Professional Documents
Culture Documents
Viktor Frankl Necujan Vapaj Za Smislom
Viktor Frankl Necujan Vapaj Za Smislom
Viktor Frankl Necujan Vapaj Za Smislom
ITRO NAPRIJED
Glavni urednik
MILAN MIRI
Urednici
dr MURADIF KULENOVI
GVOZDEN FLEGO
MIRJANA DOBROVI
VIKTOR E. FRANKL
NEUJAN
VAPAJ ZA SMISLOM
Drugo izdanje
Prevela
RAHELA BERGHOFER
ZAGREB 1987
Naslov izvornika
Viktor E. Frankl
THE UNHEARD CRY FOR MEANING
Psycboterapy and Humanism
Viktor E. Frankl, 1978.
Simon and Schuster, New
York
SADRAJ
Predgovor
1 Neujan vapaj za smislom
Volja za smisao
Smisao ivota
11
17
27
35
2 Determinizam i humanizam:
kritika pandeterminizma
42
3 Kritika susret-grupe:
Koliko je humanistika psihologija
humanistika
61
4 Dehumanizacija spolnosti
75
82
89
7 Prolaznost i smrtnost:
Ontoloka rasprava
98
110
Paradoksna intencija
Derefleksija
110
147
161
Muradif Kulenovi:
169
Marion
PREDGOVOR
i Bog podsvijesti
Psihoterapija
Journal of Psychoanalysis).
Freud nas
je
No, jo uvijek preostaje osjeaj nezadovoljstva. Nije mogue rjeavati probleme bolesti i pobolijevanja jednog takvog doba kao to je nae, probleme besmislenosti, depersonalizacije i dehumanizacije, ukoliko u pojam o ovjeku
nije ukljuena ljudska dimenzija, dimenzija ljudskog fenomena koja se neophodno provlai svakim oblikom psihoterapije, bio on na svjesnoj ili pak na nesvjesnoj razini.
Bjarne Kvilhaug, norveki psiholog, smatra da je logoterapija rehumanizirala teoriju uenja. Nikolaus Petrilowitsch
2
Ovaj izraz ne zvui suvie nevjerojatno uzme li se u obzir injenica da je sam Sigmund Freud opisao svoju teoriju nagona
kao mitologiju i odnosio se prema nagonima kao prema mitskim bitnostima.
12
Kvilhaug kau da nas logoterapija danas ui da rehumaniziramo psihoanalizu i behaviorizam. No to bi bilo previe
pojednostavnjeno jer se ne radi samo o nastavljanju jedne
teorije na drugu, ve i o njihovom prepletanju. Danas se
razmilja i na nain zapadnonjemakog frojdovca Wolfganga
Locha, koji je rekao da je psihoanalitiki dijalog u biti nastojanje da se stvori novi smisao ivota.3 Leonard Bachelis,
direktor Centra za behavior-terapiju u New Yorku, rekao
je da ima dojam da se mnogi pojedinci koji se lijee u njegovoj ustanovi, iako imaju dobra radna mjesta i uspjeha u
poslu, ele ubiti jer nalaze da je ivot besmislen.4
Dakle, teorijske podudarnosti postoje. Meutim, to se tie logoterapije, ja sam prvi uio da ona nije lijek za sve i
da je zbog toga otvorena za suradnju s drugim psihoterapijskim pristupima, te otvorena i prema vlastitom razvoju.
Istina je da psihodinamiki i behavioristiki usmjerene kole u velikoj mjeri zanemaruju ovjenost kao izrazito ljudski fenomen. One su i dalje vjerne redukcionizmu jer taj
pristup jo uvijek prevladava u podruju psihoterapijskog
rada. Redukcionizam je upravo prava suprotnost humanizmu. Rekao bih da je redukcionizam subhumanizam. Zatvarajui se u subhumane okvire, koji poivaju na usko
ogranienom pojmu znanstvene istine, redukcionizam tjera
fenomen ovjenosti u Prokrustovu postelju, u ve unaprijed stvoren primjer interpretacije, svejedno je li to u ime
dinamikih analiza ili teorije uenja.
Ipak je svaka od tih kola dala svoj vrijedan doprinos.
Logoterapija nikako ne obezvreuje opravdana i ozbiljna otkria takvih velikih pionira kao to su Freud, Adler, Pavlov,
Watson ili Skinner. Unutar svojih potovanja vrijednih okvira, svaka od tih kola ima svoje uenje. No, njihovo stvarno
znaenje i vrijednost postaju jasni tek ako ih stavimo u
vie i sadrajnije okvire, u ljudsku dimenziju. Tu se, za
divno udo, ovjek vie ne moe gledati kao bie kojem je
osnovna briga zadovoljiti svoje porive i nagone za stvara3
14
1
Neujan vapaj
smislom
Prema predavanju pod naslovom Lijeenje smislom, odranom na Kalifornijskom sveuilitu u Berkeleyju, 13. veljae, 1977.
2
Prilikom diskusije nakon jednog od mojih predavanja rekao
sam da to se mene tie nisam spreman ivjeti radi svojih
reakcijskih oblika niti sam spreman umrijeti radi svojih obrambenih mehanizama.
17
19
postanu dio psihoterapije koja ovjeka promatra u ljudskoj dimenziji, kako to ini logoterapija, njihova se terapijska djelotvornost moe samo poveati.
Govorio sam o biolokoj dimenziji. injenica je da su
u etiologiju duevnih bolesti umijeani tjelesni jednako
kao i nooloki i psiholoki inioci. Tako su biokemija i
nasljednost dosta vani u etiologiji psihoza (vie nego
neuroza), ak ako je glavni dio simp t ornat ologi je psihogenetski.
Kao posljednju, ali ne i manje vanu injenicu, moramo spomenuti da postoje i sociogenetske neuroze. Ta je
rije svojstvena mnotvu neuroza dananjice, odnosno
osjeaju besmislenosti. Pacijenti se vie ne ale na osjeaje inferiornosti i spolne frustracije kao to je to bilo
u vrijeme Adlera i Freuda. Danas se obraaju nama psihijatrima potaknuti osjeajem nitavnosti. Problem koji ih danas dovodi u nae klinike i ordinacije je egzistencijska frustracija, njihova vlastita egzistenoijska praznina izraz koji sam uveo jo 1955. godine. To sam
stanje opisao u publikacijama koje datiraju iz 1946. godine. Tako mi, logoterapeuti, moemo rei da smo bili
svjesni to se svijetu sprema mnogo prije nego to se ta
pojava rasprostranila i postala opepoznata.
Albert Camus je jednom rekao: Doista postoji samo
jedan filozofijski problem:
Suditi o tome ima li ili
4
nema smisla ivjeti.. . Te sam se reenice sjetio nedavno, prilikom itanja izvjetaja u kojem sam vidio da
ljude danas vie zaokuplja egzistencijsko pitanje smisla
ivota i egzistencijsko traenje smisla ivota nego njihovi spolni problemi. U jednoj je koli nastavnik pozvao
studente da mu slobodno postavljaju pitanja i da to ine anonimno. Nizala su se razna pitanja od navikavanja
na drogu preko pitanja o spolnosti pa sve do pitanja o
ivotu na drugim planetima, ali je najea tema bilo
gotovo da se ne povjeruje u to! samoubojstvo.
4
21
Neobjavljen lanak.
22
zbog psiholokog stanja graana, rekavi da je u dananje vrijeme najvanije i najpotrebnije nastojati sprijeiti osjeaj da je ivot besmislen.
Osjeaj besmislenosti, ta egzistencijska praznina, u tolikom je porastu i irenju da se zaista moe nazvati masovnom neurozom. U raznim lancima objavljenim po
profesionalnim asopisima postoje brojni dokazi koji
ukazuju da takvo stanje nije ogranieno samo na kapitalistike zemlje ve se moe zapaziti i u komunistikim
zemljama. Pojavljuje se ak i u treem svijetu.6
Ovakvo stanje povlai pitanje etiologije i simptoma.
Dopustite mi da vam u vezi s etiologijom pruim kratko
objanjenje: za razliku od drugih ivotinja ovjeku nije
dano da pomou poriva i nagona zna to mu je initi1, a
za razliku od ovjeka iz prijanjih vremena tradicije i
tradicionalne vrijednosti vie mu ne govore to bi trebao
initi. Tako on isada, budui da nema pred sobom takvo
to da ga vodi, ponekad niti ne zna to eli uiniti. Posljedica? On ini to i drugi ljudi ine to je konformizam ili ini to drugi ljudi ele da ini to je totalitarizam.
James C. Crumbaugh, Leonard T. Maholick, Elisabeth
S. Lukas i Bernard Dansart razvili su razliite logoterapijske testove (PIL, SONG i logo-test) kako bi ustanovili
stupanj egzistencijskih frustracija u danoj populaciji, tako da je mogue takoer i empirijski potvrditi moje postavke o porijeklu egzistencijske praznine. U disertaciji
Dia:ne D. Young s Kalif ornijskog sveuilita vidim neke
potvrde u vezi s ulogom koja se pripisuje propadanju
tradicije. Ona je testovima i statistikim istraivanjem
dokazala da mladi ljudi vie pate od egzistencijske praznine nego starije generacije. Budui da je upravo kod
6
23
mladih ljudi slabljenje tradicija najjae izraeno, to otkrie namee misao da je propadanje tradicija glavni inilac koji utjee na egzistencijsku prazninu. To se podudara i s tvrdnjom Karol Marshal sa East Side Mental
Health Center u Bellevueu, Washington, koja je u grupi
osoba mlaih od 30 godina koje su se obratile za pomo
prepoznala to stanje kao osjeaj besciljnosti. 7
Govorei o mladoj generaciji, prisjeam se predavanja
to sam ga odrao na jednom vodeem amerikom sveuilitu, te upornog zahtijevanja pokrovitelja da predavanje ima naslov Je li nova generacija luda? Stvarno
je vrijeme da se zapitamo jesu li ljudi koji pate od osjeaja besmislenosti u biti neurotini te, ako to jesu, u kojem smislu. Ukratko, pitanje glasi: Je li ono to smo nazvali masovnom neurozom dananjice stvarno neuroza?
Dopustite mi da jo ne odgovorim na to pitanje, ve
da se prvo ukratko osvrnem na simptomatologiju egzistencijske praznine, kojim imenom oznaavam glavnu
neurotinu trijadu: potitenost, agresivnost, ovisnost.
O potitenosti i njezinoj posljedici, samoubojstvu, ve
smo govorili. to se pak tie agresivnosti, upuujem itaoca na poglavlje o sportu. Tako ovdje trebamo razmotriti samo trei aspekt trijade kako bismo pokazali da
se, pored potitenosti i agresivnosti, ovisnost takoer treba promatrati kao izvor osjeaja besmislenosti.
Otkako sam razvio ovu postavku brojni su je autori
podrali. Betta Lou Padelford objavila je disertaciju
Utjecaj etnike pozadine, spolnosti i zamiljene slike
oca na odnos izmeu narkomanije i svrhe ivota (United States International University, San Diego, sijeanj
1973). Rezultati prouavanja 416 studenata nisu uspjeli
pokazati znaajnu razliku izmeu stupnja rairenosti
narkomanije kod studenata u kojih je utjecaj zamiljene slike oevog lika bio slab i onih koji su bili pod jakim
utjecajem te slike. Meutim, dolo se do otkria znaajnog odnosa izmeu narkomanije i svrhe ivota, uz
7
24
Changes in Frankl's Existential Vacuum as a Measure of Therapeutic Outcome, Newsletter for Research in Psychology, 14,
1972, str. 3537.
26
Viktor E. Frankl, Der unbedingte Mensch: Metaklinische Vorlesungen, Be, Franz Deuticke, 1949.
U izd. Anthony J. Sutich i Miles A. Vieh, Readings in Humanistic Psychology, New York, The Free Press, 1969.
