Naslov izvornika/Original Title Annegrit Arens

Hexensabbat
Prvotisak/First Printing: Scherz Verlag Bern, Maneken, Wien Za Hrvatsku/For Croatia: I3 dota, Zagreb, 1999. Sva prava
pridrana/Ali rights reserved
Knjievni krug
AH, TE EVINE KERI!!!
Knjiga 1
Urednik/Editor Mr. sci. Stjepan A. Szabo, dipl. ing.
Nakladnik/Published by
ilJ doto, Zagreb Za nakladnika/For the Publisher
Mr. sci. Stjepan A. Szabo, dipl. ing.
Prijevod s njemakoga/Translation Mr. sci. Stjepan A. Szabo, dipl. ing.
Redaktura/Redaction
Prof. Nada Szabo-Kalinski Eva Szabo, dipl. pov. umjet.
Design, lay-out i obradba na raunalu: UJ doto
Crte na naslovnici/Cover painting: Dinko ibrat
Tisak/Printed by: VEDOGRAF, Zagreb
Naklada/Copies: 500 kom
ISBN 953-6442-16-7
Annegrit Arens
VJETIJE SIJELO
Knjievni krug AH, TE EVINE KERI I!.I

tovanome itatelju
Djela koja se pojavljuju u Knjievnome krugu AH, TE EVINE KERI III predstavljaju svojevrstan suvremen trend literature o
meuljudskim odnosima, a sva su ta djela napisale ene. One piu otvoreno, bez lanih obzira, esto pomalo papreno i ak
bezobzirno. Ali piu iskreno i stvarno, opisujui ivot kako ga danas vide i proivljavaju. Djela su pisana jezikom koji ponekad
i prelazi granice onoga to bi se jo do nedavno smatralo "pristojnim". Ali, takvi izrazi i rijei postali su dio nae
svakidanjice, pa se sve to uselilo i u knjievna djela. Ipak, budui da se esto radi o izriajima koji su vrlo specifini za
pojedine jezike i nain izraavanja, pokatkad oni zadaju nevolje prevoditelju. Zato je u nekim sluajevima trebalo posegnuti
za slobodnijim prijevodom ili smisliti neto barem priblinoga znaenja. Molimo itatelje da to uzmu u obzir.
Imena koja se pojavljuju u ovim djelima nisu prevoena, ve su ostavljena u izvornome obliku. Ponajprije zato, jer se neka i
ne mogu prevesti, primjerice Waltraud, Dieter, Holger i si. Neka bi pak ostavljala potpuno drukiji dojam, kad bi ih se
prevelo: primjerice bi Felix bio Sreko, Clara bi postala Jasna, umjesto Rosie bi stavili Rua itd. To bi osobilo slatko zvualo
uz neko strano prezime, primjerice Sreko Zurhausen ili Rua Breitenfeld... Pa, kako rekosmo, neka stranci u ovim
prijevodima dosljedno nose svoja imena, kakva su i dobili.
Bi 627Urednik
J
NAPOMENA: Tekst je dopunujen brojnim podnonim biljekama, radi lakega razumijevanja i pojanjenja pojedinih
pojmova. Sve podnone biljeke dao je prevoditelj.
KAZALO
DIO PRVI
1.

Kao i svakoga jutra...................................................7

2.

Roendan u Staroj ekaonici.................................16

3.

Nedjelja, dan kasnije.................,.............................26

4.

Na pola koplja...........................................................36

5.

utnja, sc\uash i ogovaranje uz kavu.................46

6.

Afera s lizaljkama.....................................................56

7.

S enjom, Tille!.......................................................66

8.

Prekoputa....................................................................72

9.

Ulina svetkovina kod Lieboldovih.....................80

10. Anna.............................................................................93
11.

Why not?..................................................................102

12.

Malen rat se rasplamsava...................................112

13.

" Po nalogu gospodina Liebolda...".................121

14. Vjetije sijelo...........................................................128

15.

Pokladni princ gori................................................137

DIO DEUGI
16.

Pogled u tue lonce.............................................145

17.

Daleko, daleko.........................................................159

18.

Dvostruka uloga......................................................171

19.

Pet jednim udarcem..............................................178

20.

Hip-Hop.....................................................................188

21.

Zamjena uloga.........................................................198

22.

Brod za bogatune...................................................205

23.

Smisao obitelji...........................................................214

24. Jelovnik Ljubavni ar.............................................227

25.

Uskrnja jaja i jet-set............................................231

26.

Lady od mramornoga predvorja........................245

27.

Korak po korak.......................................................254

28.

ablja sluz i igra prstima....................................264

29.

Privienja...................................................................273

30.

ena od krvi i mesa............................................282

KNJIEVNI KRUG "AH, TE EVINE KERI!!!" :

Annegrit ARENS: Trude EGGER:
VJETIJE SIJELO
MOJ ANEO ZATITNIK RADI PREKOVREMENO
Brigitte BAUMANN:

LJEPOTAN U RUNOJ PRTLJAZI

DALJNJA IZDANJA SLIJEDE

IZDANJA NAKLADNIKE KUE A3 data:
o VELIANSTVENI POVIJESNI ROMANI
o ZANIMLJIVI POVIJESNI PRIKAZI
o ZAKON SMIJEHA: NAOPAKOLOGIJA I-III

o SUVREMEN ROMAN: AH, TE EVINE KERI!!!

POPIS SVIH NAIH IZDANJA NA STR. 288 "
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.112.2-31=163.42
ARENS, Annegrit
Vjetije sijelo / Annegrit Arens ; < prijevod s njemakoga mr. sci. Stjepan A. Szabo >. -Zagreb : A3 data, 1999. - 287 str. ; 20
cm -(Knjievni krug Ah, te Evine keri!!!; Redni broj 1)
Prijevod djela: Hexensabbath ISBN 953-6442-16-7
990330014

1
DIO PRVI
Kao i svakoga jutra...
Anna okrene prsten na tuu... Otar mlaz vode raspri se i pone joj njeno milovati tijelo. Ujutro nije voljela nita tvrdo ni
studeno... Dovoljno je zlo bilo ve i to to je morala napustiti toplu postelju.
Pokatkad bi ujutro bila jo uvijek obuzeta nekim snom. Jer, sanjala je rado i esto. No tad bi se probudila i osjetila u ustima
nekakav krznenast okus, kao i svoju zategnutu put. Osjeala bi se zguvanom i tupom. Tuiranje kao da je tad najee
stvaralo maleno udo... Koa bi joj se opustila i postala ruiastom, oteene vjee bi se zategnule, te bi ponovno bila
potpuno prisebnom.
Anna pridri ruku tua povrh glave, gledajui kako joj ampon i voda otjeu niz tijelo. Peklo ju je u oima... Opet je
zaboravila uporabiti rukavicu za otiranje kao zatitu. U taj tren po ojaanoj stijenki tu-kabine odjekne kucanje. Jedva ga je
ula, jer su joj ostatci sapunice ostali zalijepljeni za uske, a i vrua je voda buno prtala. Zadovoljno se protegne pod
blagoslovljenim mlazom... Nije osjeala ni najmanju volju pouriti se.
- Anna! - odjekne tad nestrpljiv glas.
Sad je ula razgovijetno... Bio je to Tili, njen suprug. Tjerao bi je tako svako jutro... Mrzila je to kucanje i dozivanje. Kao da
mu je bilo stalo do te dvije bijedne minute...! Nakon toga, uz zajutrak, vremena je pak imao na pretek... Tad bi spokojno
itao dnevne novine.
- Odmah...! - promumlja i gurne vrata tu-kabine u stranu. Raskutrane i mokre kose, koja joj je padala preko oiju,
nije mogla vidjeti nita.
- Dodaj mi runik...! - uzvikne, ispruivi ruku. -Brzo...! - Oi je drala stisnute.
Tili joj utisne u ruku mekan i upav runik.
- To je uistinu nepojmljivo...! - primijeti on. - Zar si ujutro mora jo i prati kosu?! Zna dobro da moram na posao...
Tili zakorai jednom nogom u keramiku kadu. Drugom je jo uvijek ostao stajati na bijelim podnim ploicama. Spolovilo mu
se pritom oputeno njihalo.
Anna je u meuvremenu otrla ostatke sapunice iz oiju. Zamirka oima i nasmije se.
- Izgleda smijeno...! - primijeti.
Tili pogleda niz tijelo, na svoje raskoraene noge i ono to je bilo izmeu.
- to ti oekuje rano ujutro? - upita ju pomalo raz-draeno. - Nisam ja neki bik.
- Ne, to uistinu nisi... - Annino hihotanje se zagui ispod velikoga runika, dok si je trljanjem suila vlasi.
- Mogla bi, recimo, poskrbiti za zajutrak... - odvrati Tili.
Ovaj put, meutim, nije ekao odgovor. Otvorio je vodu i podesio mlaz. Prvo bi kratko putao sasvim vruu vodu, pa zatim
dugo studenu. To bi potrajalo sve dok mu koa ne bi postala crvenom kao kuhanome raku i gotovo potpuno obamrlom.
Uivao je u tome ledenom oku... Anna se pak nikad nije tuirala hladnom vodom. Trudio se pojasniti joj koliko je takvo
ledeno tuiranje zdravo, naglaavajui pritom jo i kako se time tedi i uva okoli. No ti su njegovi napori bili uzaludni...

Odgurnuvi vrata tu-kabine, Tili u zrcalu ugleda Anninu glavu i prsa... Prignula se, kako bi kosu drala prebaenu preko
glave i tako vlasi bolje izloila struji zraka iz suilice. Od toga je kosa postajala punijom i lepravijom. Srednje duge vlasi
padale su joj preko lica, a ispod njih su se kod svake Annine kretnje njihale i poskakivale njene punane i jedre dojke.
Premda Anna nije nikad raala, imala je izraeno poprsje i bradavice na dojkama poput ene, koja je ve dojila. Obje
zamamne polulopte blago su se njihale ispod lica zastrtog vlasima. Tili osjeti kratko trzanje u svojemu meunoju. Zagleda
se u njenu zadnjicu, dok joj je trbuh dodirivao rub umivaonika, a tijelo bilo blago izvijeno prema naprijed. Mogao joj je
pristupiti odostrag... Neko davno, na poetku njihovoga branog ivota, zasigurno bi to i uinio... Jutarnji skok, na brzaka,
vrlo lijepo... I ugodno... No sad nije uinio nita takvo. Bili su ve dulje od deset godina oenjeni...
- Zar jo uvijek nisi gotova?! - upita on.
- Jesi li ti loe spavao...? - odvrati Anna. Odloi suilicu i zabaci glavu unatrag. Vlasi popratie taj zamah glavom i
oslobodie joj oi, kojima ga je ispitivaki mjerkala.
Bio je zadovoljan to mu u dijelu zrcala moe vidjeti tek gornji dio tijela. Jer, bio je jo uvijek pomalo uzbuen. Posegne za
svojim kupaim ogrtaem i hitro ga navue.
- Nisam loe spavao...! - odgovori tad. - Jedino sam zaposlen. I moram na posao. Kad e to napokon shvatiti?!
- Dakako! Zaposlen si... I mora na posao...! - okrene se Anna prema njemu.
- Ljudi koji idu na redovit posao, odlaze u ustaljeno vrijeme... - odmjeri on pouno, pritegne pojasom kupai ogrta boje
prene kave i zavee vrpcu u vor.
- Pokatkad si osobito starinski nasaen... - odmjeri Anna. - Upravo naglaeno patrijarhalno...
Sad i ona dohvati svoj kupai ogrta s vjealice na vratima. Njen je visio lijevo, a njegov desno... S runicima i rukavicama za
otiranje odravali su isti ustaljen red.
XX XX XX
Anna poe u kuhinju. Nije trebala nita razmiljati o onome to je radila. Naliti vode, nasipati kavenoga praha u papirni
uloak automata, kruh poslagati u koaricu, uzeti maslac i nareske iz hladnjaka, postaviti dva podloka i dva kompleta
pribora za jelo... Bilo je kao i svakoga jutra. Mislila je na kratku zgodu u kupaonici. Na to njegovo brbljanje o vlastitoj
tonosti. inilo joj se kao da Tili u posljednje vrijeme svoj posao osobito istie i gura i prvi plan. Njegove obveze, njegova
napetost, njegov uspjeh... Tek devet posto svih kuanstava privrjeuje
7
mjeseno osam tisua maraka i vie! Tako joj je Tili proitao iz jednoga gospodarskog asopisa. Anna i Tili Liebold ubrajali
su se u te malobrojne brane zajednice, koje su leale iznad spomenute granice od osam tisua. Bio je to Tillov prihod, jer
je u obitelji on jedini privrjedivao... Do sada barem, pomisli zadovoljno Anna. Anna je navrila tridesetpetu. I studirala je...
Prvo umjetnost, zatim kazalinu znanost. U meuvremenu se izredalo nekoliko malenih poslova, a zatim je zavrila na pravu.
Nitko to njeno studiranje nije vie uzimao osobito ozbiljno, pa ni Tili.
- Moja se ena bavi kulturom... - obiavao bi rei... Bio je to njegov uobiajen odgovor, kad bi netko upitao ime se Anna
bavi ili imaju li djece... Njen studij prava Tili nije osobito spominjao, kao da i to spada pod onaj pojam "moja se ena bavi
kulturom". A i Anna bi tad odutjela.
Sat za jaja zapiti. Anna izvadi licom Tillovo etiri-minutno jaje iz lonca s drkom i poturi ga pod mlaz hladne vode. Jaje
to ga je namijenila sebi ostavila je u loncu, neka se lagano krka jo dvije minute. Duboko joj se gadila gnjecavost

poluskuhanih jaja, kakvu je Tili volio... Mlaz vode pljuskao je po lupinki jajeta. U mislima si je doarala Tillovo lice.
Upravo ono koje je napravio kad mu je rekla... "Gotovo je!" "to to?" "Ispit, dakako!" " Pala si?" "Ne...! Poloila!!!"
To je samo po sebi bilo vrijedno hvalisanja. Lice mu je bilo kao da je doivio uzvienu objavu. I nevjericu. I zaprepatenje...
Nikako nije vjerovao da bi to ona mogla ostvariti.
Anna se naceri. To ga je uistinu pogodilo. Jo uvijek. A istodobno je bio i ponosan na nju.
- to je toliko aljivo u kuhanju jaja? - javi se Tili i posegne rukom preko Anninoga ramena, te zatvori slavinu.
Zanesena u misli, nije ga ula kako dolazi. Sad je ekala na neku izreku ili mudrost o okoliu odnosno 10
raunu za vodu... Ali nije dolo nita. Njegove su natikae pljeskale dok je hodao po poploenome podu, van u stubite.
Otiao je do potanskoga pretinca po novine i donio ih. Tad se smjestio za stol.
Bio je ve potpuno odjeven, golih stopala u natikaama. Uz koulju i hlae s otro uglaanim rubom, te dvije mrave i
kosmate noge to su virile, izgledale su krajnje smijeno. Anna je jo uvijek bila u svojemu kupaem ogrtau.
Natoila je kavu. Posegnuo je za svojom alicom, ni ne podignuvi pogled s novina. Progovorio je tek kad je poeo lupkati po
skuhanome jajetu.
- Ovo je potpuno hladno...! - ree prijekorno. Anna tek trgne ramenima i dograbi kulturni prilog,
koji bi Tili uvijek odloio na stol. Svaki put bi ponajprije itao politiku rubriku. Anna bi obino uzimala kulturni prilog, no
unato tome iznenadno osjeti elju da mu iz ruku uzme uvodni dio koji je upravo itao... Svaki put kad bi posegnuo za
alicom s kavom, novine bi se kratko spustile i ona bi ugledala naslovnicu. Tad Tili okrene list. Na drugo} stranici slijedio je
osvrt na najnovija politika zbivanja. To je on itao kao sljedee. Uvijek...! Redoslijed se nikad ne bi mijenjao...
- Prava propast! - odree Tili. - Posluaj ti to! - i gurne novine prema njenome tanjuriu. - Uporaba savezne vojske i u
unutranjosti zemlje... - itao joj je.
esto bi joj itao iz novina... Glas mu je treperio. Bio je dosljedno protiv savezne vojske. Nije ni sluio vojni rok. Svojedobno
je bio osloboen vojne obveze zbog upale eluane sluznice.
- Pripazi! - upozori ga Anna. - Maslac...
Novine su naime dodirivale Tillovu obloenu ploku kruha... Papir se napio masnoe i od toga je prozirno svjetlucao.
- Drugoga se nieg ne moe dosjetiti? - okosi se Tili i gurne tanjuri na stranu.
- Radije itam sama... - mirno e Anna.
On je osmotri svojim pogledom tipa "moja se ena bavi kulturom". Zagrize tad u svoju ploku kruha, a mrvice padoe desno
od tanjura. Tono mimo, kao da je
11
to uvjebao... Od njegovoga podloka za zajutrak vodila je stazica mrvica do stolca na kojem je sjedio i odatle na pod. Sve je
bilo kao i uvijek, uostalom. Pojevi zajutrak, Tili uzgleda prema njoj.
- To vie nema smisla - ree joj. - Svako jutro zaprijei kupaonicu. Od sutra idem ja prvi na tuiranje. Ti ima
dovoljno vremena.
- Uistinu?

- Pa tako jest.
- A tko e ti od sutra spravljati zajutrak?
- Samo zato jer si poloila zavrni ispit... Pravnika danas ima kao pijeska u moru.
- Moda je tako... - oteui e Anna.
Od prvoga e Anna poeti raditi kao sudska izvjestiteljica*. To ga nije zanimalo. Anna si je pak zamiljala, koliko e joj se
izmijeniti svagdanji ivot.
- Misli na jedai pribor... - upozori je Tili. I obrie si usta u svoj lanen ubrus.
Anna je uvijek rabila papirnate ubruse, tedjei time na pranju. No Tillu papir nije bio po volji. Izgledalo je to neobino,
pred njom izrazito modar papirnat ubrus, a pred njim bijela damastna tkanina. Bio je to dio njihove vjenane opreme, to su
je dobili na dar.
- Nita areno ni pastelnih boja - dodao je Til. Jo je uvijek govorio o jedaem priboru.
- Kakav sad jedai pribor?! - zaudi se Anna.
- Zar si zaboravila na moj roendan? Rezervirali smo za petak naveer u Staroj ekaonici Stalo mi je do toga kako e biti
prostrt stol.
Tili je pazio na takve okolnosti. Anna je glede takvih pojedinosti bila nekako nemarnija. Prole godine je ak zaboravila na
prolicu, njegov omiljen odrezak! Okrugla godinjica, pa bez peenja?!? Potpuna propast. Ove je godine Tili rezervirao stol u
Staroj ekaonici, uglednome restoranu na kolodvoru.
- Prologodinju sablazan ne bismo trebali ponoviti... - primijeti.
*poloaj u njemakome sudstvu, neto kao na sudski pripravnik; preduvjet je akademska naobrazba i poloen prvi dravni
ispit
12
Anna ne uzvrati nita. U biti joj je tako i bilo pravo. Deset godina redom, uvijek omiljeno peenje i omiljen kola... To je
uistinu napunilo kapu. Vie nije mogla prolicu ni pogledati niti omirisati, a kamo li pei...!
- Moj Boe...! - ree sad. - Prepusti to osoblju u restoranu. Za to su plaeni.
- Previe si nemarna i popustljiva... Na ljude treba pripaziti.
Tili vjeto previne politiki dio svojih novina i uredno odloi list na stoli. Sa svojim novinama postupao je vrlo pozorno.
Anni pak ne bi nikad uspijevalo ponovno uredno sloiti velike listove. No do toga joj i nije bilo osobito stalo.
- Nazvat u... - ree mu napokon. I rasklopi kulturni prilog. Nije jo ni poela itati, kad on nastavi zabadati.
- To nije dovoljno! Do toga mi je openito stalo. Zar to tebi nita ne znai?
- Moj Boe...! - ponovi ona. - Mue li te openito kakve nevolje?
- Da! S tobom...! Nita ne prima ozbiljno. Ne eli shvatiti, to su obveze. ivi ovdje kao u kukavijemu gnijezdu, visoko
u oblacima.
- Od srijede radim u sudu... - podsjeti ga Anna.

- I to e ti to donijeti? - Tili kao da se iznenadno zagrijao. - Smijene dvije tisue brutto... - dometne s visoka. - I to u
najboljemu sluaju!
- Kao sudska izvjestiteljica... - odmjeri Anna. - No to je tek poetak.
- Ali i kraj...! - presretne Tili. - Ti si prela dobnu granicu za inovnike.
Anna kratko promisli, odakle bi on to mogao znati?! No moglo bi biti tono... Nikad nije s Tillom razgovarala o tome. A ni s
ikim drugim. Imala je druge zamisli.
- Tko ti kae, da elim postati sudkinja ili dravna tuiteljica? - tek odvrati.
- Nego to?
Tili je na neki osobit nain stiskao usnice, zbog ega bi mu usta pa i cijelo lice poprimali sitniav izraz. Anni su bila draa
otvorena lica i otvorene rijei.
- Mogla bih se osamostaliti... - odvrati mu suho.
13
- Ti?!
- Da, ja!
- Odvjetniki ured zahtijeva novca... To zna! Mnogo novca...
O novcu je Tili znao poneto. Ono izgovoreno "To zna" dalo je njegovim rijeima prizvuk kao da govori nekome ne previe
bistrome ueniku.
- Ja imam novaca... - odvrati Anna blaim glasom. -Moje nasljedstvo.
Mislila je pritom na onaj iznos koji nikako nije bio neznatan, to ga je naslijedila od oca. Bit e dovoljno za tu namjenu... To
je znala.
- Taj sam novac uloio vezano na pet godina. Uz osam i pol posto kamata...!
Tili stisne obje ake i vrsto se osloni njima o rub stola, na tren zaboravivi svoje novine. Te mu skliznu u krilo, a jedan list
ak spuzne i na pod. No nije se osvrtao na to.
- I to bez poreza! - dometne i pogleda Annu. No njen izraz lica kao da mu nije bio po volji. - Uloio sam novac u ozbiljne
dionice... - nastavi tad. - Ali ti o tome nema gojma. Nikad nisi brinula za novac. To su dobri papiri. ak vrlo dobri.
- E, tad e morati te papire ponovno prodati -mirno odvrati Anna.
Svojedobno mu je prepustila odluku o tome kako e uloiti njen novac. Sad neka ga i vrati... A kako? To joj je bilo sasvim
svejedno. Jedino joj je bilo vano da taj novac postoji.
- Zar bunca?! - uzvikne on. A to se rijetko zbivalo, da mu glas potpuno isklizne iz svojega odmjerenog okvira.
- Vjerujem da ne... - mirno e Anna na to.
- Pripazi da ne pretjera...

Tili ustane. Izvue svoje arape i sako od sivoga flanela, provjeri kako mu sjedi bordocrvena kravata, pa dohvati jo
kovei za spise s bravicom na brojanu ifru. K tomu doda jo i ogrta s uzorkom riblje kosti, to ga je skinuo s vjealice u
predsoblju i pozorno sloenoga poloio preko lijeve podlaktice. Tili je bio voditelj jedne
14
podrunice. Bio je direktor. ef... Odijevao se u skladu s ustaljenim obiajima i primjereno svojemu poloaju.
- Misli na jedai pribor... - ponovio je, izlazei.
Vanjska vrata se zalupe.
jer jtar n
Kasnije, dok je Anna spremala stan i usisavala prainu, zaobila je usisavaem one mrvice ispod Tillovoga stolca. Mrvice su
leale na sagu to ga je Tili naslijedio. "Pravi sagovi najdulje traju", pojasnio joj je i smjestio tu neobinu tvorevinu ispod
tekoga stola s granitnom ploom i pripadajuih est crnih konatih stolaca na kromiranim nogama. Sag nikako nije bio u
skladu sa suvremenim ureenjem stana, premda je Tili ustrajavo na tome kako se areni istonjaki uzorci na sagu dobro
slau s hladnim bojama i oblicima novovjekoga namjetaja. Anna nije smatrala da staro i novo ba uvijek djeluju skladno...
Bila je zadovoljna to stol i stolci prekrivaju i zaklanjaju velik dio saga.
Usisavaem je temeljito poistila stan, jedino je ostavila na podu one mrvice na Tillovome mjestu. Predodba kako e one
tamo protokom dana i tjedana biti ugaene i zapeene u sag, te e njegovo ustaljeno mjesto pretvoriti u prljavu mrlju,
iskreno joj se svidjela.
15
2
Roendan u Staroj ekaonici
Anna zastane. Uinila bi to uvijek, kad bi stupila na trg ispred prvostolnice?
- Tako mi...! - izrekla je, ali ne naglas.
A i nije to ni smatrala rijeju, ve preslikom* svojega dubokog osjeta. Ovo "Tako mi..." jednostavno bi nabujalo u njoj
punom irinom i uzdignulo se u dui, kad bi god pogledala svoj grad...
Tamo otraga protezala se zgrada filharmonije. Posjetitelji su se poput rijeke slijevali prema ulazu... Uskoro je trebala poeti
glazbena priredba. Uobiajeno, pomisli Anna. Uobiajeno kolnski. Sad svi hrle u novu glazbenu dvoranu, a ranije je nisu
htjeli i protivili se njenoj gradnji, tvrdei kako je presuvremena i nezgrapna izmeu njihove prvostolniceo i njihove Rajne.
Anna se naceri... Izmeu dugih veernjih haljina i dojmljivih kiparskih djela sijevali su amo-tamo zahuktali skateboardi.
Mlade je ovo svetite kulture pretvorila u trkalite.
- Prava sramota...! - okosi se Tili, nakon to mu se neki djeak s koso nasaenom iltericom* tono pred nosom
okrenuo u zraku. Daska na kotaima naleti na Tilla.
- Prokletstvo! - zaurla on i odskakue na stranu. A djeak skoi na svoju dasku i odjuri.
Anna zahihoe. Tillovo skakutanje bilo je strano smijeno. U svojemu otmjenom ogrtau, na dvoredno
*kapa sa zaslonom (njem.)

16
kopanje, da bi iznenadno njegove sjajno oiene postole zaplesale po zraku...!
- Doi ve jedanput...! - navaljivao je Tili. Njemu nije bilo do smijeha.
- Ne budi takav... - odvrati Anna.
teta to mu daska na kotaima nije naletjela na otro uglaane rubove hlaa, pomisli. Zatvori oi i predoi si zabavan
prizor: Tili pada, rui se na dasku i odjuri na njoj. Otmjen ogrta na dvoredno kopanje ravno dolje u Rajnu...
- Anna! Sad je dosta! - Tili je grubo dohvati za lakat. Anna otvori oi. Bilo je kao i uvijek... Zakoraila je na
pokretne stube, koje su vodile dolje na trg ispred eljeznikoga kolodvora.
Kolodvor je bio star i Anni dobro poznat jo od djetinjstva. Ranije se esto vozila vlakom... Bila joj je draga ta mrana
graevina s visokom kupolom, hodnicima nalik velikim cijevima i ozidanim prolazima koji su vodili gore do kolosijeka... A iza
postaje se protezao krajolik s bezbrojnim stranjim dvoritima. Kad bi se Anna kao dijete, praena roditeljima vraala s
putovanja, uvijek bi eljno ekala na prizor tih sivih stranjih strana nanizanih kua. "Odmah stiemo...!", uzvikivala bi, im
bi ugledala poznate kue. To je s vremenom postalo ve neto poput pogleda na prvostolnicu i stari dio grada.
jar xx n
- Jo nema nikoga. Hvala Bogu! - Tili preleti dvoranu jednim pogledom.
- Jasno...! - primijeti Anna.

"*>

Velik sat ispred Stare ekaonice pokazivao je deset do osam. A Tili je goste pozvao za osam... Konobar pohita k njima.
- Smijem li? - upita i htjede Anni pomoi pri svlaenju ogrtaa.
- To u ja sam...! - odmahne Tili i posegne za irokim ovratnikom od lisijega krzna. Dlaka je bila obojena sivo, u skladu s
tkaninom ogrtaa. Tili je bio slab na tu boju... On je taj ogrta i darovao Anni.
17
- Dobro izgleda... - ree joj sad. - Vrlo dobro ak!
- Hvala...
Anna je odjenula nenametljiv, ali otmjen kostim s prugama. Tanke crvene crte ukusno su brazdale antracitno sivilo vunene
tkanine, a kroj je bio vie klasian. No ispod izduljenih suvrataka prosijavala je njena obnaena put, a rasporak suknje
rastvarao se pokazujui njena vitka koljena. Bila je to vrsta otmjenosti, kakvu je Tili volio. U prvi se mah bila odluila za
svoje kratke samtene hlae, pa ih je ve i navukla, ali se u posljednji tren predomislila. Zamijenila ih je ovim kostimom. Ta
ipak je bio Tillov roendan...
- Rezervirali smo... Liebold - priopi Tili konobaru, koji je jo uvijek ekajui stajao uz njih.
- Smijem li vas odvesti? - upita ovjek Annu i povede je mimo jednoga dugog stola. Zaustavio se tek kod
etvrtoga. - Izvolite... To je ovdje.
Tili primakne supruzi stolac. Dolazei, cijelim su se putem samo svadili... Anna je sad mislila upravo na to. Povod je bio
razmjetaj gostiju za roendanskim stolom. Anna je odreivanje mjesta gostima smatrala suvinim, no Tili je bio odluno za
to.

"Sjedne li tvoja sestra uz moju majku, na primjer7', rekao je, "tad je veer propala!" Anna se zaudila: "Zato bi Marie sjela
upravo k tvojoj majci?!" No Tili je bio nabruen, pa je odrezao: "Zato jer je mrcina!" Tili nikako nije mogao smisliti svoju
ogoricu,v a ni ona nije trpjela njega, a k tomu ni njegovu majku. "ivio, seronjo!" rekla je Tillu na proslavi njegovoga
etrdesetog roendana, a pjenuac joj je pljuskao iz ae dok mu je nazdravljala... Nije tad vie bila sasvim trijezna. To to je
oslovljavanje "seronjom" Tilla pogodilo vie nego Annino zaboravljanje na prolicu, Marie jednostavno nije mogla razumjeti.
U pravilu ona nije jela meso... "Tvoja mi sestra vie nee ui u kuu!" rekao je Tili, nakon tog dogaaja, Anni u kuhinji.
Pred uzvanicima nije uope reagirao, tek je ustao i napunio gostima ae. Pa ak i one koje su jo bile gotovo pune. Jedino
je zaobiao au svoje ogorice...
"Smiri se...", uzvratila je tad Anna u kuhinji. "Ni ti nisi ba nevinace..." Pritom je nastavila prazniti pepeljare
18
i prati ae. No Tili se nije htio suzdravati... "Ti si moja ena...!", uzviknuo je i protresao je za ruku, premda je upravo brisala
jednu od strano skupih kristalnih aa... Anna je smjesta otresla Tillovu ruku sa svoje, te nadovezala na njegovu reenicu:
"Da, a uz to sam i Marijina sestra, te i sama nekakva osoba!" Zatim se s pladnjem punim istih aa zaputila natrag
gostima... Nisu o tome vie razgovarali, sve dok netom Tili nije zapoeo o rasporedu uzvanika za stolom.
No sad su bili u restoranu i vladali se miroljubivo. Anna jednostavno nije imala volje za razgovor s Tillom. Promatrala je ljude
za stolom suelice, koji su sjedili nanizani, kao neko putnici to su ekali svoje vlakove. Razmjetaj stolova i tamne zidne
ploe bijahu isti kao u stara vremena, no ostatak ureenja bio je nov. Stolovi su bili prekriveni bijelim stolnjacima, a svako
mjesto prostrto i opremljeno za bogato blagovanje s pripadajuim vinima. ae su stajale pritom kao u stroju, blistajui i
iskrei.
- Pogledaj ovu tamo prijeko... - uzgred ree Anna, zaboravljajui kako zapravo nije htjela razgovarati s Tillom.
ena na koju je pritom mislila bila je nevjerojatno debela. Dolazila je od vedskoga* stola, jer se ovdje moglo birati izmeu
ponuenoga i jela po narudbi. ena si je pak donosila tanjur s tri povee hrpe slastica, na taj nain dopunjavajui obrok
koji zasigurno nije bio nita skromniji. Ono to je na tanjuru bilo nalik pudingu, treslo se i podrhtavalo pri svakome eninom
koraku, jednako kao i njena prsa i teak podbradak iznad toga to je nosila... Ostatak tijela gubio se u irokoj i nabranoj crnoj
odjei.
- Gledaj na drugu stranu, ako te smeta... - odvrati Tili. On je pak drao na oku ulaz. Nije htio propustiti dolazak svojih
uzvanika. - Tvoja sestra! - ree tad, pa doda u istome dahu: - Moj Boe!
Sad i Anna svrne pogled prema ulazu. Bila je znatieljna, to je njena sestra Marie ovaj put zgrijeila? Katkad se
*nain suvremenoga posluivanja hrane u restoranima: sva jela (katkad i pia) izloena su na stolu, pa gosti uzimaju samo
to ele i koliko ele
19
Marie znala drati i ponaati poprilino uvrnuto... Anna ugleda svoju sestru kako im se pribliava uskim prolazom izmeu
nanizanih stolova. Ve je htjela rei Tillu: "Uistinu ne znam, to ti je..."! S obzirom na svoje navade Marie se ovaj put
odjenula srazmjerno prikladno. Crna suknja s naramenicama ispod konate jakne bila je, moglo bi se rei, vie neupadljiva
nego izazovna. Inae bi nosila rastezljivu odjeu, koja je ocrtavala svaku pojedinost njenoga dobro oblikovanog, ali ne i
vitkoga tijela...
- Ovo je Marcel...! - objavi Marie u taj tren, pa Anna sad shvati to je Tili mislio onim svojim "Moj Boe!" Njena sestra,
koja je jo uvijek bila neudana i nije imala stalnoga prijatelja, dovela je nepoznatoga mukarca... Taj nije bio predvien! Tili

je rezervirao za deset osoba... Dovoenje stranca na obiteljsku proslavu smatrao je neuvenim ispadom! Anna mu
je to mogla jasno oitati s lica.
- Marcel... - procijedi Tili, ustavi. Neznanac kimne.
- Halo! - odvrati Tillu.
Rukama se podboio o uske bokove. Bio je od onih djeakih tipova mukaraca i jo poprilino mlad. U svakome sluaju,
mnogo mlai od svoje pratiteljice...
- Marcel Picolit - dopuni Marie. - On je snimatelj, Francuz...
Ostala je pritom iza pridolice i preko njegovoga ramena govorila ogoru. Iza nje stajao je konobar, ekajui. Tili je utio.
Razmiljao je kako je to upravo Annina sestra, koja ga ponovno srdi. I to u ovakvoj prigodi! Anna ga gurne pod rebra.
Smatrala je neprijatnim takvo njegovo dranje.
- Zasigurno stojim na putu - procijedi Tili napokon i neodreenom kretnjom ruke pokaza na slobodna mjesta za njegovim
stolom.
Tad sjedne, a isto uinie i ostali.
- Smijem li sad donijeti pjenuac? - upita konobar.
- Priekat emo jo trenutak... - odvrati Tili. Dao je na led staviti nekoliko boca Pommery Brat Louise. Napeto je osmatrao
ulaz, jer bilo je ve osam i deset. Obino bi njegovi ljudi dolazili tono...
20
Bilo je ve etvrt nakon osam, kad se raskrilie vrata s reetkastim oknima. Ovaj put su proputala Tillove uzvanike. ustro
im je zamahao i ustao od stola. Svi su stigli zajedno, kao da su dogovorili sastanak vani, prije nego e ui. Roendanski
napad, tono u etvrt poslije osam...
Tili poljubi svoju majku u oba obraza, a svojemu ouhu Toniju protrese ruku. Anninu majku uhvati rukama za ramena, pa joj
ovla svojim obrazom dodirne lice, s lijeve i desne strane. Naime, punica mu je, s visokim petama, bila via od njega...
- Dobru veer, Lisbeth... - ree joj. Zatim zagrli svojega brata Juliusa i poljubi svoju ogoricu Waltraud. Tad jo
cmokne Barbaru Rumpf, enu svojega najboljeg prijatelja, pa na koncu padne u zagrljaj tom prijatelju. S Erichom Rumpfom
je jo zajedno pohaao gimnaziju... Bilo je to pravo muko prijateljstvo. Tili je nekoliko trenutaka otpoinuo u
tom vrstom zagrljaju. Godilo mu je, pa duboko udahne.
- Sve je u redu, mladiu? - upita Erich i potrepta Tilla po leima. - Ovo je za tebe... - dometne odmah. - Od Barbare i
mene!
- Bolje ne moe biti...! - odvrati Tili i posegne za darom. Ostale je omote odloio na pokrajnji stoli. Dar Rumpf ovih,
kutiju zamotanu u papir kavene boje i povezanu ukrasnom zlatnom vrpcom, otvorio je prije svih ostalih. Bila
je to posuda za bowle* s kutlaom. Nedavno su kod Rumfovih pili bolu, to je Tili ocijenio vrlo otmjenim.
- Grandiozno! - uzvikne sad. - Ba ono pravo...! Vi ste najsilniji! - te hitro poljubi Barbaru i Ericha jo jedanput,
oboje u oba obraza, u znak zahvalnosti. Pritom im oboma jo i protrese ruku.
*zdjela (engl.); uobiajen naziv za slavljeniki napitak to ga se spravlja mijeanjem alkoholnih pia (poglavito estokih, ali
moe i vina), uz dodavanje vonih sokova, nasjeckanoga voa i si.; kod nas se susree i naziv bola. Napitak se spravlja u

poveoj posudi karakteristinoga loptastog oblika, a zahvaa odgovarajuom kutlaom, nalik onoj za juhu, no ta
najee nije od kovine nego npr. od stakla i si.
21
- Sjednite, molim vas... - pozove zatim. Naime, uzvanici su jo uvijek stajali uokolo, ne znajui je li utvren raspored
pri stolu. - Sjednite gdje tko voli, izvolite... Zaprijeili smo prolaz svim ostalim gostima! - dometne, glasno se smijui.
Nema dvojbe, osjeao se ugodno i bio je dobro raspoloen.
Anna promatrae supruga, koji je sada toliko nemarno govorio o tome, kao da nikad nije ni pomiljao na neko odreivanje
rasporeda za stolom... Pritvorica jedna, pomisli pritom. Razmee se sad pred svojim prijateljem Erichom... S njim je
oputen, sa mnom ukoen.
- Tvojemu je suprugu stalo do Ericha, zar ne? -apne joj njena sestra Marie. Sjedila je do Anne slijeva.
- Ah, ne brbljaj..! - uzvrati Anna, takoer apui. -Erich i Tili se poznaju ve trideset godina. To povezuje ljude...
- Ne boji li se da bi ti suprug mogao biti pomalo pederast? - zahihoe Marie. - On je upravo taj tip.
- Ti uistinu mlati! Prestani! Tvoj nastup je ve bio dovoljan, sam po sebi...
- Zato to sam povela Marcela? - Marie podrugljivo nabere obrve, koje su bile toliko poupane te su tvorile tek usku crtu.
Od prirode je inae imala vrlo guste i upave obrve.
- Neee... - odmahne rukom Anna. - Radi se o tome, kako si ga predvela. Ti poznaje Tilla... Htjela si ga izazivati.
- Vi ste oboje malograani! Sitniavi malograani! -Marie se nasmije. Znala se smijati uistinu zlobno.
- Pokatkad pomiljam, Tili je u pravu...! - sikne Anna prema njoj. Njena starija sestra si uistinu mnogo toga doputa,
zakljui istodobno. Odnosi se prema meni, kao da sam jo uvijek ona malena Anna, te jo uvijek trim za njom,
moljakajui nekoliko sjajnih sliica iz omota okolade ili da bih se smjela igrati sa starijima...
Marie se sa svojom etrdesetjednom drala poletno i na neki neobian nain uznosito, ali je po prirodi bila osorna. U tome
se nije ni najmanje promijenila... Anna je znala, ona svoju sestru shvaa jednostavno preozbiljno. Tillu bi katkad rekla, neka
njenu sestru ne prima previe
22
ozbiljno. "Marie rado riga otrov, ali pritom ne misli tako!", znala bi mu napomenuti. Nikako nije bilo lagano, posredovati
izmeu Marie i Tilla... Kad bi god izbio neki sukob izmeu njih dvoje, Anna bi na neki nain pritom uvijek sjedila izmeu dva
stolca. Jednom je zgodom Anna to predbacila svojoj sestri, no ova se usprotivila. " Ti pati jedino zbog sebe same i svoje
posrane uloge!", rekla je. "Svoj ivot pretvara u prazninu. Ti si tek Tillov privjesak!"
No zaudit e se, ta njena sestra! A i svi ostali s njom...! O zavrenom studiju prava nisu ni slutili. To je bilo samo njeno,
Annino. I niije vie...
- Ovo je za tebe... - ree Tillov najbolji prijatelj Erich, uplevi joj se iznenadno u misli.
Anna zbunjeno uzgleda...
- Za mene? - upita.

- Ti si uistinu tajanstvena... - dometne Erichova ena Barbara. - Prava tiha voda! - Sjedila je tu ukoso na drugoj strani,
uz Tilla. Naime, on je u meuvremenu promijenio mjesto, obiavi stol. - Nadam se da smo izabrali ono pravo za
tebe... - zakljui Barbara.
- to to znai?! - upadne pitanjem Tillov brat Julius.
- Imamo li jo neki povod za slavlje?
Anna pogleda Tilla. Kako to da svojemu bratu nije nita rekao o njenome zavrnom ispitu?
- Ti si upravo bio na putu... - ree Tili bratu, kao da joj je pogodio misli. - Anna je zavrila studij prava. Umjetnost i
kazalite su joj bili presuhoparni.
Anna utke razmotra omoti.
- Kako lijepo! - ree tad, ugledavi sadraj. U omotiu je nala esnaest CD-a sloenih u crnu drvenu kutiju. -Upravo
Beatlesi...
Bilo je to pomalo pretjerano podilaenje njenome ukusu, jer Rumpfovi zapravo nisu bili ljubitelji liverpulskih upavaca. No
bio je to skup dar.
- To je doista puno previe za ovakvu zgodu... -primijeti Anna, pomalo u neprilici.
- Besmislica! - ustro joj odvrati Erich. - Sad imamo neto poput kune odvjetnice. Upravo kao i veliki glavonje...
- naali se jo. - Dopusti da te poljubimo, djevojko!
23
Ustane, obie oko stola, prie i prigne se k AnnL. Poljubac mu je bio srdaniji nego inae. Ostali su buno pljeskali. Erich se
pak vrati na drugu stranu stola i smjesti gdje je i prije sjedio, uz Tilla... Njen suprug nije pljeskao zajedno s drugima... Anna je
to tono zamijetila. Tillov krsni kum je doao posljednji. Tili je do njegovoga dolaska otezao s predjelom, pa su svi ve stigli
do druge ae pjenuca kad je Tilly Deppisch stigao. On je bio stariji brat Tillove majke, koja je o njemu govorila kao iparica
o svojemu uzoru. Sve na njemu djelovalo je mono, a glas mu je tutnjio. Bio je ministarski ravnatelj u mirovini. Njegova
sestra Juliana mu nije zamjerala kad bi je esto nazivao sanjalicom ili budalicom. U najgoremu bi sluaju uzviknula: "Ali,
Tillv!" A tad bi je on pomilovao po glavi. Naime, bila je mnogo nia od njega...
Kad bi ga netko upitao, zato njegov neak i kume Tili svoje ime pie bez "y" na kraju, umirovljeni ministarski ravnatelj bi
nemarno trgnuo i slegnuo ramenima. "Moja sestra Juliana nije nikad bila osobito jaka u povijesti. Jednoga glasovitog vojnog
zapovjednika je zamijenila objeenjakim likom*. Mislila je, to je isto/7 Dakako, Tilly Deppisch je dobio ime po vojskovoi.
Njegovi bi sluatelji pritom kimali s mnogo razumijevanja, premda gotovo nitko nije nikad ni uo za to ime iz povijesti
Trideset-godinjega rata...
- Srdano estitam...! - zagrmi i ovaj put Tilly.
- Hvala, ujae Tilly! - jednako glasno uzvrati Tili. Potrajalo je neko vrijeme dok nije privedeno kraju
meusobno pozdravljanje, razmatanje i razgledanje darova, zahvaljivanje...
- Ovdje... - rekne na koncu Tili. - Hoe li sjesti pokraj mojega prijatelja Ericha Rumpfa?
*Tilly, Johann Tserclaes (1559-1632). Rodom Flamanac, bio je zapovjednik kranske lige u Tridesetgodinjem ratu. Kasnije
je postavljen za zapovjednika carske vojske, no poginuo je na bojnom polju. Za razliku od njega. Tili Eulenspiegel je

objeenjaki lik, puki lakrdija iz starije njemake knjievnosti. Prema predaji, taj je lik stvoren na ivome uzoru iz XIII. ili
XIV st., a posluio je kao poticaj za brojna knjievna, glazbena, likovna i druga umjetnika djela.
24
Konobar je jo uvijek iekujui stajao uz stol. Bilo je ve krajnje vrijeme za predjelo...
- Rado...! - odvrati Tilly Deppisch i zaputi se kao da e sjesti. No tad naglo poskoi! Za svojih ezdesetosam godina djelovao
je jo vrlo gipko. Rukom hitro posegne u dep svojega odijela, izvadi neto, pa zaobie stol. I zaustavi se pred Annom.
- Ovo je za tebe, mila moja! - rekne sveano, uruujui joj omoti. - Srdano estitam! Obitelj je ponosna na
tebe.
U malenomu omotu je bila kovanica. Ujak Tilly je skupljao kovanice i posjedovao je vrijedne primjerke.
- Hvala! - ree Anna. I ponovi jo jednaput: - Hvala! Znala je dobro, to je vrlo osoban dar i neto poput
odlija.
Nakon toga je napokon poslueno jelo. Bilo je odlino.
- Uistinu uspjela veer! - govorili su uzvanici na odlasku.
Tili je tijekom povratka kui bio poprilino utljiv. Nosio je svoje darove, a Anna je u ruci stiskala svoja dva omota.
25
3
Nedjelja, dan kasnije
- Ja odlazim...
Otiao je bez pozdrava, bez poljupca. Kuna vrata zalupie se za njim. Nije ak ni priekao na Annin odgovor...
Svejedno! Anna i onako nije bila raspoloena odgovoriti mu bilo to. Bila je zadovoljna to e ovu nedjelju i kuu imati
samo za sebe.
Juer naveer, tijekom povratka kui, jo je mislila koliko je to budalasto, to nijemo idu jedno pokraj drugoga, svako
nosei svoje darove, kao da su neprijatelji... Doavi kui, spremila je svoje darove i pola u kupaonicu. Osjeala je neto
nalik laganoj razdraenosti, poput mjeavine zadovoljstva i elje. Ta ipak je prolo ve vie od tjedan dana otkako je... Nije si
utrljala nonu kremu, koju je Tili smatrao odvratnom, a nije ni odjenula spavaicu. Obnaena je skliznula pod pokriva, a
on je to postrance promatrao. Ali nita!
Ma moe mi..! Uzdu i poprijeko! Sjeanje na taj prizor natjera joj i sad crvenilo u obraze. Ja se tu prenemaem, zakljui
Anna, a on se pravi ludim! E, danas u ba ljenariti cijeli dan i pomalo se uljepavati. Potrai u ormaru golemu majicu s
otisnutim likom pjevaa Phila Collinsa i navue je preko glave. Tad gurne njegov nov CD u glazbeni stup i zaputi se u kuhinju.
ekajui da iz kuhala potee kava, prekapala je po svojoj krinjici s priborom za uljepavanje, traei skupo sredstvo za
peeli?tg. Ah, pomisli Anna, zato jednostavno ne kau obnavljanje iH osvjeavanje koe na licu?! No, dobro...
26
Neka bude peeling. Dobila je to sredstvo za roendan, jo prije pet mjeseci, ali do sada jednostavno nije imala vremena da
ga uporabi. Danas, pomisli... Danas u se tomu posvetiti, mirno i staloeno, ne mislei na vrijeme. I jo u k tome naliiti

nokte. To gotovo nikad nije radila. "Krvave kande...!", ocijenio je Tili njen posljednji takav pokuaj. Namaz joj je kou uokolo
pretvorio u tamnocrvenu oteklinu, jer nije bila uvjebana, pa joj je lak nagrizao pokoicu. Ovaj put e si i za to uzeti puno
vremena.
Telefon je zazvonio upravo kad se smjestila za stol, sa alicom punom kave do vrha i bez podlonog tanjuria, rairivi prije
toga po granitnoj ploi cjelokupan svoj arsenal sredstava za uljepavanje i njegu. "Tako rano?", pomisli. "Tko bi to mogao
biti?!" No ipak podigne slualicu prijenosnoga telefona.
- Liebold... - ree kratko. Glas joj je pritom zasigurno zvuao poprilino bezvoljno.
- Anna? Djevojko, jesi li to ti? - glas ujaka Tillvja grmio je iz slualice. Pri telefoniranju bi to uvijek osobito zapaala. Malo
odmakne slualicu od uha.
- Da... - odvrati. - Ja sam.
- Je li moda Tili jo tu?
- Nije. Zato pita?
- Toliko je buno kod tebe.
- Ah, glazba...! Trenutak... - Anna hitro ustane i potrai daljinski upravlja glazbenoga stupa. Na tom novome
Tillovom ureaju nita se vie nije moglo podeavati runo...
- Tako... - ree, nakon to je upravlja nala na polici za knjige i utiala glazbu. - Je li sad bolje?
- Mnogo bolje...! A kako si inae? Anna nije bila sigurna, kako on to misli.
- Dobro... - odvrati napokon, oklijevajui.
- Doista?
- Da! Zato?
- Ba je glupo, to je Tili morao otii upravo u nedjelju. Dosaivat e se.
- No, no... Pa ba i nije toliko loe. I jo jedanput hvala za novi.
27
- Jesi li ga podrobnije razgledala?
- to? Ah, da...! Jesam, jesam... - to je slagala, no Anna je bila zadovoljna to su skrenuli razgovor s Tilla. Osim toga,
inilo se da je oekivao njen potvrdan odgovor glede novia.
- Novi je iz moje zbirke... uvaj ga s potovanjem, djevojko. Ob diem felicissimum* -dometne, smijui se.
Anna ba nije bila sigurna, nije li to bio natpis na noviu. No moralo je znaiti neto u svezi s najsretnijim danom. Latinski
joj ipak nije bio toliko dobar da bi izreeno mogla tono razumjeti.
- To je udesno lijep dar, ujae Tilly - odgovori okoliajui..
- A to kae Tili o tome? Mislim, o tvojemu uspjehu, dakako... On teko prihvaa neke stvari.

- Da, to je tono... - Anna gutne slinu. Toliko razumijevanja ipak nije oekivala od Tillovoga kuma-ujaka. -No to i nije neka
nevolja...! - hitro dometne. - Tek je pomalo neobino. Tili je nauen da ostajem kod kue...
- Da, da... Boji se za svoju udobnost. Kao i svi muevi...! - i buno se nasmije u slualicu. Zvualo je kao
potmula grmljavina.
Ovaj put Anna ne ustukne. Nasmije se i ona, tiho...
- A ti, ujae Tilly?
- Ja...? Ja sam iznimka. Pa, pozdravi momka i dobro otvori ui!
Smijeno! Anna promijea po alici i otpije kave. U meuvremenu se ohladila, a ona nije voljela hladnu kavu. Unato tome
pila je dalje. Smijeno, ali i lijepo, pomisli. Kao da joj je stari tetrijeb upravo na prikriven nain htio nagovijestiti svoju
podrku. Posegne u koaricu s kruhom, jer je upravo osjetila glad. Upriliit e si ugodan dan, obilato jesti, dimiti cigarete i
ponajprije se opustiti. Nije bilo nikakve svrhe uzrujavati se zbog Tilla. Bio je krajnje neraspoloen, to je bilo povezano s
njenim odlinim raspoloenjem. Deset punih godina Tili je prikupljao bodove, barem one vidljive. Iznenadno joj se sad
uinilo neshvatljivim, kako je mogla toliko dugo
*uz najsretniji dan (lat.)
28
biti zadovoljna tek time to sitniari uokolo, ne prihvaajui se niega ozbiljno...
Ponovno zazvrnda telefon. Sad je pak Anna imala napol puna usta.
- Liebold... - promumlja u slualicu.
- Zar si prehlaena? - upita njena svekrva zabrinuto. I odmah joj pone nezadrivo nabrajati kuna sredstva protiv
prehlade. Anna proguta zalogaj i tad zakalje.
- Nita mi nije, Juliana... - napokon zasope.
- Ta reci to odmah! - odvrgne Tillova majka i bez ikakvoga prijelaza promijeni temu. - Jueranja je veer bila vrlo lijepa...
Anna, reci to i Tillu, hoe li? Je li ve otiao? I lijepo mi ga pozdravi, a openito nemoj uzimati previe k srcu, ako je
katkad malo opor, mukarci su takvi, to moe, no on je unato tomu ponosan na tebe, to ti jamim! Bok, bok!
U prvome je braku Juliana bila vrlo smirena. Takvu ju je Anna i upoznala. No nakon smrti Tillovoga oca njena se svekrva
ponovno udala, za ovjeka osam godina mlaega od nje. Od tada je bila sklona takvim neoekivanim postupcima i
reakcijama.
Anna hitro poklopi slualicu. Nije morala govoriti, ali se ipak osjeala kao da je ostala bez daha. Tad se prisjeti onoga izriaja
"mukarci su takvi", to ga je ispalila njena svekrva, u onoj reenici na telefonu, po duljini nalik trakavici. Tek nekoliko
minuta ranije ujak Tilly joj je rekao: "Kao i svi mukarci!" Anna veselo i grgutavo zahihoe. To je ipak bilo smijeno. Ujak Tilly
i njena svekrva bijahu brat i sestra, ali inae, to je Bog sveti najbolje znao, nisu imali mnogo zajednikoga. No danas, za
divno udo...
Annin smijeh kao da postade zamiljen. Tili je bio uznemiren, kao da je bio izbaen iz svagdanje ravnovtee. A bio je i u
kritinoj ivotnoj dobi, te je u njoj vidio takmaca svojoj uspjenosti. Zar mukarci tako reagiraju?! Njegova obitelj je
razumjela i njega i nju...

Anna potrese glavom. Jo se nije ni poeljala... Tad poe u kuhinju, izlije ostatak kave u sudoper i nalije svjeu. Ne budali
oko toga, ree samoj sebi. Na neki neobian nain kao da je Tili jo uvijek bio nazoan, no
29
ona si je namjerila upriliiti lijep i ugodan dan. Bez njega. I on je imao svoja zadovoljstva, bez nje...
"Najprije brodom niz Rajnu, tad slijedi kuglanje, pa se vraamo vlakom", rekao joj je prologa tjedna. "Na povratku su i tako
svi muki nacugani..." Anna je tom prigodom zastenjala. Smatrala je te kuglake pohode odvratnima. "Moramo li to?",
upitala ga je. "Ti ne mora poi../7, odvratio je. "Kako to?", htjela je znati. Bilo joj je sasvim razumljivo da i ona poe... "To
je izlet zaposlenika nae tvrtke. Zar misli da ostali vuku svoje ene sa sobom?"
Anna na to nije rekla vie nita. No to nije bilo isto kao kod drugih, glede*'-toga je Tili nije mogao zavarati. On je bio voditelj
odjela, on je kao ef pozivao na taj izlet. A ona je bila efova ena... Prole godine je i ona pola. Ovaj put Tili nije htio da
bude nazona. To je bilo to!
- evi se sam! - uzvikne naglas. Na koncu konaca, bila je sama u kui. Inai bi klela tek u sebi, bezglasno, ili bi mrmljala
sebi u bradu. Rado se sluila kletvama... To bi joj pribavljalo olakanje. Izgovarajui to "evi se sam!", prisjetila se prizora
iz postelje, onoga od juer i jo nekih drugih. Nastavi li se to tako, nee ni njoj preostati nita drugo...
Upravo kad se htjela pribrati i utrljati skupu kremu za obnavljanje koe lica, letimino proitavi na posuditi krupno ispisano
velikim slovima "DERMATOLOKI ISPITANO I PROVJERENO" i ispod toga "ZATEE KOU LICA", nazove njena majka.
- Jesi li sve uspjeno preivjela? - raspitivala se odmah na poetku.
- Kako to misli? - upita Anna zaueno. Uope nije bila raspoloena za bilo kakvo daljnje telefoniranje. Odvrtala je i
zavrtala zlatan poklopac posudice s kremom, uglavivi slualicu u udubljenje izmeu brade i ramena.
- Tili je juer naveer djelovao poprilino utljivo... -napomene Annina majka.
- Jesi li mogue razgovarala s Marie? - upita Anna, pomislivi istodobno u sebi: ovakav zakljuak, upravo tipian za
Marie...
30
- I to... - odvrati Lisbeth. - Izgleda, neto krije u grmlju. Ti si tako otresita...
- Da...! Ima neto. Moram na zahod! - K> i slagala. - Neprestance dosauje telefon, a mo|.i neka se brine za
vlastito smee. Eto, to se krije u y,\\
- Oprosti! - pomirljivo odjekne s druge stran nakon krae stanke... - Zapravo sam tek htjela alu za jueranju
veer. Prenesi to, molim te, i tvo)i muu.
- Hou...! - Kao da je krivo kuite od umjetne n tresne Anna slualicu o stol. Zatim zahvati s dva prs posudicu s kremom,
pa si hodajui pljesne obilatu y\r na obraz i razmaze je po cijelome licu. Nekoliko kaj sredstva pritom trcne na snjeno
bijelu vunenu p. -oblogu.
- Schiet*! - uzvikne Anna, prigne se te istini pi o druge ruke pokupi i obrie ukaste masne tokuv S podna obloga bila
vrlo osjetljiva, a Tili bi se u/ni|. ve i zbog najmanje mrljice. Njena je obitelj m znala uzrujavati svoju okolinu.
Uistinu!
Ni nepunih pola sata kasnije nazove Mario.
- Sad jo i ti! - odmjeri Anna umjesto bilo k.il pozdrava.

- To kako si razgovarala s naom majkom, nije bilo okay**.- A to kako se ti mijea u tue stvari, to ja sm.ii da nije okay.
- Mi smo unato svemu obitelj...
- Ja sam udana. Neprestance i uporno zabad bocka protiv Tilla i njegove obitelji.
- Pogledaj ih sama! Tvoju svekrvu oslovljavati "s.1 licom"! Ujak Tilly s ipsilonom na kraju imena! inovi guzica! Tvoj ogor
Julius je spasio svoju vrlu i utekavi u umjetnost... Koliko ve dri do umjetn
*sranje (donjonjemaki); danas uobiajena uzreica, ali je k i prispjela iz engleskoga (shit); kao to vidimo, uvrijeila se ne na
engleskome govornom podruju, a gotovo se vie i ne n kao kletva
**u redu, ispravno (engl.); uobiajilo se gotovo u svagda rjeniku
vidi se po tome to stvara kutije za margarin i boice za jogurt. Njegova ena Waltraud se razmnoava, raajui odmah
blizance... Moj Boe! A tvoj je mu pak krunidba bolesnoga mjehura, papirnat kralj ukiseljenih krastavaca... - Marie
zahihoe.
- Prevrila si mjeru, Marie. Uistinu jesi!
- Boji li se?
- Nemam razloga za strah. Dobro mi je, bolje nego ikad ranije...
- Priekaj radije...! Tili te nee pustiti da se uspne i uspije. Poznajem taj tip mukaraca.
- Ti poznaje mnotvo tipova, Marie...
- Sto misli time?
- Ono to i rekoh! Moja velika sestra Marie, opunomoena i Bogom dana za pouavanje, publicistkinja... Poznaje mnotvo
uvrnutih tipova. Pozdravi Marcela! Tako se zove, ili? Bok!
Anna odloi slualicu. To je dobro sjelo. Nije osjeala grizoduje. Nemarno i polako odeta u kupaonicu, kako bi s lica sprala
koru u koju se pretvorilo udotvorno sredstvo za njegu koe lica. Ve je osjeala zatezanje koe, od ela do podbratka...
Dohvatila se losiona za ienje i vodice za lice, a u oienu i osvjeenu kou lica utrljala je ulje od avokada. Pritom je
blago kruila prstima, sputenih vjea. Na koncu je zadovoljno utvrdila da joj je koa pod prstima vrlo meka. Troak i
ulaganje su se isplatili...
Predveer je jo naiao Tillov brat Julius. Bio je iste dobi kao i Anna, a i roeni su bili u istome znaku Lava. Anna je jo uvijek
imala na sebi onu majicu s otisnutim likom Phila Collinsa, koja joj je sezala ak malo ispod koljena. Nije bila navukla ni
arape... Svialo joj se bosih nogu ii po kui, ak i zimi.
- Hej, lijepa ogorice...! - pozdravi je Julius. - Smetam li?
Anna pomisli na svoje zamrene vlasi i svoj neuredan izgled... Unato tome, nije se osjeala loe. Julius je bio mnogo
oputeniji od Tilla. I to ne samo zato to je bio pet godina mlai od brata. Anni je bio drag. Nasmijala se veselo.
32
- Lijepa?! - odvrati mu. - Pogledaj me bolje!
- To i radim sve vrijeme...

Uistinu ju je pogledao... Osjeala je to od glave do pete, ispunila ju je nekakva vruina... I to premda ju je gledao samo u
lice. Dobro da sam napravila peeling, pomisli Anna. Koa joj je u zrcalu izgledala jako ruiasto. Ovako se svidjela samoj sebi
vie nego kad bi nabacila kompletnu minku.
- Ui, ti laskavce... - ree Juliusu. - Zasigurno tek eli trgnuti neto za ugrijavanje.
Juliusov vrak nosa bio je crven, a lice mu je izgledalo nekao smrznuto. Nikakvo udo. Ta bio je sijeanj!
- Jasno...! Tek sam zato navratio...
Ruku, koju je sve vrijeme skrivao iza lea, naglo isprui prema njoj.
- Srdano estitam...! - klikne.
U ruci je drao prekrasno sloen cvjetni aranman. Cvijee je bilo najrazliiti]ih vrsta, ali sve u razliitim tonovima crvenoga.
- Ti si aav! No cvijee je uistinu lijepo.
- Hou li dobiti neto za ugrijavanje?
- Ma jasno! - Anna se propne i utisne mu poljubac na obraz. Bio je neto vii od Tilla. - I hvala...
Bilo je ugodno sjediti i priati s Juliusom. Anna upali svijeu, a Julius otvori bocu vina. Bilo je talijansko, po Juliusovome
izboru. Naime, Anna je prepustila ogoru da izabere pie. No vino je bilo i po njenome ukusu, suho no ipak iskriavo. Tili je
davao prednost tekim vinima, te je najradije pio crvena. Anna se podvuenih nogu skutri u svojemu omiljenom naslonjau,
a Julius se smjesti njoj suelice. U meuvremenu je ubacio u glazbeni stup jedan od novih Anninih CD-a s "Beatlesima". Jer,
dobro je poznavao dom Lieboldovih.
Odjeknu zvui skladbe "Let It Be..."* Anna se prigne prema naprijed, a isto uini i Julius. Lica im se gotovo dodirnue... A
Julius na tren poloi svoj dlan na Annino obnaeno koljeno.
*Neka bude (tako) (engl.); jedna od brojnih glasovitih uspjenica sastava "The Beatles"
33
I:
- Prola je itava vjenost od tada... - proape Anna. - To smo svirali na mojemu prvom domjenku.
- I na mojemu...! - dometne Julius. Sad je i on govorio vrlo tiho.
- Bilo je to boanstveno razdoblje... - Anna povue dolje svoju golemu majicu. Iznenadno joj je postalo studeno.
Prevue donji rub majice preko koljena.
- Jo smo mladi... - nastavi Julius. - Sve je jo pred nama...
- Misli? - oteui e Anna. I kao da je to primjereno uz njegovu napomenu, upita ga... - Zna li Waltraud, gdje si? Ne
bih htjela da se brine.
Julius pogleda na runu uru.
- Moda bih trebao kratko nazvati... - odvrati s neobinim prizvukom u glasu. - VValtraud je poprilino razdraena u
posljednje vrijeme.

- Nikakvo udo, uz blizance... - Anna poskoi, donese prijenosni telefon i urui mu ga. Sad se s CD-a ulo zvuke pjesme
"The Long and VVinding Road"*. Nije to bila vesela skladba, a raspoloenje od tren ranije kao da se netragom rasplinulo.
- Lijepi pozdravi od VValtraud - ree Julius. - Nae obje gracije i opet ne ele u kadu... Mislim, vrijeme je da poem.
Julius je svoju ulogu oca shvaao ozbiljno. Anna je to znala. Kod njega to nije bilo tek poetno oduevljenje mladoga tatice.
arah i Laura imale su tek est godina, No sve je bilo udvojeno. A osobito uzbuenje i stres, smatrala je Anna. Od roenja
dvije djevojice svoju je ogoricu uvijek doivljavala razdraljivom. ak i juer naveer, premda su djeca ostala kod kue,
gdje ih je uvala neka djevojka. Tili je naime izriito naglasio kako poziva samo odrasle... VValtraud se jednostavno nije
mogla otrgnuti od djece.
Kad je Julius otiao, Anna ostane jo neko vrijeme sjediti u mraku. CD se odvrtio do kraja, a svijeu je ugasila iz opreza, prije
nego je pola ispratiti Julius do vrata. "Sve je jo pred nama../7, rekao je netom. I bili
su si pritom vrlo bliski, njih dvoje. No tad je ponovno bio daleko, uronivi u svoju svagdanjicu. A ta e mu malo toga
ostaviti, jednako kao i njoj njena. Nisu vie bili etrnaestgodinjaci. U tridesetpetoj nije se moglo poinjati iznova...
Anna ustane, odnese napol ispranjenu bocu vina i ispere vinske ae. Juliusovo cvijee iznese van u malen zimski vrt.
Zijevne. Nije imalo nikakve svrhe ekati Tilla. Uzme jedan valjkast omot s keksima i au mlijeka te to ponese u postelju. Nije
imala ni najmanje volje pripravljati jedino sebi neto za jelo...
*Dug i zavojit put (engl.)
34
35
4
pol' koplja
- Pota! - glas je grmio iz kunoga telefona, preglasno. Barem se to Anni tako inilo. Bila je jo uvijek preumorna.
- Tako rano?! - upita Anna u slualicu.
Bio je ponedjeljak, a Tili je upravo otiao. Bio je strano mamuran, nakon svojega kuglakog pohoda. "Bila je to mrtvaka
pijanka", rekao je pri zajutarku. I jedino je popio crnu kavu. Anna je jo bila u jutarnjemu ogrtau i nepoeljana. Listonoa
bi obino dolazio trk oko jedanaest. Nije bila raspoloena u ovakvome stanju otvarati vrata...
- Gradska dostava! - zagrmi ponovno glas i/ mikrofona.
- Ah, tako... - Anna promisli. Mogue ponovno man-datnav kazna zbog Tillovoga pogrjenog parkiranja?
- to je sad, hoete li otvoriti?
- Da, da, dobro...
Morala je jo uvijek, svaki put, traiti koja jr prava tipka. Bilo ih je etiri, jedna iznad druge... Do nedavno su bile tek tri, ali je
Tili dao ugraditi i etvrtu, /a ulina vrata. Uinio je to nakon to su se djeca iz susjedstva nekoliko puta njihala na vratima, pa
ih zatim nisu uredno zatvorila. "Posvuda pasja kakica!", srdio se Tili. I ve dva dana nakon toga stigli su radnici. Ugradili su
elektrinu napravu za otvaranje ulinih vrata, a u stanu etvrtu tipku. Prava je bila druga tipka odozdol, prisjeti se Anna.
Pritisne ju i zauje cviljenje vrataca, pa zatim korake kako se po ploama umjetnoga netesanog kamena pribliavaju
kunim vratima. Tek odkrine vrata i isprui kroz procijep ruku.

