Professional Documents
Culture Documents
Pouke Prepodobnog Serafima Sarovskog PDF
Pouke Prepodobnog Serafima Sarovskog PDF
O delima Boijim ne treba rasuivati puna stomaka, jer pri punom stomaku nema
vienja tajni Boijih.
sadraj
O TAJNI SVETE TROJICE
Da bi pogledao u Svetu Trojicu, treba da se za to moli Svetom Vasiliju Velikom,
Svetom Grigoriju Bogoslovu i Svetom Jovanu Zlatoustom, koji su o Trojici uili, jer
njihovo zastupnitvo moe na oveka privui blagoslov Presvete Trojice. Toga, pak, da
sam u Trojicu pravo gleda, treba da se uva.
sadraj
O RAZLOZIMA DOLASKA ISUSA HRISTA U SVET
Razlozi dolaska u svet Isusa Hrista, Sina Boijeg jesu:
a) Ljubav Boja prema rodu ljudskom, jer "Bog tako zavole svet da je Sina Svoga
Jedinorodnog dao za njega." (Jn. 3, 16)
b) Vaspostavljanje u palom oveku lika i podobija Boijeg, kako o tome peva Sveta
Crkva (1. kanon na Rodestvo Gospodnje, pesma 1: "Onoga koji je bio po liku Boijem,
pa je prestupljenjem propao, koji je otpao od najboljeg, boanstvenog ivota, ponovo
obnavlja premudri Tvorac".
v) Spasenje ljudskih dua, jer "ne posla Bog Sina Svoga u svet da sudi svetu no da se
Njime svet spase." (Jn. 3, 17)
Dakle, i mi, sledujui cilju Iskupitelja, Gospoda naeg Isusa Hrista, treba da svoj
ivot provodimo saglasno Njegovom boanstvenom uenju, da time zadobijemo
spasenje dua svojih.
sadraj
O VERI
Pre svega potrebno je verovati u Boga, jer "onaj ko prilazi Bogu, treba da veruje da
Bog postoji i da nagrauje one koji Ga trae" (Jevr. 11, 6).
Ko ljubi sebe, ne moe da ljubi Boga. A ko ne ljubi sebe iz ljubavi prema Bogu, taj
ljubi Boga.
Onaj ko istinski ljubi Boga smatra se strancem i doljakom na zemlji, jer u svome
stremljenju ka Bogu duom i umom sazrcava Njega Jedinoga.
Dua, ispunjena ljubavlju Boijom, u vreme izlaska svoga iz tela, nee se ubojati
kneza vazdunoga, no e sa Anelima uzleteti kao iz tuine u otadbinu svoju.
sadraj
O STRAHU BOIJEM
ovek koji se poduhvatio toga da pree put unutarnje panje, pre svega treba da
ima strah Boiji, koji je poetak premudrosti. U njegov um treba da su svagda urezane
proroke rei: "Sluite Gospodu sa strahom i radujte Mu se sa trepetom" (Ps. 2, 11). On
treba da ide tim putem krajnje obazrivo, ispunjen strahopotovanjem prema svemu
svetenom, a nipoto nemarno. U protivnom, treba da se boji da se na njega ne primeni
re Boija: "Proklet da je ovek koji nemarno tvori delo Gospodnje!" (Jerem. 48, 10).
Obazrivost sa strahopotovanjem neophodna je ovde zbog toga to je ono more (tj. srce
sa njegovim pomislima i eljama, koje smo duni oistiti pomou panje), veliko i
prostrano, i to u njemu ive bezbrojni gadovi, to jest mnoge pomisli sujetne,
nepravedne i neiste, nakot zlih duhova.
Strah Boiji stie se kada se ovek odrekne od sveta i svega u svetu, i sve svoje
misli i oseanja usredsredi samo na zakon Boiji, i sav se pogruzi u sazrcanje Boga i
oseanje blaenstva, obeano Svetima.
Ne moemo se odrei sveta i doi u stanje sazrcanja, ako ostajemo u svetu, jer dok
se strasti ne stiaju, ne moemo stei mir duevni, a strasti se nee stiati, dok nas
okruuju predmeti koji ih bude. Da bismo doli do savrenog bestraa i dostigli
savreno bezmolvije (tihovanje) due, treba mnogo da se podvizavamo u duhovnom
razmiljanju i molitvi. A kako bismo u sazrcanje Boga mogli da se pogruzimo svecelo i
spokojno i da se uimo zakonu Njegovom, i svom duom se ka Njemu uznosimo
plamenom molitvom, ako ostajemo usred neuutne graje strasti, koje meusobno ratuju
u svetu?! Svet lei u zlu.
Ako se ne oslobodi od sveta, dua ne moe iskreno da ljubi Boga. Jer je sve
svetsko, po reima Prepodobnog Antioha, za nju kao pokrivalo (koje je odvaja od Boga).
Ako mi, veli isti uitelj ve ivimo u tuem gradu i ako je ve na pravi Grad
daleko od njega, zato se zadravamo u tuini i tu sebi stiemo polja i kue? I kako
emo zapevati pesmu Gospodnju u zemlji tuoj?! Ovaj svet je oblast onog drugog, tj.
kneza veka ovog (Slovo 15).
sadraj
O MNOGOSLOVLJU
Ve i samo mnogoslovljenje sa onima koji ive ivotom drugaijim od naeg,
dovoljno je da rastroji unutarnjost paljivog (duhovno sabranog) oveka. Najalosnije
od svega je to time moe da se ugasi onaj oganj koji je Gospod na, Isus Hristos, doao
da baci u zemlju (naeg) srca: jer, nita tako lako ne tuli oganj, koji Duh Sveti udahnjuje
u srce monahovo radi osveenja due, kao saobraanje i mnogoslovljenje i razgovor,
izuzev onoga koji nam je na uzrastanje poznanja i pribliavanje Bogu (Isaak Sirin, slovo
8).
molitve monah umire kao riba bez vode. Od monaha koji ne zna da vri Isusovu
molitvu - nita. Bog slua um na, pa otud oni koji spoljanju molitvu sa unutarnjom ne
poveu, i nisu monasi nego - nagorele glavnje.
