti: Gojina
divlja i ukopljena smrt, vidljiva, miiava, skulpturalna smrt kod
erikoa, pohotna smrt u poarima kod Delakroe, lamartinovska
smrt od vodenih izliva, Bodlerova smrt. Spoznaja ivota data je
samo surovom, priguujuem i ve paklenom znanju koje ga eli
samo mrtvog. Pogled koji obavija, miluje, komada, para najindividualniju plot i izvlai njene tajne ugrize, to je onaj nepokretni,
paljivi, pomalo razroki pogled, koji je, sa visine smrti, ve osudio
ivot.
Ali opaanje smrti u ivotu n e m a istu funkciju u XIX veku kao
u renesansi. Ono je tada nosilo priguujua znaenja: razlika u
sudbini, srei, uslovima bila je izbrisana njegovom univerzalnom
kretnjom; ona je neopozivo vukla svakoga prema svemu; plesovi skeleta su na naliju ivota predstavljali neke vrste egalitarnih
saturnalija; smrt je nepogreivo nadometala sudbinu. Sada je,
naprotiv, sastavni deo osobenosti; njoj se individua pridruuje,
izbegavajui monotone ivote i njihovo poravnavanje; u sporom,
napola podzemnom, ali ve vidljivom pribliavanju smrti, potmu-
196
Raanje klinike
DESETO
POGLAVLJE
Napad groznica
Poglavlje u kojem e se govoriti o poslednjem procesu kojim
anatomsko-kliniko opaanje pronalazi oblik svoje ravnotee.
Poglavlje koje bi bilo dugako kad bismo dopustili da nas osvoji
pojedinost elementa: vie od dvadeset pet godina (od 1808, kada
se pojavljuje Istorija hroninih unutranjih upala [Histoire des
phlegmasies chroniques], do 1832, kada se rasplamsavaju rasprave o koleri), teorija o osnovnim groznicama i kritika koju je na
njen raun uputio Bruse zauzimaju znatno mesto u medicinskom
istraivanju; jo znatnije, bez sumnje, nego to bi morao da dozvoli jedan problem, prilino brzo reen na nivou osmatranja; ali
toliko polemika, takva tekoa da se razumeju kad su se slagali
o injenicama, tako iroka upotreba argumenata stranih domenu
patologije, sve to ukazuje na sutinsko sueljavanje, poslednji sukob (najei i najzamreniji) izmeu dva neuskladiva tipa medicinskog istraivanja.
Metoda koju je sainio Bia i njegovi prvi naslednici ostavljala
je otvorenima dva niza problema.
Prvi su se ticali samog bia bolesti i njegovog odnosa sa lezijskim fenomenima. Kad se ustanovi serozni izliv, degenerisana
jetra, pluno krilo puno upljina, da li su ono to vidimo ba pleuritis, ciroza, tuberkuloza, i to do njihovog patolokog dna? Da li je
lezija izvorni i trodimenzionalni oblik bolesti, ije bi bie tako bilo
prostorne prirode - ili se pak mora odmah smestiti s onu stranu,
u podruje bliskih uzroka, ili neposredno s ove strane, kao prvo
vidljivo oitovanje procesa koji je ostao skriven? Jasno se vidi - ali
200
Raanje klinike
Napad
groznica
201
H. M o n d o r , Vie de Dupuytren,
202
Raanje klinike
Evo ih.
Neuroze i osnovne groznice su krajem XVIII i poetkom XIX
veka, po prilino optem slaganju, smatrane bolestima bez lezija. Bolesti razuma i nerava su, zahvaljujui Pinelu, dobile prilino osoben status, tako da njihova istorija, barem do otkria A.-L.
Bela u periodu od 1821. do 1824, ne kroji rasprave o organskom
poreklu bolesti. Groznice su vie od petnaest godina bile u samom
sreditu tog problema.