10
27
ku. Kako bih stigao na cilj, moram nadoknaditi to zanoenje skretanjem, u ovom sluaju upravljanjem aviona
u pravcu sjevernijem od mjesta na koje se elim spustiti. Slino je i sa ovjekom: on takoer zavrava na toki
nioj od one koju je mogao dosei; ako ga ne promatramo na vioj razitni to ukljuuje i njegova via stremljenja.
elimo li govoriti o ljudskim mogunostima u njihovom najboljem svjetlu, moramo najprije vjerovati u njihovo postojanje i prisutnost. U suprotnom, ovjeka e
vjetar nositi kako hoe i on e se izroditi, jer postoje
i ljudske mogunosti u najgorem moguem obliku. Ne
smijemo dopustiti da nas vjerovanje u moguu humanost ovjeka zaslijepi pred injenicom da humana ljudska bia jesu, a vjerojatno e uvijek i biti, u manjini.
No, upravo ta injenica svakog od nas poziva da se pridrui manjini: stvari loe stoje, ali ne dadnemo li sve
od sebe da ih uinimo boljima, sve e postati jo gore.
Umjesto da pojam volje za smisao jednostavno odbacujemo kao zavaravanje samog sebe, bilo bi mnogo pravilnije shvatiti ga kao proroanstvo kojim ispunjavamo
sami sebe. Ima neto u rijeima Anatolea Broyarda: Kaemo li za frojdovskog analitiara da je 'skuen', onda
bi se za logoterapeuta moralo rei da ima 'iroki raspon'.11 injenica je da se logoterapija ne bavi samo pojmom ovjeka, uzimajui u obzir njegove vie tenje, ve
i vizionarskom stranom pacijenta kao to je mogunost
da on potie i odgaja svoju volju za smisao. Drugim rijeima, logoterapija daje pacijentu potreban imunitet
protiv dehumanizirajueg, mehanistikog pojma o ovjeku kojem je priklonjena veina onih skuenih
jednom rijeju, ona pacijenta ini otpornim na skuenost.
Tvrdnja da se o ovjeku ne smije previe visoko misliti pretpostavlja da postoji opasnost da ga precijenimo.
Meutim, postoji i vea opasnost, opasnost da ga potci11
28
jenimo, na to je upozorio jo Goethe. Potcijenimo li ovjeka, a posebno ovjeka mlae generacije, moemo dobiti iskrivljenu sliku o njemu. I obratno. Ako su mi poznate vie tenje ovjeka kao to je njegova volja za
smisao dobio sam mogunost da njima vladam i da
ih pokreem.
Volja za smisao nije samo stvar uvjerenja ve je i injenica. Otkako sam 1949. godine uveo taj pojam, nekoliko ga je autora empirijski potvrdilo i priznalo, koristei se testovima i statistikom. Purpose-in-life (PIL) test,12
koji su stvorili James C. Crumbaugh i Leonard T. Maholick te logo-test Elisabeth S. Lukas primijenjeni su na
tisuama ispitanika i kompjutorizirani podaci ne daju
mjesta sumnji u stvarnost volje za smisao.
Istraivanje koje su vodili S. Kratochvil i I. Planova
sa Odsjeka za psihologiju na Sveuilitu u Brnu, ehoslovaka, dalo je sline dokaze da je volja za smisao
stvarno specifina potreba koja se ne moe svesti u druge potrebe i u veem je ili manjem stupnju prisutna kod
svih ljudskih bia. Autori nastavljaju: Frustracije ove
potrebe vrlo su vane, a to je i dokumentirano materijalom o sluajevima neurotinih i depresivnih pacijenata.
U nekim sluajevima frustracija volje za smisao ima vanu ulogu etiolokog inioca u nastanku neuroze ili pokuaju samoubojstva.
Moemo uzeti u obzir i rezultate razmatranja objavljenog od strane Amerikog vijea za obrazovanje: od
171.509 studenata koji su podvrgnuti ispitivanju najvie
njih 68,1 posto trailo je stvaranje smislene filozofije ivota.13 Drugo je ispitivanje obuhvatilo 7.948
studenata sa etrdeset osam fakulteta, a vodilo ga je
Sveuilite Johns Hopkins, pod pokroviteljstvom Nacionalnog instituta za duevno zdravlje. Od tog je velikog
12
13
29
broja samo 16 posto studenata izjavilo da je njihov prvenstveni cilj zaraditi to vie novaca, dok se 78 posto
studenata izjasnilo za pronalaenje svrhe i smisla ivota.14 Do slinih se otkria dolo i na Sveuilitu u Michiganu: ispitano je 1.533 radnika, od kojih se trailo da
poredaju razliita stanovita o radu prema njihovoj vanosti; dobro plaeni poslovi doli su tek na peto mjesto. Zato nije udo da je Joseph Katz s Dravnog sveuilita u New Yorku, osvrui se na neka skoranja miljenja glasaa, rekao kako e sljedei val onih koji se
budu zaposlili u industriji biti zainteresirani za napredovanje u poslu koji e imati neki smisao, a ne samo novanu korist.15
Vratimo se za trenutak na istraivanje koje je proveo
Nacionalni institut za duevno zdravlje. Sedamdeset i
osam posto studenata podvrgnutih ispitivanju izjasnilo
se da je njihov prvenstveni cilj bio pronalaenje smisla
ivota. Isti taj postotak od sedamdeset osam, u ispitivanju mladia u Poljskoj, smatralo je da je najvea svrha
njihovog ivota neto sasvim suprotno, naime glavni im
je cilj bio da poprave svoj ivotni standard (Kurier,
8. kolovoza, 1973). ini se da se ovdje moe primijeniti
Maslowova ljestvica potreba: ovjek prvo mora dostii
zadovoljavajui ivotni standard i tek se onda moe pribliiti zadatku pronalaenja svrhe i smisla ivota to
sa potvrdili i ameriki studenti. Postavlja se pitanje je
li tono da onaj koji sebi eli stvoriti dobar i ugodan ivot treba samo srediti svoje drutveno-ekonomsko stanje (tako da, na primjer, moe sebi priutiti psihoanalitiara kako bi sredio svoje psihodinamiko stanje). Ja
vjerujem da nije. Samo se po sebi razumije da bolestan
eli da ozdravi pa se moe initi da mu je zdravlje najvaniji cilj) u ivotu. No, zdravlje je u ovom sluaju samo sredstvo da se doe do nekog cilja, preduvjet da se
neto postigne to se smatra pravim smislom u odree14
Los
15
30
nim prilikama. U takvom je sluaju prvenstveno potrebno ispitati kakva pobuda stoji iza toga sredstva. Neka
vrsta sokratskog razgovora mogla bi dobro posluiti kao
jedna od prikladnih metoda za takvo ispitivanje.
Maslowova teorija motivacije nije ovdje dovoljna, jer
ono to je potrebno ispitati nije toliko razlika izmeu
viih i niih potreba ve prije odgovor na pitanje da li
su ciljevi pojedinca samo puka sredstva ili pak sadre
neki smisao. U svakodnevnom smo ivotu potpuno svjesni te razlike. Da nismo, ne bismo se smijali smijenom
stripu koji prikazuje Snoopyja kako se ali na osjeaj
besmislenosti i praznine sve dok se Charlie Brown ne
pojavi sa zdjelicom punom psee hrane, a Snoopy uzvikne: Ah, smisao!! Ono to nas nasmijava je upravo po
metnja izmeu sredstava i smisla: dok je hrana svakako
neophodan uvjet za opstanak na ivotu, ona istovremeno nije dovoljan uvjet da neijem ivotu podari smisao
i tako ga oslobodi osjeaja besmislenosti i praznine.
U razlikovanju viih od niih potreba, Maslow nije
uzeo u obzir da i u sluaju kada nie potrebe nisu zadovoljene via potreba, kao to je volja za smisao, moe
postati snano izraena. Uzmimo samo takve situacije
kakve se susreu u logorima smrti, ili jednostavno one
na samrtnoj postelji: tko e porei da u ovjeku u takvim prilikama upravo nezaustavljivo ne navire e za
smislom, tovie, za konanim smislom?
Takve su misli same po sebi razumljive u asu kad
nam se pribliava smrt. Tee bismo razumjeli ono to
se za vrijeme rata dogodilo u getu Theresienstadt: transport sa oko tisuu mladih ljudi trebao je po rasporedu
otii sljedee jutro. Ujutro se otkrilo da je preko noi
opljakana knjinica u getu. Svaki je od tih mladia
koji su bili osueni na smrt u koncentracionom logoru
u Auschwitzu uzeo po nekoliko knjiga svog najdraeg
pjesnika, romanopisca ili znanstvenika i sakrio ih u svoje torbe. Tko bi me nakon ovoga htio uvjeriti kako je
Bertolt Brecht bio u pravu kada je, u djelu Dreigro31
die
Moral)?
32
33
sa glaukomom moe vidjeti svoj glaukom kao obris duge oko svjetla. Zdravo oko sebe uope ne vidi ono je
samotranscendentno.
Samoostvarivanje je nenamjeran uinak samotranscendencije, a moralo bi to i ostati; ako je ono cilj naih
namjera, onda je tetno i samounitavajue. Ono to vrijedi za isamoostvarivanje, vrijedi i za identitet i za sreu.
Pravo tranje za sreom upravo prijei sreu. to vie
uzimamo sreu kao cilj, to emo je prije i vie promaiti, to je najvidljivije kad se radi o srei u spolnom
ivotu, traenju zadovoljstva u spolnosti. Posljedica
su spolne neuroze. to vie mukarac eli pokazati svoju potenciju, to je sigurnije da e biti osuen na neuspjeh. to ena vie eli samoj sebi dokazati da je sposobna doivjeti orgazam, to postoji vea vjerojatnost
da e biti frigidna. Dozvolite mi da vas ovdje podsjetim
na poglavlje koje izriito govori o klinikim primjenama logoterapije i njezinim tehnikama (Paradoksna intencija i derefleksija) gdje je ta tema obraena uz klinike sluajeve.
U dobro poznatom pokusu to ga je napravila Carolyn Wood Sherif pokazalo se da najvie grupnih agresija
ima meu mladim ljudima. Meutim, jednom udrueni
u zajedniki zadatak izvlaenja kola iz blata, oni jednostavno zaboravljaju ispoljavati agresiju. Netko moe
rei da je prevagnula njihova elja za smislom! Mislim
da bi mirovni pokret, umjesto da se ograniava na razne kalupe o agresivnim ispadima i slino, trebao krenuti od volje za smisao i uzeti u obzir da ono to vrijedi
za pojedinca jednako vrijedi i za itavo ovjeanstvo.
Ne bi li opstanak ovjeanstva takoer trebao ovisiti o
tome da li se ovjek moe ili ne moe smjestiti pod zajedniki nazivnik smisla? Ne bi li taj opstanak trebao
ovisiti o tome nalaze li svi ljudi i narodi neki zajedniki
smisao ili ga ne nalaze, ujedinjavaju li se u zajednikoj
volji za zajednikim smislom?
Ne znam odgovor na to pitanje. Bio bih zadovoljan da
znam jesam li postavio pravo pitanje. No, prema po34
37
stupanj
jedi injenica da je smisao dostupan pod bilo kojim uvjetima, ak i pod najgore zamislivim.
Logoterapeut ne moe rei pacijentu to je smisao, ali
mu barem moe pokazati da u ivotu postoji smisao, da
je on svakom dostupan i da, tovie, ivot zadrava svoj
smisao pod bilo kojim uvjetima. On ostaje smislen doslovno do posljednjeg trenutka, sve do posljednjeg
daha.
Trihotomija mogunosti koje smisao posjeduje dolazi
u hijerarhiji i znaajno je da je smisao i njegovu hijerarhiju, empirijski potvrdila Elisabeth S. Lukas. Kada
su podaci dobiveni testovima i statistikom obradom
podvrgnuti faktorskoj analizi, pojavili su se dokazi u prilog mojoj pretpostavci da smisao koji se nailazi u patnji
pripada drugaijoj dimenziji, nego li smisao koji se nalazi u poslu ili u ljubavi ili, da ostanemo vjerni faktorsko-analitiikoj terminologiji, smjeten je na ortogonalnoj osi:
ISPUNJENJE
ZATVORENICI U / 0 | ,
FLORIDI
SDr
SAPIENS
HOMO
NEU5PJEH
USPJEH
0 4 "
STUDENTI U
IDAHO
OCAJ
39
Moja knjiga pod naslovom Homo potiens: Versuch einer Pathodizee, Be, Franz Deuticke, 1950.
