Professional Documents
Culture Documents
Aa Bs Ag
Aa Bs Ag
UVOD
U
ANALITICKU
GEOMETRIJU
verzija 4.0
Novi Sad
maj 2006
Predgovor
Ova knjiga je nastala kao rezultat viegodinjeg predavanja Analiticke geometrije na PMF u Banja Luci.
iii
Sadraj
Predgovor
iii
Sadraj
1 Koordinate na pravoj
1.1 Koordinate na pravoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.2 Deljenje dui u datom odnosu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.3 Promena koordinata na pravoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1
1
3
6
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
8
8
10
13
14
16
18
3 Prava u ravni
27
3.1 Jednacina prave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.1.1 Eksplicitna jednacina prave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.1.2 Opta jednacina prave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.1.3 Normalni oblik jednacine prave . . . . . . . . . . . . . . . . 30
3.1.4 Rastojanje tacke od prave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.1.5 Polarni oblik jednacine prave . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.1.6 Jednacina prave kroz jednu i dve tacke i parametarska jednacina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.2 Prava i dve tacke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.3 Dve prave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
v
Sadraj
vi
3.3.1 Medusoban
odnos dve prave . . . . . . . . . . . . . . . . . .
40
45
4 Krug
4.1 Jednacina kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.1.1 Uslov da jednacna drugog stepena predstavlja krug
4.1.2 Polarna i parametarska jednacina kruga . . . . . .
4.2 Odnos tacke i kruga, potencija tacke . . . . . . . . . . . . .
4.3 Odnos prave i kruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.3.1 Tangenta u tacki na krugu . . . . . . . . . . . . . . .
4.3.2 Tangente iz tacke van kruga . . . . . . . . . . . . . .
4.3.3 Polaritet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.4 Odnos dva kruga, pramen krugova . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
5 Konusni preseci
5.1 Preseci pravog krunog konusa . . . . . . .
5.2 Centralna jednacina elipse . . . . . . . . .
5.2.1 Osobine elipse . . . . . . . . . . . . .
5.3 Centralna jednacina hiperbole . . . . . . .
5.3.1 Osobine hiperbole . . . . . . . . . .
5.4 Jednacina parabole . . . . . . . . . . . . . .
5.5 Temeni oblik jednacine konusnih preseka
5.6 Direktrise elipse i hiperbole . . . . . . . . .
5.7 Polarni oblik jednacine konusnih preseka .
5.8 Odnos prave i konusnih preseka . . . . . .
5.8.1 Tangente konusnih preseka . . . . .
5.8.2 Tetive i precnici konusnih preseka .
5.9 Opta jednacina drugog stepena . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
70
. 70
. 73
. 76
. 77
. 79
. 83
. 85
. 88
. 90
. 91
. 94
. 100
. 102
.
.
.
.
.
107
107
115
115
117
128
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
6 Determinante
6.1 Determinante drugog i treceg reda . . . . . . . . . . . . . .
6.2 Determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.2.1 Parnost permutacija . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.2.2 Definicija determinante n-tog reda i njene osobine
6.2.3 Minori i algebarske dopune . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
48
48
51
52
54
58
59
62
65
67
Sadraj
7 Vektori u ravni i prostoru
7.1 Skalarni proizvod dva vektora . . . .
7.2 Vektorski proizvod dva vektora . . .
7.3 Proizvod tri vektora . . . . . . . . . .
7.3.1 Dvostruki vektorski proizvod
vii
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
139
141
142
144
144
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
146
146
149
149
150
151
151
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
153
Koordinate na pravoj
1.1 Koordinate na pravoj
U analitickoj geometriji najcece se koriste orijentisane dui, tj. dui sa definisanim smerom. Du c ije su krajnje tacke A i B naziva se orijentisana du ako
je receno koja se od tih tacaka smatra pocetnom, a koja krajnjom. Ako je A
pocetna tacka, a B krajnja tada je orijentacija od A ka B i to se oznacava AB , a
ako je B pocetna, a A krajnja tada je orijentacija od B ka A i to se oznacava B A.
Neka su date dui AB i C D na istoj pravoj. Tada su AB i C D isto orijentisane
ako poluprava c ija je krajnja tacka A, a sadri tacku B sadri polupravu c ija je
krajnja tacka C , a sadri tacku D ili obrnuto poluprava c ija je krajnja tacka C i
sadri tacku D sadri polupravu c ija je krajnja tacka A i sadri tacku B . Inace su
dui AB i C D suprotno orijentisane.
Za orijentisane dui se uvodi pojam velicina dui, koja je odnos dui i dui
izabrane za jedinicu mere (dakle, realan broj). Ako su orijentacije ove dve dui
iste tada je velicina dui pozitivna, a inace je negativna. Velicina dui obicno
se ne oznacava posebno nego je iz konteksta jasno da li se podrazumeva du
ili njena velicina. Kada je A = B tada je velicina dui 0, a orijentacija nedefinisana. Duina dui AB je apsolutna vrednost velicine dui tako da se duina
1
naziva se brojna osa ili prosto osa. Pozitivan smer na osi oznacava se strelicom, a tacka O se naziva koordinatni pocetak (slika 1). Poluprava na koju se
preslikavaju pozitivni brojevi naziva se pozitivna poluosa, a poluprava na koju
se preslikavaju negativni brojevi negativna poluosa.
x 1 + kx 2
.
1+k
(k + 1)(x 2 x) = x 2 x 1 ,
koja za k 6= 1 ima reenje
kx 2 + x 1
,
k +1
pa je reenje tacka T sa koordinatom x. Jednoznacnost tacke T sledi iz teoreme
o merenju.
2
Ako je k = k 2 : k 1 tada se dobija neto simetricniji izraz
x=
x x1 =
k2
(x 2 x) pa je k 1 (x x 1 ) = k 2 (x 2 x),
k1
a odavde se dobija
x=
k1 x1 + k2 x2
.
k1 + k2
T2 izmedu
T1 i T tada je k u intervalu < k < 1 i to k raste kako se tacka
T udaljava od tacke T2 . Kada tacka T tei beskonacnosti tada k tei 1, pa
se moe reci da k = 1 odgovara beskonacno udaljena tacka na pravoj T1 T2 .
Konacno kada je T1 izmedu
T i T2 tada je k u intervalu 1 < k < 0.
Tvrdenje
(o odnosu tri tacke). Neka su na pravoj date tri razlicite tacke A ,
B A BC + C A BC AC BC
CB
1
=
=
=
1 =
1 = 1,
AC
AC
AC
AC
AC
k
AD = kDB
AC B D
= 1
AD BC
AC DB + AD C B = 0.
AC
CB
=
AD
DB
C A CB
=
,
AD B D
AC = kC B
sledi 1 +
1 AB
=
,
k AC
6
a iz
AD + DB = AB
Kada se
1+
AD = kDB
1 AB
=
,
k AC
i 1
sledi 1
1
AB
=
.
k AD
1
AB
=
,
k AD
saberu dobija se
2
1
1
=
+
,
AB
AC AD
tj. AB je harmonijska sredina dui AC i AD.