Hajde da najpre ponovo povuemo nekoliko optih linija pojma groznice u XVIII veku. Pod tom reju se u prvom redu podrazumeva finalizovana reakcija organizma koji se brani od nekog
patogenog napada ili neke patogene supstance; groznica koja se
javi tokom bolesti ide u suprotnom smeru i pokuava da joj okrene tok; ona nije znak bolesti, ve otpora bolesti, oboljenje ivota
koji se trudi da se udalji od smrti".14 Ona, dakle, ima, u strogom
smislu rei, lekovitu vrednost: pokazuje da organizam morbiferam aliquam materiam sivepraeoccupare seve removere intendit".15
Groznica je pokret luenja sa proiavajuom svrhom; a tal
(Stahl) podsea na etimologiju: februare, to e rei ritualno isterati iz kue senke pokojnika. 16
Na toj osnovi krajnjeg cilja, pokret groznice i njen mehanizam
lako se analiziraju. Nizanje simptoma ukazuje na njene razliite
faze: drhtavica i prvi oseaj hladnoe ukazuju na periferni spazam i proreenost krvi u kapilarima u koi. Brzina pulsa ukazuje
na to da srce reaguje tako to alje to je mogue vie krvi prema
udovima: vruica pokazuje da krv, naime, cirkulie bre i da su
sve funkcije samim tim ubrzane; pokretake sile opadaju proporcionalno: otuda oseaj malaksalosti i mlohavosti miia. I, najzad, znojenje ukazuje na uspeh te febrilne reakcije, koja uspeva da
ukloni supstancu bolesti; ali kada ova uspe da se obnovi na vreme,
javljaju se prezdanice. 17
14 Boerhaave.
Aphorisme.
Napad
groznica
203
t. II.
18 H u x m a n , Essai sur les fivres, franc, prevod, Pariz, 1732, str. 339.
19 Stoll, Aforizam o spoznavanju i leenju groznica (u: Encyclopdie
les, sedmi odeljak, t. 5, str. 347.
des Sciences
mdica-
204
Raanje klinike
Napad
groznica
205
23
Pismo 49, l. 5.
206
Raanje klinike
/bui.str. 9 - 1 0 i 3 2 3 - 3 2 4 .
Napad
groznica
207
28 A.-F. Chomel, De l'existance des fivres essentilesses, Pariz, 1820, str. 10-12.
208
Raanje klinike
comme l'effet
Napad
209
groznica
32
210
Raanje klinike
Napad
211
groznica
fenomenu koji sadri dva patoloka sloja razliitog nivoa i hronologije: najpre napad na funkciju, a zatim na teksturu. Upala ima
fizioloku stvarnost koja moe da najavi anatomsku razgradnju,
koja je ini osetljivom za oi. Otuda nunost fizioloke medicine
koja posmatra ivot, i to ne apstraktni ivot, ve ivot organa i u
organima, u odnosu sa svim agensima koji mogu da izvre neki
uticaj na njih"; 34 patoloka anatomija shvaena kao jednostavan
pregled tel bez ivota samoj sebi je ogranienje sve dok uloga i
privlanosti svih organa nisu ni izbliza savreno poznati". 35
Da bi se otkrio taj prvobitni i temeljni funkcionalni poremeaj
pogled mora da zna da se odvoji od lezijskog arita, jer nije dat
od ulaska u igru, iako se bolest, u svojoj prvobitnoj ukorenjenosti,
uvek moe lokalizovati; treba samo pravilno uoiti taj organski
koren pre lezije, zahvaljujui funkcionalnim poremeajima i njihovim simptomima. Ovde simptomatologija ponovo pronalazi
svoju ulogu, ali ulogu u potpunosti utemeljenu na lokalnoj naravi
patolokog napada: idui putem organskih privlanosti i uticaja,
ona mora, u beskrajno protegnutoj mrei simptoma, da indukuje" i dedukuje" (Bruse koristi ove dve rei u istom znaenju)
poetnu taku fiziolokog poremeaja. Prouavati izmenjene organe bez pominjanja simptom bolesti, znai raditi kao da se eludac razmatra nezavisno od varenja." 36 Tako umesto da se velia,
kao to se bez mere, u dnevnim izvetajima, veliaju prednosti
opisa", a umanjuje se znaaj indukcije nazivajui je imenima hipotetike teorije, a priori sistema jalovih nagaanja", 37 doprinee
se tome da pri posmatranju simptoma progovori sam jezik patoloke anatomije.