Ako se na molitvi desi da se umom zanesemo i da nam avo potkrade misli, treba
da se smirimo pred Gospodom Bogom i da molimo za oprotaj: Gospode, reju, delom,
milju i svim svojim oseanjima sagreih Ti!..."
U crkvi na molitvi stoj zatvorenih oiju sa unutarnjom panjom, a oi otvaraj samo
ako te hvata uninije, ili ako te san pritisne i navodi na dreme - tada oi treba da
upravlja na ikonu i sveu koja pred njom gori.
Gledajui na sveu koja gori, osobito kada stojimo u hramu Boijem, podseajmo
se na poetak, tok i kraj svoga ivota, jer kao to se svea topi, tako se svakim trenom
skrauje i ivot na, pribliavajui se kraju. Ta misao pomoi e nam u hramu da nam
panja manje luta i da se molimo usrdnije i da nastojimo da ivot na pred Bogom lii
na sveu od ista voska, koja ne odie neistotom primesa...
Treba vazda nastojati da se misleno ne rasejavamo, jer se kroz rasejavanje misli
dua udaljava od seanja na Boga i ljubavi Njegove, po dejstvu avola. Kako kae Sveti
Makarije: sva briga naeg protivnika jeste da nau misao odvrati od seanja na Boga i
straha Boijeg i ljubavi (Slovo 2, gl. 15).
Kada um i srce budu sjedinjeni u molitvi i kada se misli due vie ne budu
rasejavale, srce e se zgrevati toplinom duhovnom, u kojoj e prosinuti Svetlost
Hristova, ispunjavajui mirom i radou unutarnjeg oveka.
Za sve treba da zahvaljujemo Bogu i treba da se predajemo volji Njegovoj. Bogu
takoe treba da prinosimo sve svoje misli, rei i dela, i da nastojimo da sve to slui
samo bogougaanju.
sadraj
O SUZAMA
Svi sveti monasi koji su se odrekli sveta, celoga su ivota plakali u oekivanju
vene utehe, po uveravanju koje nam je pruio Spasitelj sveta: "Blaeni oni koji plau,
jer e se uteiti" (Mt. 5, 4). Isto tako i mi treba da plaemo radi otputanja greha naih. U
to nas uveravaju rei Porfironosnoga (cara Davida): "Koji hode, hoahu i jadikovahu,
bacajui semenje svoje. Kada, pak, budu dolazili, doi e sa radou, nosei snopove
svoje" (Ps. 125, 6). I rei Svetog Isaaka Sirina: "Okvasi obraze svoje plaem oiju svojih,
da poine na tebi Duh Sveti i omije te od skvrni zloe tvoje. Umilostivi Gospoda svoga
suzama, da doe k tebi!" (Slovo 68, O odreenju od sveta).
Kada na molitvi plaemo, pa nas spopada neki smeh - to dolazi od avoljeg
lukavstva. Teko je shvatiti potajno i prepredeno delovanje naeg neprijatelja.
Srce onoga kome teku suze umiljenja, obasjavaju zraci Sunca Pravde, Hrista Boga.
sadraj
O PEALI
Kada zao duh peali ovladava duom, on je ispuni tugom i neprijatnou i ne
dozvoljava joj da savrava molitvu sa dunim usrem, smeta joj da se bavi itanjem
Svetog Pisma sa potrebnom panjom, liava je krotosti i blagoduja u saobraanju sa
braom i raa odvratnost prema bilo kakvom razgovoru. Jer, dua ispunjena peali,
postajui kao bezumna i van sebe, ne moe spokojno da prima ni dobar savet niti da
krotko odgovara na postavljena pitanja. Ona bei od ljudi kao od vinovnika njenog
smuenja a ne shvata da je uzrok njene bolesti u njoj samoj. Peal je crv srca, koji grize
majku koja ga raa.
Pealni monah ne uzdie um k sazrcanju i nikada ne moe da savrava istu
molitvu.
Ko je pobedio strasti, pobedio je i peal. A pobeeni strastima, nee izbei okove
peali. Kao to se bolnik prepoznaje po boji lica, tako se i onaj, kojim vlada strast,
otkriva po peali.
Ko ljubi svet, njemu nije mogue da se ne peali (ne alosti). A ko je prezreo svet,
svagda je veseo.
Kao to oganj oiuje zlato, tako i peal po Bogu oiuje grehovno srce.
sadraj
O AMOTINJI I UNINIJU
S duhom alosti nerazdvojno deluje i amotinja. Ona kako primeuju Oci, napada
monaha oko podneva i proizvodi u njemu tako strano nespokojstvo, da mu nesnosno
postaje i mesto ivljenja i braa koja sa njim ive, a prilikom itanja bude se u njemu
neka odvratnost i esto zevanje i silna glad. Po nasienju stomaka, demon amotinje
nanosi na monaha pomisli da izie iz kelije i sa nekim progovori, predstavljajui mu da
se drugaije ne moe izbaviti od amotinje, nego kroz neprestan razgovor sa drugima. I
monah savladavan amotinjom slian je suvom granju na vetru, koje se zamalo
zaustavi, a onda opet biva njime vitlano na sve strane. On je kao bezvodni oblak, vijan
vetrom.
Ovaj demon, ako ne moe ve monaha da izvue iz kelije, poinje da mu razvlai
um za vreme molitve i itanja. "Ovo ne stoji dobro", vele mu pomisli, "a ono onde, treba
stvari srediti..." A sve to avo ini toga radi da um uini beskorisnim i besplodnim.
smirenoumljem, ovek ne moe da razrui bedem tih poroka... Uninije se kod Svetih
Otaca naziva i dokonou, lenjou i razlenjenou.
sadraj
O OAJANJU
Kao to se Gospod brine o naem spasenju, tako i avo nastoji da dovede oveka
do oajanja.
