NAZIV VISOKOKOLSKE USTANOVE

UNIVERZITET U SARAJEVU

SEMINARSKI RAD
NAPOLEON BONAPARTE : POHOD NA RUSIJU

MENTOR:

STUDENT:

PROF DR. XX

XXX

SARAJEVO, 20.03.2015. GODINE

SADRAJ
1

Uvod

Uzroci pohoda

Vojska

Pohod na Rusiju

Bitka kod Borodina

Protjerivanje Napoleona iz Rusije

10

Zakljuak

14

Literatura

15

UVOD

Napoleon Bonaparta (1769.-1821.) ubraja se meu najvee vojskovoe u historiji. Od

siromanog porijekla se uzdigao do cara Francuske, a u odreenom periodu i do gospodara cijele
Evrope. Napoleon je od ranih postrevolucionarnih godina nasljedio francuski nain ratovanja
napad, pokret, nemilosrdnost to je zbunjivalo protivnike. On ga je usavrio svojim
harizmatinim vodstvom i taktikom inteligencijom. Napoleon je bio pravi majstor da sve
nosioce inova svoje vojske nadahne i u njima probudi odanost i hrabrost koje je visoko cijenio.
Birajui podreene, oslanjao se na sreu, neustaljene metode i na agresivnost. Napoleon je sebi
postavljao visoke standarde, ubijeen da je podstaknut plemenitim idejama: ljubavlju prema
Francuskoj, au i pravima ovjeka. Bio je odvaan, blagonaklon u pobjedi i velikoduan. U
itavoj Napoleonovoj epohi pohod na Rusiju predstavlja vrhunac njegove moi, ali i prelomni
dogaaj koji je doveo do slamanja njegove hegemonije na evropskom kontinentu.
Napoleonova invazija na Rusiju 1812. godine, predstavlja prekretnicu Napoleonovih ratova.
Napoleonova invazija u Rusiji je poznata kao Domovinski rat. Ponekad se oznaava i kao "rat
1812." Napoleonu je pobjeda u Rusiji trebala ne samo da odri bahatom caru Aleksandru lekciju
i smanji ruski utjecaj u Europi, ve i da povrati ugled naruen neuspjenom kampanjom u
panjolskoj i dokae vjenim protivnicima Britancima da ne namjerava tako lako odustati od
davnog sna - invazije na Otok. Meutim, nee sve ii onako kako je Napoleon planirao, ve na
samom poetku vruina i razne bolesti desetkovati e njegovu vojsku, a kasnije e ga ruska zima
i general Kutuzov potpuno unititi. Pa, iako je nakon Pirove pobjede kod Borodina uspio
ostvariti svoj glavni cilj i ui u Moskvu, upravo e u tom gradu ekavi Aleksandrovo pismo
doekati zimu i potvrdu vlastitog poraza. Tu e napokon shvatiti kako su odluni ti Rusi, te da se
s istinskim domoljubljem ne moe mjeriti nitko, pa ak ni sam Napoleon.

UZROCI POHODA
3

Nakon pobjeda nad Pruskom, a zatim i ruskom vojskom Napoleon sa ove dvije drave sklapa mir
u Tilzitu (1807.). Ovim se mirom Rusija obvezala potovati kontinentalnu blokadu Velike
Britanije, a Pruska je izgubila polovicu tadanjeg teritorija. Tilzitskom miru prethodio je sastanak
Napoleona i ruskog cara Aleksandra I. na rijeci Njemen. Dva cara poljupcem oznauju svoje
pomirenje i zaklinju se na vjeno prijateljstvo. Vjenost e potrajati pet godina. Napoleonova
ena Josephina nije mu mogla dati djece pa car odlui isprositi ruku Aleksandrove sestre
Katarine. Aleksandar ga odbija, a Napoleon se kasnije vraa na isto pitanje skrenuvi svoju
panju na mlau sestru Anu. I opet bude odbijen. Ne mogavi dobiti jednu od Romanovih, uzet
e jednu od Habsburgovaca i eni se Marijom Lujzom. Aleksandar se razljuti to se Napoleon
vie nije trudio oko njegovih sestara i iz tih bijednih branih kombinacija raa se novo
neprijateljstvo i pohod na Rusiju.
Uzrok mu je, dodue, i neto ozbiljniji; zbog sve uestalijeg krenja kontinentalne blokade
Napoleon je odluio pripojiti tadanje Oldenburko vojvodstvo kojim je upravljao carev urjak.
Meutim, Rusija i dalje nije potivala blokadu, a istovremeno je udarila visoke poreze na
luksuzne artikle, osobito na vino i svilu, koji su uglavnom dolazili iz Francuske. Zbog svega toga
Napoleon je smatrao da bahatom caru treba odrati jo jednu lekciju i odluio krenuti u svoju
propast; u pohod na Rusiju.