36
- Hvala... - ree.
ovjek neto zabrunda i ode. Anna rastrgne omotnicu. Opinski sud, pisalo je u zaglavlju dopisa. A poiljka je bila
naslovljena na nju... Tri retka, nije bilo vie, a poinjalo je "alimo to..." Anna nije odmah nastavila itati. Utroba joj se
uskomeala, pa poe na zahod, ponijevi zelenu omotnicu i sivkastobijel list. No uzbuna je bila lana... Sjedei na dasci
proita dopis do kraja. ale to joj ne mogu udovoljiti elji, no zbog velike potranje nemaju od 1. veljae slobodno mjesto
izvjestiteljice u kolnskome Opinskom sudu... itala je, a istodobno kao da se njen velik pobjedniki pohod strmoglavce
obruavao u najdublji ponor na Zemlji. Kraj, sve je propalo, konac sna. Ugleda Tillovo lice pred sobom... "ivi ovdje kao u
kukavijemu gnijezdu, visoko u oblacima", rekao joj je prije tek nekoliko dana.
Zguva list u kuglicu. Obuzme je elja da ga baci u koljku, no zadri je pomisao na Tilla kako bi morao iz zaepljene cijevi
izvlaiti dokaz njenoga poraza. "Ah, to je u pitanju", ve ga je ula u mislima. Dakako, rekao bi to s pobjednikim
prizvukom... Zato se predomisli i gradski dopis baci u posudu za otpatke.
Kasnije je otila do posude i izvadila taj nesretan list, izravnala ga i s njega otrla mrvice kavenoga praha. "Za etvrt
godine...", pisalo je jo, na samome kraju, koji prvi put nije doitala. Posegne za telefonom i utipka broj, no bilo je zauzeto.
Pritisne tipku za automatsko ponavljanje broja, ali zvuk bi uvijek bio uporno isti. Zauzeto, zauzeto, zauzeto... Anna si predoi
bujicu takvih zelenih omotnica i oluju razoaranja koju ona pobuuju. Jer, pomisli, valjda nisam jedina koja ovako,
privremeno, dobivam odbijenicu...?
- Uistinu nam je ao... - ree ena na drugome kraju ice, kad je Anna napokon dobila vezu. - Kom je upravo
prenapuen... A vi ak nemate ni bodove za socijalno stanje.
Anna je i predobro znala kako ne moe predoiti podloge za socijalne bodove...! Nije imala djece, a ni majku u zajednikome
kuanstvu za koju bi morala skrbiti.
37
- Za etvrt godine sve e moda izgledati povoljnije - zakljui ena. - U svakome sluaju, vi ste predbiljeeni kod nas. Ili ste
se mogue predomislili?
Anna protrese glavom.
- Halo?! Jeste li jo na vezi? - upita ena.
- Da... - pritvrdi Anna. I jo pohita dodati... - Ne, hou rei, nisam se predomislila...
- Jo emo vas tono izvijestiti. Pismeno.
Time je razgovor bio okonan. Anna zauje isprekidan zvuk u slualici. To je potrajalo podulje vrijeme, pa tad spusti
slualicu.
etvrt godine... Ili tri mjeseca...! Imala je pravo na to mjesto sudske izvjestiteljice. Ne odmah, ali openito uzevi ipak. Nije
to bila nikakva katastrofa, tek odlaganje. itala je jednom zgodom poneto o pozitivnome nainu miljenja. Mora tek
pokuati, u ova tri predstojea mjeseca, na neki nain djelovati pozitivno.
jar jar n
- Uobiajeno, gospoo Liebold? - upita prodavaica u mesnici. Vilica za uzimanje narezaka ve je visjela povrh ardenske*
unke. Tu je Tili najvie volio. Anna bi uvijek uzimala jedan nanizani slog tog nareska, a k tomu jo stotinu grama** patete,
komad svjee telee kobasice, te osam ploki hladne peene govedine, u sredini malo krvavih. Mesnica Muller

imala je najbolju peenu govedinu, a Anna je dolazila dvaput tjedno i kupovala svjee nareske za Tilla. Ona je pak
vie voljela sir.
- Uobiajeno... - ree prodavaici.
ena nabode kobasicu, stavi pojedine vrste narezaka na tanke listove papira, pa odvagne sve redom. Na koncu sve zamota u
vrst papir.
- To je sve, gospoo Liebold? - upita ju ova. No nije priekala odgovor, ve odmah poe prema blagajni. U
*brdski predjel koji zadire u junu Belgiju, sjeveroistonu Francusku i Luksembourg
**u Njemakoj, odnosno openito u zapadnim zemljama, gotovo je pravilo da se naresci i slina roba (pogotovu ona
skuplja i koja se vae) iskazuje u gramima, a ne kao kod nas u dekagramima
38
posljednje je vrijeme Anna gotovo bez iznimke kupovala jedino nareske. Jednostavno nije imala vremena za kuhanjo A,
uostalom, ni osobite volje...
- ekajte..,! - Anna e, oklijevajui. Predomislila se... - Mogue bih trebala ponijeti jo neto za tavu...
- Dakako... - ena zastane, okrene se i poe do rashladne police sa svjeim mesom. Ta je bila vie otraga. Izgledalo
je da se prodavaica veseli Anninoj odluci. -Imate li sad ponovno vie vremena, gospoo Liebold?
- Privremeno... - pritvrdi Anna. - Sto bi bilo najbolje uzeti?
- Imamo vrlo lijepu teletinu za peenje... Ili mogue komad za nadijevanje?
- Telee peenje... - odlui Anna. - I kosano meso za nadijevanje.
- Svjee u vam samljeti...
- Hvala vam lijepa.
Mesarova ena se, jasno, veseli njenoj kupovini, pomisli Anna. A veselit e se i Tili. To ih je ve dvoje za danas. etvrt
godine uistinu nije vjenost... I ne mora to odmah turiti Tillu pod nos! Moe to ak malo preokrenuti, kao da se radi o njenoj
odluci i rei: "Prvo se moram jednostavno malo opustiti../' Ili neto slino...
Vratila se kui zaobilaznim putom. Dvije ulice dalje nedavno su otvorili putniku agenciju.
- Imate li neto za Madeiru* - upita, uavi kroz staklena vrata agencije. Uruie joj debeo sveanj arenih
prospekata.
- Razgledajte, molim vas, jo i nau ponudu na video-vrpcama... - ree joj mlad, utiv namjetenik.
Anna kimne. Svojedobno je na tom otoku boravila s Tillom. Bilo je to sasvim na poetku njenoga braka. Naveer ju je od
stola odnio u njihovu sobu, a ta je bila na drugome katu... Veer za veer tako ju je nosio u sobu, a malobrojni ljudi uokolo
su pljeskali. Anni je bilo pomalo neugodno, ali je istodobno taj njegov postupak smatrala lijepim. Tili je tada i mnogo snimao,
pa su kod
*otoje ispred sjeverozapadne afrike obale (port); omiljeno odredite njemakih turista
39

kue snimke uljepljivali u album. No Anna ih ve odavno nije razgledavala.

jar n jar
- Iznenaenje! - uzvikne Anna. ula je otvaranje kunih vrata, pa je hitro odvezala i skinula pregau, te pola pred
Tilla u predvorje.
- to to? - upita Tili, koji je upravo bio zauzet poravnavanjem ogrtaa to ga je objesio na vjealicu.
- Nadjeveno telee peenje! Posebno za tebe.
- Zato toplo jelo? - upita Tili. - Ne znani ba, jesam li uope gladan.
- Inae prigovara zbog kruia. Uvijek samo kruici, kae. Htjela sam te razveseliti...
- Ima li osobit povod za to?
- Kakav povod?!
- Grizoduje, primjerice...
Tili zapone na jedaemu stolu prazniti svoj kovezi za spise. To bi inio uvijek po dolasku kui. Anna je htjela da svoje
triarije odnese izravno na svoj pisai stol. No on je smatrao praktinijim iskrcati to smee u blagovaonici, jer tad nije imao
toliko daleko do posude za otpatke...
- Ne znam, zato bih trebala imati grizoduje... - oneraspoloi se Anna.
- emu onda to izigravanje dobre domaice? Ve mjesec dana imamo naveer tek hladno jelo... - zailji usnice
i doda povienim glasom, podraavajui ju. "Od prvoga radim kao sudska izvjestiteljica, ne zaboravi to!" Tako si
barem rekla.
Anna se trgne. Kad bi samo znao...
- Smatra li duhovitim, oponaati me?
- Htjedoh ti tek pokazati, da nisam zaboravio. Moja enica, tridesetpet godina, bez djece, zaposlena je od prvoga.
Anna se bez rijei vrati u kuhinju. Morala je jo kuati umak. Nije bilo nikakve svrhe pustiti dobro jelo da strada. Nije htjela
da joj propadne trud. Ta nije valjda dva sata uzalud prostajala u kuhinji! Izvadi peenje
40
iz folije i razreze konac kojim je bilo zaiveno, pa pozorno pone rezati ploke smotka punjenog smjesom kosanoga mesa,
povra i zaina.
Vrativi se u blagovaonicu, kako bi prostrla stol, zatee Tilla kako telefonira. Stajao je leima okrenut prema njoj i govorio
tiho. Unato tomu, njegov se glas uini Anni nekako neobinim. I to na neki udan nain... Tako zasigurno nije razgovarao s
ljudima iz poslovnoga kruga, a ni s prijateljima... Tko je onda na drugoj strani?! Najradije bi ga to zapitala. No razgovor je
gotovo odmah okonao, a ona zatomi pitanje, jer ga je i sama smatrala nemoguim.
Tili se okrene prema njoj.
- Oprosti... Odmah u to ukloniti...
- Sto to? - pogleda ga Anna. On pokae na stol.

- Ah, tako... - ree Anna.

- eli li piti vino uz jelo?
- Rado... - odvrati ona. Uz dobro jelo pristajalo je i dobro vino. Anna je to voljela, a inilo se da je i Tili ponovno bolje
raspoloen: Unato svemu!
Tijekom objeda bio je Tili krajnje susretljiv. Toio joj je vino, hvalio meso... Iznenadno je ipak imao teka, a ak se nije ni
sjetio upaliti televizijski prijemnik. Anna je bila ve pri treoj ai... Kad je namjerila ustati, kako bi posue odnijela u
kuhinju, zahihoe...
- Huh...! - otpuhne.
- Ostani sjediti! - pobrza rei Tili. - To u ja...! - I pospremi stol. - Ti nita ne podnosi... - napomene jo.
Tad ukljui vijesti. Smjesti se na sofi, na mjesto gdje bi uvijek sjedio. Bio je to dvosjed. Anna ustane sa stolca, pomalo se
zanosei, pa se smjesti uz njega, premda joj je omiljeno mjesto bilo u naslonjau. Dakako, nije bila uistinu pijana, ve tek
malo nacvrcana. Zapravo je to bilo ak i ugodno.
Pri vremenskoj prognozi privine se uz Tilla, mazno poput makice. On pak posegne za daljinskim upravljaem i prebaci na
neku drugu postaju. Inae nije uinio nita... Ona pojaa pritisak na njegova ramena i napokon rukom sklizne na njegovo
bedro. Na koncu se jo pomakne i gornjim dijelom tijela legne na njegovo krilo...
41
- Postaje mi pretekom - rekne on i ponovno pone pritiskati tipke na daljinskome upravljau, mijenjajui postaje. Pogledaj ovo...! ista ludost.
Na pokrajinskoj postaji izvjeivali su ponovno o porastu rijenoga vodostaja. Rajna se izlila i poplavila stari dio grada. Sad
su pak vatrogasci, uz pomo drugih gradskih slubi, crpkama praznili ulice i podrume.
- Ubrzo vie neu moi ni uti niti gledati... - promrmlja Anna. - Nekako mi je vie do druge vrste poplave...
Blago mu je trljala po hlaama, no na onome osobitom mjestu nije se moglo zamijetiti nita. No, to se moe izmijeniti...!
Poela je trljati neto ee. Nita! Kratko ga pogleda. Vrak brade i usta su mu ovako odozdol izgledali vrlo izotrenima.
Istodobno je neprekidno buljio u televizijski prijemnik.
- Prestani! - okosi se napokon, uhvati je za ramena i odgurne u stranu, na mjesto pokraj sebe. - Time nee postii nita...
- dometne. - Prije ono suprotno.
- Vlada se kao da smjeram kakvu svinjariju... - primijeti Anna. - elim tek napokon jednom spavati s tobom. To je
sve.
- Smatra li moda takav nain pribliavanja vrlo prikladnim?
- Kako bi ti bilo milije? S draima za arape? Boi je ee.
- Ne volim kad si nasilna. Podsjea me na svoju sestru Marie. Ona svojim frajerima zasigurno svlai hlae, kad joj
je stalo do onoga. Ali to kod mene ne prolazi! Ja elim i sam pritom neto rei.
Pritisne na tipku i ugasi prijemnik. Slika tunela na obali Rajne iezne s mutnoga zaslona. Tili ustane.
- Idem to pogledati u ivo... - napomene.

- Smjera li sad jo poi dolje do Rajne?!

- Zato ne? Zasigurno neu biti jedini.
- Dakako... Ja mrzim taj turizam vezan /.a katastrofe.
- Brblja. Na koncu konaca, ivim u ovome gradu.
- Tad tri! Juer na kuglanje, danas na poplavu. Nadajmo se da nee iscrpiti program.
- Trebala bi poi u postelju. Zvui kao da si poprilino nalivena.
42
Anna ponovno zauje otvaranje i zaklapanje vrata. Sve se ponavljalo kao i u nedjelju ujutro... Anna otpuhne. Radije cu
crknuti, nego zatuliti, pomisli. No ipak je zatulila. Djelovala je samoj sebi nekako jeftino i bijedno, kao da su navjetaji strasti
njenoga tijela neto ega bi se trebala stidjeti. Nije osjeala vie nita. Zajecala je jo glasnije.
Nije ula Tilla kad se vratio. Probudila se tek kad ju je protresao.
- Hajde napokon! - reao je.
Nekoliko trenutaka je pomiljala kako negdje gori ili se dogodilo neto strano. Vonjao je na pivo i ustajali duhanski dim.
Mogla mu je raspoznati tek oi i svijetlu koulju. U spavaonici je bilo tamno. Jedino je gorjelo svetto u hodniku.
- to je? - upita Anna. No tad se prisjeti. - Nestani...! - uzvikne. - Nestani smjesta!
- To je i moja postelja.
- Evo ti! - posegne za njegovim jastukom i zavitla ga prema vratima, to je dalje mogla. Jastuk ga pogodi u glavu. Tad
posegne i za njegovim pokrivaem i pone ga vui.
- To e ostaviti! - podvikne on, drei vrsto pokriva jednom rukom. Pribliavao se sve vie, slobodnom rukom prtljajui
po hlaama. Tak se sasvim primakne, a ona osjeti kako ju je dodirnuo svojim spolovilom. Ovaj put mu se uspravio.
- Gubi se! Ne elim!
- I te kako eli! Ranije si moljakala. Sad ga uzmi. Idemo!
Htio joj je silom primaknuti glavu i usta k sebi. Hlae je jo uvijek imao na sebi, jedino je otpustio opasa i rastvorio smiak.
Kovinasti zupci zatvaraa zagrebu je po obrazu.
- Ne! - uzvikne i otkrene glavu.
- Danas uobiajen program? Dobro, moe...
Rairi joj noge i klekne izmeu njih. Gurne joj ruke pod guzove, zgrabi ih i silom joj podigne zdjelicu prema sebi. Tad navali...
Ali naie na suh otvor.
- Sranje!
43
Anna otvori oi. Bila ih je zatvorila u meuvremenu. U jednom mu se trenutku ipak prepustila. Zasigurno je bio pijan. Sa
zatvorenim oima je bilo kao da zapravo ne sudjeluje, kao da to nije stvarno. Slino je bilo i s vlagom, koja je bez njene volje

navirala iz nje, pokazujui ipak pripravnost prema nekome koji ju je uzimao silom. Ali nije uspio. Otvorivi sada oi, ugleda
njegovoga omlohavjelog pijevca. Spustio mu se... Nasmijala se. Zapravo joj uistinu nije bilo do smijeha, Bog joj je svjedok...
No smijala se i smijala nezadrivo... Sve glasnije i glasnije.
- Gaduro! - vrisne on.
Anna osjeti udarac po licu... Jo je nikad nije udario! Nije ni pomiljala da bi joj se neto takvo moglo sluiti. Udario ju je, pa
zatim uzeo svoju posteljinu i otiao u gostinjsku sobu.
jtr n n
Ujutro ga je ula kako kune. Zaspao je. Kad se oglasila budilica, ona je mirno ostala leati u postelji. Tek je spokojno zurila u
brojanik ure na njegovome nonom ormariu. Kad je pak doao u spavaonicu, kako bi uzeo istu odjeu iz ormara,
zatvorila je oi. Nije se ni trudio biti tih. Buio je jo i u kupaonici i u kuhinji... Nekih trievrt sata kasnije ula je kako naputa
kuu. Tad je ustala.
Ponajprije je pola u kupaonicu. Pod je bio mokar, njegov je runik leao usred tog svinjca, umivaonik i zrcalo bijahu obilato
potrcani kapljicama vode.
Pola je dalje, u kuhinju. Uloak za kuhanje kave nala je u slivniku, a cijev je bila zaepljena talogom. Maslac, kobasica i kruh
stajali su otkriveni na jedaem stolu.
- Govnar! - prokune Anna. I ponovi glasnije. -Prokleti govnar!!!
Podignuvi poklopac posude za otpatke, gotovo se nabode na peteljke cvijea to joj ga je donio Julius. Tili je cvijee
zasigurno otkrio vani u zimskome vrtu... Bacio ga je u smee. Tek tako. Nekoliko crvenih latica lealo je razbacano po
kuhinjskome podu.
44
Anna klekne i pobere latice. Premetala ih je neko vrijeme u dlanovima, kao da se jo neto moe spasiti od cvijea, koje joj
je darovao Tillov brat. No pritom nije mislila na Juliusa, ve na Tilla.
- Impotentan kurvi! - izrekne naglas. I ponovi, jasno i glasno... - Impotentan kurvi!!!
Od toga se osjeala dobro.
5
v
6utnja, sqash i ogovaranje uz kavu
- Je li se moje sivo odijelo vratilo s ienja? - upita Tili, svjee otuiran i s istim rubljem na sebi.
Zapravo je Anna htjela ostaviti njegovo prljavo rublje neka lei gdje ga je odbacio. No ipak to nije uinila. Nije mogla rei
zato... Zbog osjeaj za red? Ili pak neeg drugog? Doao je u spavaonicu, odjea mu je jo uvijek bila u zajednikome
ormaru, premda je sad spavao u gostinjskoj sobi. Anna pribere jutarnji ogrta oko tijela i pogleda Tilla, kako izvlai istu
koulju iz snopa u ormaru. Bile su to koulje koje je ona izglaala. C.ledala je i dok je zakopavao koulju, zavravajui s
narukvicama. Jo bi sad samo manjkalo, da me zamoli za pomo!, pomisli Anna.
- No?! - kratko izbaci on.

Anna se utke okrene i izae iz sobe. Blesavo, pomisli. Ponovno joj se pred oima ukazae cvjetne peteljke kako stre iz
smea. I uokolo rasipane crvene latice... laj joj se prizor ponovno i ponovno vraao iz sjeanja.
Mogla je Tillu predbaciti i gore stvari, mnogo ore, ali si na neki nain to nikako nije mogla predoiti u ,lavi. Uspijevala je
prizvati tek nekakve izdvojene isjetke, kao izrezane: kad ga je pogodila jastukom u glavu, kad je vrsto uhvatio svoj pokriva
i njenu ruku. No i to kao da je bilo umotano u pamune pahuljice, zaplamtjelo bi i ponovno iezavalo. ak joj se i bijes
nekako priguivao. Nije ni slutila to bi moglo biti uzrok tome. Od tada su prola upravo tri dana...
Popodne Anna svrati u istionicu.
46
- Va je mu ve nazvao, gospoo Liebold... - ree joj vlasnica. - Pitao je, moemo li mu odijelo dostaviti. Ve sam
pomislila, niste li otputovali.
Anna se nasmije.
- Ne, ne... Bila je to zabuna- i plati raun, pa ponese odijelo.
Morala je jo u pekarnicu, kako bi podignula naruen raeni kruh.
- I jedan planinac? - upita prodavaica, poseui ve na policu s bijelim vrstama kruha. Znala je da Annin suprug ne voli
taman raeni kruh...
Anna kimne. Bilo bi sitniavo, ne donijeti mu njegov planinac.
- I svjee patetice? - upita ena. - Danas imamo opet svjee patetice...
- Ne! - Anna estoko protrese glavom. Patetice se moralo puniti smjesom, svjeim sirom ili gljivama. Tili je volio svjee
patetice... Od nje ih on nee dobiti, danas ne i sutra ne! drijelo neka mu se stisne i zaraste! Iznenadno joj se
pred oima ukae njegovo lice, kako otvorenih ustiju hvata zrak. Stisne planinac umotan u papir, stisne ga snano.
- Pripazite, kruh je jo sasvim svje... - upozori je prodavaica. I dometne... - Nae su patetice uistinu dobre.
xx n n
Tjedan je minuo. Anna je pospremala kuu, istila, stavljala na stol poneto za jelo. Zapravo je sve bilo kao i ranije...
Gledano izvana gotovo je i bilo tako, osim dakako odvojenih postelja. I tu su bili jo ti neobini Tillovi telefonski razgovori.
im bi se vratio kui, zazvonio bi telefon. Dolazio bi u razliita vremena, te je izgledalo kao da u naprijed izvjeuje onoga
tko je zvao... Kao da je rekao: "Za deset minuta sam kod kue." Na poetku je Anna pomiljala kako ima nevolja u uredu. U
biti joj je i to bilo svejedno. Nije ga pitala, a openito su dogovarali jo samo ono svagdanje, tek ono to ih se oboje ticalo.
Unato tome uoila je neto u tom telefoniranju,
47
kao neki znak koji je probijao Tillov uobiajen dnevni raspored. Obino bi se odmah nakon dolaska smjestio na dvosjed,
ispred televizijskoga prijemnika, pa bi gledao program ili tek vrtio postaje, sve dok jelo ne bi bilo gotovo. I govorio je drukije
na telefonu. Nije mogla uti ni razumjeti mnogo, jer bi s prijenosnim telefonom iziao iz prostorije ili bi odmah okonao
razgovor, im bi ona ula. "Ma uvijek... kao i do sada... dakako... isto../' Bilo je to tek malo razumljivih rijei, no zvuale su
neobino, istodobno suzdrano i narogueno. Nije si nikako mogla predoiti, s kim bi on to tako mogao razgovarati.
U petak ga je ak tri puta ula razgovarati upravo na taj osobit nain. Pripravila je punu zdjelu mjeavine svjeih lisnatih
salata, s prelivom od raznih zaina. Osjetljivi listovi salate ubrzo su svenuli.

- Tvoja salata! - zazvala je glasno, kad je ponovno skoio i htio izai s telefonom.
Tili odmahne rukom, kretnjom koja je nalikovala hodu automobilskih brisaa, amo-tamo. Po svemu sudei, nije namjeravao
nita odgovoriti, kao da mu je neugodno govoriti o salati dok ga telefonski sugovornik uje. Anna slegne ramenima i uzme
jo salate. Cijeloga dana nije pojela nita potenoga. Na koncu konaca, nije to bila njena briga, ako e on na tanjuru imati
tek nekakvu gnjecavu, svenutu hrpicu.
- Erich eli znati, hou li s njim igrati squash*... -rekne Tili, onako usput, vrativi se za stol.
- To je bio Erich? - upita Anna. Nikad u ivotu nije Tili na taj nain razgovarao sa svojim prijateljem, pomisli ona zaueno.
- Zato ne? Ne bi mi kodilo, ako bih se malo pozabavio portom.
- Hoe li jo salate? - prinese mu Anna zdjelu s preostalim pripravkom pod nos. Htjela je pospremiti stol. I ne eli
raspravljati o njegovim zamrenim pripovijestima.
*Igra nalik tenisu; razlika je u tome to se igra samo na jednoj polovici igralita, jer je "mrea" nacrtana na zidu. Moe igrati
jedan igra (sam protiv sebe), to je nalik teniskome treningu preed zidom, ali i dva odnosno i vie igraa. Squash se
najee igra u dvorani, gdje se lopta odbija i od bonih zidova.
48
- Ne, hvala... - odvrati Tili, odgurnuvi svoj tanjur na stranu, premda jo gotovo nita nije pojeo. ak ni ploku kruha... Mislim da u to prihvatiti - dometne i ustane, kako bi ukljuio vijesti.
Nema sumnje, jo je uvijek govorio o svojemu squashu.
Sljedeega je jutra nazvala Erichova ena Barbara, zbog dijapozitiva s Tillovoga roendana. Htjela je znati, treba li od njih
dati napraviti fotografije. Anna se tad prisjeti prie o sqnashu...
- Sto misli o tomu? - upita Barbaru. No ova nije znala nita.
- Uostalom, juer naveer smo bili na roditeljskome sastanku... - napomene.
Sto to Tili eli postii tom priicom, zamisli se Anna, nakon tog razgovora.
Tili je taj dan otiao u kupovinu. Nakon dva sata vratio se s cjelokupnom opremom za squash.
- Tako... - izjavi zadovoljno. - To sad imamo. Sljedeega tjedna poinjemo.
Anna mu ne odgovori. Navue svoj ogrta, jer je jo morala ii u nabavku. Ta bila je subota, a oni nisu imali nikakve svjee
hrane u kui.
Upravo se vratila i bila zauzeta razmatanjem i pohranjivanjem namirnica, kad ponovno zazvrnda telefon. Tili podigne
slualicu i ula ga je kako govori, poprilino tiho. No to nije bilo na onaj suzdrano nabruen nain. Tek je govorio tiho...
- Bio je to Erich - ree joj kasnije. - Pozvani smo na kavu.
- Kada? - upita Anna.
- Sutra. Tako, oko tri... Prihvatio sam.
To bih si ja trebala dopustiti, pomisli Anna. Prihvatiti poziv, a ne upitati prije toga. Openito uzevi, smijeno je i to Barbara
jutros o tome nije ni zucnula.

Tili je pogleda.
- Mogla si mi zapravo i rei da te je Barbara zvala. Anna takoer promotri Tilla.
- Barbara jutros nije ni jednom jedinom rijecom spomenula neki poziv na kavu. O squashu takoe nije nita
znala...!
Tili se prigne prema portskoj torbi sa znakom i natpisom poznatoga proizvoaa portske opreme.
- Erich joj je zaboravio to spomenuti. Idem sad ovo brzo pospremiti.
xx n u
- Ima li i ti ve reket? - upita Anna Barbaru, dok su u nedjelju kod Rumpfovih sjedili uz privlano prostrt stol za kavu.
I inae nije ba dobro znala, o emu bi s njima mogla razgovarati. Barbara je izgarala oko svoje obitelji, a oboje djece
izgledahu jednako dotjerano kao i ovaj stol za kavu. Blijedomodar batist s rupiastim vezom, a na njemu dobar Heinrich*
porculan sa zlatnim rubom. Blijedomodri ubrusi, isti kao i stolnjak, bili su zataknuti u zupce vilica za kolae. Anna je odmah
morala pomisliti na posebnu sobu tete Juttice, koju su otvarali samo za goste ili uz velike blagdane. ivot obitelji inae se
odvijao u velikoj kuhinji. Dakako, Rumpfovi su imali dovoljno prostora i novca... Ta Erich je bio voditelj u poslovnici jedne
velike banke, to je utjecalo na njegovo dranje i bilo mu primjereno. Mogao bi jo postati i zastupnik, onako diskretan,
nasmijeen i vrlo sklon odravanju ustaljenih obiaja, kakav je doista bio. Ovdje je vladalo raspoloenje, koje je Annu toliko
drailo. Sve je teklo postojano i draesno, pa ak ni djeca nisu remetila taj sklad. Anna jo nikad nije doivjela da se
razbjesne ili zaviu...
- Reket? - uzvrati protupitanjem Barbara, premda je Anna zapravo pitanje usmjerila Erichu.
- Da, reket za squasch... - pojasni Anna.
- Ne, ne... To u srediti sljedeega tjedna! - ukljui se Erich. - Jeste li raspoloeni sad pogledati dijapozitive s Tillovoga
roendana?
To je ipak bolje nego tek ovdje sjediti i grevito traiti nekakav povod za razgovor, pomisli Anna. I kimne.
- Rado...
Erich postavi platno i projektor. Tad ugasi svjetlo i roendanska proslava u Staroj ekaonici iskrsne. Darovi,
Spoznata robna marka otmjenoga njemakoga porculana
50
poljupci, rukovanja, etiri jela, od uvoda do kolaa. Tek je nekoliko puta Erich toliko pribliio kameru Tillu, da mu se na licu
mogla oitati mrzovolja. Te subotnje veeri, prije tjedan dana, zapoeo je velik razdor. Ili je zapoeo ranije, pa je tek tada
doao do izraaja? U meuvremenu je silno zasmrdjelo, pomisli Anna. I dio onoga osjeta umotanosti u pamune pahuljice
kao da spade s nje. Mogla je osloboditi jedan kolai iz papirnate aske, u kojima su izgledali kao zarobljeni, te ga hitnuti.
Pa jo jedan i jo jedan. Anna promotri pladanj za kolae i prebroji. Bilo bi to osam hitaca, zamiljala je ivahno... Promaknuo
joj je dio zbivanja. Razlog je vjerojatno bio i u tome to su Erich i njegova ena bili toliko sjajno uigrani. Tek je usputno
zamijetila kako Erich izvlai dijapozitive iz projektora, dodaje ih Barbari, te neto uzima od nje i ponovno gura u projektor.
- Boine snimke! - objavi tad. - Jeste li raspoloeni? Neee, dolo je Anni da zavie. Svete obitelji joj je bilo
ve do grla. Dakako, nije zavikala... Kimnula je popustljivo, preputajui se. Pogotovu jer joj se nekako inilo da ovaj put
ugaaju njoj, a ne Tillu.

Ispila je ve etiri alice kave i jedan liker s jajima, jela je kolaa, slatkih okruglica i plokica, koje su joj neprestance nutkali.
"Ta kuaj barem!", ula bi ponovno i ponovno... Iz iste se uljudnosti do grla nakrcala hranom i piima. Dolo joj je da zbog
toga bljuje i zaurla. No umjesto toga je mirno sjedila na trosjedu, stisnutih koljena jedno o drugo i smjekajui se...
- Poinjemo... - zauje Erichov glas.
I ve se pojavi prva slika... Moglo se vidjeti Ericha osobno, na platnu se pojavio sa zvoniem u ruci. Zauje se tiho
kljocanje i iskrsne mali Tilli. Sedmo godinjak je bio Tillovo kume, a onaj "i" na kraju imena trebalo je naglasiti da je on
maleni Tili. Njegova sestrica imala je pet godina i zvali su je Norica. Na dijapozitivu snimljenome tijekom Svete veeri nosila
je haljinicu s naramenicama i pregaom, poput malenoga ptia koji posljednji izlijee iz gnijezda, a glavu su joj uokvirivali
draesni kovravi uvojci, premda je po prirodi imala ravne vlasi. Jo jedan dijapozitiv i jo jedan, boino drvce i svjetlosne
niske,
51
pladnjevi sa slatkiima i kolaiima, jelove granice zataknute u vrata, posvuda treperenje svijea, i uzvienost, i smijeh...
Cjelokupan stan i ljudi u njemu bijahu nalik golemome boinom paketu... Manjkao je tek omotni papir i velika vrpca
svezana preko svega, pomisli Anna...
- Taaako... - napokon se oglasi Erich. - To je bilo to. - No nije zvualo kao da mu je dosta gledanja.
- Zar to nije prekrasno... - napomene njegova ena. Unato redoslijedu izreenih rijei, to nije bilo pitanje. Glas joj je
zvuao eznutljivo, kao da je htjela jo od toga.
Anna oduti. Zasigurno su Rumpfovi posjedovali jo pune krinje takvih obiteljskih idila na dijapozitivima. No nije osjeala ni
najmanju volju poticati na dodatnu projekciju. Trebalo joj je jo vrlo malo, pa da jednostavno eksplodira.
- Vi ste sretna obitelj... - odvrati Tili i povrno poloi ruku na naslon iza Anninoga vrata. - Moe vam se zavidjeti.
- Djeca su najvanija - pojasni Erich. - U takve dane kao to su boini, osjea se to dvostruko i trostruko. Oni su
naknada za mnogo toga... - i uz te posljednje rijei pogleda Annu.
- Djeca su okay... - rekne ona.
Njena bi djeca bila drukija, pomisli istodobno. Zasigurno drukija, mogue poput djece njenoga ogora, koja bi urlala pri
odlasku u kadu, vrsta, koja bi pokatkad ila svojim roditeljima na ivce... Jednostavno, bila bi djeca. Ako bi ve imala djece,
tad bi ta trebala biti upravo takva, a ne poput Rumpfove. No nije imala djece niti ih je eljela. To je bila prolost. Pogleda
Tilla. Hvala Bogu to je tako, pomisli, bila bi to prava propast.
- Ja ne bih imao nita protiv poveanja obitelji... -izjavi Tili.
Smrdljiva izma, pomisli Anna. Slinavac...!
- Vi se drite, kao da vie ne biste mogli utemeljiti porodicu... - javi se Erich. - Ta jo ste dovoljno mladi za to! - I pogleda
prvo Tilla pa Annu. Pritom je vrsto drao ruku svoje ene.
Ova pak kimne glavom u znak pritvrde.
52
- Katkad i sami doemo u iskuenje - dopuni svoje kimanje. - I to premda ve imamo dva toliko divna primjerka... Zar
ne, Erich?

Erich stisne eninu ruku jo vre, a oi mu poprime zamiljen izraz. Mogue sad upravo u glavi sreuje blagajnu, pomisli
Anna, te izraunava mogu li si priutiti i trei od tih sjajnih primjeraka?! U ustima osjeti okus po rastopljenome eeru...
Tili spusti ruku s naslona na Annino rame. Ona oputena kretnja od malo prije kao da se pretvorila u neto nalik zagrljaju.
- Sto misli o tome, draga? - upita ju. - Za tri-stotinepedesetest dana imam ponovno roendan! Moda uspijemo
do tada...
- teta to nisi nita zamrznuo, dragi... - odvrati Anna i naglo se prigne naprijed. Njegova ruka padne na jastui.
"Zamrznuo?" Pitanje je upravo virilo iz Barbarinih oiju. Ali nita nije upitala naglas... Zasigurno joj je bilo neugodno pitati
takvo neto.
- Tiii... - protisne Tili, uiljivi usta. Izgledalo je to smijeno, kao kad se netko priprema na cjelov. No Tili je nikako nije htio
poljubiti! Nipoto ne, prije ubiti.
- Zamrznuti - ponovi Anna. - U nekoj zgodnoj malenoj banci sjemena, dragi.
- Mrcino! - vrisne sad Tili. - Bijedna, bijedna mala smrdljivko!
Dri vilicu poput vila za gnoj, sijevne Anni kroz glavu. I nikako nije mogla odvojiti pogled od toga ukraenog komada
srebrnine u Tillovoj ruci. Nije ga se bojala, ni najmanje. Izgledalo joj je sve to kao da se zbiva u kazalitu. Barbara se pravila
nevjestom, dohvativi vr za mlijeko i zaputivi se iz sobe. Pritom je tek mrmljala neto. Erich je pak bio pravednik, dobar,
potenjaina...
- Ne kod mene, mladiu! uj me dobro! U mojemu stanu nee tako govoriti!
Gurne ruku izmeu Tilla i Anne, odgurne njega i zatim zatitniki poloi dlan na Anninu ruku. Djeca i ene na prvome mjestu,
pomisli Anna. Stara kavalirska
53
mudrost. Svejedno to brbljaju, o bankama sjemena i duboko zamrznutim spermijima, ene treba zatititi. Poeli vie od
svega glasno zahihotati...! Ili zatuliti... Ne bi to bila velika razlika, tek je htjelo izbiti iz nje...! Nekoliko kilograma sluzi. U deset
godina braka toga se poprilino nakupilo.
- Ubit u je! - ree Tili, nerazgovijetno, kao da mora ponajprije sve u sebi ponovno posloiti. A zube i jezik takoer. Sad
Anna doista zapone hihotati.
- Nita ti nee uiniti - zapovjedniki e Erich. -Nita od toga.
Poe zatim do prostrtoga stola, pa se vrati s kristalnom bocom i tri ae.
- Popij to! - ree Tillu i natoi mu aicu do ruba. Zatim napuni jo sebi i Anni.
estica iz bruene boce, pomisli Anna. Nije htjela nita piti, a nije htjela ni da je smiruju. Toga joj je tijekom cijeloga minulog
tjedna ve bilo preko glave, a zapravo i kroz mnogo godina. No nije se osjeala loe u tom trenutku. Uope ne...
Tili je pio. Pio je mnogo. Barbara je ostala skrivena, imala je posla s djecom u kupaonici i kasnije u kuhinji. Na koncu je
dovela oboje na vrata rei "Laku no!", drei ih vrsto za ruke, jedno lijevom i drugo desnom.
- Tatica e vas kasnije jo jedanput poljubiti. Dvoje isto umivene i poeljane djece kimnu primjereno
i slono.

- Laku no! - odjekne, kao iz jednih usta. Prave dvije lutkice, pomisli Anna.
- Tatica odmah dolazi...! - dovikne Erich za njima. aa mu je bila jo skoro sasvim puna.
- Moe li mi pozvati taksi? - zamoli ga Anna i ustane.
- A auto? - upita Tili. - Zar je milostiva gospoa zaboravila na auto?
- Ako meni da kljueve - odluno e Anna i isprui ruku.
- I njih jo hoe?! - okosi se on, pa dometne, okrenuvi se prijateljima... - Ona hoe sve. Isisava sve iz mene,
poput pijavice. Od nje mi je zlo. I sami ste to
54
uli, na svoje ui... - zastane malo, pa e ponovno Anni... - Nita od toga! Ja vozim! Da zna!!!
- Tad se ubij sam! - Anna posegne za svojom runom torbicom.
- Ja u te odvesti kui... - javi se Erich i pomogne joj navui ogrta. Tad pogleda Tilla. - Budi razuman...! -ree mu. Uzmi si taksi ili prespavaj ovdje. Barbara e ti urediti gostinjsku sobu.
Tijekom vonje je utio. Zaustio je tek kad stigoe pred kuu Lieboldovih.
- Ne budi toliko tvrda prema njemu, Anna... - ree joj. - Teko mu je, to emo ve prebroditi. A priu sa squashom u ja
srediti, pouzdaj se u to! U srijedu se pojavljujem pred vaim vratima i tad u ga dohvatiti. Igrat e squash, sve
dok mu znoj ne potee potocima. Squash i nita drugo bit e na programu te veeri... Prisiem ti to...!
Zanimljivo, pomisli Anna. Tako dakle stoje stvari! No s kim je to zapravo htio igrati njen mu? To nije znala. I to? Zahihoe,
doaravi si sve uveano i vrckavo, kao oglas na njegovome omiljenom mutnom zaslonu televizora: Prevrtaljka! Nova igra
za mlitavce...
6
Afera <s lizaljkama
- Ti?!
Zazvonilo je, a Tili je poao otvoriti. Izgledao je poprilino izenaen.
- Ja! Upravo kao to je dogovoreno...
Bila je srijeda naveer, a pred vratima je stajao Tillov prijatelj Erich. Sa portskom torbom u ruci, jasno...!
Anna je naizmjence pogledavala Ericha i Tilla. Ovaj je upravo htio otii, takoer sa portskom torbom u ruci... Tako Tili nije
mogao nita proturijeiti glede prijateljeve pratnje... To je, naime, odgovaralo objavljenoj najavi, koja je glasila: "Idem s
Erichom na squash. "
- Dobru zabavu - dovikne Anna za obojicom.
Tili ne odgovori nita, dakako. Poslije nedjeljne kave kod Rumpfovih gotovo i nisu vie meusobno razgovarali. Tili se te
noi vratio kui tek negdje u svitanje, buei... Tko zna, gdje li je bio? Anna ne bi ni jednoj zaviala na tome uspuhanom i
potpuno pijanom slonu, koji je treskao po kui. U takvome stanju i inae ne bi nita mogao, pa ak ni u svojim najboljim
danima. Nekoliko puta je akama gromovito zabubnjao po vratima spavaonice, no ta su bila zakljuana. Anna se
pravodobno osigurala...

Ujutro ga je pak nala na dvosjedu. Nedvojbeno je zaboravio da imaju i gostinjsku sobu.

No sad je eto odlazio s Erichom... Na squash.
- Hvala - ree Erich i iza Tillovih lea na brzinu pokae Anni figu, palac proturen kroz stisnutu aku. Pobjeda!
No Anna ba i nije bila sigurna, hoe li to za
56
nju znaiti pobjedniko slavlje, ako joj mu bude doveden natrag na kolutu proturenom kroz nos.
xx xx jar
- Neto nije u redu? - upita Marie, navrativi pola sata kasnije. I to je bilo dogovoreno. Upravo je Anna predloila srijedu
naveer. Vjerojatno je to ve bila ista navika, to to je pazila da izbjegne susret svoje sestre s Tillom...
- Bolje ne moe biti.. - odvrati Anna. - Hoe li sa mnom popiti au vina?
- Uvijek - jezgrovito odvrati Marie. Pritom osmotri otvorenu bocu na granitnoj ploi jedaega stola, ispod koje nije
bilo pladnja ni podloka, ali je zato bila okruena hrpama tiskovina. - Tilla, izgleda, nema kod kue... -zakljui potom.
Na koncu konaca, poznavala je svojega ogora. Kod njega se ak ni au nije smjelo odloiti na granitnu plou, a da se on
zbog toga ne izbezumi.
- Igra scjuash.
- Tako se to po novomu naziva?
- Misli li neto odreeno? Marie slegne ramenima.
- Vjerojatno sam ja jedina... - primijeti - kod koje nije pokuao. U posljednje vrijeme obiljeava kokoi. Nekakvu
glupau e ve nai.
- Neka...! - odmjeri Anna i dopuni joj au. udila se pritom samoj sebi, to joj je ruka ostala toliko mirnom.
- Inae drukije govori...
- Mogue - odvrati Anna i slegne ramenima. - Kako stojimo s mojim raunalom?
- Sve ide kao po loju. Stvar je kod mene u prtljaniku, zajedno s printerom. No naprava je mrtvaki teka, mora mi
pomoi.
Marie je ponudila Anni njeno staro osobno raunalo, besplatno, jer je dobivala novo od svojega instituta. Jasno, posluila se
engleskom kraticom, PC. Kojeta, pomisli Anna. PC znai Personal Computer, dakle osobno raunalo. No dobro, PC je ipak
krae...
57
Anna je bila happy* zbog ponude. Svoju zavrnu radnju na pravu je jo otipkala na pisaem stroju, premda je Tili,
razumljivo, posjedovao kompjuter. Bio je to ak jedan Apple** s dakako najnovijim programima za obradbu-teksta. No on
nikako nije htio pripustiti nekoga neupuenog4" tom svojem stroju, a pogotovu ne jednu enu s toliko oskudnim smislom
za tehniku, kakva je bila Anna. Tako je morala naporno ispravljati pogrjeke rabei kredne listie ili pak bijelu tekuinu za
premazivanje, pa bi morala ekati da se osui. Kljune rijei i literaturu si je pak biljeila na kartice u prirunoj kartoteci. Bilo
je to pravo mrcvarenje. Zato joj je sestrina ponuda dola kao naruena.

- Ima li prikljunicu za struju? - upita Marie, nakon to je sve bilo sastavljeno. - Bez nje ne moemo pokrenuti printer.
Mislim da sam svoju staru zaboravila donijeti.
- Ne znam... - odvrati Anna. Nije ak ni znala kako ta stvar izgleda.
- Zasigurno tvoj mu ima jednu u priuvi. Svaku tehniku novotariju ima on u dva ili tri primjerka, a k tomu i
notebook***. Potrai meu njegovim stvarima.
-Trenutak... - ree Anna. Notebook je leao u Tillovome pisaem stolu, to je znala. Morala je ipak traiti, jer je pisai stol
bio golem i opremljen brojnim i dubokim pretincima. Nije se snalazila u njemu, obino je drala prste podalje od Tillovih
stvari. Glede toga je bio vrlo osjetljiv i ak neugodan. Traei, naie na neku plastinu kutiju. Bila je povea i arena. Kad je
pak izvukla pretinac do kraja, utvrdi da je to pakovanje s pedeset golemih lizaljki, kako je to lijepo pisalo na originalnome
omotu. Pokraj kutije leao je jo celofanski omot sa tapiima od osuenoga slatkog soka, takoer s pedeset komada! Anna
potrese glavom... Ta nije patila od privienja! Pedeset golemih lizaljki i k tome pedeset punjenih slatkih
*sretna (engl.)
**jabuka (engl.); marka osobnoga raunala, danas na tritu pod
nazovom Macintosh; za razliku od veine osobnih raunala, kompjuteri
Apple rade s drugim rjeenjima, a i skuplji su
***vrst prijenosnoga raunala
58
tapia u pisaemu stolu njenoga odraslog mua?! I k tomu jo, on nikad nije jeo slatko, ve u najboljemu sluaju
okoladu za gospodu s obveznom oznakom blago gorka ili ak plemenito gorka. Uistinu nije znala, to bi o tome pomislila...
- Suludo - promrmlja, dok se vraala sestri, nosei kabel u ruci. Nala ga je pokraj notebooka. Prirodno, Marie je
bila znatieljna. Anna joj pokae svoj nalaz. No ovaj put ak ni njena sestra, koja bi inae uvijek znala nai pojanjenje za
sve, nije mogla ponuditi razuman odgovor.
- Moj dragi ogor je prolupao - zakljui napokon. -Sad je uistinu prolupao, konano. U pomanjkanju neega boljeg, kradom
guta djeje slatkie.
- Hvala...! - odree joj Anna. Ve je poalila, to je Marie uope rekla o tom neobinom otkriu. Na koncu konaca, njena
se primjedba potpuno jasno odnosila na Annine vrijednosti u postelji.
- Moj Boe, ne budi takvom... - pomirljivo e Marie.
- Oenjeni ste deset godina, pa se jednostavno ar ugasio. I tebi i njemu. Ili mi mogue eli rei da te Tili
seksualno uzbuuje?
- Seks nije sve... - usprotivi se Anna.
- Ali barem polovica najamnine...! - naceri se Marie.
- Iskuaj to malo... Ne bi vjerovala, koliko godi.
Kad joj je sestra napokon otila, otvori Anna i drugu bocu vina. Misli li i Tili tako? Ako dobro promisli, ipak se u njihovoj
branoj postelji poelo prije izvjesnoga vremena osjeati nekakvo mrtvilo... Glupost, usprotivi se odmah samoj sebi, to nije
moglo biti razlogom, to mu se ne die. Ili mu to ne uspijeva jedino kod nje, isluene tijekom deset branih godina? Muna

predodba, unato svemu. Pokua tome sueliti drugi prizor, kako to i sama radi s nekim drugim... To? Nasmije se i
otpuhne, jer joj se neutjeno cijedilo iz oiju i nosa. Nije si vie mogla ak ni predoiti neku dobru prigodu, s nekim zgodnim
tipom... Uistinu je bila isluena. Ranije se znala uputati u erotska snatrenja, koja su znala bit ak i vrlo estoka. Pokatkad je
u Tillovome zagrljaju pomiljala na njegovoga brata Juliusa, zamiljajui ga na Tillovome mjestu ili
59
obojicu istodobno s njom. Nikad nije pokuala s dva mukarca istodobno, ali si je to ipak zamiljala. U stvarnosti nije nikad
bilo tako... Tili je i u tom pogledu bio dosljedno privren uobiajenim navikama i, moglo bi se reci, staromodan.
n&n
Tili se vratio sa squasha. I pritom se drao kiselo. Anna je to zamijetila po nainu kako je tresnuo svojim priborom,
portskom torbom i jaknom. A jednako se i bacio na svoj omiljen dvosjed, glasno navinuvi televizor. S njom nije progovorio
ni rijei... Annin omiljen stolac stajao je pokraj njegovoga dvosjeda, ali jednostavno nije imala ni najmanje volje smjestiti se
uz njega.
Njen nov PC bio je postavljen u djejoj sobi, odnosno barem je prema arhitektovim zamislima to trebala biti. Zapravo je
nesuena djeja soba bila istodobno i najmanja prostorija u kuci, a protokom godina se postupno pretvorila u neki spoj
ostave i mjesta za razne kuanske poslove. Tu su utoite nali daska za glaanje, ko za prljavo rublje i stol za ivenje. Nije
ba izgledala osobito udobno, ali se u njoj moglo nesmetano glaati, siti i raditi ostale kuanske poslove. Unato toj
neudobnosti, Anna i sad radije poe upravo tamo. Dok je morala gledati Tilla, glavom bi joj sijevale najneobinije misli...
Katkad bi pomiljala i na to da su zasigurno njih dvoje morali biti jako zaljubljeni jedno u durgo. No sad joj se to doba inilo
beskrajno dalekim.
Tijekom veeri to su uslijedile, pretvorilo se to u stalnu naviku. Tili bi se smjestio dolje u dnevnu sobu, a ona gore uz svoj
PC. Odnijela je gore i svoj radijski prijemnik s budilicom, kako ne bi morala neprestance sluati um njegovoga televizora.
Ponijela bi i ploku kruha obloenu neim te neto voa. Stol za blagovanje u prizemlju je opustio, poput siroeta. Jo je
dvaput Anna prostrla stol te postavila pribor i za Tilla, no on je taj njen nijem pokuaj namjerno previdio ili prezreo. Sa
mnom nee tako, pomislila je Anna. Bio je to i onako tek pokuaj odravanja barem nekakvoga reda. Na koncu
60
konaca, ivjeli su pod istim krovom i bili oenjeni... Razmislila je, radi li se sad o onoj ozloglaenoj krizi, o kojoj je ve esto
itala. Nikad si nije mogla zamisliti da bi mogla zapasti u toliko estoka osjeajna previranja. Tuga i bijes, elja da ga zgrabi
za grlo, a zatim odmah pripravnost da se pokori i bude poslunom. Njegov otpor prema njoj kao eni inio ga je istodobno
odbojnim i poeljnim. Prolupat u!!!, zakljui Anna. Pokatkad se uistinu pribojavala nee li poludjeti. Nije ak ni znala
nekoga, s kim bi mogla o tomu popriati. Zapravo se bojala govoriti o tome. No najvie se plaila razgovora s Tillom u etiri
oka... Kad je to zakljuila i priznala sebi, dolo joj je da razbija oko sebe, zaurla irom razjapljenih usta ili se raspukne...
Ponovno je sjedila ispred svojega raunala, zurei u zaslon, sve dok se ne pojavie raznobojne krivulje na crnoj podlozi,
zakrivi tekst na kojemu je htjela raditi. Ah, to vie nije iznenaenje, pomisli Anna zadovoljno. Treba tek pritisnuti tipku mia
i tekst se vraa... Unato tome, nije nastavila raditi. Deset minuta kasnije slika ponovno iezne i vrate se raznobojne
krivulje. Odgovarajui naputak bio je usaen u raunalo i ono ga je nepogrjeivo ponavljalo.
Zauje korake na stubitu... Mjesto zbivanja* veeras zasigurno nije bilo ni za to, pomisli Anna. Tili je sad stalno spavao u
gostinjskoj sobi. Oekivala je da e odmah lei u postelju koja je svojedobno bila predviena za goste. Zasigurno se tamo
osjeao strano. Anna posegne za kompjuterskim misom i klikne na oznaku za prekid rada. Raunalo se oprosti s njom
mehaniki izvedenom skladbom, nalik cilikanju brojnih zvonia. I to je bilo ugraeno u raunalo. Zaslon nakon nekoliko
trenutaka potamni.

Anna ustane i zaputi se iz sobe. U hodniku je vladao polumrak. Prolazei pokraj vratiju malene prostorije, koju su zvali
svatarnica, osjeti propuh kako joj hladi noge. U svatarnici su drali pribor za ienje, Tillov kovei s
*Tatort (njem.); Mjesto zbivanja: poznata emisija na zapadnonjemakoj televiziji. U suradnji s policijom daje se prikaz
poinjenoga zloina, pa se trai pomo gledatelja u rjeavanju ili pronalaenju poinitelja.
61
rr
alatom, priuve hrane i druge sline stvari. Prostorijica je imala i maleno okno, koje je istodobno bilo i jedino na toj strani
kue. Moda ga je zaboravila zatvoriti? Posegne za kvakom, pritisne je prema dolje i rukom pone pipati po zidu, traei
prekida za svjetlo. Nae ga i pritisne, te svjetlost ispuni prostoriju... Dolazila je od gole arulje na stropu, jer ovdje nisu
smatrali potrebnim ugraditi svjetiljku. I upravo takvo svjetlo gole arulje osvijetli Tilla. Bio joj je okrenut leima, stojei
ispred okna. Kad se upalilo svjetlo, Tili se uz kletvu okrene prema njoj.
- to trai ovdje? - upita osorno.
- Ti? - zaudi se Anna.
- Uhodi me, zar ne?
- Samo sam htjela zatvoriti okno... - nesvjesno se opravdavala Anna. No u sebi pomisli: Idiot! No to je pomislila
tek poslije izgovorene reenice, jer je u prvi mah bila previe zabezeknuta da bi se mogla braniti od njegovih prijekora.
- Skrbi za svoje vlastito smee! - drekne Tili. - Kad ja otvorim neki prozor, tad ga opet i zatvorim.
- Bilo bi lijepo da to vrijedi i za tvoje korice od sira i zamazane arape...! - odvrgne Anna, koja se u meuvremenu pribrala,
pa mu nije htjela ostati dunom. Naime, spomenute korice od sira i prljave arape ostavljao bi najee leati uokolo.
- Zmijo otrovna! ~ sikne na nju.
- Tebi su zasigurno iupali otrovan zub...
Anna hitro privue vrata, pa njegov odgovor tresne o vratno krilo. Ona pak poe dolje, u kupaonicu. Isperi si usta
sapunicom, djevojko!, pomisli pritom. Njena baka je obiavala uzvraati takvim poslovicama... Zrela sam za obilat obrok
tvrdoga sapuna. Bilo je to prokleto podmuklo i prljavo, proleti Anni glavom, dok je pozorno prala zube. No ipak je nala Tillu
ranjivo mjesto... Ono gdje ga moe pogoditi. Isceri se u zrcalo, jer je to bila pouzdana meta. Na koncu, i on je nju
pozlijeivao. Dakle? Zato bi se samo njoj zamjeralo?
Vrativi se gore, zatekne sve u mraku. I tanak procijep odkrinutih vrata gostinjske sobe bio je tek neto crnija crta u
gotovo potpunoj tami. Oprezno jo jedanput
62
otvori vrata one svatarnice. Htjela je znati, to je Tili tu traio? Ue u prostorijicu i prie oknu, pa pogleda van, kao to je i
on inio. No nije mogla razabrati nita. Mogla je vidjeti tek nekoliko svjetala u prozorima na zgradama suelice nihovoj
kui. U dnevnoj sobi Maibaumovih svijetlio je televizor, to se dobro vidjelo jer bi ti susjedi navlaili zavjese tek na prednjoj
strani kue. Sve je bilo kao i uvijek...
Anna se prisjeti neobinoga poloaja Tillovih ruku, kad ga je iznenadila. Ruke su mu bile podignute i preklopljene poput
krila. Hitro ih je spustio, a i drao je neto. Pone izvlaiti pretince ormara to je stajao ispod okna. Izmeu ekia, vijaka i
kvaica za rublje leao je dalekozor, bez navlake... Inae je sprava bila brino pohranjena u svojoj navlaci, dolje u ormaru.

Rabili su ga vrlo rijetko, jer kad ovjek ve i zatreba takav dalekozor?! Anna ga uzme u ruke i podigne do oiju. Televizor
Maibaumovih iskoi pred nju... Kad se malo priviknula na podrhtavanje ruke, usmjeri napravu prema katnici na drugoj strani
ulice. Neto tamo zasvjetluca, pa se Anna podrobnije zagleda u to mjesto. Moralo je biti zrcalo u sobi prekoputa, jer se
svijetla mrlja pomicala. Podeajavui otrinu okretanjem vanjskoga prstena, Anna prvo pogrijei, pa se slika prekomjerno
uvea i raspline. Zato pone okretati prsten na drugu stranu, pa se slika izotri. Ona svjetlucava ploha bilo je zrcalo na
vratima nekakvoga ormara, a ta su bila otvorena. U zrcalu je mogla vidjeti obnaeno ensko tijelo, isprueno na postelji, koja
je morala biti ispod prozora. I bila bi nevidljiva kroz prozor, da nije bilo tih poluotvorenih vratiju ormara sa zrcalom na
vanjskoj strani...
Moj Boe!, pomisli Anna. Trgne sa natrag, a ruke s dalekozorom joj klonu. Poznavala je tu enu na drugoj strani ulice i znala
to ova upravo radi... Tijelo je tamo lealo iroko rairenih nogu... Kao da je goni neka prisila, ponovno podigne dalekozor i
zagleda se u onu sobu. Pritom jo jedanput podesi otrinu. Bilo je uistinu neobino gledati u razjapljeno spolovilo neke
strane ene... enina ruka je mirno poivala na unutarnjoj strani bedra, koje je bilo vrlo enstveno, zaobljeno, ne
predebelo.
63
Annu oblije srdba. Tili je bio voajer*! Uz sve ostalo, bio je jo nastran i na taj nain! Potajno se zavlaio u intimu jedne
strane ene... Sutra e se pak toj eni nasmijeiti na ulici i pritom misliti kako e je uvijek vidjeti ovako, dok se
samozadovoljavala pred njegovim oima. Bilo je to prosto i bijedno... Mrzila ga je zbog toga. Tonije reeno, i zbog toga.
jar n jor
Dan kasnije Anna poslije tuiranja promotri svoje tabane. S malo kreme za noge to nije uspjelo, pomisli. Koa na tabanima
joj je bila zadebljana i mjestimino ispucala. Nije se usuivala sama nasrnuti strugalicom na ta zadebljanja... Zato bi si s
vremena na vrijeme priutila odlazak na njegu nogu.
Kod pekara sretne Ramonu Koller.
- Ima li jo mjesta u dananjemu rasporedu? - upita ju, ni ne razmislivi prije toga. - Noge mi izgledaju strano...
- U dvanaest... - ponudi ova.
- Ba dobro. Vrijedi... Hvala.
U dvanaest sati poe Anna k Ramoni. Morala je tek prijei preko ceste. Romana je svoju malenu radnju imala u kui
prekoputa, u kojoj je i stanovala. U istomu prostoru ranije je bio postolar. Uavi, Anna svue svoje gaice s arapama.
- Prvo lijevu, molim! - zatrai Ramona. Anna isprui obnaenu nogu, te je promatrala kako se ena prignula preko nje. I
lice je spustila, pa je Anna mogla vidjeti zatiljak s kosom svezanom u vor. Inae bi joj vlasi sezale sve do
struka... Gledala je i pogrbljenu kraljenicu, te kopu grudnjaka to se na leima jasno ocrtavala kroz tanak radni ogrta. U
odjeljku je bilo vrue, a ena je ispod bijeloga radnog haljetka imala na sebi samo grudnjak i malene gaice. Kad se
okrenula da dohvati kremu za tabane, pod tankom se tkaninom napadno ocrtae okruglasti bokovi i bedra. Anna proguta
slinu, jer joj se pred oi ponovno vrati prizor od juer naveer, ono razjapljeno
*spolna nastranost; virkalo, ovjek koji se naslauje promatrajui tue spolne aktivnosti
64
spolovilo... Da li i ona tako izgleda, u takvome poloaju? Nikad se nije pogledala dolje, tek se znala popipati. A i to tek
katkad. Tillu to nije bilo po volji... Tili!
- Neto nije u redu? - upita ju ena.

- to?
Anna razrogai oi, zagledavi se u zaueno lice druge ene.
- Ne...! - odvrati. Valjda se nije odala? Bilo je dobro to ova ena inae nije nita ni nasluivala o svemu.
Nakon zavrenoga ureivanja nogu, Anna je upravo pola prema izlaznim vratima, kad naie na petgodinjega Ramoninog
sina. S vremena na vrijeme bi tu enu viala s pratiteljem, ali su se ovi mijenjali. Vjerojatno ni jedan od njih nije bio Rubenov
otac. U svakome sluaju, Anna jo nikad nije vidjela nekoga mukarca da se igra s djetetom. Bio je to neobian djeak. Nije
pozdravljao, a kad bi ga netko oslovio, uvlaio bi glavu meu ramena. Unato tome, Anna ga ovaj put oslovi prijateljski.
- Hej, Rubene!
Djeak ne odgovori... Neto je pritom polagano sisao. Obino bi u ustima drao svoj vlastiti palac, a nerijetko bi se i jo
uvijek hranio iz boice. No ovaj put na tren podigne glavu i promotri Annu, kao da mu je iznenadno postala zanimljivom.
Anna sad uoi, to to on sie. Bio je to jedan od onih punjenih slatkih tapia...
- Imam i lizaljku s licem na njoj... - povjeri joj se djeak. - eli li vidjeti?
Malian joj se isceri. No to nije bio djetinji smijeak, prije nekakvo kreveljenje, smatrala je Anna.
Istodobno je obuzme neto nalik panici, ma koliko to izgledalo besmislenim. Zasigurno ima tih slatkih tapia i golemih
lizaljki u svakome kiosku... Pohita preko ceste kui, pa u Tillovu radnu sobu. Tamo doslovce istrgne duboki pretinac i
zagleda se unutra. Manjkalo je pet slatkih tapia i pet lizaljki... Drolja!, pomisli. Bijedna sitna drolja! Nije joj vie bilo ao te
ene od prekoputa, samohrane majke... Anna osjeti lagano grenje u netom ostruganim stopalima. Trebala je trenutak
ranije nagaziti tu enu u prignuto lice. Nije to bio nikakav dokaz, sasvim jasno... Unato tome, posloila je poneto u
mislima...
65
f
7
6 enjom, Tille!
- Da?
Djeak je pruao ruku prema njoj, drei otvoren dlan prema gore. Kezio se.
- Ah, odbij! - sikne Anna.
To nije bio petgodinji djeak, sin te ene... Bio je udovite.
- Odakle ima slatki tapi i lizaljku?
Anna je priekala dok nova posjetiteljica nije ula kroz vrata s natpisom Medicinska njega nogu. Djeak se ve neko vrijeme
igrao u vrtu ispred kue. Anna ga je promatrala i ekala sve dok nije bila sigurna da mu majka nee izai i umijeati se.
Njega nogu trajala je prosjeno oko dvadeset minuta... Anna je htjela razgovarati na samuo s djetetom, pa je sad imala
dovoljno vremena:
- Ha? - djeak digne vglavu i pogleda je.
- Ve si me razumio. elim znati, odakle to sad ima lizaljku i slatki tapi?

Ruben pokae palcem preko ramena na kuu Liebol-dovih. I opet nije nita rekao, tek se ponovno budalasto kezio. No znao
je tono o emu se radi, na to je Anna mogla prisegnuti.
- Od mojega mua?
Dijete kimne. Nije djelovao zbunjeno. Prije bi se moglo rei nekako veselo. ak pogleda Annu u lice, to je bilo neobino, jer
to nikako nije obiavao.
- Zato ? - upita Anna. - Zato ti je dao slatkie? Malian slegne ramenima.
Anna ga zgrabi za ramena. I protrese ga.
- Govori ve jednom! - okosi se na dijete.
- Ne znam - odgovori Ruben. Oi mu tad poprimie prepreden izraz, te dometne... - Svaki put se zatvaraju...
- Hvala...! - Anni je teko palo, rei djetetu jo i "hvala"... Brzo se okrene, namjerivi prijei ulicu.
- Hej! - zauje tad. I okrene se.
66
xx n jar
Vrativi se u kuu, Anna pogleda na sat. Nije vie preostalo mnogo vremena, pa e se Tili vratiti doma. Obie sve
prostorije, ogledavajui se, kao da je to postao tu prostor. Ispred njegovoga pisaeg stola se zaustavi. Naglo izvue
pretinac, ne trudei se ovaj put prikrivati tragove. Prolista uredne biljenice. TEKUI RAUN proita na jednoj, uzornim
slovima. Iz zapisa se moglo vidjeti, na raun su stizali visoki iznosi. No da, Tili je zaraivao dobro... Sasvim na kraju bila je
prikopana kopija jednoga trajnog naloga. Ime Ramona Koller upravo joj udari u oi! Bio je naveden i iznos, pet stotina
maraka mjeseno... A u kuici Namjena na obrascu je bilo zabiljeeno Tillovim rukopisom: Za Ramonu! S enjom, Tili!
Nalog je predao u njihovoj zajednikoj bankovnoj poslovnici. Potpisala je gospoa Arens, struna savjetnica i uvijek vrlo
susretljiva inovnica. Otkrie natjera Anni tamno rumenilo u obraze. Zgrabi kutiju s lizaljkama i omot sa slatkim tapiima
iz njihovoga skrovita, pa sve to bijesno nabije u cijevi od kovine, koje je Tili rabio kao ko za papire. Rokovnik s prikopanim
izvodima ostavi otvoren na stolu. Sjuri niz stube, dohvati svoju jaknu s kapuljaom i otri dalje u garau. Tamo se popne na
svoju nizozemsku dvokolicu i odveze se, tek tako, bez nekoga odredita na umu... Vjetar joj je tukao u lice, a otvoreni skuti
jakne leprali su oko nje. Nije osjeala studen, vozila je sve dalje, sve dok nije morala zastati, ostavi bez daha. Stigla je do
zabranjenoga podruja belgijske vojarne, pa je daljnji put bio zaprijeen. Pogleda na sat. Tili e ubrzo stii kui... Uini joj
se pritom gotovo previe osobnim, misliti na njega kao na "Tilla". Okrene dvokolicu i usmjeri natrag...
67
U kui je gorjelo svjetlo. Otvori kuna vrata i odmah zauje televizor. Silovito gurne vrata dnevne sobe, te joj u lice odmah
zastruji nekakav odvratan vonj. Tili je otvorio kutiju srdela u ulju... Anna je mrzila srdele u ulju. Dakako, sjedio je pred
televizorom, a na koljenima je imao pladanj, te se trudio drati ga ravno. Na njemu su bile ploke toasta* natopljene uljem,
jer je na njih poslagao hladnu ribu. Ispred njega pak, na staklenome stoliu, stajala je boca piva s aom, uredno smjetena
na podloku. To ne bi zaboravio nikad...
- Zatvaraj vrata! - zarei on. Pritom nije ni podignuo pogled s televizora.
Anna otri u kuhinju... Znala je! Znala je! Na radnoj ploi leao je svinut poklopac kutije u kojoj je bila riba. Masnoa koja se
cijedila s komada lima ve je napravila masnu mlaku uokolo... Anna uzme limeni poklopac i s njim poleti natrag u dnevnu

sobu.

- Evo! - uzvikne i baci mu zauljen komad lima na njegove besprijekorne hlae od runske vune, s otro uglaanim
rubom na hlanicama. Pogodila je tono u sredinu...
- Zar si potpuno pomahnitala?! - drekne Tili, skoivi. Poklopac sklizne dolje na snjeno bijelu vunenu podnu oblogu, a na
njegovim hlaama zaostane tamna masna mrlja... Anna vritavo zahihoe.
- Ljubavni pozdrav od Ramone! - uzvikne. - Je li zadovoljna s tvojom zauljenom srdelom?
- Govnarko! - drekne Tili. Pladanj s hladnom ribom jo je uvijek drao u ruci, a u oima je imao leden izraz. Ali se Anna nije
bojala... Ni najmanje! Stajala je ispred njega, putajui hihotanje da navire iz nje sve glasnije i glasnije. Jednostavno nije
mogla prestati.
- Sasvim si skrenula - rikao je on. - Sasvim! - No pritom se nije micao s mjesta. A nije ni sputao pladanj.
- S enjom, Tille! - kroz nos zaunjka Anna. Tako je to bilo zapisano na trajnome nalogu banci. Doslovce...
- Gaduro! Rovala si mi po stvarima...!
*poseban kruh za prepei, da bi se dobio prepeenac (engl.); prirodno, prepei se moe svaki kruh, no toast je etvrtast i
spravlja se od posebnoga tijesta
- A ti po njenima. Za pet stotina maraka mjeseno... Jadnice!
- Ja ne plaam eni. Nikad!
- Pet stotina - zapjevui Anna.
- To je posao, ti glupa kravo! Uloio sam njen novac. To je dobitak. Vraam joj pet stotina mjeseno... Za nju je to dobar
posao, a i za mene.
- Jest, posao...! Jasno! - Anna se zapilji u uljnu mrlju na njegovoj konj usnici. To potraje neko vrijeme. Nije skretala
pogled. Imala je mnogo vremena i nije ga se bojala. Tad poe na kat, u spavaonicu, gdje je sad uvijek spavala sama.
Opreza radi, zatvori vrata za sobom i zakljua ih.
ula ga je kako buci u prizemlju, pa za neko vrijeme kuna vrata kako se zatvaraju. No nije ak ni ustala, kako bi provjerila
nalazi li se prekoputa, u spavaonici s ormarom koji je imao zrcalo na vratima...
Mogla je pokuati, promatrati ga kroz maleno okno u svatarnici... Na tren si ga predoi, potpuno isprepletenoga s bujnim
tijelom tamo prijeko... Njeni svjee ostrugani tabani kratko je zasvrbjee, pa udari njima u posteljnu nogu.
Poe u kupaonicu, umije se kao i uvijek, te podrobno opere zube. U gostinjskoj sobi izvue iz utinice prikljuni kabel
glazbenoga stupa i odgura antracitnosivu kutiju, zajedno sa zvunicima, u spavaonicu. Htjela je uti Both Sides*, Phil Collins
joj je trebao pruiti punu silinu svojega hrapavog glasa, obilat obrok enje i rastapanja... Upravo joj je bilo stalo do toga.
Malenu radio-budilicu izbacila je van.
We voait and we wonder**, bile su posljednje rijei napjeva, koje je ula. Jer, ubrzo je zaspala, s pjesmom u uhu. Ona ne
eli nedjelatno ekati i gledati to on ini! Zaudit e se jo... To su joj bile posljednje misli prije nego je usnula. A na
njenome jastuku poela se iriti vlana mrlja.

Ali to vie nije osjetila, jer je plakala u snu.

*Obje strane (engl.) **ekamo i udimo se (engl.)
69
n jar jar
Nije ga ula kad se vratio. Tijekom noi se probudila, jer je morala na zahod. Usnice su joj bile suhe i ispucane, vjee
slijepljene, a trbuh nadut kao neposredno prije poetka mjesenice. No nije jo bilo vrijeme na to, premda je mogue i
krvarila... Posebna zbivanja znala su joj skratiti razdoblje i ranije potaknuti te enske dane.
Ustane i odvue se u kupaonicu... Prola je pokraj vjealice, ali nije ni pogledala visi li mu ogrta tamo. Nije to ak ni htjela
znati. A nije ni provjerila jesu li mu postole odloene na otirau za noge. Odluila je, jednostavno vie ne voditi rauna o
njemu. Ne sada... Ispustiti tekuinu iz sebe i nastaviti spavati, to je bilo jedino na to je mislila. Bilo je lijepo ponovno
utonuti u san... Ta jutro e stii i onako dovoljno rano!
Pomokri se i zatim zagleda u tamnoutu mlaku to je ostala u koljci... Bilo je tu i krvi, ali je vonjalo iskljuivo na mokrau.
Njen vlastit vonj grizao ju je u nosnicama... Ustavi, nije se obrisala, te joj nekoliko kapljica potee niz bedra. Tad otvori
slavinu, kako bi oprala ruke. Neko vrijeme je promatrala jak mlaz, lagano prignuta naprijed, rukama oslonjena na umivaonik.
No vie nije bila sama...
Vie ga je osjetila, jo i prije nego je ugledala njegov odraz u zrcalu povie umivaonika.
- to hoe? - protisne.
Htjela se uspraviti, no on je u tome zaprijei. Promatrao ju je s vrata, te joj priao i pripio se na krukoliku izboinu njenih
bokova i zadnjice. Dijelila ih je tek tanka koulja od batista... Bilo je poput zgode od prije nekoliko dana, kad je izaao ispod
tua. No tad je bila obnaena, prsa su joj visjela iznad umivaonika i pomicala joj se u skladu s njenim kretnjama pri suenju
kose... A na dojkama su se isticali veliki tamni kolobari oko bradavica. Tad je osjetio stezanje i probadanje u meunoju, no
ona ga je ismijavala. "Rasplodni bik uistinu nisi...!", rekla mu je. Toga se sad prisjetio. Pogleda niz sebe, ali to i nije bilo
potrebno. Znao je da mu stoji. Snaan kolac, pa mu se vie nee izrugivati... Stupi iza nje i
70
povue joj koulju s ruiastim prugama preko glave. Grgljala je neto kroz tanku tkaninu, ali se on na to nije osvrtao.
Uprijevi jednu ruku o njena prignuta lea, slobodnim je dlanom raepi, pa se utisne u otvor okruen gustim crnim
kovrama. I odmah navali punom snagom.
- Droljo! - protisne. - Bijedna mala droljo! Ponavljao je to, ne prestajui sve dok nije svrio. Ovaj
put mu je to uspjelo.
- Taaako...! - ree tad. - To bi bilo to.
Anna ne ree nita. Sjedne ponovno na koljku, a on je ve otiao. Sve ju je peklo i boljelo, stidne usnice su joj bile oteene
i vlane. Njegovo se sjeme pomijealo s njenom vlagom, a to je bilo ono najgore. Ovlaila se, te na koncu osjeala ak neto
nalik na strast, pri onim njegovim grubim naletima. Istodobno gaenje i pohotu. Zgadi se same sebe. Ispatat e on za to!
71
T

8
Prekoputa
Tili si je zagurao jastui iza lea i ruke prekriio iza vrata. Gledao je izravno u jedna od pet vrata sa zrcalima, koliko ih je
imao ormar u sobi. Vidio je sebe i enu u postelji. Smjekao se... Osjeti neodoljivu elju da domahne...
Ako bi netko u kui na drugoj strani ulice, njegovoj kui, uzeo dalekozor i osmatrao kroz prozori na svatar-nici, taj bi
doao na svoj raun! Anna je znala za to mjesto. Ako ga je netom promatrala... Smijeak mu postane iri.
- Bilo je lijepo s tobom... Vrlo, vrlo lijepo.
Te njene rijei bile su kao odjek onoga o emu je upravo razmiljao. Ramonine usnice dodirnue mu dlaice pod pazuhom, a
kad je pomicala usta pomalo ga je kakljalo.
Ramona, pomisli on... Kakvo ime! Pogleda enu koja se nadnijela nad njega, uguravi glavu pod njegovo pazuho. Ve je
neko vrijeme leala tako, to zasigurno nije moglo biti osobito udobno. U zrcalu suelice izgledala je poput tamnoga
valovitog saga, koji je poinjao ispod njegove ruke i irio se daleko dolje. Ramona je, naime, imala vrlo dugu i gustu kosu.
Sezala joj je skoro do zadnjice, poput gotovo crnoga obruba koji je naglaavao bjelinu puti. Premda je Ramona bila bujnije
graena od Anne, zadnjica joj je ipak bila plosnatija, ira i plosnatija, prelazei blago u bokove. Njegova je ena bila sedam
godina starija od Ramone, ali je imala ludo tijelo. Ponovno mu pred oi doe slika dviju vstih i lijepo zaobljenih polulopti,
dok se prigibala iznad umivaonika.
72
Nije on bio kriv. Anna ga je izazivala...! Svojini zajedljivim izjavama, pa s tim kako ga je progonila. enu mogu s godinama
postajati vrlo bezobzirne, potpuno zaboravljajui na bilo kakvo suzdravanje. To je vidio i na njenoj starijoj sestri Marie,
koja je zasigurno izvlaila mukarcima njihovu stvar iz hlaa. Onaj Marcel nedavno bio je posljednji u nizu, mlad eponja...
Pravi mukarac si takvo neto ne bi doputao. Anna ga je razdraila, nastojala to postii, te ju je on usluio. Odostrag,
pomisli, iscerivi se. Znao je tono da je tako htjela. Nije si morao nita predbacivati! Ovlaila se, obilno... Nije on glup.
Neto ga potakne da bez promiljanja pljesne enu pokraj sebe dlanom po zadnjici. Nije to bilo jako, ali je na udarenome
mjestu ostao crvenkast otisak. Ona cikne i uspravi se. Kao da se uplaila.
- Zato si to uinio? - upita ga.
Anna to ne bi upitala, pomisli on. Njeno bi se tijelo trzalo i izvijalo, znala je biti osobito pohotnom. Jedanput je to i njoj
uinio, pljesnuvi je po obnaenoj puti. Uinio je to samo taj jedan jedini put. I bio je pritom poprilino pijan. Poslije toga je
razmiljao o nainu kako je reagirala njegova ena. Takvo neto bilo je izopaeno, barem u jednome braku. Nije se moglo
nekoga potivati i istodobno mu initi takve stvari, smatrao je Tili.
Ramona se ispravi. Gledala ga je, oi su joj bile velike i modre, duge trepavice je oliila crnomodro i zagladila prema gore.
Tili je izbjegavao dodirnuti ih usnicama. Moglo se zamijetiti da je Ramona ponosna na svoje oi. Dok ga je tako netremice
gledala, imala je neto kravlje u oima... No, sasvim razumljivo, to joj nije rekao.
Izgledalo je da razmilja, a tad joj se lice razvedri.
- Da ti donesem neto za jelo? - upita mazno. -Zasigurno si gladan... Posebno sam kupila ardensku unku za tebe...
- Ti si srce... - odvrati Tili. I uistinu je to bila. Anna nikad ne bi dola na pomisao ponuditi mu nakon dobre eve neto ime bi
mu ugodila. Poslije toga bi bila vrlo troma i mlitava, te bi se okrenula na stranu, eljei da je eka... Ako pak ne bi pripazio,
pa bi zadrijemao, stisnula bi se kroz neko vrijeme k njemu i htjela jo... Ve ga je

73
znala probuditi i usred sna. Nauio se odmah nakon toga ustati i navui svoju pidamu. Anna bi uvijek spavala gola.
xx xx xx
Ramona pipajui potrai jutarnji ogrta, koji je leao na donjemu dijelu postelje. Naavi ga, sklizne u njega, jo i prije nego
je potpuno ustala. Bio je to nekakav uzorak s velikim cvjetovima, ute latice na crnoj podlozi, pomalo nalik na odjeu geji*.
Tili se naceri, jer su njene modre oi i izraz lica povrh ogrtaa bili vrlo daleko od azijatskoga izgleda.
- Sviam ti se? - upita ga ona, vezujui vor na ogrtau i poravnavajui nabore oko struka. Na koncu jo dlanom
pogladi svjetlucavu tkaninu. - Nov je... - napomene znaajno.
Nov, ali jeftin, pomisli Tili...
- Jasno, da mi se svia! - rekne pak naglas. I to nije bila la, a nije ju htio ni pozlijediti.
Zadovoljno se odgegala do vrata, a on je gledao za njom. Materijal je bio neto poput pokladne svile. Anna se znala odijevati
bolje, mnogo bolje. Skupe krpice i kua, to joj je odgovaralo. Nije se moglo usporediti s ovim ovdje! Anna je imala sve. Tili
potrese glavom.
- Nee unke? - upita ga Ramona. Njegovo potresanje glavom povezala je sa svojom ponudom da mu pripravi kruh
obloen ardenskom unkom. - Imam jo i jetrene patete... - dometne ona.
- Ne, ne...! - hitro odvrati Tili. - Radije ardensku unku...
Kad je prvi put pohodio Ramonu, premazala mu je jednu ploku kruha jetrenom patetom. Zagrabila ju je iz nekakvoga
omota, a pateta je imala odvratan okus. A zasigurno vie nije bila ni svjea... "Mi ne jedemo mnogo narezaka, Ruben i ja",
rekla je tad. "Onda bih malo sira", odgovorio je. Anna je napokon takoer
*posebno kolovana zabavljaica u Japanu, ali nikako se ne smije poistovijetiti s "damama" za zabavu na Zapadu; geje su
posebno obuene da umjetnikim izvedbama zabavljaju goste
74
radije jela sir. Ali Ramona nije imala ni sira u kui... "Ili marmelade?", ponudila je jo...
Ramona otvori sobna vrata, pa Tili zauje dijete. Upravo je neto mumljalo, a izgledalo je da se uljalo oko sobnih vrata,
premda mu je Tili, uostalom kao i svaki put, donio jedan statki tapi i jednu lizaljku.
- To e sad lijepo pojesti u kuhinji, uje li! - rekla je Ramona i jo mu pustila kasetu s priama.
- I ja elim unke...! - ree djeak.
Oboje su otili u kuhinju, no kroz tanak zid Tili je mogao uti svaku rije, premda je Ramona govorila vrlo tiho.
- Nemam dovoljno unke - odgovorila je sinu. -Sloit u ti ploku kruha s nutellom*. I donesi jo jednu kasetu.
Smije je sluati uz jelo.
- Kasete su dosadne... - djeakov je glas zvuao ojaeno. - elim junake** kornjae.
- Za roendan - odvrati njegova majka.
- Sad odmah! elim ih sad odmah!!! - krijetav djeji glas bio je sad vrlo glasan.