Dua uzviena i stamena ne oajava u nesreama, ma kakve da su one. Na ivot
je kao neki dom iskuenja i muka, ali mi neemo odstupiti od Gospoda, dok On ne
naredi naim muiteljima da nas ostave i ne budemo oivljeni sopstvenim trpljenjem i
stamenim bestraem.
Izdajnik Juda bio je maloduan i neiskusan u borbi i zbog toga je neprijatelj, videi
njegovo oajanje, navalio na njega i naterao ga da se obesi. Ali, apostol Petar, kamenstanac, kada je pao u greh, budui iskusan u borbi, nije oajavao i nije izgubio
prisebnost duha, nego je prolio gorke suze iz srca punog ara, i neprijatelj, kada je
Petrove suze (pokajanja) ugledao, kao da mu je oganj oi oprio, pobegao je daleko od
njega sa bolnim krikom.
Dakle, brao, ui Prepodobni Antioh, kada nas bude spopalo oajanje, ne
pokorimo mu se, nego ukrepljujui se i ograujui svetlou vere, sa velikom
odvanou, recimo lukavom duhu: "ta je nama do tebe, od Boga otueni begune sa
nebesa i slugo lukavi?! Ti nam nita ne sme uiniti. Hristos, Sin Boiji, ima vlast i nad
nama i nad svima. NJemu smo sagreili, i pred NJim emo se i opravdati. A ti,
pogubnie, udalji se od nas! Ukrepljivani asnim NJegovim Krstom, mi gazimo tvoju
zmijsku glavu!" (Ant., Slovo 27).
sadraj
O BOLESTIMA
Telo je sluga, dua carica, i zato je milost Gospodnja kada se telo iznurava boleu,
jer od toga slabe strasti i ovek dolazi k sebi. I sama telesna bolest se ponekad raa od
strasti.
Odbaci greh i bolesti e te ostaviti. Jer, one nastaju od greha, kako tvrdi Sveti
Vasilije Veliki (Slovo, o tome da Bog nije uzrok zala, str. 213). Otkuda bolesti, otkuda
telesne povrede? Gospod je stvorio telo a ne bolest, duu a ne greh. ta je od svega
korisnije i potrebnije? Sjedinjenje sa Bogom i optenje sa NJim pomou ljubavi. Gubei
tu ljubav, mi otpadamo od Boga, a otpadajui od NJega, podvrgavamo se razlinim i
mnobrojnim bolestima.
vas mrze" (Mt. 5, 44). Dakle, ako budemo nastojali, koliko smo u stanju, sve to da
ispunimo, moemo da se nadamo da e boanstvena svetlost brzo zasijati u duama
naim, otkrivajui nam put ka Gornjem Jerusalimu.
sadraj
O BRIZI ZA DUU
ovek je telom nalik na zapaljenu sveu: svea mora da sagori, a ovek da umre.
Ali, dua je ljudska besmrtna, i zato mi vie brige treba da vodimo o dui nego o telu:
"Jer, kakva je korist oveku, ako sav svet zadobije, a dui svojoj naudi? Ili, kakav e
otkup dati ovek za duu svoju?, za duu za koju, kao to se zna, otkupnine nema?! Ako
je samo jedna dua, po sebi, dragocenija od itavoga sveta i carstva svetskog, jo je
neuporedivo dragocenije - Carstvo Nebesko.
Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov, Jovan Zlatousti, Kiril Aleksandrijski, Amvrosije
Milanski i drugi su od mladosti bili devstvenici. Sav je njihov ivot bio pretvoren u
brigu o dui a ne o telu. Tako i mi treba sve svoje staranje da usmerimo na duu, a telo
valja da potkrepljujemo hranom samo radi toga da ono pomae potkrepljivanju duha.
Ako samovoljno iznurimo svoje telo do toga stepena da nam se iznuri i duh, takvo
muenje bie nerasudno, makar se i preduzimalo radi sticanja dobrodetelji.
Ako Gospodu Bogu bude ugodno da ovek iskusi na sebi bolesti, On e mu dati i
mo trpljenja. Dakle, neka bolesti dolaze ne od nas samih no od Boga.
sadraj
IME TREBA OPSKRBLJIVATI DUU
Duu je potrebno opskrbljivati reju Boijom, jer je re Boija, kako kae Grigorije
Bogoslov, hleb anelski, kojim se hrane due gladne Boga. Vie od svega treba da se
vebamo u itanju Novoga Zaveta i Psaltira... Od toga nastaje prosvetljenje u umu, koji
se izmenjuje boanstvenom promenom.
Veoma je korisno baviti se itanjem rei Boije u osami, i proitati svekoliku
Bibliju sa razumevanjem. Samo zarad takve vebe, ne raunajui druga dobra dela,
Gospod Svojom milou ne ostavlja oveka, no ga ispunjava darom duhovnog
razumevanja.
Kada ovek opskrbi duu svoju reju Boijom, ispunjava se razumevanjem toga
ta je dobro a ta zlo.
itanje rei Boije treba da se obavlja u osami zato da bi se um itaev udubio u
istinu Svetoga Pisma, i primao za njega toplinu koja u osami raa suze. Od tih suza,
O MIRU DUEVNOM
Nita na svetu nije bolje od mira u Hristu - u njemu se ponitava svaka borba
vazdunih i zemnih duhova: " Jer ne ratujemo mi protiv krvi i tela, nego protiv
poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame ovoga sveta, protiv duhova zlobe podnebesnih."
(Ef. 6, 12)
Znak je razumne due da ovek pogruava um u sebe i ima delanje u srcu svome.