U stvarnosti dimenzija homo patiensa nije samo razliita od
dimenzije homo sapiensa ve je i superiornija. To je via dimenzija, zato to mijenjajui sebe (ako ve ne moemo promijeniti
svoju sudbinu) tako to sebe nadrastamo i na sebe zaboravljamo, ispoljavamo naj kreativniju od svih ljudskih mogunosti.
20
40
2
Determiniram i humanizam:
kritika pandetermini^ma
Postoje dva vjena filozofska pitanja koja do dana dananjeg nemaju rjeenja, a to su problem tijela i due,
te problem slobodnog izbora (ili, moemo rei, determinizam nasuprot inter determinizmu). No, ako nita drugo, mogue je barem prepoznati razlog iz kojeg su ti problemi nerjeivi.
Problem tijelo-dua moe se svesti na pitanje: kako je
mogue spoznati tu jedinstvenost u raznolikosti kao moguu definiciju ovjeka? I tko e porei da u ovjeku ne
postoji raznolikost i mnogostrukost? Konrad Lorenz kae: Nesavladiv je zid koji razdvaja dvije velike nerazmjernosti, fizioloku i psiholoku. ak nas ni proirivanje znanstvenog istraivanja na polje psihofeike nije
pribliilo rjeenju problema tijelo-dua.1 to se tie nade da bi nova istraivanja u budunosti mogla dati rjeenje, Werner Heisenberg je jednako pesimistian kad
tvrdi da ne oekujemo izravan put do razumijevanja
tjelesnih pokreta i psiholokih procesa u smislu jedne
cjeline, jer se ak i u egzaktnim znanostima stvarnost
rasipa na odvojena podruja.
Mi, u stvari, ivimo u vremenu koje bih nazvao pluralizmom znanosti. Pojedinane znanosti prikazuju stvarnost na toliko razliitih naina da te slike protuslove
1
42
Nainimo li dva ortogonalna poprena presjeka kroz cilindar, vodoravni presjek predstavlja cilindar kao krug,
dok ga okomiti presjek predstavlja kao kvadrat. A, koliko znamo, nitko jo nije uspio pretvoriti krug u kvadrat. Slino tome, nitko do sada nije uspio premostiti ponor izmeu somatskih i psiholokih gledita na ljudsku
stvarnost. Moemo jo dodati da nema ni nade da e to
itko uspjeti, jer coincidentia oppositorum, naziv koji je
dao Nikola Kuzanski, nije mogua unutar bilo kojeg poprenog presjeka, ve samo negdje izvan svega toga u
sljedeoj vioj dimenziji. Sa ovjekom nije nita drugaije. Na biolokom smo polju, na planu biologije, suoeni sa somatskim gleditem na ovjeka, a na psiholokom
polju, na planu psihologije, sa psiholokim gleditem na
njega. Tako se na planu obaju znanstvenih pristupa suoavamo sa raznolikou koja predstavlja ovjeka, ali
nam nedostaje ona njegova jedinstvenost, jer ta je jedinstvenost dostupna samo u ljudskoj dimenziji. Samo u
ljudskoj dimenziji lei unitas multiplex kako je ovjeka definirao Toma Akvinski. ovjek nije jedinstven u
svojoj raznolikosti, ve prije bez obzira na raznolikost.
Ono to vrijedi za jedinstvo ovjeka vrijedi i za njegovu otvorenost:
43
blema slobodnog izbora, zakljuujemo ga izrekom sloboda usprkos determinizmu. To odgovara izreci Nicolaia Hartmanna, autonomija usprkos ovisnosti.
Sloboda je, meutim, kao ljudski fenomen sasvim i u
potpunosti ljudska. Ljudska sloboda je ograniena sloboda. ovjek nije osloboen uvjeta koji mu se postavljaju. No, slobodan je da zauzme stav u odnosu na njih.
Uvjeti ga ne uvjetuju u potpunosti. Do njega stoji hoe
li ili nee podlei uvjetima i predati se. Moe se isto tako uzdii iznad njih, tako se otvoriti i ui u ljudsku dimenziju. Ja sam jednom dao ovakvu usporedbu: kao
profesor na dva podruja, neurologiji i psihijatriji, potpuno sam svjestan u kolikoj je mjeri ovjek predmet biolokih, psiholokih i socijalnih uvjeta. Ali, uz to to
sam profesor na dva podruja^ ja sam i preivjeli internirao iz etiri koncentraciona logora, to znai da kao
takav svjedoim i o neoekivano velikoj mjeri u kojoj
je ovjek sposoban da se ne predaje i da bude hrabar,
ak i u najgore zamislivim uvjetima. Sigmund Freud je
jednom rekao: Pokuajmo izvjestan broj najrazliitijih
ljudi istovremeno izloili gladi. S porastom imperativne neizdrljivosti gladi, sve e individualne razlike nestati i na njihovom e se mjestu pojaviti jednak izraz
nezadovoljenog poriva. Meutim, u koncentracionim
logorima istina je bila drugaija. Ljudi su postajali jo
vie razdvojeni. Zvijer je skinula krinku iisto tako i
svetac. Glad je bila ista, ali su ljudi bili drugaiji. Istinu
govorei, kalorije ovdje ne vrijede.
ovjek, napokon, nije podvrgnut uvjetima koji mu se
suprotstavljaju; ti su uvjeti prije podvrgnuti njegovoj
odluci. On hotimice ili nehotice odluuje hoe li se suoiti s njima ili se predati, hoe li ili nee dopustiti da
mu uvjeti postavljaju granice. Naravno, moglo bi se rei da takve odluke same po sebi ve imaju ograniavajuu ulogu. No, oito je da takva razmatranja zavravaju
kao regressus in infinit um. Magda B. Arnold je sve to
vrlo lijepo saela i rekla: Svaki izbor ima svoj uzrok,
ali ga uzrokuje onaj koji bira.2
45
46
Doivljaji iz ranog djetinjstva nisu odluujui u pitanju vjerskog ivota kako su neki psiholozi smatrali. Najmanje je istina
da je pojam Boga jednostrano odreen zamiljenom slikom oeva lika. Moji suradnici u Bekoj poliklinici ispitali su jednog
dana sve vanjske pacijente kako se odnose prema ovom problemu. Dvadeset i tri njih nosilo je u sebi zamiljenu pozitivnu
47
48
me je prilikom pratio Joseph B. Fabry, urednik s Kalifornijskog sveuilita i kasnije mi je opisao kako su ti
zatvorenici, koji su bili najtvrdokorniji zloinci u Kaliforniji, reagirali na moje poruke. Jedan je zatvorenik
rekao: Psiholozi nas (za razliku od dra Frankla) uvijek
ispituju o naem djetinjstvu i loim stvarima iz prolosti. Uvijek prolost ona je kao mlinski kamen oko
naeg vrata. A zatim je dodao: Veina nas vie i ne dolazi da slua predavanja psihologa. Ja sam sada doao
samo zato to sam itao da je Frankl i sam bio zatvorenik.5
Carl Rogers je dao empirijsku definiciju onog to
predstavlja 'slobodu'.6 Njegov je student W. L. Kell izvrio ispitivanje 151 maloljetnog prestupnika i pokazalo
se da se ponaanje te djece ne moe predskazati na osnovi stanja u njihovim obiteljima, kao ni na osnovni stupnja obrazovanja, drutvenog iskustva, susjednih odnosa, kulturnih utjecaja, povijesti bolesti, nasljea ili bilo
ega slinog. Do sada je najbolji predskazatelj bio stupanj razumijevanja samog sebe, koji je bio u korelaciji
od 0,84 sa prijanjim ponaanjem. Razumijevanje samog
sebe moralo bi ukljuivati i sposobnost da se od sebe
odvojimo, sposobnost samoodvajanja. Meutim, razvoj
te sposobnosti onemoguava upravo pandeterminizam.
Usporedimo determinizam i pandeterminizam. To znai, pokuajmo dati strogo uzrono objanjenje ovog posljednjeg: Zapitajmo se koji su uzroci pandeterminizma? Rekao bih da je uzrok pandeterminizma nedostatak diskriminacije. S jedne strane uzroka stoje razlozi,
a s druge uvjeti. Kakva je onda razlika izmeu uzroka
i razloga? Ako natrljate oi lukom, plaete vae suze
imaju svoj uzrok. No, vi zapravo nemate nikakvog razloga za pla. Penjete li se na brdo i stignete do vrha od
10.000 stopa, moe se dogoditi da se morate boriti s osjeajem potitenosti i tjeskobe. U tome mogu imati ud5
6
49
jela uzroci jednako kao i razlozi. Nedostatak kisika moe biti uzrok. Ali, ako znate da imate lou opremu ili da
ste slabo izvjebani za takav pothvat, onda tjeskoba ima
i svoj razlog.
Rekli smo da biti ovjek znai ivjeti meu ljudima.
Svijet u kojem ive ljudi sadri razloge i smisao. No,
razlozi i smisao se iskljuuju, ukoliko ovjeka smatrate
zatvorenim sustavom. Ono to ostaje su uzroci i posljedice. Posljedice se prikazuju pomou uvjetnih refleksa
ili odgovora na poticaj. Uzroke predstavljaju procesi uvjetovanja ili porivi i nagoni. Porivi i nagoni guraju, ali
razlozi i smisao vuku. Ako ovjeka shvaate kao zatvoren sustav, onda primjeujete samo snage koje guraju,
ali ne i motive koji vuku. Promotrite ulazna vrata u bilo
kojem amerikom hotelu. S nutarnje strane predvorja
primijetit ete samo znak guraj. Znak vuci vidljiv je
samo s vanjske strane. ovjek ima svoja vrata jednako
kao i hoteli. On nije zatvorena jedinica i piisoholoki degenerira u neku vrstu organske jedinke ukoliko ne spozna svoju otvorenost prema svijetu. Ta otvorenost postojanja odraava se njegovom samotranscendencijom.
(Pogledaj biljeku 2, na str. 59). Samotranscendentno
svojstvo ljudske stvarnosti zauzvrat se ispoljava kao intencionalno svojstvo ljudskog fenomena, kako su to rekli Franz Brentano i Edmund Husserl. Ljudski fenomen
upuen je i usmjeren na intencionalne predmete. 7 Te
7
50
51
miljenom crticom spojeno nitavilo, naime, ono nitanitavilo, no iz egzistencijalizma se mora izvui ono za-prisutno u ljudskom biu. Ljudsko bie nije stvar meu
drugim stvarima. Stvari odreuju jedna drugu. Meut)iim, ovjek sam sebe odreuje. Ili, bolje, on odluuje
hoe li ili nee sam sebi dopustiti da ue u neke granice,
da bude pod utjecajem bilo poriva i nagona koji ga guraju, bilo razloga i smisla koji ga vuku u ivotu.
Nihilizam juer, zagovarao je nitavilo. Redukcionizam
danas, zagovara neko nita-osim, nitavilo u uvjetnom
smislu. ovjek se smatra tek kompjutorom ili golim
majmunom. Sasvim je u redu da se, recimo, kao model
za rad naeg sredinjeg ivanog sustava uzme kompjutor. Analogija entis se proiruje i vai sve do kompjutora.
Meutim, postoje i dimenzionalne razlike koje redukcionizam zanemaruje i zapostavlja. Pogledajmo, na primjer, tipinu redukcioinistiku teoriju svijesti, prema
kojoj je ovaj jedinstveno ljudski fenomen samo i tek posljedica procesa uvjetovanja. Ponaanje psa koji je zaprljao pod ii posramljeno se podvukao pod krevet, s repom izmeu nogu, ne dokazuje svijest, ve neto to bih
ja radije nazvao: slutnja tjeskobe u ovom sluaju,
oekivanje zasluene kazne ispunjeno strahom. To moe
biti sasvim lako posljedica procesa uvjetovanja. Meutim, to ipak nema nikakve veze sa svijeu, jer istinska
svijest nema nikakve veze s oekivanjem kazne. Dok
god u ovjeku postoji strah od kazne ili pak nada u nagradu odnosno, elja da se zadovolji superego svijest jo uvijek nije rekla svoje.