Tili promisli, ne bi li sad trebao ustati i otii? No to jednostavno nije mogao uiniti Ramom... Nije bio od onih, koji
naputaju enu u nevolji. I opentouzevi, ne i g\ bi se on u sve ovo upustio, ?rr[TmnTpFovpd I t * v od danas na
sutra...! Taj papir o zavrenome studiju * *, prava joj je udario u glavu. Sudska izvjestiteljica u dobi / od
tridesetpet godina?! Tili prezrivo otpuhne. Pravnika ima poput pijeska u moru. To si je ona tako umislila. " Ti ivi kao
u kukavijemu gnijezdu, visoko u oblacima!", rekao joj je. Ve e to uvidjeti...
Ramona otvori vrata spavae sobe. U ruci je drala pladanj s plokom kruha obloenom ardenskom unkom. Tili se trgne,
jer se krijetanje djeaka kroz otvorena vrata sad ulo jo mnogo glasnije.
- Mrtvo je umoran - rekne Ramona i prigne se k njemu, kako bi mu utisnula poljubac, vrlo njean. Pritom
* vrsta okoladnoga namaza, kakav djeca esto vole na kruhu **likovi iz stripa; junaine kornjae se bore protiv zla i
pobjeuju sve zloeste protivnike
15
joj iskoie njena puna prsa, ali tek na tren, jer se odmah ponovno uspravila.
- Mislim da trebam kratko lei s njim - pojasni mu. - Tako e se smiriti. A i mi emo imati mira.
Tili gurne jednu ruku izmeu nabora glatke tkanine njenoga ogrtaa, traei joj prsa. Naie na jednu dojku i stisne ju.
- Ti si nezasitan...! - zahihoe ona. Svidjelo mu se i to... Anna ne bi nikad dola na pomisao izrei mu neto takvo...
- Mamice, doi! - vrata se jae odkrinue.
- Pouri se... - ree Tili Ramoni. Nije htio da djeak ue u sobu. I to premda je volio djecu. Primjerice, mala Nora je bila
ljupka djevojica... Erichovi boini dijapozitivi su ga ganuli. Usjeklo mu se ono okruglasto lice i kovre. Za takvu malenu
ker, pomislio je tad, iskreno je bio pripravan sve zaboraviti. No Anna je tad sve razorila onim svojim "teta to
nisi nita zamrznuo, dragi...\" Ismijala ga je pred njegovim najboljim prijateljima.
Kad se Ramona vratila, jutarnji joj je ogrta bio olabavljen. Jedno okruglo rame i jedna dojka su se razbludno gurali van.
Morao je pomisliti na ono to je netom izrekla, "Ti si nezasitan...!"
- Dosta sam umoran... - promrmlja i bolje se umota u pokriva.
- No, onda emo se tek milovati... Dobro? - Lice joj je blistalo, isto. Sprala je crnilo s trepavica i smeu boju, pa je sad
stajala bosonoga uz postelju i ekala. Jednu je nogu stisnula ispred druge, jer u sobi ba i nije bilo pretopio.
- Ta doi ve jednom...! - ree joj on. I pomisli, ba je draga. Ramona klizne pod pokriva i pripije se uz njega. - Je li
djeak zaspao? - upita ju tad.
- Da. Napokon... - odvrati ona. - Pokatkad mi nije jednostavno, ovako samoj s djetetom.
- No ti si ga htjela? - zapita Tili. Nisu nikad razgovarali o Rubenovome ocu. Tili je jedino znao da Ramona nije bila udana, te
da joj povjerenstvo za mlade svakoga mjeseca isplauje tristotinedvadesetpet maraka kao pomo za njenoga sina.
Takav je bio propis.
76
- Dakako! - rekne ona i priljubi se uz njega. - Od uvijek sam eljela imati djece. Mnogo djece... A sad, uskoro e mi
trideseta!

- Jo si dovoljno mlada - napomene on, bez mnogo razmiljanja. Odnosno, barem nije razmiljao o Ramoni... Kad svaka
normalna ena ezne za djetetom, zato to ne vrijedi za njegovu enu? Anni je bilo tridesetpet... Nije ostajalo jo mnogo
vremena!
- eli li da ti neto odam? - apne mu Ramona u uho. Prije toga je gurnula zavjesu svoje bujne kose u stranu, kako bi mu
se bolje primaknula.
- Hmmm... - odvrati on neodreeno.
- Od tebe bih rado imala dijete... Ludo rado! - i poljubi ga u usku. Usnice su joj bile vlane.
Tili si obrie rukom uho.
- Ja sam oenjen... Nemoj to zaboravljati!
- Hvala Bogu, vi nemate djece...
- Kakva je u tome razlika?
- S djecom bi bilo mnogo tee. Ovako bi jednostavno mogao otii, bez veih neprilika...
- Nikad neu otii od kue. Kua je moja...! - Tili se uspravi u sjedei poloaj.
- No, tad bi ona mogla otii... Sad, kad je odvjetnica, a nema ni djece...!
- Odvjetnica? O tome tek sanja. Dok do toga stigne, imat e skoro etrdeset. Upuena je na mene. I ovisi o meni...
- Ima toliko razumijevanja... ak i za nju! - Ramona mu pone cupkati dlaice na prsima.
- Anna je moja ena. Ne zaboravi to, molim te... - i odgurne njenu ruku sa svojih prsiju. Ah, bilo bi bolje da je utio, pomisli
odmah.
Prola su priblino etiri tjedna, otkad je Anna pala u zanos zbog svojega zavrnog ispita na pravu... Gotovo je nikad nije bilo
kod kue, a tog je dana Tili kresao ivicu u vrtu ispred kue. Pritom se porezao... "O Boe", dobrzala je Ramona iz svoje
malene radnje i dodala, "doite brzo!" Pruila mu je ruku kako bi se oslonio o nju, pa mu previla ozlijeeno mjesto. Nakon
toga ga je prisilila da legne. "Va tlak...", rekla je i natoila mu
77
1
aicu estice. Kasnije se jo raspitivala o njegovoj eni... To se kao prirodno nadovezalo u razgovoru, jedno za drugim. ene,
pristojne ene, te ne skau tek tako jednostavno s nekim mukarcem u postelju. A pogotovu ne, ako je on oenjen...
Zapravo je to bilo uobiajeno brbljanje, no ona kao da je sve izreeno shvaala doslovce.
- Jesi li se sad ozlovoljio? - upita ga Ramona. Tili se trgne iz prisjeanja.
- Zato? - uzvrati pitanjem.
- Zato to te ne smijem dodirnuti... - Uistinu su joj se ovlaile oi. Tili je vrlo teko mogao podnijeti enski pla...
- Dakako da me smije dodirnuti. Samo ne ovdje... -i pokae na svoja prsa. - To me kaklja.

Oi joj se poee prelijevati... Ona je jednostavno bila takve prirode, od onih ljudi koji su bez suzdravanja pokazivali
osjeaje. U tome je i bila njena dra. Anna je bila drukija, mnogo hladnija. I u najromantinijem trenutku bila je kadra
smjestiti neku svoju zajedljivu primjedbu! To je, izgleda, bila obiteljska znaajka... Trebao je ranije pripaziti na to.
- Bolje ovdje... - ree pak Ramoni i povue njenu ruku do svojega pjetlia. Taj kao da je ivnuo, po drugi put te veeri.
Ona glasno smrkne.
- Nezasitnie! - ponovi.
- Sa enom poput tebe... - polaska joj on.
To je umiri. Bilo je zatim dobro. Zaista dobro. Nakon svega je ponovno pogledao u zrcalo na vratima ormara... Ramona
uhvati njegov pogled.
- Trebali smo ugasiti svjetlo... - ree. - Ili barem navui zavjesu!
Ona zna, pomisli Tili. I te kako zna! I nasmijei se.
- Ne brini se, mila... - i njeno je pomiluje po prsima i trbuhu. Koa joj je bila vlana, jer se lako znojila. Vlaga se sad
uhvatila i njega. Najradije bih se smjesta istuirao, pomisli. No Ramona nije imala tu...
- Na poetku sam pri ovome uistinu osjeala grizoduje - napomene Ramona, pogledavi ga. Kao da ju nije
78
smetalo to se toliko znoji. - ak i unato tomu to vi vie niste istinski zajedno, zna ve to mislim... - dometne zatim.
Morao se jo naviknuti na taj njen ustruavajui nain opisivanja pojedinih pitanja. Anna je po prirodi bila vrlo otvorena, pa
je i bez okolianja govorila o svemu.
- Vrlo je uzbudljivo, kad ti to radi... - primijeti Tili. A to je bilo tono. Ramona je za njega legla na postelju, pripravila se za
njega... I gledala je u zrcalo, te znala da ju promatra s druge strane ulice, uistinu se zagrijala... A i on! Tili ponovno pogleda u
zrcalo.
- I ne smatra me zbog toga za jednu...
- Zasigurno ne...! - I da bi ju razveselio, te joj olakao rastanak, jer je sad uistinu namjerio poi, dometne - Koju si
to kasetu o junakim kornjaama eli Ruben? Kad odem u grad, donijet u mu je.
- Ti si srce! - i ve joj se oi ponovno ovlaie.
- A ti si budalica... - odvrati on. No mislio je to ljubazno i njeno, jer joj je toliko bilo stalo do njega.
Ustane i navue odjeu, gledajui pritom kroz prozor. Preko ceste, u njegovoj kui, gorjelo je svjetlo. Anna je bila kod
kue i jo uvijek budna.
79
9
Ulina svetkovina kod Lieboldovih
- Je li vam ena bolesna, gospodine Liebold?

Tili je netom otvorio prtljanik automobila i vadio njegov sadraj: sanduk piva, dvoje hlae u zatitnoj prozirnoj foliji, to ih je
preuzeo u istonici, te odeblji sveanj izglaanih koulja. Bio je srdit, jer su na njegovim skupim kouljama ponovno bila
unitena dva puceta. istionica je imala premalo osoblja, pa nisu stizali runo glaati koulje. Ovratnici i narukvice su
takoer stradavali u stroju za glaanje, tonije napravi za pritiskanje... Ubrzo e sve njegove dobre koulje biti oteene.
Zauvi pitanje, Tili se, okrenut jo uvijek leima, kratko zamisli. Tko bi to mogao biti? Neka susjeda? Vidjeti nije mogao
nita, jer je podignuo i svinuo ruke, te na njih naslagao snop rublja. Taj mu je sad prijeio vidik. Sam je sebi izgledao bedast,
kao da je vlastit teglei magarac. Ah, serem na to, pomisli. Premjestivi teret, prepozna opinsku patronanu sestru.
- Zato bi moja ena bila bolesna? - upita ju.
- No, da... - ena je odmjeravala kako njega, tako i sve te silne stvari i omote, koje je vukao. - To je i zbog nae uline
svetkovine. Vaa se ena ak nije ni upisala u popis.
Patronana sestra je stanovala u kui na uglu, te je ve godinama preuzimala pripreme za ulinu svetkovinu. Vjerojatno je
Briiderlingasse bila jedina ulica u cijelome gradu Kolnu, koja je svoju ulinu svetkovinu slavila prve subote u veljai,
takoreku kao uvod u poklade. Debeli panjevi, napjevi uz koje se drutvo slono ljuljalo i
80
kelnsko pivo iz bave zdruivali bi susjede, pa ak i one koji su bili posvaeni zbog psa lutalice ili zaputene i podivljale
tratine na susjednome zemljitu. No svaa se sruila ljeti, a sad je bilo razdoblje ludovanja. Nije bilo nikoga u ulici tko bi se
iskljuio iz toga veselog dogaaja.
- Jasno, preuzimamo na sebe kola s lukom i popeke s nasjeckanim bademima - ustro e Tili. Tako se to ve ustalilo...
Anna ak vie nije ni morala traiti naputak za pripravljanje, jer je sve znala napamet, a on bi odnosio dva lima i punu zdjelu
masnih kolaia do prodajnoga mjesta.
- Ah, sad mi je lake... - ree sestra i u znak pritvrde uzdahne olakavajue. - Ve sam pomiljala...
- Ne, ne - otkloni odmah Tili, prekinuvi je. - Ne trebate se nita brinuti. Moja ena jednostavno ima previe posla u
kui... Zasigurno je na to zaboravila, jer naime prvoga poinje raditi u opinskome sudu.
- Znai, tono je... ena vam je sad uistinu odvjetnica? Zato zapravo Anna ne bi bila odvjetnica, pomisli Tili.
Ta, na koncu konaca, nije oenio nekakvu glupau:
- O, da - odvrati i istodobno pogleda svoju opskrbu, te silne stvari koje je jo uvijek drao na rukama. - Pa, vidimo se. Ove
stvari polagano postaju tekima.
Tili pritisne laktom na zvono. No nitko nije pokrenuo elektrinu bravu... Prokune i odloi svoj teret ispred ulaznih vrataca.
Sad je mogao otkljuati vrata, ali je sve morao ponoviti jo i na ulazu u kuu. Mogla bi mi barem otvoriti, pomisli.
- Anna! - dovikne, oslonivi se na stupi kojim je zapoinjalo stubite. Ispruio je glavu, malo je nagnuvi prema gore i
prema stubinome prostoru. Glas mu odjekne, a zatim ponovno zavlada tiina. Ali ne potpuna... Napreg-nuvi se, mogao je
neto uti. Nauli ui. Phil Collins! Ponovno je stavila taj isti CD... Revanje tog tipa jednostavno vie nije mogao sluati. Ona
se pak toliko udubljivala u tu nazovi glazbu, kao da je poaavjela iparica. Uistinu je time samu sebe inila smijenom.
- Anna! - vikne ponovno. Uzet e natrag i glazbenu liniju, moja je, pomisli Tili. Bez pitanja je ureaj jednostavno izgurala iz
gostinjske sobe i otpremila ga u spavaonicu.
81

A to i nije bila njena spavaa soba...! Pogrijeio je, prepu-stivi joj zajedniku lonicu. Jednako tako mogla bi i ona spavati u
gostinjskoj sobi.
Uspne se drvenim stubama... Jo je uvijek imao ogrta na sebi, nije ga skinuo, a drvo je kriputalo pod njegovim koracima.
Morala ga je uti...! Ali nije davala znaka od sebe, jednako se ogluujui kao i na njegovo dozivanje. Naglo otvori vrata
spavaonice i odmah ga zapljusne dimljivo pjevuenje, nalik nekakvome odvratom valu. Anna je leala poprijeko na branoj
postelji, s nogama na njegovoj polovici, kao da je i ta njena. Bez rijei se prigne i izvue utika.
- Tako!
Usred skladbe, zvuka nestane. Tili se isceri. I odmah pone namatati kabel.
- to je sad to? - zaudi se Anna. Iznenadio ju je...
- To je moja- linija... - odvrati on. Zatim uredno omota kraj kabela s utikaem oko odgovarajuih draa, poprijeko,
kako bi ostao privren. Anna ni do danas nije uspijevala nauiti, kako uredno namotati kabel...
- Trebam li si i ja kupiti jednu liniju? I hou! I te kako, da zna...! - u meuvremenu je privukla noge i uspravila se.
- ime? - upita on i jednom rukom poravna presvlaku na svojoj polovici postelje, koju je ona zguvala nogama.
- Novcem... - okosi se ona, podiui ruku i trljajui palcem o kaiprst. - Lova! Zna ve...
- Kod mene se nee posluiti. Ne s mojega rauna!
- To je jo uvijek na zajedniki raun...!
- Dat u ga zatvoriti.
- Nee se usuditi!
- Samo priekaj. Vidjet e.
Podigne glazbenu liniju i odnese je u pokrajnju sobu. Poe natrag u prizemlje, pa se tek tad prisjeti uline svetkovine. Istrgne
listi iz blokia pokraj telefona i zapie poruku. Listi odloi na podloak u kuhinji, koji je Anna pripravila sebi za veeru.
Na podloku je stajala jedna plitica, jedna aa, jedan komplet pribora za jelo i jedan ubrus... Od svega po jedan komad. Vie
nije ni pokuavala odravati privid da su brani par...
82
Opinskoj patronanoj sestri sam za subotu potvrdio dva lima kolaa s lukom i jednu zdjelu popeaka s nasjeckanim
bademima! Zasigurno si zaboravila.
To je bila poruka koju je napisao, krupnim slovima i poletnim slovima. Upravo mu je godilo pribiljeiti te dvije reenice.
Nakon toga si izvadi jogurt iz hladnjaka. Naziv jogurta je bio Landliebe*, s okusom jagoda. Zapravo mu nije bilo osobito stalo
do jogurta, za razliku od Anne. Ona bi redovito svaku veer pojela po jedan, zbog svoje probave... Anna nije kupila nita to
on voli, to je zamijetio ve na prvi pogled. I tako uzme taj jogurt. Bila je to posljednja aica u hladnjaku. Ponese jogurt u
dnevnu sobu i sjedne ispred televizora, drei aicu u ruci. Ukljui prijemnik, pa zapone etati po kanalima amo-tamo. No
nije naao nita, to bi ga zanimalo.
Trenutak je promiljao, bi li poao preko ceste... Ramona bi se veselila. Ne, odlui tad, ona bi to mogla pogrjeno shvatiti.
Paljivost kojom ga je okruivala, te vjeito ponavljanje onoga njezinog "Ta to je jedino zato, to te toliko volim...!", pa zatim
jo i suze, juer je doista slinila, suzila i tulila... Sve to kao da ga je na neki nain sputavalo, utjerivalo mu neki priguen osjet
tjeskobe. Trebala bi biti dovoljno mudra, te ga ne sputavati toliko. Razumljivo, na ovoj ulinoj svetkovini je nee iznenadno

osloviti s "ti", dohvatiti i vrag e ga znati to jo povrh toga. Zato mu i jest juer izvela tu scenu... ene nisu pametne, a ni
prilagodljive tuim osjeajima. To je bila tek prosudba i samohvala, ali ni Anna niti Ramona izgleda nisu shvaale to treba
jednome mukarcu.
- to je sad to? - Anna je zastala u okviru vrata, njiui u ruci onaj listi s porukom, to ju je netom napisao. A
tad ugleda praznu aicu od jogurta, na stoliu ispred njega...
- Kako dolazi na to da mi pojede moj posljednji jogurt? - upita srdito.
- Na jogurt, naa kua, naa ulina svetkovina...! -ispravi je on.
- Ah, moe mi...!
*ljubav za ladanjem; ladanjska ljubav (njem.)
83
- Nita od jarca! - odvrati on i na trenutak si zamisli kako njena nevolja i potreba tutnje u nemonome bijesu, zato jer on
vie nita ne pokuava kod nje. Njemu se nije urilo. On je imao nadomjestak. Imao je i vremena... A bio je i zadovoljan to
je ovako smjelom rijeju ocrtao svoju mukost, kojoj je jedino on gospodar.
- Nita od jarca? - ponovi ona. Pritom se cerila, kao da joj je iznenadno sinulo... - Tono! Ti me vie ne moe... - i
podigne ruku ispred sebe, pa pusti prste da se preklope na dolje.
Bila je to ista kretnja s kojom je on nju katkad pokuavao zaustaviti, kad bi brbljala o nevanim stvarima. No ona je to sad
mislila drukije, okreui na spolnost. I on odmah shvati...
- Gaduro! - uzvikne.
- Puno zadovoljstva pri peenju kolaa - odvrati ona mirno. - Treba ti dva kilograma svjeega luka, to se izree na
ploke. Ako pak ne zna kako se to radi, mogue ti pomogne tvoja njegovateljica nogu.
- Ja sam s tobom oenjen. eli li nas sramotili u cijeloj ulici?
- Ja?!?
- Nee nita postii na dulju stazu. Ba nita. Ona se okrene i zaputi iz sobe. Pritom je pjevuila...
On prepozna napjev: Ramona, na rastanku u ti poeljeti good-bye...* Dolo mu je da za njom baci aicu od jogurta
zajedno sa liicom, ili moda vazu s blijedoutim ruicama. Mrzio je te blijede boje cvijea... Da li je taj struak sama
kupila, pomisli. Gotovo i jest posegnuo za vazom, te joj je zavitlao u zadnjicu kojom je tako izazvno njihala u hodu. No u
posljednjem se trenutku prisjeti svoje snjeno bijele vunene podne obloge... Ako voda u vazi nije svjea, mrlje se nee dati
oistiti. A bila je to i Rosenthal** vaza...
Zapravo je bio siguran da e se Anna do konca tjedna predomisliti. Ona po prirodi nije bila tip, kojem bi se
*zbogom (engl.); Ramona je inae poznata predratna zabavna
pjesma
""""glasovita marka porculanskoga posua
84

fukalo na miljenje drugih ljudi. To si ak nije mogla ni priutiti... Tako je ekao do posljednjega trenutka, no sigurnosti
radi je ipak nazvao u trgovinu s kolaima i naruio dva lima kolaa s lukom...
xx n xx
- Zasigurno misli da si nevjerojatno vana? - ree Tili, dograbivi kljueve automobila. Bila je subota, a Anna je
netom odloila telefonsku slualicu. "Mogli bismo poi u kino, ulina svetkovina mi je preglupa. Onda, u tri kod dnedoma,
bok!" Tako je okonala telefonski razgovor... Doista je bila toliko drska da se upravo danas dogovori za odlazak u kino!
- Smeta te to? - uzvrati ona protupitanjem.
- Samo nastavi tako! Jo e se zauditi!
- Nita od jarca! - odvrati ona, cerei se i sputajui pogled niz njegovo tijelo. Bilo je to bijedno i nisko... Htjela je
omalovaiti i poniziti njegovu mukost! Kao da vie nije bila pri sebi...
U trgovini delikatesa Hoss utvrdi da je zaboravio novarku. Morao se jo jedanput vratiti...
- Odmah stiem! - ree, te pohita iz trgovine. urei se, pri izlaenju skoro srui neku enu. inilo mu se da svi bulje u
njega...
Kola s lukom iz trgovine, za koji je napokon platio tridesetdvije marke po ploi, bio je obogaen enjakom i slaninom.
Nitko nee povjerovati kako ga je ispekla Anna... Ona bi svake godine pripravljala isto tijesto i isto punjenje. A popeci s
nasjeckanim bademima imali su isti oblik kao i gotovo kupljeno pecivo... I bili su spakirani u vreice od po stotinu grama.
Kupio je deset takvih omota i kod kue ih istrese u zdjelu, koju bi svake godine rabili tom zgodom. No kupljenoga peciva je
bilo tek za pola posude... Ali to je sad bilo svejedno.
- ao mi je... - ispriavao se enama na prodajnome mjestu. - Moja se ena nije osjeala dobro...
Nije rekao zbog ega se zapravo ispriava, zbog poluprazne zdjele ili to je zakasnio ili zbog navodne Annine boleljivosti.
Tako to pitanje ostade visjeti u zraku.
- Dobro, dobro... - ree opinska patronana sestra, koja je takoer tu pomagala. - No vi ete ipak doi? Poinjemo u
tri.
- Sigurno - obea Tili. Bilo je to tono ono vrijeme, za koje se i Anna dogovorila. Ni jedna ga nije imala pravo tako
sramotiti.
n xx xt
Poslije kina Anna ipak navrati na svetkovinu. Bilo je ve prolo sedam, kad se pojavila, Prodajna kuica na malenome trgu
ve je bila zatvorena, a naveer bi se svetkovina nastavljala u djejemu vrtiu. Prostorije vrtia bile su u suterenu kue, u
kojoj je stanovala patronana sestra. Zapravo je to bio ureen podrum, koji je za ovu zgodu bio ispranjen i pokladno
ureen. Bilo je piva i raznih obloenih krikica, te su upravo otvorili prvu bavicu.
- Tvoja ena... - ree jedan od susjeda, lagano gurnuvi Tilla ramenom.
Veina ena tu u ulici imala je malenu djecu, te su ih upravo spravljale u postelju. Zato je u tom trenutku sve ostavljalo
privid muke zabave. Upravo je zbog toga Anna upala u oi. A i Ramona isto tako. Konano je trebala otpremiti Rubena na
poinak, koji je uporno dodijavao Tillu, ponavljajui kao pokvarena gramofonska ploa: "Hou jednu lizaljku" i "Ali obeao
si mi kasetu o junakim kornjaama../7 Tili se osjeao krajnje neugodno.

U trenutku kad je Anna ula kroz vrata, upravo je bio zauzet pojanjavanjem Ramoni, to on misli o tom ispadu. Priopio joj
je to kratko i jezgrovito, u jednoj reenici: "Ne mogu si dopustiti nikakvo ogovaranje!" No ona je nastavljala govoriti i
govoriti, a nekoliko ljudi ih je ve zagledavalo.
Anna se nije osvrtala na Tilla. Kimala je glavom i smjekala se redom uokolo, dala si natoiti pivo iz bavice, a nekoliko
junaina joj je ubrzo prilo. Takvih se nasrtljivaca nae posvuda...! Netom to bi im njihove vlastite ene okrenule lea, ve
bi navalili, poput uspaljenih tetrijeba. A Anna nikako nije bila runa, uistinu ne...
Tillu je bilo jasno, dakako, da mu eli napakostiti. Ponaala se kao da su on, Ramona i njen sin smradna mlaka nasred
prostorije, koju treba zaobilaziti i pritom zaepiti nos. Djetinjasto! U biti je to bilo djetinjasto...
- Je li tvoja stara neraspoloena? - upita Tilla susjed, koji mu je netom dojavio ono "stie ti ena!".
- Kojeta! - odvrati Tili i skoro grubo uhvati Ramonu za runi zglob.
- Trebali biste svojega sina otpremiti u postelju, gospoo Koller. Dijete je previe razdraeno.
Tili je to izgovorio poprilino glasno. Anna se okrene u njegovome smjeru. Sad, pomisli on, pa korakne prema njoj. Bili su
oenjeni, imali su kuu u ovoj ulici, ivjeli su dobro, on je zaraivao sjajno... Minule godine je jo htio Anni kupiti vlastit
automobil, zgodnoga malenog skakavca, ali ona to nije htjela. Nije joj bilo stalo do toga, radije se vozila po okolici na svojoj
staroj nizozemskoj dvokolici. Mogla si je pribaviti i city-bike*, primjerice je Peugeot** nudio vrhunske modele. No to nije
ovisilo o njemu. Anna je bila zadovoljna i svojim starim modelom...
- Bok, bok! Vidimo se uskoro! - bilo mu je izreeno napol iza lea, te je tek kutovima oiju vidio Ramonu kako domahuje i
napokon odlazi, gegajui se. Nosila je one najnovije gostole; s debelim onom od pluta, viima od irine njegovoga dlana.
Gotovo nije mogla hodati na tim udovinim modnim tvorevinama. Prizor je bio muan... Tili nita ne odgovori Ramoni,
ovdje na ulinoj svetkovini mjesto joj nije bilo uz njega. Moda e to ipak shvatiti...
Ponovno pogleda Annu.
Anna pak pogleda njega. Smijeila se.
I on joj odmah uzvrati smijekom. No molim! Poe jo jedan korak prema njoj. I ona uini isto... Izgledalo je kao mu hoe
prii. Pritom podigne ruku put zatiljka... Bila je to draesna kretnja, to kako je obilnu crnu i kovravu grivu podignula i
otkrila pogledu svoj vitak
* gradski bicikl (engl.) ope prihvaen naziv za dvokolicu prilagoenu vonji po gradu
**francuski Peugeot je najglasovitiji proizvoa dvokolica, te to predstavlja pojam na tom podruju; no to je kod nas manje
poznato
87
vrat. Imala je osobito lijep vrat. Prisjeti se zgode, kad ga je iznenadno obuzela elja zagristi u tu bijelu put, s plavkastom
mreom ilica... Osjeao je tad kucaje bila na svojim usnicama. I to ga je osobito uzbuivalo. Ali, sasvim jasno, nije to
uinio... Smatrala bi ga nastranim! A znala je reagirati vrlo jetko, ve i prije...
- Jesi li ostao bez lizaljki? - upita ga Anna, smjekajui se i dalje jednako ljubazno.
Trebao sam tada zagristi, onako od srca, snano, proleti Tillu kroz glavu. Zabulji se u bilo to joj je kuckalo na vratu, pa se
naglo okrene i poe u susjednu prostoriju. Tamo je bio predvien ples. Skoro se spotaknuo na nekoliko namotaja kabela,
koji jo nisu bili privreni. Ni pojaalo jo nije bilo sastavljeno, pa se na tome uurbano radilo.

- Sranje! - omakne se Tillu. - Ta ovo je po ivot pogibeljno...! - I osloni se o zid, jer mu je uistinu pozlilo.
- to je to s tobom? Radije se prihvati posla!
To mu je rekao Hannes. Taj je radio na WDR-u*, te je preuzeo skrb za disko-ugoaj. I to zajedno sa svojim sinom, koji je ve
svrstavao gramofonske ploe i CD-e. Ubrzo je trebalo poeti...
Tili se jo uvijek oslanjao na zid, a neonsko svjetlo na stropu se ugasi. Preostala je jo samo posebna rasvjeta, koja je
svjetlucala crveno, zeleno i modro. Bile su tu ak i jedne svjetlosne orgulje, koje bi jaale i slabile rasvjetu, ovisno o glazbi
koja je svirala.
Pruge svjetla njihale su se blago gore-dolje. Odjekne pjesma Both Sides**, koja je postala kultnom. A pjevao ju je Phil
Collins! Zato je taj klipan Hannes zapoeo upravo s tim?!
Kad je Anna ula u dvoranu, Tili to osjeti istoga trena. Dola je ve nakon prvih nekoliko taktova, njiui tijelom i drei se
za ruke s nekim tipom. Bio je to susjed kojega je jo nedavno ismijala... "Pogledaj si tu koulju", rekla je tom zgodom,
"papagaj bi se postidio
*West Deutscher Runfunk: Zapadni njemaki radio **Obje strane (engl.)
oo
kraj tih boja!" Sad je pak kruila s tim papagajskim tipom po podu prekrivenom linoleumom*. I promatrala ga je svojim Phil
Collins zaneseno-sanjarskim pogledom. To je bilo upravo idiotski i krajnje smijeno. Tili se okrene i ponovno vrati u pokrajnju
prostoriju. I osmotri uokolo... Jo uvijek gotovo i nije bilo ena, tek nekoliko arijih majica i sasvim mladih cura. Nastavio je
promatrati uokolo, traei neko privlano lice.
Kako se ono zvala? Ona mladica tamo otraga, pokraj ulaznih vrata? Poznavao je to lice... Jasno, djevojka iz cvjear nie!
Vezivala je vrlo draesne bukete i bila uvijek krajnje susretljiva, premda pomalo plaha. Bez zelenoga radnog haljetka i ovako
s oputenim kovrama, izgledala je gotovo jo mlaom. Mogla je imati najvie dvadeset... Sjedila je sama i cupkala si donju
usnicu. Uinilo mu se to draesnim i vrlo nedunim.
- Hoemo li plesati? - upita je, a ona poskoi, kao da je ekala upravo na njega. Veina ena bi se drala povueno i
nezainteresirano, prenemaui se na ovakav poziv. Ova pak ne, djelovala je vrlo prirodno. Svidjela mu se.
Glazba u pokrajnjoj prostoriji je sad postala brom. Bio je to disco-fox**, dva koraka u lijevo i zatim vrkom noge tipnuti
prema natrag. Tako je to Tili nauio u plesnoj koli. I Anna je plesala upravo tako, mogao ju je dobro vidjeti, jer je plesni
podij bio gotovo prazan. Jedan-dva-tip! ovjek-papagaj bi pri svakome "tip" trgnuo bokovima i zanjihao nogom nalik klatnu,
kao da nije bio siguran kamo treba s njom zakoraknuti. Djelovalo je to nevjesto. Ranije su Anna i Tili esto odlazili plesati...
Anna je imala dobar smisao i osjeaj za ritam... "Ne budi tako drven", znala bi mu rei pokatkad. Zavrili su tri teaja, a
plesna kola je htjela uzeti Annu za turnirske nastupe. No Tili se nije sloio, jer je to bilo prenaporno. "Svake subote i
nedjelje, ta nisam valjda lud...!", rekao
* jedna od prvih i najprostijih podloga od umjetne mase; danas se gotovo uope vie ne rabi, pogotovu u kvaliteti kakva je
izraivana prije nekoliko desetaka godina **vrsta ivljega plesnoga ritma
89
je. A kad je Anna htjela poi bez njega, postao je tvri, pa je ona popustila. Od tada plesanje vie nisu ni spomenuli...
- Hej! - uzvikne Tili.

Naime, njegova mu se plesna pratilja otrgnula iz naruja, a svilenkasta joj je kosa zaleprala oko glave, dok je estokim
trzajima i izvijanjima pratila zvuk i ritam. Malena mu ne odgovori nita, tek se smjekala. No pritom je djelovala kao da je
negdje daleko, daleko... Daleko i od njega. Neskladni zvui, barem su se Tillu inili takvima, koji su izvirali iz pojaala, kao da
su izravno tekli u njeno sitno tijelo i tamo se rasprskavali. Bilo je upravo nevjerojatno, kako ju je glazba mijenjala. Iznenadno
se osjeti poprilino starim... Pogleda preko dvorane prema Anni. Njihala se u bokovima, vjerno pratei glazbu. Openito su
joj kretnje bile vrlo blage i oputene. To nekako nije bilo u skladu s glazbom, u kojoj nije bilo niega blagog i mekog.
Ponovno osmotri svoju plesnu druicu. Ona je bila pravi odgovor na "te zvune podraaje! Fortissimo* i bez najmanjega
uljepa-vanja. Bila je vrlo mlada i vrlo daleko od njega...
Kad je disko glazba postala neto sporijom, djevojka zastane. Ruke joj klonu niz tijelo, te ga pogleda upitno. Tili je privue k
sebi. Sad ga je vjerno slijedila...
- Kako se zapravo zove imenom? - upita je, primak-nuvi usnice gotovo sasvim do njenih sljepooica, gdje se paperjasta
kosa uvijala u vlanim kovrama. Oznojila se od divljega plesanja...
- Andrea - odvrati ona i zapeem si otare elo. Zagleda se u znoj na ruci, a zatim njemu u lice, kao da mu duguje
pojanjenje za to svoje znojenje. - Pri plesanju katkad sasvim poludim - dometne.
Tad si obrie ruku o hlae od jeansa, prije nego ju je ponovno poloila na njegovo rame. Po svemu sudei, nije ni najmanje
marila za klasian stav pri plesanju, kakav se uilo u plesnoj koli. Tili obim rukama obuhvati njena lea, dok ju je i dalje
njihao amo-tamo, lagano je gurajui lijevo-desno, ne pomiui se s mjesta.
"najjae, najglasnije (tal.) oznaka ritma uobiajena u glazbi
90
- Jasno! - pritvrdi on, preuujui da ne poznaje te divlje plesove i takav lud zanos koji oni pobuuju. Barem ga
nije doivljavao pri plesanju... Ona je bila osobito draesne bie. Nakon petoga plesa povrno je cjelune u vrat,
podignuvi prije toga meke uvojke. Imala je vrlo tanak, gotovo djetinji vrat, te zlatan lani oko njega. Sklizne prstima
uzdu lania, sve do privjeska nad njenim prsima.
- Zgodno... - primijeti Tili i na tren zadri privjesak izmeu svojih prstiju. Ispod privjeska je osjeao njenu put, vrlo
njenu i pomalo zapaljenu.
- Ja sam blizanac - izjavi ona i posegne rukom za svojim privjeskom. Pritom dodirne vrke njegovih prstiju i naglo porumeni.
- 'prosti...
Rekla je to tiho i zamucnuvi, te progutavi prvo slovo.
- Blizanac? - ponovi Tili upitno, ne isputajui privjesak. A vrsto joj je drao i vrh jednoga prsta. - Ne vjerujem... - dometne.
- Neto takvo slatko zasigurno postoji samo u jednome primjerku.
- Roena sam u znaku Blizanaca... - pojasni ona. Bilo je upravo nevjerojatno, kako je mogla porumenjeti.
Crvenilo joj je plamtjelo obrazima, irei se prema dolje preko vrata i okrugloga izreza njene majice. Tili na trenutak zamisli,
kako klizi prstima preko tih iljastih dojkica, koje su se ocrtavala ispod tankoga pamunog tkanja. Te su malene kugle bile
neto sasvim razliito od prsiju odrasle i razvijene ene. Imale su u sebi neto ganutljivo...
Ona pak trgne svoj prst, koji je Tili jo uvijek vrsto drao.
- Tvoja ena... - ree i pogleda. Ali Anna kao da ni najmanje nije marila za svojega mua i njegovu druicu. Plesala je i dalje,
a onaj je papagajski grmalj prekriio obje ruke na njenim leima... I to spustivi ih poprilino nisko. Namjerava joj
poeati zadnjicu, pomisli Tili. A ona se tomu ne protivi. Hitro ponovno pogleda djevojku u svom naruju, Andreu...

- Slatka si...! - ree joj i poljubi jagodicu njenoga prsta. Pritom uoi, nokat joj je kratko odrezan i nelakiran.
91
Ruka joj je bila vrlo snana za bie toliko njene grae. Unutarnja joj je strana dlana bila i poprilino tvrda, osobito na
izboinama. Seksi, pomisli Tili i jo jedanput palcem protrlja hrapavo mjesto.
- Idemo neto popiti? - predloi on i tek joj tad ispusti ruku.
- A vaa ena?
Tili prekrii ruke na prsima.
- Nema tu vie mnogo...
- Ah, tako...! - ona e, pak spusti glavu i pone se cupkati za vrak nosa. Pritom si ga je i prstom pomicala amo-tamo. - To
mora biti vrlo zlo po vas... - ree napokon.
- Moda i nije - odvrati Tili i rukom podigne vrak njene brade prema sebi. - Sad idemo neto popiti. Pjenuac! Da
mi vie ne govori "vi", kao nekakvome starom djedici.
- Nisam to tako mislila. Doista ne...!
- Onda?
- Dobro - ree ona i nasmijei se. Kad su dobili narueno pie, pila je ustro, naglo. Pritom se uo tih grgutav
zvuk, a ona si prinese dlan pred usta. - 'prosti!
- Ne mora ponovno porumenjeti...
- To je velika nevolja. Brzo porumenim...
- Izgleda draesno... Vrlo draesno...
- Ljubazan si - promrmlja ona, ali ga ne pogleda. Zurila je u jednu toku na svojoj jakni.
- Jesam li? - on e. I pogleda ju.
- O, da! - pritvrdi Andrea.
Imala je sive oi. On to zamijeti tek sada, kad mu je omoguila da je pogleda u njene irom rastvorene zjenice okruene
sivim prstenom. No to sivilo nije bilo jednolino. Nije rabila nikakva sredstva za uljepavanje, pa je jedino to sivilo njenih
oiju djelovalo kao privlana suprotnost blijedoj puti i mekanoj umi kovri na njenoj glavi. Vrlo svijetle i tanke vlasi jo su
vie naglaavale njeno djevojatvo. Tili nije vie mislio na Annu, a ni na Ramonu... Osjeao se dobro. ak vrlo dobro...
92
10
Anna
Bila je to ista navika. Malo je manjkalo pa da Anna otvori vrata i ue u cvjearnicu nad kojom je stajao natpis Die Blume*.
Cvjearnica Die Blume postojala je sve vrijeme otkako su Lieboldovi obitavali u Briiderlinggasse. Stari ljudi, vlasnici
cvjearnice, prodavali su uvijek samo sasvim svjeu robu. ovjek je jo uvijek osobno odlazio na veletrnicu, premda je

patio od kostoblje. "U velikim halama je zastraujui propuh", alila se njegova ena, kojoj je takoer ve bilo vie od
ezdeset. No njen suprug nije odustajao, pa bi svakoga jutra odlazio u etiri ujutro... "To dugujemo naim kupcima...",
govorio bi.
Otkako su starci zaposlili mladu djevojku, svjetlokosu mravicu, koja je jo i bila vrlo ljubazna, Anna je ovdje naruivala i
bukete koje je namjeravala darivati nekome. Nova cvjearska pomonica imala je poseban osjeaj za boje, a mladim
prstima znala je vjeto vezivati i nadijevati cvjetne aranmane. Starci to vie ne bi uspijevali postii, jer su nauili tek dodati
neto zelenila izmeu cvjetova i to je bilo sve.
Anna je ve spustila ruku na kvaku... Zaputila se ovamo, jer je trebala cvijee za majku. Neto uto, pomislila je i pogledala
u izlog, koji je bio lijepo sloen i ureen. Daak predproljea u turobnoj veljai... Ponovno je sipilo. Pritisne sjajnu ruku od
kovine, a tad se pred
"cvijet (njem.)
93
njom pojavilo to blijedo lice, iza struka uskrnjih zvonia. Sa sivim oima, vrlo krupnim i djetinjim, a oko vrata se njihao
privjesak, koji zapne za jednu granicu. Djevojka je izgledala kao da namjerava istoga trena glasno zaplakati. Snano je
povukla zlatan lani, ne bi li ga nekako oslobodila.
Kao da se na nju odnosi ona pjesmica Ja sam mala Rua, mamina sam ki.., pomisli Anna. Ali tako mlada ba i nije... Tja,
neke uspijevaju iz svoje neuglednosti izbiti probitak.
Okrene se i poe dalje, vrlo odluno i lagano njiui bokovima. Takve ovo bie nije imalo, ak ni u tragovima! Trup joj je
nalikovao izduenoj ljepenki... Nije bila nita drugo do sivi mii. A to to je Tili u subotu naveer pao na taj lijepak, uistinu
nije znailo nita. Jednostavno reeno, trebao je takvo neto. Na pol' koplja! Tja, i njegova je Ramona mogue ve to
otkrila... U svakome sluaju, na svetkovini ju se kasnije vie nije moglo vidjeti.
"Jesi li ostao bez lizaljki?" Anna se prisjeti te reenice, pa uilji usnice. Pokatkad bi jednostavno zaboravila da ne zna fukati.
To je u subotu naveer rekla Tillu, a i morala je. Sto si on umilja?
Dugo je premiljala bi li poslije kinopredstave pola na tu ulinu svetkovinu... Od filma nije gotovo nita shvatila ni
zapamtila, premda je bio dobar. Sjedila je tamo, zurei u platno... Filmski je lik pomicao usnicama, nekakav strano cool*
tip, naboranoga lica koje joj se svidjelo, ali ga nije ula. Umjesto njegovih rijei, stalno joj je u uima odzvanjao Tillov glas:
"Ja sam s tobom oenjen!" Te se reenice nikako nije mogla rijeiti. to je to jo uope znailo?! U dui se protivila Tillu, no
zatim bi od toga odustajala. A kad se dvoje filmskih junaka nalo, osim jetkih rijei nala je i nekoliko pomirljivih. Moda jo i
nije sve bilo prekasno...
Tek to je ula u preureen djeji vrti, postalo je sve, dakako, potpuno jasno. Trebala je biti mudrijom... Dolo
""teko prevedivo s engleskog; moglo bi se rei hladnokrvan, hladan, staloen ili si.
94
joj je da se odmah okrene i ode. No to pobjedniko slavlje mu nikako nije htjela priutiti, da je gleda kako postieno bjei.
Zato je sebe prisilila na smijeak, koji kao da je govorio: "Pogledajte svi amo, osjeam se sjajno, svejedno mi je kad se moj
mu povlai s tom iparicom...!"
Kad je dola, bilo je tamo tek nekoliko ena. Veina ih je odvela djecu na poinak. Ali ne i njegova Ramona... Stajali su
izdvojeni, a iz njihovoga je dranja sve bilo potpuno jasno. Njihovu povezanost potvrivalo je i meusobno aptanje... Mogli

su se isto tako i javno poljubiti, pred svima! Nisu se osvrtali ak ni na ono uasno dijete, koje je gnjavilo i visilo na Tillu kao
da ga je on napravio.
"eli li nas ovako sramotiti pred cjelokupnim susjedstvom?", predbacio joj je Tili dan ranije. Prava drskost, ta on je bio taj,
koji je izgubio svaki zdrav osjeaj za pristojnost. Vrhunac je bio kad se, uz neduan smijeak, zaputio prema njoj... I to
netom to je ta ena s djetetom otila! Tili, junaina kod ena, neduan i nasmijeen, pod zatitnim znakom "ja sam
neodoljiv..."
Prvo jedna pa tek onda druga, pomisli Anna, ja sam s njim oenjena, ja dolazim kao druga na red. Priinilo joj je veliko
zadovoljstvo, kad mu je ono "Jesi li ostao bez lizaljki?" zabila u ono njegovo iroko cerenje. Zasluio je to.
- Govnar!
- Kako molim?!? - gospodin koji je uz nju stajao ispred semafora, gledao ju je zaprepateno. Anni je malo manjkalo
da se ne nasmije, jer se to izoblieno lice nikako nije slagalo sa eirom i svilenim alom s utisnutim likovima
frkuih puma, te dvobojnim postolama sa zailjenim vrhom... Kao da mu je ba neto posebno odvalila...
- Nisam mislila na vas... - ree Anna ovjeku. Zasigurno je tren prije naglas ponavljala misli.
- No, nadam se...!
Nalickani majmun, pomisli Anna. Blesan! Kako izgleda, trebao bi biti sretan, ako te neka barem oslovi, pa makar ti rekla i
"Govnaru!"
9?
u jor jer
- No to je iz neke druge cvjearnice... - Annina je majka drala buket u ruci, potpuno ispruenoj ispred sebe, te ga
promatrala ispitivaki. Bilo je to uobiajeno zimsko cvijee s dodatnim zelenilom izmeu. Anna na brzinu nije mogla
dobiti nita boljega.
- Da... - odvrati kratko. Time je to pitanje valjda bilo rijeeno. A i nije bilo nekoga posebnog povoda za cvijee. Dola je tek
na kavu, kao i svakoga mjeseca. Naime, jednaput mjeseno bi Lisbeth VVelter pozivala svoje obje keri na kavu i
objed. Jednaput bi to bilo brbljanje uz kavu, drugi put veera. Time bijahu pokrivena dva tjedna. Ostala dva puta su bile
Marie i Anna na redu. Taj otfred nije nitko smio poremetiti. Lisbeth je ustrajavala na nastojanjima da redovito
njeguje odnos sa svojom djecom. "Inae e se obitelj raspasti u nevolji!" govorila bi.
- Potedi me... - rekao je Tili, kad ga je Anna upitala eli li i on poi na taj obiteljski susret. Bilo mu je sasvim dovoljno to je
svoju punicu susretao jedanput mjeseno u svojemu domu. Lisbeth nije nikad otvoreno govorila protiv njega, za to joj
on i nije davao povoda. Unato tome osjeao je kod nje izvjesnu suzdranost. U takvim je stvarima bio otroga
zapaanja, premda je to Anna poricala. Njena sestra Marie je pak dovlaila mukarce, a te je Lisbeth sasvim drukije
primala, premda su se kasnije pokazali jednodnevnim muicama. "Tvoja majka polako postaje smijenom", ustvrdio bi
Tili ee. I bilo je uistinu neobino da se Anna, upravo sad kad su zaratili, mogla sloiti s njim. Njena bi
majka katkad doista reagirala udno...
- Marie stie neto kasnije. Unato tome, mi moemo zapoeti...
Priopavajui to, Lisbeth dohvati hvataljku za kolae. No, i prsti bi bili dovoljni, pomisli Anna. Ta ponuen je bio jedino
uobiajen biskvit posipan sitno nakosanim orasima. Uvijek naizmjence, jedanput ovakav biskvit, drugi put nabujak zvan
munjevit kola, zato jer se pripravlja brzo. Obje vrste kolaa spadale su u one to ih se zvalo suhima, a bili su i trajni.
- Majko, misli na moje bokove...! - zastenje Anna... No tad ipak uzme drugi, a nedugo zatim ak i trei komad.

- Taaako... - Anna smrvi na tanjuriu komadi biskvita. Uinila je to nesvjesno, jednako je tako na tanjuriu moglo
leati i neto drugo... A to Marie kasni, bilo joj je takoer svejedno.
- Ima intervju... - priopi joj majka. - ovjek je nekakav proelnik. I dobrotvor. Neki Leon, ekaj, Leon... Neto s
Baum...* Annina majka nikako nije uspijevala zapamtiti imena.
- Ludo... - ree Anna i utisne si jo jedan komad kolaa u usta.
- A kako je kod tebe?
Lisbeth joj prui papirnat ubrus... Anna, naime, nije uporabila vilicu za kolae, a neto od nabujka i posipa zalijepilo joj se za
prste.
- Hvala... - Anna si obrie dlan, pa zguva ubrus u lopticu.
- Dakle?
- to bi ve moglo biti kod mene? Upravo ono uobiajeno...
- Mislim poslovno! Juer je bio prvi. Kako je bilo na sudu?
- To je odgoeno...
- Odgoeno?!
- Za nekih pola godine, priblino... Meni je to sasvim po volji. Bila sam poprilino napeta. Mogue jednostavno odem na
odmor. Ve dugo nisam nikamo ila. Madeira ili takvo neto... I prospekte ve imam, ne bi povjerovala, kako se to sve
tamo izmijenilo.

- Tako, tako... - Annina majka ukloni nekoliko mrvica ,sa stolnjaka i spusti ih na Annin tanjur. - Sigurno si
zavrila?
I odmah ustane, pa odnese tanjur iz sobe. Zazvonilo je, naime, a ona je bila vrlo praktino nastrojena, bio joj je to prirodan
dar, pa je uz ostalo izbjegavala suvino hodanje. Uvijek bi ponijela sve, to vie ne bi bilo potrebno.
*drvo; est dio sloenih, opisnih njemakih prezimena
97
- Halo, halo...! - uleti Marie. - Tip je super. Marie je djelovala uzbuenom. Ponovno jedan, pomisli
Anna. Uvijek bi se spetljala s tim svojim stranim tipovima, nikakvo udo to je to povremeno ivciralo Tilla...
- Taj Leon...? - upita Lisbeth.
- Upravo... Ludo zanimljiv, ne vie sasvim mlad. Ali ima ono u oima, mam.mamia...*
- Mislila sam, rije je o intervjuu? - upita Anna.
- I to, sestrice, i to... - Marie se okrene na peti, uzme si komad biskvita i zagrize u kola. Lisbeth ne ree nita, a ni ne
prui joj ubrus. Velika, silna Marie, pomisli Anna.

- Svia ti se on? - upita Lisbeth. - Priaj!

Ta upravo si to ula, pomisli Anna, straan tip. I slovilo je ve kao ala, da bi pritom upravo Lisbethi zasvjetlucale oi...
Glede svoje starije keri odlagala bi udorednost na led, pokatkad bi znala postajati upravo bestidnom. No sere na to,
pomisli Anna.
Marie je ve prispjela do drugoga komada biskvita, ovaj se put posluivi tanjurom. Opisala je onoga stranog tipa i uplela
pritom nekoliko rijei o kulturi. To je zvualo dobro i dojmilo se Lisbeth. Vidjelo se na njoj. I to to je Marie povremeno
ubacila neto na francuskom, takoer je djelovalo dobro. Odlino je govorila francuski, a taj je Leon po svemu sudei bio
Francuz. S njim je mogla brusiti svoj francuski, bila je to zgoda za isticanje i privlaenje pozornosti na sebe...
- A kako je kod tebe, sestrice? - upita Marie, bez .nekoga prijelaza sa svojih opisa. Zvualo je kao da se i ta njena
najnovija luda pustolovina upravo izjalovila. to je ve velikoga i znaajnoga mogla Anna doivjeti?
- Dobro - odvrati ona, te pomisli pritom: na pol' koplja. I bila je zadovoljna to Marie nema rentgenske oi.
- Njeno zaposlenje u sudu je odgoeno - napomene Lisbeth i pogleda svoju stariju.
- Odgoeno? - upita Marie.
- Odgoeno... - potvrdi Anna.
*majko moja (tal.); ispravnose pie odvojeno, tj. mamma mia
- Tek tako...? - Marie prestane vakati. To joj je i bolje, pomisli Anna, postaje predebelom. - No sad e Tili biti happy... dometne zlobno.
Anna slegne ramenima. Nee potezati vraga i govoriti
0 Tillovim osjeajima.
- Anna vie ne govori o Tillu... - ubaci Lisbeth. - Ve neko vrijeme ni jedne jedine rijei. Kao da mu je zaboravila
ime.
A kaveni vr odloi ponovno na stol, premda ga je netom uzela kako bi skuhala svje napitak...
- Ah tako? - Marie zagura svoj ubrus, neuporabljen, ispod vilice za kolae. - Mogue je to zato to maleni Tili od nedavno
pokazuje sklonost prema lizaljkama...
- Lizaljkama...? - ponovi Lisbeth, poput odjeka.
- Golemim lizaljkama - dopuni Marie. - I prema dugim slatkim tapiima... Punjenima i dugima na metre!
- Tako znai... - primijeti Lisbeth i pogleda svoju stariju, kao da je sad sve jasno. Upravo kao i neko, jednako
tako, njih su dvije s razumijevanjem izmjenjivale izriaje i poglede. A Anna je ponovno bila malena, glupa Anna.
- Ah, moete mi...! - i malo je manjkalo da svojom runom torbicom ne prevrne kaveni vr. Torbica, rukavice, ogrta, idem!
Tihi pljesak pratio ju je dok je izlazila u hodnik.
- Naa malena pokazuje zube...! - poprati Marie njen postupak dosjetkom. Imala je vrlo prodoran glas. Lisbeth neto
promrmlja kao odgovor, ali to Anna vie nije mogla tono razumjeti. Moglo je biti "Jadan Tili../7
jar jar jar

"Jadan Tili" se jo uvijek nije vratio kui. Bilo je ve sedam sati, pa onda i osam. Anna je ak zaboravila upaliti svjetlo.
Sjedila je u tami na kauu. Tek kad su svjetla njegovoga automobila obasjala bijeli zid njoj suelice
1 tad nestala, jer se spustio strmim prilazom do garae, Anna ustane. Pipanjem potrai glazbeni stup, pritisne tipku i
istodobno izvue CD Phila Collinsa iz omota. Nekakav poticaj ju je nagnao da to uini. Neka se zagui
99
7
od tog zvuka. Mogla je dobro zamijetiti, da bi on taj disk najradije slomio. Zauvi okretanje njegovoga kljua u bravi, okrene
podeiva zvuka do kraja.
- Jesi li potpuno sila s uma?! - Tili pritisne prekida za svjetlo, dotravi u postolama u dnevnu sobu. Inae bi ih uvijek
izuvao u hodniku, kako bi uvao svoju bijelu vunenu podnu oblogu. Anna pogleda otiske nogu, vani je kiilo. Nasmijei se....
Ali ne ree nita.
- Ti si poaavjela! Skroz na skroz si prolupala. eli li sve meu nama uiniti nemoguim?!
Kovravica iz susjedstva, pomisli Anna. No naglas rekne tek jednu rije...
- Sag!
Sad i on ugleda otiske nogu.
- Sranje! - drekne. Rekao je jo neto, ali to nije razumjela.
Anna ustane i poe u kuhinju. Nije jo nita jela, nakon onoga biskvita posipanog kosanim orasima kod svoje majke. Iz
ormara uzme jedan tanjur, jednu alicu i jedan no. Pristavi i vodu za aj, pa je ekala da zakipi. Sve to stavi na jedan pladanj
i zaputi se natrag u dnevnu sobu. Tili je morao biti u kupaonici, jer je ula um vode kako tee.
Usred jedaega stola stajao je u vazi buket... uto proljetno cvijee u sivosmedem vijencu... Sve je bilo nalik upljesnivjeloj
gljivi. Ni ne razmiljajui, Anna dohvati buket, izvue ga iz vaze, a voda obilno pokapa granitnu plou. Tad utisne buket
naopako u istu trbuastu vazu... Sivosmea tvar se poela drobiti. Morala je snano pritiskati... Peteljke cvijea koje su virile
iz njenoga porculana izgledale su uistinu aljivo. Moda bih trebala postati cvjearicom, pomisli na tren.
Pritom ga je hladnokrvno gledala u zajapureno lice. Rumeni osvajai enskih srdaca izgledali su prokleto smijeno. Naceri se.
Nije ju mogao uplaiti. Nije ga se bojala... Ni najmanje.
- To mi toliko vrijedi.
Odmah e prasnuti, pomisli Anna.
- Nadajmo se da e te tvoja pedikerska flika i cvjearska maca posjetiti u zatvoru!
Za svaki je sluaj tad ipak zalupila vratima i okrenula klju. Izgledalo je kao da e Tili odmah poeti rigati vatru ili e sve
postati vrlo ozbiljno...
Kroz prozor je promatrala kako naputa kuu...
Njegova miljenica e s njim danas imati malo radosti. I to svejedno koja!
xx xx xx
- Zadavit u te!

Anna ga je ula kako je zaurlao. U meuvremenu je otila u svoju sobu na katu. Sad otvori vrata i vikne niz stube:
- Za to se dobije doivotno!
100
101
11
Why not?
Anna je pola kupovati. Probudila se, a pred oima joj je bila ta slika... Kao da vidi sebe kako tumara po Ehrenstrasse i
Pfeilstrasse, od butika do butika. I kao da je pritom raspavljala sama sa sobom: "Moda ovu bluzu s ovratnikom" i odmah
"Ne, radije ovu tu...!" I na koncu je vidjela sebe kako nakrcana otmjenim vreicama s kupljenom robom ulazi u kafi.
U stvarnosti pak nije nikad lutala. Kupovala je promiljeno, ono to joj je trebalo. No ta stara stvarnost je bila sranje i
prolost. Why not*? Da, zato ne? A ovako, izreeno na engleskom, zvualo joj je to nekako otmjenije i oputenije.
Anna skoi iz postelje, kako bi se to bre odjenula. Izabrala je otmjene i ukusne stvari, a ispod svega prvo navue cako i
svileni bodi/**. Kad je donji dio poravnala na zadnjici, kako joj ne bi skliznuo preduboko u medunoje, ugleda svoj lik u
zrcalu. Kao izrezana iz onoga oglasa, pomisli, kojim su promicali zlatnu kreditnu karticu. Na njemu se vidjela kapljicama vode
oroena morska vila u kupaem kostimu, kako izvlai karticu iz prsnika. I ve joj je svijet bio otvoren...
Kreditna kartica ne bi bila loa stvar. Anna nije imala ni jednu, no i ekovi su bili dobri. Vjerojatno ju je razgovor na televiziji
juer naveer potaknuo da prvi put pomisli na karticu. Odvjetnik za razvode je otkrio popis *Zato ne? (engl.)
*tijelo (engl.); naziv za jednodjelno donje rublje, nalik na tjelovjebenu odjeu
102
svojih najuglednijih klijentica. Sve su to bile ene koje su se htjele osvetiti svojim muevima, takvima koji su to zasluili. A
kad bi dola na red njihova lisnica, bili su kanjeni, esto ogoljeni do koulje. Prevarene ene znale su biti nevjerojatno
domiljate, rekao je taj strunjak za razvode.
Ta zamisao s kreditnom karticom nije bila loa, iako ne ba i osobito originalna. Ona e se zasigurno dosjetiti neemu
boljem, ako se potrudi... U to je bila sigurna. ak nije gubila ni vrijeme na zajutrak. Te otmjene gospoe najvjerojatnije su i
to rjeavale u centru grada, plaajui karticom. Anna zahihoe.
Bilo je nevjerojatno, koliko se ljudi u obian radni dan motalo ulicama. Tko onda uope radi? Anna osjeti neku plahost pred
hramom mode... Ili je to bila prava bojazan? U izlogu je bilo tek nekoliko biranih odjevnih predmeta, a kroz vrata su strujali
prema njoj neobini zvui i miomirisi...
Tad se ipak odlui i ue, jer ju je privukao okerasto ut prsluk od kozje koe, s dugim rukavima. Okruena zrcalima,
ugoajem i mirisima, promatrala je jednu enu, koju su pozdravljali po imenu. Zasigurno je stalan kupac, pomisli Anna. I
saveno odjeven i dotjeran stvor... Obino bi se Anna izrugivala glede takvih izvjetaenih umjetnikih djela, ali ovako iz
bliza i promatrano u zrcalu butika, ta je izvjetaenost bila ipak dojmljiva.
Anna ne bi nikad zamijetila da joj se rub omiljenoga kostima iskrzao, te koliko joj je put blijeda... U modnim asopisima su
obino pokazivali i blijedopute ljepotice. "Njegujte svoj proziran ten!", glasila je pritom poruka. No uz tu dotjeranu enu,
Anna se sebi nikako nije inila prozirnom, nego tek blijedom i neuglednom. Zato odlui neodlono otii jo i u parfumeriju.
Dobro, ne mora to odmah znaiti nabavljanje cjelokupnoga novog pribora i sredstava za uljepavanje, ali barem kreme za
potamnjivanje puti...

Od silnoga hodanja uokolo Anna ostade bez daha, noge joj oteae, no unato tome zabavljalo ju je kupovati ovako
neodreeno, preputajui se trenutanim nagonima. Prodavaice su, izgleda, nanjuile da je danas raspoloena
103
za izdavanje novca. Kupovala je stvari za koje ak nije tono ni znala naziv.
- Mislite cat-suit* - upita je prodavaica. Bilo je to nekakvo izazovno, tijesno pripijeno odijelo... Anna kimne i bila je
zadovoljna to je ispod odjenula svileni body, a ne jedne od svojih uobiajenih pamunih gaica... Bilo bi doista neugodno,
takve pamune gaice namijetati cupkanjem i nespretnim potezanjem, ispod takvoga majeg odijela.
- Moete ga slobodno obui... - ree prodavaica. Anna se nasmijei zahvalno na tu pohvalu, premda ju
je prodavaica izrekla pomalo ukoeno. Ne bi joj pala kruna s glave, da je rekla i kako bi joj dobro pristajalo ili neto slino.
Polako povue rukom po rastezljivome tkanju... Vuna pomijeana s umjetnim vlaknima, pisalo je na uobiajenoj uivenoj
krpici. Odijelo je bilo antracitno sivo, te djelovalo plemenito i istodobno seksi. "Pod njim se ocrtava ak i svaka pjegica od
sunanja...!", pomisli Anna. I odmah zamisli u takvome odijelu Ramoninu krupnu zadnjicu ili cjevastu tvorevinu koju je na
tom dijelu tijela imala djevojka iz cvjearne.
- Uzet u ga... - ree Anna prodavaici. To maje odijelo je doista mogla odjenuti.
U parfumeriji plati gotovinom, jer je ekove ve sve potroila. Nabrajala je u sebi... Uz kremu za potamnjivanje puti ila je
obrada lica ampulama, jedno crvenilo... Pri biranju ovoga posljednjeg najvie se zadrala. Odluila se za neobino oslikanu
kutijicu na kojoj je pisalo Egypt Wonder**. Dala si je sredstvo napraiti na sljepooice, vrak brade i jagodice.
- To nevjerojatno oivljava... - povjerljivo joj napomene prodavaica.
Na koncu je Anna jo taman imala dovoljno novaca za alicu kave... No svejedno, sutra ujutro poi e i onako u banku.
*maje odijelo (engl.); odjevni predmet za cijelo tijelo, tijesno pripijen, s dugim nogavicama i rukavima
**Egipatsko udo (engl.)
104
n jar n
- Tisuu u gotovini i nove ekovne obrasce - ree Anna, pruajui nepoznatome blagajniku svoju ekovnu karticu.
Netom je hitro skliznula u red ispred te blagajne. Obino bi odlazila gospoi Arens, da je ova usluzi. Ali, poslije onoga
otkria s Tillovim trajnim nalogom za tu Aamonu, na kojem je bilo napisano "S enjom, Tili", a ovjerila ga je upravo
gospoa Arens, pola je radije nekome od drugih inovnika.
Mlad ovjek pone kuckati po svojoj tipkovnici. Bilo je to uobiajeno, a za to je vrijeme Anna razmiljala kad bi mogla
posvetiti ono svoje novo maje odijelo. Bilo bi besmisleno i ak bezumno, kupiti neto toliko skupo i zatim pustiti neka visi u
ormaru.

- Zao mi je, ali raun nije pokriven za toliki iznos.

- Kako molim?! - zaprepasti se Anna. Nekakva zabuna, pomisli odmah. Zasigurno je blagajnik bio nov na poslu, nikad ga jo
nije vidjela. Vjerojatno bi bilo bolje da je ipak pola gospoi Arens...

- Provjerite to jo jednaput, molim vas... - rekne mladiu s druge strane stakla. - Na je raun zasigurno pokriven.
Ponovno kuckanje. I odmah se na zaslonu raunala poee redati brojke i slova.
- Vi ste vlasnica rauna? - upita blagajnik. I proita glasno Annino ime... - Gospoa Anna Liebold?
- Da...! - potvrdi ona. - Tonije reeno, mi... Moj mu i ja.
- Tu je unesena jedna izmjena, ini mi se... Anni niz lea pojurie trnci. mirkala je u zaslon.
- Molim drati razmak! - glasno ree blagajnik. -Novani poslovi su povjerljiva stvar...
To je uputio ljudima iza nje. Zasigurno se red onih koji su ekali iza nje poveao, to ide brzo... Ljudi su, ekajui, po navici
gledali i oslukivali to se zbiva ispred njih, nestrpljivi da dou to prije do blagajne. I ona bi to inila, ve i iz puke dosade.
Tili!, sine joj.
- Mora biti zabuna... - rekne glasno. - Gospoa Arens bi morala tono znati. Ona nas poznaje godinama.
105
- Ako biste bili toliko ljubazni, molim vas... - utivo e blagajnik, pokazujui rukom prema udaljenijem kutu velike dvorane.
- Da, hvala...
Anna napusti mjesto ispred blagajne. Pritom nije nikome od ekaa pogledala u lice... Zurilo joj se u odjeljak predvien za
savjetodavne razgovore.
- Gospoa Arens e odmah doi... - pojasni joj mladi.
Vidjela ga je kako zatim odlazi iza staklene pregrade, do jednoga takoer staklenog odjeljka. Tamo je sjedila upravo gospoa
Arens, te su oboje neko vrijeme razgovarali.
Struna povjerenica u banci, koju je poznavala ve godinama, dola je s uvezanim snopom kompjuterskih ispisa u ruci.
- Molim vas, sjednite! - ree ozbiljno i glasno proisti grlo. - ao mi je, ali ono to vam je upravo rekao moj kolega, potpuno
je tono. Raun je prekoraen... - listala je po onim ispisima i nakon nekoga vremena zastala. -I to tono za jednu tisuu
tristotinedvadesetosam maraka i sedamdeset. Dakako, moete zatraiti poveanje doputenoga prekoraenja na raunu...
- Ali... - prekine je Anna - tu je plaa mojega mua! Zasigurno je dolo do nekakve nejasnoe...!
No i openito uzevi, toga se tono sjeala, mogli su prekoraivati neogranieno. U sluaju vrhunske plae, kakvu je imao
Tili, banke su velikoduno odobravale prekoraenje crvene crte... Na koncu bi time obirali vrhnje, no Anna se vie nije tono
sjeala iznosa kamata na prekoraenje i posebne dodatne naknade. No bila je to povea stopa, koja bi ovisno o
prekoraenju i zajedno s naknadom, davala poprilino velik iznos. Tili je neto spominjao trideset tisua maraka, ako se nije
varala...
- Va mu je sebi otvorio poseban raun - nastavi struna povjerenica. - A ovaj postojei - i proita glasno broj - glasi od
prvoga iskljuivo na vae ime. Zatim je tu i jedan trajan nalog, na iznos od pet stotina maraka, koji se svakoga mjeseca
odobrava vaemu raunu.
- Tako je to, znai...
- ao mi je... Uistinu.
106

- Ne trebate aliti. Pojasnit u to. Radi se o zabuni.