Tada ga blagodat Boija osenjuje i ovek prebiva u mirnom nastrojenju, a uz pomo
ovoga i u nastrojenju nadnebeskom: u mirnom, to znai sa dobrom saveu; u
nadnebeskom - jer um sagleda u sebi blagodat Svetoga Duha, po rei Boijoj: "U miru je
mesto NJegovo." (Ps. 75, 3)
Moe li ovek da se ne raduje, videi sunce telesnim oima? A koliko vea radost
nastaje kada ovek unutarnjim, (duhovnim), oima ugleda Sunce Pravde, Hrista. Tada
se uistinu raduje anelskom radou. O tome je Apostol rekao: "Na je ivot na
Nebesima" (Filip. 3, 20).
Kada neko ivi u mirnom nastrojenju, on kao da kaiicom zahvata duhovne
darove. Imajui mirno nastrojenje duha, i budui osenjivani blagodau Boijom, Sveti
Oci su dugo iveli.
Kada ovek doe u stanje mira, on iz sebe i na druge moe da izliva svetlost
prosvetljenja razuma. On pre svega treba da ponavlja rei proroice: "Neka ne izlaze iz
usta vaih rei ohole" (1. Sam. 2, 3). I rei Gospodnje: "Licemeru, izvadi najpre brvno iz
oka svojega i tada e videti da izvadi trun iz oka brata svojega" (Mt. 7, 5).
Ovaj mir je kao neko bescen-blago Gospod ostavio uenicima Svojim uoi smrti
Svoje, govorei: "Mir vam ostavljam, mir Svoj dajem vam" (Jn. 14, 27). O njemu takoe
govori i Apostol: "I mir Boiji koji prevashodi svaki um, neka sauva srca vaa i misli
vae u Isusu Hristu." (Filip. 4, 7)
Kada je ovek u velikoj oskudici to se tie stvari potrebnih telu, teko je pobediti
uninije. Ovo se, naravno, odnosi na slabe due.
Za ouvanje duevnog mira treba takoe na sve naine izbegavati osuivanje
drugih. Neosuivanjem i utanjem se uva mir duevni: kada se ovek nalazi u takvom
nastrojenju, dobija boanstvena otkrivenja. A da bismo se izbavili od osuivanja, treba
na sebe paziti i ni od koga ne primati uzgredne misli i biti za sve mrtve.
Radi sauvanja duevnog mira treba ee ulaziti u sebe i pitati se: gde sam ja? Pri
tome treba paziti da telesna ula, osobito ulo vida, slue unutarnjem naem oveku i
ne razvlae duu ulnim predmetima: jer, blagodatne darove primaju samo oni koji
imaju unutarnje delanje (molitveno straenje) i bdiju nad duama svojim.
Kada se, pak, ovek, stara da ima srce smireno i da misli uva u miru, tada sve
zamke neprijateljeve ostaju nedelotvorne, jer gde je mir pomisli, tamo poiva Sam Bog.
"U miru je", kazano je, "mesto NJegovo".
sadraj
O UVANJU SRCA
Mi neprestano treba da uvamo srce svoje od nepristojnih pomisli i utisaka, po
rei Solomonovoj: "Svakim uvanjem kojim se moe uvati, uvaj srce svoje, jer iz njega
izlazi ivot." (Pri. 4, 23)
Od svagdanjeg uvanja srca raa se u njemu istota u kojoj se vidi i ogleda
Gospod, po tvrenju vene Istine: "Blaeni isti srcem, jer e Boga videti." (Mt. 5, 8)
Ono najbolje to nam se u srce utoilo, ne treba iz njega da izlivamo bez potrebe;
jer ono to smo sabrali samo onda moe biti bezbedno od vidljivih i nevidljivih
neprijatelja, kada se uva u nutrini srca.
Srce samo tada previre, budui razbuktavano boanstvenim ognjem, kada njime
tee voda iva. Kada se ono izlije, srce se hladi i ovek se mrzne.
sadraj
O RASPOZNAVANJU DEJSTAVA U SRCU
Kada ovek prima neto boanstveno, srce se njegovo raduje; a kada prima
avolsko, smuuje se.
Hriansko srce, kada primi u sebe neto boanstveno, ne potrebuje drugi neki
dokaz sa strane da mu je to ba od Gospoda dolo, nego samim delovanjem primljenoga
uverava se da je to - sa Nebesa: jer u sebi osea plodove duhovne: ljubav, radost, mir i
drugo (Gal. 5, 22). Tome nasuprot, avo, i da se pretvori u anela svetlosti (2. Kor. 11,
14), ili predstavi blagolikim mislima, (tako deluje da) srce ovekovo ipak svejednako
osea neku nejasnou i nemir u mislima. Objanjavajui to, Sveti Makarije Egipatski
govori: "Makar nam avo i svetla vienja pruao, on ipak dobro dejstvo na nas preko
njih ne moe vriti - to je izvesni znak njegovog " masla". Dakle, ovek moe da pozna
meu tim raznoobraznim delovanjima u svome srcu ta je boanstveno a ta avolsko,
kako o tome pie Sveti Grigorije Sinait: po delovanju moe poznati da li je svetlost koja
je prosijala u dui tvojoj, Boija ili satanina...
sadraj
O SVETLOSTI HRISTOVOJ
Da bismo primili i u srcu osetili Svetlost Hristovu, potrebno je - koliko je mogue odvratiti se od vidljivoga. Oistivi prethodno duu pokajanjem i dobrim delima, pri
iskrenoj veri u Raspetoga, poto zatvorimo oi telesne, treba da um pogruzimo u srce i
vapijemo, bez prestanka prizivajui ime Gospoda naega Isusa Hrista. Tada e ovek,
po meri usra i revnosti pred LJubljenim, nalaziti naslaenje u prizivanom imenu, a to
nasleenje e mu zatim pobuditi elju da ite i vie prosvetljenje.