Nova organizacija medicinskog pogleda u odnosu na Biaa: od
Traktata o membranama naelo vidljivosti je apsolutno pravilo,
a lokalizacija je samo njegova posledica. Sa Bruseom se poredak
obre; upravo zato to je po prirodi lokalna, bolest je, na jedan
34 Broussais, Sur l'influence que les travaux
l'tat de la mdecine, Pariz, 1832, str. 19-20.
35
Broussais, Examen
Raanje klinike
212
39 Broussais, De l'irritation
I, predgovor, str. V.
Napad
groznica
213
214
Raanje klinike
Broussais, Examen
43
44 Bruse je 1808. stavljao p o strani maligne tifuse (ataksine groznice) k o d kojih na autopsiji nije n a a o upalu u n u t r a n j i h organa, Examen des doctrines, 1821, t. Il, str. 666-668.
45
Broussais, Catchisme
46 Examen
des doctrines,
de la Mdecine physiologique,
1821, t. II, str. 399.
Napad
groznica
215
teg stanja, i, u korist fizioloko-patolokih procesa koji su specifikovali njena oitovanja, razsutiniti je".47
Ta razgradnja febrilne ontologije, sa grekama koje je sadrala (u doba u kojem je razlika izmeu meningitisa i tifusa poela
jasno da se uoava), najpoznatiji je element analize. U stvari, ona
je, u optoj ekonomiji svoje analize, samo negativna protivstrana
jednog pozitivnog i m n o g o prefinjenijeg elementa - ideje o medicinskoj metodi (anatomskoj, a naroito fiziolokoj), primenjenoj
na organska oboljenja: treba crpsti iz fiziologije karakteristine
crte bolesti i uenom analizom razmrsiti esto zbrkane krike obolelih organa". 48 Ta medicina obolelih organa sadri tri trenutka:
1. Odrediti koji je organ oboleo, to se radi poev od oitih
simptoma, ali p o d uslovom da se poznaju svi organi, sva
tkiva koja sainjavaju sredstva komunikacije kojima su organi meusobno povezani, i promene koje preinaenje jednog
organa izaziva na drugima";
2. Objasniti kako je organ oboleo", poev od spoljnog agensa;
uzevi u obzir sutinsku injenicu da iritacija moe da izazove hiperaktivnost ili, naprotiv, funkcionalnu asteniju, i da
gotovo uvek ta dva preinaenja istovremeno postoje u naoj
ekonomiji" (pod dejstvom hladnoe, aktivnost luenja preko
koe se umanjuje, a aktivnost plua uveava);
3. Ukazati na to ta valja raditi da organ ozdravi"; to e rei
unititi uzrok (hladnoa kod pneumonije), ali i izbrisati
posledice koje ne nestaju uvek kad uzrok prestane da deluje" (navala krvi odrava iritaciju u pluima obolelog od
pneumonije). 4 9
U kritici medicinske ontologije", pojam organske bolesti"
ide, bez sumnje, dalje i dublje od p o j m a iritacije. Ona je podra47 O v a j izraz se nalazi u Bruseovom odgovoru Fodereu (Istorija nekih medicinskih doktrina), Journal universel des Sciences mdicales, str. XXIV.
48
216
Raanje klinike
Pariz, 1813.
52
53
Napad
groznica
217
56
Bouillaud, Trait des fivres dites essentielles, Pariz, 1826, str. 13.