- Zasigurno - i bankovna inovnica prui Anni ruku. - Dovienja, gospoo Liebold!
To ve nije bilo uobiajeno. ena to jo nikad nije uinila.
- Dovienja... - promrmlja Anna, ne gledajui svojoj sugovornici u lice. I zaputi se prema izlazu...
- Neto ste izgubili...! - zauje tad sa strane. Okrene se zaueno. Tu je stajao neki mladi, gotovo
djeak. I nije bilo nikakve dvojbe, govorio je upravo njoj.
- Ja?! - zaudi se Anna.
- Ovo je vae, zar ne?
U ruci je drao bordocrvenu novarku, koju joj je prije dvije godine darovao Tili, zajedno s bordocrvenom runom torbicom,
te navlakom za kljueve i vreicom za kozmetiki pribor, dakako iste boje... Anna pogleda svoju torbicu, koja joj je o
remenu visila preko ramena. Bila je otvorena...
- Hvala... - ree kratko.
Nije dodala nita, premda su joj u novarki bile sve isprave, a i ekovna kartica...
Kad je Tili stigao kui, Anni je bilo zlo. I to jako zlo. Sjedila je tamo, ekajui na njega, putajui da joj bijes bukne do kraja.
U meuvremenu je i tulila, a i nekoliko puta naglas ponovila "Ubit u ga, ubit u ga!" Ali srdba koja satima treba ostati na
vrhuncu, vrlo je naporno stanje. Tako je u jednome trenutku poeljela neto slatko... Nakon toga se vie nije mogla
zaustaviti. Trpala je i trpala u sebe kojekakve slatkie, poevi s darovanim bombonima i ne zaustavljajui se sve dok nije
upravo prodrla i stvari s Tillovoga boinog tanjura... On to nikad nije jeo, ali bi Annina majka unato tome svake godine
darivala svojemu zetu taj tanjur slatkia, a uz to jo i po jednu kravatu i vodicu za poslije brijanja. Tili bi to darovao muu one
ene, koja je dolazila pomagati Anni oko ienja kue. On ne bi nikad uporabio neki proizvod, ako sam nije odabrao
proizvoaa i vrstu...
107
Tako je Anna sjedila na dvosjedu, a stoli ispred nje bio je pun raznobojnih komadia staniola pomijeanih s mrvicama
okolade. Mislila je na kravatu, koju je Tili ovaj put dobio za Svetu veer... Bila je s tokicama ili zvjezdicama, nije se mogla
tono sjetiti, ali svakako s nekakvim sitnim uzrokom. Trudila se i trudila, ali se nikako nije mogla domisliti. Da joj nije bilo
toliko loe, ba bi ustala i pola pogledati. A mogla bi si skuhati i aj od paprene metvice, no i za to se osjeala previe
smalaksalom. Tek kad ga je zaula kako dolazi, pribere se. Nije mu ak ni ostavila vremena da skine ogrta.
- Govnaru! - vrisnula je iz punoga grla.
- Kako molim? - okrene se Tili prema njoj, ali tek na trenutak. No odmah se prigne i pone razvezivati vezice na postolama.
- Sto ti je palo na pamet?! Zatvoriti na raun?
- Nisam ga zatvorio... - odvrati mirno i nastavi se izuvati.
- A to je ovo?! - i gurne mu pod nos bankovni izvod.
Morala ga je izravnati dlanom, jer je satima ostao zguvan u njezinome rukavu. Kad bi bila uzrujana i uz to se jo osjeala
loe, gurala bi sve mogue u rukave svoje jakne. Papirnate rupie, listie iz bloka za biljeke, naputak nekoga lijeka, pa

ak i vreice s mjeavinom kosanoga suenog voa i kotunjavih plodova ili ak bonbone protiv kalja... Tili je to ocijenio
kao njenu maniju. Dok je pokuavala izravnati i izgladiti papir, ruka joj je podrhtavala.
Tili ni ne pogleda, to mu to ona pokazuje. Izuvao je drugu postolu...
- Ja sam ti to najavio... - napomene. - Osim toga, sad i ti zarauje, pa je sasvim poteno ako dobiva pet stotina i sve ovo
ovdje besplatno... - Rukom neodreeno zaokrui uokolo. - Time si dobro usluena. Bog mi je svjedok!
Anna se zapilji u njegovu postolu... Mekana smea koa, nenaborana. Svake bi veeri u svoju obuu gurao napinja, to
ona nikad nije inila. Njoj su ak i sasvim nove postole ve nakon nekoliko dana izgledale oteeno...
108
Anna zamahne nogom i ritne tu vrhunski njegovanu postolu prema niskome ormaru s pretincima. Bio je to Jugendstil*,
vrijedan komad namjetaja, za koji je Tili posjedovao procjenu vjetaka. Postola, vrtei se oko osi, fijukne preko sobe... I
potpeticom tresne u drvo, odbije se pa odleti prema podnoj vazi. Manjkala je tek vlas, pa bi se ova prevrnula. Anna je doista
silovito zamahnula nogom...
- Ti si primitivka, zna li to?
Digne se iz unja i sad je stajao pred njom u arapama. Odmjeravao ju je, pogledom kojim bi katkad piljio u neto na
svojemu tanjuru, neto njemu mrsko...
- Ah da? - ree Anna.
- Primitivna i djetinjasta. I nemoj se sad uditi... Pokatkad povjerujem i da vie uope nisi uraunljiva.
- Moda bi me trebao dati pod starateljstvo?! -podsmjeljivo upita Anna.
- To je dobra zamisao...! Ta pogledaj se samo! - i pokae na zrcalo.
Zrcalo se protezalo skoro do stropa, a bilo je poravnato prema niskome ormaru i slikama na zidu. Anna pak, slijedei njegov
pogled, ugleda svoj odraz u zrcalu... Bila je blijeda, raupanih i zamrenih vlasi, lice bez vrstoga obrisa... A uz nju je stajao
Tili, vrlo smiren, uspravan i dotjeran od glave do pete. Trbuh joj je bio okruglasto ispupen ispod vrpce kojom je zavezala
kuni ogrta. Ispod tankoga tkanja njene majice i obasjano svjetlou kristalnoga lustera, to je ispupenje izgledalo krajnje
neobino i napadno. I odbojno... Bila je tek debela, stara krava...!
Zamahne jo jedanput nogom, te ovaj put pogodi vazu. Ova se rasprsne, a krhotine se razletjee uokolo, stvorivi aren
uzorak na bijeloj podnoj oblozi. Neki su komadii odletjeli ak i do najudaljenijega kutka prostorije, jer je vaza bila od vrlo
tankoga i skupocjenog porculana. Potjecala je iz nasljedstva Tillove obitelji.
Smiren, vrst i nepomian izraz njegovoga lica se sad promijeni, gotovo se izobliivi. Ve i zbog toga je sve
stil u umjetnosti i oblikovanju, iz razdoblja oko 1900. godine
109
skupa vrijedilo izvesti, slavodobitno zakljui Anna. Kao da nije mogla odvojiti pogleda s odraza u zrcalu, koji joj ga je toliko
dobro prikazivao. Usta i podbradak mu se razjapie duboko dolje prema prsima, to otkrije prve znakove dvostrukoga
podbratka. Izgledalo je kao da se prelijeva iz ovratnika vlastite koulje. Ha, i on je sklon debljanju, zlurado pomisli Anna. I
nasmije se, a bio je to nekako usiljen i osloboen smijeh. Tili e odmah poeti urlati, pomisli jo.
No on klekne, podigne dno vaze, pa se zagleda u njega. To je od cijele vaze jedino ostalo itavo, a na mjestu gdje je postajala
trbuastom, sad je bila nazubljena. Tillova ruka je drhtala. Bilo je tako i tako maloumno, praznu vazu postaviti upravo na pod

u hodnik. I to samo zato jer je po bojama navodno tamo dobro pristajala, a istodobno je jedan stoli umanjivao dojam koji
je ostavljala.
"To je podna vaza", rekao joj je Tili, "i to misli, zato se tako zove?" Tako joj je to svojedobno objasnio, a glas mu je zvuao
saaljivo, kao da neto sasvim jednostavno mora pojanjavati nekome maloumnom. No, sad se moe rei, da to nije podna
vaza, pomisli Anna. To je do tren prije bila podna vaza. Ta je pomisao razvedri.
- Ubit u te! - vrisne sad Tili.
Izgledao je smijeno, dok se s nazubljenim dnom u ruci podizao i zaputio prema njoj. Smijeno i prijetee. Anna se prisjeti,
to joj je neko rekao otac, kad im je priao nekakav velik pas prijeteega izgleda, a ona se uplaila... "Nikad ne pokazati
strah, ne ustuknuti, te gledati ivotinji ravno u zjenice!", pouio ju je tom zgodom. Anna korakne prema Tillu i zapilji mu se
izravno u lice. Ovako, sasvim izbliza, izgledao je jo samo smijeno.
- Jadno djetence... - ree tad Anna. I nekako nagonski ponovi onu istu kretnju... Podigne ruku, ispruivi prste, pa ih zatim
preklopi prema dolje.
Mogao je birati, to je od toga prostije. Zapravo je od glave do pete bio na pol' koplja. I izgledao je poprilino jadno.
110
i
XX XX XX
Kasnije je nala u kuhinji jasan prikaz svih stalnih trokova. Voda i struja, grijanje i otprema smea, osiguranje i ienje.
Tome nije bilo kraja, u beskrajnom stupcu nizali su se izdaci, ponavljaui se iz mjeseca u mjesec. Na kraju je pak nala
stavak "Dragovoljan dodatak za uzdravanje" i desno upisan iznos od 500 DM. Anna promotri vrst pismena. Prikaz je bio
ispisan slovima Times Neiv Roman*, pismom koje je kao osnovno bilo podeeno u Tillovome raunalu. Bio je to njegov
udarac. ak je uraunao i "cea dvije tisue maraka" za njen posao sudske izvjestiteljice.
"alimo to vam moramo priopiti..." Anna nije imala posao sudske izvjestiteljice, pa ni dvije tisue maraka. Zguva popis u
lopticu. Pet stotina maraka, pomisli. Ta to je manje od dravne pripomoi za kolovanje...
* vrsta klasinoga reza za izradu pismena; podrijetlo vue od rimske antikve
111
12
Malen rat se rasplamsava
Anna si je zamislila kako treba tek uetati u putniku agenciju i rei: "Evo me, s maturom* i zavrenom visokom kolom,
dopunjeno izvrsnim znanjem engleskoga/' U tome je bilo malo pretjerivanja, ali to je bilo uobiajeno u takvim zgodama. No
u engleskim filmovima s izvornim zvukom razumijevala je jo uvijek najvei dio, a glede francuskoga manjkalo joj je jedino
vjebanje. U svakom sluaju, u gimnaziji je slovila kao darovita za jezike. Mogla se ak pozvati i na radno iskustvo, jer je kao
studentica tri godine radila za slubu koja se bavila putovanjima za mlade. Osim toga, tko jo dobiva voditeljicu putovanja s
okonanim studijem prava, a sve to za isti novac? Sasvim jasno, nee zbog toga traiti ni pfennig** vie, ta to bi bio tek
privremen posao, dok ne nae neto primjerenije.
Izabrala je putniki ured s bogatom i raznovrsnom ponudom. Velikim slovima nudio se kulturni program, pa e istodobno
zaraivati novac i misliti na druge stvari. Slati e razglednice sa Sevchella ili iz Egipta, a ni Meksiko ne bi bio lo. Listajui po
prospektima dobrano se zagrijala za posao vodia turistikih skupina. Tili uope vie nee zatvarati razjapljena usta. Znala

je ve i to e obui za predstavljanje. Otmjeni jeans od Aignera, taj je bio prikladan za sve prigode, a stajao joj je
savreno. Bilo je svejedno,
*zavrni ispit kojim se okonava srednju kolu, trajno postoji u veini zapadnih zemalja; kod nas bio naputen, pa je
ponovno uveden
**stoti dio njemake marke
112
to joj ga je darovao Tili... K tomu bi mogla odjenuti i onaj nov, ut prsluk od kozje koe, s dugim rukavima, pristao i
otmjen...
Tako je navukla jeans i prsluk. Na lice je nanijela prozirnu minku, a rumenilom Egypt Wonder je uporabom kista napraila
preko sljepooica, vrka brade i obraza. Dva se puta vraala, jer je zapoinjalo kiiti, a na dvokolici bi se smoila poput
make. A vie nije imala novaca ak ni za podzemnu eljeznicu ili taksi... Ostala je bez prebijenoga novia.
Na koncu joj je uspjelo stii u grad... Bila je suha i bez onim runih mrljica kakve ljudi na dvokolicama zarade, potrcani
prljavom vodom koju podiu kotai drugih vozila. A kosa joj je takoer ostala uredna, jer namjerno nije vozila prebrzo. Zbog
svega toga bila je dodatno dobro raspoloena. Eto, takva je otvorila vrata putnikoga ureda...
- Ne, ne, ne bih htjela rezervirati nikakvo putovanje...! - odvrati na ljubazno pitanje inovnice.
- Nego? - kratko upita mlada ena.
Imala je plavu kosu. Lukovi obrva su joj kao naslikani, pomisli Anna. I nesvjesno podigne ruku i opipa vlastite obrve, koje je
cupkala svakoga dana, ali su ipak ostajale upavima i nikako se nisu dale uredno poravnati. Nedavno je te tvrdoglave dlaice
slijepila Nivea kremom... To se ovoj svjetlokosoj zasigurno ne bi moglo nikad dogoditi. Mogla je jednako tako raditi i u nekoj
parfumeriji, ta bila je upravo takav tip.
- O tome bih se rado dogovorila s voditeljem poslovnice... - neodreeno odvrati Anna.
- A o emu se radi?
Lukovi obrva polete jo vie. Kao da su najavljivali uzbunu! Moda neka prituba?
- Radi se o poslu. Htjela bih se zaposliti kao turistiki vodi.
- Vi osobno?
A tko drugi?!, pomisli Anna. Osobito bistra ova ba i nije
- Da, rije je o meni - odgovori.
- Trenutak, molim... - plavokosa ustane.
113
No potrajalo je vie od trenutka, dok nije doao voditelj poslovnice. No tad se sve odvijalo vrlo brzo.
- Poaljite nam, molim vas, svoje papire... - rekao je. - Ono uobiajeno.
ovjek se okrene plavokosoj i neto joj ree. Anna to nije tono razumjela, ali se radilo o nekakvom otkazu rezervacije.
- Imam sve to ve ovdje... - ree Anna i urui mu omot s ispravama. On ga odloi na hrpu prospekata.

- A koliko ste stari, ako smijem pitati?

I kratko podigne pogled s papira u ruci, da bi je promotrio.
- Tridesetpet.
- Tja... - i pogleda plavokosu. Ova kimne. Imala je najvie dvadeset i koju, dok je njemu moglo biti oko pedeset. - Mi
zapravo zapoljavamo ponajprije mlade gospoice, studentice. No ovo mi moete ipak ostaviti... -i kucne prstom po hrpi
prospekata, gdje su leale preslike Anninih isprava.
- Hvala - ree Anna.
Otila je zatim u jo pet putnikih agencija. Nita! Kao da je sa svojih tridesetpet ustala iz grobnice, stara babetina, drhtava i
slabaka. "Mladi ovjee", oslovljavali su mukarce njene dobi, ali zaposliti su htjeli zeleno, mlado meso... Mlade i ne gLgvjfe
bistre, to je bila prednost... i
xx xx xx
- to vi to radite ovdje?!
- Prodajem... - odvrati mirno Anna.
A to bi drugo mogla tu raditi? Stajala je u svojemu bijelom haljetku iza pulta i iekujui drala papirnatu vreicu u ruci.
Imati otvoreno ve rano ujutro bilo je vrlo povoljno, kupci su esto stajali u dva reda... Zato je pekar stavio u izlog plou s
natpisom TRAIMO ISPOMO. Anna se javila i bila primljena istoga trena. Pekar je bio praktino nastrojen ovjek, a bilo je
dovoljno kuanica koje su htjele usput neto zaraditi. Pritom mu bijae potpuno svejedno, je li Anna istodobno
odvjetnica ili
114
ena nekoga tko vrhunski zarauje... Treba prodavati njegovo pecivo i kruh, torte i kolae. I gotovo!
ena koja je stajala ispred pulta podigne si ruku ispred usta, kao netko tko se stidi ili mora zakaljati...
- No to je ba zabavno... - ree i zahihoe.
- to biste eljeli, gospoo Koller?
Naime, to je ispred nje stajala Ramona Koller. Anni je bilo jasno da e se ovako sueliti, jer bi ovdje esto ujutro stajale u
redu jedna pokraj druge. Tili e dovoljno brzo doznati, ime se to njegova ena bavi...
- Pet obinih peciva i jedan hljepi, molim... - ena je jo uvijek drala ruku pred ustima. To je izgledalo stvarno
budalasto.
- Pet komada? - odvrati Anna i pomisli, ta ih zasigurno nee poderati sama sa svojim sinom. A k tomu jo uzima i
cijeli hljepi! Tili vie nije jeo ujutro kod kue, a hladnjak je izgledao kao opustoena duplja. Nije vie bilo ni narezaka niti
maslaca, niega...! Anna je elanima preivljavala od priuva raznih itnih pahuljica i takvih mjeavina, dopunjavajui to
voem iz limenki. ak ni mlijeka vie nije bilo u kui.
xx xx xx
"Gdje je moja pilea salata?"

Tili si je donio pileu salatu, toast i slani maslac, te kao dodatak briselsko groe i komad sira. To je bilo prologa tjedna,
nedugo nakon neprilike s bankovnim raunom. Anna je ujutro i u podne jela miisli,* premda okus te mjeavine vie
jednostavno nije mogla podnijeti. U takvim se okolnostima, prirodno, odmah prihvatila hrane to se kao nekim udom
pojavila u hladnjaku. Nakon njenoga napada preostade tek nekoliko ploki toasta i malo maslaca... Upravo je gutala
posljednji zalogaj, kad je Tili doao iz kupaonice. Vjerojatno se ve pripravljao za predstojeu veer. Obino bi, doavi
kui, prvo pogledao televizijske vijesti; zatim bi se osvjeio, pojeo koji zalogaj, te odlazio. I ostajao vani do kasno u
no. Anna se
*posebna mjeavina od itarica, suenoga voa i drugih sastojaka, koju se jede prelivenu npr. mlijekom
115
trudila da vie ne gleda na svoju budilicu, kad bi ga ula kako se vraa.
Anna je slegnula ramenima, ne rekavi nita.
"A moje groe?", upitao je, podiui zvono iznad okrugloga pladnja za sir. "I moj brie*l"
"Nema", odvratila je kratko Anna i izala iz kuhinje.
Tako se to zbilo. Od tada on vie nije popunjavao zalihe i nije si vie donosio nita za jelo, osim ako to nije skrivao ispod
svoje postelje. Anna mu je ak prekopala pisai stol i kovei za spise. Nita! Nije vie pribavljao ak ni svjeu kavu, pa je
Anna morala piti aj... Tili se sad hranio izvan kue, ne govorei nita. Tad je Anna napokon dola na pomisao o
zapoljavanju u pekarnici, kao ispomo. To mu zasigurno nee biti pravo. Poznavala ga je dovoljno dobro.
- Pet peciva - pritvrdi Ramona, koja je eto sad stajala ispred pulta. I koja e to jo vrue prenijeti Tillu: "Ti, tvoja ena sad
prodaje pecivo u pekarnici na uglu."
Anna se isceri, pomislivi na Tillovo lice. Istodobno posegne u veliku koaru ispletenu od lika.
- Pet peciva... - ponovi poput jeke. - A moda i jedan kruh od mijeanih itarica? Moj mu voli tu vrstu.
- Tad mi zamotajte jedan... - odvrati druga. Zasigurno se osjeala Bog e ga znati koliko ludo:
Kupovati kruh za ljubavnika, od njegove ene?! Kakav aav osjeaj! No jo e se zauditi... Tili e joj estoko odbrusiti
zbog toga crnog kruha, on je volio svoj planinac, to bjelji i gnjecaviji, to bolje. Anna se nasmijei i zamota kruh u papir.
- Molim lijepo... - dometne uljudno.
Stvor se odgega van, s pecivom, hljepiem i crnim kruhom. Duge vlasi su joj se pritom njihale na leima. Inae bi ujutro
povezala kosu i privrstila je na glavi, no danas je ve rano nabacila ratne boje i otpustila lelujavu grivu, danak junacima.
Junak? No da, bolje polovica mukarca nego nikakav... Sa svojom nakazom od djeteta teko se mogla probiti na tritu
partnera, jednako teko kao Anna na tritu radne snage... Ova tu je dodue bila
**mekan sir s bijelom plijesni (franc.)
116
mlaa nekoliko godina, no to je bilo sve. Moe ga imali, s rukoljubom i ukrasnom vrpcom...
- Gospoice, nije vam dobro?
- to...? Kako to mislite?! - trgne se Anna. Kupac ispred nje gledao ju je zabrinuto.

- Ve sam etiri puta rekao "dva obina i dva slanca..." Strano ste blijedi.
- Oprostite - rekne Anna. I za to e joj Tili platiti, pomisli istodobno. Za to i sve ostalo. - Dva obina i dva slanca, to iznosi
dvije i ezdeset... - dometne naglas.
xx xx xx
- to treba znaiti to majmuniranje?
Nije to bilo Tillovo uobiajeno vrijeme, netom je minulo devet. I te je veeri otiao, negdje oko osam. Inae se ne bi vraao
ve za jedan sat. Bjelodano si je njegova ljubavnica veliku novost, "tvoja ena prodaje pecivo", priuvala za naveer... Anna
si je lako mogla domisliti, zato... Ujutro bi Tili bio angrizav i oenjen svojim novinama, pridravajui se svojega ustaljenog
rasporeda. U tome ni Ramona nije mogla nita izmijeniti...
n xx n
Anna si je dovoljno puta doarala idilu u stanu na drugoj strani ceste, previe napadan jutarnji ogrta i usku sobicu. Ta
Ramona mora snano ljuljati svojom krukolikom pozadinom, eli li nadoknaditi te nedostatke. Usko, dreee i s krupnim
cvijeem, to jednostavno nije bio Tillov stil, toliko je znala. I to pouzdano.
- Govori li meni?
- A kome inae?
- Ti ima velik izbor... Ili se varam? Ta govoriti jo moe s miljenicama svojega srca.
- Mi govorimo o tvojemu smijenom nastupu kod naega pekara...!
- Trebam novaca.
- Ima vie od dvije tisue i pet stotina mjeseno. Samo za derau i tvoje krpice.
117
- Postaje prost...
- Ti si prosta!
- Jesi li siguran da misli na mene, a ne na onu tamo? - i pokae palcem u smjeru prozora. U kui prekoputa
gorjelo je svjetlo... eka li ga?
- Ostavi Ramonu izvan igre. Za razliku od tebe, nema ona nikoga tko bi joj mazao rit gujom mau. Ona je vrsna
osoba. I prava ena!
- Da, tatice...! - Znala je da e ga to pogoditi, on u istome prostoru s tim nakaznim djetetom. A bilo je i podmuklo od
njega, to je nju usporedio s tom osobom, na njenu tetu. No ni on nije stajao bolje. Za to e ona poskrbiti! I to odmah.
- ak ni to nisi uspjela... Mogla si imati dijete sa mnom. Nije ovisilo o meni...!
Bio je pravi pravcati posranac. Tat, izvjetaen, isprazan... Trebala bih klicati, zapravo bih trebala klicati, pomisli Anna. Dulje
je vrijeme sanjarila o tome da ima dijete, no tad se prestraila, gledajui kako se ta varka brzo rasplinjuje. Posvuda uokolo
su ljudi dobivali djecu i buno to slavili, muevi su svojim enama tijekom trudova masirali lea, te novoroenome djetetu
skidali povez s pupia, izjavljujui kasnije "bio je to apsolutno najvei doivljaj u mojemu ivotu". Bio je to nov narataj
majki i oeva, sve se sada dijelilo, ali bi se ve za nekoliko mjeseci sve to novo rasplinulo i nestalo. I Anna vie nije mogla

zamijetiti nikakvu razliku u odnosu na doba prije roenja djeteta. Majke su bile razdraene i zaglupljene, dok bi se on
napuhavao i koio poput pauna, te istodobno napredovao i izbijao u prvi plan. Uloga oca bila je prispodoba za nedjelju...
Zato vie nije imala ni najmanje volje, da ubrzo ostane sama s pokakanim pelenama i gaicama, crvenim nosiima koji
nezaustavljivo cure, provalama bijesa i kaosom od kockica za slaganje. Jednostavno reeno, nije bila ni najmanje sklona
plaenju uokolo po podu.
Pogleda Tilla, kako tu stoji ispred nje... I osjeti neto neobino, kao da ga ve godinama nije vie dobro i temeljito
osmotrila. Nita, zakljui. Nita od onoga to bi je moglo podsjetiti na onoga mukarca od prije okruglo dvanaest godina, u
kojeg je bila zatelebana, od one
118
mjeavine dosljednosti i snage, istoe i odlunosti... Ve je i tad bio vrlo opredijeljen, iao je vrsto prema postavljenome
cilju. Pristupio joj je buno i izravno, pa su oni cool tipovi koje je njena sestra dovlaila sa sveuilita, bili prema njemu
nitice. Nala je ganutljivim i to to je ubrzo poeo govoriti o enidbi, bio je to laskav osjeaj i sve je djelolvalo vrlo
romantino. ak je ni Marie nije uspjela odgovoriti od toga... "On te eli posjedovati poput jednoga porschea*, rekla joj je,
"ali za taj auto nema dovoljno, zato uzima tebe!" Bile su to prosudbe ene koja se bliila tridesetoj i jo je uvijek bila sama,
ene koja je svoj status navodila kao vlastit, slobodan izbor. Anna je pritom naglaavala tu sestrinu dob od trideset... Sad je
pak njoj bilo tridesetpet, bila je prestara da dobije posao kao turistiki vodi, a i prestara da jo jedanput sve zapone
iznova, od poetka, sa zaljubljivanjem, djetetom i mukarcem koji bi toga bio vrijedan. Tili to nije bio, on je bio sljepar.
- Radije bih dopustila patuljastome pinu** da me oplodi, nego tebi! - odvrgne ona.
- Samo naprijed! - on e na to. - Patuljasti pin bi ti upravo odgovarao po veliini.
- Klip-klap! - ree ona i istodobno podigne ruku, pa je nekoliko puta naglo privlaila i otputala prste. Kad bi prsti klepnuli o
donji dio dlana, uo se neobian zvuk, neto nalik kuckanju kastanjeta, ali mnogo meke. Pritom je promatrala kako se
trgnuo, bilo je to kod njega poput Pavlovljevoga* * * refleksa.
- Patuljasti pinevi su, usporedbe radi, vrlo ivahne ivotinjice...! - dometne Anna, i dalje puckajui prstima.
- Bilo je ena, koje se prerezanoga grla ujutro vie nisu probudile.
- Tebi ne bi ni jedna nita prerezala. Ne bi nita promijenilo... - i zahihoe. To je bilo dovoljno.
glasovita marka njemakoga portskog automobila; posjedovanje
-porschea je znak prestia ak i u zapadnim zemljama
**vrsta kratkodlakoga psa; postoji patuljasti i srednji, a neko je
slubeno postojao i veliki pin no to je sadanji doberman
* glasovit ruski fiziolog (1849-1936); fizoloka istraivanja dovela su
ga do otkria priroenih i uvjetovanih refleksa
119
Postupao je mogla i prestati s onom klip-klap kretnjom, on je smjesta shvatio to je time mislila. Sreom, nije bio od one
vrste nasilnih i grubih mukaraca, to jednostavno nije bio njegov rijenik, vjerojatno je za takvo neto bio previe mlitav i
straljiv. Bilo je dogaaja u tom braku, kad je Anna znala poeljeti da je zgrabi i dobro protrese, pa je zatim obljubi... Nije bila
nastrana, zasigurno ne, tek je eznula da svojemu tijelu dopusti da sudjeluje u svai, da sve ne zavri samo na rijeima. No

Tili je sve radio nekako uredno i suzdrano, kao da se pridrava nekakvoga strogog rasporeda, te istodobno svaku svoju
reakciju prethodno procijeni. A kad mu je jednom zgodom dala mig u tom smislu, on se trgnuo i povukao. Bio je prava baba,
bijedan straljivac. Tako moe jedna ena govoriti samo sa straljivcem. A pravi mukarac... Dogaalo se pa bi sanjarila o
tome, a bilo je neobino to su se takvi snovi sada vratili, upravo onakvi kakve je imala kao jo vrlo mlada ena. Unatrag
nekoliko noi pohodili su je gotovo redovito.
Ovaj put Tili izae iz sobe. Anna je gledala za njim... Ovratnik koulje se bjelasao, kao da tone u vrat. Mukarci s godinama
esto dobiju bikovsku iju... Taj joj se prizor svidio. Istodobno prijee rukom preko vlastitoga vrata. Bio je dug i vitak. Taj je
osjeaj bio dobar. Nije tono kako mukarci u svemu imaju prednost. Vremena kad su tipovi sa sjedinama na sljepooicama
bili zanimljivi i privlani, a sijede ene slovile kao bake, bila su sad passe*.
Te noi Anna ustane jo jedanput. Budui da nije znala, hoe li Tili ujutro uope stupiti u kuhinju, zaputi se u kupaonicu.
Tu poloi onaj dopis opinskoga suda, kojim su joj javili da za sada nema posla za nju, povrh njegovoga pribora za brijanje.
*prolo, preivjelo (franc.)
120
13
Po nalogu gospodina Iiebolda..."
Kad je Anna rano ujutro stupila u kuhinju i ugledala list koji je leao pokraj hladnjaka, srce joj je snano tuklo. Glupa kravo,
ree samoj sebi, prisiljavajui se da ne posegne odmah za tim listom papira s Tillovim rukopisom. Uostalom, ve je na prvi
pogled mogla vidjeti, napisano je bilo tek nekoliko redaka. Umjesto toga, s automata za spravljanje kave skine spremnik za
vodu, napuni ga do oznake za etiri alice, pa posegne za kutijom oslikanom eznutljivim motivima. Sranje! Sranje! Potpuno
je zaboravila... U kui ve odavno nije bilo ni mrvice kave... Pekarnica je pomonu radnu snagu plaala tjedno, a tek za
etiri dana navravao se pun tjedan otkako je Anna tamo prvi put stala iza pulta. Tad e si moi kupiti kavu... Bilo je to
aljivo, jo joj je u uima zvonilo kako se Tili hvali svojom vrhunskom plaom, a ona pije aj spravljen iz vreica... A i tih je
bilo jo samo est! Zatim je jo mogla piti aj od kamilice i mineralnu vodu, toga je jo bilo u kui. Pravo ruglo!
Bilo joj je teko drati ruku mirnom, dok je itala Tillov zapis.
"Uzimam na znanje, da je i tvoje sjajno zaposlenje na sudu jo jedan tvoj neuspjeh", pisalo je. "U staklenki od marmelade
lei tri stotine u gotovini, za ovaj tjedan. Od sljedeega mjeseca prebacivat u ti dvanaeststotina vie. U pekarnicu Weber
sam faksom poslao tvoj otkaz."
Ba je bijednik!, pomisli Anna. Tad odvrne poklopac sa staklenke, u kojoj su ve godinama uvali novac za sluaj prijeke
potrebe. Kad bi zaboravili poi u banku ili
121
kad bi Regina morala platiti ovjeka to je donosio jaja, odnosno kad bi neto pristiglo pouzeem... Regina je bila ena to je
ispomagala Anni oko ienja, a dolazila je dvaput tjedno. No i to se izmijenilo, sad je dolazila jo samo jedanput...
"Regina...", pozvala je Anna. Bilo je to negdje poetkom mjeseca. Regina se nije urila odazvati, pa ju je Anna morala zazvati
jo jedanput, kako bi joj pokazala pahuljice od praine u spavaonici i u malenoj sobi, gdje je stajao njen PC. "Tako to ne moe
dalje, Regina", rekla joj je. ena je tek slegnula ramenima. "Radim po naputcima gospodina Liebolda", odgovorila je.
"Trebam dolaziti jo samo je\danput tjedno i skrbiti jedino za njegove stvari. Njegove\ koulje nosim na glaanje sebi doma,
to je prava sramota, kako su te skupe koulje sredili u toj praonici."

Tako je to bilo. Anna je zatim jo saznala kako Tili plaa dvije marke vie, te je istaici izrigao sve o svojoj eni, koja
doputa da njenome muu skupe koulje unite u tijesku za glaanje, premda ona ima vremena na pretek. Ne treba ak
skrbiti ni za dijete... Tako nekako je sve to moglo zvuati. Tili je bio smrdljivac, a vjerna i vrsna domaica ga je podravala.
Anni je dolo da ugrize samu sebe, zato to je ovoj toliko toga kriom darovala... Posljednje je bio crven zimski ogrta, koji je
bio gotovo nov. Anna ga, zapravo, skoro uope nije nosila, jer crveno nije bila njena boja. Prole zime ga je kupila, u
nastupu prkosa, kad joj je Tili izveo onu scenu zbog zaboravljene prolice za njegov roendan. Jarke boje bile su mu trn u
oku, pa mu je tim ogrtaem htjela uzvratiti. No to je bilo djetinjasto, pogotovu jer je i sama patila zbog te boje.
Tako je sad Regina dolazila jo samo jedanput tjedno, kako bi uklanjala iskljuivo njegovo smee. Katkad bi Anna namela
neto od svojega smea i ubacila ga u njegovo. Ta bilo je teko razlikovati otpatke i razvrstati ih, tvoje i moje... Annina
ukosnica je u svakome sluaju danima leala u kuhinji, na njenome pladnju.
Anna dlanom poravna tri stotice, jer ih je u prvi mah zguvala u lopticu, zajedno s Tillovom porukom...
122
Trebala bi poderati novanice, te pomisli: "Gurni si svoj posran novac na jedno mjesto!" No jedno su bile misli... Na koncu
ipak uzme novac, jer je bila bez i prebijenoga novia. Bio je to poniavajui osjeaj, promijeniti stav zbog bijednih tri
stotine maraka... No bilo bi jo gore, iscijediti svoju sestru ili majku. To jednostavno ne bi mogla izvesti. Bilo joj je krivo da
ponovno ispadne malena, glupa Anna. No na neki nain je to ipak bila... Osjeala se sitnom i bijednom.
xx
xx
- Jo dobijete novaca! - dovikne joj pekar, kad je pokuala mugnuti mimo izloga njegove prodavaonice.
Razmiljala je prije toga, ne bi ula i rekla pekaru "Ako me trebate jo ovaj tjedan..." No Tili je na koncu konaca sve sredio.
Proitala je lijepo sroenu telefaks poruku to je bila priloena i za onaj list papira privrena spojnicom, a uzela je i njegov
novac. Pa, u budue e svoj kruh morati kupovati negdje drugdje
- Ah, da...! - odgovori sad i zastane. Uvijek se nae znatieljnika, a ovdje u ulici su se svi meusobno poznavali. Zakorakne
prema vlasniku pekarnice.
- Dva dana po etiri sata, to iznosi stotinuetiri marke - zagrmi on. No moda joj se to tek priinilo, da mu je glas toliko
buan.
- Da, da... - pritvrdi ustro. ovjek izgleda nije zamjeivao koliko je situacija neugodna. - Anne - zazove.
U jednoj je ruci drao povei lim s pecivom koji je netom izvadio iz pei, dok je drugom pozivajui drao otvorena vrata
svoje trgovine.
- Daj gospoi Liebold stotinuetiri marke - dometne pekar jednako glasno.
Anne je bila njegova ena, stajala je iza blagajne, a na njegovo dovikivanje kimne.
- I onako trebam jo dva slanca, jedan raeni i jedan planinac... - ree Anna. U pekarnici je bilo jo etvoro kupca, a od
toga dvoje iz njene ulice. Kimnuli su joj glavom, a i ona je njima uzvratila pozdrav, na isti nain. Nije joj nita znailo
niti joj smetalo, dok je juer i
123
prekjuer tu stajala iza pulta, odjevena u bijeli haljetak, te usluivala te iste ljude. Osjeala se jakom, mislei na Tillovu
reakciju. Ali sad je taj pobjedniki osjeaj nestao... Najradije bih da postanem nevidljivom, pomisli.

Tek kad je kod kue odmotala planinac, postane svjesnom da je kupila Tillov omiljen kruh. Mrzila je njegov gnjecav kruh, ne
bi ga mogla progutati... Radije bi izgladnjela. Neko je vrijeme bespomono okretala kilogram kruha u ruci. Mrvice, za to bi
bio dobar, pomisli. Izvue nastavak svestranoga kuhinjskog stroja iz donjega ormaria, razreze kruh na komade i nagura ih
u otvor. Tad okrene prekida na najvii stupanj. Odjekne brujanje, egrtanje i na koncu nekakav zavijajui zvuk.
Istodobno je poelo smrdjeti po paljevini. Anna iskljui stroj i podigne tuak kojim je natiskala kruh u otvor. Mekane i
gnjecave gvalje svjeega kruha potpuno su se slijepile. Ta tko bi inae bio toliko bedast, pa pokuavao smrviti svje
kruh... Bila je to golema svinjarija, a vjerojatno je i skupa naprava bila zasrana. No Anna to kuhinjsko pomagalo i
onako nije eljela. "Sasvim dobro izlazim na kraj sa svojim dreimixom*", rekla je svojedobno Tillu. No on je
ustrajavao na nabavci ove luksuzne naprave. "S njom ak moe raditi i domai maslac", rekao je, nabrajajui koliko se
razliitih nastavaka nalazi u kompletu. Tko uope eli sam spravljati maslac?!, pomislila je tad Anna. Bilo je to
krajnje slaboumno, ali je Tili ipak kupio svoj Kenzvood Chef**. "Moja ena ima najbolji kuhinjski stroj, koji se moe
nai na tritu", isticao bi u raznim prigodama. Sad je pak stroj bio zasran i uniten, ta njegova luda naprava, pravo mu
budi.
Anna skine plastino kuite, okruglu plou-no sa zakrivljenim prorezom, ravni podloak i vijak, pa sve gurne pod mlaz
vode. Htjela je prvo razmoiti tu gnjecavu masu, kako bi je mogla ieprkati. No zato, zapravo?, pomisli. Posegne u slivnik u
kojem je razina vode porasla, a na njenoj su povrini plutale grude tijesta. Napipa ep i izvue ga, pa voda pone polagano
otjecati, uz nekakav
*model jeftine kuhinjske mijealice, s raznim nastavcima **vrhunska kuhinjska mjealica, slovi i kao stvar prestia
124
grgotav zvuk. Na koncu u slivniku ostade kaa, zajedno s ljepljivim dijelovima kuhinjskoga Anna ih ostavi tako. Tili
e pobjesniti... I treba! toga, bila je srijeda, pa se morala pouriti. Inae prekasno pojaviti na brbljanje uz kavu kod svoje n
xx jar jar
- to smjera za poklade?
- Poklade?!
Anna pogleda sestru. Danas je trpala ve etvrti komad kolaa u sebe, ali pritom ba nije izgledala kao da joj osobito ide u
tek. I inae je izgledala jako bezvoljno, a ak si nije ni namazala usnice... A vlasi stisnute i smotane na stranjemu dijelu glave
inile su da joj lice izgleda vrlo oporo i ukoeno.
- Dri se kao da ti je to nekakva strana rije! Ta sutra je enska pokladna no.
- Ah, da... - odvrati Anna. Na to je potpuno zaboravila. Prole godine je otila po Tilla u njegov ured. "Oslobodi
me, za ime Boje, od tih enki, toliko pohotnih za mukarcima!", rekao je. Anna se naceri, jer je jednostavno
morala pomisliti na godinu ranije. Tad ga je neka tipkaica ugrizla u stegno, mladica koja je cijele godine vrijedno i
nezamjetno radila svoj posao i ispunjavala svoje obveze. Tili se zbog toga strahovito uzrujao. Tako su zajedno otili
Forsteru, premda Anna inae nije osobito cijenila toionice. Nije voljela pivo, a sav onaj smrad i buka izazivali su
joj glavobolju. No prole je godine bilo veselo. Satima je plesala s Tillovim bratom, koji je doao sam, jer Waltraud nije
htjela ostaviti djecu samu, unato sustavu za nadzor. Bila je ona uistinu krajnje skrbna majka... Tili je izveo svoj
uobiajen show*, ali je ubrzo pretjerao... Pivo i itna estica, crte na njegovome pivskom podloku su se brzo mnoile, a on
nije podnosio mnogo... Na koncu ga je zajedno s Juliusom morala otpremiti kui. Tekom mukom su ga zajedniki
smjestili u postelju, izuli mu obuu, te svukli arape i hlae, no on je sve
'prikaz, predstava (engl.)

125
vrijeme nastavljao hrkati. "Trebam li i tebi pomoi, najmilija ogorice? Kod tebe bih u tome uivao", upitao ju je tad Julius,
vragolasto. Dodir njegove ruke na njenom tijelu bio joj je ugodan, na trenutak je popustila, te uivala u osjetu drakanja i
topline. No tad se prisjetila da je Julius Tillov brat, oenjen ovjek i otac. Zasigurno je svemu bila kriva tek ona zaboravljena
prolica. Da Tili nije jo tjednima nakon svojega roendana izvodio onu predstavu, "u tebe se ovjek jednostavno ne moe
pouzdati", ne bi ona nikad dola na pomisao tako otvoreno i neprikriveno oijukati s njegovim bratom. I moglo se dogoditi...
Skoro se dogodilo... Sranje, pomisli Anna.
- Hej, jesi li jo tu? - ree Marie, pomiui svojom rukom amo-tamo ispred Anninoga lica.
- Zato ne bih bila? - ispravi se Anna na stolcu. Bila je srea, pa Marie nije mogla ni slutiti, to si je Anna netom predoivala.
- U posljednje vrijeme si uistinu nekako rastresena. Nisi li htjela otputovati?
- Tako je...
- Kako bi bilo s pokladama? Pozivam te, imam dvokrevetnu sobu u Bruggeu*. Jedan leaj je slobodan.
Brugge, Belgija, on park frangais...** Tip je zbrisao, pomisli Anna. Ili onaj dobrotvor ili snimatelj prije njega. Njoj je to moglo
biti svejedno, zapravo joj je taj poziv bio rjeenje. Zaboravila je na poklade, ali sad, zamiljajui sebe kako se sama kree po
toj aavoj vrevi, obuzme ju bojazan. Samo otii, otii, otii...!, pone joj zvoniti u glavi.
- Okay\ A na koliko dugo?
- est dana. Polazak je sutra.
Tip je morao strugnuti iznenadno... Marie pak ponovno uzme komad kolaa, a slika se u Anninoj glavi razbistri. Dvije sestre
ujedinjene u ljubavnim nevoljama... Anna dohvati hvataljku za kolae. Njena majka ju pogleda zapanjeno, ta bio joj je to
ve drugi komad...
*grad u zapadnoj Belgiji, nedaleko morske obale **neki govore francuski
126
- A to e na to rei tvoj mu? -- upita Anitu
- Tili? - Anna izgovori muevo ime oteui, p"i zazvualo neobino, kao "Tiiill". Uinila je to k, dobila na vremenu.
- Tako se on zove... Ili si i to zaboravila?
Lijepo bi bilo, pomisli Anna. S kim e on slaviti poklade? S Ramonom ili cvjetnom vilom, obje su bile iz etvrti, takvo neto
ne ostaje tajnom, takva se govorkanja ire poput ubrzane paljbe. Kad je ena s broja dvadesetdva zapoela odnos s
ljekarnikom, ubrzo su i za to douli svi, jedino je mu rogonja saznao posljednji... Ovaj je put ona bila rogonja. I to dvostruki.
No najgore je bilo, to nije bio bar toliko pristojan, pa svoje jarje skokove izvodio na nekome drugom podruju, gdje nitko
nije poznavao ni njega niti nju.
- Mogu raditi, to elim... - ree Anna. Sljedeega jutra Anna ostavi poruku Tillu. "est dana
sam na putu", napisala je kratko. I ekala je da on napusti kuu, pa je tek tad pola odloiti listi na vidno mjesto. A prije
nego ga je ispustila iz ruke, kratko pomisli: bi li se, znajui za ovu poruku, predomislio glede onih dodatnih dvanaest stotina
maraka?
127

14
Vjetije sijelo
- No?!
Marie je trzajem otvorila prozorsko krilo, te je studen zrak zastrujao u hotelsku sobu. Ova pak nije bila osobito velika, a ni
posebno komforna.
Anna je bila nauena na udobnost. Tili je davao prednost jedinstveno visokom standardu odreenih hotelskih lanaca. Ova
kua ovdje mu se zasigurno ne bi svidjela... Na prvi pogled je ak djelovala pomalo musavo. Kad je Anna netom pola na
zahod, automatski je povukla prstom po gornjemu rubu odjeljka za tuiranje. Tili bi to uvijek inio, napominjui:
"Mjestimice su vrlo neuredni...!" Bio je to njegov mjera za valjanost podvorbe. Na Anninim prstima su ovdje ostale
zalijepljene grudice vlaknaste praine. Tu zasigurno ve dugo nije nitko istio. Hitro je gurnula ruku pod mlaz vode... Ba
sam glupa, pomisli tad. Ali kad se vratila u sobu, navukla je papue na bose noge. Sreom ih je stavila u koveg... S ovakvim
podnim oblogama sa sitnim uzorkom nije se nikad moglo znati, te su skrivale prljavtinu vie narataja.
Marie se ponaala, kao da je iznova otkrila Brugge, zakljui Anna, gledajui svoju sestru kako stoji ispred otvorenoga
prozora i gleda van. Anna sad vie nije bila sigurna, je li to ba bila toliko velianstvena zamisao, otputovati ovako u veljai...
I to jo sa sestrom. Putem je vozila upravo Marie, puei pritom, a trebalo im je etiri sata od Kolna do Bruggea. Usput joj je
sestra govorila malo, no zato je bez prestanka navijala svoju Carrnen fantaziju. Povremeno bi uzviknula "Sad!" i s dva prsta
128
izmeu kojih je drala zataknutu cigaretu, u kao da dri dirignetski tapi. Zasigurno sv osobito dobrim
mjestima, ali Anna ba i nije bila za violinske koncerte. Vjetrobran jarko crvene lunuu se uporno probijao kroz zid
dosadne kiice, a nekoliko zvonika i plovnoga kanala, iza kojeg se ., kini zid jo zgunjavao, nije mogla vidjeti
nita > Marijinoga grada snova.
- Da, da... - primijeti bezvoljno. Bilo joj je studeno. Marie bi trebala napokon zatvoriti prozor.
- No doi ve! - ree ova.
Anna popusti. Pogled kroz prozor bio je poput skoka u srednjevjekovlje. Stepenast zabat na kui suelice, prigueno svjetlo
koje se jedva probijalo kroz uske prozore, te kuni zid od nejednakih kamenih gromada, koji se izdizao iz valovitoga
nogostupa uske ulice...
- Poimo van - ree Anna, a Marie se tiho nasmije.
- Meni je prvi put bilo jednako tako pri dui... -napomene.
jar jar jar
- Zasigurno izgledam poput imikane make... - ree Anna i proe obim rukama kroz kosu.
Ve su skoro tri sata lutale, bez kiobrana, preko mostova i mostia, kroz tihe uliice... I gotovo uvijek ile uzdu nekakve
vode. Dosadna kiica to je uporno sipila, zavukla im se u vlasi i odjeu. No Anna je to zamijetila tek sad, u ovome lokalu.
- Izgleda rumeno - odvrati Marie. - I vrlo zgodno. Tako bi trebala uvijek izgledati... Dobro ti pristaje.
- No da... - ree Anna i prijee dlanom preko usplamtjele puti. Ovdje u toploj prostoriji poela se doslovce
ariti. A neobino je bilo to, unato svoj toj vlazi to se upila u nju, nije osjeala potrebu da ode mokriti i dotjerati
se. Obino bi to uinila... Kad bi s Tillom ula u neki restoran, prvo bi otrala poeljati se, popraviti j nali, nL?Aisnicama

i napudrati lice. Pogleda Marie koja joj se smjestila suelice... Sestra joj se smjekala, ovaj put bez onoga nabora u kutu
usnica, koji je svemu
129
to bi izrekla pridavao neku otrinu. Bila je vrlo oputena. Crnilo oko oiju joj se razmrljalo i obrisalo, pa je bilo nalik tek na
nekakvu tamnu sjenu. ak je i tamno crvenilo na usnicama, kakvo je uvijek rabila, nekako izblijedilo. I ona je izgledala
zgodno i nekako enstvenije, zakljui Anna.
- I ti... - ree. - I ti izgleda zgodno.
- Sad emo si dobro zabiti noseve u au, nas dvije zgodnice. to misli o tome?
Marie je svukla svoju konatu jaknu. Tanka majica zalijepila joj se izmeu dojki. Imala je vrlo punake dojke, a bradavice su
se takoer ocrtavale kroz majicu. Lijeva je dojka bila malo jedrija. Isto kao i kod mene, pomisli Anna. Smijeno, to jo nikad
nisam uoila. Ni jedna od nas nije davala sisati djetetu, pa ipak imamo silne cice, a osobito lijeve. Anna zahihoe...
- Da, dobro bi mi sjelo pie - primijeti, kimnuvi sestri glavom.
- aavo! - Marie protrese glavom, a iz podignute kose joj se odvoji jedan vlaan pramen i padne joj preko oiju. Ona ga
ustro otpuhne, uiljivi i iskrivivi usnice. Izgledalo je to uistinu smijeno. - Tebi je tridesetpet - ree Anni - a nisi se jo nikad
napila.
- Nikad... - potvrdi Anna. - Zamisli si Tilla... Marie prasne u smijeh. Obje si zamislie, kako bi Tili
reagirao na pijanu enu, on, malograanin. Lokanje je za muke, nacugane ene bile su nasrtljive i neprivlane, prava kuga.
Od silnoga hihotanja, na koncu su obje ene jo samo dahtale, hvatajui zrak, istodobno si briui suze koje im je smijeh
obilato natjerao na oi.
- Za to emo popiti i nazdraviti! - uspije napokon promuca ti Marie, zaguena smijehom. - Patron, s'il vous plais*... pozove gostioniara.
Patron je ekajui sjedio za stoliem pred ulazom u kuhinju. Povremeno bi razgovarao s nekom osobom koju se nije moglo
vidjeti. Moglo se uti tek njen glas i uobiajene zvukove, koji nastaju kad se rukuje tavama,
""Gazda, ako vam je po volji (franc); utiv nain pozivanja posluge u restoranu
130
loncima, mutilicom za jaja i slinim priborom. Bilo }e lek est stolova, u toj tijesnoj prostoriji s niskim stropom Anna i Marie
su bile jedini gosti...
Sad patron ustane i prie im. Nije tu bilo jelovnika, ve je nabrojio to im moe ponuditi. Anna ga nijr razumjela,
gutao je slogove i povezivao rijei kao u neki napjev, to se u Anninome kolskom francuskom nije pojavljivalo... No
zato je Marie kimala i odgovarala mu, pa je taj neobian razgovor potrajao neko vrijeme. Anna pak zapone shvaati,
zato se Marie toliko zanosila svime to je bilo francusko. Zasigurno to nisu bili jedino mukarci, na koje je Marie padala.
Izgledalo je da joj je mnogo vanije ukljuivanje u taj stran jezik i ozraje, kao da je ovo tu njen stvaran zaviaj.
Iznenadno joj je lice djelovalo oputeno i slobodno, puno ivota. U Anni pone rasti mjeavina zavisti i naklonosti...
Pokua se prisjetiti, do ega je njoj stalo jednako toliko, ali se ne dosjeti niega...
- eli li... - zapone Marie.
- Ne, narui ti - upadne joj Anna u rije. - Ja to ne

mogu.
Kad ponovno ostadoe same, Anna pogleda sestru.
- Mislim da u upisati teaj francuskoga na otvorenoj koli - ree joj. - Dola sam samoj sebi poput neznalice.
- Bedastoa! To si tek umilja. Zato ne ui talijanski, od uvijek si ludovala za Italijom.
- Da... A nisam ni bila toliko loa.
Djevojke su zajedno s roditeljima svojedobno nekoliko godina za redom odlazile na Lago di Maggiore*. I dok bi Marie i
majka leale na plai, Anna bi s ocem odlazila u obilazak okolice. "to to znai?", dodijavala je Anna neprestance, pa joj je
ubrzo otac kupio rjenik. "Pogledaj sama!", rekao je, uruujui joj ga. To ju je zabavljalo, pa je na koncu ve mogla itati
dnevne novine i razumjeti o emu mukarci razgovaraju, dok ispijaju espresso. Njen bi otac vrlo esto zaboravio da je Anna
s njim, ali se ona nikad nije dosaivala. udno je upijala prizor, kako mukarci ustro pomiu usnice, glave i ruke, kao
u
jezero u sjevernoj Italiji
131
kakvome igrokazu. Bilo joj je to mnogo zanimljivije, nego da, satima drijema na suncu. Na suncu ak nije mogla ni
nesmetano itati niti sanjariti, od vruine je postajala tupom i tromom. Bilo je to lijepo doba, dok je s ocem lutala uokolo
po zemlji koju je on volio. I to premda zapravo nije viala nita drugo osim boca, njen je otac naime strastveno igrao u boce,
te onih tamnih barova, u kojima najee nije bilo ni stolaca niti stolova. Mukarci bi se okupljali oko visokih stojeih
stolova, a gusti oblaci duhanskoga dima mijeali su se s oporim mirisom svjee prenih kavenih zrnaca. Tada Anni to puenje
oko nje nije smetalo. Nekako je spadalo u takvo okruje, odgovaralo ugoaju...
- Da... - ree sad i pogleda Marie. - Ima pravo, trebala bih moda ponovno poeti s talijanskim. No ovaj put ozbiljno.
I tad u napokon ponovno otputovati tamo, zasigurno se mnogo toga u'meuvremenu promijenilo... Nikad vie nisam bila
u Italiji, otkako sam tamo boravila zajedno s Tillom.
- I misli da e Tili to prihvatiti?
- Ne - odvrati kratko Anna.
- I unato tome eli ozbiljno poeti s talijanskim i putovati u Italiju?
- Da... - potvrdi Anna. - To u uiniti... Upravo to!
- Nazdravit emo i tome! - odvrgne Marie i podigne au.
Patron im je donio bocu Chdteau Maucaillou i ponosno pokazao na naljepnicu. Marie je kimunula i pritom isturila donju
usnicu. //Ljetnilc983.// rekla je. "Dobra kapljica...!" I na trenutak je Anna ponovno imala onaj osjeaj da je malena glupava
sestrica, no taj je brzo nestao. Marie je danas bila drukija.
- Salute* - ree Anna i takoer podigne au. Njihove se ae dodirnue, te odjekne vrlo njean i istobno nekako
pun zvuk. - Lijepo je veeras s tobom... -dometne Anna nakon tog,kucanja aama.
- Uistinu je vrlo lijepo - pritvrdi Marie. - Ti si danas potpuno drukija.
*ivio, ivjela (tal.)
132'

Anna se nasmije, ta upravo je tren ranije ona to i pomislila o svojoj sestri! No ne ree vie nita, jer M% zamahom otvorie
kuhinjska vrata i u prostoriju se proli, slastan miris. Dobile su koljke u umaku od enjaka na maslacu. Okus je bio
boanstven, unato enjaku... Anna zapravo nikad nije jela enjak, zbog zadaha i jer joj se od njega podrigivalo, tili je
smatrao openito odvratnim, kad bi ljudi bez ustruavanja i ikavoga obzira prodirali enjak, te nakon toga vonjali po
njemu. Otvoreno izraavajui negodovanje, promijenio je mjesto, kad je jednom zgodom na obiteljski susret Marie
dola okruena tim miomirisom. "Ne treba se uditi, to svaki tip strugne!", rekao je. No Marie kao da je bilo osobito stalo
da ga time drai... Jer, kad je Anna susretala svoju sestru kod majke, nikakav se slian miris nije mogao zamijetiti.
Anna odloi svoj pribor na podloak. To ju podsjeti na njeno djetinjstvo, pa otkine komadi baguette* i utopi ga u umak na
tanjuru. Grumeni kruha se napije tekuine. - Hmmm...! - zadovoljno promrmlja. - Slasno!
- Ti uistinu nisi za prepoznati! Bez svojega mua sasvim si podnoljiva.
- I ti, bez onih svojih francuskih pijetlova, rekla bih. Pokatkad je . prava muka, biti prisiljen sluati te, kad prikazuje
jednoga od tih svojih igraa.
- Bolje je ako ja prikazujem njih, nego oni mene!
- To je za mene malo previe umno. Mislim da me pomalo hvata...
- Tome smo htjeli nazdraviti, sjea li se? Salutel Boca je bila prazna, pa Marie kucne prstom o grli.
. Patron shvati, pa donese novu.
- Tvoj najvei nedostatak, koliko se meni ini -nastavi Marie, trljajui prstom vrh nosa - jest to to uvijek
stupa u neijoj pratnji. Prvo je to bio na otac, zatim ja, pa sad na koncu Tili. No s njim je najgore. Ba nita ne znai to to
je iroke ruke, unato tome te voda za prsten u nosu. Dareljiv je tek zato da bi to vodanje izgledalo zgodnije nego kod paa
koji zarauju manje...
*pruti (franc); u dodatnom znaenju, vrlo dug i uzak hljepi podrijeltom iz Francuske, kod nas poznat pod nazivom
francuz
m
K tomu jo i nema onu muku stvar kakva je primjerena jednome pai, a pravi paa i nije toliko odbojan. Tili je pravi
pokakanac! Tebi to ne treba, ti ima ono neto u sebi. Morala sam uvijek vrsto i snano mlatnuti, kako bih djelovala. Ti ne,
ti tek mora pustiti da to struji iz tebe. Osim toga, mislim da sam sad stvarno nacugana. Salutel
- Salutel - odvrati Anna, uhvativi se za glavu... Njena glava, stolac, kao i openito sve u toj prostoriji,
kao da vie nije vrsto stajalo na svojemu dotadanjem mjestu... Nije to nikako bio ugodan osjeaj... I ja sam nacvrcana,
pomisli. A to to je njena velika sestra netom izrekla, zvualo je kao da joj pokatkad zavidi. I ono s pokakancem, to ba i nije
bilo promaeno. Tili je izigravao pau i junainu kod ena, no u biti je stajao na pol' koplja. S tim se slagao i bijedan nain
kojim ju je kroz novac htio natjerati neka poklekne. Nosni prsten je, prema najnovijemu, bio od obinoga lima, ali to Marie
nije mogla znati.
- Moram na zahod... - ree sestri. - Hitno.
- Tamo otraga, kroz ona vrata. Pripazi, poprilino je usko.
- Dobro... - odvrati Anna.

Kao da je to neko umijee, otii na zahod, pomisli pritom. No uski se prolaz izmeu stolova nekako udno ljuljao, kvaka na
vratima s djevojakim likom od mjedi nekoliko joj puta isklizne iz ruke, te jo nogom zapne za prag. Na koncu je ipak uspjela
stii do odredita...
Zurei se, nespretno zguli hula-hupke i gaice i sad joj vie nita nije stajalo na putu. Okrene se i spusti u sjedei stav,
usput otputajui branu. I istoga trena glasno krikne, to poprati snaan tresak. Obnaenom zadnjicom naletjela je na neto
grozno, mrtvaki ledeno, a u tom prokletom zahodu nije bilo rupe! Sasvim razumljivo, poskoila je kao oparena,
pokuavajui istodobno zaustaviti pranjenje mjehura... Dakako, bilo je prekasno... Osvrne se i pogleda iza sebe. I ugleda
zahodski poklopac... Zaboravila ga je podii! A izvana odjekne lupanje po vratima.
- Je li sve u redu? - zauje glas. Bila je to Marie...
134
- Da...! - uzvikne i Anna, hiruuu"i gaice bile mokre... Kad ih je ponovnu " vlage su je nekako stezale i greble
iznunli
- to se dogodilo? - htjela je znati M,n
- Nee vjerovati... - Anna je jednost.i.n ponovno zahihotati.
- Bila je to mrtvaka uzbuna...!
- Pinula sam na zahodski poklopac. Potpuno .m. zaboravila na njega.
- Prase!
- No eto...
- I k tomu jo smrdi na enjak!
- I ti!
- Kad bi te Tili takvu vidio...
- Bez oklijevanja bih ga poljubila.
- Ovako smrdljiva i zapisana?
- Jo jedino tako.
- Napreduje, malena sestrice...
jar jar jar
Hotelska postelja nije bila osobito iroka, a u sredini je madrac bio jako udubljen. Kad su legle, Anna se privine uz svoju
sestru. Nisu oistile lice od minke i nisu se umile, ni jedna od njih. Tek su se izvukle iz svoje odjee i bacile se u postelju.
"Izgleda kao clown*"', rekla joj je Marie, prije nego je utrnula svjetlo.
Anna se cerila, ovakvo neto bilo je mogue jedino bez mukoga drutva. S mukarcem i pogotovu s nekim poput Tilla, ene
moraju biti lijepe i iste. No na neki osobit nain se Anna, u toj mjeavini mirisa vino-enjak-piaa-znoj, osjeala
nevjerojatno dobro.
- Ja sam pravo pravcato maleno prase... - hihotala je.

- Sto? - Marie je ve skoro zaspala.

- Nita... Spavaj dalje.
*(engl.) pod tim se nazivom uobiajio poseban lik, gotovo neizbjean u svakoj cirkuskoj predstavi; u naem jeziku rabimo
prilagoen nain pisanja tj. "klaun", ali je autorica u njemakome izvorniku napisala clown, elei time istai uporabu
engleskih rijei i kod Nijemaca, pa je zato i ovdje ostavljeno upravo tako
135
Prase-prase-prasepraseprase... Zvonilo joj je u uima i nije prestajalo, poput nekakvoga napjeva, mogue poput
Marseillaise...* Neto kao njen osoban revolucionarni napjev, a kasnije mogue i himna, nakon to uspije. "Ti ima ono
neto, to je u tebi", rekla joj je Marie, "tek mora pustiti neka slobodno struji van..." Radila je na tome, vrsto i odluno. U
snu je bila vjetica i arobnica, Jeanne d'Arc** i Mefisto***, ali zgodnija, mnogo zgodnija... "Izgleda zgodno", rekla joj je
Marie, a takvi poput Tilla spadaju na lomau ili rotilj. Zapoelo je neko novo doba, loe za pae i pokakance i one na pol'
koplja... Bio je to vrlo zamren, ali i lijep san...
- Jesi li dobro spavala? - upita ju Marie ujutro. No zapravo je ve bilo podne...
- Super.
- Imaj na umu, prvi san u stranoj postelji se ostvaruje.
- Jadan Tili!
- Zar si ga u snu...? - Marie podigne rub dlana do grla, te ga je pomicala lij evo-desno.
- Neto slino... - odvrati Anna. - Ne postoji li ovdje u Flandriji nekakvo glasovito vjetije sijelo?
- Tono. U Nieuwportu. Hoemo li otii?
- Jasno!
- Tako reku, slubeno putovanje kolegicama?
- Upravo tako.
Anna se protegne. Uope nije bilo toliko loe, imati sestru... Marie je bila u redu. Bez svih onih izvjetaenih ludorija, bila je
ak jako u redu...
* dananja francuska himna; no neko je to bila revolucionarna pjesma marsejskih dobrovoljaca, spjevana za
buroaske revolucije **glasovita francuska junakinja Ivana Orkanska, koja je uzela ma u ruke i povela vojsku za spas
francuskoga kralja i kraljevstva ***zao duh; inae lik iz idovske i kranske vjere
136
15
Pokladni princ gori
Anna otvori kuna vrata i ugleda njegove postole. Sjajno uglaane stajale su u hodniku, vrhovima tono poravnate s
kutnom letvicom koja je pridravala podnu oblogu. Tili je bio kod kue... Anna se okrene prema
Marie.

- On je tu... - ree joj tiho. Marie slegne ramenima.

- Pa to?
Tono, pomisli Anna. Pa to to smeta... To je jednako tako moja kua, kao i njegova. Neu valjda kucati na vrata, unutar
moja vlastita etiri zida?! Nogom gurne vrata dnevne sobe, koja su bila tek prislonjena.
- Dobru veer... - ree. Ta izmeu uljuenih je tako bilo uobiajeno, ak i kad bi se nekome eljelo kugu na
vrat.
Tili se ne okrene. Sjedio je napol leima okrenut Anni, na svojoj omiljenoj sofi, a ispred njega je bio ukljuen televizor.
Zapravo mu to nije bio obiaj... Ili bi gledao program ili bi itao ili jeo. Jedino su jutarnje novine uz zajutrak bile iznimka.
"Dan treba zapoeti dobro obavijeten". "Treba", to je bio on.
Tili okrene list i istodobno nagne glavu. Na pokra-jinskome je programu voditelj izvjetavao o pokladama, tonije o
ophodnjama zakrabuljenih po gradskim etvrtima. Na zaslonu se upravo moglo vidjeti jedno indijansko pleme, a iza toga su
slijedili Vikinzi. Iz pozadine se pak moglo uti veselo i izazivajue dovikivanje i klicanje svjetine. Povremeno bi kamera
prikazivala nekoliko ruku,
137
Ovaj put Tili podigne pogled.
- Ti? - ree.
- Ne boj se, odmah opet odlazimo
r3 dVrati TiU ' Okrene J
arma i
je
n list svojih - nije mu
- Nita od jarca! - ree Marie
- Pitaj ga sama...
f*
prema njemu se nije smanjila tijekom o\ i izbivala. Ba suprotno! Ali je on nekako . " je sjedio ispred televizora i prtljao s
novina t izazvati od Marie... Takav se ve mogao nck< saaliti. No vjerojatno je to bila sudbina oval m ih nitko nije
alio. Jao njemu, kad to njegovi* otkriju, koliki je zapravo straljivac. Moda su ga \" prozrele... Zato bi inae na
pokladni utorak uao ki kue? Nije izgledalo kao da jo namjerava izlaziti. Minuli su ve tjedni, otkako je posljednji put u
ovo doba bio kod kue. Je li to bilo na neki nain povezano s tim to je ona otputovala?
jar jar jar
Kod "Stossera" im u lice doslovce udarie buka iz glazbenoga automata, oblaci dima i zbrka glasova. "Stosser" je bila
toionica u Marijinoj etvrti, gdje su se sretali mnogi ezdesetosmai*, dakako sad ve posijedjeli. Ranije su zajedno izlazili
na ulice i zauzimali zgrade, a jednom su zgodom ak zatvorili dekana sveuilita... I Marie je pritom bila nazona... Sretali su

se jo uvijek u svojoj omiljenoj toionici, poprilian broj njih od onoga starog drutva. Ali redovi su im se, sasvim razumljivo,
ipak prorijedili...
- Ne uvlai odmah glavu poput kornjae...! - ree Marie i gurne Annu naprijed. I naputi je odmah.. -Tamo otraga...
Domahnula je drutvu to je sjedilo za stolom na uglu. Otkrila je prva poznata lica...
- Pa, ne znam ba... - Anna je oklijevala, nekako joj se sve ispremijealo, kao da je plesalo gore-dolje, od
srednjevjekovlja do dananjih dana, pa ponovno natrag. Osjeala se kao da je bie s nekoga drugog planeta... Sto ona trai
tu?
- Ta doi ve - ljudi na klupi se stisnue, pravei mjesta. - Bok, Marie! - dovikivali su.
pripadnici pokreta mladih u Njemakoj 1968. godine, koji su prosvjedovali protiv ureenja i odnosa u drutvu
139
Ona im je uzvraala mahanjem.
- Ovo je moja sestra Anna - objavila je.
Drutvo se jo malo stisne na klupi... - Bok, Anna! -zaredae sad ponovno povici oko uokolo.
Anna je dospjela pokraj jednoga s umjetnim nosom... Neko vrijeme nije nita drugo zamijedvala, osim toga smijenoga nosa
i prosijedih vlasi iznad njega. I ae piva, koju je konobar stavio pred nju.
- No, pa ivjeli! - ree ovjek pokraj nje. Nije zvualo neugodno.
- ivjeli - odvrati ona i primakne au usnicama. Ve joj je i sama pivska pjena bila odvratna, pa hitro odloi au natrag na
stol.
- Zasigurno ni ti nisi iz Kolna? - upita je papirnati nos.
- Jesam... Ali ne volim pivo.
- Ja nisam... Hamburanin sam.
- To je onda nalik...
Anna ga sad pogleda. Zapravo je imao privlane oi.
- Zar ne moe skinuti taj glup nos? - upita ga.
- Vrlo rado - i odmah povue tu kartonsku tvorevinu, no ova mu isklizne iz ruke i pljesne natrag na lice. Bila je privrena
gumenom vrpcom...
- Pusti mene...
Anna mu oprezno povue gumenu vrpcu preko glave. Vlasi su mu bile vrlo meke, gotovo kao pahuljice. Tili je utrljavao
nekakav gel u svoju kosu, njegove su vlasi na opip bile poput oklopa. I openito nije volio, kad bi mu ona raskutrala frizuru.
Dok je strancu tako skidala gumenu vrpcu, malim prstom mu sklizne po koi na glavi.
- Hm... - ree on, namignuvi joj.
- No, vi ste mi ba neki...! - odvrati Anna. Tad se oboje morae nasmijati.

- Hoemo li piti limunadu? - upita je.

- Konobar e nas kamenovati.
- Neeee - otegnuto e on, pa podigne ruku i narui dvije limunade. Konobar razvue lice... To je valjda trebalo znaiti: "U
jednoj kolnskoj toionici pije se pivo!" Ali ne ree nita.
140
- Kao Hamburanin, uivam zar ne? - upita susjed Annu.
Pogleda je, a kad je kimnula, pg cmokne je posred usta. I dodir njegovih um vrlo mek... I to uope nije bio jedan od
01 pokladnih poljubaca. Cmokac je jednostavno Im ugodan.
Tad joj poloi ruku oko ramena, ali nije luinu. mi drugo. Tako su sjedili oboje usred te buke i oblaka dim.i, pijui limunadu i
povremeno se ljubei. Pritom se Anna morala nasloniti, a on bi joj primaknuo lice, jer je jedostavno bilo preusko da bi se
mogli ljubiti sjedei jedno pokraj drugoga. S vremenom kao da je nastupilo neto nalik pravilnoj uestalosti ljubljenja, a
poslije svakoga poljupca on bi joj se nasmijeio pomalo zbunjeno. Ali i pomalo vragolasto...
Kad su vani u dvoritu spaljivali pokladnoga princa, vrsto ju je zagrlio. U dvoritu je bilo mrano, a studen je zrak bockao
kou. Svaki put pak, kad bi joj oslobodio usta, vlaga joj se smrzavala na usnicama... U jednome trenutku ugleda svjetlucanje
zapaljene slamnate lutke, zloestoga pokladnog princa. Doba ludovanja je minulo, a razdoblje posta je zapoinjalo. Ali Anna
nije ni na koji nain bila povezana s pokladama, ona je utekla u srednjevjekovlje, a taj stari obiaj spaljivanja pokladnoga
princa bio je dio toga. Osjeala se pustolovno i pomalo tuno, nije ak ni znala, kako se zove...
- Kako se zapravo zove? - upita ga.
- David - ree on.
- Maleni David? - zapita ona, prisjetivi se davne slike s vjeronauka. Maleni David kako sa svojom prakom za vitlanje
kamenja smjelo nastupa prema divu Golijatu i pobjeuje ga... Voljela je nastavu to ju je drao stari pastor. Pripovijedao je
prie, koje su nalikovale njenoj
bajci.
- Da - pritvrdi on. - Vrlo malen. A postoji i jo manji David. To je moj sin, star je tri godine.
- Tri godine... - ponovi Anna, premda to nije nita znailo. On nije nosio vjenani prsten., Promatrala mu je ruke tamo
unutra u toionici, bile su vrlo vitke i privlane,
141
bez prstena. To kao da ju je na neki nain podbolo i potaknulo, premda je bilo bezumno... Dobro, bila je udana, no to su
samo poklade. A tko ve shvaa poklade ozbiljno?
- On je ljubak djeak - javi se David.
- A tvoja ena?
- Ona je vrlo u redu i pazi na nas.
- Je li to nuno?
- Zapravo i nije. U biti sam estit. Ali danas...