VOJSKA
Francuska Velika armija od 691 501 vojnika je 24. juni 1812. prela rijeku Njemen i krenula
prema Moskvi.1 Bila je to do tada najvea sakupljena vojska u europskoj historiji. Velika armija
bila je podijeljena na: sredinju udarnu silu od 250 000 vojnika pod Napoleonovim
zapovjednitvom, dvije druge frontalne armije pod zapovjednitvom Eugnea de Beauharnaisa
(80 000 vojnika) i Jrmea Bonapartea, najmlaeg Napoleonova sina (70 000 vojnika), dva
odvojena korpusa pod zapovjednitvom Jacquesa MacDonalda (32 000 vojnika) i Karla
Schwarzenberga (34 000 austrijskih vojnika) te rezervna armija od 225 000 vojnika.
Pored toga 80 000 gardista regrutirano je za obranu granica Varavskog vojvodstva. Zajedno s
njima ukupne francuske snage na ruskoj granici i u Rusiji bile su gotovo 800 000 vojnika. Toliki
1 http://hr.wikipedia.org/wiki/Napoleonova_invazija_na_Rusiju
4

broj vojnika jako je rastegao carstvo, jer je 300 000 francuskih vojnika bilo u panjolskoj, a
preko 200 000 u Njemakoj i Italiji.
Od Velike armije veinu su inili Francuzi. Bilo ih je 450 000. Saveznici su inili ostatak. Tako je
bilo 34 000 Austrijanaca, 95 000 Poljaka, 90 000 Nijemaca (24 000 Bavaraca, 20 000 Saksonaca,
20 000 Prusa, 17 000 Vestfalaca i nekoliko tisua iz malih porajnjskih drava), 30 000 Talijana,
25 000 Napolitanaca i ostali.
Prema modernim procjenama, ruska armija 1812.godine imala je u poetku manje vojnika od
francuske Velike armije. Oko 280 000 ruskih vojnika bilo je rasporeeno na poljskoj granici. Car
Aleksandar I. Romanov prethodno je namjeravao izvriti invaziju Varavskog vojvodstva.
Ukupno su Rusi imali 500 000 vojnika (procjene se kreu od 350 000 do 710 000 vojnika).
Ruska vojska bila je podijeljena u tri armije:

Prva armija Zapada od 159 800 vojnika pod zapovjednitvom Barclaya de Tollyja

Druga armija Zapada od 62 000 vojnika pod zapovjednitvom Pjotra Bagrationa

Trea armija Zapada od 58 200 vojnika pod zapovjednitvom Aleksandra Tomasova.

Postojale su i dvije rezerve od 65 000 i 47 000 vojnika. Ako se to zbroji, Rusi su na frontu imali
392 000 vojnika nasuprot Napoleonove Velike armije. Osim toga, Rusija je sklopila mir sa
vedskom i Turskom pa je oslobodila dodatnih 100 000 vojnika za rat protiv Napoleona.
Uinjeni su veliki napori, da se popuni ruska vojska pa je do rujna imala oko 900 000 vojnika, ne
raunajui neredovne kozake jedinice, kojih je bilo 70 000 do 80 000.