Harmonijski par tacaka moe da se definie sa
AC
AD
=
CB
DB
AC AD
:
= 1,
C B DB
x 0 = x x0 ,
10
2 6= O c
koordinata y. Kroz T1 konstruiimo normalu na x-osu, a kroz T2 normalu na
y-osu. U preseku tih dveju normala c e se nalaziti tacka T . Kako su normale
jedinstvene to je i tacka T jednoznacno odredena.
11
x 0 = x x0 ,
y = y0 + y 0,
y 0 = y y0.
2. Rotacija
Neka je novi koordinatni sistem dobijen raotacijom starog oko koordinatnog
pocetka za ugao (slika 7). Oznacimo koordinate u novom koordinatnom sistemu primovima, i neka je projekcija T10 na T T1 oznacena sa M , a projekcija T10
na x-osu sa N i neka je P presek x 0 -ose i prave T T1 .
12
y = M T1 + T M = T10 N + T M .
y = x 0 sin + y 0 cos
y 0 = x sin + y cos .
13
3. Osna simetrija
Osna simetrija oko x-ose je vrlo jednostavna, jer se x-koordinata ne menja,
a y-koordinata menja znak:
x0 = x
y 0 = y.
Ako treba da se izvede osna simatrija u odnosu na proizvoljnu pravu, tada treba
izvesti translaciju i rotaciju tako da ta prava postane x-osa.
Proizvod dve osne simatrije je rotacija (kada se ose seku) ili translacija (kada
su ode paralelne).
4. Homotetija
Homotetija u odnosu na koordinatni pocetak data je sa
x 0 = kx,
y 0 = k y,
k 6= 0.
Cesto
se koristi i uoptenje homotetije tako da su koeficijenti du x- ili y-ose
razliciti. Kada je
x 0 = x,
y 0 = k y,
k 6= 0
14
y 0 = y y1.
q
d (T1 , T2 ) =
x 202 + y 202 =
(x 2 x 1 )2 + (y 2 y 1 )2 .
15
y
x2 + y 2
cos = p
x
x2 + y 2
tg =
y
.
x
y
arctg x , x 6= 0,
2 , x = 0, y > 0,
2
2
r =+ x +y
=
2 , x = 0, y < 0,
nedefinisano, x = 0, y = 0.
16
i obrnuto
x = r cos ,
y = r sin .
Koricenjem polarnog koordinatnog sistema vrlo lako se izvodi transformacija koordinata prilikom rotacije. Neka je novi koordinatni sistem dobijen
rotacijom za ugao oko koordinatnog pocetka (slika 9, desno).
Tada je r = r 0 i 0 = pa se iz x 0 = r 0 cos 0 i y 0 = r 0 sin 0 dobija
x 0 = r cos( ),
y 0 = r sin( ).
k
x 00
1+k 2
y s00 = 0.
y 0 = x 00 sin + y 00 cos ,
17
pa je i
x s0 = x s00 cos y s00 sin ,
x0
,
x 00
sin =
y0
x 00
k
x0
1+k 2
y s0 =
k
y0 .
1+k 2
k
(x 2 x 1 )
1+k
18
xs =
k
k
1
k
x 1 + kx 2
x2 + x1
x1 =
x1 +
x2 =
.
1+k
1+k
1+k
1+k
1+k
Analogno se dobija da je i
ys =
y1 + k y2
.
1+k
k1 x1 + k2 x2
k1 + k2
ys =
k1 y 1 + k2 y 2
.
k1 + k2
x1 + x2
2
ys =
y1 + y2
.
2
Primer. Neka je dat trougao 4ABC c ija temena imaju koordinate A(x a , y a ),
B (x b , y b ), C (x c , y c ). Odrediti koordinate teita.
Teiste se nalazi na teinici (dui koja spaja jedno teme sa sredinom suprotne
stranice) i deli je odnosu 2 : 1, pri c emu je blie sredini stranice. Ako se sa D
oznaci sredina stranice AC , a teiste sa T i prethodna recenica prevede na koordinate dobija se da je
D(x d , y d ) =
x +x y + y
c
c
b
b
,
.
2
2
Za T se dobija da je AT = 2T D pa je
x a + 2x d y a + 2y d
x a + xb + xc y a + y b + y c
T (x t , y t ) =
,
=
,
.
3
3
3
3
Posledica ovog tvrdenja
je da se sve tri teinice seku u jednoj tacki, jer ako
19
1 00 00
x y .
2 1 2
y 00 = y 0 cos x 0 sin ,
20
gde je ugao koji zaklapa T3 T1 sa x-osom. Kosinus i sinus tog ugla izracunavaju
se iz pravouglog trougla 4T3 ST1
sin =
y 10
x 100
cos =
x 10
x 100
x 02 + y 02 x 0 y 0 x 0 y 0
1 0
1
P=
(x 1 cos + y 10 sin )(y 20 cos x 20 sin ) = 1 00 1 1 2 00 2 1
2
2
x1
x1
=
1 0 0
x 1 y 2 x 20 y 10 ,
2
1
P = x1 y 2 x2 y 1 .
2
Da se dobije povrina trougla u optem slucaju ostaje jo samo da se izvede
translacija
x 0 = x x3
y 0 = y y3.
1
(x 1 x 3 )(y 2 y 3 ) (x 2 x 3 )(y 1 y 3 ) =
2
1
x1 y 2 x1 y 3 x3 y 2 + x3 y 3 x2 y 1 + x2 y 3 + x3 y 1 x3 y 3 =
2
1
= x 1 (y 2 y 3 ) + x 2 (y 3 y 1 ) + x 3 (y 1 y 2 ) .
2
1
(x 1 y 2 x 2 y 1 ) + (x 2 y 3 x 3 y 2 ) + (x 3 y 1 x 1 y 3 ) .
2
21
1
1
P 4OT1 T2 = r 1 r 2 sin(2 1 ) = r 1 r 2 sin 2 cos 1 sin 1 cos 2 =
2
2
1
1
=
r 1 cos 1 r 2 sin 2 r 2 cos 2 r 1 sin 1 = x 1 y 2 x 2 y 1 .
2
2
Ako se od povrine trougla 4OT1 T2 oduzmu povrine trouglova 4OT1 T3 i
4OT3 T2 dobija se obrazac
P=
1
(x 1 y 2 x 2 y 1 ) + (x 2 y 3 x 3 y 2 ) + (x 3 y 1 x 1 y 3 ) ,
2
1
(x 1 y 2 x 2 y 1 ) + (x 2 y 3 x 3 y 2 ) + (x 3 y 1 x 1 y 3 ) .
2
22
1
(x 1 y 2 x 2 y 1 ) + (x 2 y 3 x 3 y 2 ) + . . . + (x n1 y n x n y n1 ) + (x n y 1 x 1 y n ) .
2
1 + r st
P ABC .