Kada um kroz takvo vebanje utone u srce, zasijae tada u njima Svetlost
Hristova, osvetljavajui dom due nae boanstvenim osijanjem, kako u ime Boije
govori Sveti prorok Malahija: "A vama koji se bojite imena Mojega, zasijae Sunce
Pravde!" (4, 2). Ova je Svetlost, ujedno i ivot, po rei jevanelskoj: "U NJemu bee
ivot i ivot bee Svetlost ljudima." (Jn. 1, 4)
Kada ovek unutarnje sagledava Svetlost venu tada njegov um biva ist i nema u
sebi nikakvih ulnih predstava no, sav budui udubljen u sazrcanje (sagledanje)
nestvorene Dobrote, zaboravlja sve ulno i ne eli da ga vidi u sebi no eli da se skrije u
utrobu zemlje samo da se ne lii tog istinskog dobra -Boga.
sadraj
O POMISLIMA I TELESNIM POKRETIMA
Ako se ne saglaavamo sa zlim pomislima, koje nam naaptava avo, dobro
inimo.
Neisti duh ima jak uticaj jedino na ljude strasne, a one koji su se oistili od strasti
napada samo sa strane ili spolja.
Zar moe ovek u mladim godinama da gori a da se ne uzmuuje plotskim
pomislima!... Ali, treba se moliti Gospodu Bogu da iskra porone strasti utrne u samom
zaetku. Tada se u oveku nee rasplamsati plamen strasti.
sadraj
Petkom i sredom, naroito u vreme etiri velika posta, hranu uzimaj jednom
dnevno, a Aneo Gospodnji e se priljubiti uz tebe.
sadraj
O ODOLEVANJU ISKUENJIMA
Dolino je i potrebno biti dete a ponekad lav - lav, pak, naroito onda kada protiv
nas ustaju strasti ili lukavi dusi. Jer, mi "ne ratujemo protiv krvi i ploti, no protiv
poglavarstava i vlasti i kneza tame ovoga sveta, protiv duhova zla podnebesnih." (Efes.
6, 12)
Mi treba uvek paljivo da motrimo na napade avola. Ta, zar se uopte moemo
nadati da bi nas on ostavio na miru, kada nije ostavio ni samog Utemeljitelja
hrianskog podviga i Zaetnika i Ispunitelja nae vere, Gospoda Isusa Hrista. Sam
Gospod je rekao apostolu Petru: "Simone, Simone! Satana ite da vas vije kao penicu!".
Dakle mi smo duni svagda sa smirenjem da prizivamo Boga i da mu se molimo,
da ne dopusti da budemo u iskuenju koje je iznad naih snaga, nego da nas izbavi od
lukavoga. Jer, kada Gospod oveka ostavi samome sebi, avo je gotov da ga samelje,
kao mlinski kamen penino zrno.
sadraj
O OSAMLJIVANJU I UTANJU
Sebe, pre svega, treba ukraavati utanjem, jer Amvrosije Milanski veli: video sam
da se mnogi spasavaju utanjem, a mnogogovorljivou nijednoga ne videh da se
spasao. I opet neki od Otaca kae da je utanje tajanstvo buduega veka, dok su rei
orue ovoga sveta.
Ti samo sedi u keliji sa panjom duhovnom i u utanju, i na sve naine nastoj da
se priblii Gospodu, a Gospod je spreman da te od oveka uini Anelom. "Na koga u
pogledati? Samo na krotkoga i utljivoga, koji trepti pred reima Mojim", veli Gospod
kroz proroka Isaiju (Isa. 66, 2).
Kada prebivamo u utanju neprijatelj na, avo, nita ne moe da naudi
skrivenom oveku srca - tako treba razumeti utanje umom.
Onaj ko prolazi ovakav podvig (utalnitva), svu nadu svoju nek poloi na
Gospoda Boga, po uenju Apostola: "Sve svoje brige poloite na njega, jer se On stara za
vas". U tom podvigu ovek treba da biva postojan, sledujui primeru Svetog Jovana,
utalnika i pustinjaka (Prolog - 3. decembra), koji se, hodei tim putem, hrabrio ovim
boanstvenim reima: "Neu te ostaviti niti u od tebe odstupiti" (Jevr. 13, 5).
bivaju blagoraspoloena prema majci svojoj. Tako i svaki nastojatelj treba da ivi - ne
ugaajui sebi nego bivajui ugodan potinjenima. On je duan da bude snishodljiv
prema njihovim slabostima, da nemoi nemonih nosi sa ljubavlju, bolesti grehovne da
isceljuje milosrem, da pale sa prestupa svoga krotko uspravlja, da one koji su se
ukaljali skvrni kojeg bilo poroka, mirno oiuje i omiva, nalaui im post i molitve,
pored molitava i postova koji su zajedniki za sve; svojom poukom i primernim
ivotom treba da ih odeva u odede dobrodetelji, da neprestano bdi nad njima,
svakojako da ih tei i na sve naine titi mir njihov i pokoj, da se meu njima ne uje ni
najtii jecaj niti ropot. A tada e i oni revnosno teiti da svome nastojatelju obezbede mir
i pokoj.
sadraj
O PRIEIVANJU SVETIM TAJNAMA HRISTOVIM
Izuzetno vano i neophodno za spasenje due svakoga Hrianina je priee
Svetim Hristovim Tajnama, i to to ee to bolje! Smuivati se zbog svoje nedostojnosti
i zbog toga se uklanjati od priea Sv. Tajnama grehota je.
Kada bismo mi i okean ispunili suzama svojim, ni tada ne bismo mogli da se
oduimo Gospodu za ono to na nas izliva besplatno.
Blagodat koja nam se daje kroz Sveto Priee tako je velika da bi se ovek, kada bi
bio i jo toliko nedostojan i grean, oistio i obnovio, ako samo sa smirenjem i sveu o
svojoj grenosti pristupa Gospodu.
Ko se prieuje taj e se svugde spasti, a onaj ko se ne prieuje - ne verujem.
I kada bih na kolenima morao da se vuem do crkve, ja bih to inio - samo da ne
ostanem bez Svetog Priea.