POHOD NA RUSIJU

Dvadeset i etvrtog septembra 1812. Grande Armee prelazi Njemen, istu onu rijeku na kojoj su se prije
nekoliko godina Napoleon i Aleksandar zakleli na vjeno prijateljstvo. 2 Doao sam da jednom i zauvijek
prekinem utjecaj barbarskog sjevera. Ovi barbari moraju biti odbaeni natrag u njihova arktika ledena
polja tako da se u sljedeih 25 godina ne mogu upletati u djelatnosti civilizirane Europe" - izjavljuje
Napoleon neposredno prije prelaska Njemena i napad na Rusiju moe poeti. Plan za napad bio je
jednostavan: Samo jedan udarac u srce ruskog carstva, na Veliku Moskvu, na Svetu Moskvu, stavit e
mi za tren oka itavu onu slijepu i apatinu masu na raspolaganje." Ovo je Napoleon izjavio u martu
1812. i toga se plana i drao. Prvi cilj je Livna u Litvi, ali ve su su prvi dani napredovanja zlokobni.
Vruina i nemogue ceste izmorile su Francuze. Vilna je zauzeta, ali to se ulazi dalje u ruski teritorij
agonija francuske vojske je sve vea. Uslijed dizenterije i uboda raznih kukaca na tisue je vojnika
onesposobljeno. Rusi neprestano bjee i pritom pale sve to ostave za sobom. Nema dovoljno hrane,
leevi konja i ljudi svugdje su naokolo, neki su u oajanju poludjeli i ubili se, a njihov primjer slijede i
drugi. Ona paradna vojska, kakva je je Grande Armee bila na poetku pohoda, "pretvorila se u povorku
sablasti koja lovi neuhvatljivog neprijatelja". Francuzi su desetkovani, a jo nisu ni vidjeli protiv koga se
bore. Rusi tu strategiju povlaenja nisu primjenili s nekom posebnom raunicom. U stvari, odluili su da
e, kada se dva odvojka, onaj pod komandom Barclaya de Tollyja i drugi pod komandom Bagrationa,
budu mogla spojiti, doekati Napoleona i zapoeti bitku. Ali izvidnica pod maralom Muratom u tome ih
je uvijek spreavala i tako su se dvije vojske nastavile povlaiti. Carevo najjae u ovom ratu peckanja su
Kozaci. Na svojim brzim i izdrljivim konjima neprestano uznemiruju bokove Napoleonove vojske i
predstavljaju strah i trepet meu vojnicima. Ti konjanici sravnili su sve sa zemljom oko Grande Armee,
zapalivi na stotine sela i time ostavivi bez hrane i zaklona na tisue vojnika i konja. Napoleonove snage
u samo dva mjeseca svedene su na 200 hiljada ljudi, esto se navode veliki gubici pri povlaenju iz
Rusije, ali treba znati da je pola vojske izgubljeno jo tokom napredovanja Napoleona ovakav rat
izluuje, ali 17. augusta zauzeo je Smolensk i konano prisilio de Tollyja na borbu na otvorenom polju.
To je kratki okraj, koji je, meutim, Ruse stajao 20.000 ljudi. Nakon Smolenska cijela ruska vojska se
povlai u selo sto kilometara od Moskve: u Borodino. Ruse je ova taktika povlaenja smetala jednako kao
i Francuze. Francuzi su teili velikoj bitki na otvorenom polju gdje bi bili u znaajnoj prednosti, a Rusi su
veoma ljuti na stranca u svojim redovima, de Tollyja, i njegovu taktiku koju oni smatraju kukavikom.
Posebno je srdit Bagration i sve su jai pritisci na Aleksandra da smijeni de Tollyja. De Tollyjevi generali

2 http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=434&Itemid=195
6

su takoer razjareni i u Rusiji vlada miljenje da samo Rus moe obraniti Rusiju junakom borbom, a ne
nekakav Nijemac sa kukavikom taktikom.
Nasljednik de Tollyja je general Kutuzov, Aleksandar ga ba i ne voli, ali je najugledniji ruski vojnik.
ezdeset i sedam mu je godina i poraen je kod Austerlitza, preteak je da bi se popeo na konja i rat vodi
iz koije. I on bi elio primjeniti de Tollyjevu taktiku stalnog povlaenja, ali budui da je ovaj upravo
zbog toga smijenjen nema drugog izbora nego krenuti u izravni okraj. Pod novim generalom cijela je
Rusija ujedinjena i svi se odazivaju carevom pozivu i staju pod njegovu zastavu. Iako je to i prije bilo
oigledno, sada je sasvim jasno da se u Rusiji vodi jedan domovinski rat u kojem e i najobiniji vojnik
radije poginuti nego izdati domovinu, a takav fanatizam u iscrpljenoj Napoleonovoj armiji nije mogu.
Doavi na elo vojske Kutuzov nije smio uzmicati i znao je da povjerenje i odanost ljudi moe zadrati
samo pod uvjetom da prihvati bitku prije nego to pusti Francuze da uu u Moskvu...