(1 + r )(1 + s)(1 + t )
x + sx y + s y
xc + t x a y c + t y a
c
c
b
b
A1
,
, B1
,
,
1+s
1+s
1+t
1+t
C1
x +r x y +r y
a
a
b
b
,
.
1+r
1+r
2P AC 1 B 1 = (x a y c1 x c1 y a ) + (x c1 y b1 x b1 y c1 ) + (x b1 y a x a y b1 ) =
x a + r xb y c + t y a xc + t x a y a + r y b
y a + r yb x a + r xb
ya +
+
= xa
1+r
1+r
1+r
1+t
1+t
1+r
xc + t x a
yc + t y a
r
+
ya xa
=
x a y b xb y a +
1+t
1+t
1+r
1
+
x a y c xc y a + r xb y c xc y b + r t xb y a x a y b +
(1 + r )(1 + t )
rt
r
1
xc y a x a y c =
x a y b xb y a +
+
1+t
1 + r (1 + r )(1 + t )
23
1
r
1
xc y a x a y c =
xb y c xc y b +
(1 + r )(1 + t )
1 + t (1 + r )(1 + t )
r
r
=
x a y b xb y a +
xb y c xc y b +
(1 + r )(1 + t )
(1 + r )(1 + t )
r
r
+
xc y a x a y c =
x a y b xb y a +
(1 + r )(1 + t )
(1 + r )(1 + t )
r
+ xb y c xc y b + xc y a x a y c =
2P ABC
(1 + r )(1 + t )
r
P ABC .
(1 + r )(1 + t )
s
P ABC
(1 + s)(1 + r )
i PC B 1 A 1 =
t
P ABC .
(1 + t )(1 + s)
24
= 1
r
s
t
P ABC =
(1 + r )(1 + t ) (1 + s)(1 + r ) (1 + t )(1 + s)
1 + r st
=
P ABC .
2
(1 + r )(1 + s)(1 + t )
Iz ove teoreme odmah se dobija vrlo korisna posledica, potreban i dovoljan
uslov da tri tacke na trima pravama lee na jednoj pravoj.
Posledica (Menelajeva teorema). Neka je dat trougao 4ABC . Na stranici
AB je data tacka C 1 koja je deli u odnosu r , r 6= 1, na stranici BC tacka A 1
koja je deli u odnosu s , s 6= 1, i na stranici C A tacka B 1 koja je deli u odnosu t ,
t 6= 1. Potreban i dovoljan uslov da tacke A 1 , B 1 i C 1 lee na jednoj pravoj je da
vai:
r st = 1.
= 1.
C1B C A1 T A
Primenimo sad Menelajevu teoremu
na trougao 4A A 1C i pravu B B 1 . Tada
vai
AT A 1 B C B 1
= 1.
T A 1 BC B 1 A
= 1.
C 1 B C A 1 T A T A 1 BC B 1 A
25
= 1.
C 1 B A 1C B 1 A
Obrnuto neka za tacke A 1 , B 1 i C 1 na stranicama trougla 4ABC vai
AC 1 B A 1 C B 1
= 1,
C 1 B A 1C B 1 A
i neka prava A A 1 ne prolazi kroz tacu T , presek pravih B B 1 i CC 1 . Neka prava
AT sece naspramnu stranu u taci A 01 . Tada vai
AC 1 B A 01 C B 1
= 1.
C 1 B A 01C B 1 A
pa je
AC 1 B A 1 C B 1 AC 1 B A 01 C B 1
C 1 B A 1C B 1 A C 1 B A 01C B 1 A
B A 1 B A 01
= 0 .
A 1C
A 1C
Primena Cevine teoreme u analitickoj geometriji nije jako velika, jer je algebarski uslov da tri prave prolaze kroz jednu tacku vrlo jednostavan.
Dezargova teorema. Neka su dati trouglovi 4ABC i 4A 1 B 1C 1 pri c emu
su prave A A 1 , B B 1 i CC 1 konkurentne. Neka se prave AB i A 1 B 1 seku u tacki
P , prave BC i B 1C 1 u tacki Q i prave C A i C 1 A 1 u R . Tada su tacke P , Q i R
kolinearne.
Dokaz. Tacke P , A 1 i B 1 lee na pravoj koja preseca stranice trougla 4O AB
(slika 15), pa je na osnovu Menelajeve teoreme
AP B B 1 O A 1
= 1.
P B B 1O A 1 A
Analognom primenom Menelajeve teoreme na trougao 4OBC i pravu B 1C 1Q
dobija se
BQ CC 1 OB 1
= 1,
QC C 1O B 1 B
26
= 1.
R A A 1 O C 1C
Kada se ove tri jednakosti izmnoe dobija se
AP BQ C R
= 1.
P B QC R A
Tacke P , Q i R se nalaze na stranicama trougla 4ABC pa lee na jednoj pravoj.
2
Dezargova teorema vai i u slucaja kada su neke od presecnih tacaka ili
pravih u beskonacnosti.
Prava u ravni
Prava je jedna od najjednostavnijih i najvanijih geoemetrijskih figura tako
da se u geometriji bira za osnovni pojam. Niz geometrijskih figura sastoji od
pravih ili njenih delova. Ispitajmo najpre jednacinu prave.
28
ovog ugla
y0
tg = N
0 =k
xN
se najcece oznacava k i naziva koeficijent pravca prave. Dobija se
0
y 0 yN
=
0 =k
x 0 xN
y = kx.
Ako se sad vratimo na stare koordinate x 0 = x, y 0 = y m dobija se da je jednacina prave koja nije paralelna koordinatnim osama
y = kx + m.
U ovoj jednacini je k tangens ugla koji prava zaklapa sa x-osom, a m je odsecak
na y-osi. Jednacina krive u obliku y = f (x) se naziva eksplicitna jednacina krive,
pa se ova jednacina naziva eksplicitna jednacina prave.
29
Kada je prava paralelna x-osi ili se sa njom poklapa tada sve tacke na njoj
imaju isto rastojanje od x-ose i ono je jednako odsecku na y-osi m (slika 16
desno). Dobija se da je jednacina prave paralelne x-osi
y = m.
Kada je prava paralelna y-osi ili se sa njom poklapa tada sve tacke na njoj
imaju isto rastojanje od y-ose i ono je jednako odsecku na x-osi n (slika 16
desno). Dobija se da je jednacina prave paralelne y-osi
x = n.
U svakom od ova tri slucaja dobilo se da je jednacina prave jednacina prvog
stepena. Zbog toga se jednacina prvog stepena naziva linearna jednacina.
30
A
C
x ,
B
B
Neka su tacke na koordinatnim osama kroz koje prolazi prava (a, 0) na apscisi
i (0, b) na ordinati. Ako zamenimo koordinate ovih tacaka u optu jednacinu
prave dobijamo
C
Aa +C = 0 = a = ,
A
C
B b +C = 0 = b = ,
B
C
C
x y + C = 0.
a
b
31
32
M B = sin .