Jednoj udovici, koja je strano tugovala zbog toga to joj se suprug pred smrt nije
ispovedio i priestio, o. Serafim je rekao za utehu: "Ne tuguj zbog toga, radosti moja, ne
misli da e zbog toga dua njegova poginuti! Bog samo moe da sudi koga e ime da
nagradi ili kazni. Pokatkad biva ovako: ovde na zemlji ovek se prieuje, a Gospodu,
u sutini ostaje neprieen; drugi, pak, eli da se priesti, ali se zbog neega njegova
elja ne ispuni - takav se na nevidljiv nain udostojava Svetog Priea preko Anela
Boijeg!"
sadraj
SAVETI BUDUIM MONASIMA
1. Svakodnevno meti svoju izbu, da ti u njoj bude dobar vazduh.
2. Pristavljaj jutrom i veerom samovar i grej vodu, domeui ugljen, jer vrela
voda isti duu i telo.
3. Ui se umnoj molitvi srdanoj, jer je Isusova molitva svetilnik puteva naih i
zvezda vodilja ka nebesima. Uobiajenoj Isusovoj dodaj molitvu: " Bogorodicom,
pomiluj me!"
4. Samo spoljanja molitva nedovoljna je. Bog pazi na um na i zato monasi koji ne
sjedinjuju spoljanju molitvu za unutarnjom i nisu monasi nego nagorele glavnje.
5. Kao ognja geenskog uvaj se avki namackanih (ena), jer one esto carske
vojnike ine robovima sataninim.
6. Pamti da je istinska mantija monaka - blagorazumno podnoenje kleveta i lai
protiv nas: da nema alosti, ne bi bilo ni spasenja.
7. Sve radi sasvim tiho i postepeno, i ne odjedared. Dobrodetelj nije kruka, ne seje
se odjednom.
sadraj
JO DVA UDNOVATA SAVETA PREP. SERAFIMA SAROVSKOG
Jeromonah Sarovske pustinje Savatije, u shimi Stefan, priao je:
"Bio sam duhovni otac dveju devojaka - jedne mlade, iz trgovake porodice, i
druge, ve u godinama, iz porodice plemike. Ova poslednja je jo od mladosti gorela
ljubavlju prema Bogu i elela da se posveti monakom ivotu, ali su se njeni roditelji
tome svejednako protivili. Jednom tako dou one k ocu Serafimu da dobiju od njega
blagoslov i spasonosne savete. Pritom, devojka plemkinja bila se odluila da trai
blagoslov za stupanje u monatvo.
Ali, otac Serafim, naprotiv, uzme da je savetuje da stupi u brak, govorei: "ivot
brani Samim je Bogom blagosloven, matuka! U njemu samo oboje treba da uvate
supruansku vernost, mir i ljubav, i ti e biti srena. A u monatvo nema za tebe puta.
Monaki ivot je teak i ne mogu ga svi podneti".
Drugu, pak, mladu devojku Starac je sam (ak i neupitan) blagoslovio da postane
monahinja i ak joj naznaio manastir u koji treba da stupi.
uvi od Starca savet sasvim suprotan njenoj elji, stara devojka se tako oalostila,
da se prema njemu potpuno ohladila, a to je i mene u poetku pokolebalo. Mnogo sam
se udio i nisam shvatao zato Starac devojku u godinama odvlai od tako spasonosnog
puta kome je od mladosti teila, i zato za taj put blagosilja onu mladu.
Ali, uskoro zaista se zbilo onako kako je predskazao prozorljivi Starac.
Devojka plemkinja, ma koliko je gorela ljubavlju prema monakom ivotu, u
svojim poznim godinama stupila je u brak i bila potpuno srena u branom ivotu,
povrativi vrsto poverenje u oca Serafima. A mlada devojka je zaista stupila u onaj
manastir za koji je dobila blagoslov od oca Serafima".
sadraj
AKATIST
PREPODOBNOM SERAFIMU SAROVSKME UDOTOVORCU
Kondak 1.
Izabrani udotvore i predivni ugodnie Hristov, brzi pomonie i molitvenie
na, prepodobni oe Serafime, veliajui Gospoda koji te je proslavio, pevamo ti
pohvalnu pesmu. Ti, pak, imajui veliku slobodu pred Gospodom, od svih nevolja
oslobodi nas, koji ti kliemo:
Raduj se, prepodobni Serafime, sarovski udotvore!
Ikos 1.
Tvorac anela izabra te s poetka da svojim ivotom proslavi predivno ime Svete
Trojice. Ti si bio uistinu aneo na zemlji i serafim u telu, jer se ivot tvoj prosvetio kao
presvetla buktinja venog Sunca Pravde. Mi, pak, gledajui tvoje prehvalne trudove, sa
pobonou i radou ovako ti govorimo :
Raduj se, pravilo vere i blagoaa!
Raduj se, obrascu krotosti i smirenja!
Raduj se, preslavno velianje vernih!
Raduj se, pretiho uteenje alosnih!
Raduj se, omiljena pohvalo monaha!
Raduj se, ivuim u svetu predivna pomoi!
Raduj se, Ruske drave slavo i zatito!
Raduj se, tambovskog kraja sveteni ukrase!
Raduj se, prepodobni Serafime, sarovski udotvore!
Kondak 2.
Videvi tvoju ljubav prema monakom ivotu mati tvoja, prepodobni oe
Serafime, poznade svetu volju Gospodnju u pogledu tebe, pa te kao savren dar prinese
Bogu, blagoslovivi te na tesni monaki put svojim svetim krstom, koji si do konca svog
ivota nosio, projavljujui time svoju veliku ljubav prema raspetome za nas Hristu Bogu
naem. NJemu svi sa umilenjem kliemo : Aliluja.
Ikos 2.
Tebi je, svee Boiji, darovan nebeski razum, jer od mladosti svoje nisi prestajao
da razmilja o nebeskom. Ostavio si oev dom carstva Boijega radi i NJegove pravde.
