Bosne i Hercegovine, Hirvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore i Spanjolske. Skup
je odréan 29. i 30, listopada 2010. u amfiteatru Sveutiliita u Mostaru. O njegovo}
uspjeSnosti najbolje govore pozitivne reakcje sudionika i posjtitelja Skupa te fre
javnosti koju su 0 ovome nesvakidainjem dogadaju u gradu na Neretv izvijestii
‘ovdainji medi.
Uovome je zborniku dvadesee éetiri lanka koji su proili uobiéajeni recenzentski
postupak te rad mons, dr. Ratka Perga, biskupa mostarsko-duvanjskoga i trebinjsko-
‘rkanskoga, koji je svojevrstan uvodnik u naznagenu temu, Nafalost, neke @anke
rnismo mogli objaviti hog éinjeniénih, metodolofkih ili inih nedostataka. Unato?
‘opravdanim i dobronamjernim sugestijama recentnih ocjenjivata, autori neobjav-
‘jenth uradaka nisu smatrai potrebnim bilo Sto mijenjati te su time sami odluéili o
sudbini svojih radova namijenjenih, vjerujemo, ponajprije 2a objavjivanje u ovome
aborniku,
(Od sca zahvaljujemo svima koji su na bilo koji natin pripomogli da zbornike
radova Suoremena snanost i ojere ugleda svetlo dana, To se ponajprije odnosi na
Aanove Organizaciskoga odbora, koji su ujedno i lanovi Urednittra, zatim na ila-
gave i autore danaka, recenzente, ektore i druge osobe koje su svojim angadmanom
pridonijele kvalitet! ove, nesumnjivo, vrjedne i svakomu istinskom intelekrualcu
korisne publikacje.
ZNANOST | VJERA U DIJALOGU
Uvod
Zabwalan na priv, iio bih ixanitisvojeéestitke i div-
Ijenje 2bog hrabrost dvojce poitovanih profesor, dekana
Fakulteta prirodoslowno-matematigkih { odgojnih znano-
sti u Mostaru dr. se. Zorana Primorca i dekana Filozof-
skoga fakultet u Ljubljani dr. sc. Valentina Bucika, or-
ganizatori so su se opredijlili za ova aktualnu tematiku
‘odnosa izmedu znanost i vjere, pozvaii vile od Zetndeset
‘znanstvenih i javno djelatnih imena na ovaj simporij. U
-svojo) prigodnoj rij neka mi je dopulteno iznijeti neke
‘mist kao kratak uvod u dijalog izmedu znanostii vjere.
Pri Svetoj Stolici postoji deset akademij, Medu nji
ma na prvom je mjestu, pa stoga i najuglednija,iako ne
najstarja, Papinska akademija znandsti, sa sjediltem u 2
Vatikanskim vroovima.' Buduei da je osmovana uw Rima
1 Papinskoj Driavi 1603. godine, potaknuta i od pape
Klementa VIIL,* pod nazivom Lynceorum Academia
‘(Akademija bistrookih), proslavila je 2003. godine 400.
obljetnicu ucemeljenja. Od 1610. godine bio joj je dan i
Galileo Galilei (+1642.), matematiar, fiitar i astronom.
‘Uijekcu stoljea od nj se granao vie akademija Teal
tako je ova obnovijena za blaéenoga Pija IX. godine 847.
pod nazivom Pontificia Academia Novorum Lynceoruim,
a danainji svoj oblk i naziv Pontificia Academia Scienti-
rum nosi od pape Pija XI, od 1936. godine.’
Oar ws akademije:soxjlnih znanos 2 Bivot, svetoga Tome
‘eologe, Bexgjene, Medunarodne masjanske, 7
tumjemort | kajevnost, areolgie, ,Cultrum maryrum” ?
‘Grovanth muteni),
* Govor pape frana Pvla I. novime Akademie w powods
or thle eis wee an ming 225
(eracan)
Pio XL, Mons propio Je mula elas :
Mons
Rarao Pretc,biskup
Mewar10 Rathe Pesé
Sastoji se od fo redovith élanova, od toga u danainjemu sastavu 27 nobelovaca,
koje imenuje papa na prijedlog akademskoga grem
na usjerenja, kao powvrdene struénjake matematickih i eksperimentalnih znanost
iz bilo koje zemlje na svijetu. Po tome je jedinstvena nadnacionalna ustanova takve
‘ste Papa svake godine pozdravi sudionike plenarme sjednice Akademi, zabvali
im na prinosu i podseti na najveta vjerska i crkvena nagela koja ravnaju odnosima
inmedu religije, odnosno kriéanske vere ili objave s jedne i podrugja pojedinatne i
pte ananosti s druge strane.
Cilj je Akademije ne samo odati poéastéistoj znanosti, gdje god ona bila, osigura-
‘io slobodu, podupirat israfivanja koja predstavljju potreban temelj za napredake
zanosti i za opée dobro, nego isto tako potaknuti akademike da svojim znanstvenim,
sadovima pomognu Crk doti do pune spoznajeistine sa znanstvene strane.
» bez obzira na njihova osob-
2. Natura i kultura
Covjek je danas, ,osobito pomoéu znanosti i tehnike, proirio i neprestano dale fri
svoje gospodstvo gotovo nad éitavom prirodom" te mnoga dobra, koja je nekada
wprvotno o¥ekivao od vitih sila, danas pribavija vet viasttim radom*. Ovo ne kate
nicki laigki forum, nego Drugi vatikanski koncil u konstituiji Gaudiom er spe:*
‘Nara narav obubvata sveukupnostevarnoga sijetas njegovim fiitkim zako-
nima i kemijskim procesima; rije je 0 stvarnome svjecu koji postoji i djeluje. Taj se
pojam odnosi na ono io je nastalo, rodeno, prirodeno, ¢. na prirodu.