BITKA KOD BORODINA

Najvea bitka Napoleonova pohoda na Rusiju dogodila se 7. septembra 1812. kod sela Borodina,
zapadno od gradia Moajska.3 Ondje je ruska vojska pod zapovjednitvom generala Mihaila
Ilarionovia Kutuzova zauzela poloaje na putu prema Moskvi, utvrdivi djelomino obrambene
poloaje. Kutuzov je nedugo prije bitke zamijenio dotadanjeg zapovjednika ruske vojske.
Zapovjednik Mihail Barclay de Tolly od poetka Napoleonova pohoda na Rusiju nije uspio
organizirati ni jednu obrambenu crtu niti se pokuao u bitki suprotstaviti Francuzima. Taktika
uvlaenja neprijatelja to dublje u unutranjost, kombinirana s taktikom spaljene zemlje,
pokazala se uspjenom, ali ruski ponos nije mogao dopustiti da Moskva padne u ruke neprijatelja
bez ikakva otpora. Stoga je ruski car Aleksandar II. odluio zamijeniti Barclaya de Tollyja, ali ni
novi ruski zapovjednik, oprezni Kutuzov, nije ba bio oduevljen idejom da pod svaku cijenu
prihvati bitku s Napoleonom. Ipak, pod carevim pritiskom, postavio je 120 hiljada svojih vojnika
sa 640 topova kraj Borodina, gdje je na brzinu izgraeno nekoliko zemljanih reduta na koje su
postavljeni topovi. Francuski car raspolagao je s oko 130 hiljada francuskih i saveznikih vojnika
te 587 topova. U sklopu Napoleonove Velike armije, meu drugim brojnim saveznicima, nalazili
su se i vojnici iz drugih krajeva Evrope. Dva dana prije glavne bitke dolo je do kratkog, ali
krvavog okraja za rusku redutu evardino, na ruskom lijevom krilu. U elji da zaobiu rusko
krilo, Francuzi su 5. septembra pokrenuli ogranieni napad. Najprije je dolo do sraza izmeu
francuske i ruske konjice. Borbe su nastavljene i sljedeeg dana. Tada su premone francuske
snage - 1. i 2. konjaniki korpus pod zapovjednitvom princa Murata - sa svih strana napali
redutu evardino. Pridruilo im se pjeatvo 1. korpusa te pjeaci marala Jozefa
A.Poniatowskog. Poslije tekih borbi Francuzi su zauzeli redutu izgubivi 4000 vojnika, dok su
Rusi imali 7000 rtava. Ovaj francuski uspjeh uzdrmao je poloaj ruske vojske. Ona se oslanjala
na nekoliko nepovezanih zemljanih reduta, postavljenih od rijeke Moskve na desnom boku do
sela Utica na lijevom krilu. U sreditu je bila reduta Rajevski s 19 topova. Kutuzov je planirao
napasti Francuze s lijevog boka. Za to je pripremio 1. armiju pod Barclayem, dok je 2., neto
slabija, armija pod Bagrationom trebala drati rusko lijevo krilo. Ipak, pad evardinske redute
poremetio je ruske planove, meutim ipak apelu svojih generala Kutuzov nije promijenio bojni
raspored. Izprvog planirana ofenzivno, bitka kod Borodina za Ruse se uskoro pretvorila u
3 http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2942010/podlistak.asp
8