M 2 A2 + B 2 = 1
M2 =
1
A2 + B 2
pa je
M = p
1
A2 + B 2
Znak se odreduje
iz uslova da bude MC = p ili da je
p = MC .
p je rastojanje prave od koordinatnog pocetka, dakle pozitivan broj, pa se zank
od M odreduje
tako da MC bude pozitivno.
pa je rastojanje
d = |x 10 p|.
33
x cos + y sin = p
r cos() = p
r=
p
.
cos( )
jednacinom
Ax + B y + C = 0,
34
a zato to tacka T1 lei na datoj pravoj koordinate tacke moraju da zadovoljavaju jednacinu te prave pa je
Ax 1 + B y 1 + C = 0.
Kada se ove dve jednacine oduzmu dobija se traeni uslov
A(x x 1 ) + B (y y 1 ) = 0.
Pri tom A i B mogu da budu proizvoljni brojevi takvi da nisu oba jednaka nuli,
to moe da se zapie sa A 2 + B 2 > 0.
Kada je prava zadata eksplicitnom jednacinom tada se analognim postupkom dobija
y y 1 = k(x x 1 ),
gde je k proizvoljan broj.
Ovaj oblik jednacine prave se naziva jednacina prave kroz jednu tacku iako
se iz nje ne moe direktno dobiti jednacina prave normalne na x-osu. Da se iz
ovog oblika prave dobija jednacina normale na x-osu moe da se koristi granicni
postupak. Ako se jednacina prave kroz jednu tacku napie u obliku
y y1
= x x1
k
i sad pusti da koeficijent pravca tei tada se dobija da je jednacina normale
na x-osu x x 1 = 0, kao to je bilo i ranije poznato.
Koristeci jednacinu prave kroz jednu tacku moemo lako da odredimo jednacinu prave koja prolazi kroz dve zadate tacke T1 (x 1 , y 1 ) i T2 (x 2 , y 2 ). Ako je
x 1 = x 2 tada su te dve tacke na istoj normali u odnosu ne apscisu pa je jednacina prave u ovom slucaju
x = x1 .
Ako je x 1 6= x 2 tada moemo iz jednacine prave kroz jednu tacku da eliminiemo koeficijent pravca k. Naime, tada vai
y 2 y 1 = k(x 2 x 1 ) pa je k =
y2 y1
.
x2 x1
Kada ovu vrednost zamenimo u jednicinu prave kroz jednu tacku dobijamo jednacinu prave kroz dve tacke
y y1 =
y2 y1
(x x 1 ).
x2 x1
35
x(y 1 y 2 ) + x 1 (y 2 y) + x 2 (y y 1 ) = 0,
(x y 1 x 1 y) + (x 2 y x y 2 ) + (x 1 y 2 x 2 y 1 ) = 0,
a ako je i razlika y 2 y 1 6= 0 tada je
y y1
x x1
=
.
y 2 y 1 x2 x1
Jednacina prave kroz dve tacke moe da se izrazi na jo jedan nacin. Neka je
T (x, y) proizvoljna tacka na pravoj koja prolazi kroz tacke T1 i T2 , T 6= T2 . Tada
T deli du T1 T2 u odnosu t pa je
x=
x1 + t x2
1+t
y=
y1 + t y2
,
1+t
t 6= 1.
y1
+ y2
y1 + t y2
y=
= t
y2.
1
1+t
+1
t
x 1 x 2 + x 2 + t x 2 x 1 x 2 + (1 + t )x 2
=
=
1+t
1+t
1
(x 1 x 2 ) = x 2 + u(x 1 x 2 ),
1+t
gde je u = 1/(1 + t ). Ako se ista transformacija izvede i za y dobija se da se
jednacina prave moe napisati u obliku
= x2 +
x = x 2 + u(x 1 x 2 ),
y = y 2 + u(y 1 y 2 ),
36
37
(y y 1 )(x 2 x 1 ) (x x 1 )(y 2 y 1 ) = 0
A 2 x + B 2 y +C 2 = 0
(y y 3 )(x 4 x 3 ) (x x 3 )(y 4 y 3 ) = 0,
ili
x1 + t x2
1+t
yQ =
y1 + t y2
,
1+t
t 6= 1,
38
a ako tacka Q lei i na pravoj p tada je
A
x1 + t x2
y1 + t y2
+B
+ C = 0.
1+t
1+t
Ax 1 + B y 1 + C
.
Ax 2 + B y 2 + C
x 1 (Ax 2 + B y 2 + C ) x 2 (Ax 1 + B y 1 +C )
,
Ax 2 + B y 2 + C (Ax 1 + B y 1 +C )
yQ =
y 1 (Ax 2 + B y 2 + C ) y 2 (Ax 1 + B y 1 + C )
.
Ax 2 + B y 2 + C (Ax 1 + B y 1 +C )
y 12 y 22
2
x 12 x 22
2
a 1 x + b 1 y + c 1 = 0,
p2 :
a 2 x + b 2 y + c 2 = 0.
39
Tada je
q(x, y) = (a 1 x + b 1 y + c 1 )(a 2 x + b 2 y + c 2 ) = 0,
ocigledno jednacina para pravih p 1 i p 2 , jer je q(x, y) jednako nuli ako i samo
ako tacka T (x, y) pripad pravoj p 1 ili p 2 .
Ostaje da se odredi koje uslove mora da zadovoljavaju koeficijenti opteg
kvadratnog polinoma od dve promenljive
q(x, y) = ax 2 + 2bx y + c y 2 + 2d x + 2e y + f ,
da on predstavlja par pravih. Reimo kvadratnu jednacinu q(x, y) = 0 po x.
Dobija se
q(x, y) = ax 2 + 2(b y + d )x + c y 2 + 2e y + f = 0
p
(b y + d ) (b y + d )2 a(c y 2 + 2e y + f )
x 1,2 =
.
a
Da se dobije jednacina prave treba potkorena velicina da bude potpun kvadrat,
tj. da kvadratna jednacina
(b y + d )2 a(c y 2 + 2e y + f ) = (b 2 ac)y 2 + 2(bd ae)y + (d 2 a f ) = 0
ima medusobno
jednaka reenja. Jednacina
ae 2 + b 2 f + cd 2 ac f 2bd e = 0.
b 2 ac > 0.
40
b 2 ac > 0.
3.3.1 Medusoban
odnos dve prave
Medusoban
odnos dve prave ne moe da bude previe komplikovan. Moguca
su samo tri slucaja: ili se prave poklapaju ili su paralelene ili se seku.
Ako se prave poklapaju tada su njihove jednacine u stvari jedna ista jednacina, dakle druga jednacina se dobija od prve mnoenjem nekim nenula brojem.
Ispitajmo sad drugi slucaj. Neka su date dve prave svojim jednacinama i
neka su jednacine u optem obliku
p 1 : A 1 x + B 1 y + C 1 = 0,
p 2 : A 2 x + B 2 y +C 2 = 0.
y = k2 x + m2 .
41
m 1 6= m 2 .
d = p 1 p 2 .