Kultura je pak sveukupno stvaralaltvo naroda, j. nagin fivora i rada, obiéaji,
jetik, znanstveno, filozofsko, umjetnizko blago i religisko bogatsevo, Upravo po toj
religii, poveznici izmedu Sovjedanstva i botanstv, ili po objavi Boga ovjeku pou-
).
Papa Benedikt XVI danovima Papin akademije nanos 6. udenoga 20062 aso Perit
13. Vjerski i moralni zakoni
To Ijudsko dostojanstvo, osobnost, savjest,Zovjek sebi niti daje, niti mu to drugi
daju nit to on drugima daje, nego to svi nalazimo u sebi i u drugima, od pogetka
do svidetka, gj. od zaZeéa do preminuéa. To je dostojanstvo unutarnja neprocjenjiva
vrijednost svake Ijudske osobe, a ne samo izgradene osobnost; o je samopoktovanje,
Inopotovanje i bogopoitovanje. To dostojansvo jest vehunac moralnoga naravnog
reda, ber obzita je li posrijedi zametak ili odrastzo éoyjck. Tim dostojanstvom
rath luku Sovjekova Svora i u dugu protoku ditava Zovjeéanstva raynaju moralni
‘akoni: ramumni, Eas i moguei. [te rakone nalazimo i u samoj naravi, ali iu objav-
{eno poruci kroz povijest.
‘Svim tim zakonima motemo pridati odredenu auronomiju (autonomija znadi sa-
‘mozakonitos). Sv ti zakoni vode jednomu ciju ~ poitovanju Zovjekova dostojanstva
i vrjednovanju Iiudske osobe; oni dakle lute Zovjeku.
Kao Sto svaki Ijudski organski sustav — od krvotilnoga do Zivéanoga ~ ima svoju
aautonomiju,tako cio organizam ima svoju jedinstvenu i jedincatu autonomiju koja
nije ni samo skup fizikih zakona u teu, niskup kemijskih procesa, ni skup biolodkih
reakcja i skup razumnih reficksija, ni skup moralnih propisa, nego sve potpada pod
{ovjckov ja", pod uzvieni pojam Ijudskoga dostojanswva, otobe, odgovornost millje-
‘jai djelovanje, pod konaénu sankciju nagrade ili kazne. Covjek je dakle cjelina vite
‘od zbroja svih dijlova" (1jla, pameti, osjetaja, maSte), neito nedostizno vie.
2. Znanost i vjera
a mnanost kao objektivnn, sustavnu i argumentiranu spornaju, pa prema tom i zna-
1je o nekome redustvari, 0 njihovim naéelima po kojima se ravnaju i o pojavama koje
ih prate, vaino je da se mote provjeri, primijetiti, opzzt,eksperimentalno dokazati.
2.1. Autonomija znanosti
‘Sea znanost i aka znanost— prirodoslovna, matematidka, humanistidka, flozofska,
citka, socijalna ~ djeluje prema svojim posebnim videvima i pravilima. Za kemi-
ju vrijede druga pravila od astronomije koja prouéava nebo i nebeska kretanja. Za
biologiju vrijede drukiijizakoni od zakona mehanike. Prianati odredenoj znanosti
aturonomiju znati priznat joj uporabu vlastite metode, poitovati eksperimentalne
reaultate, odnosno logitne zakljutke. Svaki je zakon osmitljen, vodi cilju, celini,
stabilnosti. Zakon daje smisgo stvarnosti Iako svaka znanost ima zasebne zakone
{ZNANOST! VIERA U DUALOGU B
koji se dri, ipak sva znanost ima svoju sveukupnu zakonitost, uvezanost, proéetost,
koordinaciju, osmisljenost. Ljudska spoznaja tih zakona obiljeéena je rastom, sum-
njama, hipotezama, teorijama, intuicijom, fantasikom. Koliko nam god spoznaje
bile razlodne, one nisu uvijek neupitne. I znanost ima svoje trenutke vjerovanja, ane
samo znanja... At svakoj znanosti ima i jedan stabilni zakon koji glsi: Nije dopu-
Seno sve ito je moguée!
2.2, Autonomija vjere
‘Vjerajeslobodno razurnno prihvatanje neke vanjskerijeti kao istnite. U Ijudskome
pogledu vjera je primjerice moje prihvaéanje oeve tvednje da mi je on otac, ii maj-
{ine rijeti da mi je ona majka, ii urajamno prihvaanje rijeti dvoje mladih zaruznika
tna dan fenidbe da ée fivjeti zajedno, obiteliski, nesebigno, u slo i Hubavi. U djeku
Fivota moiemo provjeravat i roditeljsu Hjubav kojom nam dokazyju svoje roditel-
stv0, kao ito se provjerava obeéanje dano na vjenéanju koliko odgovara stvarnosti
'Na vio}, nadnaravnoj, razini vera je pribvatanje Boga objavitela, njegove za-
pisane poruke kao istinite, povijesnoga evandelja kao smjerodavna puta k spasenjus
pprihvaéanje Isusa Krista kao Sina Bofjega, od njegova utjlovijenja do uskrsnuéa,
prihvaéanje poruke da on daje smisao svoj zemalskoj i svemirskojstvarnost i Ijud-
skoj povijesti.
‘Ovdj se susreéemo s injenicom da logit, judskim rzzumom i slobodom, ta-
imo Utemeljelja sve te savtdene zakonite stvarnosti, uvezane od najsitnijth celesnih
¢gena i matiénih stanica do divovskih nebeskih sunaca. Filozofski smo pozvani zakju-