- Danas... - ponovi ona poput jeke.

- Danas mi pada vrlo teko, da budem estit.
- Vatra se gasi... - proape Anna. Gotovo mu i nije vie mogla raspoznati crte lica. A ni on njene. I to je bilo dobro tako.
- Da... Ali sljedee e godine ponovno spaljivati pokladnoga princa. Hoe li i tad doi?
- Moda...
- Onda zapamti... Sljedee godine, ovdje. Sigurno dolazim!
- Govori bedastoe...!
- Moda - odmjeri on. - Ali katkad je dobro govoriti tako. Govorit u gluposti o tebi, o lijepoj Kolnanki.
Anna ne ree nita, ali se ispravi, kako bi mu utisnula posljednji cjelov. Bio je poprilino velik za "malenog Davida''.
xx xx n
Kad se Anna vratila kui, bilo je ve minulo jedan. Tillove su postole u meuvremenu ieznule iz hodnika. Ipak je jo
otiao van, moda takoer u neku toionicu, gdje su u pono spaljivali pokladnoga princa. Zasigurno nije poao sam...
Anni je bilo teko pretpostaviti, kako bi to bilo kad bi susrela nekoga poput Tilla, sjedila s takvim i voljela ga, dodirivala i
ljubila, tek tako, a nakon toga osjeala ovu priguenu tugu. Jasno, ljubila je svojedobno Tilla, snano i estoko, ali sad od
toga jednostavno vie nije bilo ni traga u njoj. Rado bi imala mua nalik ovome strancu, koji bi rekao "moja ena je jako
u redu", ak i u
142
onakvim okolnostima u toionici. Tili to nijr i mio, tim svojim prilenicama prikazivao ju je crvljivom, a ak i pred istaicom.
Bio je pravi gad, zato...
Te je noi Anna sanjala o vrlo mekim usnicama \w svojima, te o plamenim jezicima koji su lizali uz slamnatu lutku, saiui
je. Na koncu se nezgrapno svezano slamnato tijelo jo jedanput propelo, a u snu je to bio Tili, koji sr pred njenim oima
smanjivao i smanjivao, da bi na koncu ostao samo kao oprljen i pocrnjeo kolac. No ona se nije brinula zbog toga, jo je uvijek
osjeala one meke straneve usnice... Kad se probudila, bila je tuna, ali ne zbog Tilla. Bilo je to zbog stranca. Ve je dugo
nije ni jedan mukarac ljubio toliko njeno i iskreno.
143
16
DIO DBUGI
Pogled u tue lonce
Razdoblje posta je uistinu zapoelo. Ujutro je nebo bilo zastrto, a ak ni oblaci nisu imali obrise. Povrh glava visio je spuvast
sloj beskrajnoga sivila. Anna hitro zatvori prozor. U grlu osjeti lagano grebanje, kao kad poinje prehlada. Nije osjeala volje
ni za to... ak ni telefon nije zvonio, osjeala se odrezanom od svijeta. Tili se nije vratio kui... Je li spavao na drugoj strani
ulice? Zamiljala si je kako u svoje uobiajeno vrijeme otvara tua vrtna vrataca i pozdravlja. ena u prizemlju bila je
ogovaraica, kroz uliicu Bruderling vijest e se proiriti poput iskre koja juri zapaljenim stijenjom: Liebold ara, odmah tu
prekoputa, a iza ugla jo i s djevojkom iz cvjear nie. Straan jelen!

Anna popije kavu, bila je to ve trea alica. Zapravo je pritom trebala uivati, nakon cijeloga tjedna aja iz vreica. Ali je u
ustima osjeala tek bljutav okus... Moda joj se razvija prehlada? Listala je novine, koje je odmah nakon sedam uzela iz
pretinca za potu. Kako se snalazi bez svojih novina, proleti joj kroz glavu. No i to sitno pobjedniko zadovoljstvo kao da je
bilo bez okusa. Otkako su se zavadili, Tili bi jutarnje novine redovito odnosio u ured. "Napokon, ja sam ih i platio", bila je
njegova usputna napomena. Naveer bi ih odloio na hrpu staroga papira. Anna je cijeli tjedan uz zajutrak itala novine od
dana ranije, pazei da ih sloi i odloi na hrpu jednako kao to ih je tamo i nala. Unato tome nije se mogla osloboditi
osjeaja da Tili zna, kako se ona posluuje njegovim starim papirom... No danas nije bio tu.
145
Otvori stranicu s pregledom priredbi. Prstom poe redom preko stupaca: obilasci s vodiem, kazalita, umjetnost,
knjievnost, glazba, film, cirkus, vjerske priredbe, skupine za samopomo... Nije mogla ni naslutiti to to ljude tjera na takva
okupljanja. Na pomisao da bi odlazila uati okruena prevarenim enama i jadati se, prou je srsi niz lea. Tad e se radije
pozabaviti kulturom, jednostavno mora postojati neka mogunost za provoenje vremena u ovome gradu sadrajno i
smisleno...
Nastavi kliziti prstom uzdu stupaca. Pivniki obilazak, Kom u staroj gotici, Tjelovjebom do zdravlja, Narodna zvjezdarnica,
Prie i predaje, O njezi u kui, enski zajutrak... Tome nije bilo kraja, stupac za stupcem nizale su se najnevjerojatnije
ponude. Nije znala bi li se tomu smijala ili sve ipak shvatila ozbiljno. Uinilo joj se sve to kao neto neprimjereno, a u
svakome sluaju sadraj koji ne spada u njen ivot. Kao da je netko pred nju smjestio golem pladanj s kiselim krastavcima i
okoladom i muslijem i usoljenim svinjeim nogicama i ostrigama i hamburgerima... I pritom joj rekao: "Sad se valjano
najedi!" Od rijei hamburger osjeti toplinu. ovjeka iz Hamburga poznavala je tek nekoliko sati, ali je on u njoj neto
potaknuo. Obino bi joj za buenje neke naklonosti trebalo mnogo vie vremena.
Razmisli o tome, to je sve radila ove godine. Studirala je sve mogue, ali sasvim razumljivo ne od jutra do veeri i ne samo
fakultetske struke. Bila je i supruga, ne ba osobito savrena, voenje kuanstva ju nije osobito zaokupljalo. I sedamnaest je
godina bila studentica, s mnogo je predanosti prouavala knjige, lica i glasove, osvojila je j:o veliko sveuilino podruje koje
openito nazivamo ivot. U prvo vrijeme ga se bojala, ali na koncu je postalo blisko, njeno. K tomu su jo spadale patke na
Weiheru*, kao i sklizanje kad bi se jezero zimi smrznulo. A ljeti je mogla satima leati na livadi i promatrati ljude. Bilo je
uistinu ludih ljudi, no mijeali su se s normalnima... Ali, moda su i oni izgledali normalno. Zasigurno ne bi nitko
povjerovao da bi Tili
""umjetno jezero u kolnskoj sveuilinoj etvrti
146
mogao raditi ovo to sad ini. Prije je izgledao kao jrd. od onih vrlo estitih,marljivih i pouzdanih... Kakva zabiti*!
Anna vrsto odlui iskljuiti Tilla iz svojih razmilj.m] barem na nekoliko sati. Morala je u svoj ivot uvesti m smisao, te
pritom i sama neto pokrenuti. Dok je bi hi Marie, nije joj to izgledalo osobito tekim. "Ti ima onu neto, to je u tebi, mora
tek pustiti neka struji van...", ponovno se prisjeti onoga to joj je u Bruggeu rekla Marie. Ali ovdje, s treom alicom
kave ispred sebe i drei stranicu o priredbama izvaenu iz Tillovih novina, osjeala se potpuno blokiranom. Posegne
za telefonom, otklopi ga i utipka Marijin broj. Valjda je tamo...
Marie se javi. Glas joj je zvuao kao da nije sama... Jedan od juer naveer, pomisli Anna. Ali se nije mogla sjetiti izgleda ni
jednoga iz drutva, osim Davida. Ponovno osjeti sitno bockanje u sebi.
- Smetam te? - upita Anna.
- Nooo*\ Ne osobito..

- Ima li kakvu zamisao, to bih danas mogla poduzeti? Anni je i samoj izgledalo glupo, kako je to izgovorila...
/Ali je sad ve bilo prekasno. Bilo joj je tridesetpet i pitala je svoju veliku sestru, kako da provodi vrijeme...
- Zar ne ide na sveuilite? - upita Marie, ali tad zastane. Nakon nekog vremena, oito se prisjetila, pa dometne... Tono, zavrila si studij... Smijeno, zar ne?
- Da, uistinu smijeno - pritvrdi Anna.
- Otvoreno priznavi, ni ja ba nisam osobito daleko izvirivala preko ruba svojega lonca. A taj se zove umjetnost...
- Moda neto vezano za umjetnost? Za poetnike i tijekom dana? - upita Anna.
Marie se nasmije, ali srdano.
- ekaj malo, danas je nekakav obilazak ateljea na temu enske umjetnosti. Bi li to bilo neto za tebe?
- Dooo...*
- Jesi li prela na kolsch*?
*radi se o narjeju kolsch (it. kel) koje se govori u Kolnu i okolici, znakovito npr. po muklome izgovaranju samoglasnika,
primjerice, kod rijei s "a" ili "e" usta se namjesti na "o", pa ti samoglasnici dobivaju prizvuk na mukli "o"; drugim rijeima,
ovdje se radi o muklome "daaa" i "neee" (dooo i nooo)
147
- Nooo...
Sad se nasmiju obje... Njihova je majka oduvijek strogo pazila da nikad ne govore kolschl Danas su obje zgrijeile.
- Dobro, dat u ti onda adresu. Okav?
- Okay.
Anna tad zapie ime i adresu. Morala se pouriti... Za manje od pol sata zapoinjao je obilazak sa strunim vodstvom, a jo
se morala odjenuti. Razmisli i odlui se za jeans i blejzer*... S tim nije nikad mogla pogrijeiti. Dok je ispred zrcala kajalom**
opcrtavala oi i usnice liila u smeecrveno, kratko se prisjeti rijei "lijepa Kolnanka". To joj je godilo... Pritom uhvati samu
sebe kako se smijei odrazu u zrcalu, vrata lagano ispruenoga, to je isticalo profil. Hitro se iskrevelji, pomislivi: "Toliko
lijepa ba i nisi...!"
Unato tomu je poprilino poletno pola iz kue i uspela se na svoju nizozemsku dvokolicu. Zapravo je bila glupa,
odbijajui Tillov prijedlog, zgodan city-bike uope ne bi bio lo. Iz pukoga je inata tad rekla "Ne, hvala!" Imao je toliko
neobino nadut nain da joj pojanjava to bi za nju bilo dobro. Tad joj je drao predavanje koliko dty-byke ima brzina, o
mjenjau, sjedalu... No to je sve i onako bila prolost. ustro pritisne pedale i zaputi se u susret enskoj umjetnosti..
Na ploici uz zvono umjetniino ime djelovalo je jo gizdavije i razmetljivi)'e. Tremezza von Brentano... Anna automatski
proe obim rukama kroz vlasi, kako bi ih rastresla. Dolo joj je i da se jo hitro pogleda u runo zrcalo, ali to nije bilo
mogue, jer su iza nje ve stizale daljnje dvije posjetiteljice. Pritom su uzbueno raspravljale. Anna ih propusti ispred sebe.
Vonjalo je na boje i razreivae, vjerojatno je to uobiajeno u jednome ateljeu. Posvuda uokolo stajali su lonii s bojom i
kistovi, ovih je bilo na stotine. Anna posumnja nisu li namjerice tako razmjeteni i namoeni u boje, kako bi se osobito
istaknulo umjetniku crtu

*engl blazer; kratka portska jakna

** istonjako liilo za oi; rije je sanskrtska
148
ovoga okruja. Tad ugleda slike, prikazivale su ene kako se isteu, pripijaju, zavode, s dugim nogama i velikim prsima, sve
idealnih mjera. Ni jedna nije naruavala ideal ljepote, a i njihova oskudno ureena odjea bila je tek lijepa. Same otmjene
djevojke za zabavu, pomisli Anna, te gotovo sve svijetlih vlasi. Kao da brinete ne mogu biti jednako draesne...!
Tek iz natucanja povjesniarke umjetnosti, koja je vodila pri obilasku, Anna dozna kako prikazana ljepota treba djelovati
odbijajue, jer ona ene srozava na objekte pohote, uvijek nasmijeene i uvijek raspoloive. Pojam "objekt pohote" se
stalno ponavljao. Nazone su bile samo ene, itava zbirka izdanja u crnome i kanacrvenome*. Nalikovale su meusobno
jedna drugoj jednako kao i one ljepotice na platnima, ali kao suta protivnost... Naime, nitko nije doao na pomisao da se
naslauje gledajui te ujednaeno podrezane vlasi, ujednaene krojeve vreastih haljina, ujednaene crte lica...
Anni su nazone izgledale jo beivotnije od onih zavodnikih poloaja na zidovima uokolo. Tu sam radije objekt pohote,
pomisli Anna.
Pri izlasku je osjeala kako je neobino gledaju, kao da joj je izdaja prema druicama istoga spola bila ispisana na elu.
Zasigurno je jednostavno premalo znala o umjetnosti, a i o enskome pokretu openito. Uspne se na dvokolicu, to se
svakako slagalo s netom doivljenim .' ugoajem. Anna odlui jo poi frizeru.
- Pramenove... - ree kratko, kad se spustila u udoban stolac. - Danas mi je do pramenova.
Njen umjetnik elja i ampona pokae joj lepezu boja.
- Kako bi bilo s ovim toplim tonom ljenjaka? -upita. - I s laganom preljevom na crveno...?
- Samo ne crveno...! - odvrati Anna, mislei na one ujednaene glave s kanacrvenim preljevom. Radije bi pustila da
joj posvijetle vlasi oksidansom...
*kana je istronjaka biljka iz koje se od davnina dobivalo crvenilo za lienje dijelova tijela; u stara vremena njom se bojilo
vlasi, nokte, dlanove i si.; danas je najpoznatija kao bojilo za kosu
149
xx xx xx
Stajala je ispred kunih vrata i rovala po torbici, traei svoj klju. Jasno, sve joj je mogue dolazilo prije pod prste, redom
ealj, crvenilo za usnice, intimni uloak... "Tvoja torbica je pravi svinjac", koliko je samo puta ula od Tilla... Iznenadno
postane svjesna, on je kod kue. Jo i prije nego je ugledala njegovu obuu i ogrta i kovei za spise, to je nekako
osjetila. Dok je svoj blejzer vjeala u garderobu, oee rukav njegovoga ogrtaa. Odmah ga poravna... Miris Tillove vodice za
brijanje uspne joj se u nosnice. Nekako slino mora biti kad se neto odbaci, pa se ponovno sretne. ovjekom nekoliko
trenutaka ovlada osjet posjedovanja, no tad uslijedi ono "Ah, da!", jer se sve nepovratno promijenilo. Tili se jednom zgodom
vozio za automobilom koji je prodao, a bio mu je vrlo drag, samo da bi se osvjedoio postupa li novi vlasnik dobro s
vozilom... Anna je tad pucala od smijeha. No danas se tome vie ne bi smijala...
ula ga je kako buci u kupaonici... Zasigurno e ubrzo ponovno otii. Morala je na zahod, pa se uspne na kat. Na njenim je
vratima neto visjelo... Ukljui svjetlo na hodniku. Bila je to tiskana pozivnica lanca Star*. Nije to bilo nita novo, svake
godine u veljai upriliili bi taj golem spektakl. U Tillovom su poduzeu poput grabljivica vrebali na taj ki, bio je to tako
reku pokazatelj pojedinane vanosti zaposlenih. Tili je bio pozivan ve godinama, jo i prije nego je postao voditelj
prodaje. Tad joj je nabrajao, koga je sve pretekao... "Pitsch je u istoj plaevnoj skupini, ali i est godina dulje u tvrtki",

naglasio je, primjerice. Ovaj put je Tili ulaznice zalijepio prozirnom vrpcom na vrata spavaonice... Koso ispod je dopisao "sa
suprugom" i dvaput podvukao.
Ona uzme pozivnicu i pode s njom dolje, zaboravivi da je netom pola na zahod.
- to je ovo? - upita, maui mu pred oima listom runo izraenoga papira.
- Pa to je jasno - odgovori Tili. - Ili po najnovijem vie ne zna ni itati?
""zvijezda (engl.)
150
- To je tvoje poduzee.
- U kojoj zaraujem svoj novac, koji ti eli prip Mi
- to se tie novca... - Anna zastane usred riHVni ,o I isprui ruku prema njemu. Ovaj put je dlan bio okrenut prema gore,
ali je kretnja bila slina kao onom zgodom: klip-klap. Pomicala je prste prema sebi i otputala ih, ali pritom nije njihovim
vrcima pljeskala o dlan. Bio je to znak traenja... On sad hoe neto od nje, a nije ak ni ono obeano platio za ovaj
tjedan. Staklenka od marmelade se ispraznila, posebno je to provjerila, a danas je ve bila srijeda.
- Lihvarko! Dobit e svoj novac... - odvrati Tili. Poe zatim u svoju sobu. Po najnovijem je svoj sako
s lisnicom odnosio uvijek gore u svoju sobu, koju je zakljuavao. Za nekoliko minuta se vrati.
- Evo...! - ree i poloi novac na jedai stol.
Bilo je tu dvijestotineetrnaest maraka i trideset pfenniga, za ponedjeljak i utorak je ustegnuo odgovarajui dio.
- Valjda si zaokruio... T*tek ree Anna. Bio je doista sitniav...!
- Dva pfenniga - odvrati on. - Sad idem. Ne zaboravi, subota neveer. I obuci neto prikladno.
Anna se ukoeno zagleda za njim. Takvoga kao to je Tili nije se moglo ni svariti niti shvatiti, jedino moda zatui. Tad se
prisjeti cat-suita, ludo skupoga majeg odijela, ispod kojega se ocrtava ak i svaka pjega od sunanja. Naceri se. Tili e se
uistinu zapanjiti. Zapone se veseliti suboti. Osjeala se i pomalo crvotono, no to je bilo povezano, trema prije velikoga
nastupa...
XX U XX
- Gdje ti je sivi ogrta? - upita Tili.
Na pozivnici je pisalo dvadeset sati. Imali su jo pol ure vremena. Prole su godine takoer doli prerano, pa je Anna morala
punih dvadeset minuta razgledati izlog jedne trgovine opremom za unutarnje ureenje. Jer, prije naznaenoga vremena se,
razumljivo, nije smjelo ulaziti.
- Tko ti kae, da elim obui sivi? - odvrati Anna pitanjem.
151
T
- Neki drugi nije prikladan.

- Moda crveni - usprotivi se ona. Taj je ogrta, dodue, jo prije vie mjeseci darovala Regini... Ali, on to nije znao.
- eli li me izvrgnuti ruglu?
- Ne, dragi! Sasvim sigurno ne!
- Prestani s bedastoama!
- Mislim, veeras bih trebala izigravati zaljubljenu suprugu.
- Dovoljno je ako zapone kad doemo tamo. Zar misli da ta komedija mene zabavlja?
- Uvijek sa smijekom, uvijek raspoloen... - pjevuila je Anna. - Odakle je to, dragi?
- Gdje je taj prokleti ogrta? - okosi se Tili.
- Ovdje, dragi! - i doda mu ogrta.
Preko svojega majeg odijela dodala je dugu jaknu u jahaem stilu. Tili je vidio tek skladbu od raznih sivih tonova, a sivo je
smatrao plemenitim. Prigovorio je jedino zbog naunica. Anna si je, naime, nataknula zlatne kreolske prstenove, koji su se
njihali izmeu nakovrane kose. Vlasi si je suila strujom vruega zraka odostrag prema naprijed, a sad e ih jo jedanput
protresti, izgledat e uistinu privlano divlje. I pritom si zamisli, kako e kasnije skinuti jaknu.
Nije urila s tim. Prvo je posluen pjenuac, pa je pao jedan govor, zatim je dola salata od prepelica... "Slasno!" govorili su
uzvanici glasno. Noevi se zabie u zainjen maslac i poee kliziti po plokicama kruha, razmazujui smjesu. Konobari su
morali vie puta dopunjavati koarice za kruh. Tillov ef, koji je sjedio lijevo uz Annu, a prvi je put imala ast da mu bude
pratilja za stolom, prigne se k njoj.
- Voditelj kuhinje je arobnjak... - povjeri joj. - Ve je i u Pekingu pripravljao psa na ranju, a isto tako medvjee ape,
kokoje noge i pitone*.
Annu prostrijelie srsi. Ni uz najbolju si volju nije mogla predoiti, to je to toliko udesno u jako zainjenim mariniranim
kokojim nogama ili pasjemu peenju. Kad
*vrsta velike zmije
152
je poslueno meso, zgulila je ovitak od tijesta. Jelo )t imalo nekakav istonjaki naziv, te moda bilo su per zdravo i
superslasno, ali ne i njoj. Jela je povre i krumpir, posluene kao prilog. Od toga nije moglo biti veih posljedica...
Raeprkano meso na koncu skrije ispod ukrasa na tanjuru, koji se unato dalekoistonome ugoaju, nastojao od bijedno
obinoga lista zelene salate na koji je bila poloena plokica manga.
- Nadam se da ste bili zadovoljni - ree Tillov ef. Zvao se dr. Niissli. Premda je bio opunomoen i lan" uprave, bio je
jo poprilino mlad, moda najvie pet godina stariji od Tilla. A to je za njenoga mua bilo nepovoljno, jer ovjek
nee tako brzo napustiti svoje mjesto... Izmeu njih je povremeno dolazilo do trvenja, koja je dr. Niissli znao okrenuti
u svoju korist. "Stari tamo gore dri otponac", pojanjavao bi Tili srdito. On je rado potezao ma na svojega efa... "U biti je
skorojevi i ovjek zatien odozgor." Zato je to bilo tako, Tili nije dalje razlagao.
- Volite li trbuni ples? - upita ju dr. Niissli.
- Ne znam... - odgovori Anna.
- To je vrlo uzbudljivo.

- Moe biti...
- Vidjet ete...!
ovjek kucne liicom za prilog o svoju au, najavljujui prvu toku programa. Svi zapoee pljeskati, a na pozornici se uz
tretavu pratnju bubnjeva pojavi jedna ena pod velom. Velova je zapravo na njoj bilo vie, tankih i lepravih poput daha, a
postajali su i prozirni kad bi svjetlo reflektora koji su arali pozornicom palo na taj lik to se njihao amo-tamo. Prsa i trbuh i
bokovi treperili su i trzali se i zabacivali meso iz steznika ureenoga sjajnim ploicama. Na koncu skoi plesaica s pozornice
i zalepra svojim velovima povrh gostiju, pritom osobito birajui muke. Ovi su oduevljeno pljeskali, kad bi ih dodirnuo rub
prozirne tkanine. Anna zamijeti njezin znoj i u prolazu osjeti njegov zadah. Nastup nije smatrala osobito uzbuujuim.
- Dolazi iz Amsterdama - povjeri joj dr. Niissli aptom. Po svemu sudei, to je trebala smatrati jednako znaajnim
153
kao i osobito naglaenu sklonost kuhara prema medvjeim apama i pitonima.
- Nisam ba ljubitelj takvih stvari... - primijeti Anna, razmiljajui, hoe li se cijele veeri nastaviti ovako.
- Moda neete vjerovati, ali meni je stalo do tih oblika... - ree elnik stola i rukama ocrta bujne obline trbune
plesaice. - No pritom mi je samo do plesa. Kao mukarac dajem prednost vitkim enama, visokim i vitkim...
Anna nije smatrala potrebnim neto odgovoriti. On je pogleda prosudbeno.
- Kladim se, teki ste manje od ezdeset kilograma.
- Odbij te jo est... - odvrati Anna, pomislivi kako ve dolazi vrijeme da skine svoju jaknu. Po svemu sudei, u
njoj izgleda bucmasto.
- No, eto vidite.
Anna ga pogleda. Bio je nekako ufrkan i za mukarca ipak nizak. Uistinu nije znala, to bi to on htio poeti s nekom visokom
enom. Imao je u sebi neke znaajke koje su podsjeale na jazavara*. Koliko se mogla sjetiti, imao je kratke noge,
zaobljene u obliku slova "O". Uz to je bio jo i svadljiv, nastrljiv i ogranien. Posegne za svojom aom, nemajui vie ni
najmanjega pojma o tome koliko je ve popila. Naime, konobar je upravo vrebao oko stola i odmah nadolijevao vino. I ni za
vraga nije htjela zirnuti preko stola prema Tillu, gleda li je opominjui. Obino bi brojao popijene ae, te pogledom
upozoravao: "stop!", kad bi zakljuio da je popila dovoljno.
- Polagani valcer! - ree dr. Niissli. - Volim klasine plesove... Smijem li moliti?
Sad, pomisli Anna i ustane.
- Trenutak samo - napomene. - Ovo je pri plesu previe neudobno.
I zapone se polagano izvlaiti iz jahae jakne. On joj je pritom susretljivo i uglaeno pomagao. No usta mu se razjapie i
ostadoe tako, dok se Anna milo smjekala. S tim nisi raunao, pomisli Anna i prijee dlanovima preko bokova. Bilo je
jednako kao da opipava svoje nago tijelo, toliko je to maje odijelo bilo tijesno pripijeno...
*vrsta manjeg psa, ivahne naravi
154
- Uzbuujue - oglasi se on, tek jednom rijeju...

Stajao je pokraj nje, jo se uvijek ne miui. Tad sr napokon pribere i uhvati je za lakat, kako bi je poveo prema prostoru za
ples. Uinio je to s ponosnim cerenjem lovca, koji je odstrijelio najvei plijen dana. Tili se, naprotiv, nije cerio. U prolazu ga
Anna jo jednaput letimice pogleda. Najradije bi ju ubio, to se moglo vidjeti na njemu. Bilo je uistinu spomena vrijedno,
koliko je licemjerno reagirao kad se radilo o njegovoj eni.
Anna nije plesala samo s dr. Nusslijem. Doli su i drugi Tillovi kolege, veini Anna nije znala ak ni ime. Usko odijelo u
kojemu se pojavila, kao da je poticalo mukarce i izazivalo ih. Gotovo ni jedan nije zauzeo uobiajen stav za plesanje,
premda je mjesta bilo dovoljno, da se jednu ruku oputeno odmakne i drugom tek lagano dodiruje partneriina lea. Uvijek
iznova Anna bi osjeala kako ona ruka na leima klizi prema dolje, da bi preko udubljenja stigla do poetka zaobljenih
polovica njene pozadine. A sprijeda je pritisak na njen trbuh postajao sve jai, jedan, dva, zanjii se. Na trbuhu je osjeala
tvrdou, pa bi se trgnula natrag. Tako to ipak nije bilo zamiljeno! Kasnije je i Tili zaplesao, te se u prolazu jedanput okrenuo
prema njoj, dok se ena koju nije poznavala okretala ispod njegove visoko podignute ruke.
- Fliko! - sikne prema njoj, pogledavi je.
I ponovno privue svoju plesnu druicu k sebi, nasmi-jeivi se. S Annom nije zaplesao ni jedan jedini put. Jasno, to je bilo
upadljivo.
- Va suprug, ini se, ni ne zna kakav dragulj posjeduje - ree joj dr. Niissli, kad se ponovno nala u njegovim rukama.
Plesao je odlino, bolje od Tilla... Anna je morala mua esto ispravljati pri plesu, to joj je on zamjerao. "Tko
zapravo vodi?!", upitao bi srdito. S Tillovim efom tih potekoa nije bilo, vrlo ju je sigurno vodio preko parketa.
- Mene nitko ne posjeduje...! - okosi se Anna. Tijelo joj se ukruti i isklizne iz ritma. No njen je
partner povue natrag, pa nastavie kliziti po plesnome prostoru.
155
- No, no... - ree joj. - Prihvatite to, molim vas, kao kompliment...
Otplesali su jo nekoliko okreta.
- U toliko bolje, ako vas ne posjeduje - dometne tad dr. Niissli.
Upravo su plesali polagani valcer na jednu pjesmu Beatlesa. Bio je to omiljen ples dr. Nusslija, a i njoj draga pjesma. Barem
neto, pomisli Anna. Tad joj ponovno uleti u plesni korak. Plesao je klasinim pokretima, ali istodobno na neki nain i ne.
Stoji mu, sijevne Anni glavom. Zato pripazi malo, kad ju je ponovno dodirnuo tijelom. Doista, stajao mu je. Snano i vrsto.
Na tren podigne pogled i osmotri ga ravno u oi, zateena. Svaki put kad bi mu se u okretima primicala, prisnuo bi joj
snano lea prema sebi. Bila je to vrlo odmjerena i proraunata kretnja, neto kao eva. Anna osjeti kako se ovlaila. Valjda
se to u ovome majem odijelu ne vidi, pomisli, ali izmeu nogu joj je bilo nekako tijesno.
- Ispriajte me na trenutak - ree.
- Ali naravno...
Prema toaletima je vodilo zavojito stubite, desno za gospoe i lijevo za gospodu. U sredini su bila jo jedna vrata, na kojima
je pisalo PRIVATNO. Kad se Anna vraala, ta su vrata bila odkrinuta.
- Doi! - zauje se tiho.
Anna pusti da ju ruka, to se pojavila kroz procijep, uvue unutra. Tu je bilo polumrano, jer je u omanjoj prostoriji gorjela
tek jedna jedina arulja, gore na stropu, zatiena ianom mreicom. Kad joj se oi malo priuie na oskudno svjetlo,
zamijeti da je to nekakva ostava. Uokolo su se nizale visoke police sa zahodskim papirom, papirnatim ubrusima,

spremnicima za tekui sapun, raznim sredstvima za ienje i pranje, a u uglu je bila naslonjena jedna metla i pokraj nje
ribaa etka na drku. Vonjalo je po sredstvima za raskuivanje, a zatitina iana mreica oko arulje bila je crveno oliena,
no lak je u komadiima otpadao s nje. Povremeno bi svjetlo i zatreperilo, zasigurno e arulja uskoro pregorjeti, pomisli
Anna. Obim se rukama osloni na obukan zid iza sebe. Bilo je i studeno ovdje...
156
Kasnije, dok se trudila antracitnosivu zbrku oko svoji li nogu povui gore i poravnati, prvo to je pomislila, bilo je: "Hvala
Bogu, utkana su umjetna vlakna! Zadrat v oblik../' Odmah pomisli i kako bi se trebala osjeati jeftino. Ali jedino to je
utila bila je drhtavica u koljenima, te neto nalik razoaranju. esto si je zamiljala, kako bi izgledala kratka i vrua toka
doivljena iznenadno, s nekim strancem, primjerice u zrakoplovu ili u dizalu... Ovo tu bilo je jednako pustolovno, barem to
se tie mjesta zbivanja.
- To je bilo uzbudljivo... - ree dr. Niissli i povue prema gore smiak svojih tamnosivih suknenih hlaa.
- Da... - sloi se Anna.
Teko da je mogla rei neto drugo. Valjda joj je odijelo u redu...? Najradije se vie ni ne bi vraala u dvoranu, pomisli.
Tilla tamo vie nije bilo. Anna se neko vrijeme osvrtala uokolo, ali ga ne otkrije ni na prostoru za ples, niti uz bar. Prinese
ruku ustima, jer ju je obuzeo nekakav val gaenja, usta joj je ispunio udan kiselkast okus. Gutne i odmah se podrigne.
- Oprostite...! - promrmlja. Sreom, onaj val gaenja popusti.
- Naruit u vam kavu... - predloi Tillov ef. Potrajalo je dvadesetpet minuta dok se Tili nije vratio,
zajedno sa enom s kojom ga je Anna vidjela nekoliko puta plesati. No nisu se vratiH za stol, ve su ostali stajati za barom.
U njihovome dranju nije bilo niega to bi se moglo prigovoriti, a ni ena nije bila jedna od onih mrkljivki, s kojima se Tili
rado epurio. ena je mogla biti blizu pedesetima, u svakome sluaju vidno starija od Anne i vie oporoga, krutog dranja.
Skupa odjea, komplet nenametljive boje bio je strogoga kroja, zajedno s crnom leptir-kravatom i kratko podrezanom
kosom, naglaavahu mukaraku crtu te ene. Jedino su naunice, brojne narukvice i sat na njoj bili ukraeni, ak bi se
moglo rei zaigrani. Ako je taj nakit bio pravi, morao je vrijediti imetak...
- Pola bih kui... - ree Anna.
157
Smetalo joj je promatrati to dvoje. Nije vie htjela piti, a ni plesati. A i s kim? elnik njihovoga stola prisjetio se svojih obveza
koje je imao kao domain. Redom je sad vrtio razne gospode po plesnome prostoru. Anna je ustala od stola i pola do bara.

- Tako - odvrati Tili, kratko je pogledavi. Nije joj predstavio gospodu s kojom je stajao uz bar. - Moete li naruiti taksi,
molim vas - rekne barmenu.
ovjek kimne i posegne za telefonom. Bila je to uvreda i ponienje. Anna ni sama nije znala zato je ponovno navukla dugu
antracitnosivu jaknu, dok se od toaleta vraala prema stolu. Nije bilo nikakvoga razloga za to. Ni jednoga jedinog.
158
17

Daleko, daleko...
Hoe li doi? Tili pogleda na runi sat, bilo je pola dvanaest. Gurne narukvicu sata, bila je od kovine, a sastojala se od
mnogo oveih dijelova nalik karikama lanca. Anette je na proslavi koju je upriliila tvrtka nosila sat od utoga i bijelog zlata,
ureen vijencem briljanata koji je okruivao ploicu s brojkama. Bio je to jedan cartier*, imao je on oko za to. Anna bi ga
izazivala pritom: "Zna li i cijenu?" Nekoliko puta joj je pao na lijepak... Anna, pomisli sad... Zato uvijek i ponovno Anna?
Dosta s njom! Passel Prolost! Stvar je bila potroena. On je iekivao Anette. Nepristupanu i nedodirljivu Anette
Schmucker. Tili je znao pristupiti bolje...
Okretna vrata se pomaknue, Tili poskoi. Ali nije bila ona. Neki stranac stupi u predvorje hotela Elysee, a gospodin koji ga je
slijedio nosio je runi kovei. Kao da se nitko nije osvrtao na njih, ak se ni portir nije pojavio... Bio je to vrlo povjerljiv
hotel. Ponajprije je Tili pomislio na hotel etiri godinja doba i htio tamo rezervirati, jer bi grand-hotel** bio lijepo i
prikladno okruje za enu kakva je Anette. Ali se u etiri godinja doba nije moglo proi toliko nezamijeeno, a Tili nije bio
siguran koliko obzira i prikrivanja oekuje jedna ena poput Anette, prigodom susreta s jednim oenjenim mukarcem u
hotelu. Doe li uope... Tili ponovno pogleda na sat. etvrt do dvanaest... Njen zrakoplov morao je sletjeti prije vie od
sata.
""glasovit svjetski urar i draguljar
**pridjevak osobito otmjenih hotela u zapadnim zemljama
159
Anette je ustrajavala na tome da doputuju odvojeno, "elimo izbjei suvina govorkanja, zar ne?", rekla je. A on se sloio.
Napokon, tom je linijom letjela skoro tjedno, poznavali su je... Nije bilo iskljueno ni da s njom leti netko iz lanca Star, jer je
tridesetpet posto tvrtke pripadalo Remu, a ti su imali sjedite u Hamburgu. Anette je imala ugovor s Tillovom tvrtkom kao
savjetnica, bila je istraivaica u gospodarstvu, jedna od rijetkih koji su se probili u vrh... Tko bi ju upoznao, ne bi se vie
udio. Bila je nevjerojatna ena... Tili nije nikad smatrao moguim, da bi prihvatila njegov poziv. Zapravo je ak ona dala
poticaj. "Predstojei tjedan idem ponovno u Rem, ali na sasvim kratko, mogue nadoveem na to dva dana dopusta..."
Reagirao je munjevito. "Mogli bismo se tad nai...", rekao je. "Bio bih najsretniji ovjek!" I ona je prihvatila njegov poziv...
Ako uope doe... Ide li mu sat tono? Tili se ogleda po predvorju za drugim satom. Skoro e dvanaest.
Na trenutak pomisli Tili na Annu. Bilo bi mu drae, da se nije ponovno morao prisjetiti nje. Oenjeni su ve deset godina,
zapravo e u svibnju biti i jedanaest. A Anna je sad poduzimala sve da od toga nita ne preostane. ak je ni novac nije
mogao prizvati razumu. Ona je ivjela u snovima, sanjala i sanjarila ak i kad je bila budna. Anna u crnome talaru*, osvetnica
slabih i potlaenih... Zasigurno je sebe vidjela upravo takvom. Sad se njena karijera dravne tuiteljice izjalovila, kao to joj
je prorekao. Smio je i dalje plaati. Upravo tako, plaati je smio i dalje. Nije rekla ni "hvala", nije pokazivala ni najmanje
susretljivosti, nita... Kako je samo ispruila ruku, nakon to je rekla "to se tie novca". Bila je to nevjerojatno drska kretnja,
gotovo toliko drska kao i njen nastup na sveanosti koju je upriliilo njegovo poduzee. Je li Anna s Nusslijem...?
"Na gospodin Niissli ponovno ima novu rtvu", rekla je Anette. "Tko je ta lady**l" Ali kad je to upitala, bila je za Tilla jo
uvjek gospoa Schmucker. Upravo ju
*duga sveana halja sveenika, sudaca, vladara ** gospoa (engl.)
160
je bio pozvao na plesanje, svirali su polagani valcer... "Moja ena", odgovorio joj je. Anette to nije mogla znati. Nerado je
dolazila na takve poslovne proslave, a i ovaj je put dola tek kasnije. Tad je Anna ve sjedila pokraj toga nepopravljivog
nastrljivca. Taj nije proputao ni jednu tajnicu, pa ak ni vrue migove u hotelima. Anna me je izvrgnula ruglu, ovako ili
onako, pomisli...

"ao mi je", rekla je Anette Schmucker, "jako mi je ao." I pritom ga je vrlo njeno pomilovala po obrazu. Uinila je to vrlo,
vrlo njeno. Bio je to upravo trenutak, kad ju je poeo gledati kao enu. Prije toga ju gotovo i nije poznavao, povremeno bi
razmijenili tek nekoliko rijei vezano za posao, osim toga nita. ene poput Anette znale su ostajati na udaljenosti.
"Hvala. ivimo odvojeno, ali unato tome...", odvratio je Tili i uhvatio ju za ruku, te joj usnicama dodirnuo meku kou na
sredini dlana. Bio je to rukoljub, ali vrlo intiman. Koa joj je odisala po mirisu koji nije poznavao, premda se poneto u to
razumio... A i godinama je birao Anni pravi miris. Podivljao bi, kad bi mu Anna dola s nekakvim jeftinim kremama i
losionima za tijelo. Pokuavao joj je pojasniti, kako svoju kozmetiku mora uskladiti meusobno. "Hej, lovce na glasovite
marke!" pokuavala mu se izrugivati Anna, "Hajde, onjui malo!" I gurnula bi mu pod nos porculansku posudicu,
prekrivajui otisnuto ime. No oblik posudice bio je nezamjenljiv. "Payot" , rekao je. Ona je pak pucala od smijeha.
"Bezimeno iz obine drogerije, ja sam pretoila u drugu posudicu." Takva je bila Anna, upravo takva!
Anette je, u svakome sluaju, odisala vrlo plemenitim mirisom... Kasnije mu je odala kako poznaje jednoga strunjaka koji se
bavi mirisima, pa mu povjerava neka joj spravi njenu osobnu mjeavinu, kakva joj odgovara...
- Smetam li?
- to? - Tili se trgne i poskoi. Ali to zavri tek na neuspjelome pokuaju, jer ga je podstavljena sjedalica na neki nain
zarobila. Tako ponovno klone u poluzavaljen poloaj... Sam je sebi djelovao glupo, dok je sekundama dugim poput
vjenosti, svinutih lea i zadnjice vrsto ukopane u sjedalici, gledao pruge njenih hlaa. Bile su
161
to tanke pruge boje sladce na crnome, dok je bluza takoer bila boje slaice. Na koncu se uspije iskobeljati, istrgnuti
nasilnome zagrljaju sjedalice i napokon ustati.
- Oprosti! - ree.
- Te su sjedalice pomukle... - nasmije se ona. Smije se, klikne u sebi Tili i pridrui se hihotanju.
- Upravo sam sanjario o tebi... - ree joj.
- Varalico!
- Uistinu. Sanjario sam o tvojemu mirisu, ti mirie nevjerojatno dobro.
Tili se osvrne uokolo, traei pogledom postoji li ovdje u predvorju prodavaonica cvijea. Mogao bih joj sad darovati cijeli
buket rua, pomislio je. Ali nigdje nisu prodavali cvijee... Jedino nalik tome, bilo je neto poput tropskoga vrta, gdje su u
krletkama krijetale velike arene papige. Ispred toga je bilo mjesto za susrete, oznaeno velikim televizijskim tornjem, a
sasvim otraga bio je kiosk s cigaretama i suvenirima. Osim toga nita.
Anette je slijedila njegov pogled.
- Poput Hollywooda - primijeti ona.
- Ne moramo ostati ovdje... - ree Tili.
Dakako, ovo je okruje bilo prepuno mjedi, tropskih biljaka i tamnoga drva. Bilo bi ipak bolje da je rezervirao kod etiri
godinja doba...
- Ne, ne... - usprotivi se ona. - Meni izgleda zabavno.
- Stvarno?

- Stvarno.
Stajala je tu, koveg je odloila pokraj niza sjedalica, a on je stajao uz nju i gledao ju. Uistinu je imala stila...
- Rado bih se malo osvjeila - ree mu.
- O, da! Jasno!
Tili posegne za njenim kovegom. Svoju je prtljagu jo ranije odnio gore u sobu, ali ju je tek odloio, te se odmah ponovno
vratio dolje. ak je i na zahod otiao tu dolje, jer nije znao, ne eli li moda prva uporabiti kupaonicu s mnogo bijelih i
mekanih runika, te prva smjestiti stvari u ormar za odjeu...? Zato nije nita ni dodirnuo u sobi...
- Moramo se odvesti gore... - ree sad. Zvualo je pomalo priglupo.
162
- To si i mislim - nasmijei se ona. Zajedno pooe prema dizalima.
- Na treem smo katu - napomene on. - Ovo ovdjr je lijepa etvrt, same vile.
Ona se tek tiho nasmijei, a on se ponovno prisjeti kako je ona skoro svaki tjedan u Hamburgu.
Promatrao joj je lice, dok se ogledavala po sobi.
- Zgodno! - rekla je.
Bila je to uistinu bogato opremljena soba s erkerom* i udobnom garniturom za sjedenje, gdje se moglo lijepo smjestiti osam
osoba. King-size** postelja bila je prikladno odvojena od dnevnoga dijela, a k tomu je tu bila i odvojena spavaonica. Tili je
vrata te prostorije ostavio lagano odkrinutima, a u nju se moglo ui i izravno iz hodnika.
Anette otklopi svoj koveg i izvadi kovei s osobnim priborom. I usmjeri prema onim odkrinutim vratima.
- Ne tamo... - zaustavi je Tili. - Kupaonica je ovdje... - doda i otvori prava vrata.
- A ona druga, tamo?
- Traio sam apartman s dvije spavaonice... Nisam znao, kako ti je milije.
- Sladak si... - i proe mu slobodnom rukom kroz kosu, protivno smjeru rasta vlasi. Zapravo to nije volio, ali pod njenom
rukom ipak osjeti ugodu... Svidjelo mu se i kako je rekla ovo "Sladak si..." Tako kao ona, nije s njim jo razgovarala ni jedna
ena.
- Prisjeam li se dobro... - nastavi ona, kimnuvi glavom u smjeru king-size postelje - nas smo dvoje ve otili malo
dalje.
- Bilo je tek reda radi.
- Smijem li zatvoriti vrata?
- O, da... Svakako!
- E, sad u se doista osvjeiti.
- Da... Jesi li ve gladna? - Tili pogleda na svoj sat, bliilo se ve jedan.

zatvoreni balkon, najee s prozorima na sve tri strane **kraljevska mjera (engl.); u prenesenom znaenju: golem,
osobito velik i si.
163
- I kako ti to misli?
Tili ju pogleda. mirkala je... Hi ak i pomalo namigivala? U svakome sluaju, inila je to vrlo profinjeno.
- Ovako i onako.. - odvrati on. - Ja osobno osjeam pomalo glad prema hrani i mnogo enje za tobom.
- Laskavce...!
- To je istina.
- Ovako, dok me gleda, mogla bih ti skoro i povjerovati.
- Dokazat u ti.
- Milost!
Kad se vratila iz kupaonice, odmah se mai za svojom jaknom. On hitro skoi i pomogne joj. No pritom je gotovo bio pomalo
razoaran. Da se sad vratila u sobu svuena ili poluodjevena? No bilo je ve lijepo i to to nije u sebi imala nita drsko. Ta
posjedovala je iskustvo jedne zrele ene i ni u emu nije prenagljivala. Prisjeti se Ramone... Ili Andreje... Postojala je tu
razlika, zapravo mu se moglo zavidjeti. Na trenutak poeli da ga Anna moe ovako vidjeti.
- Idemo u Atlantic...? - predloi Tili. Atlantic je bio first-class*, jednako kao i hotel etiri godinja doba, jedino ne toliko
hlaen.
- Nemoj mi to initi... - odvrati ona. - Raspoloena sam za ribu i salatu, a ne francusko-hamburku kuhinju. to misli o
Michelsenu?
- Michelsen je u redu.
Tili zapravo nije poznavao taj Michelsen, no to ba nije htio pokazati. Jednostavno e uzeti taksi.
Automobil se zaustavi ispred jedne prodavaonice biranih jestvina. Ali izlog se ni priblino nije mogao usporediti s onim to
je, primjerice, nudio KaDeWe u Berlinu. Svaka suvremena robna kua imala je u dananje doba vie, taj Michelsen liio je
na trgovinu zalu u godine... Lijevo je bila prodavaonica, a desno kao dodatak zalogajnica.
- Ovdje? - upita Tili, provjere radi.
*prva klasa, vrhunski (engl); esta oznaka za hotelsko-ugostiteljsku ponudu, ali i pri kategorizaciji prijevoznih sredstava ili
dijelova na njima (npr. na brodu, u zrakoplovu, u vlaku) i si.
164
- Ne svia ti se? Mislila sam da zna za Michelsena...
- Da, da... No u sjeanju mi je ostao kao da je vei.
- Srea da nije! I da ga nee poveati... Tad od stalnih gostiju uskoro vie nitko ne bi dolazio ovamo. Tu unutra sjedi
gotovo iskljuivo stalno drutvo.

Ipak se moe sjediti, pomisli Tili i pogleda dva golema stola, za kojima su se ljudi smjestili kao za barskim pultom, s jedinom
razlikom to su sjedili uokolo. Na svakoj strani stola bilo je mjesta za po tri do etiri gosta, te je bilo i toliko postavljenih
pribora na posebnim podlocima. Tili je zamiljao birani objed za dvije osobe... No to su mogli nadoknaditi naveer, a i
ujutro. Mnoge ene u podne nisu jele skoro nita, kako bi ouvale svoju vitku liniju. No Anette je ipak imala
etrdesetosam...
Konobar im donese jelovnik. Nije bio osobito srdaan, nego tek uljudan. Ipak se nasmijeio Anette, izgledalo je da ju
poznaje.
- Volim ovaj nain... - ree Anette, kad je konobar otiao s narudbom. - I ti?
- Da, da, Hanzeati* su narod za sebe - neodreeno odvrati Tili. Uistinu nije znao, to bi jo mogao rei. Osobno je
poznavao tek malo Hamburana, a otvoreno priznavi, savrena usluga u nekome first-class restoranu bila mu je milija od
pomalo naroguenoga i ak reeega naina ovih originalaca. Nadajmo se, pomisli, da e barem s jelom biti sve u
redu...
Anette je naruila svjee raie i pliticu salate, dok je on uzeo takoer raie i k tome dimljena paja prsa. Za salate nije
mario... Anna ga je godinama pokuavala nagovoriti na taj zdrav dodatak, pa je njoj za ljubav pristajao i jeo salatu. No to je
sad bila prolost...
Tili se osvrne uokolo. Lijevo od njih sjedila su tri gospodina, otac s dva sina. Svi su bili odvjetnici i strano bogati, kao to je
Tili ubrzo doznao.
- Danas u ponovno uzeti jastoga - rekao je jedan. Drugi je pak upitao za telea jetrica na mladome
enjaku, kakva je jeo dan ranije.
*Hansa je bila srednjevjekovna trgovaka udruga sjevernih njemakih gradova, po emu se i njihov savez zvao hanzeatski
165
- Njena poput... - no posljednju je rije proaptao, pa to Tili nije uo.
Konobar se nakaljao poput tuljana, to je vjerojatno trebalo biti nekakvo smijanje. Odlazei, sva trojica kimnue Anette...
- Poznaje li i ti njih? - upita Tili.
- Stalni su gosti.
- I imaju novaca k'o pljeve. Najmlai je neprestance govorio o svojoj jahti.
- To mu je hobi. Oni su dobra obitelj.
Tili postrance pogleda Anette. Razgovor o tome smatrala je okonanim. Nastupala je nevjerojatno sigurno i nadmono, bez
obzira radilo se o mnogo novaca, hramu sladokustva ili hobijima nekakvih uglednika odnosno plemia.
Anette je posjedovala onu svojevrsnu lakou, dok je Anna odmah postajala zajedljivom, imala je tako otar jezik. Njena slika
na tren izblijedi Anettinu. Vidio je Annu ispred sebe, u onome njenom pripijenom ovitku, koji je bio uzbudljiviji nego da je
nastupila potpuno gola. Je li doista rairila noge njegovome efu? Sila je niz stube, a iza nje i on. Dolje su bili samo toaleti i
neka vrst podruma. Izostali su nekih dvadeset minuta, gledao je na sat...
- Raun - ree konobar.
Tili se tgne. Nije se mogao prisjetiti da je zatraio obraun.

- Sluajte vi... - odvrati mu. - Moda gospoa eli jo neto slatko.

No Anette mu poloi dlan na ruku.
- U redu je, ja sam mu dala znak. Izgleda, ponovno si se zamislio...
- Oprosti! - ree Tili.
I za to je Anna bila kriva. No on nee dopustiti da mu pokvari ova dva dana, ve je dosta toga unitila. Prigne se prema
Anette.
- elim s tobom u hotel - apne joj na uho.
- Na podnevni sanak? - upita ona.
Uistinu je imala stila... Bila je ena kakvu je trebao mukarac poput njega...
166
xx n xx
- Hoe mi pomoi?
Anette je stajala ispred zrcala koje se protezalo do stropa i prstima prebirala oko najviega puceta svoje bluze, zakopane na
leima.
- Ako smijem...
Tili stane iza nje. Nije bio siguran kako da zapone... Anette nije bila od onih ena koju se obaspe estokim poljupcima...
Hoe li se sama svui? Ve joj je htio ponuditi pjenuac, a i on je poelio neto popiti. Grlo mu je bilo suho... No tad bi
morao zatraiti dostavu u sobu, u sobnome minibaru bio je tek uobiajeni piccolo.* A nije znao, hoe li joj biti pravo, ako
posluga dolazi u sobu... Muila ga je ta dvojba, dok ga nije zamolila da joj pomogne.
Ugleda sebe u zrcalu, kako stoji iza nje, visok i vitak. Promatrao je sebe kako joj istiskuje puce za pucetom kroz rupice... Bio
je to bajoslovno fin nain za poetak ljubavne igre... Kad je otkopao i posljednje puce presvueno tkaninom, padne
rastvorena bluza prema naprijed, a ona se okrene prema njemu. Nosila je neku vrst steznika, koji joj je tijesno sjedio oko
prsa i struka, gladak i bez ikakvih ukrasa, tek plemenit materijal. Bila je ena koja je iz svojega ivota iskljuila sve kojetarije.
Klizne pogledom uz njeno tijelo do glave. Kratko odrezane vlasi, na manje od irine palca, savreno su joj oblikovale obris
glave. Za jednu enu imala je vrlo zaobljen stranji dio glave i vrlo ravna ramena... Veini ena su ramena i zatiljak bili blago
skoeni prema natrag.
Tili osjeti kako mu se mukost ukruuje... Iznenadno osjeti neobino snanu elju da probije tu hladnu i savrenu formu.
- elim te - ree. Zvualo je oporo.
- Vidim! - odvrati ona i oboje pooe prema king-size postelji. On se svue, a i ona, skladnim se pokretima oslobodila
ostataka svoje dojee. Nije od toga trebala
*malen, maleno (tal.); misli se na boice pia u sobnome baru; pjenuac je obino u bocama od 0,2 ili 0,33 1
167

stvarati zavodniki prizor, upravo je ovako bilo uzbudljivo. Prialo se kako mukarce uzbuuju situacije tipa "dr'me", ali to
nije bilo tono, barem ne za njega. Nije bilo niega privlanijeg, nego sam osvajati nepoznato. Tili je pritom osjeao neto
poput posvemanje punoe. Pogleda niz svoje tijelo, osjeajui kao da e za tren jednostavno morati eksplodirati.
- Moj gospodine... - ree ona, odgrnuvi pokriva za njega.
Ve je leala tamo, posteljina je bila bijela i svilena... To je takoer volio. Kod kue su imali jo jako mnogo posteljine s
uzorkom, a veinu od toga im je darovala njegova majka. Anna pak zasigurno nije nikad dola na pomisao o kupovini
neega boljeg. Openito je na neki nain bila ravnoduna, to je partnera moglo izluditi. Osim u postelji, tamo je rado
izigravala divlje i obijesno djevoje. No to ga je pak odbijalo, a odbilo bi i svakoga mukarca, osim moda takvoga kakav je
Niissli. Ali taj bi skoio ak i na nogu od stola, samo ako je okruglo oblikovana. Taj je tip bio sveevac, ne birajui ni
najmanje...
- Hej! - prene ga njen glas.
Pokriva se micao ispred njegovih oiju, amo-tamo, a studen zrak ga je hladio u valovima.
Tili pogleda u lice ispred sebe. Ugleda kratko podrezane svijetle vlasi i malene dojke, lagano usmjerene prema van. To je
zbog tijela nagnutog unatrag, pomisli Tili. Anette je leala oslonjena rukom na jastuk i gledala ga kroz tek malo sputene
vjee.
- Ti...! - ree on.
Bila je vrlo strpljiva s njim. Sad se prigne preko nje. Pravo otkrie, pomisli, dodirivati i osjeati tu hladnu put, kako postaje
podatnom. Sklizne joj prvo rukom, a zatim i usnicama preko vrata na prsa i sve dolje do ravnoga trbuha. Bila je vrlo
miiava. Usnice mu se zaustavie na toj koi, koja je bila glatka, ali istodobno i valovita, ocrtavajui miie ispod nje. Tili
poljubi Anetti bokove, a na koncu i krilo. Svijetle su joj dlaice izgledale vrlo draesno. Anna je imala tamne kovre, taj crn
obris imao je u sebi neto nasilno. Nikad je nije ljubio po tom
168
mjestu, premda je to htjela... Sad blago rairi eniiv noge i krene jezikom naprijed... Ona se postupno ovla/i
istodobno se tek tiho oglasivi. ekala ga je... Uspijeva"' se jo neko vrijeme suzdravati, ali tad vie nije mogao izdrati.
- Reci mi, kad i kako... - ree joj.
- Da...! - odgovori ona tek jednom rijeju. Bilo je kao da e utonuti nekud u daljine. Milovala ga je po leima, a tad se
okrenula na bok.
Protegnula je tijelo, a zatim se sklupala. Sad je on nju milovao po leima, ali se nije micala... Zaspala je! Bila je to prva ena
u Tillovome ivotu, koja nije traila da ju se nakon toga beskrajno dugo miluje. Bila je ak u stanju dijeliti mukarevu
iscrpljenost i njegovu potrebu za mirovanjem. Neobino, no on je u tom trenu bio pripravan nastaviti. Potrajalo je neko
vrijeme, prije nego je mogao zaspati...
xx n jar
- Anna!
Dodir nula ga je jedna ruka, leao je u postelji, a ruka ga je tresla za rame. Bila je to kretnja, kojom ga je Anna budila
godinama.
- Ja sam Anette - zauje.

Otvori oi i ugleda je, kako potpuno odjevena stoji pokraj postelje.

- Oprosti! - jo je bio omaljen od sna. Posegne za njenom rukom.
- Osim toga, upravo je nazvala tvoja ena.
- to?! Ovamo???
- Kamo inae?
- To mi je neshvatljivo.
- Trebao bi poskrbiti za jasne odnose. Ovako neto ne volim.
- Ali ona tono zna...
- Nije zvualo ba tako...
- Razgovarat u s njom.
- Uini to! A sad sam gladna.
- Dakako...
169
Pogleda na radio-budilicu. Skoro sedam...! Pomiljao je na romantinu veeru, a to je bilo u podne. Nadajmo se da sad mje
sve propalo, Anette je djelovala jako hladno Dolo mu je da ubije Annu.
170
18
Dvostruka uloga
Anna se pribrala i sad se na dvokolici vozila na trnicu. Upriliili bi je svakoga utorka i petka, ranije je Anna redovito odlazila
tamo. Tili je dodue u podne jeo na poslu, imali su tamo lijep restoran, ali bi unato tome kenjkao ako bi ga za veeru
doekali kruii. K tomu bi najee napravila jo neku salatu i hladnu mjeavinu, u svakome sluaju neto zdravo. Sad je
ve tjednima ivjela od muslija i hrane iz limenki. Uobiajen samaki sindrom*, znala bi pomisliti. Zato je ovaj utorak sjela na
dvokolicu. Kupila je jedan krastavac, dvije paprike, glavicu zelja, rotkvice, hrena, dva prutia cikorije i sveanj mladoga luka.
I ve je platila, kad se prisjeti kako je, prema staroj navici, kupovala za dvoje...
Objesi koaru na dvokolicu. Ne sa mnom, pomisli. Radije u baciti polovicu! Ponovno ugleda Tilla pred sobom, kako
pucketanjem prsta poziva barmena i naruuje taksi za nju. Pritom je ostao sjediti s tom plavokosom... Boja kose joj je
zapravo bila vrlo blijeda, prema eninoj dobi mogle su to jednako biti i sijede vlasi... Tili te noi nije doao kui.
Anna je ve izvukla pretinac za povre u hladnjaku, kad ugleda listi. Prije jednoga sata nije ga jo bilo, na to je mogla
prisegnuti. Tili se zasigurno jo posebno vratio.
Zalupi vrata hladnjaka i posegne za listiem.
*stjecaj niza pojedinanih utjecaja, koji zajedniki stvaraju dodatan uinak
171

'Tvoj ko s rubljem smrdi", itala je. A zatim: "Za svaki sluaj, moja adresa u Hamburgu je..." Znala je da se lanac Star spaja s
Remom u Hamburgu. U biti joj je bilo pravo, to nee morati gledati Tilla. Ugoaj i raspoloenje u meuvremenu su pali na
niticu... No ono s koem za rublje bilo je besramno. Kod njega su smrdjele sasvim druge stvari...
- Jeste li proitali?
Anna se trgne, no to je bila tek Regina.
- to radite ovdje? - upita ju Anna.
- Va me mu zamolio da doem danas. Zato jer ipak putuje. I ponovno tek onaj sljedei tjedan. I trebala sam vam
ostaviti pisamce.
- Da, hvala - odvrati Anna. Nije to bilo nikakvo pismo, tek list papira, jedanput previnut. Zato odmah ne napravi
javni oglas?
- Idem sad - ree ena i zastane na vratima.
- Da - odvrati Anna, osjeajui se kao da je u zoolokom vrtu. A budui da ena i dalje nije odlazila, upita... Jo neto?
- Ne, nita... - odgovori ova i prigne se, kako bi papue zamijenila postolama. Naime, Tili je zahtijevao da nosi
papue, zbog skoro potpuno bijele podne obloge. Obuvi se, ena otkopa radni haljetak, pa napokon navue
ogrta. Sve to vrijeme zaprjeavala je Anni put, nasadivi se u prolaz izmeu kuhinje i predvorja, umjesto da se kao i inae
presvlai na nekome drugom mjestu, gdje nikomu ne smeta.
Anna poe u kupaonicu, morala je na zahod. Podigne pritom poklopac s koa za rublje... Uistinu je vonjalo, nekako po
plijesni. Preokrene ko i istrese sadrinu na pod. Vonjao je omanji sag, koji je inae stajao ispred kade. Bio je vlaan i
zguvan, pun pljesnivih mrlja. A za njeg se zalijepio njen najbolji prsnik. To vie nikad nee moi isprati, dolo joj je da
zaurla od bijesa. Sasvim jasno, ona ne bi nikad bila toliko glupa i ubacila vlaan otira u ko za rublje...
Mehaniki pone razvrstavati prljavo rublje. Pritom nae i jedne Tillove gae. Dio s gumicom bio je ve istroen, ali je te
stare gae ipak navlaio nou. To je bila 172
. :
jo jedna njegova muica, nou bi se u mat no straljive djevice. Mnogo zamatanja i malo sadraja, i Anna. Nehotice
se nasmije... Zanjie komadom rul zraku. Sprijeda je bila uobiajena uta mrlja. Trci njegove zapisane gae staviti u
omotnicu i posl.ih njegovoj fliki, s potpisom "Ljubazni pozdravi od Tili.1 Ali kojoj fliki?
Trenutak je neodluno stajala ispred koa za rublje, iznutra je bio prekriven nekom vrstom sjajne folije, ali joj se gadilo ui
rukom u trbuasto kuite i obrisati ga. Na koncu ode po usisava i gurne sjajnu cijev unutra. No kad je dodirnula dno u
kou, struja zraka se zapone prekidati, kao da je usisava poeo kaljati. Zasigurno je unutra ponovno ostala zalijepljena
jedna od njegovih arapa, pomisli Anna. Izvue cijev, a na njenome ulaznom otvoru visjela je nekakva svijetla vrpca. Pritisne
nogom na prekida i iskljui stroj, pa skine tu stvar. Bio je to uloak za enske gaice, na televiziji je esto vidjela oglase za
njih. Ona pak nije jo nikad uporabila neto
takvo...
Anna se trgne, kao da ju je ugrizla otrovnica. Strese tu stvar s prsta, ali je ljepljiva vrpca vrsto drala. Kovinasta cijev
usisavaa zazvei po poploenome podu. Anna se prigne uz rub kade, privukavi jedno koljeno i oslonivi glavu na njega.
Nekoliko pula zatetura, te se nagonski upre jednom rukom o zid. Tili je zasigurno doveo jednu enu ovamo...
Nakon nekogaa vremena se uspravi i protrlja po zadnjici, boljela ju je od neudobnoga poloaja u kojem je neko vrijeme bila.
Nije mogla prosuditi koliko dugo... Tad se zaputi od prostorije do prostorije... Podignula je svilene jastuie na kauu,

preokrenula velik uloak za sjedenje, zavlaila dlan uz rubove, premetnula hrpu njegovih novina... Otkrie ju je ekalo iza
njegovoga dvosjeda u dnevnoj sobi. Jeftina kopa za kosu, zlatne boje i s nalijepljenim ruiastim tulipanom. Cvjetna djeva,
znai, pomisli Anna. Ona je takvim kopicama uvrivala svoj konjski rep, kad bi se vraala s posla. Zbog toga je izgledala
upravo smijeno mladom... Sasvim na poetku Anna nije htjela povjerovati, da je Andrea kolovana cvjearka. "Vau
173
novu pomonicu smatrala sam u najboljemu sluaju petnaestgodinjakinjom", rekla je svojednobno starome vlasniku
cvjearnice. "Ne, ne, njoj je ve dvadeset", odgovorio joj je on, "ali ona dolazi iz zaviaja moje ene, iz Odenkirchena*,
tamo ne sazrijevaju tako rano kao ovdje." Anna je tad kimnula. Sad vie nee kimati, nevinace iz Odenkirchena se spetljalo
s oenjenim ovjekom, koji bi joj mogao biti otac, s njenim muem i u njenoj kui. Pozvat e to nevinace na red, pa makar
sluala cijela cvjearnica.
No ponajprije e se dotjerati. U svojim starim i izlizanim cjevastim trapericama, te s vlasima nemarno skupljenima kao to
ih slino ima ta osoba, scena koju si je zamislila u glavi, u stvarnosti bi glatko propala. Kopa za kosu s plastinim tulipanom!
Anna prijezirno otpuhne, takav ukras u kosi bio je doista primitivan. Izabere svoj obru za kosu izraen od prave
kornjaevine, odluivi zagladiti vlasi i k tomu nabaciti odmjerenu minku. to joj je to zgoljavo stvorenje moglo sueliti? To
je trebalo biti jasno i zamjetljivo, svakome tko sluajno navrati. Glas o tome e se proiriti, pa e svi govoriti: "Kako samo
moe? Ima krasnu enu, a uputa se s djevojkom nalik na Pipi!" Upravo e tako biti...
Anna iskrca povre iz koare za nabavke. U meuvremenu je na kupljeno sasvim zaboravila... Svenut e i propasti, ako ga
najhitnije ne zbrine. Cvjetna vila joj nee pobjei, a nakon njenoga posjeta nee vie biti osobito slina jednoj cvjetnoj vili.
Moda dobije i otkaz... Biranju ogrtaa posvetila je takoer osobitu pozornost. Odluila se za antracitnosivi s krznenim
ovratnikom, to joj ga je darovao Tili. Bio je to njen najelegentniji ogrta. Upravo ga je htjela navui, kad zazvoni telefon.
Potri prema niskome ormaru u dnevnoj sobi, gdje je stajao punja, ali telefona nije bilo tu. U meuvremenu je zvonjava
prestala. Anna prtisne tipku za traenje, morala je tek slijediti pisak i nai e ureaj... Tili je za sebe tvrdio kako je uredan
ovjek, no po svemu sudei
*Pipi Langstrumpf (Duga arapa); lik iz djeje prie, pjegava djevojica s konjskim repom
174
nije bio u stanju ni telefon odloiti na pravo Slijedei pisak, Anna dospije do Tillove sobe, nekadanje sobe za
goste. No ponovno ju je zaklju telefon je ostao unutra... Sad vie ne moe iz m vlastite kue ni nazivati, a i nitko ne
moe nju dolu u Bila je odsjeena od vanjskoga svijeta. Sjedne i zaplae... Nakon toga je ona odmjerena minka bila
upropatena, oi oteene, a vlasi raupane.
Ubit u ga!, razbjesni se Anna. Poe u kuhinju, moralo je biti jo aja od kamilice. Na tednjak postavi kotli s vodom, a u
jednoj plitici za juhu pripravi tri vreice s ajem. Potrai tad neto uporabljivo kao oblog. U koarici za glaanje leali su
Tillovi platneni rupii... Dosljedno je izbjegavao rabiti papirnate... Njegova majka bi mu svake godine redovito darivala
pola tuceta rupia od batista Made in Szvitzerland*, runo vezenih i s monogramom**. Na rubu su rupii imali jo i
prugu u boji. Prole godine je ta bila srebrnosiva, a godinu dana ranije tamnocrvena. Po tim obojenim prugama moglo se
utvrditi koje su godine rupii bili darovani. Anna uzme jedan s hrpe i uredno ga razreze u vrpce. Bio je to jedan iz najmlae
rupi-ere, sa srebrnosivom oznakom. Anna otpuhne i zapone pjevuiti: - ...tad ostade ih tek pet.
Telefon je zvonio jo nekoliko puta. Svaki put je Anna ponovno usplamtjela od bijesa. Razmiljala je, ne bi li pozvala bravara,
ali se tad prisjeti kako ak ni nema dovoljno novaca za plaanje usluge. Jednom je zgodom morala pozvati bravarsku slubu,
jer je klju ostavila utaknut s unutarnje strane kunih vrata... ovjek je htio da mu se plati gotovinom, pa je novac posudila
od susjeda. Zamisli, kako bi to bilo da pozvoni Kramerovima: " Trebam hitno dvijestotineosamdeset maraka, kako bih dala
provaliti u sobu svojega mua..." U toj je slici bilo neto. Zapravo i nije ona bila ta, koja bi se trebala stidjeti.

"Izraeno u vicarskoj (engl.); vicarski proizvod

**ureeno poetno slovo imena, obino oznaka vlasnitva na
uporabnim predmetima
175
Kad je pak napokon Anna navukla ogrta, nije to bio onaj sivi, ve obina kabanica u kojoj je nesmetano mogla i voziti
dvokolicu. Svoju raniju zamisao je odbacila. Ponajprije e nazvati, ali ne s javne govornice. Zato se odveze sestri. Postoje
razgovori, za koje staklena krinja jednostavno nije pravi okvir, usred prometne buke i s ljudima koji nestrpljivo kuckaju na
vrata.
Anna je imala sree. Marie je bila kod kue.
- Mogu li telefonirati odavde?
- Tili nije platio telefonski raun? - odvrati protupi-tanjem Marie.
- Rei u ti kasnije...
- Poslui se.
- Hvala.
Anna poe u sestrinu radnu sobu. Njen telefon je bio jedan od onih staromodnih ureaja s okretnim bojanikom. Anna
dvaput pogrijei pri biranju, jednostavno se ve previe priuila na suvremene telefone s tipkama.
- Hotel Elysee, dobar dan... - zauje napokon.
- Dobar dan. Spojite me, molm vas, s gospodinom Lieboldom.
- Trenutak, molim.
Zauje se glazba, a tad zvuk podizanja slualice.
- Liebold... - javi se neki glas. Ali nije bio Tillov, ve glas neke ene...
- Liebold? - upita Anna.
- Da - potvrdi glas. - Sto elite, molim?
- Mojega mua.
- Vi ste...?
- Gospoa Liebold - odvrati Anna. - Gospoa Liebold Prva.
- Trenutak, molim.
Anna je ula vie puta ponovljeno "Tille", "Tille", priguenim glasom* Kao da je vidjela prizor svojim oima... Tili je nakon
toga uvijek spavao poput vree. Izgleda da mu je uspjelo, odigrao joj je pastuha i sad je spavao kao mrtav.
- ao mi je... - javi se enski glas na drugom kraju.
- Ne trudite se dalje - prekine je Anna. - I jo mnogo zadovoljstva s mojim muem. - I spusti slualicu.

176
Anna je zaboravila, zato je zapravo nazvala, i U mu je rei: "Trebamo li razvaliti vrata tvoje sobe, kil bismo doli do
posranoga telefona?" I time ga uzneni j , No sad se naslonila na rub sestrinoga pisaeg Mula, mozgajui, iji bi
to mogao biti glas. Nije bio ni Ramonin niti cvjetne vile. Broj tri, dakle, mogue ona blijedoplavokosa s proslave Tillovoga
poduzea...? Za poravnanje sad jedna stara, pomisli, te su zahvalne i za malo dobivenoga. "Gospoa odgrizla
mukarcu vrh penisa!", to je bio naslov koji je jo nedavno proitala u novinama. Anna mu ne bi nita odgrizla, ve i
sama pretpostavka o tome tjerala ju je na bljuvanje. Svejedno, ne bi od njega mnogo ostalo. Penis je, tako
reku, bio ponos svakoga mukarca, do toga je jednako stalo smetlaru kao i najveemu direktoru. Ona e se pobrinuti za
taj Tillov ponos, i te kako e se pobrinuti, njegov e pijevac dobiti zasluenu nagradu. A taj njegov repi, jer to je zapravo i
bio, dva spuvasta spremnika koji se mogu naliti krvlju, sve je ee padao na pol' koplja...
- Zar si srela duha? - upita ju Marie.
- Sablast Tillovoga pimpeka.
- Zar je toliko silovit?
- Ba naprotiv - odvrati Anna. - Sputa se prema
nitici.
- No onda...
- Upravo zato!
177
19
Pet jednim udarcem
- Vi?!
- Mene, po svemu sudei, niste oekivali? - Anna pogleda djevojku iza pulta, koja je upravo vezivala bijele tulipane u
buket. Smotak lika joj ispadne iz ruke, odbije se na pod i dokotrlja sve do Anninih nogu. Gotovo se saali na djevojku.
- Ne, vas nisam oekivala... - ree djevojka i prigne se po smotak lika.
- Ali mojega mua jeste?
- Moda.
- Njega ne trebate ekati. Niste mu jedina.
- Znam to.
- Znate?
- Moja sestrina mi je rekla.
- Kako to, vaa sestrina?
- Ona je bila ta... Tili ju je upoznao na pokladama. Ona je iz Odenkirchena, a bila je ovdje tek nekoliko dana. Tili ju je htio
na pepelnicu rano ujutro odvesti na vlak. I tad se dogodilo... Gore u mojoj sobi, dok sam ja ovdje dolje radila...

