ene osmanske historije su sve do sedamdesetih godina 20 .

stoljea bila
zanemarene. Kada osmanisti obraaju panu na njih postavljaju jedno vano
pitanje koje se tie materijalnih dobara to su ih posjedovale. to su
Osmanlijke inile sa svojom imovinom? i dalje je omiljen predmet istraivanja
historiara koji se bave enama u Osmanskome Carstvu. Veina naih izvora
podataka o osmanskim gradskim enama od 16. do ranog 19. stoljea stoga
potie iz protokola kadijskih sudova. Traganje za drugim izvorima iziskuje
podosta imaginacije.Jedan od razloga koji nas je zainteresovao da malo bolje
istraimo pitanja ena u Osmanskom Carstvu, i pored nedostatka izvota, jeste
injenica da su osmanske ene barem zakonski ak i poslije vjenanja
zadravale pravo raspolaganja svojom imovinom, za razliku od veine udanih
Europljanki koje su nadzor nad vlastitom imovinom stekle tek u 19. ili 20.
stoljeu. To je za sobom povuklo i teme o

njihovom poloaja u drutvu,

porodici, teme o tome kako su se oblaile, ponaale u drutvu, o njihovom

obrazovanju, vjetinama i zanimanjima. Posebnu panju privlae sultanije koje
su roene kao nemuslimanke a uspjele su da postanu ene i majke osmanskih
sultana. Panju smo posvetili i enama osmanske Bosne i dali kratak osvrt na
njihov pravni i drutveni poloaj..
U vrijeme dominacije osmanskog drutvenog politikog sistema ena je
tretirana u porodici i drutvu u skladu sa islamskim svjetonadrzorom. Trebala je
da podie i odgaja djecu, da bude podrka muu i stup porodice. Potujui
principe islama ena u osmanliskom carstvu nije bila prisiljavana da tokom dana
ili nou, naputa svoju djecu i porodine obaveze zbog ekonomskih razloga.
Lady Mary donosi popis simbola zaljubljenih od kojih svaki znai jedanu
ljubavn izjavu. U Arhivu Topkapi palae sauvana su konvencionalna ljubavna
pisma. Najpoznatiji primjerci su sedam pisama to ih je sultanija Hurem,
Rokslana, pisala Sulejmanu Velianstvenom, dok je bio daleko , na elu svoje
vojske. Pisma doista prenose ozraje prisnosti koje je vladalo izmeu njih dvoje.

Omiljeni nakit bile su svakako naunice, zlatne, srebreni ili sa biserom. Dok su
zlatne narukvice bile uobiajne, ogrlice uz koje je u kutijici bio primjerak Kur
ana bile su manje popularne, kao i prstenje i ukrasi za kosu. Oko pojasa su se
nosili pojasevi od plemenitih kovina i iroke vezene vrpce.Dobrostojea ena
obino je nosila iroku koulju (gomlek) od finog pamuka ili svile, a preko nje
dugu haljinu (eutari) koja je bila barunasta ili svilena. Za one manje imune
bilo je jeftinih svilenih i pamunih tkanina poznatih kao beledi. Izvezena
koprena esto se broem privrivala za fes ili kapicu, stvarajui tako raskoan
prekriva za glavu. Kaputi (dolama) nosi se kao gornja odjea posebno zimi.
Izvan kue ene su nosile iroki ogrta zvan ferace. Lice im je bilo sakriveno iza
dva komada tkanine zakaene za koprenu, na kojima je bio ostavljen samo
prorez za oi.
Biljei se da su dame iz istanbulskog visokog drutva poetkom 16. stoljea
jedna drugoj dlazile u dugotrajne posjete. To je bilo lake onima koje nisu
ivjele u sultanovoj palai i stoga nisu bile podvrgnute tamonjoj strogoj
etikeciji.Osmanske gradske ene sastajale su se i u kupeljima. Jo jednu prigodu
za druenje pruali su izleti u prorodu. Oni su bili vrlo popularni u 17. stoljeu i
doprinjeli su njegovanju osobnih prijateljstava meu enama.
ini se da je ena koje su itale vjerske knjige i mogle raspravljati o njima bilo
vie nego to bi se to na prvi pogled reklo. enam nije bilo doputeno da
studiraju vjersko pravo ili postanu sutkinje.Posebno je zanimljiva Piri Hanuma.
Ona je prouavala Poslanikovu predaju, Kur anske hadise i prie o ivotu
poslanika Muhammeda a.s. sa drugim uenjacima, ejhovima i svetim
ljudima.Posebnu panju privukla je i Asije Hatun, ena koja je bila mistik.
Iako je razmjerno malo pjesnikinja koje su pisale slubenim knjievnim jezikom
bilo ih je u svim epohama. Jedna od najpoznatijih osmanskih pjesnikinja bila je
Mihri Hatun. Ona je napisala pjesme kao replike na djelo pjesnika Nedatija.