Zakljuak
Knjiga koju ste upravo proitali je, meu ostalima, esej o metodi u tako zbrkanom, tako malo i rdavo strukturiranom d o m e n u
istorije ideja.
Njen istorijski oslonac je uzak, poto se, sve u svemu, bavi razvojem medicinskog posmatranja i njegovim m e t o d a m a tokom
perioda od jedva pola veka. No, to je ipak jedan od perioda koji
iscrtavaju neizbrisiv hronoloki prag: trenutak u kojem bolest,
protivpriroda, smrt, ukratko itav crni fond bolesti izlazi na svetlost dana, to e rei istovremeno se rasvetljuje i ukida se kao no,
u dubokom, vidljivom, pouzdanom, zatvorenom ali pristupanom
prostoru ljudskog tela. O n o to je bilo temeljno nevidljivo najedn o m se nudi bistrom pogledu, i pojavljuje se tako jednostavno,
tako neposredno da izgleda kao prirodna nagrada u vidu jednog
bolje sainjenog iskustva. Ima se utisak da su se, prvi put u nekoliko hiljada godina, lekari, najzad osloboeni teorija i himera, sloili da pristupe, njega samog radi i u istoti jednog neupozorenog
pogleda, objektu svog istraivanja. Ali treba preokrenuti analizu:
oblici vidljivosti su se promenili; novi medicinski duh, o kojem
Bia bez sumnje donosi prvo apsolutno suvislo svedoanstvo, ne
treba upisati u poredak psiholokih i epistemolokih proiavanja; on nije nita drugo do epistemoloka reorganizacija bolesti, u
kojoj granice vidljivog i nevidljivog imaju novi raspored; provalija
ispod bolesti, koja je bila bolest sama, upravo je izronila u svetlosti
jezika - toj svetlosti koja, bez sumnje, istovremeno osvetljava 120
dana, Juliju i Apokalipsu.
Ali ovde je re samo o domenu medicine i nainu na koji se za
nekoliko godina strukturirala osobena spoznaja bolesne indivi-
220
Raanje klinike
Zakljuak
221
smrti. Stvar je u tome to zapadni ovek nije mogao da se u sopstvenim oima ustroji kao objekat nauke, tako da je uao u unutranjost svoga jezika i sebi je u njemu i pomou njega obezbedio
diskurzivno postojanje tek kroz referencu na sopstveno unitenje:
iz istraivanja Bezumlja roene su sve psihologije i sama mogunost psihologije; iz postavljanja smrti u medicinsku misao roena
je medicina koja se pokazuje kao nauka o individui. A, na jedan
uopten nain, istraivanje individualnosti u m o d e r n o j kulturi
moda je povezano sa istraivanjem smrti: leevi seeni od Biaa
do frojdovskog oveka, uporan odnos sa smru propisuje kakvo
e biti osobeno lice univerzalnog i daje svaijoj rei mo da se
beskrajno uje; individua joj duguje znaenje koje se zaustavlja s
njom. Podela koju zacrtava i ogranienost iji znak namee paradoksalno vezuju univerzalnost jezika za privremeni i nezamenljivi oblik individue. ulno, koje se moe beskrajno opisivati, i koje
je niz vekova eleo da raspri, u smrti najzad pronalazi zakon svog
diskursa. Ona daje da se vidi, u prostoru to ga artikulie jezik,
obilje tela i njihov jednostavni poredak.
Poev od toga moe se shvatiti znaaj medicine u ustrojavanju
nauka o oveku: znaaj koji nije samo metodoloki, u meri u kojoj
se tie bia oveka kao objekta pozitivnog znanja.