- Broj etiri!
- to?
- K tomu i supruga. Moj mu ima suprugu i etiri ljubavnice. To je najnovije stanje.
- Vi ste ludi.
- Zato ja?
- Tili je rekao, kako pokatkad izmiljate razne smijene stvari.
178
- I to vi vjerujete?
- Ne znam... Ne znam vie nita.
- Evo - Anna poloi listi s telefonskim brojem hotela Elyseena pult. - Nazovite.
- to je to?
- Nazovite! Ja sam nazvala, a javila se gospoa Liebold.
- Ta to ste vi...!
- Upravo.
- Ali on nije, mislim...
Djevojka se splete i uuti. Lice joj se naglo oblilo tamnim rumenilom, a sline nejednake mrlje proirie joj se i niz njen dug
djeji vrat, sve do izreza zelene radne halje.
- Kod vas je, dakle, takoer splasnuo.
- Da.
Djevojka prinese dlan ustima. Nokti su joj izgledali izgrieno, a zavravali su nekakvim crnim obrubom. No to je mogla biti i
cvjearska zemlja.
- To je podlo... - promucala je.
Usnice joj se pritom razvukoe u neku vrstu etverokuta, zailjenoga prema dolje. Nije vie nita govorila, ali joj usta
ostadoe malo otvorena, nalik nekakvome neobinom pretincu. Bilo je to cendravo lice djeteta i ne osobito privlano.
- Razmislite smireno, tko je tu podao... - mirno joj
odmjeri Anna.
Prigne se naprijed i osloni obim rukama na pult. Djevojka ustukne korak, ali dalje nije mogla, jer je naila leima na zid.
- Nemojte ekati, da bude prekasno - nastavi Anna. - Moete me nazvati. Moj broj je isti kao i Tillov, a on rijetko dolazi
doma prije est.
- Nemojte nita rei mojoj efici, molim.

- Razmislit u...
Anna se nasmijei u to blijedo lice obrubljeno tankim uvojcima kose, to ih je pridravala kopa s ruiastim tulipanom... Tja,
kope za kosu s ruiastom plastikom mogu i ubosti, pomisli Anna. Tad se prisjeti vjetijega sijela i vjetica koje jezde na
svojim metlama. Zato to ne
179
bi mogle biti i kope za kosu ili strugovi za guljenje tabana,... Ili zailjene rijei, u tome je bila umjenik. Anna, glavna
vjetica! Ne zvui loe...
n n xx
Na povratku kui, Anna je kao i uvijek prolazila mimo pekarnice. U izlogu ugleda izvjeen karton, na kojemu je pisalo:
DANAS SVJE BIENENSTICH*. Anna zastane.
Uinilo joj se da osjea miris svjeega kvasca, a ugleda i gustu kau od izmijeanih listia badema i meda, kako se prelijeva
iz lonca i cijedi na podloak od tijesta. Peene ploke tijesta bi se rezalo i punilo namazom, pa ponovno sastavljalo. Kod
narezivanja bi punjenje istjecalo preko ruba. Taj pelinji ubod bio je dio djetinjstva... Annina majka je neko esto pekla taj
kola.
Anna prui ruku prema kvaki. Bilo je to idiotski, zato ne bi vie kupovala kod VVeberovih? Bilo joj je i inae prokleto mrsko
svakoga jutra, zbog dva kruia trati itav blok kua dalje.
Unutra je uistinu mirisalo na svje kvasac, gotovo kao netom u njenome sjeanju, a na dva lima ugleda gotov pelinji ubod.
- Od ovoga bih rado jedan komad - rekne i posegne za novarkom. Marku i osamdeset stajao je taj komadi, a ona ve
odavno nije vie kupovala nikakve kolae. Tili nije volio slatko...
- Dva pelinja uboda i dva amerikanera** - zauje tad glas iza sebe.
Okrene se, glas joj je bio poznat. Bila je to Ramona, kose svezane u vor otraga na glavi. A i nenaminkana, premda je ve
bilo podne...
- Vi opet ovdje? - upita ena.
Annu je tek sad zamijetila, po svemu sudei, premda je stajala odmah ispred nje. Prodavaica urui Ramoni podloak s
etiri komada kolaa, a ova prihvati omot.
*pelinji ubod (njem.); medni kola posipan listiima badema **vrst kolaa; naziv kod nas nije uobiajen
180
- Moj sin tako rado jede ameriknncrc kao da duguje nekakvo objanjenje.
Slobodnom je rukom pritom cupkala gumi pridravala kosu. Podloak s kolaima joj skoi iz ruke.
- Ali pelinji ubod ete zasigurno sami pojesti

i.

Anna.
Dva komada, pomisli pritom, ovi bokovi nisu sluajnost. Kad bude stara poput mene, izgledat e poput matrone.
- Katkad poelim slatko...

- To si mogu misliti. Osobito sada... - i poe prema vratima. - Dovienja! - doda glasno.
Druga krene odmah za njom, napokon ile su istim putom. U nekoliko koraka dostigne Annu.
- I kako to mislite? - upita ju.
Anna ponovno zastane. Promotri enu... Osobito sretno ba ne djeluje, zakljui. Da vidimo, koliko zna...
- Kako to mislim? No, mogue patite od usamljenosti...
- Zato bih trebala biti sama?
- Jer vam manjka moj mu.
- Tili je tek nekoliko dana na putu. Poslovno.
- I to vi vjerujete?
- Inae bi me poveo.
- Za veseli trokut?
- Pakosni ste, samo zato jer vas je Tili ostavio.
- On tako tvrdi?
- Znam to i sama.
- Meni se ini, vi mnogo toga ne znate. Trebali biste otvoriti klub, klub Tillovih ena... To bi mu se svidjelo, vjerujem.
- Tili ostaje kod vas jo jedino zbog kue. Ne eli se odrei kue. Ali voli mene.
- A za Uskrs stie mali Isus s darovima. Glupe ene uvijek izvlae krai kraj.
- Mislite time mene?
- Vi ste uistinu ovica.
Anna lagano podigne ruku i zaputi se preko ulice. Sasvim e mirno pojesti svoj komad pelinjega uboda, k tome popiti
alicu kave i proitati jutarnje novine. Danas ih jo nije ni pogledala.
181
Zapoela je s politikom rubrikom. Nije vie bilo nikoga tko bi joj uskratio dio novina ili joj itao iz njih. Usreuje li Tili i svoje
flike glasnim itanjem? Njoj bi to zapravo trebalo biti svejedno. Temeljito se zadubila u itanje, stranicu po stranicu, to joj
je skretalo misli. Povremeno bi si skuhala jo po jednu kavu, a bila je i gladna, pelinji ubod joj se nedvojbeno zalijepio o
stijenku eluca...
Bit e bolje, ako si pripravi salatu, prije nego kupljeno zelenje svene do kraja. No nije imala ni najmanje volje za ienje i
pranje i usitnjavanje salate. Zapravo nije imala ak ni volje da uljudno sjedne i s priborom pojede neto valjano. Otvori
ormari sa zalihama, ali tamo je osim nekoliko vreica s branom i eerom, vladala sveopa pusto. Uzme posljednji
omot suhih groica, odmah ga otvori i jo onako hodajui ubaci punu aku u usta. Okus je bio strano sladak.
Anna se ponovno smjesti uz jedai stol i otvori prilog s nadnaslovom Pogled. Pogled kamo? Proita neto o umijeu
kraljevske diskrecije, pa se upita, to to ljudi nalaze toliko zanimljivim u naklapanjima o kraljevskim obiteljima? Na slici, koja

je bila uz lanak, ugleda jednoga debeljkastog vladara u polo majici. Bio je ruku pod ruku s Dolce Paola...* Doslovce tako je
pisalo, talijanski. Takve e bokove uskoro imati i Ramona, pomisli Anna. Jedino, Ramona nije bila kraljica, a zasigurno ni
pjeva poput Adamoa nee uditi za njom, pjevajui joj "slatka princezo". udi li Tili za Ramonom? Ako je tako, Anni je bilo
zagonetno, zato? Mogue su neko takvi likovi bili in** odnosno moda takvi krukasti oblici djeluju na mukarce
istodobno i majinski? No Tili je ujedno bio ljubitelj lijepoga i skladnog, bilo je dovoljno da Annina kosa tek centrimetar
sklizne na lice, pa bi se ve zakaio za to, rekavi: "Mora frizeru." A sad je imao jednu s vlasima do zadnjice, vrci vlasi bili
su joj ispucani, a rit iroka. Sve na toj eni bilo je pomalo nategnuto, govorila je
*Slatka Paula (tal.)
**u (engl.); rije ima ire znaenje, tj. sve to u modi, poznato, popularno
182
a i
preglasno i oblaila se previe dreavo, "tnn ureen jednako tako, a kao da ni nije bila pn-Anna je netom svjesno rekla
"moj mu", ali i prela preko toga i govorila o Tillu kao da je vc< njen posjed. Ili je glupa poput lutka od slame promiljena ili
vrlo sigurna u svoju stvar...
Anna sklizne pogledom na sljedeu sliku, n; stranici. No ta je bila objavljena uz drugi lanak. Ispod slike na kojoj
se vidjelo dugogrivu mladu enu li manekenskoj pozi, pisalo je: "Nepomirljiva feministkinja sad i u Kolnu..." Izgledaju li,
po najnovijem, borkinje za enska prava upravo ovako? Anna je o njima jo uvijek nosila u sebi drukiju sliku: dojke koje se
slobodno njiu, mnogo ljubiastoga, sitno nakovrane duge vlasi povrh prirodno blijedih lica, pomalo lezbijski nastrojene,
kratko oiane glave... Na sveuilitu je u luku obilazila takve ene, tamo ih je jo bilo mnogo, najee s nekakvim
proglasom u ruci koji bi dijelile prolaznicima. Na onu nedavnu izlobu o enskoj umjetnosti, takoer su dole, u
meuvremenu tek promijenjene boje odjee u crno umjesto ljubiastoga, a donekle su i ostarile. Ali inae razlika
u odnosu na uspomene sa sveuilita gotovo i nije bila velika. Annina reakcija je takoer bila jednaka! Sto bre otii...
Sebi je to objanjavala okolnou da je oduvijek bila usamljeni strijelac.
Novinski lanak bio je neto poput objave rata kutijicama za puder i visokim potpeticama. "ene mogu biti rtve i
poinitelji", tvrdila je amerika autorica u sljedeem odlomku. To je ve zvualo zanimljivije. Veeras je nastupala u Kolnu,
gdje e itati ulomke iz svojih djela. Ulaznice su bile po deset maraka. Anna promisli, bi li trebala poi na tu autorsku
veer...? Tek tako, ale radi... Moda bi i Marie pola s njom?
Htjela je nazvati sestru, te je ve prila telefonskome punjau. No pogled joj se zaustavi na praznoj ploi. Morala je nazvati
usput. No Marie nije bila raspoloena za takav izlazak.
- Doi u nau toionicu, danas se okuplja staro drutvo - preloila joj je.
- Moda kasnije - odvrati Anna.
183
Nekako je osjeala u sebi, jednostavno mora poi na to itanje.
n jor xx
Autorica Naomi Wolf se jo nije bila pojavila. Mogue je ak provirila u dvoranu i utekla? Bilo bi to shvatljivo. I Anna bi vrlo
rado strugnula... Okruena s oko tri stotine kolnskih feministkinja osjeala se vrlo nelagodno. Svejedno koliko su ta Naomi i
njene amerike oboavateljice i sljedbenice moda pokau zgodnima i enstvenima, ovdje u Kolnu su se izgleda narojile
same sive-ljubiaste-kanacrvene nezadovoljne ene. Anna se meu njima, u svojim cjevastim trapericama i tijesnome

boleru* osjeala poput zauene princeze, sve dok se nije pojavila autorica best-sellera**. Ta je nosila dugaku i lepravu
suknju i strahovito zgodnu bluzu, bila je upadljivo naoita i sva je sjala. Poela je pripovijedati o svojemu vjenanju
uprilienome prije nekoliko tjedana, te navela kako si eli djece, tonije dvoje. Nazoni zapljeskae kao opsjednuti. Anna
nije mogla pojmiti, kako svi ovdje ne shvaaju da je rije o neemu posve drugom, kad nagradama ovjenana autorica u
odjei primjerenoj modelima i netom udana propovijeda o enskoj jakosti.
- Pustite svoje elje neka izbiju! - uzvikne voditeljica. Anna se osvrne uokolo... Koje to elje?
- Uivajte u svojoj enstvenosti!
Anna pogleda uzdu ljubiasto-sivih redova stolaca.
- Nemojte slijepo utapkati u klopke kozmetike industrije, proizvoaa dijetne hrane, kirurga koji operacijama uljepavaju!
Zasigurno ne, zakljui Anna, ni jedna jedina od nazonih ena nee to uiniti.
- Udruite se!
Eh, ne! Samo to ne!!! Anna ustane, jednostavno vie nije mogla ostati sjediti. Bilo je za povraanje, kad su ene pljeskale pri
vlastitome smaknuu...
*vrst jakne
**najbolje prodavan (engl.); najee se odnosi na knjige, premda
se sve vie rabi za prodaju bilo kakve robe
184
jar jar jar
- Kako je bilo - htjela je znati Marie.
Anna se ugurala pokraj sestre na drvenu klupu. k*K ) je s naporom mogla razumjeti, to joj ova govori, jer j< i< u
prostoriji bilo buno, a i svi su za stolom dovikivah jedni drugima, uzdu i poprijeko.
- Osjeala sam se posrano - odvrati Anna.
- O emu se radilo? - upita jedna od nazonih za
j

stolom.

I ta je imala neke povezanosti s kulturom. U starome drutvu njene sestre svi su imali nekakav stvaralaki pristup. Tako se
slikalo na svili ili poleini stakla, naivno ili apstraktno, kao pratnja glazbi ili se barem o slikanju umno raspravljalo. Osim
Marie, u skupini su bila i etiri
docenta.
- O vrstome feminizmu - odvrati Anna. Razdraivalo ju je tek tako ubaciti tu natuknicu. Ti su
ljudi mogli satima raspravljati o tome kako Wesley uobliuje pupak i njegovoj podsvjesnoj erotici. "to, ti ne poznaje
Wesleya?!", zapitali su je. Anna je tad odmahnula glavom i osjetila se iskljuenom. Bilo je to prije nekoliko mjeseci, nakon
toga vie nije zalazila ovamo.
- Zvualo je, kao da se ovjek treba toga uvati?

- Kao ena, da! - odvrati Anna.

- A kao mukarac? - upita jedan od docenata.
Taj je izgledao gotovo normalno, ne raunajui uperak kose to ga je, kao protuteu navjetaju eone elavosti,
nakovrao na zatiljku.
- Kao mukarac... - ponovi Anna i kratko se zamisli. - Mislim, mukarci se samo smiju, kad se hrpa ljubiasto -sivih mieka
javno odrie industrije sredstava za uljepavanje, izvikuje svoje elje i pohotu, te objavljuju kako ele stvoriti mreu moi.
- A ti? - ovjek se nasmije. - Gdje si ti u tome?
- Ja? Ja bih to uinila i pritom utjela. Ili to ne bih uinila i opet utjela. Bitno je jedino djelovanje. O tome
sve ovisi.
- Hm... Ti misli, u takvim se zgodama govori mnogo
nepotrebnoga?
185
- Moe biti.
- Moda je stvarno tako. Marie, tvoja sestra je okay.
- Znam...! - Marie uhvati Annu oko bokova i na tren je stisne k sebi.
Smijeno, pomisli Anna, potrajalo je tridesetpet godina, pa me tek sad moe dodirnuti i zakljuiti da sam u redu. To je pak
bilo neto sasvim drugo, nego kad bi joj se divio neki mukarac. Tad bi u igri bio i svojevrstan odraz spolnosti, koji bi
omoguavao mukarcu da danas pobjedniki klie, a sutra ve palac okree prema zemlji. Zavrna pjesma i nakon toga
mrana rupa...
- Drago mi je, da si mi sestra - ree Anna tiho.
- Hej, malena! - Marie je pogleda, upitno i pomalo zabrinuto, a mogue i ganuto. - Mislim da treba neto snanije od
ovoga tu - i pokae na au limunade ispred Anne. - Sto misli o jednome grogu*?
Anna kimne, a Marie rukom pozove gostioniara.
- Dva groga, molim! - dovikne mu.
- Tri groga! - javi se ovjek s uperkom.
Obje ene namignue jedna drugoj... Mukarci ne vole, kad ih se iskljuuje, ovaj ovdje htio je sudjelovati.
Poslije groga Anna je ubrzo morala na zahod. Pritom je morala proi pokraj pulta, pa se spustiti niz nekoliko stuba. Stubite
je zavravalo u malenome predvorju, a tu su visile slike uglednih gostiju i vlasnikove obitelji. Uz to su na zid bila privrena
i dva plakata, koji su izvjeivali o priredbama. Po svemu sudei, vlasnik je osjeao slabost prema umjetnosti.
Desno su bila vrata na kojima je pisalo GOSPOE. Ve je imala ruku na najviemu pucetu hlaa, jer joj se doista poprilino
urilo, ali tad ipak zastane. U udubini izmeu plakata s tri enske glave i vrata, visjelo je jo neto, uokvireno. U staklu se
zrcalilo neravnomjerno svjetlo stropnih cijevi, pa su blistave tokice poigravale i promicale preko crtea.

Anna prie blie. Nije se prevarila...! Nacrtan je bio maleni David s prakom. Imao je milo lice i nije ba izgledao kao da se
smjesta sprema u boj. Anna potrai
*(engl.) pie od ruma, konjaka i si. sa eerom i vruom vodom
186
potpis. Pisalo je samo D. W. i uz to nadnevak. Bio )e I onaj pokladni utorak...
- Ovaj crte - upita ona, pomalo bez daha. - Tko y,
je nacrtao?
Gostioniar uzgleda preko svojega pipca za toenji
piva.
- Crte? - upita. No tad mu se razvedri lice. -Crte...! - ponovi. - Onaj s Davidom i prakom?
- Da, taj! - kimne Anna.
- To je djelo jednoga gosta iz Hamburga. Darovao mi ga je i upitao, bih li ga objesio na zid. Svia vam se?
- Da. Je li taj ovjek bio ovdje?
- Slika je stigla potom. Poznajete li slikara?
- Moda... - odvrati Anna i vrati se k stolu. Ugura se ponovno na svoje mjesto pokraj Marie i
primakne au s grogom do usnica.
- U ai vie nema nita - upozori je Marie.
- to...?! - zaudi se Anna, pa pogleda au koju je drala u ruci. Uistinu, bila je prazna.
- Jesi li imala privienje ili neto slino?
- Nooo* - odvrati Anna, zibajui se na klupi. Tad ustane... - Mislim da moram na brzinu...
- Mislila sam da upravo dolazi sa zahoda?
- Zaboravila sam...
*ponovno u ve spominjanome narjeju kolsch (it. kel); Anna kae "neee", ali muklo, pa to zvui kao "nooo"
187
20
Hip-Hop
Anna se probudila usred noi, mokra od znoja. Kad se to proita u romanu, zvui dramatino, no ona se osjeala tek
ljepljivom i zguvanom. Srea to se nije morala pogledati u zrcalo...
Sanjala je... Na poetku je to bio lijep san. Sve dok David s dragim licem nije izgubio svoju praku, a Golijat se pakosno
nacerio: "Ima li potekoa?" Anna se htjela umijeati i pomoi malenome Davidu. "Veliki se tek razmee!" Ona je pak

htjela Tillu strgnuti s lica Golijatovu masku, no u snu to nije uspijevala. Na koncu je ostala sama, s prakom u ruci, nakon to
je tu malu napravu zdvojno traila i na koncu pronala. "Davide, imam je!", povikala je. Ali joj nitko nije odgovorio, te se tad
probudila. Pokuavala je ponovno usnuti, ali se bojala da se onaj san ne vrati... Pritisnula je prekida svjetiljke pokraj
postelje, pa je leala, promatrajui sjenu na zidu. Na koncu ustane, htijui neto popiti. Kad bi kao dijete imala rune
snove, dolazio bi joj otac s aom milijeka. " To pomae", rekao bi. Sad e si donijeti au mlijeka i zatim nastaviti spavati.
U kuhinji zatekne Tilla... Stajao je i premazivao krike kruha maslacem. Moglo je biti neto prije pet. Nije rekao, kad se
namjerava vratiti... Anna ga je uspjela toliko potisnuti iz misli, da vie nije oslukivala svako koenje automobila na ulici. Bilo
joj je svejedno, kad e se vratiti, ta nije se vraao njoj...! Sad je pak bio tu, u njenoj kuhinji. Djelovao joj je poput
provalnika, premda je to, tono uzevi, bila jo uvijek i njegova kua...
- Ba draesno, kako mi izjeda moj kruh

u kl a \v Kruh je bio njen, a i maslac i sir. Tome je pnlofcio I

nekoliko rotkvica, jednostavno ih otgnuvi, pa je vc/ica sa strucima ostala leati pokraj njegovoga tanjura. I.i&e je visilo
svenuto i poutjelo. Anna je u utorak bila n;i trnici, od tada su prola tri dana...
- Drugih problema nema, to? - upita Tili i zagrize u kruh obloen sirom.
Anna promatrae kako zalogaj iezava u Tillovim ustima, te kako mu Adamova jabuica slijedi pomicanje vilica pri vakanju.
Promatrati nekoga ovjeka pri jelu moe biti nevjerojatno pouno. ak i kad je Tili drao zatvorena usta, izgledalo je odurno,
nekako trzavo i pohlepno. I upravo je on blebetao i trabunjao o uljuenosti! Trebao je sam sebe pogledati pri vakanju, od
tog je prizora promatrau moglo pozliti!
- Probleme... - ponovi ona, poput jeke. - im te pogledam, imam ih punu vreu. Ti si, tako reku, moj problem u
obliku zbirke.
On je promotri, od glave do pete i natrag, pa zaustavi pogled na njenome licu.
~ Jesi li u posljednje vrijeme zavirila u zrcalo? - upita
ju.
Anna doslovce osjeti kako joj se naglo produbljuju bore na licu, postaju crvene i slau se jedna do druge, a dojam jo
dopunjuju i znojem natopljeni uvojci. Nitko, ba nitko, probudivi se iz none more ne izgleda svjee. Pogotovu ne ako mu
je tridesetpet, ak ni Claudia Schiffer* nije u takvim okolnostima zgodna.
- Dupe! - ree Anna.
No to je bilo slabako... Ali se osjeala toliko bijednom, da se niega drugog nije dosjetila, ime bi mogla uzvratiti ubod.
- Dupe tek uzima svoje stvari i ponovno nestaje.
- Odlazi?
Iznenadno osjeti kao da joj se stopala gre i skupljaju i smanjuju, a noge i trbuh ljuljaju i uvlae u sebe. Obim rukama
dohvati vrata hladnjaka, koja su joj bila najblia.
hjedna od najpoznatijih svjetskih manekenki, inae Njemica
189
Trenutak je pomiljala da e se i vrata poeti nekako smanjivati ili uruavati.
- eli li hladiti kuhinju? - upita Tili.

Gurne je u stranu i ponovno zatvori vrata na hladnjaku. Kad joj je dodirnuo ruku, ona se pribere, no i munina se vratila... A
s njom i panian strah od onoga to e se dogoditi. On pode... Zapravo je bilo jasno da e otii. Bilo je i bolje da ve ode.
- Nemoj pomiljati da e ti igra biti ba tako laka -napomene usput. - Odlazim samo preko vikenda. Privatno.
- Privatno? Plaa li stara, koju si izvukao iz vode na kopno?
- Pripazi malo!
- Stare su zahvalne za malenkosti. U malenim stvarima ti si velik.
- Mogao bih te...
- Ne bi me mogao...! Ili te je toliko nakljukala kaicom?
- Bijedna mala droljo!
Poao je prema njoj, no ona trgne nogu u vis i odmjeri pravu visinu. Odmjeri i on, visina je odgovarala... U posljednji tren
trgne tijelom unatrag i zaustavi se, ukoen u tom neobinom poloaju. Odravajui ravnoteu, rairenih ruku, kao da
lebdi... Izgledao je nezamislivo smijeno.
- Vjeba li za umiruega labuda? - upita podsmjeljivo. Anna se okrene i izae, zalupivi vratima iza sebe.
Kako se god uzme, ipak mu je pokvarila tek na kruac sa sirom i njegov vru kraj tjedna. Barem se tako nadala!
XX XX XX
Nepunih pola sata nakon toga zauje njegova kola kako kreu. Bilo je nekoliko minuta prije est. Kamo je odlazio tik prije
est? Pogleda kroz prozor, ali u kui suelice bilo je sve u mraku. Moralo se raditi o eni iz hotela, koja ga je ekala, onoj
koja je starija od nje, mnogo starija, ako je to ona ista s proslave Tillovoga poduzea.
Anna si skuha aj... Ne bi sad podnijela kavu, obuzimali su je srsi ve i na samu pomisao o snanome mirisu i
190
okusu svjee smrljevenih zrnaca kave. Uhvati tat blijedoutom kamilicom za ruku i s ajem u ruci j obilaziti prostorije.
Telefon je ponovno poloio na pm soba mu je bila zakljuana, u dnevnoj sobi je ostavio automobilski atlas i dvoje
novine. Bio je to kolnski dnevni list od juer i prekjuer. Drao se kolnskih novina, zasigurno ih je kupio u Hamburgu...
Kao da su njegove novine drukije od njenih, Anna
ih prolista. U prilogu PUTOVANJA jedna je stranica bila
istrgnuta. A rekao je da odlazi preko vikenda... Zaputi se
u podrum, pa tamo pone rovati po starome papiru.
Obiavala je proitane novine uvijek onako na slijepo
zabiti u veliki ko koji je tu stajao. Ipak nae taj broj
novina, pa ga ponese natrag gore u dnevnu sobu. U
Tillovome primjerku manjkala je tridesetetvrta stranica.
Hitro prelista donesene novine. Na toj stranici ugleda

prvo lanak o Skolskome muzeju. No pokraj njega bio je

prikaz o prvome gurmanskom i kulturnom krstarenju od
Kolna do Basela, od petka do ponedjeljka. To je moralo
biti to, izlet za sladokusce i bogatune, tritisuesedamstotinaetrdesetpet maraka po grlu. Moda uistinu plaa
ona, ta blijedoplavokosa, ali tako ba nije izgledala. Anna
pomnoi iznos s dva i procijeni Tillov vikend na osam
tisua maraka. Za svoju enu imao je tek traljavih
sedamnaest stotina mjeseno... Viekatni stalak nakrcan
jetrom tovljene guske i plitice hladetine od odojka skuhane
s dodatkom crvenoga vina... Cijeli jedan stupac bio je
ispunjen popisom i redoslijedom jela. Nek' zastanu Tillu
u grlu! Nek' crkne od tih silnih jestvina!
U kupaonici se Anna spotakne o Tillovo prljavo rublje. Dobro, nije se ba stvarno spotaknula, jer je u posljednji tren ugledala
hrpicu kako lei na podu. Bila je to najvea bezobratina, ostavljati joj ovako jo i svoje smee. Tri para arapa, tri majice i
troje gae, dakako od boljih, ne onih s iskrzanim rubom. Ali zapisane su ipak bile. Anna dohvati noice za nokte, ne
razmiljajui pritom, kao da su joj same od sebe skliznule u ruku... I pone rezuckati po gaama, tono po dvostruko
ojaanome trokutu na prednjoj strani. Sve to ponovi triput, jer bile su tu troje gae... Kad je dvostruku tkaninu rairila, bila
191
su tu tri uredno izrezana malena tulipana. Maleni za malenoga, tulipani za ljubitelja tulipana. Kopu za kosu s jeftinim
ruiastim tulipanom od plastike, uspomenu njegove flikice, odloi uz gae. Zaudit e se, kad se vrati kui!
xx n jar
Dan se muno otezao. Naveer Anna razmisli, bi li pola u kino. Neko je esto odlazila u Broadway ili Metropolis, tamo su
mnoge filmove putali u izvornome obliku. A i ugoaj je bio drukiji, razliit od kinematografa s plianim stolcima, nekako
oputen i na drugoj razini. Veina sveuilitaraca odlazila je upravo tamo. Jednostavno u poi, pomisli Anna, zapravo je
svejedno koji film prikazuju. U tim kinima nikad nisu davali smee. Samo van iz kue!
Poe u kupaonicu i izvadi svoju kajal olovku iz torbice za kozmetiku. Izvue sivu crtu po rubu vjee, gore i dolje, pa si
tapkanjem nanese malo crvenoga sjajila na usnice. Na dodir su bile ispucane, pa je to bio dio sveanoga postupka vezanog
za izlazak. K tomu je jo spadalo pranje ruku i eljanje, a Anna je sve to radila gotovo po navici i kao kroz nekakav veo.
Gledala je sebe pritom, a istodobno i nije, zapravo tek ono mjesto na licu, po kojemu je upravo liila i tapkala.
Bila je ve gotova i na izlasku iz kupaonice, kad usput u zrcalu letimino ugleda svoj lik. Tad joj se vratie Tillove rijei: "Jesi
li u posljednje vrijeme zavirila u zrcalo?/r Zastane i primakne se staklu, toliko blizu da se na njemu uhvati vlaga od njenoga
daha. Gotovo kruna mrlja skrivala joj je lice, kao kad na slikama ele prikriti neiji identitet. Obrie rukom vlagu pa ugleda
crvene mrlje i tupo bljedilo, oi u sivo ocrtanim udubinama... To je bila ona. Nagne se prema naprijed, otvori pipac za vodu i
opere cjelokupan nalikoji je nanijela. Sad je to bilo tek golo lice... Tad se pone ponovno dotjerivati, kao da se sprema za

svean izlazak. Nanijela je ak i novu podlogu, a na koncu se jo i presvukla, odabravi nov, ut prsluk od kozje koe i k
tome sivo-crnu svilenu
192
bluzu. Tome je jo dodala otmjene hlae od ;<wimi i.ik' se napokon zaputila iz kue.
Ehrenstrasse je bila prepuna ljudi. Sami parovi, ponu-.l" Anna. Ponekad su zajedno ile i dvije ene. Ali uvijcl po dvoje. Anna
je bila uvjerena kako zure u nju, enu koja u petak naveer sama ide ulicom, tu neto nije u redu. Bila je zadovoljna kad je
stigla do kina i mogla stati u red ispred blagajne. A kad je sjela na svoje mjesto, nije jo uvijek znala koji je film na
programu. - Je li tu slobodno? - upita je neki ovjek. Anna kimne, desno od nje bilo je jo jedno mjesto nepopunjeno.
Zapravo je voljela imati prostora oko sebe, ali ovaj put osjeti olakanje, to e netko sjediti uz nju, pa makar to bio i neki
stranac. Sjedalica se spusti, a na nju padne jedan ogrta i jo jedan, pa zatim i runa torbica. Mladi je uporabio slobodno
mjesto pokraj Anne za odlaganje garderobe, kako svoje tako i, njegove prijateljice... Jedanput joj je pruio i svoju
papirnatu au s kokicama, upitavi "Hoete li?" No ovo oslovljavanje s "vi" odvajalo je Annu jednako kao i brdo
odjee... Ovdje je bilo uobiajeno oslovljavanje s "ti".
Anna se osjeala kao opkoljena glasovima i kripom... Oglasne poruke i predfilm je nisu zanimali, no tad preko platna
zabljetae velika slova: VOLJENA KONKUBINAT To je napokon morao biti glavni film. Ukae se uzviena ali i osamljena slika
dva glumca na golemoj pozornici, a zatim prizori iz prolosti prepune krvi, nasilja i sakaenja. Glavni lik bio je djeak, koji je
trebao igrati konkubinu, a bila je to vodea uloga u pekinkoj operi, koja je zahtijevala mnogo odricanja i stege. Djeak je
nauio ulogu, rastao je i proslavio se... Ali vie nije bio mukarac, a ni ovjek.
Film je bio strano dugaak, pa je zato bila ubaena stanka. Glasovi oko Anne postajali su sve ei i raspaljeniji. Preivai,
pomisli Anna i ustane.
- Tuljac za sladoled, molim! - rekla je pet minuta kasnije. Morala je otii tek malo dalje niz ulicu. No ovaj se put nije osvrtala
na prolaznike.
(lat.) prilenica, nevjenana ena, ali moe i bludnica
193
- S okoladom? - upita mlad prodava s McDonalds kapom na glavi.
- S mnogo okolade - odvrati Anna.
U tuljac si je kupila jo i sladoled, te prisili sebe da misli jedino na tu slasticu. Poslije joj je bilo pomalo muno... No to nije
bilo toliko loe.
JOf XX XX
- Moramo odgoditi na objed.
Marie je rekla "moramo", ali je zvuala kao navinuta. Anna je poznavala taj prizvuk sestrinoga glasa. Obino bi joj glas tako
zvuao, kad bi neki nov "straan tip" bio u igri.
- Kako se zove?
Anna je to upitala, jer se jo nije ni otuirala, premda je ve skoro bilo podne, a trgovine su kao i svake subote zatvarale
vrata tono u dva... Salatu koju je kupila u utorak, morala je baciti, a osim dvije ploke kruha i komadia sira doslovce
niega nije bilo u kui. Zaspala je tek pred jutro, te je sanjala kako mora nauiti napamet neku ulogu, ali nije znala koju... A
svi ostali su se smijali...

- Ne poznaje ga - ree Marie. - Onaj s uperkom, iz mojega starog drutva. Preko vikenda emo se odvesti iz grada.
- Tog poznaje ve stotinu godina.
- Ali ne ovako!
- A nije ni Francuz.
- Sauerlananin* je.
Marie se nasmije i spusti slualicu.
Anna zadri telefon u ruci. A to je s njenom majkom? Poziv na veeru kod Marie jednako je tako vrijedio i za njihovu majku,
zapravo ponajprije za nju. Bio je to jedan od redovitih susreta, na kojima je Lisbeth VVelter ustrajavala, kako bi odrala
obitelj na okupu. Anna otipka broj.
*Sauerland (u prijevodu, kisela zemlja...) pokrajina u "VVestfaliji, istono od Rajne, glavni grad VVuppertal
194
- Halo, majko! Marie me upravo nazvala.
- Znam ve. Mora otputovati.
- Da doem k tebi?
- Nije potrebno. Ve sam se dogovorila s gospodom Meisen.
Gospoa Meisen je bila majina susjeda.
- Onda je sve u redu.
Anna je trebala osjeati olakanje. Veeri s njenom majkom, a osobito na samu s njom, znale su biti vrlo zategnute. Ali
ovako, izgledalo je kao da je ak i njena majka odbacuje. Anna nije imala prijateljice, Tili je uvijek pogrdno govorio o takvim
posestrimstvima, kako bi znao rei. Anna mu je pak davala za pravo, ona nije bila tip za neto takvo. No to je prestalo ubrzo
nakon satova plesa. Ve sa sedamnaest je imala stalnoga prijatelja, a zatim je doao Tili. Dakako, poznavala je Anna
mnotvo ljudi, kolege sa sveuilita i susjede, zajednike poznanike Tillove i svoje... A i nikad se nije osjeala osamljenom.
Ali sad nije znala nikoga, koga bi mogla nazvati u jednu subotu i upitati: "Ima li volje za...?" Svatko bi odmah upitao: "A
Tili?" Toga se pribojavala.
Vrativi se iz kupovine, Anna ukljui televizor. Ubrzo pak uhvati samu sebe, kako jednako poput Tilla neprestance prebacuje
s postaje na postaju amo-tamo. Istoga trena ugasi prijemnik. Odlui pospremiti ostavu. Moda pritom napokon nae
pokriva s ugraenim grijaem... Nou je esto imala ledene noge. Minule noi ih jednostavno nije uspjela ugrijati. Kad im
je Tillova majka darovala taj pokriva, bilo je to prije nekoliko godina, Anna ga je ostavila u omotu i odmah nekamo odloila.
Ba primjereno Juliani, pomislila je tad. Bila je srdita, jer je njena svekrva tad koristila svaku prigodu da se umijea. "Jako
grijei, Anna, traei od Tilla neka odustane od djeteta!", rekla joj je. Svojemu je sinu pak darovala taj grijani pokriva, kao
da e ovaj obvezatno uz Annu takoer zaraditi ledene noge...
Limenke, stare kvake i kljuevi, odavno zaboravljen boini nakit, lim za peenje kolaa, okrhnute vaze i ak staklenke za
ukuhavanje voa... Zbrka oko Anne je rasla. Kako to, da Regina zapravo nije nikad ovdje oistila?
195

Svaki put, kad bi uzimala svoj pribor za ienje s police, morale su joj krpice praine doslovce zaleprati oko uiju. Ona je
bila obina prljua, koja je teila tek za brzo zaraenom markom... Nikakvo udo, to se sad urotila s Tillom.
Anna napuni vedro sapunicom i zapone istiti. To ju je srdilo i istodobno ispunjavalo zadovoljstvom, dok je razmekavala tu
staru prljavtinu i zatim je brisala. Sve Tillovo nagomilala je i nabacala pred vrata njegove sobe. Na zidnoj oblozi ostave
nastala je prljavosiva crta, trag njegovoga naslonjenog atora. Jednom zgodom je kupio ator, koji dakako nisu nikad
uporabili. Anna ga odloi u predvorje k ostaloj starudiji. Svoje stvari neka sam poisti i pobrine se za njih.
Ve je skoro zavrila, kad otkrije kutiju s koturaljkama. Bile su to one suvremene, s ludo arenim platnenim postolama i
debelim gumenim epovima naprijed. Kupila ih je na nekakvome ulinom sajmu i potpuno zaboravila na njih. Kao djevojka
se rado vozila na koturaljkama, i to dobro. Nauila je ak i umjetnike likove, no to je bilo prije skoro dvadeset godina...
Isklizne iz svojih drvenih natikaa i navue koturaljke. Oprezno pone iroko nabadati po sagu i tad se malo otisne. Bile su
vraji brze, ali zadri ravnoteu... Nije zaboravila, zakljui zadovoljno. Bilo bi zasigurno zabavno, ponovno jedanput jurnuti
glatkom stazom. Upravo kao i neko...
A zato zapravo i ne? Anna si predoi Tillovo uasnuto lice. Ona, njegova ena, usred breakdancera*, rappera** i onih to
sprejevima ispisuju graffite***\ Odluivi na brznu, strpa koturaljke u jednu naprtnjau i krene iz kue. Dani su se ve
oduili, pa je vani jo uvijek bilo danje svjetlo.
*poseban ples neuobiajenih pokreta, esto se izvodi na ulici (engl.)
**rapp (engl.) je vrst pjevanja, pri kojemu se uz iv ritam i kratak slijed nota, u nedogled ispreda tekst; rapper (engl.) je pak
pjeva tog stila
***prigodni natpisi na zidovima i drugim javnim povrinama (engl.)
196
- Hip-hop*... - mrmljala je. Ta joj je rije nekako dofil sama od sebe, kao da je visjela u zraku i ona ju | jednostavno
upila. Bila je to nova i poletna rije, zvufal je mladenaki. Sjedila je na stubama Trga Roncalli" netom zamijenivi
svoju obuu koturaljkama. Pokraj nj* klizili su i skakali i kovitlali zrakom likovi u majicama s kapuljaom, zamatenim i
zamrljanim trapericama, poderanima na koljenima, u kouljama kakve su nosili drvosjee, s bejzbolskim ili vunenim kapama
na glavi. Anna nije bila sasvim sigurna, to onaj "hip-hop" zapravo znai, no imao je neke veze s prosvjedovanjem i
pobunom.
Bio je poput onoga djeaka tamo malo dalje na trgu, koji se uz ivahno pljeskanje i pjevanje svojih drugova izvijao, spustivi
glavu skoro do samih kamenih podnih ploa, istodobno se sve bre okreui oko vlastite osi.
- Rico e se proslaviti - ree jedan od promatraa. Ostali kimnue glavama. Moralo se dobrano potruditi i isticati, da bi se
steklo slavu i glas, da bi se bilo hip-hop... Anna oprezno ustane s kamene stube, na kojoj je sjedila.
*ples uz pop-glazbu; istodobno i prigodan pokli
**trg u najstroemu sreditu staroga dijela Kolna, protee se juno
od prvostolnice
197
r
21

Zamjena uloga
- Andrea ovdje.., Imam va zaustavlja.
- to?
Anna promisli. Tko je Andrea?! Dolo joj je da najradije ni ne poe podii slualicu. Naime, upravo je podignula nogu na
stolac i nanijela gel za hlaenje. Koljeno ju je prokleto boljelo...
- Andrea Flaum... Iz cvjearnice Blutne. I ja sam netom bila na trgu ispred prvostolnice...
- Da... - ree Anna. - Vidjela sam vas.
Zapravo nije bila sasvim sigurna, je li to bila djevojka iz cvjearnice. Tanano tijelo je na koturaljkama dobivalo sasvim novu
pokretljivost i zamah, jedino je bilo teko pojmljivo da je to uskovitlano bie onaj isti stvor kojeg je Anna pozvala na red
zbog Tilla. Neko vrijeme je djevojka stajala uz breakdancere. Dok je mirovala, pretvarala se u svakidanje bie i uobiajeno
lice. A u kosi to joj se sputala u pramenovima, imala je zataknutu kopu s ruiastim tulipanom od plastike...
- Mogla bih vam donijeti va zaustavlja, ako elite... - ree cvjetna vila.
- Tako brzo se zasigurno vie nikad neu voziti na tim koturaljkama... - odvrati Anna.
Da, zapoela je sporo i oprezno, tamo na trgu pokraj prvostolnice. No ponijelo ju je, pa se otiskivala sve bre i bre.
Jednolino hujanje gumenih kotaa po kamenim ploama kao da joj se uspelo u noge i sve dalje do u glavu. Bio je to
neobian osjet, poput nekakve vrtoglavice. Kao dijete je putala ocu neka je uhvati za ruke i zatim
vrti u krug oko sebe. Ovo sad bilo je nalik tome. Na poetku je koila daleko ispred zida, ali je prestala biti toliko opreznom.
Upravo je u tome bio ar, jurnuti kao vjetar, kako bi se zbog brzine pravilne etvorine kamenog oploenja u oima stopile u
kamenosivu vrpcu. Tad bi se iznenadno uzdignuo taj zid, a eludac bi oblila palea vruina, koja bi pratila pitanje
postavljeno samome sebi: "Hou li uspjeti?/r Zakoiti i skrenuti u krug gotovo u mjestu, dok bi neki ak pritom poskoili u
divljemu okretu. Anna nije mogla rei kako je postavila noge... Osvijestila se tek od naleta. Bila je na tlu, koljena potpuno
natuenih, a rukama se upirala o zid. No dlanovi su joj bili tek malo ostrugani. Anna je gledala gore u jurnjavu i vrtloenje
ostalih, vidjela je samo tijela, ali ne i lica, bila su predaleko.
- Jesi li se ozlijedila...? - zauje glas povrh sebe. -Boli H te neto?
- Ne, ne! - odvratila je...
Padanje je bilo dio koturaljkanja, to je jednostavno spadalo u tu zabavu... Ostali se odvezoe dalje... Leei ovako dolje na
tlu, koturaljkanje po kamenu djelovalo je poprilino buno.
- Meni ste izgledali strano ludo - ree djevojka. Anna pogleda telefon s tipkama u svojoj ruci. Slika
kako se vozi na koturaljkama raspline joj se pred oima, a djevojka na drugom kraju izbije naprijed. Djevojka, koja je spavala
s Tillom... Jedna, koja se vozi na koturaljkama i pritom ne ispada smijenom.
- to je toliko ludo u tome, kad tresne na njuku? -upita srdito. Zasigurno je izgledala smijeno, pomisli sad, ne mogavi
tono opisati to osjea...
- Ne to, to ste pali...! Smatram strano ludim, to inite neto takvo. Koturaljkanje, mislim...
- Bakica se vozi na koturaljkama, jel? Nije bilo odgovora... Djevojka je utjela.

Ah, pa to onda, pomisli Anna. Onoj je dvadeset, prirodno je da sam za nju poprilino stara. Kad je pak netom rekla ono
"strano ludo", zvualo je kao da to iskreno misli.
- ao mi je... - ree.
199
- Ah, to je okay - odvrati mala. - Da vam sad donesem zaustavlja?
- Ako hoete... Tad moete odmah ponijeti svoju kopu za kosu.
Ponovno izostane odgovor. Moglo se uti tek djevojino disanje.
- Kopu s ruiastim tulipanom. Ta je vaa, zar ne?
- Da... - zauje se, nakon krae stanke. - ao mi je...
- Koja korist od toga. Dakle, vidimo se.
Bol se vrati, pa Anna odepesa do kaua i ponovno poloi nogu na povieno mjesto. Zapravo bi trebala drukije osjeati.
Bijes i mrnju! Ili neto tomu nalik. Ali prema toj djevojci bijae to teko. S Ramonom je bilo drukije, nju bi mogla ubiti uz
hladan smijeak...
xx jar n
- Hej!
- Hej - odvrati Anna.
Tili je mrzio taj "hej", je li to djevojka znala? Obino bi Marie pozdravljala svojega ogora s "Hej". Tili se zbog toga uzrujavao.
"Nepristojnost", rekao bi. "Zar ne moe tvoja sestra rei, kao i svaki razuman i uljudan ovjek, obino Dobar dani "
Djevojka si odmakne svoje poni ikice s ela. U predsoblju je bilo polumrano, jer Anna nije uspjela odvrnuti poklopac sa
svjetiljke na stropu, kako bi promijenila pregorjelu arulju. Inae bi Tili sreivao takve stvari.
- Izgleda loe - ree djevojka.
Anna nije bila sigurna, misli li time na njena natuena koljena ili na sluaj s Tillom. Pogleda niz tijelo. Dobro da se presvukla i
odjenula novu, dugaku koulju. Zapravo je bilo teta u njoj ljenariti kod kue, no Anna je tu koulju uzela samo zato jer je
leala sprijeda u ormaru, a i ostavljala joj je koljena otkrivenima. Koulja je s obje strane imala velike izreze i pokazivala
mnogo od Anninih dugih nogu. Znala je da su njene noge bod njoj u prilog, pa ak i ovako izgrebene i s krvavim krastama.
- Proite unutra - ree Anna. - Svjetlo ovdje ne radi... arulja...
200
Poe ispred djevojke, a u dnevnoj sobi zastane. Trohi li ljubavnici svojega mua ponuditi neka sjedne? Prevareno) ljubavnici,
ispravi se odmah. A to je ipak izvjesna razlika! Sjedne na naslon kaua.
- Izvolite - napomene, poprativi to neodreenom kretnjom ruke. Vrlo rado bi ponovno smjestila nogu na povieno
mjesto, no to joj se inilo previe prisnim.
Djevojka ostane stajati. Sisala je uvojak kose... Desno od razdjeljka vlasi su joj padale u lice, dok ih je na lijevoj strani
pridravala kopa s plastinim tulipanom.

Anna pokae na tu njenu kopu za kosu.

- Poite mirne due gore i donesite drugu - naputi djevojku. - Poznajete put do njegove sobe.
Djevojka kimne. Poe prema stubama, ali se ponovno zaustavi i okrene prema Anni.
- Da doista poem? - upita.
- Zato ne? - odvrgne Anna.
Prava budalatina, pomisli pritom, tu se u kui evila s Tillom, a sad se ustruava sama poi gore do spavaonica...
- Okay - ree ova i sad uistinu poe uz stube. Nosila je mini suknju i ispod toga crne hula-hupke. I
premda je suknja bila krajnje kratkom, nije izgledala ni najmanje izazovnom. Nabadajui tako uz stube, prije bi se moglo
rei da je djelovala nekako nezgrapno i bespomono. Hod drijebeta, pomisli Anna i ponovno pogleda svoje vlastite noge,
koje su bile vitke i ipak enstveno oblikovane. Ona je u toj bedrenoj pregai prenosila drugu poruku.
- Moj Boe! - javi se djevojka.
Vratila se, nosei u jednoj ruci drugu kopu s tulipanom, a u drugoj Tillove gae.
- Jeste li to bili vi...
Anna vie nije mislila na troje gae s rupama u obliku malenih tulipana. Jasno, znala je da lee tamo gore, zajedno sa svom
ostalom ropotarijom ispred Tillovih zakljuanih vrata. Ta osobno ih je tamo bacila. Zapravo je bilo jasno i da e ih Andrea
vidjeti. No ipak nije namjerice uputila djevojku onamo, barem ne izravno.
- Da - odgovori Anna. - Slae se dobro, zar ne?
- Vi ste cool.J Potpuno drukiji.
201
- Drukija od ega?
- On onoga kako vas je Tili opisao.
- "Moja me ena ne razumije\" To?
- Neto slino...
- Ta pria ima podulju bradu... Na takvo neto vi nasijedate?
- Rupe u obliku tulipana na njegovim gaama su u svakome sluaju cool.
- Da - ree Anna - i ja tako mislim.
Bilo je to uistinu neobino, dvije ene koje stoje ovako suelice jedna drugoj, gledaju se meusobno i suglasno kimaju nad
rupama u obliku tulipana u njegovim gaama, iji su sadraj obje poznavale. Rupe su bile izrezane prema ovjeenome
uzoru, a cvjetna je aska gledala prema dolje.
- Ovako - ree djevojka i previne kaiprst.
Nije bila glupa, pristajalo joj je naputanje uloge kolarke...

- Ovako - ponovi Anna i preklopi cijeli dlan na dolje.

Nasmije se pritom, ali to nikako nije bilo namjerno. Nije ak ni bila sigurna, tko je od njih dvije s tim zapoeo. No smijeh je u
poetku bio tih, pa sve glasniji i glasniji, sve dok se nije pretvorio u grgotavo hripanje i dahtanje. Spopao ih je pravi napad
smijeha...
xx n n
Kad je zazvonilo na kunim vratima, bilo je ve devet. Anna otvori. Ovo ve prepunjava au, pomisli. Morala se nasloniti
na dovratak, ali zlo joj nije bilo. Osjeala se, u svakome sluaju, bolje nego juer i prekjuer.
- Hej... - ree.
No tek tad prepozna enu tamo vani... Bila je to Ramona.
- Je li moda Ruben kod vas? Anna se naceri.
- Va sin kod mene? To bi bilo jo ljepe...!
- Otiao je...
- Otiao ljubavnik! Otiao sin! Ba nemate sree.
202
- Tili je uistinu otiao?
- Upravo ovoga trenutka sladi se on hladetinom od odojka ukuhanom u crvenome vinu.
- to?
- Moj je mu na luksuznome izletu s luksuznom lady.
- Htio se vratiti u petak... Rubenu je obeao brod na daljinsko upravlj anj e.
- Brod protiv gospoe...
- Djeak se izbezumio. Tili mu je to obeao...
- Priekajte, imam neto za vas!
Kutija sa eernim tapiima i lizaljkama stajala je u ostavi, a nije jo bila prazna. Bilo je to krajnje cool, ovoj osobi ponuditi
nekoliko eernih tapia. Prije tri dana ova se jo drala, kao da je Tili sigurno njen... Tempi passati*\ Nema ljubavnika!
Nema slatkih tapia! Nema sina! Anna poe uz stube, usput domahnuvi Andrei. Ta zvala se Andrea, zapravo sasvim
zgodno ime.
- Odmah se vraam - dobaci Anna preko ramena. Poe u ostavu, uzme kutiju sa slatkiima i vrsto ju
stisne pod rukom. Zatim se vrati dolje.
- Evo...! - ree. - S tim moete, to se mene tie, navabiti svojega sina.
- Ne mogu vie...
I ta osoba doista zapone tuliti, vani ispred Anninih vrata...! A ulina je rasvjeta gorjela, jednako kao i svjetiljka na kunome
zidu. Anna nije imala ni najmanje volje za opu sablazan.

- Pssst! - psikne i povue enu u kuu. to joj je drugo i preostajalo?! - Prokleti prostak e se vratiti -dometne.
ena digne oi... Nije ba izgledala osobito privlano, ali tko ve i jest zgodan dok tuli?!
- Vjerujete u to?
- Maleni da - ree Anna. - Veliki pak ne... Taj lepra i poskakuje amo-tamo... No nema dovoljno goriva.
Podigne ruku i ponovno pusti prste da joj se preklope, sad je to ve bilo prokleto smijeno. Imala je eto ve dvije Tillove
ene u kui, uskoro e utemeljiti savez.
*prola vremena (tal.)
203
Anna pomisli na skupine za samopomo, te su uvijek oglaavale u novinskome dnevnom vodiu... Samo da jo nae
prikladan i prihvatljih naziv. Trae se pristae i sljedbenici tulipana, taj bi bio dobar, na primjer...
204
5rod za bogatune
Sedamtisuaetiristotinedevetnaest maraka za etiri dana nije bio maji kaalj. Tili je unajmio luksuzan odjeljak na MB
Britannia... Za obian odjeljak s dva leaja mogao je utedjeti tisuicu po osobi, ali nije htio tedjeti. Ne na Anette. Ne
nakon to je Anna svojim sudbonosnim pozivom u hotel Elysee zamalo sve upropastila. Kako je uope tamo nazvala? Jo se
uvijek nije nikako mogao dosjetiti rjeenju te zagonetke. Tili nije vjerovao u providnost, no dok je poslije tog poziva sjedio
tamo dolje u predvorju hotela i ekao Anette, uoio je lanak o krstarenju po Rajni za bogatune. Bilo je to kao prst Boji...
To je ono pravo, pomislio je spontano.
Anette ga je ostavila ekati u predvorju punih trietvrt sata. Konobar je dolazio dvaput, zapitavi smije li donijeti neto za
pie, te javljajui da je stol u restoranu slobodan. Tili je promiljao, tko je taj Anselm? "Doi u odmah za tobom, imam
vaan telefonski razgovor", rekla mu je Anette gore u sobi. Izlazei, uo je jo: "Halo, Anselm! Ja sam...!" Napokon Anette
izae iz dizala, odjevena u klasian kostim, ispod kojega je nosila bluzu slinu koulji i s odgovarajuim ovratnikom. Upravo
ovakvom ju je poznavao iz poduzea, bila je slika i prilika uspjene poslovne ene, hladna i elegantna...
Tili je tad ustao i poao prema njoj.
" Presvukla si se?", upitao ju je.
"Dolo mi je tako", odvratila je.
Nekoliko su minuta utke sjedili jedno pokraj drugoga, dok konobar nije posluio pie. "Za nas!", rekao je tad,
205
podiui au. No ona je utjela, pa je dodao: "Pogledaj, zar to nije ono pravo?/r Gledala je mimo njega i otvorila runu
torbicu, te iz nje izvukla zlatnu kutiju za cigarete. Tili do tada nije ni znao da ona pui... Osjeao se bespomonim, jer kao
nepua nije imao pripravljen upalja u ruci... Cigareta izmeu vraka njenih prstiju i dim jo su ga vie udaljili. Na koncu joj
je pruio novinski lanak, nijemo, gotovo ve napustivi nadu u providnost. Preletjela je pogledom retke, vie kao iz dosade,
ali se tad prignula naprijed i uzela novine u ruku. "Emil Jung", promrmljala je... Trenutak je morao promisliti, a tad se prisjeti.
Tako se zvao jedan od etiri velika kuhara, koji e spravljati jela za putnike MB Britannia... Ime "Emil Jung" je na nju
djelovalo kao poticajna droga. "Znalac", rekla je i zatim ispriala o svojemu posjetu restoranu Le Crocodile u Strasbourgu.

Led je bio probijen, a Tili je na trenutak morao pomisliti na Annu. "Preraunala se, njen podmukao poziv postigao je
suprotno", zakljuio je zadovoljno.
XX XX XX
Les Champs Fulliots, predoio je sommelier* bocu. Tili oita ljetnik 1988 i kua vino.
- Dobro - ree. - Odlino.
Bez svake dvojbe je vino po stotinupedeset maraka za bocu bilo dobro... A Tili je bio i izniman znalac vina, jedino mu sad pod
ispitivakim pogledima vinotoe i Anette nije uspjelo osjetiti puno bogatstvo mirisa i okusa biranoga napitka. Ispio je au
ustro, gotovo je morao tucnuti.
- Je li ti dobro? - upita Anette.
- S tobom uvijek... Ti si udesna ena.
- Hvala.
Tili posegne za njenom rukom... Obino to nije radio. Nikad nije bio siguran, voli li Anette neto takvo. Kod nje su vrijedila
potpuno drukija pravila igre nego kod
*(franc.) predstavlja vina; mi bismo mogli rei vinotoa, to je lijepa i prikladna hrvatska rije, ali sommelier je posebno
izuen i osposobljen strunjak, pa je zato ovdje ostavljen izvoran naziv
206
drugih ena, koje je poznavao. Bilo je to naporno, ali istodobno i lijepo. Nije htio ni u emu pogrijeiti.
- Ti...! - ree joj.
- Da?
Anette podigne glavu. Pruala je vrat na osobito ponosan nain. enin vrat otkriva njenu dob, ali je Anette izgledala
mladom, osobito pri ovome mekom, blagom svjetlu.
- Vrlo si lijepa.
- Hvala - odvrati ona, nasmijeivi se i pritom lagano otvorivi usta.
Tili osmotri isto izvuen obris njenih usnica. Anette je na njih nanijela, u skladu s bojom haljine, smekasto rumenilo.
Namaz je bio besprijekoran, nije se ni najmanje razmazao, a ak ni na vinskoj ai nije ostalo traga. Anna bi na svakoj ai
odmah ostavila crveni polumjesec... "Zar si ne moe kupiti nekakvo razumno crvenilo za usnice?", pitao ju je dovoljno
esto. No ona bi ga ismijala, a katkad bi joj se crvenilo uhvatilo i na rubove zuba. Od toga bi podivljao. Ponovno pogleda
Anettine usnice... Bile su vrlo pravilno oblikovane i vlano su svjetlucale, dok su mu se vlastite inile ispucanima, pa prijee
jezikom preko njih.
- Bi li jo neto popila? - upita ju.
- Ne, hvala - odvrati ona, previne ubrus i uredno ga odloi na stol.
Anna bi ubrus uvijek nemarno zguvala u bezoblinu grudu...
Anette sad ustane.

- Ja u poi naprijed... - ree.

- Je li ti dvadeset minuta dovoljno? - upita Tili. BiH su ve trei dan zajedno na tom brodu, te je
znao, da se Anette eli neometano umivati i pripraviti. "Izluuje me, ako me netko gleda", rekla je Tillu jo prvoga dana, a on
je promrmljao "Oprosti!" i izaao iz odjeljka. Druge ene nisu se osobito ustruavale, im bi se zbliile s mukarcem. Ramona
je ak i glasno pikila pri otvorenim vratima, te mu jo i doviknula: "Samo ui!" Tilla to ba nije uzbuivalo, u biti je Anette
imala pravo.
207
Tili si narui jo jedan konjak na baru. Osjeao je laganu prezasienost i nadutost... Moglo je to biti i od listia enjaka,
koji su poslueni uz govei filet. eludac mu jednostavno nije podnosio enjak... Pogledao je Anette za stolom, ona je jela i
nije razvukla lice... Oponaao ju je tad, uzdajui se da e taj zain u rukama jednoga vrhunskog kuhara biti neto drugo od
onoga, to mu je nakon jednoga posjeta talijanskome restoranu na uglu, toliko teko leglo na eludac...
Kad je Tili stupio u odjeljak, Anette je ve leala u postelji. Tili posegne za prekidaem i iskljui stropnu svjetiljku. Pritom se
prisjeti kako je, za njegovoga posljednjeg boravka kod kue, u predvorju vladao mrkli mrak. Mogao se kladiti kako Anna nije
uspjela odvrnuti poklopac stopne svjetiljke... Vidio ju je ispred sebe, kako rukama pipa po kui, kao da je provalnik. Tako se
barem odnosila prema njemu, kad je u etvrtak nou dola u kuhinju, kao da to nije i njegova kuhinja. Openito je kua
bila zapisana na njegovo ime, trebala bi se pripaziti! ak mu je htjela obraunati i te smijene kruie sa sirom,
naglaavajui "To je moje!" Poput malenoga djeteta. Ali plaati je trebao on...
- Zato gasi svjetlo? - upita Anette.
- Mislio sam, smeta ti.
- Ne smeta mi. Ugodno je.
- Tad dobro - Tili ponovno kucne po prekidau, pa se prostorija opet rasvijetli. Njemu se zasijenjeno svjetlo povrh postelje
inilo ugodnijim.
- Idem se i ja svui - ree i poe u kupaonicu. Uinilo mu se smijenim, razodijevati se ovdje pred
njenim oima, pri sveanoj rasvjeti...
- Uini to... - odvrati Anette i sklopi oi.
Tili se otuirao i svjee obrijao. Vrativi se, zatekne ju jo uvijek sputenih vjea. Na trenutak pomisli da je zaspala. No kad je
podignuo pokriva, ona se pomakne. Bila je gola.
- Sto to hoe u tim gaama? - upita ga.
- Ah, tako...
Tili nije pretpostavljao da e ga ovako potpuno obnaena ekati u postelji... Ovo, kako je tu leala, bilo je
208
vrlo izravno, unato sklopljenim oima i glazbi. No inilo se da ju to ni najmanje ne smeta. A htio je, dakako, i spavati s
njom.
Stisne se uz nju i potrai joj lice. Zauje se tih cmoktav zvuk, kad je pritisnuo svoje usnice na njene, ali ona svoje gotovo i ne
otvori. Bilo je teko ljubiti ju. Okrenula je glavu na stranu, a on sklizne u udubinu na njenome vratu.

- elim te poljubiti... - ree Tili i sklizne ponovno usnicama uz njen vrat, kako bi joj prispio do lica.
- Jeo si enjak - ree ona. - Oboje smo ga jeli.
- Oprao sam si zube.
- Unato tome. enjak je prodoran.
Tili joj je ljubio vrat i prsa, a tad ona zapone stenjati. Nije kriv samo vonj, pomisli Tili... Juer i prekjuer pouzdano nisu jeli
enjaka, pa unato tomu nije htjela da njegov jezik prodre u njena usta... Nije ga izravno odbijala, ali je nepomino leala i
stisnula usnice. No sad zavue ruku za njegov vrat i potisne ga dolje, gdje joj se zdjelica ustro pomicala. Natkoljenice joj se
rasklopie, a ruke skliznue izmeu njih. S dva prsta rastvori samu sebe jo vie...
- Doi! - zazove tad.
Izgledalo je prijetee... Tillu iznenadno iskrsne ispred oiju Annina preklopljena ruka i kao da je zauo ono njeno "Nita od
jarca!"
Glas ispod njega je navaljivao, upravo gonio, taman i opor, zvuala je vrlo strano... Tili oklijevajui obuhvati svoj ud i uvede
ga u razjapljeno grotlo. Osjeti pritom Anettine prste na svojoj osovini...
- Doi! - zauje kako je zastenjala.
Anna? Anette? Htio je doi, osjeao je ve navalu vrue krvi, zastenjao je i trzao se, sve ee, znoj mu je izbijao kroz sve
pore...
ena ispod njega zgrila se i kruila divlje, pa se napokon smiri i ostane mirno leati. Tili je ostao u njoj, ud mu je jo uvijek
bio ukruen, ali doi ipak nije mogao...
- Dolazim! Sad! - prostenjao je.
Ali doao nije... Anette je ve zaspala.
209
n xx n
Ujutro se Tili probudi s jednim zalijepljenim okom. Debeo sloj ukaste zgusnute skrame slijepio mu je vjee. Trljao je i
brisao, ali je bivalo samo gore. A ak nije ni imao sa sobom naoale sa zatamnjenim staklima...! Klepnuto oko, nazivala bi to
Anna, prisiui u djelotvornost svojega pripravka za ispiranje od kamiliinih cvjetova. Imao je to ve nekoliko puta, dolazilo
je kao doneseno vjetrom, izbijalo iznenadno... Anna bi ga tad lijeila, a izlazio bi ponovno iz kue tek kad bi mu oko opet
izgledalo uobiajeno. "Tatiji si od jedne ene", grdila ga je i izrugivala mu se Anna.
- to ti je to? - upita Anette.
- Klepnuto oko...
- Poi u brodsku ljekarnu, neka ti neto daju za to.
- Idem lijeniku.
- A izlet na kopno?
- Bez mene...! Ti samo poi.

Potajno se Tili ipak nadao, da e ona u tim okolnostima odustati od izleta. No nada mu se iznevjerila...
- Ako tako misli... - tek je rekla i pola zajedno s ostalim izletnicima...
Zapravo je imala pravo, zato bi s njim sjedila u nekakvoj ekaonici? A i openito nije htio da ga ovakvoga gleda, trenutano
ba i nije pruao veseo prizor...
Naveer je ve Tillu bilo mnogo bolje. Cijeli je dan leao u odjeljku i svakih pola sata mijenjao oblog na oku, a za sveanu
veeru su mu prepisali kapljice. Sad je stajao potpuno odjeven pred zrcalom i stiskao gumeni vrat kapaljke usmjerene u
upaljeno oko. Glavu je pritom zabacio unatrag.
- Sranje! - otme mu se.
Osjetio je potoi kako mu se slijeva niz lice... Svaki put kad bi iz vrha staklene cjevice navrla nova kap, stisnuo bi vjee.
Kod kue je to Anna radila... Odluno bi jednim prstom podignula njegovu gornju vjeu, pa bi ju morao gledati ravno u lice i
kap kako buja prije nego mu pljusne u nezatieno oko. Sam to jednostavno nije mogao izvesti.
210
- Dolazi li napokon? - upita Anette.
Pojavila se iza njega u zrcalu, vrlo otmjenoga izgleda, u veernjoj haljini otkrivenih ramena. Bijela svila s tek laganim
ukastim preljevom priljubljivala joj se oko tijela, gotovo i nije bilo razlike izmeu boje haljine, njene puti i svijetlih vlasi...
ak je i biserna ogrlica svjetlucala u istome tonu.
- Da - odgovori Tili.
Izgledao je sam sebi glup, stojei tako tu ispred zrcala. Obrie si lice i zavrne ep na boici. Izdrat e i ovako... Osim toga,
bilo je ve krajnje vrijeme za sveanu veeru.
Uivao je u pogledima, koje privukoe kad su stupili u dvoranu i dok su ili prema svojemu stolu, prepustivi posluzi neka ih
vodi.
- Ti si najljepa - ree Tili i primakne Anette stolac. - Svi mi zavide...
Anette mu se nasmijei, a zatim i konobaru, koji joj je pruao otmjeno otisnut jelovnik. Kulinarsku zavrnicu skladao je njen
miljenik, kuharski znalac i umjenik iz Strasbourga.
- ita se poput pripovijesti - primijeti Tili.
Tri retka samo za opis jedne jedine juhe, kao da je svako zrnce soli moralo biti posebno navedeno. Tillu se to inilo
pretjeranim.
- On sam sastavlja imena jestvinama. Nevjerojatno je stvaralaki obdaren. Pokatkad ak sjedne i uz glasovir, pa prebire po
tipkama za goste u Le Crocodileu. Jednostavno reeno, on je umjetnik.
- Valjda nee zato neto zagorjeti.
Anette ne odgovori nita na tu Tillovu upadicu. A kad joj je htio uzeti jelovnik iz ruke, usprotivila se.
- Hvala... - rekla je odluno. - Kasnije u ga ponijeti sa sobom.
Zatim je odloila jelovnik na prazan stolac pokraj sebe.
- Stvarno dobro - pohvali Tili.

U meuvremenu su im posluili ribu. On kriomice podigne platnen ubrus i njim si potapka po oku. Osjeao je kako mu oko
ponovno suzi... Vjerojatno su tome bila kriva vrua jela i svijee.
.

211

- Da - pritvrdi Anette.
Nije dodala nita vie. Tek ta jedna jedina rije... Tili podigne pogled sa svojega iverka*. Anette je okrenula glavu prema
hodniku, odakle se pribliavao u bijelo odjeven lik s visokim kuharskim tuljcem na glavi.
- Veliki umjenik glavom... - primijeti Tili i vilicom unese posljednji zalogaj u usta.
Sad je ve kuhar stigao do njihovoga stola.
- Madame** Schmucker! - uzviknuo je, izgovorivi prezime s francuskim naglaskom i pretvorivi "u" u "ii", te
gotovo progutavi "r" na kraju...
- Emile!
- No, to da ste vi na brodu...
- Da.
Mogue je za to bila kriva svjetlost svijea ili pak Tillovo suzee oko, ali lice joj je iznenadno izgledalo toliko strano...
Strano i jako udaljeno. Kao da joj je netko naglo rairio nekakav veo preko lica.
- Zna li monsieur* Anselm...
- Ali neee...
- Smijem li ga pozdraviti...?
Tili uhvati pogled, kojim ga je ovjek odmjerio.
- Ovo je gospodin Liebold - rekne Anette. - Dobar znanac...
Tad ponovno uuti. Tili razmisli o "dobrome znancu"... Zato je rekla ba to? Pokua prosuditi, kako bi bilo ispravno...
Razumljivo, nije oekivao da ga predstavi kao svojega ljubavnika! Ne jednome potpunom strancu... Tom je Emilu govorila
"vi", bio je stranac, jedan koji je poznavao Anselma... Toga tajanstvenog Anselma, njemu nije govorila "vi"...
Tillov pribor zastrue po tanjuru. Jo je uvijek drao vilicu i no za ribu u ruci. Kuhar je otiao, ali to Tili nije zamijetio...
- Nemoj, molim te...! - ree Anette.
Na obnaenim podlakticama su joj se najeile dlaice.
*vrst morske ribe (Pleuronectes flesus) **gospoa (franc.) ***gospodin (franc.)
212
;?.

- to?

Tili se zagleda u dlaice na njenim rukama, a tad svrne pogled ponovno na svoj tanjur. Taj je ve odavno . bio
ispranjen... Odloi pribor.
- Oprosti! - rekne. A nakon izvjesnoga vremena domente pitanje... - Tko je taj Anselm?

