Ranko Marinkovi rodio se 22. veljae 1913.

na Visu gdje je zavrio puku kolu, a

potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je zavrio Filozofski
fakultet. Tijekom 2. svjetskog rata u Splitu je uhien je od Talijana, te je interniran
u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, i
prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu
Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebakoga HNK, gdje slubuje izmeu
1946. i 1950. Godinu poslije 1951. postaje profesorom na zagrebakoj Akademiji
za kazalinu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Pri kraju ivota biva HDZ-ov
zastupnik u Skuptini Grada Zagreba. Umire 2001. godine.
Djela [uredi]
Albatros (1939.)
Proze (1948.)
Ni braa ni roaci (1949.)
Oko Boje (1949.)
Pod balkonima (1953.)
Ruke (1953.)
Glorija (1955.)
Ponienje Sokrata (1959.)
Kiklop (1965.)
Politeia (1977.)
Zajednika kupka (1980.)
Pustinja (1982.)
Never more (1993.)
Eseji:
Geste i grimase (1951.)
Nevesele oi klauna (1986.

INTEPRETATIVNI KOLSKI ESEJ

POLAZNI TEKST
Ranko Marinkovi, Prah
Nije, ne, bilo zbog kljueva, lijepa gospo, nego zbog geometra. Zbog geometra
to nam je doao mjeriti zemlje. Zbog druga, druga geometra! Otuda histerija i
pla i lupanje noicama po ljunku! I peticu ste tada slomili, pa smo slali Luciju
postolaru da je popravi da biste mogli otii kui. Morali ste ekati Luciju da se
vrati s cipelicom (mala bosa noica!), pa ste sjeli na klupu meu oleandrima i
utjeli ste srdito, jednu rije niste vie htjeli progovoriti sa mnom.
Osjeao sam se kriv; to sam ja onda, jadan, znao za geometra! Mirisali su
oleandri iznad vae glave, ali vi niste osjeali toga mirisa. I zbog toga sam se
osjeao kriv, to vi ne osjeate taj opojni, ljubavni miris od koga se uzdie. I ja
sam uzdisao zbog vae srdite utnje, zbog mirisa, zbog svoje krivnje, koje nije bilo
(kako si bila okrutna, Ana!) i pao sam na koljena pred vas, molio vas za
oprotenje, odricao se kljueva, obeavao... i htio vam poljubiti noicu u prste, a
vi ste me tom istom, netaknutom, nepoljubljenom noicom grunuli u prsa i oborili
me u ljunak na stazi. Doslovno-odgurnut, odbaen, da bih napravio mjesta
geometru.
SMJERNICE
U koji je prostor smjetena radnja novele Prah?
Koja je tema novele s obzirom na simboliku naslova?
Tko su glavni akter (koji se spominju u odlomku) i kakav je njihov meuodnos?
Moe li glavni lik okarakterizirati kao nerealizirano bie koje je razapeto izmeu
kompleksa osobnih sanja i okrutne stvarnosti?
to je u pripovijetci simbolizira klju, odnosno kako povezuje hobi glavnog lika
skupljanje kljueva, s obzirom na osnovnu radnju novele?
Koji je smisao pozlaenog kljua pri kraju novele?
Je li zavretak novele oekivan?
Osnovna dvojba glavnog lika proizlazi iz nesklada izmeu njegovih elja i
realizacije, tj, izmeu njegove projekcije i zbilje. Prokomentiraj tvrdnju.
Koji je smisao dviju posljednjih reenica odlomaka u kontekstu novele?
Kada je stvarao Ranko Marinkovi, kojim je stilom napisana novela i kojoj je zbirci
objavljena?
POMO PRI PISANJU
U noveli Prah Ranka Marinkovia glavni lik je Tonko pl. Jankin, koji nakon
Drugoga svjetskog rata predstavlja iezli svijet. On je od mladosti fatalno
zaljubljen u Anu. Ana se udaje za geometra koji je bio u umi (u partizanima i
suprotno je ideoloki okrenut svijetu od Tonka) i odlazi ivjeti u grad. Tonko
planira osvetu.
Marinkovi je moderan psiholoko-realistiki pripovjeda.
Autor opisuje mediteranski mikrokozmos smjeten u otonoj izolaciji, analizira
ovjeka kao nesretan sluaj.
Autor esto kombinira ironiju i patetiku, stvara groteskni realizam kao
umjetniki postupak koji se ostvaruje pretjeranim negativnim razoblienjem
postojee a neeljene situacije ili zbilje.
Modernost zbirke proizlazi iz autorova interesa za osobnost, za suvremenog
ovjeka, interesa za iracionalno-podsvjesno, prikaza nesklada pojedinca i okoline
te elje i realizacije.
Otoni svijet prikazan je groteskno zbog zatajivanja ovjeka, tj. iznosi se jadan

status ovjeka u tzv. suvremenom svijetu.

