prijevodi

94

Herbert Marcuse:
prepiska s Heideggerom1
s njemakog preveo

Alen Sueska

28. kolovoz 1947.

Washington, d.c.

Dragi g. Heidegger,
Nairoko sam razmiljao o tomu to ste mi rekli prilikom mojeg posjeta Todtnaubergu i elim Vam s tim u vezi otvoreno pisati.
Rekli ste mi da ste se od 1934. od nacistikog reima u potpunosti
distancirali, da ste u svojim predavanjima dali iznimno kritine opaske te da
Vas je nadzirao Gestapo. Vjerovat u Vaim rijeima. Ali ostaje injenica da
ste se 1933. i 1934. tako snano identificirali s reimom da ste danas jo uvijek u oima mnogih jedan od njegovih najveih duhovnih podupiratelja. Vai
vlastiti govori, spisi i djela iz ovoga perioda tomu su dokaz. Vi ih se nikada
niste javno odrekli niti nakon 1945. Nikada niste javno objasnili kako ste
doli do drugaijih spoznaja od onih koje ste 1933. i 1934. izrazili te sproveli u svojim djelima. Nakon 1934. ostali ste u Njemakoj unato tomu to ste
diljem inozemstva mogli nai radno mjesto. Niti jedan od ina ili ideologema reima niste javno denuncirali. Zbog ovih Vas se okolnosti jo i danas
poistovjeuje s nacistikim reimom. Mnogi su meu nama od Vas dugo
iekivali kakvu rije, rije kojom bi Vas se jasno i konano oslobodilo ovih
identifikacija, rije koja izraava Va stvarni, dananji stav o tomu to se dogodilo. Tako neto nikada niste rekli makar ne izvan privatne sfere. Ja sam
Vas zajedno s mnogim drugima kao filozofa cijenio te sam od Vas beskrajno
mnogo nauio. Ali mi ne uspijevamo razdvojiti Heideggera-filozofa i Heideggera-ovjeka to bi proturjeilo Vaoj vlastitoj filozofiji. Filozof se u politikome moe zavarati tad e svoju zabludu otvoreno razloiti. Ali on se ne
moe zavaravati oko reima koji je ubio milijune idova samo jer su bili
idovi, koji je teror uinio normalnim stanjem, koji je sve to je uistinu bilo
povezano s pojmovima duha, slobode i istine obrnuo u svoju krvavu suprotnost. Reim koji je po svemu bio smrtna karikatura svake zapadne tradicije, koju ste Vi sami tako uvjerljivo razloili i branili. A ukoliko reim nije bio
karikatura, nego zbiljsko ispunjenje ove tradicije ni tada nije bilo zablude,
tada ste morali optuiti itavu ovu tradiciju i odrei je se. (...)
1 Ova je prepiska pronaena u Marcuse-ar-

hivu u Frankfurtu i objavljena u frankfurtskom

asopisu Pflasterstrand sredinom 1980-ih. Mi
je preuzimamo sa internet stranice posveene

Marcuseu: http://www.marcuse.org/herbert/
pubs/40spubs/47MarcuseHeidegger.htm
Sama prepiska odvila se neposredno nakon Marcuseova posjeta Heideggeru u Todtnaubergu.

prepiska s heideggerom

Trebate li stvarno tako ui u povijesti? Svaki pokuaj borbe protiv ovog kozmikog nesporazuma nailazi na opi otpor spram ozbiljnog bavljenja jednim
nacistikim ideologom. Zdrav razum ljudi (kao i njihov duh) koji potvruje
ovaj otpor, ustee se od toga da u Vama vidi filozofa jer filozofiju i nacizam
dri nespojivima. Pri tom je uvjerenju on u pravu. Jo jednom: s poistovjeivanjem
Vae osobe i Vaeg djela s nacizmom (time i s gaenjem Vae filozofije) moete se
jedino tada boriti (i mi se moemo jedino tada boriti), kada date javno priznanje
svoje promjene i konane preobrazbe.
Ovog u Vam tjedna poslati jedan paket. Moji su me prijatelji ustrajno odvraali od toga da pomaem ovjeku koji se identificirao s reimom koji je milijune
mojih istovjernika poslao u plinske komore (da se izbjegnu nesporazumi, elim
primijetiti da ja od poetka rata nisam bio antinacist samo kao idov, ve i zbog
politikih, drutvenih i intelektualnih razloga; to bih bio ak i da sam bio isti
arijevac). Protiv tog argumenta se nita ne moe rei. Svojoj sam se vlastitoj savjesti ispriavao time to aljem paket ovjeku kod kojeg sam od 1928. do 1932. uio
filozofiju. Svjestan sam da je to lo izgovor. Filozof 1933. i 1934. ne moe biti puno
drukiji od onog prije 1933., utoliko manje ukoliko se uzme u obzir da ste Vi filozofski utemeljili i izrazili svoju obranu nacistike drave i Fhrera.