Lorenz, uz potreban oprez, govori o morel-analoges
Verhalten bei Tieren ponaanju ivotinja koje je
analogno moralnom ponaanju ovjeka. Redukcionisti
ne vide nikakve kvalitetne razlike izmeu ta dva oblika
ponaanja. Oni poriu postojanje nekakvog jedinstveno
ljudskog fenomena, a to uope ne ine na empirijskoj
osnovi, kako bi se moglo pretpostaviti, ve prema a priori postavljenim stavovima. Uporno tvrde da u ovjeku
ne postoji nita to ne bi postojalo i kod drugih ivoti53
in ani-
An Analysis of Physicians' Attitudes of Cynicism and Humanitarianism before and after Entering Medical Practice, Journal of Medical Education, sv. 40, 1955, str. 760.
10
Joseph Wilder, Values and Psychotherapy, American Journal
of Psychotherapy, sv. 23, 1969, str. 405.
54
55
tri toke, tri izdvojene i nepovezane toke, toke bez meusobne smislene veze. Smislena povezanost lei iznad
i ispod vodoravne plohe. Zato se ista slika ne bi primijenila i na dogaaje koje znanost tumai kao sluajne,
13
56
npr., sluajnost mutacija? Nije li onda shvatljivo da negdje postoji skriveni smisao, vii ili dublji smisao koji
izmie poprenom presjeku, zato to lei iznad ili ispod
njega, kao to je sluaj s gornjim i donjim dijelovima
krivulje? (Pogledaj biljeku 3, str. 59). Ostaje injenica
da se sve ne moe protumaiti smislenim terminima. No,
danas barem moemo objasniti razlog zato je to nuno
tako.
Dolazimo i do pitanja to je to to predstavlja krajnji
smisao? to je smisao
opseniji,
to je manje
shvatljiv.
Beskrajni smisao se bezuvjetno nalazi ispod razine shvatljivosti konanog bia. (Pogledaj biljeku 4, str. 60).
Blaise Pascal je jednom rekao: Le coeur a ses raisons,
que la raison ne connait point (Srce ima razloge, koje
razum ne poznaje). Zaii'sta je istina da postoji neto to
se zove mudrost srca.14 Netko bi to mogao nazvati i ontoloko razumijevanje samog sebe. Fulton J. Sheen je pomalo podrugljivo rekao kako nas fenomenoloke analize naina na koji ovjek s ulice, zahvaljujui mudrosti
srca, razumije samog sebe, mogu pouiti kako vie znai
biti human nego biti bojno polje sukobljenih zahtjeva
ega, ida i superega; te da se trebamo ponaati ovjeno,
a ne samo kao zalog i igraka procesa uvjetovanja ili po
riva i nagona. Od takvog ovjeka s ulice moemo nauiti
da biti human znai biti neprestano oi u oi sa razliitim situacijama koje su istovremeno prilika i izazov.
One nam pruaju priliku da ispunimo sebe ako prihvatimo izazov da ispunimo njezin smisao. Svaka situacija
predstavlja poziv koji treba prvo posluati, a onda se
na njega odazvati.
Doli smo do toke u kojoj se krug zatvara. Krenuli
smo od determinizma kao ogranienja slobode i stigli
smo do humanizma kao proirenja slobode. Sloboda je
dio prie i polovica istine. Biti slobodan je zapravo negativno stanovite itavog fenomena, dok je biti odgovoran njegovo pozitivno stanovite. Sloboda se moe izro14
57
diti u puku samovolju, ukoliko se ne ivi u smislu odgovornosti. Zato bih elio poruiti neka se kipu Slobode
na Fs tonoj obali pridrui i kip Odgovornosti sa Zapadne
obale.
BILJEKA 1: Onaj tko radi u medicinskoj struci, upoznat je s ovakvim stanjem stvari; s koliko se mnogo bolesti nepoznatog porijekla susree lijenik uzmimo samo kardinom. U svakom sluaju, psihoza predstavlja dogaaj unutar sustava biokemije tijela. Meutim, ono to
pacijent ini od svoje psihoze, iskljuivo je u vlasti njegove ljudske osobnosti. Psihoza koja ga mui je biokemijski proces, ali kako on reagira na nju, to u nju ulae, kako je prihvaa sve je to njegovo osobno ostvarenje, ljudsko djelo u koje je ugradio svoje patnje; to
je nain na koji je vlastitu patnju obdario smislom. Psihoza sama po sebi nije smislena, ali joj smisao moe dati sam pacijent trajnim i postojanim unutarnjim uzdizanjem koje izvlai litz nje.
Edith Weisskopf-Joelson je postavila hipotezu da paranoina osoba ima posebno jaku potrebu za vrstom
filozofijom ivota, a svoje obmane razvija upravo kao
nadomjestak takvoj filozofiji. (Paranoia and the Will-tOHMeaning. Existentiell Psychiatry, I, 1966, 316320).
Ona, drugim rijeima, kae da je uzrok paranoje potraga za smislom. Meutim, moje je miljenje drugaije.
Pretpostavimo li da paranoju ponekad prati hipertrofija
smisla, onda ta hipertrofija ne predstavlja etiologiju psihoze, ve prije njezinu simptomatologiju. Slino tome
je i endogena depresija, kao drugi oblik psihoze, ponekad povezana s hipotrofijom smisla, no pacijentova
sljepoa za smisao nije uzrok depresije, ve njezin simptom. Naravno, ta se tvrdnja odnosi samo na poseban tip
(endogene) depresije koja je, u krajnjoj analizi, organskog porijekla jednako kao i paranoja. Jednostavno reeno: pacijenta koji pati od endogene depresije, njegova psihoza spreava da vidi bilo kakav smisao ivota,
dok pacijent koji boluje od neurotine depresije postaje
58
3
Kritika susret-grupe:
koliko je humanistika psihologija"
humanistika
Psihoterapija mora ui u ljudsku dimenziju, dimenziju ljudskog fenomena i to je najvaniji zadatak koji stoji pred psihologijom danas. Postavlja se pitanje predstavlja li pokret humanistike psihologije stvarno poduzet korak u tom pravcu. Iako se smatra da se logoterapija pridruila tom pokretu (Charlotte Bhler i Melanie Allen, 1972) bilo bi, iz heuristikih razloga, razborito da se logoterapija odvoji od humanistike psihologije kako bi cijeli problem mogla kritiki sagledati. Poseban emo naglasak staviti na ono stanovite pokreta
koje je vezano za pojam susreta (encounter) budui da
je upravo tu dolazilo do pogrenih shvaanja, da ne kaemo i pogrenog nastupa, od strane onih koji su to stanovite zastupali.
Pojam susreta je zapravo prije potekao iz egzistencijalistike negoli iz humanistike psiholoke literature.
Uveli su ga Martin Buber, Ferdinand Ebner i Jacob L.
Moreno, iji doprinos egzistencijalistikoj misli see sve
do interpretacije postojanja u smislu koegzistencije. U
tom se smislu susret shvaa kao odnos izmeu Mene i
Tebe odnos koji, ve samom svojom prirodom, moe
biti uspostavljen samo na podruju ljudskog i osobnog.
Ostaje injenica da je ovdje neto izostavljeno, a to
je ni vie ni manje nego itava dimenzija. To postaje razumljivo prisjetimo li se i primijenimo li teoriju govora
61
62
psihologije, jo uvijek ostaje privren staromodnoj psihologiji koja je, u stvari, monadologija, jer ovjeka promatra kao monadu zatvorenu organsku jedinicu u koju
samotranscendentni odnosi nemaju pristupa. Ovakvim
se stavom pojam susreta vulgarizira. Umjesto da bude
doista humanistiki, on je zapravo mehanistiki. Tono
je da libidna hidraulika, kako je to nazvao Peter R.
Hofsttter sa Sveuilita u Hamburgu, jo uvijek proima velik dio pokreta susret-grupe.
Sljedei sluaj moe dobro posluiti kao oit primjer.
Susret-grupi pridruila se ena koja se jako ljutila i uzbuivala zbog svog biveg supruga od kojega se razvela.
Voditelj grupe joj je dao neka probui balon-igraku kako bi ispuhala svoju agresivnost i ljutnju. Drugim rijeima, balon je trebao nadomjestiti stvaran objekt, odnosno supruga. Meutim, netko bi mogao primijetiti da
je balon zapravo bio nadomjestak za enu, kao subjekt
eksplozije. Napokon, svrha je bila da se ena sprijei da
ne eksplodira. Nakon takvog ispuhavanja ona bi, zapravo, morala osjetiti olakanje. No, tvrdimo li zaista s
pravom da je olakanje nakon pretpostavljenog oslobaanja agresivnosti autentian doivljaj? Ima li dokaza
da to nije prije rezultat nesmotrene indoktrinacije, indoktrinacije koja je u skladu sa zastarjelim i u cjelini
mehanistikim poimanjem ovjeka? To to je ona ispuhala svoju ljutnju nije nita promijenilo: razlozi ljutnje
su i dalje ostali! ovjek, u osnovi, prvenstveno brine postoji li ili ne postoji razlog za ljutnju, a i nije mu toliko
stalo do vlastitih emocija, bilo u obliku ljutnje ili neke
druge reakcije. No, mehanistiko poimanje ovjeka, koje je prisutno i u naem gore istaknutom primjeru, navodi pacijenta da interpretira sebe kao libidnu hidrauliku to u njemu vlada. Na taj nain ovjek zaboravlja
da je ljudsko bie, na kraju krajeva, sposobno da i samo
neto uini u vezi s datom situacijom; moe zauzeti svoj
stav, moe ak i izabrati stav prema vlastitim emocijama,
agresivnosti itd. U istinski humanistikom poimanju o-
64
vjeka, taj bi najsvjetliji ljudski potencijal morao zauzimati sredinje mjesto. Terapija, kojoj je osnova ovakva teorija, uvidjela bi da u ovjeku postoji svijest o takvom potencijalu. To je svijest da je ovjek slobodan da,
ako je mogue, mijenja svoj svijet nabolje, odnosno da
se, ako je pak potrebno, sam promijeni nabolje. Da se
vratimo naem sluaju rastavljene ene ona je izabrala pomirenje, svejedno odnosilo se to na pomirenje
sa suprugom, ako je mogue, ili, ako je potrebno, na pomirenje sa sudbinom rastavljene ene, a zatim e krenuti dalje i pretvoriti to neugodno iskustvo u pozitivno
ljiudsko dostignue! Uvjerimo li je sada da je ona u svakom sluaju neurotina linost, odnosno zalog i rtva
vanjskih utjecaja i unutarnjih okolnosti, neemo li zapravo porei mogunost da se pacijentica uzdigne iznad
svog neugodnog poloaja, da ga nadraste i da konano
svoja negativna iskustva ugradi u neto pozitivno, konstruktivno i kreativno takvim bismo postupkom sprijeili razvoj njene sposobnosti da vidi tu svoju mogunost. Drugim rijeima, isto bismo uinili da je uvjerimo
kako je ovisna o suprugu, o njegovoj dobroj volji hoe
li se ili nee s njom pomiriti, ili pak o agresivnosti, koja
moda hoe, a moda i nee nestati; da joj jednostavno
kaemo kako e joj biti lake ako, recimo, probui i ispue onaj balon.
Osvrnimo se, za promjenu, na osjeaj tuge i zapitajmo
se kakva bi mogla biti reakcija osobe koja tuguje za voljenim biem i koja je dobila sredstvo za umirenje: Zatvoriti oi pred stvarnou ne znai i rastanak od stvarnosti. To to spavam i nisam svjestan smrti onoga koga
volim, ne ponitava injenicu da je ta osoba mrtva. Je
li iva ili je vie nema na ovom smijetu to je jedina
stvar do koje mi je stalo; ne zanima me jesam li ja uznemiren ili nisam! Drugim rijeima, toj osobi nije stalo do toga je li sretna ili nesretna, ve da ima razlog da
bude sretna ili nesretna. Za sustav Wilhelma Wundta se
reklo da predstavlja psihologiju bez psihe. Ve odavno misli se drugaije, ali jo uvijek postoji neto to bih
65
voljeti, bez obzira na ono to u njoj mrzim. Kako god bilo, mrnja jednako kao i ljubav predstavlja ljudski fenomen za razliku od agresivnosti i obje su ljudske,
zato to sadre nekakvu namjeru: imam razloga da neto mrzim i dimam razloga da nekoga volim. Agresivnost
je, za razliku od toga, povezana s uzrocima koji mogu
biti psiholoke ili fizioloke prirode. U vezi s ovom posljednjom mogunosti razmotrimo samo Hessove klasine pokuse, kojima je kod maaka mogao postii agresivnost pomou elektrinog podraaj,a odreenih dijelova
mozga.