Pripovijedanje nije pravolinijsko, ne donosi realistiku znanstveno sliku svijeta
ve fragmente/isjeke stvarnosti autor ironino analizira i propituje, u sve sumnja
i svemu se ruga.
Tonko je u novom vremenu socijalizmu izgubio ugled i imetak.
Pisac se ruga godinama planiranoj, ali na kraju nerealiziranoj Tonkovoj osveti za
neuzvraenu ljubav u mladost, njegova osveta postaje groteskna karikatura.
INTEPRETATIVNI KOLSKI ESEJ
POLAZNI TEKST
Ranko Marinkovi, Aneo
Nikada majstor Albert Knez nije doivio takvo priznanje. Bio je doista knez meu
klesarskim obrtnicima; ak su ga i neki kipari priznavali (to nije mala stvar) i
smatrali ga svojim kolegom, a vie puta je s njima i izlagao svoje granitne i
mramorne figure i bio cijenjen i hvaljen od poznavalaca umjetnosti. No ovo
osloboenje jednog srca, to je tu od djetinjstva stajalo vezano na lancu pasje
pokornosti, zaputeno i nepoznato pod tupom maskom jednog blesana koji je
lukavstvom nadomjetao sve ostale ljudske osobine, to je majstor smatrao svojim
najveim i konanim djelom.
SMJERNICE
U koji je ambijent smjetena radnja novele Aneo?
Koja je tema novele s obzirom na simboliku naslova?
Tko su glavni akteri novele i kakav je njihov meuodnos?
Moete li glavni lik okarakterizirati kao ovjeka/majstora/umjetnika koji je razapet
izmeu svog stanja (starosti) i stvarnosti (mladog egrta u naponu snage i
njegove kreativnost)?
to u noveli simbolizira aneo, odnosno kako povezuje kip anela nadgrobni
spomenik, i ivoga, ali i teko bolesnog majstora (starost)?
Zato je majstor svog egrta smatrao svojim najveim i konanim djelom?
Je li zavretak pripovijetke oekivan?
Koji ej smisao posljednje reenice odlomka u kontekstu novele?
Zbog ega moemo/ne moemo mladog egrta Lojza smatrati olienjem
karakteristika anela?
POMO PRI PISANJU
Novela Aneo sloenoga je semantikog znaenja i postavljena je na
suprotnostima starost mladost, optereenje starosti/smrt ivot/strast/ljubav.
Na tim se suprotnostima gradi idejnotematska osnova o majstoru klesaru Knezu i
mladom, snanom egrtu Lojzu, kojeg majstor naziva klipan i majstorovoj
drugoj eni Fridi. Oko te tematske jezgre razvijaju se ostali motivi koji
objanjavaju odnose: licemjerje lojalnost, obrtnitvo/zanat umjetnost,
fiziologija mladosti nepotrebnost i usamljenost starosti.
Marinkovi je moderan psiholoko-realistiki pripovjeda.
Autor opisuje mediteranski mikrokozmos smjeten u otonoj izolaciji, analizira
ovjeka kao nesretan sluaj.
Autor esto kombinira ironiju i patetiku, stvara groteskni realizam kao
umjetniki postupak koji se ostvaruje pretjeranim negativnim razoblienjem
postojee a neeljene situacije ili zbilje.
Modernost zbirke proizlazi iz autorova interesa za osobnost, za suvremenog

ovjeka, interesa za iracionalno-podsvjesno, prikaza nesklada pojedinca i okoline

te elje i realizacije.
Otoni svijet prikazan je groteskno zbog zatajivanja ovjeka, tj. iznosi se jadan
status ovjeka u tzv. suvremenom svijetu.
Pripovijedanje nije pravolinijsko, ne donosi realistiku znanstveno sliku svijeta
ve fragmente/isjeke stvarnosti autor ironino analizira i propituje, u sve sumnja
i svemu se ruga.
Iako djeluje grubo, opisani dogaaj iz ivota majstora klesara Kneza, ciklus
ivota i ivljenja uvijek se nastavlja. Smrt majstora klesara, iako oekivana, uvod
je u poetak novog ivota onih koji iza majstora ostaju.
To je novi ciklus ivota mladog egrta klipana Lojza i majstorove ene Fride. Taj
novi ciklus autor moralno ne osuuje jer se oni iskreno brinu o bolesnome
majstoru na kraju ivota. Prije tog ciklusa majstor se, u vrijeme teke bolesti svoje
prve ene, takoer zaljubio u novu, mladu enu Fridu.