20. sijeanj 1948.

Freiburg

Dobio sam paket koji ste navijestili u Vaem pismu od 28. kolovoza. Zahvaljujem Vam na njemu! Vjerujem da je u skladu s Vaom voljom i umirujue za
Vae prijatelje to sam itav sadraj paketa raspodijelio bivim uenicima koji
nisu bili lanovi stranke ( nsdap -a op. prev.) niti su imali ikakve veze s nacionalsocijalizmom. U njihovo Vam ime takoer zahvaljujem na pomoi!
Ako iz Vaeg pisma dobro razabirem da Vam je ozbiljno stalo do toga
da donesete ispravan sud o mome djelu i mojoj osobi, tada mi upravo Vae
pismo pokazuje koliko je teak razgovor s ljudima koji od 1933. vie nisu bili
u Njemakoj i koji poetak nacionalsocijalistikog pokreta prosuuju s njegovog kraja. U vezi glavnih toaka Vaeg pisma elim rei sljedee:
1. O 1933.: od nacionalsocijalizma sam oekivao duhovnu obnovu itavog ivota, izmirenje drutvenih suprotnosti i spas zapadnog tubitka od
opasnosti komunizma. Te su misli izreene u mom Rektorskom govoru (jeste
li ga u cijelosti proitali?), u predavanju O biti znanosti i u dva govora docentima i studentima ovdanjeg sveuilita. Tomu treba dodati jo jedan poziv
na izbore od otprilike 25 do 30 redaka, objavljen u ovdanjem studentskom
asopisu. Pojedine reenice u njima danas smatram zastranjenjem. To je
sve.
2. 1934. sam uvidio svoju zabludu te se iz protesta protiv drave i
partije odrekao svojeg rektorstva. Da se prvo (Heideggerova aktivnost u
partiji op. prev.) koristilo u propagandne svrhe, kako u tuzemstvu, tako i u

95

prijevodi

96

herbert marcuse

inozemstvu, te da se ovo drugo (ostavka op. prev.) iz jednako propagandnih

razloga preuivalo, nije mi bilo poznato i ne moe me se zbog toga kriviti.
3. U potpunosti ste u pravu da s moje strane nedostaje javno, svima
razumljivo protupriznanje; to bi bila propast za mene i moju obitelj. O tomu je
Jaspers rekao: to to smo ivi, naa je krivica.
4. U svojim sam predavanjima i vjebama od 1933. do 1944. zauzeo
toliko jednoznano stajalite da nijedan od mojih uenika nije potpao pod
nacistiku ideologiju. Moji e radovi iz ovoga perioda, ako se jednom pojave,
tomu posvjedoiti.
5. Priznanje nakon 1945. meni se inilo nemogue jer su nacistiki
pristae svoju promjenu uvjerenja izjavili na najodvratniji nain; ja s njima,
meutim, nemam nita zajedniko.
6. Tekim, ali opravdanim prigovorima koje iznosite o reimu koji je
ubio milijune idova, koji je teror uinio normalnim stanjem, koji je sve to
je uistinu bilo povezano s pojmovima duha, slobode i istine obrnuo u svoju
suprotnost mogu samo dodati, da kad bi umjesto idova stajalo istoni
Nijemci, tada bi isto vrijedilo za jedne od saveznika, s tom razlikom da je
sve to se dogodilo nakon 1945. poznato svjetskoj javnosti, dok je krvavi teror nacista pred njemakim narodom uistinu bio dran u tajnosti.
Za kraj Vas molim da razmislite o tome da i danas postoji jedna lana
propaganda, npr. raznose se glasine koje proturjee istini. Upravo sam saznao za besmislene klevete o meni i mom radu.
Srdaan pozdrav,
M. Heidegger
13. svibanj 1948.
Washington, d.c.