U ovom slucaju se mora dopustiti da p 1 ili p 2 mogu da budu i negativni. Naime,
koeficijenti uz x i y (cos i sin ) moraju u obe jednacine da budu isti. To znaci
da se u jednoj od jednacina, na primer drugoj, ne moe slobodno birati znak
tako da p 2 bude pozitivno. Kada su p 1 i p 2 razlicitog znaka to znaci da su prave
sa razlicitih strana koordinatnog pocetka.
Neka su sada date dve prave koje se seku. Poto je presecna tacka jednoznacno odredena,
a koordinate presecne tacke zadovoljavaju jednacinu i jedne
B 1C 2 B 2C 1
A1B2 A2B1
y 12 =
A 1C 2 A 2C 1
.
A1B2 A2B1
A 2 x + B 2 y +C 2 = 0.
42
i i i ) ima beskonacno mnogo reanja ako i samo ako se prave koje su odredene
2
tim jednacinama poklapaju.
Odredimo ugao koji zaklapaju dve prave koje se seku. To je najjednostavnije
izracunati ako su prave date jednacinama u eksplicitnom obliku. Neka su date
prave svojim jednacinama
y = k1 x + m1
y = k2 x + m2 .
Ugao koje te prave zaklapaju je isti kao i ugao koji zaklapaju njima paralelne
prave koji prolaze kroz koordinatni pocetak, tj. prave
y = k1 x
y = k 2 x.
tg 2 tg 1
,
1 + tg 1 tg 2
k2 k1
.
1 + k1 k2
A 2 x + B 2 y +C 2 = 0,
A2B1 A1B2
.
A1 A2 + B1B2
43
1
k 2 = tg 2 = tg 1
= ctg 1 =
2
tg 1
pa je konacno
k2 =
1
.
k1
Ukoliko su prave date svojim optim jednacinama tada, analogno kao i malopre, k 1 i k 2 se izraze pomocu A 1 , B 1 , A 2 i B 2 , zamene se u prethodnu jednakost
i izraz se sredi. Dobija se da su dve prave normalne ako vai
A 1 A 2 + B 1 B 2 = 0.
Kada je par pravih dat jednom jednacinom
q(x, y) = ax 2 + 2bx y + c y 2 + 2d x + 2e y + f = 0,
b 2 ac > 0.
p
2 b 2 ac
i k2 k1 =
,
c
pa je
p
2 b 2 ac
tg =
.
a +c
Iz uslova ortogonalnsti dve prave (k 1 k 2 = 1) dobija se da su dve prave normalne, kada su zadate jednom jednacinom, ako je
a + c = 0.
Nadimo
sada jednacinu simetrale ugla odredenog
sa dve date prave. U tu
44
Ako je (x, y) proizvoljna tacka na simetrali tada je
b 2 ac > 0.
y k 2 x = 0.
y k1 x
y k2 x
+q
= 0,
q
1 + k 12
1 + k 22
(y k 2 x)2
1 + k 22
= 0.
(k 22 k 12 )y 2 + 2 (k 2 k 1 k 1 k 2 (k 2 k 1 )) x y + (k 12 k 22 )x 2 = 0.
Ako podelimo sa k 12 k 22 dobija se
y2 + 2
1 k1 k2
x y x 2 = 0.
k1 + k2
45
Ostaje jo da se zamene
k1 k2 =
a
,
c
i k1 + k2 =
2b
,
c
i konacno je
a c
x y x2 = 0
b
jednacina simetrala uglova koje obrazuje par pravih
y2 +
q(x, y) = ax 2 + 2bx y + c y 2 = 0,
b 2 ac > 0.
A 2 x + B 2 y + C 2 = 0.
A 2 x 0 + B 2 y 0 + C 2 = 0,
46
dobija m 2 =
a1
m1 .
a2
A 2 x + B 2 y +C 2 = 0,
y1 + y2
x2 x1
x1 + x2
=
x
2
y2 y1
2
y1 + y2
x1 + x2
(y 2 y 1 ) y
= (x 2 x 1 ) x
,
2
2
47
(y 2 y 1 )y +
y 12 y 22
2
= (x 2 x 1 )x
(y 1 y 2 )y + (x 1 x 2 )x =
y 12 y 22
x 12 x 22
.
2
2
Ova jednacina izvedena je na drukciji nacin na str. 38.
Koristeci ovu jednacinu simetrale dui, lako se dokazuje da se simetrale
stranica trougla seku u jednoj tacki. Neka su poznate koordinate temena trougla
4ABC . Tada je
s AB :
(y a y b )y + (x a x b )x =
s BC :
(y b y c )y + (x b x c )x =
sC A :
(y c y a )y + (x c x a )x =
x 12 x 22
y a2 y b2
2
y b2 y c2
2
y c2 y a2
2
+
+
+
x a2 x b2
2
x b2 x c2
2
x c2 x a2
2
.
.
.
Tada je
s AB + s BC + sC A = 0.
Potpuno analogno dokazuje se da se i visine trougla seku u jednoj tacki. Jednacine visina su jednacine prave kroz jednu tacku koja je normalna na suprotnu
strnicu. Dobija se
h AB :
y yc =
h BC :
y ya =
hC A :
x a xb
(x x c ),
y a yb
xb xc
(x x a ),
yb yc
xc x a
y yb =
(x x b ),
yb y a
pa je (y a y b )(y y c ) = (x a x b )(x x c ),
pa je (y b y c )(y y a ) = (x b x c )(x x a ),
pa je (y c y a )(y y b ) = (x c x a )(x x b ).
Takode
se dobija da je
h AB + h BC + hC A = 0.
4
Krug
tacke. Utvrdena
ta
c
ka
naziva
se
centar,
a
du
koja
spaja
proizvoljnu
ta
c
ku
na
Cesto
se za krug koristi naziv krunica, a rec krug se koristi za naziv dela
ravni ogranicenog krunicom. Koricenje reci krug za oba ova pojma ne dovodi
do zabune pa c emo koristiti rec krug u oba ova smisla.
Koristeci definicije kruga i duine dui lako se odreduje
njegova jednacina
(slika 18). Neka je centar kruga u koordinatnom pocetku. Ako je T (x, y) proizvoljna
tacka na krugu tada je OT = r . Ako se duina OT opet oznaci sa r iz Pitagorine
teoreme sledi da je
x 2 + y 2 = r 2.
48
49
y 0 = y y0,
Glava 4. Krug
50
Centar kruga je tacka C (x 1 + x 2 )/2, (y 1 + y 2 )/2 , sredina dui T1 T2 , a poluprecnik je rastojanje od C do T1 (ili do T2 ), pa je
x 1 + x 2 2
y 1 + y 2 2
x 1 + x 2 2
y 1 + y 2 2
+ y
= x1
+ y1
.
