Miro Gavran

LJUBAV NA PRVI POGLED

Dakle, gdje sam stao: lijep dan, a prozori otvoreni I cvrkut ptica iz dvorita
dopier u razred, i sve je nekako bilo posebno I sveano, kao spremno za veliki
dogaaj, i tada se zauje kucanje na vratima, moj tata kae:
Slobodno! a u razred ulazi jedna djevojica. Fino pozdravi i pristupi mom ocu
do katedre i kae: Ja sam dola, kako ste se juer dogovorili s mojom
mamom.
Meni srce zakuca sto na sat. Iz ruke mi je ispao kist a da u tom trenutku nisam
ni primjetio! Bila je to ona. Bila je to Dubravka. Prvi put sam je vidio, i mogu se
zakleti da sam se iste sekunde u nju zaljubio. Bila je to tipina ljubav na prvi
pogled.
Dubravka je imala prelijepu crnu kosu ispletenu u dugu pletenicu s crvenom
manicom na kraju. A oi onako plave i duboke, kao da sanja kad te gleda. Ove
rijei i ovaj papir su nemoni da iskau njenu ljepotu, njen izraz lica njen
osmjeh koji je ljepi nego da se sunce s neba nasmije.
Dubravka je dan ranije doselila u nae selo. Moj tata je njenoj mami rekao da
je najbolje da Dubravka doe sutradan bez knjige i torbe, potkraj nastave, kad
je likovni odgoj. Da se upozna s acima, a od narednog dana neka ponovo
pone pravo uenje.
Tako je i bilo a ja, na nesreu nisam znao da dolazi nova uenica, tata mi
nita nije spominjao, tako da je moj ok bio snaan i potpun pa cijelog dana
nisam mogao doi sebi! Tata ju je predstavio uenicima i rekao da moe sjesti u
Marijinu klupu i da ne mora slikati, nego neka smao gleda kako drugi rade.
Prole su dvije godine od toga dana, a ja se jo sjeam kao da je bilo juer.
Vodenim bojicama sam slikao sliku Dolazi jesen, i jedva sam dovrio zapoeti
posao. Ruka mi je drhtala, kist me, jednostavno reeno, nije sluao, a oi su
slike bjeale na Dubrovkinu prelijepu pletenicu. Evo, i sada dok piem
memoare, i dok u sjeanju oivljavam taj najznaajniji u mome ivotu, srce mi
ubrzano lupa, a u dui mi sve onako puno.