defenzivnu. Ruska prednost u topnitvu nije mogla doi do izraaja jer je vei dio topova
postavljen na desno krilo, koje nije niti napadalo niti bilo napadnuto. Napoleon je, kao i njegov
protivnik, poinio sline pogreke rasporedivi svoje snage neuinkovito, a nije ni pokuavao
iskoristiti slabosti u ruskom rasporedu. Uprkos prijedlogu marala Davouta da napadne ve
uzdrmano lijevo krilo, Napoleon je odluio napasti samo rusko sredite. Napad na lijevo krilo
preputen je oslabljenom 5. korpusu marala Poniatowskog. Poetni francuski juri bio je
usmjeren na tri ruska poloaja, sastavljena od etiri zemljane redute skupno nazvane
Bagrationove strelice. Napad je poeo u est sati, kada su 102 francuska topa otvorila baranu
vatru. Davout je u juri poslao dvije divizije. Ipak snanoj ruskoj topnikoj vatri, u kojoj su
ranjeni njihovi zapovjednici Compans i Desaix, francuske divizije nastavile su juriati i
zauzimati redute. Princ Bagration brzo je krenuo u protujuri i izbacio Francuze iz reduta, ali su
ih Francuzi predvoeni maralom Neyem ponovno zauzeli. Ignorirajui naloge generala
Kutuzova, Barclay je na Bagrationov poziv poslao u pomo tri gardijske pukovnije i 24 topa.
Tijekom konfuzne borbe, francuske i ruske postrojbe napredovale su kroz gusti dim da bi bile
masakrirane topovskom i puanom vatrom u potpunom kaosu, nepojmljivom u dotadanjem
ratovanju. Pjeaci i konjanici imali su velike probleme napredujui u masama umiruih i
ranjenih. Ni pokuaj princa Murata da s konjicom zaobie Ruse nije donio vee rezultate. Borba
na ovom dijelu bojita nastavila se itav dan bez odluujue prevage jer Napoleon daleko od
Francuske nije u borbu elio ubaciti svoju jedinu priuvu - elitne postrojbe Carske garde. U
meuvremenu, princ Eugen je sa svojim korpusom zauzeo selo Borodino i odbio nekoliko ruskih
napada. Tada je razvio topnitvo i poeo napad na Rajevsku redutu u sreditu ruskog bojnog
poretka. Uz potporu topova, u juri su krenule divizije Broussier i Morand. One su uskoro
istjerale Ruse, a sam je Barclay bio prisiljen okupljati rasprene ruske vojnike. No, tada je
Kutuzov poslao Jermolova, koji je s tri konjanike bitnice poeo zasipati Rajevsku redutu
paljbom. Ruska su pojaanja uskoro odatle istjerala Francuze. Poela je sveopa kanonada iz
nekoliko smjerova i odbijen je jo jedan francuski napad. U 14 sati Napoleon je obnovio napad
na redutu poslavi u frontalni juri divizije Broussier, Morand i Gerard, s lakom konjanikom
divizijom Chastel na lijevom i II. priuvnim konjanikim korpusom na desnom krilu. Poslije
krvavog masovnog sraza s Rusima, Francuzi su uspjeli zauzeti Rajevsku redutu. Ipak, time bitka
nije zavrila iako su obje strane bile potpuno iscrpljene. Samo su jo topovi i dalje pucali.
Napoleon ni sada nije elio u napad poslati svoju gardu. Kutuzov se povukao prema Moskvi,
9