2
2
2
2
x + x 2
y + y 2 x x 2 y y 2
1
2
1
2
1
2
1
2
+ y 2 (y 1 + y 2 )y +
=
+
,
2
2
2
2
pa je
x 2 (x 1 + x 2 )x + x 1 x 2 + y 2 (y 1 + y 2 )y + y 1 y 2 = 0,
a kada se leva strana faktorie dobija se da je jednacina kruga c iji je precnik
T1 T2
(x x 1 )(x x 2 ) + (y y 1 )(y y 2 ) = 0.
Primer. Dokazati analiticki da je ugao nad precnikom prav.
Neka su T1 (x 1 , y 1 ) i T2 (x 2 , y 2 ) krajnje tacke precnika, a T3 (x 3 , y 3 ) tacka na
krugu razlicita od T1 i T2 . Tada je jednacina kruga
(x x 1 )(x x 2 ) + (y y 1 )(y y 2 ) = 0,
p1 :
y y 1 = k 1 (x x 1 ),
p2 :
a neka su
y y 2 = k 2 (x x 2 ),
y 3 y 2 = k 2 (x 3 x 2 ).
51
B = 0,
C = k,
tj.
A = C,
i B = 0.
E
q = ,
A
p
r=
D 2 + E 2 AF
.
A
B = 0,
D 2 + E 2 > AF.
Ako se jednacina
Ax 2 + Ay 2 + D x + E y + F = 0,
Glava 4. Krug
52
= 0.
(x 3 x 1 )(x 3 x 2 ) + (y 3 y 1 )(y 3 y 2 ) (x 3 x 1 )(y 2 y 1 ) (y 3 y 1 )(x 2 x 1 )
Jednacina kruga kroz tri tacke T1 (x 1 , y 1 ), T2 (x 2 , y 2 ) i T3 (x 3 , y 3 ) moe da se
dobije i u vrlo simetricnom obliku. Lako se proverava da jednacina
(x x 2 )(x x 3 ) + (y y 2 )(y y 3 )
(x x 1 )(x x 2 ) + (y y 1 )(y y 2 )
+
+
(x 3 x 1 )(x 3 x 2 ) + (y 3 y 1 )(y 3 y 2 ) (x 1 x 2 )(x 1 x 3 ) + (y 1 y 2 )(y 1 y 3 )
+
(x x 3 )(x x 1 ) + (y y 3 )(y y 1 )
= 1,
(x 2 x 3 )(x 2 x 1 ) + (y 2 y 3 )(y 2 y 1 )
53
pri c emu je poluprecnik oznacen sa r 0 da se naglasi da je za dati krug to konstanta (slika 19 levo). Iz veza polarnih i pravouglih koordinata
x = r cos ,
y = r sin ,
2
2
Glava 4. Krug
54
Kada reimo ovaj sistem jednacina dobija se da je
x 2 + k 2 (x + r 0 )2 = r 02 (1 + k 2 )x 2 + 2k 2 r 0 x + k 2 r 02 = r 02 ,
q
k 2 r 0 k 4 r 02 r 02 (k 2 + 1)(k 2 1)
k 2 1
x 1,2 =
=
r
.
0
k2 + 1
k2 + 1
Kada je znak pred korenom minus tada se dobija tacka na x-osi koja ne zavisi od
k. Druga presecna tacka zavisi od parametra k pa se dobija da je parametarska
jednacina x-koordinate tacke na krugu
x = r0
1 k2
.
1 + k2
1 k2 + 1 + k2
1 k2
2k
=
r
k
y = k r0
+
r
= r0
.
0
0
2
2
1+k
1+k
1 + k2
Dakle, jednacina kruga x 2 + y 2 = r 02 ima racionalnu parametrizaciju
x = r0
1 k2
,
1 + k2
y = r0
2k
,
1 + k2
< k < .
55
x 02 + y 02 r 2 > 0
= 0, kada je T0 na krugu k,
2
2
2
< 0, kada je T0 u krugu k i,
d (T0 , k) = x 0 + y 0 r
r 2 x 02 + y 02 = T0 T12 = T0 T22 .
Dobili smo da je
|d (T, k)| = T0 T12 = T0 T22
kvadrat polutetive u krugu k normalne na OT .
Neka je sada tacka T0 izvan krugu. Konstruiimo tangente kroz tacku T0 na
centralni krug k. Neka su dodirne tacke tih tangenti T1 i T2 . Tada su trouglovi
4OT0 T1 i 4OT0 T2 podudarni pravougli trouglovi u kojima su OT1 = OT2 = r i
T0 T1 = T0 T )2 katete, a OT0 hipotenuza. Dobija se da je x 02 + y 02 , kvadrat rastojanja tacke T0 od koordinatnog pocetka, kvadrat hipotenuze, a OT12 = OT22 = r 2
je kvadrat kateta pa je
x 02 + y 02 r 2 = T0 T12 = T0 T22 .
Dobili smo da je
|d (T, k)| = T0 T12 = T0 T22
kvadrat tangentne dui konstruisane iz tacke T0 na krug k.
da li je tacka u krugu ili izvan
Dakle, znak d (T, k) = x 02 + y 02 r 2 odreduje
njega, a njegova vrednost je kvadrat tangentne dui kada je tacka izvan kruga ili
njegova apsolutna vrednost je kvadrat polutetive c ija je sredina tacka T0 .
Glava 4. Krug
56
Ocigledno da ova analiza vai i za krug koji nije centralan.
Apsolutna vrednost
|d (T0 , k)| = x 2 + y 2 r 2 =
0
r 2 x 02 y 02 , za T0 u krugu,
x 02 + y 02 r 2 , za T0 van kruga,
T = x 2 + t (x 2 x 1 ), y 2 + t (y 2 y 1 ) .
Dokaimo da je potencija tacke T jednaka proizvodu odsecaka T T1 i T T2 . Duine
odseckaka T T1 i T T2 su
q
(x 2 + t (x 2 x 1 ) x 1 )2 + (y 2 + t (y 2 y 1 ) y 1 )2 =
|T T1 | =
q
= |1 + t |
(x 2 x 1 )2 + (y 2 y 1 )2 ,
q
|T T2 | =
(x 2 + t (x 2 x 1 ) x 2 )2 + (y 2 + t (y 2 y 1 ) y 2 )2 =
q
= |t | (x 2 x 1 )2 + (y 2 y 1 )2 .
pa je njihov proizvod
|T T1 ||T T2 | = |t (1 + t )| (x 2 x 1 )2 + (y 2 y 1 )2 .
= x 22 + 2t x 2 (x 2 x 1 ) + t 2 (x 2 x 1 )2 + y 22 + 2t y 2 (y 2 y 1 ) + t 2 (y 2 y 1 )2 r 2 =
= t 2x 22 2x 1 x 2 + t x 22 2t x 1 x 2 + t x 12 + 2y 22 2y 1 y 2 + t y 22 2t y 1 y 2 + t y 12 =
= t 2r 2 2x 1 x 2 2y 1 y 2 + t r 2 2t (x 1 x 1 + y 1 y 2 ) + t r 2 =
= t (1 + t ) 2r 2 2x 1 x 2 2y 1 y 2 .