Zbog toga primi od nas ove pohvale:
Raduj se, grada Kurska bogoizabrano edo!
Raduj se, roditelja blagoastivih preasna mladico!
Raduj se, jer si vrline svoje majke nasledio!
Raduj se, jer te je ona nauila pobonosti i molitvi!
Raduj se, na podvige od majke krstom blagosloveni!
Raduj se, jer si ovaj blagoslov do smrti kao svetinju uvao!
Raduj se, jer si oev dom radi Gospodnje ljubavi ostavio!
Raduj se, jer sve lepote ovoga sveta nisi ni za ta smatrao!
Raduj se, prepodob Serafime, sarovski udotvore!
Kondak 3.
Sila Vinjeg te je uistinu od mladosti uvala prepodobni. Kada si sa visine hrama
pao, Gospod te sauvao nepovreenog, a kada si stradao u ljutoj bolesti, Sama Vladiica
sveta ti se javila, donosei iscelenje sa nebesa, zato to si od mladosti verno Bogu sluio,
neprestano mu kliui: Aliluja.
Ikos 3.
Imajui revnost za podvig ravnoanelskog monakog ivota, uputio si se u sveti
grad Kijev radi poklonjenja prepodobnim peerskim ocima. Primivi iz usta
prepodobnog Dositeja naredbu da svoj put upravi u Sarovsku pustinju, iz daleka si
verom celivao to sveto mesto i, naselivi se tamo, svoj ivot si bogougodno i okonao.
Mi, pak, divei se takvom Boijem promiljanju o tebi, sa umilenjem ti uzvikujemo:
Raduj se, jer si se odrekao svetske sujete!
Raduj se, jer si nebesku otadbinu plameno zaeleo!
Raduj se, jer si Hrista svim srcem zavoleo!
Raduj se, jer si blag Hristov jaram na sebe uzeo!
Videvi tvoj ist i svet ivot, prepodobni Serafime, neprijatelj roda ljudskog ushte
da te pogubi: izazva protiv tebe zle ljude koji te bezakono namuie i ostavie jedva
ivog. Ti si, pak, sveti oe, sve kao krotko jagnje podneo, molei se Gospodu za one koji
su ti naao uinili. Zbog toga ti svi mi, divei se takvoj tvojoj nezlobivosti, kliemo:
Raduj se, jer si u krotosti i smirenju podraavao tvog Hrista Boga!
Raduj se, jer si svojom nezlobivou pobedio duha zlobe!
Raduj se, usrdni uvaru duevne i telesne istote!
Raduj se, pustinjae, blagodatnim darovima prepuni!
Raduj se, bogoproslavljeni i prozorljivi podvinie!
Raduj se, predivni i bogomudri nastavnie monaha!
Raduj se, pohvalo i radosti Svete Crkve!
Raduj se, slavo i ukrase Sarovske obitelji!
Raduj se, prepodobni Serafime, sarovski udotvore!
Kondak 6.
Sarovska obitelj propoveda o tvojim podvizima i trudovima, bogonosni ugodnie
Hristov. Ti si njene ume i lugove oblagouhao molitvom, podraavajui proroka Boijeg
Iliju i Krstitelja Gospodnjeg Jovana. Pokazao si se kao izdanak pustinje mnogoplodan
darovima Svetog Duha ,ijim dejstvom si uinio mnoga i preslavna uda, podstiui
verne da pevaju Bogu , Darodavcu dobara: Aliluja.
Ikos 6.
Prosija u tebi novi bogovidac, slian Mojsiju, blaeni Serafime. Ispunjavajui
neporono sluenje oltaru Gospodnjem, udostojio si se da vidi Hrista gde ide u hramu
zajedno sa besplotnim silama. Divei se takvom Boijem blagovoljenju prema tebi,
pevamo ti ovako:
Raduj se, preslavni bogovide!
Raduj se, Trosunanom svetlou ozareni!
Raduj se, verni sluitelju Presvete Trojice!
Raduj se, ukraeno stanite Svetoga Duha!
Raduj se, jer si telesnim oima video Hrista sa anelima!
Raduj se, jer si u zemnom telu predokusio rajsku sladost!
Raduj se, Hlebom ivota nasieni!
Raduj se, piem besmrtnosti napojeni!
pohvalnu pesmu. Ti, pak, imajui veliku slobodu pred Gospodom, od svih nevolja
oslobodi nas, koji ti kliemo:
Raduj se, prepodobni Serafime, sarovski udotvore!
Ikos 1.
Tvorac anela izabra te s poetka da svojim ivotom proslavi predivno ime Svete
Trojice. Ti si bio uistinu aneo na zemlji i serafim u telu, jer se ivot tvoj prosvetio kao
presvetla buktinja venog Sunca Pravde. Mi, pak, gledajui tvoje prehvalne trudove, sa
pobonou i radou ovako ti govorimo :
Raduj se, pravilo vere i blagoaa!
Raduj se, obrascu krotosti i smirenja!
Raduj se, preslavno velianje vernih!
Raduj se, pretiho uteenje alosnih!
Raduj se, omiljena pohvalo monaha!
Raduj se, ivuim u svetu predivna pomoi!
Raduj se, Ruske drave slavo i zatito!
Raduj se, tambovskog kraja sveteni ukrase!