Bilo bi nepravedno rei da su one koji su pristupili
pokretu otpora protiv nacional-socijalizma, vodili samo
nagoni agresivnosti, koji su se, tek sluajno, okrenuli
protiv Adolfa Hitlera. Zapravo, namjera veine tih ljudi
nije bila da se bore protiv ovjeka zvanog Adolf Hitler,
ve prije protiv sistema zvanog nacional-socijalizam.
Agresivnost je danas aktualna da ne kaemo i pomodna tema o kojoj se govori na kongresima i konferencijama. Ta je tema postala zanimljivija ak i od takozvanog mirovnog pokreta. No, ja smatram da je mirovni pokret osuen na neuspjeh sve dok se oslanja na
neto tako neljudsko i neosobno kao to je agresivnost.
Istina je da ovjek posjeduje agresivne nagone koje moemo interpretirati kao batinu naih ivotinjskih predaka ili pak kao neto reaktivno, u skladu sa psihodinamikim teorijama. Meutim, gledajui sa razine ljudskog,
agresivni nagoni ne postoje u ovjeku per se, ve uvijek
kao neto prema emu on mora zauzeti stav, prema emu je zapravo uvijek zauzimao stav, bilo da je izabrao
da se s njima poistovjeti ili da se od njih odvoji.2 U odreenom je sluaju vaniji osobni stav prema neosobnim agresivnim nagonima (kao onima koji su izvan ovjeka) negoli sami nagoni.
2
To je odraz jedinstvene ovjekove sposobnosti samoodvajanja. Samotranscendencija se ispoljava u gore spomenutoj injenici da iza mrnje uvijek stoji nekakva namjera, to je i ini
razliitom od agresivnosti.
67
Isti je sluaj i sa samoubilakim nagonima. Nema nikakve svrhe da, na primjer, mjerimo njihovu jainu. Posljednje analize kau da opasnost od samoubojstva ne
ovisi o jaini nagona koji vlada nekom osobom, ve o
njezinom odnosu prema tim nagonima; reakcija takvog
ovjeka u svojoj e osnovi ovisiti o injenici vidi li on
ili ne vidi u svom opstanku neto smisleno makar to
bilo neto to mu nanosi bol. Tako postoji i test kojim
se ne mjere sami nagoni na samoubojstvo, ve se ocjen j u j e neusporedivo vaniji inilac kao to je osobni stav
svakog ovjeka prema takvim nagonima. Taj sam test
razradio jo tridesetih godina i prvo ga opisao na engleskom jeziku u djelu Lijenik i dua (The Doctor and the
Soul, Frankl, 1955, str. 282).
Moemo rei da se mirovni pokret odnosi na opstanak
ljudske vrste u cjelini. No, hendikepiran je fatalizmom
koji je posljedica injenice da se ograniavamo na agresivne nagone, umjesto da panju obratimo na sposobnost
ovjeka da prema njima zauzme osobni stav. Tako se
agresivni nagoni pretvaraju u alibi, u jednostavnu ispriku za mrnju. ovjek nee prestati mrziti sve dok ga
budemo uili da su nagoni i mehanizmi krivci njegove
mrnje. Zapravo je krivac on sam, on je taj koji mrzi!
Jo je vanije da stav prema kojem postoje agresivni
potencijali ostavlja ljude u uvjerenju da je agresivnost
podlona promjeni. Ekipa Konrada Lorenza, prouavajui ponaanje, dola je do zakljuka da pokuaji prebacivanja agresivnosti na nevane objekte i onemoguavanje njena djelovanja kroz bezazlene aktivnosti, samo izazivaju agresivnost i obino je jo vie pojaavaju.
Razlika izmeu agresivnosti i mrnje jednaka je razlici izmeu spolnosti i ljubavi: spolni nagon je taj koji
me privlai osobi suprotnog spola. S druge strane, odnosno s ljudskog stanovita, ja tu osobu volim, jer osjeam da za to imam mnogo razloga: spolni odnos s njom
je isto tako odraz ljubavi, rekli bismo, njezina inkarnacija. Sa subhumanog bih je stanovita gledao samo kao
obian objekt libidne katekse jednostavno, kao manje
68
odnosno kao p u k a
senzualna
bliskost. Vapaj se tako pretvara u poziv molim te, dodirni me. A od te senzualne bliskosti, samo je jedan korak do spolnog promiskuiteta.
Jo je vea potreba za privatnou ivota. Treba znati
iskoristiti samou to je vie mogue, iimati hrabrosti
69
biti sam. Postoji i samoa sa stvaralakom osobinom koja prua mogunost da se neto negativno kao to je
odsutnost drugih ljudi pretvori u neto pozitivno
priliku da se razmilja. Iskoristimo li tu priliku, rijeit
emo se pretekoga tereta to ga industrijsko drutvo u
naem vita activa stavlja pred nas i povremeno provesti
neko vrijeme u vita contemplativa. Prava suprotnost
aktivnosti nije pasivnost, ve mo recepcije. Vano je
nai sklad izmeu stvaralakih i iskustvenih snaga kojima ispunjavamo smisao pri emu, oito, treba znati
odgajati osj eaj e.
to se pak tie onih koji toliko mnogo eznu da se o
njima brine, nevolja je u tome to oni u veini sluajeva
moraju dobro platiti da bi takvo to dobili, a nije teko
zamisliti koliko mnogo pravog interesa mogu pokazati
takvi skrbnici bez profesionalne etike, potrebne i propisane naobrazbe i bez ikoga tko bi ih nadzirao. U vremenu u kojem se toliko zazire od hipokrizije u pitanjima
spolnosti, trebalo bi uvidjeti da spolni promiskuitet nema vrijednost osjeajnosti. U usporedbi s prodajom seksa pod izlikom spolnog odgoja, u vidu masovne golotinje
i slino, naprosto bi se moralo znati cijeniti potenje jedne prosjene prostitutke; ona se barem ne pretvara da
svoj posao radi za dobrobit ovjeanstva. A ovjeanstvo
je dolo do toga da gotovo svim bolestima trai korijena u obinom orgazmu i shodno tome ih lijei. Istina je
da nam esto ne uspijeva da ivimo prema idealima profesionalne etike; napokon, neuspjeh je isto tako dio ivota i ljudska osobina, ali ako nam se i dogodi, sigurno
je da se njime neemo ponositi. No, u odreenim se krugovima upravo to sve ee dogaa. Freud je predobro
znao to radi kada je izrekao praviilo kojim se protivi da
ovjek daje oduka vlastitom protu-prijenosu. injenica
da se povremeno javljaju izuzeci od pravila ne opravdava
da se izuzetak pretvori u pravilo.
Pa ipak, dananji je kult intimnosti razumljiv. Irvin
Yalom (1970) je istakao pojavu u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, prema kojoj se seoba ljudi iz jednog grada
70
u drugi dogaa zahvaljujui otuenja koje ljudi osjeaju. Rekao bih da se to otuenje ne tie samo drugih ve
i nas samih. Postoji drutveno otuenje, a postoji i emocionalno otuenje otuenje od vlastitih emocija. Zbog
prevlasti puritaniizma u anglosaksonskim zemljama, ljudi su predugo ivjeli ivotom u kojem su morali nadzirati, pa i svladavati vlastite emocije. Neto slino vrijedi
i za obuzdavanje spolnog nagona. No, popularizacijom,
da ne kaemo i vulgarizacijom, Freudovog uenja, dolo
je do zamaha u suprotnu krajnost. Danas vidimo posljedice krajnjih doputanja: ljudi vie ne mogu podnijeti
ivot u kojem su njihovi nagoni frustrirani i u kojem postoji emocionalna napetost, moglo bi se rei da su ljudi
danas razuzdani, zato to ne mogu svladati svoje emocije, ne mogu se suzdrati da ih ne pokazuju i ne dijele
s drugim ljudima.
Susret-grupa, kao sredstvo, upravo jie prikladna za
postizanje tog cilja. Meutim, mi ovdje moramo razmiljati ne samo o terapiji ve i o simptomima. Na kraju
krajeva, razuzdanost je jednak nedostatak kako na podruju duevnog, tako i na podruju tjelesnog. to se tie tjelesnog, osvrnimo se samo na sluajeve arterioskleroze kod kojih se dogaa da se pacijent pone smijati
ili plakati iz razloga koji su sasvim neumjesni, a zatim
ne moe prestati. To je povezano i sa drugim simptomima koji jednako ukazuju na oteenje modane funkcije; kod takvog ovjeka, naime, nij,e prisutan osjeaj osobne odvojenosti, to je primijeeno i kod jakih epileptinih poremeaja: pacijent se vrlo brzo pobratimljuje
sa svakim ovjekom naprosto vam ne moe prestati
priati o svom privatnom ivotu ili vas pak ispitivati o
vaem.
Da zakljuimo, pokret susret-grupe i pokret odgajanja osjeajnosti svode se na reakcije na drutveno i emocionalno otuenje. Meutim, reakciju na postojei problem ne smijemo pobrkati s njegovim rjeenjem. Ako se
reakcija i pokae kao djelotvoran lijek, ozdravljenje je
zapravo simptomatino, na neki nain ublaeno, tovie,
71
U potpunosti se slaem s onim to kae Charlotte Bhler (1970): Bez obzira na mnogo zbrke i zabrinutosti
oko negativnih popratnih uinaka, sasvim je oito da je
pokret susret-grupe dao i pozitivnih rezultata. U najvanije doprinose ovakve grupe ona ubraja duh suradnje
i uzajamno pomaganje. Istina je da ispravno zamiljena susret-grupa moe ovjeku pruiti priliku za uzajamno
pomaganje i razgovor o smislu ivota. Takva grupa ne
prua ovjeku samo priliku da izrazi sam sebe ve mu
omoguava da postigne samotranscendendju. Ili, kako
kae Robert M. Holmes (1970): Grupna logoterapija bi
mogla platiti velike dividende. Holmes predvia da postoje mogunosti da se logoterapijska filozofija primijeni na konkretne situacije u grupi, te zakljuuje lanak
rijeima: Tko moe predvidjeti rezultate koje takva grupa moe postii kada ovjeka pozovemo da govori o
vlastitim neuspjesima, o vlastitoj egzistencijskoj praznini? to takav ovjek moe otkri'ti u sebi, priajui vlastitu priu koju, uz nezaobilazne ivotne injenice, prati
traganje za smislom postojanja?
LITERATURA
Bhler, Ch. (1970), Group psychotherapy as related to problems
of our time, Interpersonal Development, 1, 35.
Bhler, Ch., i M. Allen (1972), Introduction into Humanistic
Psychology, Belmont: Brooks/Cole.
Frankl, V. E. (1955), The Doctor and the Soul: From Psychotherapy to Logotherapy, Bantam Books, New York.
Frankl, V. E. (1966), Self-transcendence as a human phenomenon,
J. Humanistic Psych., 6, 97106.
Frankl, V. E. (1967), Psychotherapy and Existentialism: Selected
Papers on Logotherapy, Simon and Schuster, New York
Holmes, R. M. (1970), Alcoholics anonymous as group logotherapy, Past oral Psych., 21, 3036.
Spiegelberg, H. (1972), Phenomenology in Psychology and Psychiatry, Northwestern University Press, New York.
Yalom, I. D. (1970), The Theory and Practice of Group Psychotherapy, Basic Books, New York.