Mogunost da individua bude istovremeno i subjekat i objekat
sopstvenog spoznavanja podrazumeva da u znanju bude obrnuta
igra ogranienosti. Za klasinu misao, jedini sadraj ogranienosti bila je negacija neogranienog, dok joj misao koja se obrazuje
krajem XVIII veka daje moi pozitivnog: antropoloka struktura
koja se onda pojavljuje igra i kritiku ulogu granice i utemeljivaku ulogu porekla. Taj je preokret posluio kao filozofska konotacija organizovanju pozitivne medicine; ona je, obrnuto, na empirijskom nivou bila jedna od prvih objava odnosa koji povezuje
m o d e r n o g oveka sa izvornom ogranienou. Otuda odreujue
mesto medicine u arhitekturi skupa nauka o oveku: ona je vie
od drugih bliska antropolokom rasporedu koji ih sve podupire.
Otuda i njen ugled u konkretnim oblicima ivota: zdravlje zamenjuje spas, govorio je Gardija (Guardia). Stvar je u tome da medicina nudi modernom oveku u p o r n o i uteno lice svoje ogranie-
222
Raanje klinike
Zakljuak
223
Bibliografija
I. - NOZOLOGIJA
Alibert (J.-L:), Nosologie naturelle, Pariz, 1817.
Boissier de Sauvages, Nosologie mthodique, franc, prevod, Lion, 1772,
deset tomova.
Capuron (J.), Nova medicinae elementa, Pariz, 1804.
Ch.., (J.-J.), Nosographiae compendium, Pariz, 1816.
Cahussier (Fr.), Table gnrale des mthodes nosologiques, Pariz, s.d.
Cullen (W.), Apparatus ad nosologiam methodicam, Amsterdam, 1775.
- Institutions de mdecine pratique, prevod, Pariz, 1785.
Dupont ( J.-Ch.), Ya-t-il de la diffrence dans les systmes de classification
dont on se sert avec avantage dans l'tude de l'histoire naturelle et ceux
qui peuvent tre profitables la connaissance des maladies?, Bordo,
1803.
Duret (F.-J.-J.), Tableau d'une classification gnrale des maladies, Pariz,
1813.
Fercoq (G.-A.), Synonimie ou concordance de la nomenclature de la
Nosographie philosophique du Pr Pinel avec les anciennes nosologies,
Pariz, 1812.
Frank (J.P.), Synopsis nosologiae methodicae, Tiino, 1790.
Latour (F.-D.), Nosographie synoptique, Pariz, 1810, jedan tom, s. p.
Linn (C.), Genera morborum, prevod apud Sauvages, cf. supra.
Pinel (Ph.), Nosographie philosophique, Pariz, godina VI.
Raanje klinike
226
Bibliografija
227
228
Raanje klinike
Menuret (J.-J.), Essai sur l'action de l'air dans les maladies contagieuses,
Pariz, 1781.
- Essai sur l'histoire mdico-topographique de Paris, Pariz, 1786.
Murt (J.-A.) Topographie mdicale de la ville de Montpellier, Monpelje,
1810.
Nicolas (P.-F.), Mmoires sur les maladies pidmiques qui ont rgn
dans la province de Dauphin, Grenobl, 1786.
Petit (M.-A.), Sur l'influence de la Rvolution sur la sant publique,
1796.
- u Essai sur la mdecine du coeur, Lion, 1806.
Pichler (J.-F.-C.), Mmoire sur les maladies contagieuses, Strazbur,
1786.
Prceptes de sant ou Introduction au Dictionnaire de Sant, Pariz,
1772.
Quatroux (Fr.), Trait de la peste, Pariz, 1771.
Razoux (J.), Tables nosologiques et mtorologiques dresses l'HtelDieu de Nmes, Bazel, 1767.
Rflexions sur le traitement et la nature des pidmies lues la Socit
royale de Mdecine le 27 mai 1785, Pariz, 1785.
Roy-Desjoncades (A.), Les lois de la nature applicables aux lois physiques
de la mdecine, dva toma, Pariz, 1788.