Raduj se, prepodobni Serafime, sarovski udotvore!
sadraj
MOLITVA PREP. SERAFIMU SAROVSKOM
O preudesni oe Serafime, veliki sarovski udotvore, svima koji k tebi
pribegavaju brzoposluni pomonie! U dane zemaljskog ivota svoga niko od tebe
prazan i neutean ne ode, no svima na sladost bi vienje lica tvoga i slatkoubedljivi glas
rei tvojih. Uz to, jo i dar isceljenja, dar prozrenja i dar izleenja dua bolesnih obilan se
u tebi javi. Ni kada te Bog prizva od zemaljskih trudova k nebeskom upokojenju, ljubav
tvoja prema nama ni onda ne presta i nemogue je izbrojati udesa tvoja koja se
umnoie kao zvezde nebeske: jer se po svim krajevima zemlje nae ljudima Boijim
javlja i daruje im isceljenje. I mi sa njima vapijemo ti: O pretihi i prekrotki ugodnie
Boiji, smeli pred Bogom molitvenie, koji nikada ne odbacuje one koji te prizivaju,
uznesi za nas dobromonu molitvu svoju k Gospodu Sila, da ukrepi zemlju nau, da
nam daruje sve dobropotrebno u ovom ivotu i sve korisno za spasenje due, da nas
ogradi od padova grehovnih i naui nas istinitom pokajanju da bez prepreka uemo u
veno Nebesko Carstvo, gde ti sada u nezalaznoj slavi sija, i da tamo pevamo sa svima
Svetima ivonaalnu Trojicu u vekove vekova. Amin.
sadraj
TROPAR I KONDAK PREP. SERAFIMU SAROVSKOM UDOTVORCU
Tropar, gl. 4.
Od mladosti si Hrista zavoleo, blaeni, NJemu jedinome plameno si zaeleo da
slui, neprestanom molitvom i trudom u pustinji si se podvizavao i, umiljenim srcem
stekavi ljubav Hristovu, ljubljeni si izabranik Majke Boije bio. I zbog toga ti mi i
vapijemo:
Spasavaj nas molitvama svojim, Serafime, Prepodobni Oe na!
Kondak, gl. 2
Lepotu sveta i sve propadivo u njemu ostavivi, Prepodobni, u sarovskom si se
obitalitu nastanio. I angelski tamo poivevi, za mnoge si put ka spasenju postao: zbog
toga te i proslavi Hristos, oe Serafime, i darom isceljenja i udotvorstva obogati. Zato ti
i mi kliemo:
Raduj se, Serafime, Prepodobni Oe na!
Velianje
Blaenim te nazivamo, Prepodobni oe Serafime, i potujemo uspomenu tvoju,
nastavnie monaha i sabesednie Angela!
sadraj
KRATKO MOLITVENO PRAVILO PREP. SERAFIMA SAROVSKOG
Ustavi od sna, neka svaki Hrianin stane pred svete ikone i proita ove molitve:
1. Molitvu Gospodnju ("Oe na") - tri puta;
(Oe na, Koji si na Nebesima, da se sveti Ime Tvoje, da doe Carstvo Tvoje, da bude volja
Tvoja i na zemlji kao to je na Nebu. Hleb na nasuni daj nam danas, i oprosti nam dugove nae
kao to i mi opratamo dunicima svojim. Ne uvedi nas u iskuenje, no izbavi nas od zloga. Jer je
Tvoje Carstvo i sila i slava Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vekova. Amin).
2. Molitvu Bogorodici ("Bogorodice Djevo") - tri puta.
(Bogorodice Djevo, raduj se, blagodatna Marija! Gospod je s tobom. Blagoslovena si ti
meu enama i blagosloven je plod utrobe tvoje, jer si rodila Spasitelja dua naih. Amin.)
3. Simvol Vere - jednom.
Verujem u jednoga Boga Oca, Svedritelja, Tvorca Neba i zemlje i svega vidljivog i
nevidljivog.
I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Boijeg, Jednorodnog, od Oca roenog pre svih
vekova, Svetlost od Svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, roenog (a) nestvorenog,
Jednosutnog Ocu, kroz Koga je sve postalo;
Koji je radi nas ljudi i radi naeg spasenja siao s Nebesa i ovaplotio se od Duha Svetoga i
Marije Djeve i postao ovek;
I Koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao i pogreben;
I Koji je vaskrsao u trei dan po Pismu;
I Koje se vazneo na Nebesa i sedi s desne strane Oca;
I Koji e opet doi sa slavom da sudi ivima i mrtvima, i Carstvu NJegovome nee biti
kraja.
I u Duha Svetoga, Gospoda, ivotvornoga, Koji od Oca ishodi, Koji se zajedno sa Ocem i
Sinom oboava i slavi, Koji je govorio kroz Proroke.
U Jednu, Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu.
Ispovedam jedno Krtenje za otputenje grehova.
ekam vaskrsenje mrtvih.
I ivot buduega veka. Amin.
Izvrivi ovo pravilo, neka se zanima poslom na koji je postavljen ili prizvan. A
dok radi u kui ili putuje, gde god da se nalazi, neka tiho izgovara Isusovu molitvu:
"Gospode Isuse Hriste, Sine Boiji, pomiluj me grenog!" ili Gospode Isuse Hriste,
Sine i Logose (Slovo) Boiji, Bogorodice radi, pomiluj me!".
Ako je, pak, okruen ljudima, neka, bavei se svojim poslom, samo umom govori:
"Gospode, pomiluj!".
Pre ruka neka izvri gore opisano jutarnje pravilo.
Posle ruka, obavljajui svoj redovni posao, neka tiho izgovara:
"Presveta Bogorodice, spasi me grenoga!" ili "Bogorodice Djevo...".
I neka tako nastavi do samog poinka.
Odlazei na spavanje, neka opet oita gore ukazano pravilo, ograujui se krsnim
znakom, tiho ili samo umno izgovarajui "Isusovu molitvu" dok ne zaspi.
Drei se toga pravila mogue je dostii meru hrianskog savrenstva, jer su
naznaene tri molitve - temelj Hrianstva: prvu nam je dao sam Gospod, i ona je
obrazac sviju molitava; drugu je doneo sa Neba Arhangeo Gavrilo, kao pozdrav
Preistoj Djevi Mariji, Majci Gospodnjoj; Simvol Vere sadri u sebi ukratko sve
spasonosne dogmate Pravoslavne hrianske vere.
INTERNET IZDANJE