57
|d (T, k)| = t (1 + t ) x 12 + y 12 2x 1 x 2 + x 22 + y 22 2y 1 y 2 =
= |t (t + 1)| (x 2 x 1 )2 + (y 2 y 1 )2 .
Paskalova teorema za krug. Neka je na krugu dato est tacaka A , B , C , D , E
i F . Neka se prave AB i DE seku u L , BC i E F u M i C D i F A u N . Tada su tacke
L , M i N kolinearne.
A, N , F
QL RD PE
= 1,
LR DP EQ
QB RC P M
= 1,
B R C P MQ
Q A RN PF
= 1.
AR N P F Q
Glava 4. Krug
58
Kada izmnoimo ove tri jednakosti dobija se
QL RD PE QB RC P M Q A RN P F
= 1.
LR DP EQ B R C P MQ AR N P FQ
Na levoj strani ove jednakosti razlomci se mogu grupisati na sledeci nacin
QL RN P M RD RC PE P F QB Q A
,
LR N P MQ AR B R C P DP EQ FQ
pa kada se primeni potencija tacke na c etvrti, peti i esti razlomak dobija se da
je
RD RC
PE P F
QB Q A
= 1,
= 1,
= 1.
AR B R
C P DP
EQ FQ
Konacno je
QL RN P M
= 1,
LR N P MQ
pa su tacke L, M i N kolinearne.
Redosled spajanja tacaka ABC DE F moe biti proizvoljan tako da ima 60
konfiguracija.
Ovaj dokaz nije sasvim kompletan, jer moe da se desi da prave AB , C D i
E F ne obrazuju trougao. Teorema vai i tada, ali taj slucaj necemo dokazivati.
Ap + B q +C
< r,
p
A2 + B 2
59
Ap + B q + C
= r,
p
A2 + B 2
Ap + B q + C
> r.
p
A2 + B 2
Najinteresantniji je slucaj tangente. Ako se uslov za dodir prave i kruga
kvadrira dobija se
(Ap + B q + C )2 = r 2 (A 2 + B 2 ).
U slucaju kada je prava zadata eksplicitnom jednacinom, a krug je centralni
tada se iz pretpdnog uslova dobija da c e prava y = kx + m biti tangenta kruga
x 2 + y 2 = r 2 kada vai
m 2 = r 2 (1 + k 2 ).
Odredimo jednacinu prave koja prolazi kroz datu tacku T (x 0 , y 0 ) i dodiruje
centralni krug. Da se dobije realna tangenta moguca su dva slucaja. Ili se tacka
nalazi na krugu ili izvan njega.
Glava 4. Krug
60
Koeficijet pravca k treba odrediti tako da ova prava bude normalna na poluprecnik
OT . Koeficijet pravca poluprecnika kada prava nije horizontlna je
k0 =
y0
,
x0
xx 0 + y y 0 = x 02 + y 02 = r 2 ,
x0
,
r
sin =
y0
,
r
xx 0 + y y 0 = r 2 .
61
Odredimo najpre jednacinu secice kruga, tj. jednacinu prave koja prolazi
kroz dve zadate tacke T0 i T1 na krugu. Jednacina prave kroz proizvoljne dve
tacke je
y1 y0
y y0 y1 y0
=
.
y y0 =
(x x 0 )
x1 x0
x x0 x1 x0
Ako se tacke T0 (x 0 , y 0 ) i T1 (x 1 , y 1 ) nalaze na krugu tada jo vai i
x 02 + y 02 = r 2
i x 12 + y 12 = r 2 .
x 02 x 12 = y 12 y 02
(x 0 x 1 )(x 0 + x 1 ) = (y 1 y 0 )(y 1 + y 0 ),
pa je konacno
y1 y0
x1 + x0
=
.
x1 x0
y1 + y0
Ako se iskoristi ova jednakost i zameni u jednacinu prave kroz dve tacke tada se
dobija da je
y y0
x0 + x1
=
,
x x0
y0 + y1
jednacina secice centralnog kruga koja prolazi kroz tacke T0 (x 0 , y 0 ) i T1 (x 1 , y 1 )
na krugu.
Interesantno je da se jednacina secice kruga moe odmah napisati bez ikakvih
izracunavanja. Naime, jednacina
(x x 0 )(x x 1 ) + (y y 0 )(y y 1 ) = x 2 + y 2 r 2 ,
je jednacina prvog stepena pa je to jednacina prave. Ako se u ovu jednacinu
zamene koordinate tacke T0 (x 0 , y 0 ), koja lei na centralnom krugu x 2 + y 2 = r 2 ,
dobija se jednakost, a analogno i za tacku T0 (x 0 , y 0 ) pa je to jednacina secice
kroz T0 i T1 .
Kada se tacka T1 tei tacki T0 tada x 1 tei x 0 i y 1 tei y 0 pa kada se u jednacinu secice stavi da je x 1 = x 0 i y 1 = y 0 dobija se, kao i malo pre, da je jednacina tangente na krug x 2 + y 2 = r 2 u tacki T0 na krugu
y y0 =
x0
(x x 0 )
y0
xx 0 + y y 0 = r 2 .
Glava 4. Krug
62
x 2 + k(x x 0 ) + y 0 = r 2 ,
x 2 + k 2 (x x 0 )2 + 2k(x x 0 )y 0 + y 02 r 2 = 0,
x 2 + k 2 x 2 2k 2 x 0 x + k 2 x 02 + 2k y 0 x 2kx 0 y 0 + y 02 r 2 = 0,
(1 + k 2 )x 2 2k(kx 0 y 0 )x + (kx 0 y 0 )2 r 2 = 0.
Kada se ova kvadratne jednacina rei po x dobija se
x 1,2 =
k(kx 0 y 0 )
k 2 (kx 0 y 0 )2 (1 + k 2 )(kx 0 y 0 )2 + (1 + k 2 )r 2
1 + k2
k(kx 0 y 0 )
(1 + k 2 )r 2 (kx 0 y 0 )2
.
1 + k2
y y0 =
(r 2 x 02 )k 2 + 2x 0 y 0 k + r 2 y 02 = 0.
vertikalna prava, a za drugu je k =
y 02 r 2
2x 0 y 0
(x x 0 ).
63
q
y y 0 =
x0 y 0 + r
x 02 + y 02 r 2
x 02 r 2
(xx 0 ).
x0 + t x1
1+t
y0 + t y1
+
1+t
= r 2.
2
(x 0 + t x 1 )2 + y 0 + t y 1 r 2 (1 + t )2 = 0,
i sredimo po stepenima od t dobija se
2
x 0 + y 02 r 2 + 2 x 0 x 1 + y 0 y 1 r 2 t + x 12 + y 12 r 2 t 2 = 0.
Prava p c e biti tangenta na krug x 2 + y 2 = r 2 ako ova jednacina ima dvostruko
reenje, tj. kada je diskriminanta jednaka nuli,
x0 x1 + y 0 y 1 r 2
x 02 + y 02 r 2 x 12 + y 12 r 2 = 0.
x0 x + y 0 y r 2
x 02 + y 02 r 2 x 2 + y 2 r 2 = 0.