Rochard (C.-C.-T.), Programme de cours sur les maladies pidmiques,
Strazbur, godina XIII.
Ruette (F.), Observations cliniques sur une maladie pidmique, Pariz,
s.d.
Salverte (E.), Des rapports de la mdecine avec la politique, Pariz, 1806.
Souquet, Essai sur l'histoire topographique mdico-physique du district
de Boulogne, Bulonj, godina II.
Tallavignes (J.-A.), Dissertation sur la mdecine o l'on prouve que
l'homme civilis set plus sujet aux maladies graves, Karkason, 1821.
Thiery, Voeux d'un patriote sur la mdecine en France, Pariz, 1789.
Bibliografija
229
III. - REFORMA PRAKSE I NASTAVE
230
Raanje klinike
231
Bibliografija
Menuret (J.-J.), Essai sur les moyens de former de bons mdecins, Pariz,
1791.
Motif de la rclamation de la Facult de Mdecine de Paris contre
l'tablissement de la Socit royale de Mdecine, s.l.n.d; autor je Vacher
de La Feutrie.
Observation sur les moyens de perfectionner
mdecine en France, Monpelje, godina V.
l'enseignement de la
232
Raanje klinike
pratique,
IV. - METODE
Amard (L.-V.-F.), Association intellectuelle, dva toma, Pariz, 1821.
Amoreux (P.-J.), Essai sur la mdecine des Arabes, Monpelje, 1805.
Audibert-Caille (J.-M), Mmoire sur l'utilit de l'analogie en mdecine,
Monpelje, 1814.
Auenbrugger, Nouvelle mthode pour reconnatre les maladies intgernes,
prevod u Rozire de la Chassaigne, Manuel des oulmoniques, Pariz,
1763.
Beullac (J.-P.), Nouveau guide de l'tudiant en mdecine, Pariz, 1824.
Bordeu (Th.), Recherches sur le pouls, etiri toma, Pariz, 1779-1786.
Boillaud (J.), Dissertation sur les gnralits de la clinique, Pariz, 1831.
Broussonnet (J.-L.-V.), Tableau lmentaire de smiotique, Monpelje,
godina VI.
Brulley (C.-A.), Essai sur l'art de conjecturer en mdecine, Pariz, godina
X.
Brut (S.-G.-G.), Essai sur l'histoire et les avantages des institutions
cliniques, Pariz, 1803.
Chomel (J.-B.-L.), Essai historique sur la mdecine en France, Pariz,
1762.
Bibliografija
233
appliqu
au
234
Raanje klinike
pratique,
V. - PATOLOKA ANATOMIJA
Baillie (M.), Anatomie pathologique des organes les plus importants du
corps humain, prevod, Pariz, 1815.
Bayle (G.-L.), Recherches sur la phtisie pulmonaire, Pariz, 1810.
Bichat (X.), Anatomie gnrale appliqu la phyisiologie
mdcine, Pariz, 1801, tri toma.
et la
235
Bibliografija
Bonet (Th.), Sepulchretum, 3 toma, Lion, 1700.
Breschet (G.), Rprtoire gnrale d'anatomie
pathologiques, est tomova, Pariz, 1826-1828.
et de phyisiologie
en
anatomie
sur la mdcine
236
Raanje klinike
VI. - GROZNICE
Pariz,
essentielles, Pariz,
1825.
Chomel (A.-F.), De l'existance des fivres, Pariz, 1820.
- Des fivres et des maladies pestilentielles, Pariz, 1821.
Collineau (J.-C.), Peut-on mettre en doute l'existence des fivres
essentielles, Pariz, 1823.
Dagoumer (Th.), Prcis historique de la fivre, Pariz, 1831.
Dardonville (H.), Mmoire sur les fivres, Pariz, 1821.
Ducamp (Th.), Rflexions critiques sur les crits de M. Chomel, Pariz,
1821.
Bibliografija
237
238
Raanje klinike