- On je vlasnik Le Crocodilea.
- A tebi? to je on tebi?
- Prijatelj. Jako dobar prijatelj.
- Koliko dobar?
- eli li nam pokvariti posljednju veer? Ne volim takva ispitvanja... Nisam tvoj posjed.
- Volim te.
- Lijepo.
Neto u njenome glasu ga upozori neka ne vrta dalje. U Hamburgu je telefonirala s nekim Anselmom, "hitan razgovor", rekla
je. Kasnije je oduevljeno govorila o tom kuharu i restoranu u Strasbourgu... Zapravo nije bila ena, koja bi se lako zanosila.
Kuhar ju je pozdravio kao enjom obuzet srednjokolac, a njeno oporo lice je pritom potpuno omekalo. Bio je to neobian
razgovor, izmeu to dvoje. Ne, glup i slijep Tili nije. I upravo je ona zahtijevala, da se on pobrine za jasne odnose kod kue.
Trebao bi prekinuti sa svojom enom, o tome se radilo. "Ne volim to, sredi to", rekla mu je. A ona? Ni ! on to nije volio...
XX XX XX
Sljedeega jutra su ih iskrcali i odvezli na eljezniku postaju. Krstarenje Rajnom za bogatune je zavrilo. U >'
Intercityju* za Koln podijelie im obloene ploke kruha, | te jabuke i okolade...
*posebni brzi vlakovi koji prometuju na veim udaljenostima i zaustavljaju se samo u veim gradovima.
213
23
6mLsao obitelji
- Upravo je nazvao...!
- U prodavaonicu? - odvrati Anna protupitanjem. Andrea joj je ispriala, kako je Tili izbjegava nazivati
u cvjearnicu Die Blume. Jasno, vlasnici cvjearnice poznavali su ga. Njega i Annu...
- Da, ovamo u prodavaonicu - potvrdi Andrea.
- I?
- Rekao je kako ima mnogo posla.
- Mnogo posla...? To je rekao?
- Upravo je tako rekao.
- Onda ostajemo pri dogovoru za veeras?
- U est na tramvajskoj postaji - potvrdi Andrea. Tad utia glas... - Bok...!
Potjera tramvajem, pomisli Anna. Ni jedna od njih nije posjedovala automobil, ni Ramona, ni Andrea, ni ona... Bile su
neobina trojka. Tri suparnice, koje su se udruile, zato jer ih je Tili sve tri prevario. Htjele su ga uhvatiti na djelu i dokazati
mu krivicu. A zatim? "Vjetije sijelo", izrekne Anna naglas i jo jedanput ponovi, kao da se u te dvije rijei krije neto

magino. Zavrti se kroz sobu, potpuno zaboravljajui da je jo bole koljena. $ilo joj je ak svejedno, to se Tili prvo javio
svojoj prilenici. Tonije reeno, jednoj od njih, Andrei, koja joj je i onako bila naj simpatinijom.
Bio je to ist sluaj, to je gledala kroz prozor upravo oko podne, pa je ugledala Tilla kako nestaje u kuci prekoputa. Kad se
ponovno pojavio, bilo je pet do dva... Kod Ramone je ostao debelo vie od jednoga sata.
214
Anna je uzalud ekala na zvuk njegovoga kljua u bravi ulaznih vrata. Ni vidjeti ga vie nije mogla, jer \r brzo otrala u svoju
sobu na katu. Nije trebao pomisliti, kako ona eka na njega. No nije ula nita... Nije doao kui.
n xx jar
Popodne je nazvala Tillova majka.
- Tilla jo uvijek nema - ree Anna odmah. itavu vjenost nije razgovarala s Julianom. Raunajui
unatrag, stigla je sve do Tillovoga roendana. Od tada je prolo vie od dva mjeseca...
- Sasvim jasno to ga jo nema - ree Juliana. -Htjela sam govoriti sa tobom.
- Sa mnom?
- Je li s tobom sve u redu?
- Sa mnom? Da, sa mnom je sve u redu.
- A to je s Ukrsom?
- Uskrsom?
- Ipak se s tobom neto zbiva...!
- Ne, ne. Dakle, to je s Uskrsom?
- To elim ja od tebe uti... - prijekorno odmjeri Juliana. - Dolazite u nedjelju?
- Bolje upitaj Tilla.
- Pitam tebe.
- Okay.
- Onda da?
- Da.
Anna se znojila. Bila je to ona vrsta znoja, koji se lijepi i vonja kiselo, te ga se mora jako trljati sapunom, da bi i nakon toga
jo uvijek uporno probijao i probijao... Posljednji se put tako znojila, koliko se mogla prisjetiti, za svoj zavrni ispit...
- Sranje... - ree.
Dala se namamiti. Sveta obitelj! Ve je vidjela sebe kako pokorno i lijepo tamo sjedi, Tili e klicati pobjedniki. Ili ipak ne?
Mogla je to preokrenuti, u duhu vrhunske vjetice, tad e se on znojiti... Mukarci koji ne znaju na emu su, iznojavaju krv i
vodu.

215
xx xx xx
- Jer ti se javio?
Anna je, odluivi bez mnogo promiljanja, odtipkala Ramonin broj. Nije vjerovala toj samohranoj majci. Takva jedna traila
je odmah dvostruko, prvo za sebe i zatim jo za dijete.
- Tili? - upita Ramona, hinei kao da se jedva uspijeva prisjetiti imena mukarca, koji je jo nedavno bio kod
nje.
- Jasno, Tili!
- Ne, do sada ne. Laljivica, pomisli Anna.
- U svakome sluaju, vratio se - upozori ju, za svaki sluaj. - Potjera moe zapoeti.
- Moda ni nee otii toj eni...
Ti bi to rado htjela, podsmjehne se Anna u sebi.
- Uvjerit emo se - ree pak naglas. - Ne zaboravi, u est na tramvajskoj postaji.
Ta je Ramona bila sva nekako lijeva, Anna je to nasluivala. Bila je od onih koje e napustiti enski savez i urotu, im Tili
pucne prstima. Sanjala je o oivljavanju i obnavljanju...
- ene mogu biti rtve i poinitelji - doda Anna. Prisjetila se te reenice, koju je izrekla jedna od onih
borkinja za enska prava, a odnosila se na mukarce kao protivnike. No moglo je biti i drukije, od ene eni. Anna nee
ostati rtvom, prisegne u sebi.
xx n xx
- Halo, ljubljena ogorice...!
Anna se nasmije, bilo je to kao nesvjestan odgovor na podraaj, bez razmiljanja. Bio joj je drag njen ogor Julius, kao i ta
malena igra izmeu njih. Ali je kovitlac i komar s Tillom izblijedio sve drugo.
- Halo... - odvrati.
- Jesi li dobro? - htio je uti Julius.
- Pa, tako-tako. A kako je kod vas? Jeste li vi svi dobro? - uzvrati Anna.
216
- Uobiajeno. Izgubljena naprtnjaa za vrti, curi nos, nasilje u kadi, jedna unitena "barbika", povremeno stanka za
predah... A moj stvaralaki vrhunac je skladba za jednu aicu od jogurta, za dvije aice od jogurta, jedanput punomasno
i jedanput polumasno. Oboje prihvaeno, moe mi estitati.
- estitam, jadnice...
- Mnogo gore, znai, ne moe biti ni ti.
- Kako dolazi na pomisao, da sam loe?

- Majka mue. Upravo je nazvala... Akcija smisao obitelji.

- A, da...
- Znai, ima neto u tome?
- Ja neu zakazati glede potrage za uskrnjim jajima. Anna je znala, koliko znaenje Lieboldovi pridaju
takvim slubenim povodima. U to se ubrajalo i roendane, a Boi i Uskrs osobito. Do Uskrsa je preostalo jo deset dana...
- Hoe li Tili zakazati?
- To ne znam. Upitaj svojega brata.
- I hou.
- Okay.
Anna poklopi telefon. Danas nije nita zaiskrilo, osim onoga "ljubljena ogorice", Julius nije pokuao nita drugo u tom
smislu. Svejedno, pomisli Anna, njoj i onako nije bilo do iskrenja. Bilo je ve samo po sebi aljivo, kako su Lieboldovi
odjedanput zbijali redove... Akcija smisao obitelji.
XX XX XX
- Ja ne vjerujem, da e se odvesti k njoj - gunala je i durila se Ramona. - Ako uope takva i postoji...
Vidjelo se na njoj, da bi se najradije okrenula i vratila.
Prije dva dana, one veeri, Ramona je bila kup jada. Anna ju je jo i sad mogla vidjeti pred sobom, kako stoji u kunim
vratima. Kose raupane u neurednim pramenovima, nenamazana, na koncu je jo i zaridala. Bila je prava histerina krava.
217
- Zato i jesmo ovdje - ree Anna naglas. - Kako bismo se osvjedoile.
- Tramvaj! - uzvikne Andrea, umijeavi se tako u njihovo pogaanje.
Anna prieka dok se Ramona nije popela. Za svaki sluaj...
Do Tillovoga poduzea bilo je tek est postaja.
- Ja idem s Ramonom po taksi, a ti e nazvati - ree Anna Andrei.
Dogovorile su, jedna se treba uvjeriti je li Tili jo uvijek u uredu.
Andrea se vrati iz telefonske kuice, maui rukama. Izgledalo je kao da se opekla.
- Bio je strano mrzovoljan, to sam ga nazvala u njegovo presveto poduzee.
- Znai, jo je tu - zadovoljno utvrdi Anna, pa odmah poui vozaa taksija... - Kad vam kaem, krenut ete... I
stalno slijediti ovjeka kojega vam pokaem. Ali nenapadno.
- Sto je ovo?! Nekakva ala? - javi se taksist, okrenuvi se u sjedalu prema njima.
Tri luakinje, govorio je izraz njegovoga lica. Valjda me nee izigrati? Ugodno mu sve to nije bilo.

- ala - potvrdi Anna. - Rije je o jednoj okladi.

- No, onda...
ekali su nekih etvrt sata. Tad je napokon Tili napustio prostor svojega poduzea.
- Tamo, onaj srebrnosiv automobil...! - uzvikne Anna. Taksist krene.
- Nemojte prilaziti preblizu - naloi Anna.
- Ma dobro... - zabrunda ovjek.
- Ali ga nemojte ni gubiti iz vidokruga... - doda Anna, trgnuvi se, jer se jedan golf ubacio izmeu Tilla i potjere.
- Da, efice... - odvrati voza i prinese blago svinut dlan elu, kao na vojniki pozdrav.
Vjerojatno se htio sprdati s njom, ali Annu je zgrabila lovaka groznica. A bila je i voa! Izdavala je zapovijedi, a ostale dvije
sjedile su nijemo lijevo i desno pokraj nje, sluajui....
218
Srebrnosiv automobil ispred njih uspori daleko u ulici Diiren*. Ubacio se na jedno slobodno parkiralino mjesto.
- Stanite! - proape Anna i prigne se iza vozaevoga sjedala.
- To iznosi pedesettri marke i etrdeset - ree taksist i okrene se prema otraga. Anna mu utisne u ruku jednu peticu i jednu
pedeseticu... Promatrajala je broja i drala novac odbrojan i pripravljen.
- U redu je - napomene. ovjek ponovno prinese dlan elu.
- Puno hvala, gospoo.
Anna hitro prorauna, koliko postotaka iznosi napojnica. Tili je uvijek govorio neka rauna s pet posto, a ako je usluga
vrhunska i dvostruko. Ali nikad vie od deset maraka... Svejedno, nisu se sad mogle zadravati oko napojnice jednome
taksisti.
- Doite...! - pozove ih Anna.
- Ako nas Tili vidi... - zastane Ramona.
Hinila je kao da mora popraviti arape, prignuvi se i okrenuta u protivnom smjeru.
- Ne brbljaj - gurne je Anna pod rebra.
Tili je upravo nestao kroz ulaz jedne kue, koja je izgledala kao da su stanarine u njoj astronomski visoke. Mramorno
predvorje, obilje stakla i kroma, zelenila... Anna je imala dobar nos, ova nova je bila lovaica...
- Moemo se odmah okrenuti i otii - primijeti Ramona, kucnuvi prstom po ploi s imenima.
Pet katova s po etiri stanara, a samo se na pet moglo vidjeti da se radi o mukarcima. Kod svih ostalih stajalo je uz prezime
neko ensko ime ili samo prvo slovo imena. To su mogli biti i mukarci i ene. Andrea je takoer imala bespomoan izraz
lica.
- To je...! - Anna pokae na najvie ime, u krajnjemu lijevom stupcu.
- Odakle bi to mogla znati?

- Prvo, Tili je zazvonio na najvie zvono... A zatim, to sam ime ve ula... U svezi s lancem Star... Hoemo li se
"ulica u Kolnu koja se od stare gradske jezgre udaljava prema jugozapadu
219
kladiti, to je ona stara s proslave poduzea. Ta je nabacala tri funte* pravoga kamenja. To se sasvim slae s ovom pojatom.
- Otmjena pojata... - Ramonin glas kao da je zvuao zavidno...
- I sad? - upita Andrea.
- Sad emo se lijepo odvesti kui. Za danas smo doznale dovoljno...
Ovaj put se povezoe tramvajem, to je bilo jeftinije.
- Moramo jo podijeliti troak za taksi - podsjeti Andrea.
Ramona odmah razvue lice...
- Ne znam ba, imam li dovoljno novaca uz sebe... Andrea je odmah gurne, ne ba njeno...
- Tad emo navratiti k tebi - ree joj.
Ramona tad bez rijei izvue novarku i namiri Anni svoj udjel.
- Ne zaboravi napojnicu...! - podsjeti je jo Andrea. -Zajedno s napojnicom to iznosi tono osamnaest maraka i trideset
pfenniga za svaku od nas.
Anni bi trebalo vie vremena da doe do istoga rezultata... Nije nikad bila osobito dobra u raunanju napamet. Stalno
Andreino vjebanje u cvjearnici Blume dolazilo je do izraaja... Na koncu konaca, mala je i naplaivala tamo.
- Sutra u vrijeme Andreine stanke, u kafiu na uglu - podsjeti Anna.
- A ako u imati muteriju? - prigovori Ramona. Anna si je mogla misliti, na koju to ona muteriju
misli...
- Nita zato, doi e - ree joj. - Inae emo doi po tebe. Sto se pak mene tie, misli na mramorno predvorje i na staru
s kojom se Tili sad natee.
To je djelovalo. Ramona kimne.
- Sto se mene tie... - ree - sutra u jedan.
Anna namigne Andrei. Ova joj uzvrati na isti nain.
- Do sutra...!
*mjera za teinu, uobiajena u zapadnoj Europi, premda je i tamo zakonit SI sustav; funta tei priblino pola kilograma
220
jtr n jar
- Ovo je najobinije sranje, od Boga prokleto sranje!!! Ubit u te, ubit u ih sve...

Tili je stajao ispred one hrpetine starudije i ropotarije, to ju je Anna nagomilala uz vrata njegove sobe. Tonije, gostinjske
sobe. Knjige, asopisi, runi alat i pribor, radijska stanica, boce u boinome omotnom papiru... Pa jo i ator! Prava
pravcata svinjarija. ak je i njegove gae bacila na istu hrpu, prljave gae, na kojima su trokutasta pojaanja u sredini bila
nalik tamnim rupama. Prigne se i podigne ih... Nije je to samo izgledalo poput rupa, to jesu bile rupe...! Ta je enska na
izvjesnome mjestu urezala malene tulipane s objeenim cvjetnim akama.
- Govnarko - urlao je. - Ubit u te!!!
- Neto se dogaa? - upita Anna, izvirivi glavom kroz vrata spavaonice.
Kako to da nije vie kod svoje lady, pomislila je. I ona se sama tek netom vratila kui. Tillova meuigra kod njegove nove
mogla je potrajati najvie pola sata. Smijeno! Anna si je s glave na brzinu poupala namatae za vlasi i svoju staru majicu
zamijenila novom s dubokim izrezom. Bit e guve, a kad si dotjeran i lijep, bolje se svaa...
- to je ovo?
Tili pokae na zbrku ispred vrata svoje sobe. Bio je sit svega. Prvo Anette... "to eli kod mene, ovako nena-javljen?!",
upitala je hladno. A na njegovo pitanje, ima li vremena, odgovor je bio jednao odbojan. "Ne, nemam vremena...!"
"Zasigurno taj Anselm?", upitao je. No ona je tek slegnula ramenima, kao da nije netom uloio u nju osam tisua maraka...
Zatim je navratio Andrei, a putem mu je pred oima lebdjelo njeno neiskvareno i bezazleno djevojako lice. ekat e ga,
ak je netom nazvala u njegov ured. Ali ga nije ekala... Zvonio je, ali nitko nije otvorio. Na koncu je bio i kod Ramone.
Otvorila mu je, ali ga je pogledala kao da je sablast. "Ne moemo sada...", rekla je.
"Kako to?", zaudio se.
"Tvoja ena..."
Zaudio se jo vie.
221
"Otkad te smeta moja ena?", upitao je.
"Ipak ne moemo../'
"Onda sutra u podne/7
"Ni to ne moe..."
Jesu li sve te enske poludjele, pomahnitale, prolupale?!
- to je ovo? - ponovi Anna. - To je tvoj otpad. Pogledaj, to e s njim zapoeti. Mene smeta ta ropotarija.
- Ovo je moja kua.
- Naa kua..! - ispravi Anna.
U posjedovno pravo je bila upuena. Nije imala brani ugovor, dakle je imovina steena u braku pripadala oboma, pa tako i
kua.
- O tome sanja. Kua je upisana na moje ime, a i optereena je zalogom sve gore do krovnih greda. Jo e se
zauditi...!
- Ako je to istina...

- Istina je.
Anna pogleda gae u njegovoj ruci.
- Sljedei put se neu zadovoljiti s tvojim zamusanim gaama.
- Nabrusila si se, ha? - upita Tili
I pone se trljati po prednjoj strani hlaa, upravo preko meunoja. Uistinu je osjeao kuckanje u svom jarcu. Lice joj je bilo
da crkne od smijeha... Puaica!, pomisli. No njegovoga nee dobiti, ni za vakanje niti da ga odgrize. Bila je luda, upravo je
to bila, kompletno pomahnitala i prolupala. Poeo je obim rukama odgurivati onu ropotariju ispred svoje sobe, sve dok nije
mogao ui. Za sobom tresne vratima. Priekao je zatim dok nije zauo zatvaranje Anninih vrata. Morao je jo jedanput
dolje, trebao je neto za pie... Iz bara si uzme bocu konjaka, a telefon si gurne pod pazuho. Bilo je to prvi put da je pio
konjak iz boce...
jar jar xx
Tili nije imao ni priblino pojma, koliko je kasno, kad je zazvonio telefon. Prijenosni je ureaj odloio pokraj sebe, no unato
tomu je dvaput uzalud, posegnuo za njim. Nije znao ni koliko je popio... Konjak mu nije bio
222
ukusan, a pogotovu ne jer ga je pio izravno iz boce, ali je potezao i dalje. Sve se urotilo protiv njega... Napokon uspije
napipati crnu napravu i zgrabi je. Dok je otklapao slualicu, pero zakripi. I to posrano smee nee vie dugo izdrati,
pomisli.
- Da... - javi se napokon.
- Tille?
- A tko inae? - zarei on u slualicu. Prepoznao je glas, bio je to njegov brat. Nije bio
raspoloen za razgovor sa svojim bratom...
- Ti ima enu, sjea se? - ree Julius. - Danas u podne se javila na telefon... - Julius si buno proisti grlo. - S naom
majkom sam, usput budi reeno, takoer telefonirao.
- Aha.
Pravi se vaan, taj razmetljivac, pomisli Tili. Nazdravimo svetoj obitelji! Popipa uokolo za bocom.
- ivio! - nazdravi i pone udno piti. Konjak ga je palio po podbratku, pie je bilo pravo smee. U kui je trebalo biti pie
valjane marke.
- Jesi li pijan? - ponovno se javi Julius.
to se to ovoga tie, loem li ja, upita se Tili? Potegne jo jedan gutljaj, progrglja, pa podrigne.
- to te briga? - okosi se na brata.
- Opijaj se, ali ostavi Annu na miru. Ostavlja dojam da nije dobro.
- Ja je ostavljam na miru, kad mi tako doe. Pravodobno u ti i tono rei, ako u je odbacivati. Dobit e obiteljski
popust...

.- Ti si svinja.
- Samo bez zavisti...
- Na emu bi se tebi moglo zavidjeti?
- Ti ne poznaje ivot, maleni brate. Ja ga poznajem... Velike sise, male sise, mlado meso i zrelo, mora zgrabiti. Ti ima
djeju dreku i enku s mladima na vratu, zato si napaljen na nju.
- Ostavi Annu izvan igre!
- To je moja briga, mladiu.
- Ne samo tvoja! ak je i majka ve postala sumnjiavom. eli znati, to je s Uskrsom.
223
- Poseri se na njega!
- Izvijestit u majku.
- Vraga e to uiniti.
- Mora se napokon odluiti.
- to je Anna rekla?
- Ako je uljudno zamoli, sudjelovat e.
- Akcija smisao obitelji, zar ne?
- Upravo tako!
Julius je poloio slualicu, a Tili je sjedio na uskoj postelji namijenjenoj gostima i ukoeno zurio u bocu konjaka. Sranje,
sranje, sranje! Bilo je stvari, koje se moglo initi, ali nisu smjele u javnost. Tili nije bio od onih, kojima se fukalo za obitelj.
Nije bio tako odgojen. Jedino, ako bi cijena bila jedna poput Anette, za nju bi i to stavio na kocku. No ona ga je netom
odstrijelila, odbrusila mu i najurila ga nakon dvadeset minuta. Sve su bile jednake, udljive, njima je upravljala njihova
mica. Jedino je Anette, teoretski uzevi, vjerojatno ve izala iz svojih poslova s mjesenicom, na koncu konaca bliila se
ve pedesetoj. Ve joj je i bilo vrijeme. Zamijetio je, dakako, da si boji vlasi, pa ak i dolje... Borila se protiv vremena.
Mukarci su glede toga bili u povoljnijemu poloaju. Tili se isceri. Mogao ih je sve imati, stare i mlade. Kako su te mlade
samo padale na njega, to je govorilo sve. Prvo Ramona i tad Andrea, pa zatim njena glupa malena sestrina...
Tili je i dalje drao bocu u ruci, bila je jo puna do polovice. Ali vie nee piti... Bit e najbolje, skuha li si kavu, takvu da u
njoj liica stoji. Ponovno je morao zahihotati.
jar jar a
Anna,- prolazei kroz blagovaonicu, ugleda Tilla kako sjedi za jedaim stolom. Prije dobra dva sata ula je zveckanje u
barskome ormaru, kad je odatle vadio bocu s konjakom. Kasnije je zazvonio telefon, a on je preuzeo razgovor u svojoj sobi.
Anna je osjeala neto poput nesvjestice, jer je bila iskljuena iz neega svakidanjeg, kao to je bio taj telefon. Sad je pak
sjedio tu i pio kavu,
224

usred noi si ju je skuhao... A alica mu je stajala na granitnoj ploi, izravno na kamenu, bez podloka. Mogli su nastati
krugovi i mrlje, vruina je mogla probiti u kamen...! Inae bi uvijek stavio ispod ubrus, podloak ili pladanj.
Anna bez rijei proe mimo. Nije mogla spavati... Jezik joj je bio nekako odebljao i hrapav. Morala je neto popiti.
- Hej... - ree on.
- Sto? - Anna zastane.
- Rekao sam hej.
- Ah, tako...
Anna poe dalje. Otvori vrata hladnjaka, uzme jednu bocu Beste Quelle* i natakne au preko zakretnoga epa. Zatim
ponovno pritisne prekida i ugasi svjetlo u kuhinji. U hodniku je bilo mrano, ali je u blagovaonici jo uvijek gorjelo svjetlo.
- Laku no! - ree joj Tili, pogledavi je dok je prolazila mimo njega.
- to? - ponovno upita Anna.
Djelovala je samoj sebi nekako bedasto, nikako ne uspijevajui dokuiti, to bi to sad trebalo znaiti. Prije nekoliko sati je
vikao "Ubit u te", a sad "Hej!" i "Laku no!" U tome nema nikakvoga smisla...
Tili si nadlanicom obrie usta. To inae nije nikad inio.
- Nekoliko pravila bismo ipak trebali potivati... - ree tad.
- Tako?
Anna je mislila da je pijan. Kako je izgledao i ponaao se, bilo je mogue da jest. A i to to je govorio, zvualo je neobino.
Unato tomu, Anni se inilo kako to on ponovno neto smjera. Pijani to ne rade, zar ne?
- to je s Uskrsom?
Tili je uzeo u ruku alicu s kavom, pogledao Annu, pa ponovno odloio alicu na stol, ne otpivi ni gutljaj.
- to bi trebalo biti s Uskrsom?
*najbolje vrelo (njem.); jedna od mnogobrojnih marki pitke vode u bocama (u Njemakoj)
225
rr
Anni napokon pone svitati, to se to odvija. Akcija smisao obitelji...! Znala je koliko jako Tili ovisi o miljenju svoje obitelji i
dri do njega.
- Uskrs je obiteljska svetkovina.
Anna osjeti lagan svrbe. Zapravo joj nije bilo do smijeha, uope ne. Unato tomu, ta je reenica zvuala toliko aljivo...
Julisu je danas u podne rekao na vlas isto: "Uskrs je obiteljska svetkovina/7
- Onda?
Tili je ponovno uzeo alicu s kavom u ruku, tekuina je morala biti ledena. Anna bi je ve odavno istoila u slivnik.

- Okay - ree i zagleda se u ruku sa alicom. -Sudjelovat u u velikoj potrazi za uskrnjim jajima.
- Znai, dolazi?
Tili i opet odloi alicu, a da je nije prinio usnicama. Anna se nasmijei. Bilo je to uistinu smijeno.
- Uvjerio si me...! - ree.
- Ti neto smilja... Smjera li upriliiti scenu...
- Ja? - Anniri smijeak se izdulji.
Tili se nije smjekao. Moda je mislio na njeno maje odijelo i malene tulipane na svojim gaama.... Njegova mu ena vie
nije bila pouzdana i predvidiva vrijednost. To je Annu zabavljalo. A on nije imao mogunost izbora...
24
Jelovnik Ljubavni ar
226
- Juer naveer bio je kod mene - izjavi Ramona. Isturila je donju usnicu, izgledala uvrijeeno i pomalo
priglupo.
- Kod mene je bio takoer - dometne Andrea. Obje ene su se meusobno odmjeravale. Kao da
svaka od njih gleda gadnu hrpu neisti, upravo tako se motre, pomisli Anna.
- Tili je bio kod svake od nas... - ubaci Anna. - No ponajprije je bio kod lady od mramornoga predvorja. To ste i same vidjele.
Vjerojatno mu je dala koaru.
- Moglo je to biti i sasvim poslovno - usprotivi se Ramona.
Govorila je vrlo svadljivo i nepopustljivo, kad ne bi ba tulila, zakljui Anna.
- Nakon zavretka posla, pa u njenome stanu, jeF? A i rasipniko putovanje za osam tisua maraka je vjerojatno bilo
poslovni susret...
Anna se trudila govoriti tiho. Sjedili su u kafiu, a za veinom stolova sjedio je tek po jedan gost. Tko je pak bio sam,
jednostavno je morao raskriliti ui...
- Tko nam uope dokazuje, da je tono to to govori? - narogui se Ramona. - Ja jedino znam, Tili je morao na poslovno
putovanje u Hamburg.
Njen glas nije postao tiim. Upravo suprotno!
- Ne kuim to... - zastenje Anna. - Tko je ono nedavno stajao kod mene pred vratima i tulio?
- Tad sam izgubila ivce... Ponajprije zbog mojega sina. Djeci se nikako ne bi smjelo lagati. To ona nikad ne
227
pregore, a kasnije i sama postaju ustrajni i nepopravljivi lasci.
- Tebi su kao djetetu, izgleda, vrlo esto lagali...!

- Kako to misli?
- Jer neprestance lae. Zar vjeruje da nisam juer u podne vidjela Tilla, kako nestaje kroz tvoja vrata? U podne ga
nisi otpravila.
- Jo mi je uvijek drag... - zajeca Ramona.
Za nju su postojala, po svemu sudei, tek dvije krajnje suprotnosti: tuljenje ili svaa. Najradije bih joj odvalila jednu, pomisli
Anna.
- Razumijem to - ukljui se Andrea. - I meni je na neki nain jo uvijek drag.
- Zar ste obje poizile?! - okosi se Anna, preavi rukom preko ela.
U kafiu je bilo vrue. Kod nje je to bilo neto drugo, kad bi joj se pokatkad u elucu javio neobian i smijean osjeaj. Ta
bila je dulje od deset godina u braku s Tillom, to je zdruivalo i spajalo, te je izazivalo trzaje kad se raspadalo.
- Bio je ak drag i prema Rubenu - izjavi Ramona. - Inae nitko nije bio ljubazan prema mojemu sinu...
- Tili je sljepar i varalica - poklopi je Anna. -Zapravo djecu smatra tek dosadnom i nesnosnom.
Anna je to i te kako bolje znala od ove osobe, koja je doputala da ju se zaludi plastinim zrakoploviem ili lizaljkom. Tili je
uloio nekoliko maraka u nesmetanost pri ljubavnim trenutcima, to je bilo sve. Ponajmanje se radilo o ljubavi prema djeci!
- Moda i jest sljepar... - Andrea se poigravala svojim zlatnim laniem, povukavi ga preko donje usnice. - Ali je nebeski
uzvieno, osjeati se barem pet minuta poput ene iz snova, ak i ako on pritom ne misli ozbiljno. On to i nije mogao misliti
ozbljno, ne kod svake od nas i kod jo njih nekoliko... Primjerice, ne s mojom sestrinom. Nju je poznavao tek nekoliko sati,
pa je unato tomu ipak povjerovala, kako je ludo zatreskan u nju... Bilo je poput potresa, rekla mi je.
- Tili proizvodi potrese na tekuoj traci...! - podrugne se Anna. - U tome je on kralj. On neopisivo voli kad se
228
oko njega sve ljulja i trese. Od toga se osjea v vanim. Ali jao, pritom se i on zanjie, pa je tad finito*... Gotovo, prolost...
Tad trai daljine. On je razmetljivac. U tome ga moramo zgrabiti. Pri njegovome od Boga prokletome razmetanju!
- Jednostavno ga neu moi ponovno otpraviti -otpuhne Ramona glasno. - Radije u se ubiti...
Sad se doista dvoje ljudi u kafiu okrenue prema njima.
- Priberi se - okosi se Anna na nju. - Smije ga primiti, ak i preslatko, ali i mi ostale smo u igri. Misli na to!
- U igri? - upita Ramona.
Ima blesavo Hce, pomisli Anna. Kako samo netko moe biti toliko lakovjeran? Zar zamilja, kako emo se nas dvije zavui
ispod postelje?!
- Kao suuesnice - pojasni. - Nemoj zaboraviti, sad si usred svega toga. Tili i onako vie nee ni rijei progovoriti s tobom, a
ni s jednom od nas, dozna li o naoj zavjeri.
- A mogu li se s njim i...? - Ramona zastane usred rijei.
Ovaj put je ak govorila naglaeno tiho, bio je to gotovo apat.
- Tucati...! - dopuni Anna.

Gospoa dva stola dalje glasno zazvekee kavenom liicom.

- Da, ak i treba! - nastavi Anna. - Prihvati ga, salijei/ navali na njega, uspali ga... To on voli. A tad emo se
dogovarati dalje.
v Bilo bi prirodno i razumljivo, da je Ramona zapitala "to dalje?" Ali nije rekla nita, ve je tek kimnula glavom. Anna je pak
i ovako znala, ta si ena zamilja, kako bi Tilla mogla iznova potai ljubavnim arom. Pri pomisli, kako je Tili obino reagirao
na nasrtljive ene, morala se Anna naceriti. Na pol' koplja! Bilo je u tome i znaajnih prednosti, kad je u borbu kretala kao
supruga. Kao brana druica imala je vrlo probran izbor oruja i postupaka...
*svreno, zavreno, gotovo (tal.)
229
- A ja? - upita Andrea.
- Ti e postupiti jednako tako. Htio je imati pol' tuceta ena. Dobit e ih...! Jedino ne pojedinano i potajno,
posluit emo mu cjelokupan jelovnik, deraku orgiju, urnebesno prodiranje ljubanoga ara, a tad...
Anna namigne Andrei, ona je tono znala to e slijediti. Moda je znala i Ramona... Nita nije govorilo da je kod nje ve
zakazao, no dakako to ona ne bi ni priznala. Bila je podmuklica, lukava i zlobna, unato svojoj prigluposti. Ili ba zato? U
svakome sluaju, nije bila previe bistra. I to je bilo dobro tako.
230
25
Uskrnja jaja i jet-set
- Za mene? - upita Anna.
- Za tebe - odgovori Tili.
Pruao joj je golemo uskrnje jaje, zapravo lupinku od okolade ispunjenu slatkiima. Jaje je bilo presvueno zelenom
folijom boje pistacije, a preko svega je bila svezana iroka ukrasna vrpca iste boje, s velikim i bogato nakovranim vorom.
- Sretan Uskrs! - doda Tili.
Anna uzme jaje u ruku i procjenjivaki osmotri naljepnicu. Jaje je stizalo iz jedne od skupih slastiarnica. Blago gorko, pisalo
je. Anna je pak jela samo okoladu s punomasnim mlijekom... Ve joj je bilo na jeziku pitanje, nije li mogue za pola tuceta
tih jaja dobio popust... Ta, zasigurno nije jedino za nju kupio ovakvo divovsko jaje. Ali proguta upit, "slatko-preslatko" bilo je
utanaeno za danas. Tako su dogovorili... Tili treba estoko nabujati. Tili, super kokot, a tad...
- Hvala ti...! - odvrati Anna blago.
- Trebali bismo se dogovoriti...
On je pogleda, kao da eka nekakav njen prigovor. No Anna je utjela, smjekajui se.
- Napokon, civlizirani smo ljudi... - dometne Tili tad.
- Dakako - pritvrdi Anna, vaui jaje u ruci. Njena blagost mu nikako nije bila po volji, osjeala je to nagonski.
- Je li ti pravo, ako krenemo za pola sata? - upita ju ljubazno.

- Ali svakako.
231
Dok su ulazili u automobil, Anna je imala samo runu torbicu. Tili je u prtljanik smjestio veliku plastinu vreu. Uskrnja
jaja za obitelj, do sada je glede toga sredio Annu.
xx xx xx
- Za tebe - rekne Julius.
- Za mene? - nasmijei se Anna.
Dolo joj je da pukne od smijeha... Divovsko jaje bijae presvueno zelenom folijom boje pistacije, tu je bila iroka vrpca, ak
je i naljepnica bila potpuno jednaka...
- Od punomasnoga mlijeka...! - uzvikne. - Ba ono pravo za mene.
- Nije samo u pitanju punomasno mlijeko... - napomene Julius. - Zaviri malo unutra.
Anna povue ukrasnu vrpcu, pa rasklopi polovice jajeta. U jednoj su bili uobiajeni slatkii, a u drugoj je leala boica.
- Moj omiljen miris! - uzvikne Anna. - Ti si srce.
- Dragi, djevojke ele da im pomogne traiti - ree VValtraud, poteui Juliusa za rukav. Blizanke su ve odavno
ieznule iza jednoga grma u vrtu. VValtraud je od svojega mua dobila na dar elektrino kuhalo za jaja.
- I onako ne volim slatkie - pojasnila je - a glede mirisa sam vrlo osjetljiva i izbirljiva.
- Ide i ti? - upita Julius Annu.
Ona kimne, a on je uzme pod ruku i povue u smjeru grmova. Anna je bila sigurna kako VValtraud i Tili zure za njima... A
vjetojatno i njegova majka. Vijest je ve prostrujala uokolo, "u Tillovome braku kripi". To im je utjerivalo zabrinutost i
strah. Prijetilo je sve mogue, kojekakav slijed dogaaja...
- Hou li dobiti poljubac? - upita Julius, kad stigoe na kraj vrta.
- Jasno! - bez oklijevanja pritvrdi Anna.
Zagrli ga oko vrata, a dok ga je ljubila, mogla je preko vrhova grma s rascvjetanim macama vidjeti svoju svekrvu i ogoricu i
supruga, kako promatraju. To troje je ukoeno piljilo prijeko prema njima. Bilo je zabavno.
232
- Mislim, sad u ti ee darivati uskrnja jaja s posebnim punjenjem - rekne Julius i pusti da mu se ruka kao
sluajno zanjie preko Anninih bokova. A s palcem pak zastrue po smiku na rasporku njenih traperica.
Njegove su keri bile negdje blizu, arene jakne svjetlucale su kroz grmlje.
- A VValtraud? - upita Anna.
Pritom ga je tijesno okrznula. Moglo je to biti sluajno, ali i ne.
- VValtraud? - upita on. - Ona je potpuno zaokupljena i zaposlena s blizankama i svojim kuanstvom. Ona je vie praktino
obdarena.

- A ja?

Anna nija pola dalje, niti se pomaknula. Stajala mu je jo uvijek vrlo blizu...
- Ti? - primakne joj se jo blie, a vru dah iz njegovih usta upravo joj udari u lice. - Ti si matovita ena.
Osjeam to... Ti i ja...
Toliko jednostavno je to, znai, pomisli Anna. Unijeti u glas malo ganutljivoga prizvuka, te pritom lagano pokrenuti
bokovima, pa su ast i potenje ve usrani. Julius, uzoran otac obitelji, bio je isti poput Tilla...! Mogla ga je imati, njegova je
ena dobila svoje kuhalo za jaja, te imala i djecu i ast da mu bude enom... Mukarci primaju sve to prokleto jednostavno.
Svi?
- arah? Laura? - uzvikne Anna.
S oba dlana sloi lijevak ispred usta, pa joj je glas odjekivao. Blizanke su hihotale, morale su biti negdje vrlo blizu... Ali do
kue, gdje su stajali ostali, bilo je nekoliko metara.
Anna je izgubila volju za igricu sa svojim ogorom. Zajedno s obje neakinje pola je traiti posljednje okoladne zeeve po
grmlju.
- Doite - ree im i uhvati ih za ruke, jednu lijevom i drugu desnom. - Vaa majka zasigurno ve eka.
xx n xx
- Predstavu s mojim bratom si sebi ipak mogla prite-djeti - ree Tili.
233
Vozili su se natrag kui. Pri zajednikome objedu i zatim kavi bio je vrlo susretljiv, upravo uzorno. Sve dok nije bilo skoro
etiri. "Mislim, polako je vrijeme za nas", rekao je, pogledavi na sat i odloivi pribor za jelo.
"Smijem li uzeti jo jednu pletenicu?", upitala je Anna. Jela je vrlo polako, te popila jo jednu alicu kave i jedan konjak.
"Otkad ti to jede kolae, pa jo k tome dva komada?", promrmljao je Tili. Njegova ga je majka ipak ula. "Ta ostavi
Annu...!", rekla je. "Veselim se kad joj je slasno. Moda e se tad malo smiriti." Tili nije imao ni najmanju mogunost, sve
dok nisu ponovno sjedili u automobilu.
- Koju to predstavu? - upita Anna.
- Potpuno je suvino to izaziva mojega brata. On ne zna razlikovati poklopac za jogurt od enskoga dupeta.
- Jesi li ba siguran u to?
- to? Jesi li s njim prikupila drukija iskustva?
- Pa to...
- Upozoravam te!
- Upravo ti?
Anna osjeti kako se u njoj die taman i silovit val bijesa. U njoj zakipi. Na trenutak zaboravi kako je bilo dogovoreno "slatkopreslatko". Bilo je prokleto teko, ustrajati u toj ulozi.
Tili ne ree vie nita. Kod kue je na trenutak ieznuo u svoju sobu, pa se vratio s nekakvom vreicom. U prolazu Anna
uspije prepoznati ukrasnu vrpcu boje pistacije... Tko dri mnogo ena, mora i darivati mnogo divovskih uskrnjih jaja...

- Nadajmo se, da barem tvoje gracije vole polugorko... - ree mu.

- Otrovnice!
Bilo je to sve to je rekao. I nestade. Obiteljska svetkovina je zavrila.
xx xx xx
- Smijem li navratiti i poeljeti sretan Uskrs? Tili je jednom rukom drao slualicu, a slobodnim dlanom prekrivao drugo
uho. Telefonirao je iz govornice
234
kojoj kuica nije imala vrata, a uokolo je bilo btu'no. Ukoso, preko ceste, mogao je vidjeti kuu s apartmanima, u kojoj je
stanovala Anette.
- Netom sam stigla iz Hamburga i sad sam poprilino k.o* - odgovori ona.
- Samo na pola sata - molbeno e Tili.
- No dobro... - prihvati ona.
Kad mu je otvorila vrata, imala je na sebi haljinu njene ute boje kukuruza. Tili ju je do tada uvijek viao u kostimima i
odijelu s hlaama... iroka leprava suknja i velik ovratnik, od kojega su joj vrat i glava izgledali vrlo njeno i blago, inili su
od nje sasvim drugu enu.
- To je vrlo lijepa haljina - rekne Tili. - I istodobno vrlo zavodljiva...
- Misli?
Pogledala ga je, u oima joj je bilo neto sjetno. I to je bilo u skladu s ovim vrlo enstvenim izgledom.
Kad je Anette ponovno navlaila haljinu, koju je uredno bila objesila na vjealicu, blaga koprena je ve ieznula iz njenih
oiju. Ve je to poznavao kod nje, ona je osjeala i proivljavala seks i uzimala si pritom to je trebala. U tome je potpuno
sudjelovala, ali bi poslije bila na neki nain vrlo daleko od njega i vrlo hladna, ako ne bi odmah zaspala. Ovaj put je pogledala
na sat, od Tillovoga dolaska minulo je trietvrt sata.
- Hvala ti na daru - ree mu. - Ali uistinu moram poi,
- Razumijem... - sloi se Tili.
Na trenutak pogleda rasklopljeno divovsko uskrnje jaje, koje je donio. Jedna polovica umotana u zelenu foliju boje pistacije
bila je napunjena slatkiima, dok je stijenka bila od blagogorke okolade. Ranije je promislio i zakljuio, kako eni poput
Anette nije primjerena okolada s punomasnim mlijekom. U drugoj polovici jajeta leao je srebrn privjesak za kljueve, s
Anettinim inicijalima* i
*kratica za knock out (engl.); izbaen udarcem, no openito usvojeno za: iscrpljen, jako umoran, jako loe volje i si.
*poetna slova imena i prezimena
235
njenim astrolokim znakom. Bila je Riba... "Pritisne li ovdje", rekao joj je, pokazujui odgovarajue mjesto, "kljuanicu
e zasigurno nai...!" Naime, njihove prve zajednike veeri, kad su nakon proslave poduzea poli zajedno u njen stan,

Anette je imala neprilika s otkljuavanjem brave. Dugo je promiljao, to bi joj mogao darovati. Pritisne li na riblju glavu, iz
riblje gubice bi sinuo trak svjetla. Bio je to jedinstven primjerak...
- Posebno sam ga dao izraditi za tebe... - priopi joj sada.
- To je vrlo ljubazno od tebe...
Privjesak je leao u polutki jajeta. ak nije ni pogledala taj jedinstven dar...
- I kad u te ponovno vdjeti?
- Nazovi me.
- Sutra - ree on i prie joj.
No kad ju je htio poljubiti, ponovno naleti na njen vrat. I ovaj je put otkrenula glavu.
- Ti... - ree joj. - Mogao bih ponovno...
- Ne pretjeruj! - odvrati ona i otvori vrata prema hodniku.
Tili ugleda dizalo kako klizi mimo... Bio je to staklen ormar potpuno u skladu s vrlo dojmljivim predvorjem u prizemlju.
- Vidimo se... - dobaci Tili i pritisne tipku sa slovom // p //

Do prizemlja je bilo pet katova... Dok je stakleni ormar neujno klizio dolje, mai se hlaa. Stvarno je mogao ponovno...
a xx jar
- Sretan Uskrs.
- Ti? Ve sam mislila...
Ramona je osmatrala Tilla, oi su joj bile nekako sitnije, manje i crvenkaste, kao da je plakala.
- Pogrjeno si mislila.
Ugura je u predvorje... Vrata u kuhinju bila su tek prislonjena, odatle se uo zvuk radiokasetofona.
- Ruben slua svoje kornjae? - upita Tili.
236
- Da... - potvrdi Ramona.
Obrie si oi, a istodobno pone eprkati po iiiimi koja joj je drala kosu skupljenu na zatiljku. Zasigurno vie nije raunala s
njim, premda je tek minulo sedam.
- Utoliko bolje... - on e. - Doi...!
Povue je, do vratiju spavaonice bila su tek dva-tri koraka.
- Svui hlae! - naloi joj.
Ona ga poslua, ruke su joj nevjesto podrhtavale.
- Zrcalo...! - rekne ona, istodobno kimnuvi glavom prema prozoru.

Suelice je bila njegova kua.

- Svejedno - odvrati on, sprjeavajui je da navue zavjesu.
Jo mu je uvijek stajao, u njemu su se nakupili bijes i pohota... Kao da se to Ramoni svialo.
- Ovako divalj nisi bio jo nikad... - rekne ona poslije.
- Ti si me uvijek napaljivala - odvrati Tili. - Imam neto za tebe.
Pone udiariti rukom pokraj postelje, traei plastinu vreicu. Napipa ju, pa na svjetlo dana iskrsne divovsko jaje, zeleno,
boje pistacije. Vreicu je, ulazei u spavaonicu, jednostavno odbacio na pod. Sad iz nje izvue i drugo jaje, bilo je manje i
bez slatkia unutra.
- Za tvojega sina... - napomene Tili.
Trenutak se pribojavao da e ona ponovno zaplakati. No obuzdala se i svladala...
- Hvala - tek je promucala.
Nije ga gledala. A kad se na cesti zalupie vrata automobila, Ramona se trgne. Neto je bilo neobino na njoj... Nija ga ak ni
pokuala nagovoriti neka ostane. Djelovala je uzrujano, kao da joj netko sjedi za petama. Ah, te ene!, pomisli on.
jar jar jar
Kad se Tili ujutro spustio niz zavojite stube, Anna je ve sjedila za jedaim stolom i zajutarkovala. Pritom nije smatrala
nunim, ponuditi mu barem alicu kave... Rairila
237
se po granitnome stolu, izloivi croissante*. Otkad to pa ona jede croissantell, zaudi se Tili. Osjeti glad, vidjei je kako
zagriza u lisnato tijesto.
- Pripazi! - ree.
Jednostavno je to morao reci... Bila je prava svinjarija, naime, kako je putala masne mrvice da preko ruba padaju na
osjetljivu stolnu plou. Anna je tono znala, koliko mu je stalo do te ploe.
- Na to bih trebala paziti? - mirno odvrati Anna, nediui pogled.
Nije ga ak ni pogledala. Jela je dalje... Imala je na sebi vrlo pristalu bluzu, koju nije poznavao, morala je biti nova. Razvidno,
ima jo uvijek previe novaca...! Plemenito tkanje, procijeni, za to je imao oko. Ranije je Anna dorukovala u jutarnjemu
ogrtau.
- Zar si slijepa? - obrecne se on na nju. - Unitava mi stol za deset tisua.
Ugledao je i mrlju od trenjeve marmelade, koja je trcnula na plou.
- Pokakanac! - mirno e Anna.
Prstom prijee preko marmeladne mrlje i zatim ga polie, zavukavi cijeloga u usta. Bio je to nedolian, sramotan prizor...
- Gdje je telefon? - upita on.

Na punjau ga nije bilo, to je mogao vidjeti... A on ga je juer naveer tamo odloio, na to je mogao prisegnuti. Ponovno
pogleda Annu.
Anna polagano izvue prst iz usta.
- Ma gdje bi to mogao biti? Potrai malo u svojoj postelji...!
Je li to nekakva aluzija? Tili se vrati u svoju sobu... Ugleda crvenu aruljicu, kako svijetli na ureaju, koji je odloio na noni
ormari. Izmijeni akumulatorsku bateriju, pa otipka Anettin broj. Potrajalo je neko vrijeme dok se nije javila. Nije zvuala
neljubazno, prije nekako mutno, kao da je jo spavala...
- Jesi li dobro, draga moja? - upita je Tili, poevi se sputati niz stube.
Dolje je Anna jo uvijek sjedila za jedaim stolom... Bude li govorio dovoljno glasno, mora ga uti.
Anette je rekla neto o glavobolji, to Anna nije mogla uti.
- Odmah stiem k tebi, zlato - odgovorio je u slualicu.
Rekao je to vrlo razgovijetno. Odmah zatim sklopi ureaj i odnese ga natrag u svoju sobu. Zatim izae na hodnik, zakljua
vrata i gurne klju u dep na hlaama.
Usput se zaustavio u jednoj cvjearnici. Kupio je dvanaest baccara* rua, dakako ne u cvjearnici Blume. U toj drugoj
cvjearnici morao je na tren pomisliti na Andreu i posljednje divovsko jaje u prtljaniku svojega automobila...
jtf jer jtr
- Hvala - rekne Anette, kad joj je Tili uruio rue. Drala je buket u ruci toliko oputeno i mlohavo, kao
da ne zna to bi zapoela s cvijeem. Bila je vrlo blijeda, no mogao je to biti tek dojam zbog muljevito zelene boje ogrtaa
koji je nosila... Boja je bila moderna, upravo kao i kuno odijelo na njoj, ali je u tome djelovala blijedo.
- Boli li te jo uvijek glava? - upita Tili.
- Glava? - uzvrati ona pitanjem, istodobno si zagladivi vlasi prema natrag. - Ne, zapravo ne, nije toliko strano...
Da ju nije bolje poznavao, smatrao bi njen izraz lica odrazom bespomonosti, bespomonosti i slabosti. No jedna ena
poput Anette, razumljivo, nije bila stvarno slaba... Moda je ostavljala takav dojam jer danas nije namazala lice. Izgledalo mu
je to neobinim, ali je istodobno bio i znak kako ima povjerenja u njega. U protivnom mu ne bi pokazivala nedotjerano lice...
Jutarnje je sunce sjalo u veliku dnevnu sobu sa staklenom stijenom, koja se protezela uzdu cijeloga proelja. Anette je ipak
bila sedam godina starija od njega. Ali mu to nije nita znailo.
- Da nam skuham kavu? - upita ju.
*croissant (franc.) roi; vrst prhkoga peciva od lisnatoga tijesta
238
*vrst rua, osobito krupnih, tamnocrvenih latica
239
Nije to upitao zato to ni sam jo nije popio kavu... Mislio je uistinu na nju.
- Ako eli... - doda.

Ona tek kimne, ne rekavi nita.

Tili poe u kuhinju i pristavi kavu. Potrajalo je to neko vrijeme, jer se u ovoj nepoznatoj kuhinji nije snalazio... A i openito
nije ba bio nauen pripravljati kavu. Kad je pak zarezao kartonsku kutiju s mlijekom, pljusne mu malo po jakni i postolama.
Potisne kletvu i obrie mlijeko sa sebe. Na koncu se prigne i prijee krpom po podnim ploicama, jer je nekoliko kapljica
trcnulo i po njima.
Sve smjesti na pladanj, pa odnese u dnevnu sobu. Ona je u meuvremenu sjela na crveni trosjed. Crvenilo tog komada
namjetaja bilo je jarko, djelovalo je poput krika boje u toj svijetloj prostoriji. Njeno vitko tijelo u onome muljevitom
zelenom ogrtau, lealo je na crvenome poput nekakvoga uzorka, jedino joj je lice odudaralo. A ruke... Po prvi put uoi
smekaste mrlje na njenim nadlanicama.
- Hvala - rekla je i posegnula za alicom, koju joj je natoio.
Dodao je odmah i dvije kocke eera, te malo mlijeka. Zapamtio je kako si ona priprema kavu... Ona pone mijeati po
alici.
- Moe ve piti - upozori je, jer i promijeao je napitak za nju.
- Hvala - ponovi ona, ali je i dalje pomicala liicu po alici.
U oima joj se ponovno moglo zamijetiti ono mlijeno sivilo, koje je ve poznavao od juer. Juer je otiao, nakon to je
spavao s njom. Tili kratko promisli, bi li je sad dodirnuo, ali odustane. Ugoaj je bio drukiji... Nije izgledala kao da eli seks.
- Da ti malo istrljam vrat? - upita je.
Prisjetio se, koliko mu je to pomoglo, kad je zadnji put bio kod Ramone. "Prenapet si", rekla je i poela mu gnjeiti prvo
ramena, pa se zatim polako selila prema gore, sve do prvih korijena kose. "udi te to?", potuio se tad. Bio je strahovito
bijesan na Annu, toliko
240
da mu je od toga gorio eludac. Ramona je svojim snanim rukama doslovce istijetila taj bijes iz njega... Nakon toga
osjeao se ugodno. Sad je pak on elio Anetti prui olakanje. Prirodno, nije znao moe li on to svojim prstima uope
postii. Nije bio ba neki osobit milovatelj.
- Ba si drag - ree Anette i dopusti mu da je dodirne.
Pod prstima osjeti vrsto i napeto tkivo... Nije ni nasluivao da ene mogu imati takve snopove miia na vratu! Upravo
kad su ti otvrdnuli miii poeli omekavati pod vrcima njegovih prstiju, zazvoni telefon. Ona skoi. Jo dok se javljala,
poe s beinim telefonom u spavaonicu i zatvori vrata za sobom...
Tillu glavom proleti onaj Anselm. Na njenome pisaem stolu stajala je uokvirena slika nekog ovjeka, s tamnim valovitim
vlasima i tamnim oima... Je li to bio taj koji je nazvao? Tili ustane i posegne za srebrnim okvirom. Nije mu se inilo da taj
ovjek izgleda osobito dobro, prije bi se moglo rei nekako prosjeno. Tili je nasluivao mekanu kou ispod tamne brade, a
i openito je sumnjivo ako mukarci skrivaju lice s ovakvim upavim sagom. Kad se pak telefon na pisaem stolu oglasi
piskom, ravno u njegovo uho, jer se bio prignuo nad stol, skoro mu je slika ispala iz ruke. Odloi je i pohita natrag do
crvenoga trosjeda. Ostavi pomalo bez daha, gledao je kako se Anette vraa iz spavaonice. Ali, kao da nije nita zamijetila.
Ako je telefonirala s tim Anselmom, to nikako nije mogao biti osobito ugodan razgovor... Sretno zaljubljena ena izgleda
drukije.
- Sve u redu? - upita ju. Anette kimne.

- Jedan od uobiajenih blagdanskih poziva. Telefon je jo vie puta zazvonio. Svaki put bi poskoila
i odlazila s telefonom u pokrajnju prostoriju. Tili bi svaki put uo njeno javljanje: "Ovdje Anette Schmucker", prije nego bi se
vrata zatvorila za njom. I svaki bi se put vraala s tim gladnim izrazom na licu... Tillu padne na pamet, kako jo uvijek nije
nita pojeo. A bilo je ve skoro est popodne. Nije se mogao prisjetiti, kad je posljednji
241
r
put tako dugo izdrao natate. Znao je postajati vrlo mrzovoljan i neugodan, kad ne bi imao nita u elucu. Anna je to znala.
"Ja nisam nikakav hotel", okosila bi se na njega, kad bi preko vikenda on postajao nestrpljiv, zato jer bi se ona beskrajno
motala po kui, umjesto da neto skuha. "I ja imam vikend, pripravi si sam neto! Nisam ja tvoja kantinal*", otresala se.
Ona to ni nije bila, sasvim prirodno i razumljivo, ali svaka normalna ena bi osjeala razumijevanje prema okolnosti, da se
nauio na redovite obroke. Tijekom tjedna je Tili redovito jeo u Casinu, restoranu za vodee zaposlenike. Izmeu dvanaest i
pola dva mogao je tamo svakoga dana birati izmeu tri menija, a uz to je bilo i raznih sitnih stvari za prezalogajiti.
- Sto misli o tome - predloi Tili - da smjesta poemo nekamo otmjeno i ukusno jesti?
Sad, kad je progovorio o jelu, doista osjeti uzbunu u elucu.
Anette je pak oklijevala.
- Za veeras imam poziv na jedan otmjen prijem -rekne napokon. - eli li, moe me pratiti.
Svean prijem? Nadajmo se, da mi je smoking** u redu, pomisli. Anna bi bila kadra objesiti natrag u ormar odijelo koje je
bilo zaprljano i zguvano. Nije vie bio siguran, kad je svoj smoking nosio zadnji put.
- Vrlo rado - odvrati Tili. - Hoemo li jo stii?
- Morali bismo - odvrati Anette, pogledavi na sat. -Zrakoplov polijee za sat i pol.
- Zrakoplov?
- Sveani prijem je u Hamburgu... Neto poput priredbe u ast nositelja kuharskih kapa, zvijezda, zlatnih lica i slinih
njihovih priznanja. Moe to nazvati i samokaenjem, ali openito uzevi je tamo vrlo veselo.
Tili htjede upitati, je li priredba meunarodna. Ali preuti, zakljuivi kako zasigurno mora biti meunarodna.
tvorniki restoran, restoran u poduzeu
**dio sveanoga veernjeg odjela, tonije kratak kaput s produljenim ovratnikom opivenim svilom; uobiajen je crn, ali
ljeti i na jugu se javlja u svijetlim bojama, od krem do raznih pastelnih, katkad i jarkih boja
242
Taj Anselm bio je maitre* jednoga restorana s etiri zvjezdice... A Anette sad pita njega, eli li je pratiti... Jamano, i te kako
hoe!
- Ve hitam! - izjavi uurbano.
- Srest emo se na poletitu.
- Okay - sloi se Tili.

Imala je pravo, tako je spretnije.

- Posrana kola! - kleo je Tili.
Ve se pribojavao, motor njegovoga automobila se nee dati upaliti. Ali tad, hvala Bogu, ipak zaprede.
Kod kue Tili istrgne svoj runi koveg iz ostave. Nije ak upitao Anette, hoe li uope prespavati u Hamburgu?! Hvala
Bogu, nije u utorak ujutro imao nikakve vane dogovore... Jedino je u ured morao tono javiti, da nee doi. S kovegom u
ruci napusti kuu. Ostalo mu je jo trideset minuta, to je moralo biti dovoljno. Upravo kad je otvorio poklopac svojega
prtljanika, netko ga oslovi odostrag. Tili se trgne.
- Ti? - upita, okrenuvi se. Bila je to Ramona.
- Ti putuje? - upita ga.
Donja usnica joj je podrhtavala... U svojemu istroenom puloveru doista ne bi izdrala usporedbu s Anette... Bila je kadra
napraviti mu scenu na otvorenoj ulici.
- Tono, ja putujem - odvrati Tili i odgurne Ramonu na stranu.
Jednim zamahom ubaci svoj samsonite** u prtljanik. Bio je to jedan od onih, koje su u zrakoplove smjelo unositi kao runu
prtljagu. Spremajui se, Tili je mislio na to i izabrao odgovarajui koveg.
- A ja? - upita ga Ramona.
- Ti me ivcira.
Tili poe prema vozaevim vratima, ue u automobil i pokrene motor. Pritom se uope nije osvrnuo. Ni jedanput...
*(franc.) gospodar, majstor, metar, uitelj; uvrijeilo se meitim za upravitelja, osobto u turizmu, gastronomiji i si.
**poznata svjetska marka kovega raznih oblika i veliina; danas se proizvode od runih pa do velikih putnikih, manjih za
enske potreptine, ali i razne torbe, torbice i si.
243
Ramona! Andrea! to su one prema jednoj eni poput Anette? Sad malo zrakoplovom brzo na svean prijem u Hamburg! To
je ono, u tome je bilo stila... Jet-set*l Po prvi je put osobno stekao dojam o tome, nije mu ba bilo mrsko... Oh, ne! Dapae!
Anna! Pri pomisli na nju, sve se u njemu divlje uskomea. Trebala bi ga ovakvog vidjeti! Bila je sama kriva...! Moglo joj je biti
drukije! U zrcalu pokua jo jedanput osmotriti svoju kuu, ali je ve bilo prekasno. Mogao je uoiti tek susjednu zgradu,
kako iezava iza njega...
*mlazno drutvo (engl.), dakako doslovce prevedeno; u prenesenome smislu: otmjeno i bogato drutvo koje po svijetu krui
mlanjacima, najee bez suvine prtljage, jer ih posvuda ekaju stvari ili ih po potrebi kupuju
244
26
hody od mramornoga predvorja
Smijeno! Anna odloi svoju alicu s kavom na jedai stol i posegne za ilustriranim asopisom. Mora da ga je Tili ostavio
leati...

Anna je uzalud pokuavala namamiti Tilla iz smirenog raspoloenja i razdraiti ga. Doao je iz kupaonice, a ona je poela
glasno njukati u njegovome smjeru.
- Nova vodica poslije brijanja? - upitala je. - Nova lady?
U uobiajenim okolnostima on bi pobjesnio. Ali nakon Uskrsa doslovce se nekako prebacio na ukoeno dranje, kao da je
mirisao postojanje zavjere protiv njega. Bio je lijen otvoriti usta, a oko njih je pritom imao nekakav sit izraz. Nije uope bilo
upitno, da puni spremnike kod lady od mramornoga predvorja. Kod Ramone i Andree se u posljednjih etrnaest dana, u
svakome sluaju, vrlo rijetko pokazivao...
Ramona je bila glupa krava. Zasigurno je Tilla ogorila onom svojom scenom na Uskrs. Anna je ula Tilla kako je doao
predveer i pakirao stvari, u krajnjoj urbi. Nakon toga je utvrdila da manjka njegov smoking. Promatrala ga je s prozora
dnevne sobe. Njega i Ramonu... Ta je dolovce dotrala iz svoje kue. Neuredna! Teatralna! Tili ju je morao odgurnuti na
stranu, udo da mu se ak nije bacila pred kotae... Mukarci mrze scene! Anna je kasnije otro prekorila Ramonu, no tad je
ve bilo prekasno. Tili je izmaknuo njenome zahvatu. Bilo je to kao zaarano....
asopis to ga je Tili ostavio leati na jedaem stolu zvao se Sladokusac. Anna ga uzme u ruke, a on se
245
I
rasklopi, kao sam od sebe. Bilo je to na tridesetetvrtoj stranici. Anna se zapilji u sliku... Tili! Ugledala ga je u asopisu, na
fotografiji. Prokleto neobian osjeaj, gledati sliku vlastitoga mua, kako u punome sjaju i javno istupa s jednom drugom
enom. Bila je to ona ista, s kojom ga je Anna vidjela zajedno na proslavi poduzea, ne vie mlada poput rose, jednom
rijeju lady od mramornoga predvorja...! Imala je novca, uivala ugled i uvaavanje, te je openito bila dovoljno vana da bi
je slikali za taj otmjen asopis, zajedno s Tillom... On se pak smijeio poput pijevca, za to je dakle trebao svoj smoking!
Anna je zatim proitala o rukom kovanim tanjurima od bronce, o pozlatama i starinama, mnogo mramora i velikim
kristalnim zrcalima u lokalu Le Mer*." Tamo je, naime, fotografija bila snimljena. Vlasnik je imao njemako ime, to zapravo
nije bilo zauujue, jer je Le Mer bio hamburki lokal.
Anna tek letimino preleti popis jestvina: jastog u hladetini, matovite salate, punjena jaja, patete. to su, k vragu,
brimbelier vjenii s badem-cow/zs?! Pokraj toga bilo je navedeno ime Emile Jung... Anni se uinilo nekako poznatim.
Morala je tren promisliti, tad se prisjeti. U kolnskim je novinama onom zgodom itala o etiri kuharska znalca i umjenika,
koji su upriliili prijem na brodu to je plovio Rajnom, za tisuicu po glavi i danu. Tili je bio tamo. Tili i ta lady... A Emile Jung
je bio jedan od kuhara. Krug se zatvorio...
Anni doe da podere asopis. U sasvim male komadie, pa da ga zatim zasipa u zahod, povue vodu, pa da sve nestane. No
nije uinila nita od toga... To ne bi nita izmijenilo. Te obje stranice bile su dokaz, Tili ih nije tek sluajno ostavio leati. To
joj nitko ne bi mogao dokazati... On se prsio i razmetao svojim skretanjem i aranjem. Pogledajte svi ovamo, kako da je
vikao, kakvu sam samo izvukao na kopno! Jednu vrhunsku, ostale su tek za priuvu... Njegovateljicu nogu i prodavaicu u
cvjearni i vlastitu enu, njih se ne pokazuje uokolo. Bio je to udarac posred lica.
*more (franc.)
246
jar jar jar
- Krajnje je vrijeme - ree Anna.

Bilo je to iste veeri. Nazvala je Andreu i Ramonu, te ih naruila k sebi. U tome nije bilo nikakve pogibli, jer je Tili ve dva
tjedna imao ustaljen raspored izlazaka. Njegova jedina veer bez obveza prema lady od mramornoga predvorja bila je, po
svemu sudei, srijedom... A u utorak je odlazio od kue tek poslije kasnih vijesti. Petkom i subotom izbivao bi cijele noi...
- Vrijeme za to? - upita Ramona.
Uistinu nije osobito bistra, po tko zna koji put ponovno zakljui Anna. A i udebljala se u meuvremenu... Otkad je dola
ovamo, neprestance je grickala kikiriki i kekse i kuglice s rumom...
Umjesto bilo kakloga odgovora, Anna poalje onaj ilustriran asopis uokolo. Priekala je nekoliko minuta, promatrajui lica
obje ene. Mogla je na njima oitati zavist i bijes.
- To je ona - ree napokon. - To je Anette Schmucker. Imala sam pravo.
- Mogla bi mu mirne due biti majkom... - primijeti Ramona. Upravo se zalijepila za sliku u asopisu, koja je pokazivala
privlanu enu, koja se znala odijevati, a veernja joj je haljina zraila jednostavnom i skromnom istananou. Opor
i hladan lik, to je bilo uoljivo ve na prvi pogled, ali moda su mukarci cijenili upravo to... To kao da im je postavljalo
zapreku, pa su se kasnije mogli hvaliti da su osvajai.
- Ne preteruj - rekne Anna, posegnuvi rukom za pliticama s ponuenim sitnicama za grickanje. - I prestani ve
jedanput trpati u sebe koliko god stane. Bude li i dalje tako derala, ve e zbog toga ispasti iz utrke. Radije jednu
staru s dobrim stasom, nego mladu koja se rascurila.
- Ti si prosta! - mrcne Ramona.
Jadikovala bi na neobian nain, koji je upravo vapio da ju se ritne nogom. Bila je roena rtva. Anna pak ne... Nikako!
Prisegne u sebi, u ovoj igri nee ona biti meu rtvama.
247
- Ta ena djeluje poticajno na Tilla... - primijeti An-drea. - Kad se ovako smijei... - i zastane u pol reenice.
Anna si zamisli ostatak onoga to je htjela rei... Nije to bilo osobito teko, jer je na licu djevojke njoj suelice mogla oitati
nastavak. Tili se zasigurno i kod Andree smjekao na takav nain... Anna se nikako nije mogla sjetiti, kad se on kod nje tako
smijeio, toliko iz due, otvoreno.
- Danas se smijei kod jedne, sutra kod druge -napomene. - On rabi svoj smijeak sontn/lnn/a* kao oruje, a vi
padate na to.
- I ti si neko pala na to - primijeti Andrea.
- Da, ali to je prolost... Treba uiti iz svojih pogrjeaka, inae se propada. On ili mi... Hoete li dopustiti da vas se ponizi i
uniti?
Andrea potrese glavom. I Ramona potrese glavom, ali to nije govorilo nita. Njena je postojanost bila ravna onoj jedne
sobne palme...
- A to, ako ga ta osoba sad voli? - javi se Andrea, podignuvi pogled. - ini mi se, ona bi ga mogla zarobiti.
- Sa svojim novcem... - ubaci Ramona.
- Ne - usprotivi se Andrea.

Nije u pitanju novac. To je neto drugo...

Po svemu sudei, teko je nalazila prave rijei za objanjavanje, to bi to "drugo" moglo biti...