Glava 4. Krug
64
x0 x1 + y 0 y 1 = r 2 ,
r 2 x0 x1
y0
x 12 +
r 2 x0 x1
y0
2
=r2
y 02 x 12 + r 4 2r 2 x 0 x 1 + x 02 x 12 y 02 r 2 = 0
(x 02 + y 02 )x 12 2r 2 x 0 x 1 + r 4 r 2 y 02 = 0.
Reenja ove kvadratne jednacine su
x 1,2 =
r 2 x0 r y 0
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
x0
y0 y1 =
r 2 x0 + r y 0
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
+ y0 y1 = r 2
r 2 x 02 + r 2 y 02 r 2 x 02 r x 0 y 0
y1 =
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
q
r 2 y 0 r x 0 x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
Analogno se dobija da je
y2 =
r 2 y0 + r x0
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
65
pa su tacke dodira
r
T1
x 0 + r y 0 x 02 + y 02 r 2
,
x 02 + y 02
r
T2
x 0 r y 0 x 02 + y 02 r 2
,
x 02 + y 02
y 0 r x 0 x 02 + y 02 r 2
,
x 02 + y 02
y 0 + r x 0 x 02 + y 02 r 2
.
x 02 + y 02
4.3.3 Polaritet
Nadimo
jednacinu prave koja prolazi kroz tacke T1 i T2 , dodirne tacke tan
genti povucenih iz tacke T (x 0 , y 0 ) na centralni krug x 2 + y 2 = r 2 . Odredimo
najpre koeficijent pravca te prave
r 2 y0 + r x0
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
y2 y1
=
q
x2 x1 r 2 x r y
2
2
2
0
0 x0 + y 0 r
x 02 + y 02
q
2r x 0
=
r 2 y0 r x0
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
=
q
r 2 x 0 + r y 0 x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
x0
=
q
y0
2r y 0 x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
y0 y
x0
(x x 1 )
y0
q
2
2
2
2
r
x
+
r
y
r
+
y
x 02 + y 02 r 2
x
0
0
0
0
= x 0 x
2
2
2
2
x0 + y 0
x0 + y 0
r 2 y 0 r x0
Glava 4. Krug
66
y y0
r 2 y 02 r x 0 y 0
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
xx 0 + y y 0 =
r 2 x 02 + r x 0 y 0
= xx 0 +
r 2 x 02 + r x 0 y 0
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
q
r 2 y 02 r x 0 y 0 x 02 + y 02 r 2
x 02 + y 02
pa je konacno
xx 0 + y y 0 =
r 2 x 02 + r 2 y 02
x 02 + y 02
= r 2.
Jednacinu prave kroz T1 i T2 moguce je prosto izvesti i koricenjem jednostavnih geometrijskih odnosa. Ocigledno je prava kroz T1 i T2 normalna na
pravu OT pa je dovoljno odrediti rastojanje prave kroz T1 i T2 od koordinatnog
pocetka da se odmah napie normalna jednacina ove prave. Neka je T 0 presek
dui T1 T2 i OT . Trougao 4OT T1 je pravougli i T 0 je podnoje normale iz T1
na hipotenuzu OT . Trouglovi 4OT T1 i 4OT1 T 0 su slicni, jer su oba pravougla i
ugao kod O im je zajednicki pa je d rastojanje tacke T 0 od koordinatnog pocetka
q
OT : OT1 = OT1 : OT 0
x 02 + y 02 : r = r : OT 0
d = |OT 0 | = q
r2
x 02 + y 02
xx 0
x 02 + y 02
+q
y y0
x 02 + y 02
=q
r2
x 02 + y 02
q
Kada se pomnoi sa x 02 + y 02 dobija se da jednacina prave, koja spaja tacke
dodira dveju tangenti na krug, ima vrlo jednostavan opti oblik
xx 0 + y y 0 r 2 = 0.
67
k1 :
x 2 + y 2 r 22 = 0.
k2 :
x 2 + y 2 r 22 = 0.
x=
r 22 r 12 + x 12
2x 1
r 12 r 22 + x 12
!2
2x 1
+y
r 22
= 0,
= r 22
r 22 r 12 + x 12
!2
.
2x 1
r 22
r 22 r 12 + x 12
2x 1
!2
= r2 +
r 22 r 12 + x 12
2x 1
!
r2
r 22 r 12 + x 12
2x 1
!
=
Glava 4. Krug
68
=
=
(r 2 + x 1 )2 r 12 r 12 (r 2 x 1 )2
4x 12
4x 12
(r 2 + r 1 )2 x 12 x 12 (r 2 r 1 )2
4x 12
Konacno se dobija da je
y =
(r 2 + r 1 )2 x 12 x 12 (r 2 r 1 )2
4x 12
Sada je analizu jednostavno izvesti, jer kada je desna strana pozitivna krugovi
se seku, kada je nula tada se dodiruju, a kada je negativna krugovi nemaju
dodirnih tacaka. Dakle, kada je
r 1 + r 2 < |x 1 |, krugovi su jedan izvan drugog,
|x 1 | = r 1 + r 2 , krugovi se dodiruju spolja,
|r 2 r 1 | < |x 1 | < r 1 + r 2 , krugovi se seku,
|r 2 r 1 | = |x 1 |, krugovi se dodiruju iznutra, i
|x 1 | < |r 2 r 1 |, krugovi su jedan u drugom i ne seku se.
Slicno kao i pramen pravih lako moe da se definie i pramen krugova.
Neka su k 1 i k 2
k1 :
(x x 1 )2 + (y y 1 )2 r 12 = 0,
k2 :
(x x 2 )2 + (y y 2 )2 r 22 = 0,
c 1 (x x 1 )2 + (y y 1 )2 r 12 + c 2 (x x 2 )2 + (y y 2 )2 r 22 = 0,
jednacina kruga koji prolazi kroz presecne tacke krugova k 1 i k 2 ili je jednacina
presecne prave kada je c 1 = c 2 .
69
c 1 (x x 1 )2 + (y y 1 )2 r 12 + c 2 (x x 2 )2 + (y y 2 )2 r 22 = 0,
gde su c 1 i c 2 proizvoljni realni parametri, naziva se pramen krugova.
Ako k 1 i k 2 nisu koncentricni krugovi tada se prava
(x x 1 )2 + (y y 1 )2 r 12 = (x x 2 )2 + (y y 2 )2 r 22 ,
naziva radikalna (ili potencijalna) osa krugova k 1 i k 2 .
Lako se dokazuje da je radikalna osa dva kruga normalna na pravu koja
spaja centre tih krugova.
Jo lake se dokazuje da ako centri tri kruga obrazuju trougao da se tada
radikalne ose tih krugova seku u jednoj tacki. Ova presecna tacka naziva se
radikalni centar tri kruga.