74
4
Dehumanizacija spolnosti1
Ne moe se govoriti o ljudskoj spolnosti, a da se istovremeno ne govori i o ljubavi. Ne smijemo, meutim, zaboraviti da je ljubav specifino ljudski fenomen niti se
prema njoj smijemo odnositi na redukcionistiki nain,
ve je moramo gledati zatienu i ouvanu u svojoj humanosti.
to je zapravo redukcionizam? Rekao bih da je to pseudoznanstvena procedura koja ljudske fenomene ili reducira na subhumane fenomene, ili im pak izvodi porijeklo
iz njih. Primjer za to je tumaenje ljubavi kao sublimacije spolnih nagona i poriva koje imaju i ovjek i ivotinje. Takvo tumaenje moe samo prijeiti istinsko razumijevanje ljudskog fenomena.
Ljubav je, zapravo, jedan vid mnogo sloenijeg ljudskog fenomena, koji sam nazvao samotranscendencijom (Frankl, 1963). Predominantne teorije motivacije ele nas uvjeriti kako je prvenstvena ovjekova briga da zadovolji svoje potrebe i udovolji svoj/im nagonima i porivima, te da stoga ivi u stalnom odravanju ili obnavljanju homeostaze, tj. unutarnje ravnotee. To nije tono.
ovjek je bie koje zahvaljujui samotranscendentnoj kvaliteti ljudske stvarnosti prvenstveno zaokuplja
1
75
Kako je cilj masturbacije postizanje ugode smanjivanjem napetosti, tako promiskuitet predstavlja postizanje zadovoljstva
u kojem partner predstavlja objekt. Ni u jednom ni u drugom
sluaju ne ostvaruju se vrijednosti koje posjeduje spolni ivot
ovjeka.
77
nog doivljaja pravi idolatriju, a na seksualno neurotinog pojedinca stalno stavlja nove zahtjeve ime samo
potpomae i jaa njegovu neurozu.
Kontracepcijska pilula takoer ima ulogu u svemu
tome. Ona eni omoguava da postavlja vee zahtjeve i
bude spontana, zbog ega se dogaa da mukarci doivljavaju spolni odnos kao neto to se od njih jednostavno trai. Ameriki autori ak napadaju enski pokret za
osloboenjem, zato to je u tolikoj mjeri oslobodio enu
starih tabua i zabrana da ak i studentice zahtijevaju
spolno zadovoljenje i to od svojih kolega. Posljedica
toga je nova skupina problema koji nose razliite nazive
kao impotencija meu studentima ili novi oblik impotencije (Ginsberg i sur., 1972)3.
Neto se slino dogaa i na podruju subhumanog ivota. Kod nekih vrsta riba javlja se pojava da enke koketno plivaju, iz daljine mamei mujaka koji se eli
pariti. No, Konrad Lorenz je uspio postii da se enke
ponaaju sasvim suprotno da se silom pribliavaju
mujaku. to se dogaalo? Upravo ono to bismo oekivali i od studenata koje napadaju njihove kolegice: potpuna nemo da doe do spolnog odnosa!
Spominjui pilulu, govorili smo samo o njezinom popratnom, i to negativnom uinku. Gledajui njezinu pozitivnu stranu, moramo priznati da je napravila i neprocjenjivu uslugu. Ako je istina da ljubav spolnost ini
ljudskom, onda je kontracepcijska pilula pomogla da
spolni ivot vie ne povezujemo samo sa procesom raa3
80
nja i produetka vrste ve mu omoguavamo da postane i, naravno, ostane ist izraz ljubavi. Ljudska se spolnost ne smije nikada pretvoriti u puko orue u slubi
naela uitka. Isto tako nam je jasno da ona ne smije
predstavljati ni puko sredstvo da se doe do cilja koji
pred nas postavljaju nagoni za raanjem. Pilula je spolni ivot ovjeka oslobodila takve tiranije i tako mu dala
priliku da ostvari svoje prave mogunosti.
Viktorijanski seksualni tabui i zabrane nestaju; pitanjima i problemima spolnosti prilazi se slobodno. No,
ne smijemo zaboraviti da je sloboda ma sa dvije otrice:
prijeti da degenerira u puku razuzdanost i svojevoljnost,
ukoliko se ne uiva i ivi s punom odgovornou.
LITERATURA:
Irenaeus Eibl-Eibesfeldt, Frankfurter Allgemeine Zeitung (28.
veljae, 1970).
Viktor E. Frankl, The Pleasure Principle and Sexual Neurosis,
The International Journal of Sexology, 5, 1952, 128.
The Doctor and the Soul, New York, Knopf, 1955.
Man's Search for Meaning, New York, Washington Square
Press, 1963.
George L. Ginsberg, William A. Frosch i Teodor Shapiro, The
New Impotence, Arch. Gern Psychiat, 26, 1972, 218.
Abraham H. Maslow, Religions, Values and Peak-Experiencest
Columbus, Ohio State University Press, 1964.
5
Simptom ili terapija?
Stavovi psihijatra prema modernoj
knjievnosti1
Nisam se ba rado odazvao pozivu da govorim na ovom
sastanku. U modernoj knjievnosti ima mnogo primjera
amaterskog pristupa psihijatriji (naroito zastarjelim
oblicima psihijatrijske zatite), tako da nikako nisam elio biti psihijatar koji e amaterski pristupiti modernoj
knjievnosti. U tom kontekstu, vrlo je vano pitanje ima
li psihijatrija uope to rei u vezi s modernom knjievnou. Jednostavna je istina da psihijatrija nema odgovore na ba sva pitanja. Psihijatri, na primjer, jo ni danas ne znaju koji je glavni uzrok shizofrenije. ak sve
manje znaju nain na koji je lijeiti. Ja esto kaem: nismo sveznajui, a nismo ni svemogui; jedini boanski
pridjev koji nam se moe pripisati jest da smo sveprisutni na nas moete naii u svakom javnom razgovoru, spominju nas na svakom simpoziju, ak i na vaem
sastanku...
Smatram da bismo morali prestati divinizirati psihijatriju i poeti je humanizirati. Stoga moramo nauiti
razlikovati ono to je u ovjeku ljudsko od onog to je
patoloko. Drugim rijeima, moramo, s jedne strane, napraviti razliku izmeu duevne ili emocionalne bolesti
te, s druge strane, onog to se moe primjerice oznaiti
kao oajanje postojanja, dvojba zbog oite besmislenosti
1
82
ljudskog ivota to je stvarno omiljena tema moderne knjievnosti, zar ne? Sigmund Freud je jednom rekao
da je bolestan onaj koji se u jednom trenutku zapita o
smislu i vrijednosti ivota. No, moje je miljenje da taj
ovjek prije pokazuje svoju ljudskost. Ljudska je osobina traiti i zahtijevati smisao ivota, pa i pitati se postoji li uope takvo to.
Ako je neki ovjek stvarno bolestan, ne tek neurotian
ve u pravom smislu psihotian, da li to nuno znai da
u njegovom radu nema nikakve vrijednosti i istine? Ja
ne mislim tako. Da je dva puta dva etiri uvijek je tono
ak i ako to tvrdi shizofrenina osoba. Hlderlin j e
stvaralaka.
84
medijumom.
85
osjeaje besmislenosti i praznine, osjeaje jalovosti i apsurdnosti. Oni su naprosto rtve masovne neuroze dananjeg vremena.
Ovaj osjeaj besmislenosti vjerojatno je i osnovna tema vaih razgovora. Tri desetljea relativnog mira pruila su ovjeku uvjete da razmilja i preko borbe za opstanak. Danas se pitamo kakav to krajnji smisao postoji iznad golog opstanka ako ga uope i ima? Ernst
Bloch je rekao: Danas ljude zaokupljaju pitanja s kojima su se nekad suoavali samo na svojim smrtnim posteljama.
iroko rasprostranjene pojave kao to su nasilje i
ovisnost o drogi, te zapanjujue velik postotak samoubojstava, posebno meu akademskom omladinom, samo su
neki od simptoma neuroze; jedan takav simptom je i
dio moderne knjievnosti. Sve dok se moderna knjievnost ograniava i zadovoljava da bude puko sredstvo
neijeg samoizraavanja da ne kaemo neijeg ekshibicionizma ona e samo odraavati osjeaj jalovosti
i apsurdnosti svojih autora. Ona ak i stvara apsurdna
stanja. To e nam biti shvatljivo ako znamo za injenicu da se smisao naprosto mora otkriti, da se smisao nikako ne moe izmisliti. Smisao ne moemo stvoriti, ali
zato moemo vrlo lako stvoriti besmisao.
Nije ni udo da pisac, kojeg mui osjeaj besmislenosti, osjeti kunju da tu prazninu ispuni besmislom i apsurdnou.
Meutim, postoji i druga mogunost izbora. Moderna
knjievnost ne mora biti samo simptom masovne neuroze dananjice. Ona takoer moe pridonijeti terapiji.
Pisci koji su i sami proli kroz pakao oajanja zbog oite besmislenosti ivota mogu svoje patnje poloiti kao
rtvu na oltar ovjeanstva. Takvi pisci, otvaranjem
svoje due, mogu pomoi itaocu kojeg mui isto stanje
mogu mu pomoi da prevlada svoje muke.
Najmanje to pisac moe uiniti jest da u itaocu izazove osjeaj solidarnosti. U tom bi sluaju simptom postao terapija. Meutim, ako je moderna knjievnost pred86
odreena da provede takav terapijski zadatak drugim rijeima, ako ona treba aktualizirati terapijski potencijal onda joj je prvenstveno zabranjeno da nihilizam pretvara u cinizam. Koliko god moe biti ispravno
da pisac dijeli vlastiti osjeaj jalovosti sa itaocem, neodgovorno je ciniki propovijedati apsurdnost postojanja. Ako pisac ve nije u stanju zatititi itaoca od oajanja, onda bi se barem trebao obuzdati od toga da ga
cijepi
oajanjem.
rane itajui
6
Sportasketi^am dananjice1
kao ljudskom
fenomenu.
To podra-
u obliku ovinizma
Olimpijskih
igara ili o tome kako ga se iskoritava kroz komercijalizam. Meutim, sve dok se sport bude analizirao kroz
onakav koncept ovjeka kakav podraavaju danas prisutne teorije motivacije, neemo mu moi pristupiti kao
autentinom fenomenu. Prema tim teorijama, ovjek je
bie koje ima odreene potrebe, a nastoji ih zadovoljiti
1 rijeiti ih se samo u obliku redukcije napetosti tj.
samo da bi odrao ili uspostavio unutarnju ravnoteu
koja se naziva homeostaza. Taj je pojam posuen iz
biologije, u kojoj se, u meuvremenu, pokazao nepodesnim. Ludwig von Bertalanffy je pokazao da se primarni
bioloki fenomeni, kao to su rast i razmnoavanje, ne
mogu objasniti prema naelima home5fctaze, a Kurt
Goldstein je ak dokazao da napetost bezuvjetno nastoji izbjei samo onaj ovjek iji mozak patoloki funkcionira. Moje je osobno miljenje da ovjek nije prvenstveno zaokupljen takvim unutarnjim stanjima svog organizma, ve da mu je zvijezda vodilja uvijek neto ili
netko iz svijeta to ga okruuje, bio to razlog kojem tre1
lanak proitan na znanstvenom kongresu kojem su pokrovitelj bile Olimpijske igre u Mnchenu 1972. godine.
89
ba udovoljiti ili druga osoba koju e voljeti (to podrazumijeva da se ta druga osoba ne smatra sredstvom kojim se tek zadovoljava neka potreba). Drugim rijeima,
ljudsko postojanje sve dok mu neurotino stanje ne
promijeni smisao ima za cilj da ovjek uspostavi odnos s neim izvan sebe. Ja sam to osnovno obiljeje nazvao samotranscendencijom ljudskog postojanja. ovjekovo samoostvarenje mogue je jedino putem samotr anscendencij e }
Kao suprotnost hipotezama homeostaze iznijet u
vam i objasniti sljedea etiri stava: (1) Nije tono da
je ovjek prvenstveno zaokupljen redukcijom napetosti
tovie, njemu je napetost i potrebna. (2) Iz tog razloga, on ivi u neprestanom traganju za napetostima. (3)
No, u dananjem svijetu nema dovoljno takvih situacija, tako da je to (4) razlog to ovjek ponekad sam izaziva i stvara napeta stanja.