znajui da njegova vojska sljedeega dana nee biti sposobna za novi sraz s Francuzima. Ipak,
ruska vojska nije bila potpuno unitena i Kutuzov je tono znao to radi. Prepustio je Napoleonu
Moskvu, ali mu nitko nije mogao prigovoriti da ju je predao bez borbe. Osim toga, natjerao je
Francuze da se jo vie udalje od svojih baza i poveaju linije opskrbe, dok ih u Moskvi nije
ekalo nita. Osvojivi Moskvu, Napoleon je uzaludno ekao ruske pregovarae i na kraju se
morao povui. Kod Borodina je odnio pobjedu, ali je izgubio rat. Bitka kod Borodina na kraju se
pretvorila u brutalno natjecanje u iscrpljivanju. Napoleona su poslije kritizirali za bezobzirno
oslanjanje na frontalne jurie, koji su iscrpili veinu njegovih priuva, te to nije elio upotrijebiti
Carsku gardu. Mogli su se vidjeti bljeskovi njegova vojnikog genija, ali letargija, koja je
karakterizirala neke njegove kasnije bitke, kod Borodina je bila oita. Ipak, bitka je prije svega
ostala upamena po strahovitim rtvama na obje strane. Gubici su se popeli na 28% snaga
ukljuenih u bitku. Francuzi su imali oko 30 000 mrtvih i ranjenih, ukljuujui 49 generala i 110
pukovnika. Rusi su brojili oko 40 000 mrtvih, ranjenih i zarobljenih, a gubici meu visokim
asnicima bili su gotovo jednaki kao i kod Francuza. Na popisu je bio i smrtno ranjeni princ
Petar Bagration. Nakon Borodina, Napoleon kree dalje prema Moskvi. Tumaei zato nije koristio
staru gardu kod Borodina Napoleon je rekao: uvam ih kao rezervu za bitku za Moskvu". Meutim,
bitke za Moskvu nee biti. Kutuzov je odluio da se glavni grad nee braniti. Velik dio stanovnika
(250.000 od 400.000 tisua) napustio je Moskvu. etrnaetog septembra Napoleon ulazi u grad vidno
iscrpljen i oslabljen. Dan kasnije bukne vatra. U gradu su ostavljene palikue i od devet hiljada kua samo
su dvije hiljade sauvane. Napoleon sad po prvi puta shvaa kakvi su to Rusi i ne preostaje mu nita
drugo nego diviti se tim neobinim i odlunim ljudima.

PROTJERIVANJE NAPOLEONA IZ RUSIJE

Francuska vojska je kao beskrajna kolona naputala Moskvu sa napljakanim stvarima, koje su
im samo oteavale kretanje.4 Prije povlaenja zapaljeno je ono malo kua to je ostalo itavo
tako da se plamen vidio na est kilometara od grada. Kutuzovu je 22.10. u Tarutino stigla vijest
da se Napoleon kree u pravcu Malojaroslaveca. On i dalje ne odustaje od svoje taktike
povlaenja, meutim Kalugu nije pomiljao da preda. Sada on nareuje Dohturovu pokret prema
selu Fominskom i napad na francuski odred koji je po ruskim izviaima brojao 10.000 ljudi.
4

http://pogled.50megs.com/Index/Nauka/Istorija/Napoleon_Rusija_2.htm

10

Izviai su pogrijeili, kod Fominskog je bila gotovo sva Napoleonova armija. Osim toga
Francuzi su zauzeli Borovsk, varo koja je bila junije od Fominskog i tano na putu za Kalugu.
Znai sada je trebalo promjeniti kurs, skrenuti na jug i poi prema Malojaroslavecu koji se
nalazio izmeu Borovska i Kaluge. Kod Malojaroslaveca se razvila bitka izmeu Dohturova i
Francuza. Dohturovu u dva sata stie u pomo Rajevski, a u etiri sata Kutuzov sa glavnom
vojskom. Kutuzov je obiao varo i zauzeo poloaj na putu iz Malojaroslaveca za Kalugu. Varo
je padala osam puta iz ruke u ruku da bi Francuzi neveer u posljednjem juriu zauzeli poloaj.
Rusi su oekivali sutradan novi Borodino poto su znali da se u gradu nalazi sva francuska
vojska, ali je ujutro iznenada stigla naredba Kutuzova za povlaenje sa poloaja kod
Malojaroslaveca. Nikakve kritike i pritisci nisu mogli pokolebati Kutuzova da napusti svoju
strategiju. Odstupajui on je ipak presjekao Napoleonu put za Kalugu. Tu je stao. Napoleon je
znao, ako hoe u Kalugu potrebna je nova bitka, a on teko moe da je dobije. Meutim i
odustajanje od bitke Napoleonu nije nikakva spasavajua varijanta. Pitanje da li je u
Napoleonovom poloaju postojalo bilo kakvo spasavajue rjeenje? To su pitanja, a stvarnost je
Napoleonova odluka da ne primi bitku i da se vrati na stari kaluki put. Ovo je bila prekretnica u
cijeloj kampanji. Napoleon je preao iz ofanzive u defanzivu, iz poloaja gonioca u poloaj
gonjenog. U tom poloaju e ostati do kraja rata, do potpunog unitenja njegove armije.
Napoleon se povlaio od Malojaroslaveca prema Borovsku Vereji i Moajsku. Francuzi su pri
povlaenju otimali od stanovnitva sve to bi im moglo biti od koristi, a za sobom su ostavljali
popaljena sela. U Gatsku je bio 30.10., u Vjazmi 01.11., u Semlevi 02.11., u Slavkovu 03.11., u
Dorogobuu 05.11., u Mihajlovu 07.11. da bi 08.11. uao u Smolensk. Od namirnica koje je
oekivao u Smolensku nije bilo nita, poto je grad bio sav popaljen. Ono malo namirnica to je i
zateeno, prava vojska bi i mogla na neki krai period da raspodeli, ali Napoleonova vojska ve
odavno nije ni podsjeala na pravu. Osim toga, moralo se raunati sa Rusima koji su sada bili za
petama Francuzima i nisu im davali predaha. Sve ovo je potpuno unitilo ono malo morala koji
je jo postojao u Napoleonovoj vojsci, tako da e se povlaenje, koje je do Smolenska bilo
koliko toliko u nekom redu, nakon Smolenska pretvoriti u bjekstvo. Poslije nekoliko dana
zadravanja u Smolensku Napoleon 14.11. kree u pravcu Krasnog. Posljednji je iz Smolenska
izaao Nej a za njim su krenuli i Rusi. Napoleon je stigao u Krasni narednog dana. Temperatura
je u meuvremenu pala na -25 C. Putevi su bili zaleeni tako da su dodatno oteavali kretanje
sada ve ostataka nekadanje velike armije. Velika zima i glad dodatno su kosili i proreivali
11