Spomenut emo i Hubi Hatun istaknutu pjesnikinju 16. stolja, ali i Fitna, koja
je osim svojih knjievnih djela bila poznata i po dosjetljivosti.
ene su imale glavnu ulogu u izradi osmanskih veznih tkanina, ilima i sagova.
Prava rijetkost u omanliskim gradovima bile su neudate ene koje ive same. Ne
pristupivi obitelji nekog mukog srodnika udovice su upravljale imanjem
preminulog supruga. ak i osmanski porezni propisi davali su poseban status
takvim enama. One su bile na elu kuanstva i priznate kao glave obitelji.
Takoer nailazimo na sluajeve da su muevi jo za ivota postavljali ene kao
upraviteljice neke obiteljske zaklade od koje bi ona dobijala plau.
Poto su raspolagale svojim bogatstvom ene su mogle osnivati vjerske zaklade.
Sredinom 16. stoljea u Istanbulu su 37% svih slubeno upisanih zakladnika
inile ene.
ene u Osmanskom carstvu nalazimo i u haremu. Privilegija sultana je bila da s
obzirom na bogatstvo i mo moe da ima nekoliko desetina do nekoliko stotina
konkubina, ljubavnica i supruga, koje su sve ivele u haremu.
Posebno istaknuta injenica da ni jedna od majki osmanski sultana nije bila
Turkinja, niti roena kao muslimanka, ve su sve bile grkog, bugarskog,
srpskog, jevrejskog, ruskog i francuskog porijekla. Naravno, sve su islamizirane
(prevedene na islamsku veru) i dobile muslimansko-osmanlisko imena. Pet od
ovih ena, Aja Hafiza Hurem sultanija Nurubanum - Sultanija Hatida
Kadija Muazes - Bezmialem (Bezm- i Alem) sultanija,

bile su Jevrejke,

jevrejskog porekla, a neke od njih, poput Hurem sultanije, imale su veliki uticaj
ne samo na ono sto se dogaalo na dvoru Topkapi, koji je bio zvanina carska
rezidencija, ve i na unutranju i spoljnu politiku Carstva.
ene osmanliske Bosne kao punopravne i aktivne lanice drutva davale su svoj
doprinos zajednici u kojom su ivjele. One su pripadale razliitim drutvenim
slojevima. Bile su supruge upravnih slubenika, pripadnika inteligencije,

zanatskih uposlenika i drugih. ene osmanske BiH najee bi amanetile

novana sredstva u vakufe za uenje Kur ana u odreenim danima i noima,
posebno u vrijeme ramazana.
U Istanbulu u Dravnom arhivu sauvan je popis vakufa iz Bosanskog sandaka
iz 1565.godine. Tu su zapisani i amaneti nekih enskih osoba. One su veinom
uvakufljavale iznos preko 2800 aki a godinja dobiti bi se obino koristila za
uenje Kur ana.
U osmanskom drutvenom sistemu postojale su ene pjesnikinje koje su pisale
na bosanskom jeziku arapskim pismom ili na jednom od orijentalnih jezika:
arapskom, perzijskom ili turskom. Umihana uvidina roena je u Sarajevu. U
svoje pjesme ona je utkala najtananije niti svojih osjeanja. Njene su pjesme bile
popularne, ak su se po mahalama pjevale.Druga poznata pjesnikinja iz 19.
stoljea je Habiba Stoevi, roena u Stocu. Kau da je napisala kompletan
divan i da je u knjievnosti zauzimala istaknuto mjesto.U izvornim tekstovima
postoje zapisi o pismenim enama tog vremena. Ilustrativan primjer je Emina,
ki Mustafe elebija iz mahale abljak u gradu Sarajevu, koja je 20. decembra.
1764. godine prepisala svojeruno Kur'an.
Vidimo da su ene osmanske Bosne tokom proteklih stoljea ravnopravno s
mukarcima aktivno uestvovale u svim oblicima drutvenog ivota. Njen
angaman je bio veoma znaajan ne samo u izgradnji drutveno potrebnih
objekata, u izgradnji svijesti o njihovom znaaju ve i u humanitarnim akcijama
koje su ublaavale ivotne nevolje drutvene zajednice.U dokumentima
nailazimo da su neke ene uz svoja imena nosile i naznaku hadi, to znai da su
one ile u Meku da obave svoju vjersku dunost.

Osmanliske dame iako zanemarene od strane historiara osmanista dio su

osmanske historije koji sa pravom zauzima posebno mjesto. Po muslimanskom
obiajnom pravu one su bile stub porodice, kao najvanije zajednice u drutvu.
Raale su i odgajale djecu i tako uticale na formiranje zdravog osmanskog
drutva. Njihovi radovi koje su proizvele u okviru kune radinosti bez sumnje
imaju veliku vrijednos jer odiu izvanrednom ljepotom. Veliki doprinos su dale
u obnovi i izgradnji damija, fontana, mekteba, javnik kuhinja i drugo.
Navedene enske linosti samo su mali dio iz plejade ena ije je aktivnosti
zabiljeila historija. Ona je zabiljeila da su ove ene iza sebe ostavile
prosvjetne i obrazovne institucije, te itav niz prosperitetnih zadubina. Sve su
to orijentiri u sagledavanju drutvenog i kulturnog identiteta ene u
Osmanliskom carstvu i iroj islamskoj zajednici.