(1) Samo je po sebi razumljivo da se ovjek, zapravo,
ne bi smio izlagati prevelikoj napetosti. Njemu je potrebna umjerena, opravdana i zdrava doza napetosti. 3
Uzrok bolesti ne moraju biti samo preveliki zahtjevi koji se pred njega postavljaju ve i nedostatak izazova. U
tom je smislu Werner Schulte jednom rekao kako je
pranjenje napetosti tipian uzrok nastanka' ivanog
sloma. ak je Seyle, kao otac pojma stresa, nedavno priznao da stres predstavlja sol ivota. Ja bih poao korak dalje i rekao da je ovjeku potrebna odreena i posebna vrsta napetosti, odnosno napetost koja se uspo2
90
Smatram da takoer postoje razdoblja strogog odgoja, nasuprot razdobljima popustljivog odgoja, ini se da je krajnja
popustljivost sada u opadanju.
91
92
granicama
ljudskih
mogu-
On je svoj vlastiti
suparnik.
Ili bi to, b a r e m ,
trebao biti. To nije nikakvo moralno pravilo, nego stvarna injenica, jer to ovjek vie nastoji da se takmii
drugim ljudima i pobijedi ih, to je manje u stanju da
potpuno ostvari i iskoristi svoje mogunosti. Naprotiv,
ako misli samo na to da prui najbolje to moe i zna,
a da istovremeno suvie ne brine oko uspjeha i trijumfa nad drugim ljudima, njegovi e napori mnogo lake
i prije biti okrunjeni uspjehom. Postoje stvari koje izmiu izravnoj namjeri; one se mogu postii samo kao
popratni uinci, kada se zapravo smjera neto sasvim
drugo. Postavimo li ih za cilj, promait emo. Srea u
spolnom ivotu je jedan primjer: trudei se, ne moemo
je dostii.
Neto slino vrijedi i za sport. Pokuaj dati sve od
sebe, vjerojatno je da e pobijediti; naprotiv, nastoji
li pobijediti, ima sve izglede da izgubi. U tom si sluaju napet, umjesto da ostane oputen. Drugim rijeima,
ne bi se smio ponaati kao da si ti najvei, ve radije
pokuati otkriti tko je vei ti ili ti, kako se kae u
poznatoj komediji iz starog Bea. Ilona Gusenbauer (koja je do Olimpijskih igara u Miinchenu 1972. godine
drala svjetski rekord u skoku u vis) nedavno je rekla
6
94
i na ponaanje grupe kao cjeline, a koji bi se mogli ispraviti . . . upravo logoterapijskom tehnikom. S posebnim optimizmom gledam na mogunosti to ih logoterapijska tehnika pairadoksne intencije prua atletici.
Warren Jeffrey Byers, koji je godinama bio trener plivanja, takoer je objavio neka iskustva u vezi s primjenom logoterapije na takmiarsko plivanje. Rekao
je: Logoterapija nalazi primjenu u samoj tehnici i nainu treniranja. Svaki trener zna da je napetost neprijatelj uspjenog nastupa. Primarni uzrok napetosti za vrij e m e plivanja je prevelika
zaokupljenost
pobjedom
ili
previe eljen uspjeh. Atletiara obino najvie zaokuplja misao da pobijedi plivaa u susjednoj stazi. U trenutku kad se previe i namjerno eli postii uspjeh, obino slijedi pad. Moe se dogoditi da pliva koji s prekomjernom nakanom i eljom da postigne uspjeh pristupa
nastupu, naprosto precijeni svoje mogunosti i silom
ubrzava tempo. Takav e se pliva neprestano okretati
i gledati protivnika da vidi kako se stvari razvijaju. Prilikom treniranja studenata koji su pokazivali takve znakove uvijek sam naglaavao injenicu da se mora plivati
samo vlastita trka. Takoer sam koristio i oblik paradoksne intencije. Postoji i druga negativna posljedica
takve hiperintencije. Poznavao sam atletiare koji su postajali krajnje nervozni i nemirni, prije poetka plivakih susreta. Nisu mogli spavati, posebno no prije same
trke. U takvom je trenutku glavni zadatak smiriti ih. Ja
u tu svrhu koristim jedan oblik derefleksije. elim da se
atletiar okani razmiljanja o pobjedi, te da misli samo
na plivanje vlastite trke. Atletiar e najbolje plivati ako
nastoji da bude svoj vlastiti protivnik. To su neki naini na koje je logoterapija utjecala na svijet takmiarskog plivanja i moj red kao trenera. Osjeam da logoterapija moe biti snano trenersko orue. Na nesreu,
nema mnogo trenera kojima su poznate njezine tehnike.
Nema sumnje da e logoterapija biti od velike koristi
u plivakom sportu, kada vijest o njoj, preko asopisa
o plivanju, doe do veeg broja trenera.
96
i protiv
7
Prolaznost i smrtnost:
Ontoloka rasprava1
Oi u oi sa prolaznou ivota moemo rei da budunosti jo nema; da prolost vie ne postoji; te da jedino
to stvarno postoji jest sadanjost. Odnosno, moemo
rei da je budunost jedno veliko nita; prolost je takoer nita; a, ovjek je bie koje izranja iz tog nitavila; naprosto je baen u postojanje i nitavilo mu kao
prijetnja visi nad glavom. Kako onda, sa stanovita esencijalne prolaznosti ljudskog postojanja, ovjek moe
pronai smisao u ivotu?
Egzistencijalistika filozofija tvrdi da moe. Ono to
ona naziva traginim heroizmom jest mogunost da
se ivotu kae da usprkos njegovoj prolaznosti. Egzistencijalizam stavlja naglasak na sadanjost, koliko god
ta sadanjost bila prolazna.
Kvijetizam je, meutim, neto sasvim suprotno; on,
prema tradiciji Platona i sv. Augustina, smatra da je istinska stvarnost vjenost, a ne sadanjost. Pod vjenou se misli na svijet koji postoji istovremeno, odnosno
jednako obuhvaa sadanjost, prolost i budunost. Drugim rijeima, ne porie se samo stvarnost prolosti i
stvarnost budunosti nego sama stvarnost vremena kao
Na osnovi lanka pod naslovom Der seelisch kranke Mensch
vor der Frage nach dem Sinn des Daseins (Neuroza i zahtjev
za smislom), koji sam proitao na Sveuilitu u Innsbrucku u
Tirolu, 19. veljae, 1947.
98
kommt.
Razmotrimo sada praktinu primjenjivost logoterapijske ontologije, a posebno ontologije vremena. Zamislite
enu koja je izgubila supruga nakon tek jedne godine
braka; oajna je i ne vidi nikakvog smisla u buduem
ivotu. Za takvu bi osobu mnogo znailo kad bi mogla
ostvariti da joj se njezina jednogodinja brana srea
nikada ne oduzme. Ona ju je stoga, tako rei, spasila u
vlastitoj prolosti. Nitko, nita i nikada nee moi ukrasti to dobro skriveno blago. Pa i ako se dogodi da
nema djece ni potomaka, njezin ivot jednostavno ne
moe postati besmislen, jer je u sigurno skrovite prolosti pohranila najsnaniji doivljaj ljubavi koji je osjetila.2
No, moe se postaviti pitanje nije li i to sjeanje zapravo prolazno? Tko e ga spasiti i odrati u ivotu kada
ta udovica umre? Moj bi odgovor bio: nije vano sjea
li se netko ili ne; ba kao to i nije vano da li mi gledamo ili mislimo na neto to jo uvijek postoji i to je
u nama. To postoji i postojat e dalje, mislili mi na to ili
ne. To naprosto postoji, neovisno o naem vlastitom postojanju.
Istina je, kad umremo vie nita ne moemo uzeti sa
sobom; no, cjelovitost naeg ivota, koju zaokruujemo
u samom asu smrti, lei izvan groba i tamo ostaje ne
iako, ve upravo zato to je postala sastavni dio prolosti. Svijet nee zaboraviti ak ni ono to smo mi sami
zaboravili, to je pobjeglo iz nae svijesti; to je postalo
dio prolosti, a time ostaje i dio svijeta.
Odrediti to je to to predstavlja dio prolosti, samo
prema onom ega se netko sjea, bila bi subjektivistiki
pogrena interpretacija nae ontologije vremena. No, ta
ontologija nikako nije bjelokosna kula na visokom stupnju apstrakcije, nego moe biti shvatljiva i jednostavnom ovjeku, ako mu je prikaemo sokratskim pristu2
102
urednik Arthur Burton, Palo Alto, Kalifornija: Science and Behavior Books, 1965.
103
kazalita, bila na koncertima i taiko... Vidite, doktore, to mi je omoguila obiftelj u ijoj sam kui
sluila mnoge godine, prvo u Pragu, a zatim u Beu. I, za ar svih tih divnih doivljaja, zahvalna sam
Gospodu.
Ja sam, ipak, osjeao da ona sumnja u konani smisao
svog ivota i elio sam je voditi kroz te sumnje, tako da
sam namjerno htio da ona potpuno svjesno pria o njima i o smislu svog ivota, a ne da to potiskuje.
F: Govorite o nekim pred'ivnim doivljajima; no svemu
e tome morati doi kraj, zar ne?
P: (zamiljeno): Da, sve ima svoj zavretak...
F: Dobro, mislite li sada da se sve te lijepe stvari u vaem ivotu mogu unititi i jednostavno zaboraviti?
P: (jo zamiljenije): Sve te lijepe stvari...
F: No, recite mi mislite li da itko moe unititi tu sreu 'koju ste doivjeli? Moe li je itko izbrisati?
P: Ne, doktore, nitko je ne moe izbrisati!
F: A, moe ili itko izbrisati sve ono dobro to ste sreli u
svom ivotu?
P: (postajui sve uzbuenija): Nitko to ne moe izbrisati!
F: Sve ono to ste postigli i ispunili
P: NitSko to ne moe izbrisati!
F: Ili, sve ono to ste hrabro i poteno prepatili: moe li
itko rei da toga jednostavno nema, da ne postoji
moe li to nestati iz vae prolosti, kamo ste sve na
neki nain spremili?
P: (dovedena do suza): 'Nitko ne moe uiniti takvo to,
to ne moe samo ta!ko nestati! (Stanka) Istina je da
sam mnogo propatila; ali, uvijek sam nastojala biti
hrabra i vrsto izdrati ono to moram. Znate, doktore, ja svoje patnje gledam kao kaznu. Ja vjerujem u
Boga.
F: (pokuavajui
se uivjeti
P: Ostaje!
F: U ivotu je jedino vano neto postii. I, to je upravo
ono to ste vi uinili. Izvukli ste najbolje iz svojih
patnji. Postali ste primjer naim pacijentima, zbog naina na koji ste prihvatili svoje patnje. estitam vam
na tome to ste postigli i drago mi je to su d drugi
pacijenti imali prilike da budu oevici takvog jednog
primjera. {Okrenuo sam se sluateljstvu) Ecce homo!
(Sluateljstvom
se prolomio spontani pljesak) Ovaj
predavaonicu.)
Umrla je tjedan dana kasnije. Meutim, tog posljednjeg tjedna svog ivota, vie nije bila potitena; naprotiv, bila je puna vjere i ponosa. Prije je ivjela u agoniji, jednostavno u vlasti tjeskobnog osjeaja da je potpuno beskorisna. Na je razgovor pomogao da postane
svjesna injenice da je njezin ivot imao smisla, da njezine patnje nisu bile uzaludne. Posljednje su joj rijei
bile: Moj je ivot spomenik. Tako je profesor Frankl
rekao pred svim onim ljudima, svim studentima. Moj
ivot nije bio uzaludan ..
Istina je da je sve prolazno sve i svatko; svejedno,
radi li se o djetetu koje smo rodili, velikoj ljubavi u kojoj je dijete nastalo ili nekoj velikoj misli sve to zajedno je prolazno i to se ne moe izbjei. Ljudski ivot
traje sedamdeset, moda i osamdeset godina i ako je
to dobar ivot, bit e i vrijedan truda. Misao moe trajati moda sedam sekundi i ako je to dobra misao, sadravat e istinu. No, i velika je misao prolazna jednako
kao i dijete i velika ljubav. Sve zajedno je prolazno; sve,
jednostavno prolazi.