francuske redove. Napoleon je u Krasnom saznao da mu se na boku nalazi Kutuzov sa glavnom

svojom armijom. Een se kod Merlina probio uz velike gubitke kroz Miloradovieve trupe i
pridruio Napoleonu. Sljedeeg dana to je uinio i Davu, sada se ekao Nej. Napoleon je
namijeravao da ovdje napadne Kutuzova, ali kada je saznao da mu armija iagova ugroava
odstupnicu nastavio je povlaenje sa gardom i Eenom, dok je Davua ostavio da saeka Neja.
Davu je sljedeeg dana takoe izaao iz Krasnog poto se Nej nije pojavljivao. Napoleon je
19.11. stigao u Oru gde je francuska prethodnica stigla dan ranije. U Ori mu se konano
prikljuio i Nej koji se vjetim manevrisanjem i uz ogromne gubitke iupao iz ruskog obrua. Iz
Ore Napoleon je krenuo prema varoi Borisov koja se nalazila na lijevoj obali Berezine. Tu je
namijeravao da pree na desnu obalu preko mosta koji je ostao itav. U tim trenucima po
brojnosti armije, a ona je iznosila oko 30.000 ljudi borbeno spremnih i oko 50.000 potpuno
nespremnih za bilo kakvu borbu, moemo zakljuiti u kakvom loem stanju su se nalazili ostatci
nekada velike armije. Berezina je postala ubrzo poslije Francusko-Ruskog rata najea tema
historiara. Da li je Napoleon mogao tu da se opkoli i zarobi, ili je njegov genije omoguio
povlaenje i spas od sigurnog zarobljavanja. ta se ustvari desilo? Napoleon je krenuo iz Ore
20.11. a 23.11. je saznao kod Toliina da je iagov zauzeo Borisiv, mjesto gde se nalazio jedini
upotrebljivi most za prelaz reke. Oko 40.000 Rusa prepreilo je Napoleonu odstupnicu, a
Vitgentajn se sa 35.000 ljudi nalazio na etiri dana mara od rijeke. Kutuzov mu je bio za
petama. Napoleon je praktino bio skoro opkoljen. Situaciju je jo vie oteavalo vrijeme.
Temperatura je porasla pa se nije moglo raunati na zaleenu rijeku. Udino je 23.11. uspio da
preotme Borisov, ali nije mogao da sprei Ruse da unite most i da se na desnoj obali postave za
odbranu. Demonstracija Udinova kod Borisova i junije navela je iagova da krene nizvodno i
da ostavi kod Borisova jednu diviziju. Za to vreme francuska glavnina se kretala uzvodno ka
Studenki (nalazi se oko 16 km od Borisova). Izmeu Studenke i Brilija podignuta su dva
pionirska mosta duine oko sto metara. Tokom 26. 27. i 28.11. francuska glavnina se prebacila
na desnu obalu. iagov i Vitgentajn su 28.11. izvrili zajedniki napad na mostove. Prvog je
odbio Udino kod Stahova, a drugog Viktor kod Studenke. Napoleon je uspeo da umakne za ta
su optuivani sva trojica ruskih vojskovoa. Povlaenje francuske vojske ulo je u zavrnu fazu.
O nekakvoj vojsci se vie i nije moglo govoriti. To su sada bili ljudi koji su vie podsjeali na
leeve. Sve strahote preivljene od Smolenska do Berezine oslikavale su pred strahotama to e
ih ti ljudi doiveti od Berezine do Kovna i Njemena. Ali mali broj e doiveti rusku granicu.
12