- To je ona uvijek jedna te ista pjesma - primijeti Anna. - Ona mu prua osjeaj ela je vaan. Vaniji nego kad je s
tobom ili s tobom.
- Ili s tobom...! - dopuni Ramona.
- Ili sa mnom... - tiho e Anna.
- Glede toga smo nemone - zakljui Andrea. - Ako ga uzme...
- Prije ili kasnije e ga prozrijeti - ocijeni Anna, pogledavi Andreu koja joj je sjedila suelice.
*sunani djeak (engl.); iza tog priglupog doslovnog prijevoda, krije se pojam, nastao prema liku iz amerikoga filma (jedan
od prvih zvunih filmova uope) i pjesme iz njega - misli se na uvijek veseloga i dobro raspoloenoga djeaka, to zapravo
nije ispravno, jer je spomenuti film tunoga sadraja
248
- Ti misli... - Andrea isprui prst i pusti ga neka se preklopi na dolje.
- Upravo to - kimne Anna ustro, isprui ruku i preklopi svih pet prstiju prema dolje.
- Sto to znai? - upita Ramona, zagledajui naizmjence jednu pa drugu.
Ali ne dobije odgovora. Sudjelovala je, dodue, u njihovoj uroti - ali nije spadala u to.
- Mi emo pomoi toj Anette Schmucker - predloi Anna - da razotkrije Tilla...
- A kako to misli udesiti? - upita Andrea. - Trebamo li mi sve tri jednostavno nahrupiti k njoj strojevim korakom i
rei: "Pogledaj nas! To i tebe eka uskoro/'
- Glupost! - okosi se Anna. - Ponajprije moramo vie doznati o njoj...
Anna gutne... Osjeala je nekakav neobian okus, a u grlu ju je greblo. Zasigurno je to od kikirikija, pomisli. U njenoj nutrini
jo su odjekivale i tutnjale rijei koje je netom izgovorila Andrea: "Takva jedna bi mogla zarobiti Tilla/' Nije to bila lijepa
predodba, kako Tili ostaje kod neke druge ene. Takav ishod joj se na trenutak uini ak i gorom mogunou od ovoga
neprestanog tranja izmeu vie ena, za to ga se moglo prezirati i kazniti. Zarobljen... To je u sebi imalo neto
obvezujuega i gotovo ponovno ozbiljnoga.
- Pomoi emo joj da poskoi - najavi Anna. - Treba tek smisliti osnovu za to.
Tad Anna zapone raspredati svoje zamisli, tek tako, bez nekoga osobitog promiljanja ili priprave. Bile su to zamisli, koje su
u sebi sadravale poneto od istraiteljske igre, no to je bio tek poetak. Uope nije bilo jednostavno, upriliiti jedno
vjetije sijelo...
jar jar jtr
Anna zijevne. Bilo je naporno, izigravati istraitelja. Naporno, a i skupo... Ve je izdala vie novca za taksi nego si je to mogla
priutiti. Sad je ve znala, Anette Schmucker petkom odlazi kupovati, a subotom frizeru i kozmetiarki. Ostatak vikenda
pripadao je Tillu... Anna je
249
proraunala, ti kokteli i objedi u lokalima s etiri zvjezdice i praizvedbe morali su Tilla stajati itav imetak! U ponedjeljak se
ta ena izravno s posla odvezla na bodybuilding*, a Tili je tamo doao po nju. Zatim su zajedno otili otmjeno jesti, a poslije

toga k njoj u stan. U promatranju kue s mramornim predvorjem, Andrea je zatim zamijenila Annu. U utorak je ena
odletjela u Hamburg, ujutro je otila i naveer se vratila. inilo se i to uobiajenim, jer je Tili kao i prethodna dva tjedna
utorkom otiao tek poslije kasnih vijesti... Odvezao se u zrakoplovnu luku, tamo pokupio lady od mramornoga predvorja i
otpremio je njenome domu. Ostatak se moglo zamisliti...
Za to je vrijeme Ramona praktiki beskorisno straarila pred kuom. No u nju se i tako nije moglo pouzdati.
Za ovu srijedu je Anna morala prihvatiti otkaze svojih suuesnica. Srijedom je Tili ostajao kod kue, pa se taj dan moglo
mirne due brisati u rasporedu uhoenja, smatrale su Ramona i Andrea. Anna je nasluivala da se svaka od njih dvije
zapravo potajno nada Tillovome posjetu, jer srijedom nije odlazio svojoj lady. No, kako se god uzme, morala je Anna sama
preuzeti nadzor.
Puna tri sata Anna je u taksiju slijedila metalic-sivi BMW. Prvo ju je odveo do jedne prodavaonice biranih jestvina, zatim
dalje do jednoga ljetnikovca u Roden-kirchenu** gdje je na ploici uz zvono pisalo Schmucker. Anna je u kui na tren
ugledala jednu stariju gospou... Na koncu ju je BMW odveo natrag tlo kue u kojoj je Anette stanovala.
U dva sata se raskrilie staklena vrata, pa izae jedna drukija Anette Schmucker...! Nije to bilo samo pitanje odjee i
drukije minke... Anna je upravo njuila takvo neto! Vonja je uslijedila prema zrakoplovnoj luci, pa se Anna na tren
uplaila kako e joj suparnica otputovati... No odmah joj postane jasno, kako je to bez prtljage malo vjerojatno. Pokazalo
se da jr imala pravo.
*izgradnja tijela (engl.), dakako doslovrc; pojam koji oznaava usmjerenu tjelovjebu, radi razvijanja miua i postizanja
odgovarajueg izgleda
**predjel desetak kilometara jugoistonu od sredita Kolna, zapravo poluotok to ga tvori zavoj Rajne
Upravo kad je Anna snano i od srca zijevnula, dooe to dvoje. Anette Schmucker je izala kroz okretna vrata na zgradi
zrakoplovne luke, ruku pod ruku s nekim tamnokosim ovjekom. Kad mu je uruila kljueve automobila, poljubio ju je... Bio
je to sve prije nego edan poljubac, no koji se dobro slagao s njenim izazovnim bermudama* i tijesnom jaknom, kao i s
nainom kako se kretala. Od prijepodneva do poslijepodneva nikako joj se nisu mogli zaobHti bokovi i nabujati prsa, no
upravo je tako izgledala. Bilo je upravo nevjerojatno, kako se i koliko izmijenila. Anna se neko vrijeme pokuavala dosjetiti,
tko bi mogao biti taj ovjek. Morala je to otkriti... Nekako daleko, kao u magli, inilo joj se da ga poznaje. No zasigurno je to
tek zamiljala, jer takvih stjecaja okolnosti i sluajeva u ivotu nema...
Zatim je slijedila to dvoje natrag do kue gdje je Anette obitavala. Smjestila se u toionicu vina, ukoso na drugoj strani
ceste. Vlasnik toionice Ambrosius ve ju je poznavao...
- Uobiajeno? - upitao ju je.
Anna kimne, ne skreui oi s broja dvanaest. Premda, nije ba vjerojavala da e ono dvoje uskoro napustiti stan... Pokua
si predoiti, to se tamo gore zbiva. Pritom nije ni zamijetila kad joj je gostioniar donio i stavio pred nju malen ajnik i
toast**. I dalje je zurila kroz prozor.
- Nije vam ukusno? - zauje tad.
Anna se tek sad prestraeno trgne... Sir se skorio i naborao, aj se ohladio... * - U redu je... - ree ipak.
Prui ruku i dohvati toast, pa odgrize zalogaj. Okus je bio ogavan. Poloi papirnat ubrus preko kruha i nastavi gledati kroz
prozor.
*kratke hlae, u pravilu tijesne i s neto .duljim nogavicama, do iznad koljena; naziv dobile po istoimenome otoju (pod
britanskom upravom) oko 1000 km ispred atlantske obale SAD **topao sendvi (engl.); izmeu dvije ploke posebnoga

kruha stavi se tanko narezanu unku, sir ili to slino, po elji se malo zamasti maslacem i doda npr. list salate, pa sve
prepee u posebnoj napravi
251
Prolo je est i pol sati, kad su oboje ponovno izali. Anna si je netom dala pozvati taksi, jer je ve htjela odustati od
daljnjega ekanja. Sad je pak nalagala vozau taksija kako da slijedi BMW. Put ih je ponovno vodio do zrakoplovne luke, pa
ono dvoje iezne u zgradi. Vjerojatno im je Anna mogla stati na put, a mogao je i pasti zrakoplov s neba, no ono dvoje kao
da su bili daleko od svega stvarnoga. Anna je zurila prijeko u metalik-sivi BMW. Taksist ju je promatrao, pa sad potrese
glavom.
- Jo nikad u ivotu nisam vidio ovako svinjsko parkiranje - primijeti.
BMW je stajao ispreprijeen u traku za taksije, do polovice zatjeran na nogostup. Upravo se javie prve automobilske sirene,
kojima se ubrzo pridruie druge i sve pone prerastati u koncert ogorenih i razdraenih vozaa.
- Krenite...! - rekne Anna.
Shvatila je, veeras se vie nita ne moe dogoditi, to bi ju moglo zanimati. Utone u mekano stranje sjedalo taksija i pred
licem joj se ukae lice lady od mramornoga predvorja. Lice je bilo vrlo pokretno i ivahno... Nija ga bilo lako mrziti! Ta Anette
Schmucker je ljubila jednoga ovjeka. A taj nije bio Tili. To je bilo sigurno...
n xx xx
Usred noi Anna ustane, pode do ormara s odjeom i potrai asopis Sladokusac. Gurnula je ruku u hrpu naslaganih
majica, malo rovala, napipala ga i izvukla. Oduvijek je stvari, koje su trebale ostati neotkrivenima, skrivala izmeu svojega
rublja. Tili je ostavio asopis na jedaemu stolu, ali se mogao predomisliti, a taj je lanak bio dokument. Ponovno se svezak
rasklopi na stranici tridesetetiri, sam od sebe. Uz lanak su bile objavljene tri slike. Jedna je bila skupna, na kojoj su bili
snimljeni svi sudionici te svetkovine. Pokraj jedne spodobe odjevene u bijelo i s kuharskim tuljcem na glavi, na slici otkrije
ono to je traila... U podsvijesti je pohranila lik onoga tamnokosog mukarca, s kojim je Tillova mramorna lady odravala
blisku vezu. Prema potpisu ispod slike, zvao se
252
taj ovjek Anselm Husser. Uz to je postojala i jedn.i madame Husser, peta s lijeva, ena uglednoga gastronoma.. Lady od
mramornoga predvorja se pojavila na sveanome prijemu kao gost. A povela je Tilla, kako bi bolje prikrila, to se uistinu
zbiva... ena uistinu ima stila, pomisli Anna. Eto, ja je od prvoga dana, tko e ga znati zato, nazivam Lady od mramornoga
predvorja, kao da je neka plemkinja. Ispravnije bi bilo, ali i obino, gospoa s mramornim predvorjem. No ovako s lady
zvualo je otmjenije. I s velikim slovom na poetku! A sad se i lijepo uklopilo, u skladu s najnovijim otkriima...
Anna si zamisli Tillovo lice. On, osvaja! Taj bi se zapanjio!!! I odmah uruio u sebe. Na pol koplja! Anna se morala smijati. I
uope nije mogla prestati. To je bio pogodak!
*pojam ima vie znaenja, vezanih za hranu; ovdje se misli: vrstan ugostitelj
253
27
Korak po korak
- Kako je bilo? - upita Anna.

- Ti?!
Ramona je tek odkrinula kuna vrata... Na sebi je imala neku tvorevinu nalik kimonu*, od sjajne sintetike.
- Ja!
Anna gurne vrata i otvori ih, pa stupi u maleno predvorje. Zastane ispod svjetiljke u hodniku. Osvijetljen, utocrn materijal
Ramoninoga haljetka i/gledao je sad jo bijednije. Geja iz Kaufhalle**, pomisli Anna.
- Nisam nita kriva za to... - K.miona prekrii ruke na prsima. - Uistinu nisam.
Anna je bila sretna to vie nijr morala gledati obnaeno meso koje je upravo bujalo iz odjeii- A ni crvene mrlje... Izgledalo je,
kao da je netko te mekane lopte zgrabio i zgnjeio. Anna zamisli Tilla ka<> taiovjekoga ljubavnog divljaka... Kod nje je deset
godina i/.igravao blagost. Ah, znala je i ona poeljeti da sve I nule divlje i estoko...
- Umiri se - ree Ramoni. - Napokon, utanaile smo, da treba biti ljubazna prema njemu.
- Da! O da!
Ramona olabavi ruke i pusti i\,\ joj skliznu u izvjeene depove njenoga kimona. I/rez na prsima joj se ponovno rasklopi,
pokazujui crvene bilje-e na mlijeno bijeloj koi. Anni doe da tu enu poene snano vui i upati za duge uvojke...
*duga halja, irokih i dugih rukava, podrijetlom iz Japana; kroj je
danas prihvaen u cijelome svijetu
**lanac vrlo jeftinih robnih kua u Njemakoj
254
- Dakle, kako je bilo? - upita opet Anna. Utanaile su kako e sve tri uhvatiti Tilla u mre/u i
tjerati do samih granica krajnosti. Trebao je pucati od osjeaja vanosti, sve u stilu "Ja sam najvei i imam najveega!" No
bio je nedopeeno jaje, sam e si iscijediti ivotne sokove... One e mu u tome tek pomagati. Tri voljne ljubavne
slubenice, moda uskoro i etiri, ako mramorna lady prihvati sudjelovanje u igri. I za to je Anna ve skovala zamisao.
- Kako je bilo?!? - Ramona zajeca.
Samo ne opet!, pomisli Anna. Jo samo potok vruih suza, pa tren kasnije izljev jadanja, to nitko iv ne moe izdrati!
- Zato? - upita Ramonu. - Zar nije...
Ramona je mrcala, a u taj tren proturi dijete glavu kroz otvor kuhinjskih vrata.
- Mama, kaseta je zavrila.
Odlunom kretnjom gurne Anna djeaka natrag u kuhinju.
- Sad ostavi svoju majku barem pet minuta na miru, jasno? - rekne strogo, pa se ponovno okrene Ramoni... -Je li ovo tu
dnevna soba?
- Nemam dnevne sobe... - odvrati ova alobno. -Kod mene nije tako veleposjedniki, kao kod tebe. Samo kuhinja i
djeja soba i moja spavaa... - i pri tim zadnjim rijeima pokae na najudaljenija vrata.
- Sto se mene tie, moemo poi i u tvoju spavau sobu...

Anna zapravo nije osjeala osobitu elju da vidi ispremetanu i zguvanu postelju. Ipak je Tili bio njen mu... Poznavala je tu
postelju i ensko tijelo koje se previjalo na leaj u, dodue iz daljine. Gledano kroz dalekozor, s druge strane ulice, bilo je ipak
drukije nego sada. Ono je bilo vie kao u kinu. Izgledalo joj je, kao da sad treba stupiti iza kulisa. Oklijevajui stupi za
Ramonom u sobu.
U lice joj udari vlana i zaguljiva toplina. Odaja je bila malena, a prozori zatvoreni.
- Zar ti zapravo nikad ne zrai? - okosi se na Ramonu.
255
Ova se trgne i poe k prozoru, a Anna tek sad pogleda postelju... Malena izboina na gornjemu kraju, bilo je to uzglavlje.
Dalje se nastavljala podbuhla perina, prekrivena dnevnim pokrivaem s jarkom cvjetnom arom. Vrpca s resama koja je
obrubljivala pokriva, na jednom je mjestu bila odparana i visila skoro do poda. Bila je to tek neuredno sloena postelja.
Pristajala je Ramoni. Razbacana i zguvana nije bila.
- Dakle, ipak nita... - rekne Anna i pokae na neuporabljenu postelju.
Smrcanje i jecanje postane glasnije.
- O, ipak... Ali kao ivotinja! On me vie ne voli... Ve je trei put bilo tako!
Laljivica, pomisli Anna. O dva prethodna posjeta nije ova osoba do sada nita spomenula...
- to to znai, kao ivotinja? - upita naglas i pokua uobliiti sliku Tilla, kako se baca na ensko tijelo.
- Uao je, ovaj put nije ni zakljuao vrata... - isprekidano pone opsivati Ramona. - Zagrabio me odostraga i preko
umivaonika, taj je i onako ve raskliman... Mogao se otkinuti! Ja sam... Boljelo me, nije me ak ni poljubio... Nije ni rekao da
me ljubi... Tek je povukao smiak na rasporku i otiao...
Sve je bilo izreeno s kratkim stankama izmeu reenica.
- Brzak, znai! - zakljui Anna.
Prisjeti se, kako je Tili i nju napao one noi, kad je htjela na zahod. Bilo je jednajco tako, hladan porculan umivaonika
pritisnut na njene bkove, bespomonost bijae jo gora nego bol. Gotovo joj se sad smili ova ena.
- Oprosti - rekne joj. - Shvaam te.
- Ubit u ga! - zatuli Ramona, histerino.
Unato tome, bio je tu i neki dodatan prizvuk, koji natjera Annu na budnost.
- Van s tim! - rekne joj. - To jo nije sve.
- Rekao je da sam tek jeftina musavka s ludim djetetom... Ubit u ga! Zbog toga u ga ubiti!
- Ubijanje se ne isplati - staloeno e Anna. - Za to seli u orku. Naa je zamisao bolja... Zamisli si, on ostane bez
svojega najboljeg prijatelja...
- Odrezati...? - prenerazi se Ramona.
256
- Kojeta!

Anna si kucne vrkom prsta po elu. Bila je to djetinjasta kretnja, jedna odrasla ena pokazuje drugoj da je aava. Na to je
potaknuo taj stvor ispred nje... Stotinu puta su to raspravile, ali ova tu nikako nije shvaala. Stvor bez mate, zakljui Anna.
- Pridravaj se naega dogovora...! - bilo je ipak sve to je Anna rekla...
Svaka daljnja rije bila bi suvina. Ono s jeftinom musavkom i ludim djetetom, pogodilo je u samu sredinu mete. Anna bi to
potpisala, da to nisu bile Tillove rijei... Ovako, iz njegovih usta, bilo je to drsko, zlobno i omalovaavajue.
Pri izlasku Anna naleti na vrata ormara. Ona odskoi, a neto iz ormara ispadne na pod. Ramona skoi pred nju i prigne se za
tim predmetom. Anna nije smatrala moguim, da bi ta ena mogla reagirati toliko okretno i hitro. Zastane... Ono to je
Ramona toliko ustro pokupila s poda, bilo je ruiasto i sa svjetlucavim tokicama. Oblikom je pak podsjealo na nekakav
bat.
- Neto si zaboravila! - rekne Anna i takoer se prigne. Pokupi s poda i prui Ramoni jednu tubu, ruiaste
boje s crnim slovima... Bila je to krema za podmazivanje.
- Mora razumjeti... - zamuca Ramona. Nije ni pokuavala uzeti tubu.
- Ta uzmi ve! - rekne Anna.
Ovoj ovdje ba i nije moglo biti toliko loe. Bila je najbolje obraena.
"Svinjsko smee!", nazivao je Tili takva seksualna pomagala. Jednom zgodom je Anna donijela nekoliko japanskih ljubavnih
kuglica. Tili je skoro eksplodirao. Je li ga zabavljalo, uputati se u pokuse s takvim igrakicama, ali na nekome drugom
mjestu? Ili se ova ena sama time opskrbljivala? Anna nikad nije mogla prikupiti hrabrost da ue u neki sex-skop*. Ljubavne
je pak kuglice dobila na dar od svoje sestre. U prvi ih je mah htjela baciti. Kasnije je to i uinila. Ali zato, zapravo?
prodavaonica seksualnih pomagala, erotske literature, rublja i dr.
257
XX XX XX
- to se to zbiva s Ramonom? - htjela je doznati Andrea.
Anna pritegne do kraja svoju koturaljku. Dogovorila se s Andreom za vonju... Jednostavno je morala neto raditi, kretati se,
trati... Inae bi puknula!
- Tako - ree sad i zagura krajeve uzica iza titnika na koturaljki.
- Sto je to s Ramonom? - ponovno upita Andrea.
- Napokon je shvatila, kako si Tillovu ljubav moe nekamo zataknuti. Zdvojno tucanje umjesto ljubavne arolije...
Vrhunska lady tjera u zdvojnost naega kraljevia iz bajke, a on se iivljava na jadnoj maloj Ramoni. Sve je to upravo tako
jednostavno i tako se odvija.
- Ti si bezobzirna...
- Ve sam deset godina udana za Tilla.
- Pokatkad povjerujem, kako si u biti sasvim drukija. Vrlo romantina... Premda ti je ve... - Andrea zastane u polovici
reenice.

Anna nije trebala pogledati Andreu, znala je i bez toga, djevojka je porumenjela. U meuvremenu je ve upoznala to
rumenilo, koje je munjevito izbijalo i irilo se po licu, vratu i poprsju. Uz njenih dvadeset, izgledalo je to ak draesno.
- Premda mi je ve tridesetpet - dometne Anna. - To si mislila, zar ne?
- Nisam mislila time nita zlo - ispriavala se Andrea, briui si rukom vrat, gdje su crvene mrlje bile osobito snano
izraene.
- Ne, to zasigurno nisi...
- Ponekad ti se ak divim!
- Zaboravi!
- Stvarno... Ali me i plai. Ima ono neto...
Ti ima ono netol To joj je rekla i njena sestra... Pokatkad bi i Anna to osjetila, no ubrzo bi ieznulo. Pusti neka izbija iz
tebe! Mora to uiniti, rekla je Marie. No bilo je prokleto teko otvoriti takve brane, a da pritom ovjek ne postane gorak.
Vjerojatno je ipak bila beznadna romantiarka, a cinizam je pritom samo omot.
258
- Idemo! - tiho uzvikne Anna.
Ustane i pojuri... Vjetar i koturaljkanje vjetrili su joj glavu. Zaustavila se tek kad ju je Andrea, daui, uhvatila za rukav.
- Za jednu matoru, ima prokleto mnogo snage...
- Jasno!
Anna je hvatala zraka... Koa joj je bridjela. Bio je to vrlo ivahan osjeaj. Nou bi se katkad budila, a prsti na rukama i
nogama bi joj bili obamrli.
- To je godilo! - ree.
Dakako da je imala snage...! Morala ju je tek pustiti neka struji iz nje...
- Sad izgleda kao nadvjetica osobno... - primijeti djevojka.
Andrea ju je promatrala, prignuvi pritom tanani vrat u stranu.
- Ja i jesam nadvjetica...! - nasmije se Anna. -Dakle, neto sam smislila...
Poela je govoriti, a Andrea je sluajui tresla glavom. Anna zauti tek kad se to potresanje glavom pretvorilo u kimanje.
- Vidjet e - zakljui Anna. - To e ga srediti.
- To e ga srediti... - ponovi Andrea. Zvualo je kao utvrena prisega...
XX XX XX
Tili je sjedio u svojoj sobi. Dogurao je malen stol do prozora i pokuavao pisati. Od snopa papira, poprilian broj listova leao
je ve zguvan u kou.
"Draga Anette..." No ve je i samo oslovljavanje bilo glupo... Ali nije mogao napisati "Najmilija../' Jer, to nije trebalo biti
ljubavno pismo...

Sad je znao, pouzdano je znao, zato srijedom nije trebao dolaziti.

Anette mu je pojasnila, kako srijedom uvijek odlazi svojoj majci.
- A naveer? - upitao je odmah.
- Trebam se i ja pokatkad malo odmoriti, tek tako... -odvratila je.
259
li
Ali je u etvrtak, nakon to bi se eto odmorila, bila osobito opora. A ljubiti ju uope nije smio... Pa se odluio slijediti je...
Rije je bila o tom Anselmu.
Na sveanome prijemu u Hamburgu morao je Tili protresti ruku tom Anselmu, njemu i njegovoj eni. Anette ih je predstavila
i smjekala se, bila je vrlo lijepa te veeri. Kad mu se pak ovjesila o ruku i rekla: "Doi, vrijeme nam je...", osjeao se poput
pobjednika.
Ta} Anselm ju je posjeivao... Jedanput tjedno. Svake srijede! Bila je to estosatna ljubav. Tili ju je gledao sve ostale dane,
spavala je s njim, a za konac tjedna smio je i ostajati kod nje preko noi. Nije vie odlazio Ramoni i Andrei, za njega je jo
postojala samo i jedino Anette, sve do srijede. Srijedom bi dolazio taj drugi...
"Mora se odluiti", htio je napisati. Ali se nije usuivao. Traio je izriaje, koji bi zvuali blae, no sve je bilo nekako jadno,
drveno i ukoeno, kao u kazalitu. Nije joj to mogao napisati... Bojao se, mogla bi se odluiti za tog Anselma.
Ponovno je otiao Ramoni. U srijedu... Anette je s onim drugim leala u postelji. Bijes mu je navalio u njegov ud, uporabio ga
je kao toljagu. Nakon toga je i njega samoga boljelo... Ramona kao da se ukoila. A kad je zaurlala, zamislio si je da je ona
Anette, koja se jadikujui i zaobljenih lea prigiblje iznad umivaonika. Ta mu je predodba godila...
Morao je nazvati Anette. Pogleda na runi sat, bilo je ve skoro sedam, za pola sata ga je oekivala. Tili je naruio stol u
njenome omiljenom francuskom restoranu. Postupno je zamrzio francusku kuhinju... Zaudit e se, kad je sada nazove.
Ustane i poe niz stube. Punja za telefon stajao je na njegovome pisaem stolu u dnevnoj sobi. Po navici posegne za
slualicom... Nita!
- Prokletstvo! - zaurla. - Gdje je moj telefon?
Odgovora nije bilo...
Iz Annine sobe, spavaonice, probijalo se mrmljanje i smijeh. Moda se smiju njemu?! U posljednje je vrijeme napadno
mnogo telefonirala, a on se pitao, s kim? Nije to bilo uobiajeno za nju, a ni to hihotanje i brbljanje joj nekako nije pristajalo.
260
Tili podigne aku i pone udarati po vratima.
- elim svoj telefon, prokletstvo! - urlao je.
Anna ga je ostavila najmanje pet minuta stajati ispred zakljuanih vrata... Tek je tad otvorila i uruila mu napravu.
- Molim lijepo...! - rekla je.

Tili zgrabi telefon i okrene se u mjestu, pa ode. Nije rekao nita, ali ve e joj pokazati, to je ide. Odloi telefon na drveni
stoli ispred prozora i prigne se, kako bi pokupio zguvane papire iz koa. Ugurat e ih u veliku posudu za otpatke, odmah
sad, kad poe Anetti. Za telefoniranje je sad bio previe razdraen.
Upravo je htio poi, kad zazuji crni ureaj na drvenome stoliu.
- Liebold... - ree, podignuvi slualicu.
Zatim je neko vrijeme utio. Na drugome je kraju bila Andrea... Bila je jo gotovo djevojica... Nevjerojatno, to mu je
navaljala. Trudna je od njega, rekla je. Ve itavu vjenost nije spavao s njom, a sad je raunao unatrag. Moglo je od tada
minuti oko tri tjedna.
- Hoe li novaca? - zaurlao je. - Daj to ukloniti! No ona je poela govoriti o savjesti i o ljubavi i o
svojim roditeljima... Tilla oblije strana vruina. Trudnica na vratu! Bilo je to posljednje to je mogao zatrebati... Dijete je
moralo nestati. Ako uope i jest njegovo... Ako uope i jest u drugome stanju!
- Ti lae! Sigurno lae! - dometne, spustivi sada glas...
Moda Anna prislukuje, izmeu njene i njegove sobe bio je tek tanak zid.
- Doi ovamo, dokazat u ti! - odvrati Andrea i spusti slualicu.
U posljednji tren Tili se sjeti, kako Anetti mora tono rei. Hitro otipka njen broj...
- Doi u kasnije - ree kratko, kad se javila. - Neke obiteljske prie...
To ak i nije slagano, pomisli pritom. Bojao se da e biti nezadovoljna i oneraspoloiti se... No zvuala je nekako
ravnoduno.
- Nita ne smeta... - rekla je. Samo to... Ni rijei vie.
261
nnn
- Je li uspjelo? - upita Anna.
Tono u sedam zaula je Anna zvrndanje telefona u susjednoj sobi. ula je i kako je Tili zaurlao, da bi se odmah sve utialo.
Poznavala mu je korak, kad bi se razbjesnio. Stupao bi vrsto uokolo, zaboravljajui svoj odmjeren i ujednaen korak, koji je
Anna uostalom oduvijek smatrala neobinim. Njie bokovima poput nekakvoga dvospolca, pomislila je nedavno, ugledavi
ga kako joj prilazi u haljetku boje metvice, ramena debelo podloenih s umetcima.
Prije dva sata zasigurno nije nita na njemu bilo odmjereno i ujednaeno, zavojite stube od elinih cijevi su treperile, svaki
korak kao da se zabijao Anni u glavu...
Tad se zalupie kuna vrata. Ne bi se zaudila, ako je pritom otpala buka sa strehe...
- Da...- odgovori Andrea. - Vjerujem barem da jest. Bio je toliko bijesan...
- I ultrazvunu snimku je takoer progutao?
- Stotinu posto! To ti je bila mrtvaka zamisao.
- Kad bi Tili znao...!

Ultrazvuna snimka tobonjega ljubavnog ploda prikazivala je Andreinu jetru. Na donjemu dijelu bilo je usnimljeno njeno
ime, nadnevak roenja i ime lijenika. Sve je izgledalo vrlo slubeno. Inae se nije moglo vidjeti nita, osim jedne tamne
mrlje u bijelo-sivome muteu. Anna je i sama prije izvjesnoga vremena dala napraviti sonografiju svoje jetre.
- Pogledaj - rekla je svojoj ogorici, a ova je pogledala bijelo-siv mute s crnom mrljom u sredini i smjesta joj pala oko vrata.
- Ba krasno! - uzviknula je. - Ta ti si u drugome stanju!
To je Annu navelo na pomisao da smisli i pribavi dokaz o Andreinoj trudnoi. I uspjelo je.
- Dao mi je tisuicu...
- Tisuicu za pobaaj? On je krt.
- to da napravim s novcem?
262
- Uloi je u "pothvat Tili". Hitno trebamo obrtni kapital.
- Kad bi znao...
- Samo polako. I ne zaboravi na djeju opremu. im nahrupi sljedei put, isturit e trbuh i pokazati mu nekoliko
draesnih odijelaca. To e ga oboriti.
- Ili on mene...
- Osigurat emo te, ne brini. Pismo kod biljenika i tako neto.
- Misli da e uspjeti? .
- Zajameno.
Sputajui slualicu, Anna se osjeala kao kod dobroga seksa. ak nije ni zatvorila sobna vrata. Natkoljenice joj se
razmaknu, a jedna joj ruka sklizne izmeu. Tamo je bilo vrlo toplo...
Kad je podignula pogled, ugleda Tilla. Stajao je vani, u mranome predvorju. Ruka joj klone na stranu. Prije nego se stigla
okositi na njega, ve je ieznuo. Anna razmisli, je li to on stvarno bio tamo i gledao ju? Ili joj se tek priinilo? No u mislima
je jasno vidjela njegovo lice ispred sebe. Uspalio se, gledajui ju pri onome...
Tili, zirkalo! Moda e ga ponovno pustiti neka gleda... Ovaj put je to bila sluajanost. No moglo je biti drukije, dio velike
zamisli "Tili, epat u te!" Po prvi put Anna osjeti kako je mo zavodljiva. Odvratna sam, pomisli.
263
T
28
v
Zabija sluz i igra prstima
Anna se probudi i pomisli na svoje cvijee. Juer je kupovala poput luakinje... Patuljasti papar, slak, brljan, mahovinu,
gloksinije i dvije sadnice oleandra. Ne razmiljajui posebno, u cvjetnome je centru grabila redom, za eststotina

sedamdesetosam maraka. No to ju je ostavilo hladnom. I to premda je jo jedva imala novaca za ovaj mjesec, bilo joj je kao
da vie ne mora pretjerano tedjeti kao do tada.
Protegne se u postelji i zamirka prema suncu. Provest e dan u vrtnim poslovima, sve iznova zasaditi i biljke preseliti u
nove lonce. Vidjela je ve i njuila areno bogatstvo... Ako e Sunce sjati kao sada, nee dugo potrajati, pa e sve uokolo
nje cvjetati.
Anna je radila u vrtu. Nije ula Tilla kako dolazi...
- Sto je ovo? - zauje iznenadno.
Tek zahvaljujui tim trima rijeima, postane svjesna njegove nazonosti. Paljivo smjesti sadnicu u pripravljenu posudu i
dopuni svjeom zemljom. Ta vidio je, to radi...
- Stoji mi na putu - ree on.
Tili je stajao tono ispred kante za polijevanje. Morala je jo zaliti svjee posaene begonije...
- Mrzim begonije - ree on, ne miui se s mjesta. Kod njegovih doma stajali su uredno nanizani redovi
kutija s begonijama. "Kao desetak jastuia na sofi, svaki s udubljenjem u sredini", izrugivala se neko Anna, jer je nadu to
prenemaganje i petljanje svoje svekrve s begonijama nalik jastuiima na sofi i istodobno oko sveane smotre zidnih
tanjura doivljavala kao proturjeje.
264
Takvim je primjedbama Anna pogodila Tillovo osjetljivo mjesto, jer je odbijao priznati da spada u taj svijet jastuia s
udubljenjem, kao ni u one previe napredne tipove...
Anna je sadila svoje begonije razbacano i grmoliko. Nije imala nita protiv begonija...
- Volim begonije... - ree i okrzne Tillovu hlanicu. Stajao je tu poput uljenoga kumira.
- Pripazi malo! - uzvikne Tili.
I odmah zapone otresati neguljivo sukno svojih hlaa maslinaste boje. U posljednje je doba razvijao nekakvu sklonost
prema najmodernijim materijalima i krojevima. Vlaan grumen zemlje, koji se odmrvio s Annine ruke, lijepo se razdijelio po
njegovoj hlanici. Izgledao je kao posran. Anna je s krajnjim naporom uspijevala ouvati barem poluozbiljno dranje.
- Smijeh e te ve proi! - okosi se on.
- Tako?
Anna je uala na nonim prstima, pa se sad obim rukama upre u natkoljenice. Tili joj je pogledom slijedio ruke... Jesu li joj
mogue traperice otvorene?! Opipa zatvara na rasporku, sve je u najboljemu redu. Kad je pak maknula ruke, ostadoe joj
na prednjemu dijelu traperica tragovi zemlje.
Tili se zabulji u tamnosmee grumenie.
- Svinjo...! - ree.
Anna ga pogleda, upravo joj je pred oima zaigrao prizor od juer naveer.
- Ma nemoj?

- Samo si nita ne umiljaj!

- Dobro, razgovarajmo o opipljivijim stvarima... -odvrgne ona. - O novcu. Novac koji sam naslijedila, nije nikakvo
umiljanje. Do sljedeega tjedna elim svoj novac natrag.
Bilo je sasvim jednostavno, rijei su kao same od sebe tekle iz njenih usta. udila se, koliko je to lako ilo. Jo je mnogo
ranije trebala naeti to pitanje, jasno i s utvrenim rokom, do sljedeega tjedna...
Jedino je tako sve postajalo konanim. Novac je bio istodobno i mo.
265
- Mora ponajprije dokazati, da je neto ostalo od tvojega novca... - smiljeno e on. - Zajedno smo ga spiskali. To
je moj prikaz stvari.
- Kupio si vrijednosnice za taj novac. To se moe dokazati.
- Otvoreni poslovi... Bez imena i dokaza.
Anna ustane... Dohvati veliku kantu za polijevanje, zamahne irokom kretnjom i zaljulja je poletno preko sanduia s
cvijeem. Mlaz rasprene vode pljusne po njegovim postolama i hlanicama, a ona je i dalje ravnomjerno ljuljala posudu
amo-tamo. Uredno i temeljito zalijevajui...
Dakako, znala je to u naprijed. Imao je svoju prigodu. Za sve to je sad dolazilo, bio je sam odgovoran. Kocke su bile baene.
Anna se nije ni najmanje osvrtala na njegove kletve, pa s praznom kantom poe u podrumsku v praonicu. Tamo uzme
gumenu cijev i otvori slavinu. um vode prekrije zvuke iz vrta. Kad se pak Tili pojavio na podrumskim vratima, ona bez rijei
usmjeri mlaz u njega, potegnuvi kratko vodom po njemu gore i dolje. Zatim mirno napuni kantu za zalijevanje do vrha.
- Dopusti... - rekne i progura se mimo njega van. On ostade stajati na mjestu, kao lipov svetac, ne miui se.
xx xx xx
Anna se otuirala. Nokte na rukama je snano istrljala etkicom, a zatim oistila i dotjerala turpijicom. Unato tome ostao
joj je smei rub ispod nokata... Svejedno, pomisli. Mrzila je s rukavicama raditi po vrtu, od toga je gubila osjeaj za zemlju,
njene biljke i vlastite prste. Radije je nekoliko dana hodala uokolo sa alobnim rubovima na rukama. Utrljala se kremom i
zatim navukla jutarnji ogrta, pa poe u kuhinju. Tamo si natoi veliku au mlijeka. Napuni neto mlijeka i u malenu
keramiku pliticu, pa se s tim zaputi natrag u svoju sobu. Oba njena gosta, koje je imala na boravku, takoer su voljela
mlijeko...
- Hans! Franz! - zazove glasno.
266
No obje crne abice u terariju* djelovale su kao da spavaju. Nisu se micale... Bile su to trome, bradavicama prekrivene
ivotinje. Anna si nikako nije mogla zamisliti, to su to njene obje neakinje nalazile na njima. Te rijene abe je Julius donio
s jednoga godinjeg odmora. Zajedno s maorom i dva kunia, po jednim jeom, hrkom i papagajem, posjedovali su
Lieboldovi trenutano 'malen zooloki vrt. A taj je redovito predstavljao nepriliku, kad bi oni odlazili na putovanje. Tad bi
ivotinje dijelili uokolo na uvanje... Anna se odluila za obje rijene kornjae.
- Zato ne uzme hrka? - upitao ju je Julius. Znao je da Anna smatra abe odvratnima.
- Ne, daj mi Hansa i Franza - odvratila je... Zapamtila je, to je njen ogor prije dvije godine

priao o koloradskim** rijenim abama... "Takva aba lui najluu drogu, a nitko me ne moe otkriti!" Svi su se smijali,
razumljivo. Prije nekoliko dana je Anna posla u sveuilinu knjinicu i potraila u registru pod bufo arvalis***. Bilo je tono...
ablji otrov je unutar nekoliko sekundi izazivao snana privienja. Djelovao je jedino u glavi. Tamo je izazivao pomutnju,
ostatak tijela je odumirao. Zapisala je kako se otrov rabi, pokatkad ak pri lijeenju, primjerice kod reume i kostobolje.
itajui to, morala se nasmijati. No njen vlastit smijeh je prestrai, pa se nelagodno osvrne uokolo. No tu je bila tek stara
knjiniarka, koja je premetala svoje kartice i ak nije ni podignula pogled. Anna je nastavila ustro itati... Taj otrov djeluje
preko dinih putova, kroz kou i eludac. Zajedno s vlagom djeluje osobito brzo. Konjak, pomisli odmah Anna, prisjetivi se
kako je nedavno Tili natezao iz boce s tim piem, premda je inae pio umjereno. Jo joj neto padne na pamet, sperma je
takoer vlana. Postupak dostojan jedne vjetice, zakljui...
""nastamba za malene ivotinje, osobito vodozemce
**Colorado; savezna drava, rijeka i predjel u jugozapadnome
dijelu SAD; predjel velikim dijelom zadire i u drave Utah i
Arizona
***poljska aba (lat.)
267
Zaklopila je leksikon i uredno ga odloila natrag na policu. Bila je to njena igra... Jedino je morala sastrugati sluzavu
izluevinu iza abljih oiju i s nogu, pa je osuiti.
Za to je sad uporabila malenu drvenu lopaticu, pri emu je pobjedniki osjeaj u njoj nadvladao gaenje. Jedino nije bila
sasvim sigurna, koliko jak mora biti obrok namijenjen za njenu svrhu. Iskuat e to, odlui. Ta imala je vremena!
Posjedovala je ve sasvim lijepu priuvu te tvari. Osuena, izgledala je bezazleno, moglo se ak rei, nije djelovala ni
neukusno. Osuenu masu je zdrobila tukom u mjedenome muaru.
nnn
Annu iz sanjarenja prene zvrndanje telefona. Upravo je kleala pokraj terarija i promatrala obje abice. Gledanje ivotinjica
jo ju je dublje uvlailo u tu zamisao, koja je niknula i uobliila se u njenoj glavi. Na poetku se inilo kako su to tek
poigravanja njene mate, ali sad su poprimale stvaran oblik. Svako Tillovo uzmicanje doprinosilo je oivotvorenju njene
zamisli...
Anna se hitro uspravi... Trnulo joj je u stopalu, jedna noga joj je zaspala. Trnci su bili neugodni, pa jednom rukom protrlja
zamrlu nogu, dok je drugom rasklapala slualicu.
- Liebold - javi se. - Anna Liebold.
- Ovdje Anette - zauje se glas na drugome kraju, te ne ekajui Annin odgovor, dometne... - Kad e biti pripravna?
Zamisao o tome javila se Anni, kad je otvorila potanski pretinac i u njemu nala tu omotnicu. Kao da je na taj komad papira
netko prevrnuo cijelu boicu mirisa... Toliko je vonjalo to pismo! Anna je nakubila nos, bilo joj je odmah jasno, pismo je
namijenjeno Tillu. No u ratu rua vrijedila su druga pravila... Otvorila je pismo. ena se zvala Monika. 'Tvoja Monika", stajalo
je pri dnu lista, ostatak je bila ista pornografija*. Anna je ipak uspjela razabrati, Monika je jedna od tipkaica iz
ureda za
*(lat.) izvorno znaenje: pisanje o bludnicama; danas je pojam iri pa obuhvaa sve neudoredne zapise, od tekstova do
slika i dr.

268
prijepis u njegovome poduzeu, te je dopustila Tillu da je potuca. U pismu se potanko upuivalo na Tillov okretan stolac,
na ajnu kuhinju i ak na zahod za gospoe. Sve skupa bilo je za bljuvanje. Vrhunac je pak bila ta slika... Gore i dolje afrokovrice, gore ute slamaste boje, dolje polusmee. Ostatak je svjetlucao kroz nekakvu krpu od prozirnoga tkanja, nalik
velu. Nije izgledala loe, jedino uasavajue prosto. Monika je bila klju za Anette...
Anna je priekala sljedeu srijedu... Dobro joj je dolo, to je poznavala Anettin raspored. Ispred prodavaonice biranih
jestvina Hoss prila je eni. "]a sam Anna Liebold", rekla je bez uvijanja. Ona druga je razvukla lice... Anna je pak odustala od
reenica, koje je prethodno pripremila. Ova Anette je bila drugoga kalibra nego Ramona ili Andrea. Anna je to osjetila. A bio
je to i izazov, jednu takvu enu privui na svoju stranu... Zato je tek, bez rijei, izvukla iz rune torbice obnaenu snimku
one Monike. "To je Tillova najnovija druica", rekla je zatim i dodala "Trebale bismo popriati, trenutano nas je etiri/7
"etiri", upitala je Anette, zurei u snimak. Bilo je bjelodano, ona poznaje tu Moniku. Jedna od mnogih iz njegovoga ureda
za prijepis, koju je mogue i Anette osobno zvala radi kazivanja u pero i s kojom je dijelila svojega ljubavnika. Jasno, ni ne
slutei to.
"etiri", ponovila je Anna. "elite li dokaze?"
"Ne", odvrati druga, zurei i dalje u snimak, u prozirnu krpu prebaenu preko obnaenoga tijela, te razbludan smijeak na
licu iznad toga. Da, poznavala je to lice... "Maknite je...", ree. Glas Lady od mramornoga predvorja je zadrhtao.
"Dobro", odvratila je kratko Anna. Ponovno je sloila pismo, pa ga zajedno s fotografijom vratila u svoju runu torbicu. Tad
se Anette ponovno pribrala. "I to hoete od mene?", upitala je.
Tako je Anna poela kazivati o svojemu vjetijem sijelu, o matanjima i apcima, o Tillovome "na pol koplja", te o znaku
preklapanjem prstiju, od kojega bi pobjesnio.
269
Kad je zavrila, oko Anettinih usnica poigravao je smijeak. Ali u njemu nije bilo niega prijateljskog... "Zasluivao bi to..."
rekla je.
"Zasluio je to", ispravila ju je Anna.
"Da", kimnula je Anette. "Slaem se, neka doivi svoje vjetije sijelo." Inae nije mnogo govorila. ak nije ni jedan jedini put
spomenula tog Anselma Hussera, premda joj je moralo biti jasno, kako Anna pouzdano zna sve o njenim srijedama...
Anna je pak istodobno mogla dobro naslutiti, to se odvija u Lady od mramornoga predvorja... Ta je imala svoju veliku
ljubav, jedanput tjedno, svake srijede. Sve ostale dane imala je jedino svoj posao i sebe samu... Bila je tipina poslovna ena,
koja je bezuvjetno teila za uspjehom, no unato tomu ostajalo je dovoljno usamlje-nikih sati. Anna je pak i predobro
znala, koliko je Tili mogao djelovati uvjerljivo, kad mu je do toga bilo stalo pa se trudio. Mogao je toj eni hiniti bliskost i
prisnost, ali ju je zavarao. ena poput Anette ne oprata to nikad, pa makar i stotinu puta imala drugoga ljubavnika.
Anette je preuzela i da obuzda tu uredsku curu. "To u ja srediti", rekla je kratko.
"A ako sve izbrblja Tillu?", napomenula je Anna, postavi nepovjeljivom. Nije bila nauena da jedna od drugih ena preuzme
vodeu ulogu, a nije to ni htjela. Potezanje konaca htjela je sauvati za sebe.
"Nee blebetati", odvratila je Anette vrlo hladno. " Posao joj ovisi o tome, a i jo poneto uz to."
Anna nije vie razglabala. Tu se enu nije moglo baciti u isti lonac s Ramonom i Andreom. No ona e ipak pripaziti.

xx xx xx
- Kad u biti pripravna? - ponovi sad Anna pitanje one druge, svejednako si trljajui stopalo, premda su trnci
popustili. - Bilo kad! - dometne.
- Onda sutra - odvrati Anette... Zvui kao zapovijed, osupne se Anna.
- Ne! - usprotivi se. - Ne sutra.
270
Zapravo nije nita proturijeilo sutranjemu danu. Osim jednostavne okolnosti, Anna si nije htjela dati oduzeti vodeu
ulogu iz ruku.
- Nego kad?
- Sljedeega petka poinje moj ablji igrokaz - odredi Anna. - A za zavrni udarac uzet emo srijedu koja slijedi nakon
toga, tad je Tili i onako kod kue.
Anna je znala, ovoj drugoj nee biti pravo za tu srijedu, ali i da nee nita rei, jer nije htjela spominjati onoga Anselma
Hussera. Anselm Husser je bio zajednika tajna izmeu te dvije ene. Ramona i Andrea nisu znale nita o tajanstvenome
gastronomu. Zbog Anettine utnje se Anna osjeti jo malo jaom...
XX XX XX
Sljedeega petka doao je Tili kui ve u etvrt poslije deset. Unato tomu, Anna nije bila nepripravna. Jer, dvije minute
poslije deset, nazvala ju je Anette Schmucker: "Upravo je poao!" Sve se odvijalo prema zamislima...
uvi ga kako otkljuava vrata, Anna se zavali u postelji. Glava joj je dodirivala leaj, zatvorila je oi i rairila noge. Ruka joj se
pone poigravati, glavu joj je obuzela elja.
Znala je, Tili e stii nabruen. Anette ga je trebala razdraiti i zatim otpraviti. Zastat e tamo u predvorju i motriti je, ta
vrata je ostavila irom otvorena... Svjetiljku je pak tako smjestila na svoj stoli za dotjerivanje i podesila joj kut, da moe sve
dobro vidjeti.
Stajao je tamo... Zurio je u nju... Ovaj put nije nestao, kad se Anna uspravila na postelji.
- Stalo ti je do toga...! - ree on, povlaei kopu na pojasu.
- Jedino s gumicom... - odvrati ona, pokazujui na noni ormari.
Tili se zabulji u kondom, koji je tamo leao izvaen iz omota, tako reku pripravljen. Nije bio glup. Bila je to stupica... Mogla
je biti stupica...!
- Ili mogue eli da zaneseni? - nije mu Anna dopustila daljnje razmiljanje. - I to upravo sad?!
271
Nije to bila samo odvratnost prema njegovome ogoljenom udu, koja je Annu potaknula na zamisao o kondomu. Dodue,
ovako utrpano u gumu, bilo je nekako manje osobno. Ipak, bilo je tu jo neto...
Zanijeti? Tili se trgne. Andrea je bila trudna! I nije htjela pobaciti... Trenutak je izgledalo da je izgubio elju.
Anna ga dozove natrag. Kruei bokovima, pohotno... Jednostavno nije mogao skrenuti pogleda s prizora koji mu je nudila.

- Gaduro! - zastenje on i dograbi kondom.

Hitro ga navue, bio je vrlo uspaljen. Uzdisao je pritom i stenjao... Anna ga je pak promatrala. Moralo bi ubrzo poeti
djelovati... Droga bi jedino planula u glavi, ostatak tijela bi odumirao. Nije ga isputala iz vida, njegov je jarac sad bio u
gumici. A kondom je ona prethodno obradila, pa ipak mu je jo uvijek stajao. ablji prah nije djelovao... Morao je postojati
neki izlaz, a tad se dosjeti.
- I opet nita?! - istisne, hinei aljenje. Izgledalo je kao da ju ne uje.
- I opet nita?! - ponovi Anna, glasnije i s jo vie aljenja u glasu.
Napokon se promijeni ono njegovo dahtanje i stenjanje.
- I opet nita?! To je djelovalo.
Tillovo lice kao da postade nekako prazno. Pjetli mu splasne. Zabulji se u istu gumicu navuenu preko njegovoga
smeuranoga uda.
- Nita? - upita blesavo.
- Nita! - odvrati Anna i okrene mu lea. - Ugasi svjetlo! - dovikne za njim.
Stvar je djelovala...
272
29
Privienja
U Tillovoj je glavi tutnjala strahovita zbrka.
Oeniti se? Ta bio je oenjen Annom.
"Ugasi svjetlo", rekla mu je, a on je posluao. I to ostavivi sputene hlae i s mlohavim udom.
Anette je bila svemu kriva. "Moram pod tu, sjedni!", rekla mu je.
Nain na koji je podignula obnaenu ruku i onjuila se pod pazuho, raspalio ga je do krajnosti... Ve se razodjenuo. Kad je
pak dola iz kupaonice, pogledala ga je i zijevnula. Jednostavno ga je otpravila. Postojao je taj drugi... Danas je bila srijeda,
sad je bila s njim, vidio ih je ispred sebe, promatrao ih je oboje... Toga se jednostavno nije mogao osloboditi.
Bilo mu je kao nekome, tko tek jedanput pogrjeno nagazi i pritom pokrene odron.
Andrea je s njegovim novcem kupila djeje hlaice i arapice... "Dobit u dijete'7, rekla mu je, kad se pojavio kod nje. Nije
vie bila ono bledunjavo stvorenje, a ni djevojka nije bila vie...
Ramona, sljedei pokuaj, bila je ivana. "Ubit u te!", zakrijetala je. Zapravo je oduvijek bila ivana... Mrzio je ivane
ene.
Tili je danas satima sjedio za svojim uredskim pisaim stolom, tek tako... "Gospoda ekaju ve trietvrt sata...", upozorila
ga je inovnica. ak je zaboravio i taj poslovni dogovor...
Napokon je ipak otiaotamo , no poslije vie nije znao o emu se razgovaralo...

273
xx xx n
- Naruio sam stol kod Maxwella... Za osam! Dotjeraj se...
Rekavi to, Tili je ve htio poklopiti slualicu. Birao je "12", to ga je na kunoj mrei spajalo s prijepisnim uredom. Zatraio
je gospoicu Moniku, to nije bilo neobino, pogotovu jer je njegova vlastita tajnica ve tri tjedna bila na oporavku u
toplicama. Tili ba nije bio osobito raspoloen za izlazak s tom djevojkom. Nije ak ni bio siguran, je li lokal poput Maxwella
prikladno mjesto za nju. U uobiajenim okolnostima vrlo bi temeljito odmjeravao kamo e pozvati neku enu... Dva ili tri
puta je naruio jelo iz Casina, restorana za vie inovnike, kad je Monika bila kod njega. Prekovremeni sati s njom nisu bili
loi, no posljednji takav susret bio je prije punih tjedan dana. U posljednje vrijeme pak kao da joj je glas zvuao pomalo
narogueno. Poznavao je takav tip, eljne eve i istodobno toboe srameljive, a mislile su zapravo jedino na vjenanje.
- Ne! - ree je Monika.
- Kako? - Tili se zabuljio u slualicu, ne vjerujui svojim vlastitim uima. - Nego to onda? - upitao je nestrpljivo.
Trebala bi biti sretna, to izlazi s njim, pomisli. To jo nikad nije uinio, ni s njom niti s bilo kojom drugom namjetenicom.
Nije bio sklon mijeanju ta dva svijeta... Anette je bila iznimka.
- Rekoh ne. Neu ii s tobom na veeru!
- Razumijem, gospoice Monika... - rekao je Tili i tresnuo slualicom.
Nije razumio nita... ivio je u svijetu pomahnitalih ena, o tome sad vie nije moglo biti nikakve dvojbe. Najbolje e biti,
poe li mirno doma i dobro potegne iz boce...
Usput se Tili zaustavio uz kiosk i kupio bocu konjaka. Nije bio siguran, je li konjak to ga je imao kod kue, jo pitak.
Slike to su ga progonile neka se rasplinu i nestanu. Ovo se vie nije moglo izdrati...
274
jar jar jar
- Dupe jedno! - zaurla Tili.
Dvokolica se na semaforu pogurnula ispred njegovoga automobila... Lijepo je zastrugalo, dobro je to uo. Mulac mu je
unitio auto! Tili silovito gurne vozaeva vrata i iskoi na cestu. Spodoba sa zatitnom kacigom na glavi je upravo htjela
ponovno uzjahati na svoje vozilo, jer se svjetlo promijenilo na zeleno. Otraga se oglasie automobilske sirene...
- Nita od toga, prijatelju! - drekne Tili i dograbi ovjeka za konat ovratnik, stiui snano, te povue...
Voza dvokolice se nae na tlu, a ljudi otraga se poee uzrujavati. Pojavi se i policajac...
- elite li podnijeti prijavu zbog tjelesne ozljede? -upita policajac vozaa dvokolice.
- Da! - odvrati ovaj. - Takav jedan to zasluuje...! Zabiljeeni su tad osobni podaci... Tili razumljivo nikoga
nije htio ozlijediti, izjavio je, nije ni ozbiljno nasrnuo, nikad nije bio sklon nasilju...
- Ispriajte to sucu - odmjeri policajac, sklapajui svoju biljenicu.
- Dupe jedno! - oglasi se Tili.

- Kako, molim? - okrene se policajac ponovno prema Tillu.

Tili potrese glavom.
- Ah, nita! - odvrati i sjedne u svoj automobil.
jar jar xx
- Anna?
Nee ga vie navui...! Tili zazove jo dvaput. U kui sve ostade tiho...
Tili odloi bocu s konjakom na stol u dnevnoj sobi, postole je kao i uvijek izuo pokraj vrata. Poe zatim u kupaonicu i otvori
pipac, to mu je bila navika. Uvijek bi, doavi iz ureda, ponajprije odlazio u kupaonicu, te si temeljito umio ruke i lice, a
potom i oprao zube. Na koncu bi jo progrgljao vodicom za usta. Poslije toga bio je drugi ovjek.
Vodica za usta je imala neobian okus... No danas je sve imalo neobian okus....! Unato tomu progrglja triput, putajui da
mu vodica zalazi duboko u drijelo. Na stoliu ispred kaua, pokraj boce konjaka, otkrije svoj okrjepljujui napitak. Nije se
mogao prisjetiti da ga je ovamo stavio. Obino bi ga odlagao na policu u kuhinji. Svakoga jutra i veeri popio bi pun
poldopi, bila je to njegova posebna mjeavina. Ljekarnik je bio ovjek njegove dobi, a izmeu njih dvojice uspostavilo se
ono posebno razumijevanje kakvo zna nastati izmeu mukaraca.
Tili i sad natoi pun poklopac napitka i proguta tekuinu. Onaj neobian okus u grlu ostade. Posegne tad za bocom
konjaka... Nije imao au. Ustane jo jedanput, kako bi iz staklene police uzeo jednu trbuastu za konjak. Vrativi se, uini
mu se kako uje tihu glazbu. Vrlo tihu... Zasigurno se Anna ponovno rastee na svojoj postelji, putajui pritom toga Phil
Colinsa da gudi.
- Mir! - zaurla. - Mir!!!
Moda ga samo eli na vabiti gore... Mene ne, pomisli, tebi vie neu uletjeti u mreu. Potegne dobar gutljaj iz ae.
Neobian okus u ustima mu popusti... Ponovno posegne za bocom, konjak je uz pljuskanje tekao u bucmastu au, a pritom
je poneto kapalo i na stol. On to ne zamijeti. Kad je ispio i treu au, pie pone djelovati. I to brzo, nije bio nauen na
alkohol. Trebao je prije toga neto pojesti...
Okretanje u glavi mu se ubrza... Zagleda se u svoje ruke, koje su mirno poivale na naslonima sjedalice. No unutra su se i
one vrtjele, bio je to vrlo neobian osjeaj. Imati ruke, u kojima se sve kovitla i krui. Moram ih vrsto uhvatiti, pomisli, ali
kad je desnom pokuao dohvatiti lijevu, nije ju naao... Stisne oi...
Nakon nekoga vremena ponovno ih otvori i uzgleda, ali vrlo polako. Jer, ono okretanje, kruenje i kovitlanje u njemu sad mu
je zahvatilo i vrat i prsni ko. Tad ugleda Moniku... Stajala je netom ispred njega, vrlo velika, a glazba odozgor je iznenadno
zatutnjala vrlo glasno. ena je bila potpuno naga, osim prozirnoga vela koji je ogrnula. Vlasi na glavi bile su joj obojane, dolje
je bila mnogo tamnija. Tili zahihoe, zapazivi kako je Monika etvrtasta
276
i odrezana kod koljena. Jo nikad nije ispred sebe imao enu bez potkoljenica i stopala...
No tad mu se hihotanje sledi...! etvrtastoj Moniki pristupi Ramona, za njom Andrea, pa Anette i posljednja doe Anna. Sve
etiri ene bile su potpuno obnaene...! Bilo je kao na nekakvoj pozornici, ali je to bila njegova dnevna soba... Toliko je jo
znao.
- Odlazite! - rekne i pokua rukom obrisati tu suludu sliku ispred oiju.

Ruka ga ne poslua... Zakovitla se i zaokrui, vrtlog divljih krugova i lopti prostruji mu tijelom, razvlaei se u spirale i
beskrajno se zapliui meusobno. uurio se iza tih silnih reetki i krunih prstenova, ali onih je pet ena i dalje zurilo u
njega. Reetke nisu bile nikakva zatita protiv njih, ostao je visjeti unutra. A one su prilazile blie, sve blie...
- Ne! - zaurla...
Ili mu se tek uinilo da je istisnuo neki glas?
- O, ipak... - rekne jedna od ena i stupi jo korak blie.
Glava joj je ostala zabaena prema natrag... Svih pet lica kao da je bilo uronjeno u nekakvu neobinu maglu, no zato su im
prsa i meunoja bujala do divovskih razmjera. Nije vie znao, koja je od ena prva posegnula kroz te uzvitlane krugove
prema njemu. Krugovi se zaustavie...
- Ne ide... - promrmlja on.
Nije ni moglo uspjeti. Jednoga mukarca nisu mogle silovati. Mukarac mora pritom biti pripravan.
- O, ipak!
- Mlohav je...
Po prvi put je Tili bio sretan, to mu je smeuran...
- Tvrd je...! - zauje tad. - I danas e ostati tvrd. Darujemo ti vjenu tvrdou.
Tili zatrepe prema dolje... Izmeu raskreenih nogu, koje su ga s tiskale, neto je stralo. A na lice mu se natisne mekano
meso, prsa neke ene, vonjalo je po eni. Duboko udahne za zrakom, kruenje i kovitlanje se ponovno pojaa.
- Stoji mu! - zauje. - I kako mu samo stoji!
277
Tili ih je sluao kako govore, bilo ih je etiri... A vidio je to izmeu svojih nogu i vlastitim oima, nije bilo mlohavo, premda je
mislio da bi moralo biti beivotno... Sad je i sam osjeao kako ta njegova stvar raste i raste, a on se od toga nije mogao
obraniti.
- Ja prva! - rekne jedna od te etiri...
Vie nije mogao razlikovati glasove tih ena, samo je osjeao jednolino udaranje o njegovo tijelo... Prva ga je zajahala.
- Sad ti! - rekla je.
I druga se uspne na Tilla.
Bilo je to poput beskrajnoga kolopleta ena bez lica, on im vie nije mogao razlikovati ni tijela. Postupno su sve vie i vie
liile jedna na drugu, njihovi su bokovi kruili po njegovome tijelu... Morala je to bili silovita osovina, koja ih je nagonila na
takvo strano stenjanje i zavijanje...! Njegova osovina, mogao ju je slomiti, ali ruke su mu posizale u prazninu...
- Tvoja stvar sada pripada nama...! - uo ih je kako govore i smiju se pritom.
Bilo je to prosto i razulareno cerekanje, ni jedna se ena ne bi smjela smijati tako. Njegove prazne ruke pretvorie se u
noice, htio je njima ubadati ta enska tijela... No tek je nabadao rukama, a njihov se smijeh sjedini u prodorno krijetanje.
Ubadao je u prazninu, one bi se zalelujale i razmaknule, ali im bi povukao ruku, nekako bi se ponovno zgusnule i slile u
ranije oblike.

Potonuo je u kruea meunoja i njihova runa, oko njega su tukle i pljeskale podivljale sise gore-dolje. Osjeti, kako je
besmisleno braniti se od svega toga. I potpuno se izgubi...
xx n n
- Izgubio je svijest - ree Anette i sie s oputenoga mukog tijela.
- Stvarno? - upita Ramona. - Mislim, je li mrtav?
- Glupost! - odree Anette, prigne se i posegne za onim izmeu Tillovih nogu.
278
Stvar je bila slomljena, a liila je na jelov eer. Zapravo to i jest bio eer... Andrea je taj klin ukusno umotala u ruiastu
svjetlucavu foliju, koju je prije toga izrezala u trakove. Pri ovome aavom igrokazu su se traci pomaknuli, pa su ljuske
jelovoga eera sada prosijavale. Bila je to Andreina zamisao, za podlogu cvjetnih aranmana i inae je rabila jelove eere.
- To izgleda smijeno - primijeti Ramona, zagledavi se u ruiastu tvorevinu u Anettinoj ruci. Pritom jo i zahihoe.
- Radije ve jednom izlij taj njegov okrjepljujui napitak - naloi Anette Ramoni.
To ba nije zvualo osobito ljubazno, prije bi se moglo rei razdraeno.
Anna nije bila sigurna, hoe li uope djelovati ablji prah, to ga je ubacila u Tillovu vodicu za usta i njegov okrjepljujui
napitak. Ostalima nije nita rekla o svojim dvojbama. Slutila je, ova e arolija jae djelovati na Tilla od bilo kakve droge.
Rijei i pogledi i tijela mogu biti jai, ene vladaju tim orujem. Zato su u srednjevjekovlju i bile spaljivane kao vjetice. Bila je
to arolija, na koju e Tili u budunosti uvijek misliti, kad god svojega pjetHa uzme u ruku... Netom je pak izgledalo, kao
da si ga eli otrgnuti s tijela. Svojega najboljeg prijatelja!
- Na neki je nain ipak mrtav... - primijeti Anna i pomiluje smeuran ud, koji je prouzroio tu dvorsku revoluciju.
Pritom gotovo osjeti saaljenje.
- Doi - Anette uhvati Annu za ruku, pa doda tiho, kako je ostale ne bi ule... - I meni je bio drag, na neki nain.
- Da... - dopusti Anna da je ova povue. Iznenadno joj postade studeno. Vjetije je sijelo minulo,
netom se jo arila, bila je to vraja igra i vrlo dojmljiva. Anna potrai uokolo svoju odjeu i navue ju, pa se zaputi do
zrcala. Tamo pozorno popravi luk na vjeama, te nanese crvenila na usne. Mora hitno frizeru, ali to moe srediti i u
Hamburgu. Pri pomisli na predstojee putovanje uvijek bi se zagrijala, ali ipak drukije nego netom, u onome kovitlacu
vjetijega sijela.
279
- Kad nam polijee zrakoplov? - upita Anettu.
- U est i pet - odvrati Anette, koja je i pribavila karte. - Imamo jo dovoljno vremena... - napomene.
- Na brzinu u nam jo skuhati kavu - ree Anna. Sjedile su za jedaim stolom, ni deset punih koraka
udaljene od Tilla. I drale se kao da on vie ni ne postoji. Nije se micao...
Popile su kavu, ne govorei nita. Kao da su osjetile potrebu ostati na samu sa svojim mislima. ak i Ramona...
- Mogle bismo... - ree tad Anette.

Ustane prva, a ostale pooe za njom gore, na kat. Tamo su stajale etiri putne torbe, poredane jedna uz drugu.
- Trenutak - rekne Anna i poe dolje do Tilla. Prigne se k njemu i iz depa na hlaama mu izvue
klju. Zatim poe ponovno na kat, otkljua njegovu sobu i ormar, u kojemu je po najnovijemu uvao vane isprave. Prolista
hrpicu tankih plastinih kouljica, sve dok ne naie na jednu s natpisom Vrijednosnice.
Tili je istodobno bio i uredan i nepovjerljiv ovjek, nije imao povjerenja ak ni u trezor svoje banke... Svoja blaga htio je
uzimati u ruku i razgledavati ih, pa ak i kad se radilo o otisnutim papirima.
Anna je ispravno pretpostavila, pa iz prozirne folije izvue vrijednosnice, odreske i obraun. Gurne ih u svoju torbicu i
zadovoljno kimne. to je ono Tili rekao? Papiri bez imena nemaju vrstoga vlasnika... Toliko je bio u pravu!
Zakljua ormar i sobu, vrati se u prizemlje i gurne ponovno klju u Tillov dep na hlaama. Zatim jo preko njega rairi vunen
pokriva, prije nego se pridruila ostalima.
- Neto si zaboravila? - upita Anette.
- Da... Neto, to je moje.
- Onda idemo.
- Onda idemo... - ponovi Anna.
Nekako je osjeala, vie se nee morati vraati. Bio je do dobar osjeaj.
- Ja letim! - uzvikne i skoi preko etiri stube, koje su vodile od izlaznih kunih vrata u vrt.
280
Tamo pak potpeticom zapne za komad eljeza, koje \v Tili postavio kao otira blata s obue. Prigne se za postolom, no u
ruci joj se nau dva komada. Potpetica se odlomila.
- Vidi! - ree joj Ramona.
Ona vjerojatno nikad ne bi dola na pomisao, da koi niz nekoliko stuba.
- Svejedno - odmahne rukom Anna. - To su tek postole.
Zavitla postolu i njenu potpeticu u grm rododendrona. Tili e se zauditi... Tad rastvori svoju putnu torbu i iz nje izvue
drugi par obue.
- Taaako! - rekne glasno. - A sad krenimo ve jedanput!
Najradije bih jo jedanput poskoila, pomisli.
281
30
ena od krvi i mesa
- Liebold iz Kolna. - odmjereno ree Anette. - Naruene su jednoposteljne sobe.
Mlada dama na prijemnici hotela Elysee se ljubazno smjekala, uvjebanim vrscima prstiju klizei preko tipkovnice svojega
raunala.

- etiri jednoposteljne na ime Liebold - potvrdi i posegne za prijavnim obrascima. - Biste li se htjeli upisati... na tren je oklijevala. Tad doda, pogledavi Anette... - Gospoo Liebold...?
- Da - odvrati ova.
No i ostale etiri ponovie uglas "Da!" etiri puta gospoa Liebold?!? Mlada dama se zabe-zekne.
- Molim". - ree, pomalo suzdrano, pa otrgne etiri prijavnice. ene su upisae. Kao Anna Liebold, Ramona Liebold, Andrea
Liebold, Anette Liebold... etiri tajnovite sestre...
- Jeste li vidjele to glupo lice? - javi se Ramona, blago gurnuvi Annu, dok je ispred nje ila prema dizalu.
Guranje doista nije bilo nuno, Ramonu se nije moglo preuti...
- Sala ne postaje boljom zahvaljujui glasnoi - primijeti Anna.
No bilo je uistinu duhovito, pretpostaviti kako e iza njih aputati i nagaati.
- Ne budi takvom...! - prekori ju Ramona, stisnuvi oi u uske proreze.
282
Iscrtano crnilo na vjeama joj se razmazalo... Tuliti i svaditi se, pomisli Anna. Bilo je pravo udo, to im ta osoba nije sve
pokvarila.
- Za pola sata, prema dogovoru - ustro dobaci Andrea. - Ve se veselim naoj krunoj vonji lukom.
- A ja na Reeperbahn* noas - zahihoe Ramona. Ostale tri su utjele... Ramonu se jednostavno nije
moglo odgovoriti od te zamisli.
jar n jar
Aussenalster. Binnenalster. Alsterhaus. Rathaus. Creativ-Bunker. Onsongtheater. St. Pauli.** Hodale su i razgovarale i jele i
pile, spavale i zajutarkovale... Anna nije jela gotovo nita, premda je bio postavljen bogat zajutrak sa samoposluivanjem.
- Jesi li bolesna? - upita ju Anette.
- Ne...
Anna posegne u runu torbicu. Malen rokovnik je jo uvijek bio tu, a uz njega je bio i adresni dio.
- Ispriajte me na trenutak - ree im. - Moram upravo sad nazvati.
Zapravo nije ni o emu drugom ni mislila, jo od samoga dolaska na hambuku zrakoplovnu luku. U telefonskoj knjizi su pod
David Hansen bila navedena dva broja. Sasvim jasno, nije mogla nazvati kui... Bio je oenjen i imao sina, manjega Davida.
Bilo je netom devet. Sad bi morao biti u uredu. Javio se neki enski glas.
- Halo... - glas je zvuao nestrpljivo.
ena se javila korektno, no Anna nije odmah odgovorila. Bilo je to aavo, ali je zamiljala kako e odmah zauti njegov
glas... Pomalo se i pribojavala, da e joj taj glas na telefonu zvuati nekako strano. Ali nije raunala s tim, da e se javiti
netko drugi. Uvijek je mislila tek na Davida...
*luka etvrt u Hamburgu, glasovita po prijateljicama noi i tomu

primjerenoj ponudi
**hamburke znamenitosti: dijelovi grada, graevine i si.
283
- Htjela bih govoriti s gospodinom Hansenom - javi se napokon Anna. - Gospodinom Davidom Hansenom.
-As kim govorim?
- S Annom.
- Anna...
- Anna Liebold - doda Anna ustro. Dolo joj je da najradije spusti slualicu...
xx xx xx
- Anna? Ti?
- Da....! Ja!
- Mnogo puta sam te htio nazvati...
- Da.
- Nisam stigao... Ja sam tek maleni David.
- Crte u toionici... - zapone Anna... Ali nije znala kako nastaviti... - Hvala! - ree, umjesto bilo ega drugog.
- Nekoliko sam puta navraao tamo i zamiljao da e ui.
- Ja sam u Hamburgu.
- Dolazim.
- Sad odmah?
- Sad odmah!
I spustio je slualicu... Anna uini isto. Tad joj padne na pamet, kako on ne moe znati, gdje je...! Nazove jo jednaput u
njegov ured. Ponovno se javi onaj enski glas od maloprije, ali to Anni nije vie nita znailo.
- Ja sam u Elyseeu... - ree, kad se javio David. -Soba tristotine jedanaest.
- Ja sam glupan.
- Ne, ti si David.
- Stiem.
XX XX XX
On stie! Anna odjuri u kupaonicu, izvue jedan papirnat ubrus iz kutije i s. njim se potapka po licu. Put joj se sjajila, oznojila
se... Svue bluzu, pa nestrpljivo pone pritiskati posudu s tekuim sapunom. Pritiskala je prejako, pa iz pipca iscuri previe
guste tekuine. Kremasta

284
pjena zalijepi joj se za zglavke... Kad je pak povukla ruicu na slavini, da bi oprala pjenu, okrzne staklenu boicu s mirisom.
Staklo prsne, pa se sitna kia Chanel No 15* raspri po kupaonici. Sranje! Sad je vonjala kao da je iz javne kue...
Zauje kucanje na vratima. I jo jednaput, ee.
- Da... - javi se Anna. - Odmah. Poe i okrene kuglastu kvaku.
- Jesi li imala privienje? - upita je Anette. Naime, to je bila ona... A Anna je ostale tri ene
potpuno zaboravila.
- Da. Ne... U meuvremenu mi je neto nailo... -pokua pojasniti.
Anette pone njukati.
- Pomalo preobilje mirisa... - ree. - A i bluzu bi trebala ispravno zakopati.
- Hvala.
- Razumijem... - rekne Anette. - Dobru zabavu! Anna zatvori vrata. On stie! Odmah pokraj vrata bio
je ormar s velikim zrcalom. Anna ugleda svoj odraz u njemu... Drugo puce bluze u prvoj rupici, na vratu jo uvijek zalijepljeni
ostaci pjene za tuiranje. Obrie ih runikom, ali oi malene djevojice ostadoe...
- Buncam! - rekne glasno i svojemu odrazu u zrcalu isplazi jezik.
No ovo "buncam" zvualo je jednako kao "on stie!". Upravo je dotjerala bluzu i jedanput provukla eljem kroz vlasi, kad se
oglasi telefon.
- Gospodin Hansen vas eka u predvorju - oglasi se prijavnica.
Anna pohita dolje.
Davida je vidjela tek jedan jedini put, a bile su tad i poklade... ovjek s papirnatim nosom i oskudnom paperjastom kosom, a
gumena vrpca onoga zastraujueg nosa ostavila mu je crveni trag na koi. Ona ga je malim prstom gladila po toj prugi, a on
je rekao "Hm." Toga se jo sjeala, potpuno jasno.
- Anna...!
glasovita marka francuskoga mirisa
285
Bilo je to sve to je tad rekao... Ugledala ga je sad, nekoliko koraka od nje, a ve tren kasnije bio uz nju...
- Anna... - ponovio je, ispruivi obje ruke i pustivi ih za tren da opet klonu.
Samo to "Anna..." li nita vie.
- David... - ree ona. - Maleni David?
- Sasvim malen David - odvrati on.
Sad se oboje morae nasmijati. To je bilo ugodno. Najradije se ne bih ni prestajala smijati, sine Anni.

- Hoemo li poi neto popiti? - upita on.

- Da... Rado!
Mogao je isto tako upitati, hoe li poi plivati ili se penjati na brijeg, odgovor bi bio isti... Bila je tu i istodobno daleko,
David s papirnatim nosom se ugnijezdio u njoj.
- Zar ne moe jo jedanput nataknuti onaj grozan nos? - upita ga, nakon to je naruio dva aja.
David pogleda Annu. Siune borie iskoie mu oko oiju... Bijahu to simpatine oi, prepoznala ih je ponovno.
- Gospoice... - podigne on ruku.
- Va aj stie smjesta... - odvrati konobarica.
- Gospoice...! - ponovi on, iznova dignuvi ruku.
- Va aj stie smjesta... - ponovi i konobarica, brzajui put kuhinje i ruku punih prljavoga posua.
- Donesite nam, molim, jo i dvije limunade te jedan papirnati nos.
ena zastane, bila je to jedra osoba s obinim, svakidanjim licem. Promotri Davida i Annu.
- Dvije limunade... - ponovi. - Papirnate nosove, na alost, nemamo.
I ode sa svojim nagomilanim posuem.
- Zasigurno misli da smo ludi... - napomene Anna.
- Privlano ludi... Uzvratila nam je ljubaznim smijekom...
- Ja sam rado luda. Bilo je to vrlo zabavno, kako si naruio dvije limunade i papirnat nos.
- Sad izgleda jednako kao i onaj put... Upravo tako. O tome sam sanjario...
- Zagrli me - rekne Anna. - I poljubi me! Snovi, pomisli pritom, sanjarila sam dovoljno.
286
- Ovdje?
- Gore... - odvrati Anna i iz depa izvue klju hotelske sobe.
- Doi...!
David ustane i ostavi novanicu na stolu. I/ki/n i. sretoe konobaricu...
- Predomislili smo se - dovikne joj...
Ona im pak kimne, kao da tono zna o papinu tom"-nosu i svemu ostalom.
n jar u
- ao mi je... - ree David.
- Ti si bedast. Poprilino bedast...

Anna se prigne i poljubi bedastoga Davida u usta. A tad poljubi i malenoga, vrlo malenoga Davida. Kao da ju je cijelu ispunila
toplina, njenost i nekakva osobita lakoa. Sve ono strano rasplinulo se u daljini.
- Ti si draga... Vrlo draga. Anna zahihoe.
- Vidi, vidi! - ree ponosno. - Maleni David mi odgovara.
- Ti si vjetica. arobnica! Ti...
- Hmhmhm...
Bila je ena. ena od krvi i mesa.
VAIVVO I
KQAJ
287