Dragi g. Heidegger,
dugo nisam bio siguran bih li Vam trebao odgovoriti. Imate pravo: razgovor s
ljudima koji od 1933. nisu bili u Njemakoj oito je vrlo teak. Samo, ini mi
se da razlog tomu ne treba traiti u naem nepoznavanju njemakih okolnosti
pod nacizmom. Mi smo te okolnosti vrlo dobro upoznali moda ak i bolje
nego ljudi u Njemakoj. Neposredan kontakt koji sam 1947. imao s mnogim
ovakvim ljudima ponovno me o tome iznenadio. Takoer se ne radi o tome da
mi poetak nacionalsocijalistikog pokreta prosuujemo s njegovog kraja.
Mi smo znali, a sm sam to i vidio, da poetak ve sadri kraj, da ve jest kraj.
ini mi se da teina razgovora lei u tome da su ljudi u Njemakoj bili izloeni
jednoj totalnoj perverziji svih pojmova i osjeaja koju su mnogi odve spremno
primili. Drugaije se ne moe objasniti da ste Vi, koji ste vie od bilo koga drugoga htjeli razumjeti zapadnu filozofiju, u nacizmu vidjeli duhovnu obnovu

prepiska s heideggerom

itavog ivota, spas zapadnog tubitka od opasnosti komunizma (koji je ipak

bitan sastavni dio tog tubitka!). To nije politiki, ve intelektualni problem
skoro bih rekao: problem spoznaje, istine. Vi, filozof, zamijenili ste likvidaciju
zapadnog tubitka s njegovom obnovom? Nije li ova likvidacija bila oita ve u
svakoj rijei Fhrera, u svakoj gesti i djelu sa-a 2 puno prije 1933.? Ali elim
ui samo u jedan paragraf Vaega pisma jer bi moja utnja moda mogla biti
protumaena kao priznanje:
Vi piete da se sve to sam rekao o istrebljenju idova jednako tako
tie i saveznika ako umjesto idovi stoji istoni Nijemci. Ne stojite li s
ovom reenicom izvan dimenzije u kojoj je jo uope mogu razgovor meu
ljudima izvan logosa? Jedan je zloin mogue objasniti, izjednaiti, shvatiti tek u potpunosti izvan ove logike dimenzije, tvrdei da su i drugi takoer tako neto uinili.
Nadalje, kako je mogue muenje, sakaenje i unitavanje milijuna
ljudi postaviti na isti stupanj kao i prisilno preseljavanje skupina stanovnika koji ovakva nedjela nisu pretrpjeli (izuzev moda nekoliko iznimnih
sluajeva)? Stvari danas stoje tako da u razlici izmeu nacistikih koncentracijskih logora te deportacija i zatoenikih logora poslijeratnog vremena lei ve itava razlika izmeu neljudskosti i ljudskosti. Temeljem Vaeg
argumenta, da su saveznici zadrali Auschwitz i Buchenwald sa svime to
se u njima nalazilo za istone Nijemce i naciste tada bi raunica bila u
redu! No, ako je razlika izmeu neljudskosti i ljudskosti reducirana na taj
propust, tada je to svjetskopovijesna krivnja nacistikog sustava koji je svijetu demonstrirao to se nakon dvije tisue godina zapadnog tubitka moe s
ovjekom initi. Izgleda kao da je sjeme palo na plodno tlo: moda jo doivimo dovrenje toga to je 1933. zapoeto. Hoete li Vi to ponovno smatrati
obnovom, ne znam.
Srdaan pozdrav,
H. Marcuse

2 Tzv. Sturmabteilung (njem. Jurini odred)

bila je paravojna organizacija nsdap-a tijekom

Weimarske Republike koja je odigrala kljunu
ulogu u usponu nacizma i dolaska Hitlera na

vlast. Snanim pritiskom na druge politike

stranke i udruge, ponekad i upotrebom nasilja,
eliminirali su politike protivnike. op. prev.

97