Posle ulaska u Vilnu i brzog njenog naputanja zbog Rusa koji su se pribliavali ostatci
Napoleonove armije su krenuli ka Kovnu i Njemenu. Napoleon je napustio armiju 06.12. i
predao komandu Mirau. No to vie nije bilo bitno. Kada je Nej 14.12.1812 g. posljednji preao
Njemen armija praktino vie nije postojala.

13

ZAKLJUAK
Napoleon od samih poetaka svoje vladavine ratuje sam protiv svih. Iako se protiv
Francuske osnivaju mnoge koalicije u kojima se izmjenjuju gotovo sve tadanje europske sile
(Velika Britanija, Rusija, Pruska, Austrija, vedska...) Napoleon redovito razbija takve koalicije
pobjedama u velikim bitkama i potpisivanjem mirovnih ugovora s poraenima. Upravo e takvi
mirovni ugovori, kojima Napoleon oduzima djelove teritorija, a na istaknuta mjesta u poraenim
dravama esto stavlja svoje ljude, izazvati sve vee nezadovoljstvo kod pobijeenih naroda. U
svojim prvim pohodima Napoleon je esto bio doekan kao osloboditelj, kao nositelj napretka,
slobode i jednakosti, meutim kasnije je doekivan kao osvaja, narodi su se protiv njega borili u
ime domovine i vlastite slobode, a taj zanos nije se tako lahko postizao u Napoleonovoj vojsci u
kojoj je sve manje bilo Francuza, a sve vie stranaca. Upravo u Napoleonovoj pohlepi, elji da
zavlada svijetom vjerojatno se i nalazi klju njegova neuspjeha.
Na poetku pohoda na Rusiju Napoleon je uvjeren u pobjedu, uostalom on je ve prije
pobijeivao Ruse i znao je njihovu snagu i taktiku. Meutim, nije znao da u Rusiji nee biti
doekan kao nositelj ideja Revolucije, ve kao osvaja. Ruski kmetovi, iako su mrzili plemie,
sada su bili ujedinjeni u mrnji prema Napoleonu. U trenutku kad se u Rusiji poeo voditi
graanski rat, kad su svi Rusi stali uz svog cara, Napoleonova je sudbina bila zapeaena. Nita
se ne moe mjeriti s pravim domoljubljem, pa ak ni Grande Armee. Napoleon napokon u
Moskvi shvaa kako su odluni ti Rusi, ali bilo je ve kasno i ne preostaje mu nita drugo nego
povesti ostatke svoje vojske u konaan poraz.
Kae se da se Napoleon borio protiv dviju monih saveznika- Rusije i Zime. I upravo ga je ta
Zima dokrajila. Da su Francuzi imali tople odjee i hrane, da Rusi nisu spletom okolnosti
uzmicali, da je Napoleon upotrijebio staru gardu, da je bilo mnogo toga i povijest bi bila
drugaija, ali moda je i bolje da nije jer e se povijest ponoviti oko 130 godina kasnije, a Hitler
nee uiti na grekama svojih prethodnika.

14

LITERATURA

Dumas, Alexandre: Napoleon, Sveuilina knjiara, Zagreb, 2004.

http://pogled.50megs.com/Index/Nauka/Istorija/Napoleon_Rusija_2.htm
http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2942010/podlistak.asp
http://hr.wikipedia.org/wiki/Napoleonova_invazija_na_Rusiju
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=434&Itemid=195

15