Edvard Said

povezanost nacionalizma sa egzilom

teritorij nepripadanja; samoa dozivljena izvan skupine;
rekonstrukcija i ponovo izgraivanje identiteta u diskontinuitetu egzila
pozicija prognanina koji ne pripada nikome i njegov ogoreni pogled na one koji nisu
prognani
razlika izmedju prognanika, izbjeglica, iseljenika; prognanik jedini zivi u egzilu
nadoknaivanje dezorijentirajueg gubitka stvaranjem novog svijeta kojim e
vladati.
roman kao novi, mogui, alternativni svijet za prognanike, proganikov novi svijet
kao fikcija

prognanici su ekscentrici koji odbijaju pripadati novom, drugaijem svijetu, razliitost kao
oruje protiv nepoznatog
tvrdoglavost, pretjerivanje, pretjerano isticanje, sudbina beskunitva
egzilant kao mazohista, odupiranje svim pokusajima olaksavanja situacije, naturalizacije i
zajednice
shvatanje stanja egzila kao privremenosti
okupljanje naroda iz egzila na temelju zajednike povijesti, jezika
egzil kao alternativa an ekao privilegija
dom u pisanje
udaljiti se od doma kako bismo pogledali na njega s distance prognanika, postupak
primjeivanja neusklaenosti izmeu razliitih koncepata i ideja onoga to one proizvode.
Prognanik zna da su u sekularnom i uvjetovanom svijetu domovi uvijek
privremeni. Granice i prepreke koje nas ograniavaju unutar sigurnosti obiteljskog
teritorija mogu takoer postati zatvori, a esto su branjeni onkraj razuma i
iskustva. Jugoslavija kao zatvor
razvijanjem veza do nezavisnosti, a ne odbacivanjem
pluralitet vizije egzilanta, svjesnost o barem dva doma i dvije kulture, svijest o
simultanim dimenzijama
nomadski ivot, bez sredita, stanje u kojem nema zadovoljstva, spokoja i
sigurnosti