105
Pa ipak, gledamo li s druge strane, sve je vjeno. I vie od toga: sve samo po sebi postaje vjeno. Mi ne moramo nita initi na tome. Kad ve jednom neto uinimo, vjenost e se pobrinuti za dalje. No, mi samo moramo preuzeti odgovornost za ono to smo izabrali da
uinimo, to smo odabrali da postane dio prolosti, za
to smo se odluili da ue u vjenost!
Sve je zapisano na ploi vjenosti itav na ivot,
sva naa djela i ostvarenja, susreti i doivljaji, sve nae
ljubavi i patnje. Sve je to u vjenosti zabiljeeno i ostaje u njoj. Svijet ne predstavlja, kako je veliki egzistencijalistiki filozof Karl Jaspers rekao, ifrirani rukopis
koji tek moramo odgonetnuti: ne, svijet je prije list papira na koji moramo izdiktirati svoje poruke.
Vjenost ima dramatinu prirodu, jer ivot nam iz
dana u dan postavlja pitanja: ispituje nas i mi moramo odgovarati. itav je ivot, rekao bih, razdoblje neprestanih
pitanja
i odgovora.
to se tie odgovora, ja
i dalje uporno tvrdim da ivotu moemo odgovarati samo odgovarajui za vlastite ivote. Odazvati se ivotu
znai biti odgovoran prema vlastitom ivotu.
Sve to je u vjenosti zapisano ne moe se vie zagubiti to nam je utjeha i nada. No, isto tako vrijedi da
se u njoj vie nita ne da ispraviti a, to nam je opomena i podsjetnik. Budui da se iz prolosti nita ne moe izbrisati, to je na nama vea obaveza da upravo u
njoj spasimo one nae izabrane mogunosti. Sada postaje jasno da logoterapija ne predstavlja samo optimizam prolosti (za razliku od egzistencijalistikog
pesimizma sadanjosti), nego i aktivizam budunosti (za razliku od kvijetistikog fatalizma vjenosti).
Jer, ako je ve sve zauvijek pohranjeno u prolosti, vano je u sadanjosti odluiti to to elimo ovjekovjeiti
i ostaviti kao dio prolosti. To je tajna stvaralatva: da
promiemo sadraje iz nitavila budunosti u dio prolosti. Odgovornost ovjeka tako poiva na aktivizmu
budunosti, znai na promiljenom izboru mogunosti
iz budunosti, te na optimizmu prolosti, tj. ostvari106
vanju tih mogunosti tako to emo im nai spas u nebeskom svodu prolosti.
To je razlog prolaznosti: sve je nepostojano, zato to
ve nestaje i prelazi iz praznine budunosti u sigurnost
prolosti! To su stari fiziari nazivali horror vacui, strah
od praznine, koji kao prijetnja visi nad nama: zbog toga
sve juri iz budunosti u prolost, iz vakuuma i neizvjesnost^ budunosti u sigurno postojanje u prolosti. Zato
i dolazi do prenatrpanosti u uskom prolazu i otvoru sadanjosti, jer tamo je sve zakreno i nagurano i eka
da se oslobodi u obliku nekog dogaaja koji prelazi
u prolost, ili kao jedno od naih djela i ostvarenja kojima smo dopustili da uu u vjenost.
Sadanjost je granica izmeu nestvarnosti budunosti
i vjene stvarnosti prolosti. Ona je granica vjenosti;
drugim rijeima, vjenost je ipak ograniena: protee se
samo do sadanjosti, do sadanjeg trenutka, u kojem
izabiremo ono to elimo pustiti u vjenost. Granica vjenosti je mjesto na kojem se, u svakom trenutku naih
ivota, donosi odluka o tome to bi trebalo ovjekovjeiti, a to ne.
Sada moemo razumjeti kako je krivo oslanjati se na
izreku treba dobiti na vremenu, u smislu odlaganja
nekih ostvarenja u budunost. Vrijeme emo dobiti i
spasiti samo time to ga prenosimo i pohranjujemo u
prolost.
Vratimo se naem primjeru pjeanog sata i pogledajmo to se dogaa kada sav pijesak proe kroz namijenjen mu otvor i gornji dio sata ostane prazan: drugim
rijeima, to se dogaa kad nam vrijeme istekne, a ivot se zavrava. Jednom rijeju, to se dogaa u smrti?
U smrti se, sve to je prolo i dogodilo se, jednostavno zaleuje u samoj prolosti. Nita se vie ne moe izmijeniti. ovjek vie nita nema i vie nita ne moe;
nema due, nema tijela; izgubio je svoj psihofiziki ego.
Ono to je preostalo i to ostaje jest sebstvo, duhovno
sebstvo.
107
Mnogi ljudi vjeruju da ovjek koji umire moe u djeliu sekunde sagledati itav svoj ivot, kao ubrzam
film.4 Da ostanemo kod ove usporedbe: moglo bi se rei
da se u smrti i ovjek sam pretvara u neku vrstu filmskog ostvarenja. U tom trenutku on sam predstavlja
svoj ivot, postaje povijest svoga ivota svejedno dobra ili loa, naprosto onakva kakva je ve mogla biti.
ovjek postaje svoj vlastiti raj ili pakao.
To vodi do paradoksalne injenice da je ovjekova vlastita prolost zapravo njegova prava budunost. iv ovjek ima pred sobom budunost, a iza sebe prolost: dakle, ima oboje; umirui ovjek nema budunosti u onom
uobiajenom smislu, ima samo prolost; no, mrtav ovjek sam je svoja prolost. On nema ivota, on je
sam svoj ivot. To to je to samo njegov proli ivot,
nema nikakve vanosti; napokon, prolost je najsigurniji oblik postojanja. Upravo je prolost ono to nam nitko
ne moe oduzeti.
Prolost predstavlja pluskvamperfekt, u doslovnom
smislu tog izraza. ivot je tada zavren, zaokruen. Dok
u toku ivota samo pojedinani faits accomplis prolaze
kroz grlo pjeanog sata, poslije smrti itav ivot naprosto istekne postaje tako par-fait accompli!
To vodi do drugog paradoksa zapravo dvostrukog.
Ako je istina da ovjek neto stvara i ostvaruje upravo
time to to odlae u prolost (pomalo je ironino da on
to neto spaava od prolaznosti!) ako je to tako, znai da ovjek sam sebi stvara vlastitu stvarnost, da stvara sebe. Drugo: ovjek ne postaje stvarnost roenjem,
ve prije smru; on tek u trenutku smrti ostvaruje sebe. Njegovo sebstvo nije neto to jest, ve neto to
4
108
postaje i stoga postaje potpuno tek kad se smru ivot zaokrui u cjelinu.
Zaudo, u svakodnevnom ivotu ovjek je sklon da
krivo shvati smisao smrti. Kada nam ujutro zvoni budilica i prestraene nas prene iz snova, to buenje doivljavamo kao da je neto strano prodrlo u svijet naih
snova. I, jo uvijek opijeni snom, esto ne shvaamo (barem ne odmah), da nas to budilica budi u nae stvarno
postojanje, nae postojanje u stvarnom svijetu. No, nije
li tono da se i mi, smrtnici, ponaamo na slian nain u
trenutku u kojem se pribliavamo smrti? Ne zaboravljamo li, isto tako, da nas smrt zapravo budi za pravu stvarnost naih seb stava?
ak ako nas budi brina ruka koju volimo, i premda
je njezin dodir uvijek tako blag u asu buenja mi
zapravo ne shvaamo tu blagost. To zbivanje doivljavamo samo kao ometanje naeg svijeta snova i kao pokuaj da ga se prekine. I smrt, isto tako, najee smatramo
neim stranim i traginim i teko da uope slutimo kako je ona dobro smiljena, to sve znai i koliko krije
iza sebe . . .
8
Paradoksna intencija i derefleksija
Paradoksna intencija i derefleksija su dvije tehnike, koje su se razvile u okviru logoterapije (Frankl, 1938, 1955,
1958; Weisskopf-Joelson, 1955). Logoterapija se obino
smatra jednom od kategorija humanistike psihologije
(Buhler i Allen, 1972) ili se poistovjeuje s fenomenolokom (Spiegelberg, 1972) ili pak egzistencijalistikom
psihijatrijom (Allport, 1959; Lyons, 1961; Pervin, 1960).
Meutim, nekolicina autora tvrde da je logoterapija jedina koja je uspjela razviti psihoterapijske tehnike upravom smislu te rijei (Leslie, 1965; Kaczanowski, 1965,
1967; Tweedie, 1961; Ungersma, 1961). Tim sam tehnikama dao naziv paradoksna intencija (Frankl, 1947, 1955)
i derefleksija (Frankl, 1947, 1955).
PARADOKSNA INTENCIJA
Paradoksnu intenciju koristim jo od 1929. godine,
iako je nisam formalno objasnio sve do 1939. godine.
Kasnije je ta tehnika opirno opisana u metodologiji
(Frankl, 1953) i postala je sastivni dio logoterapijskog
sustava (Frankl, 1956). Od tada je veliki broj objavljenih radova o paradoksnoj intenciji pokazao da je ta
tehnika vrlo korisna u sluajevima opsesivnonkompulzivnih i fobinih stanja (Gerz, 1962; Kaczanowski 1965;
Kocourek, Niebauer i Polak, 1959; Lehembre, 1964; Medlicott, 1969; Muller-Hegemann, 1963; Victor i Krug, 1967;
110
SIMPTOM
FOBIJU
(2) POTIE
PRITISAK
SUPROTNI PRITISAK
To je najvidljivije kod opsesije bogohuljenja. O posebnim tehnikama za lijeenje takvih opsesija vidi Frankl, 1955.
112
Drugi sluaj, koji po svojoj prirodi vie ide u podruje prisile nego u fobije, ispriao mi je Darrell Burnett
koji radi u jednom savjetovalitu:
U Centar za duevno zdravlje zajednice doao je ovjek
koji se alio na prisilu da svako vee prije nego poe spavati mora provjeriti jesu li zakljuana ulazna vrata. Doao je dotle da je prisilno provjeravao vrata po deset puta u rasponu od dvije minute. Rekao je kako se pokuavao odviknuti od toga, ali bez ikakvog uspjeha. Savjetovao sam mu neka pokua postaviti novi rekord! Neka
vidi koliko bi najvie puta bio u stanju provjeriti vrata i
neka to zbraja! Isprva je mislio da je to glupo, ali osjeaj
prisile nestao je nakon tri dana.
U sljedeem se primjeru radi o sluaju koji mi je
ispriao Larry Ramirez:
Prilikom svojih konzilijarnih sastanaka koristio sam se
paradoksnom intencijom, jer se ta tehnika pokazala kao
najbolja i davala najvie nade u uspjeh lijeenja. Na primjer, Linda T., privlana devetnaestogodinja studentica,
obratila mi se s molbom za razgovor, jer je imala nekih
problema sa svojim roditeljima. Kad je dola na razgovor,
bilo je sasvim oito da je vrlo napeta. Mucala je. Moja bi
prirodna reakcija bila da kaem: Opustite se, sve je u
redu ili Smirite se, no iz prijanjeg sam iskustva znao
da bi to samo jo vie pojaalo njenu napetost. Postupio
sam sasvim suprotno: Linda, elim da budete to je vie
mogue napeti. Ponaajte se nervozno, koliko god to najvie moete. U redu, rekla je, to mi nee biti teko.
Poela je stiskati ake i tresti rukama, tako da je izgledalo
kao da joj ruke drhu. Nije loe, rekao sam, ali, pokuajte jo malo jae, pokuajte biti jo nervozniji. Odjednom joj je postalo jasno da je situacija smijena i rekla
je: Ne znam to je to; bila sam stvarno nervozna i napeta, ali vie ne mogu. udno, to to vie nastojim, to
sam manje u stanju da to ii budem. Sjeajui se tog sluaja, jasno mi je da je upravo ta smijena situacija, koja
je nastala upotrebom paradoksne intencije, pomogla Lindi da shvati da je ona prije svega ljudsko bie, a tek nakon toga pacijent, te da sam ja takoer prvo ovjek, a
tek onda psihijatar i ovjek koji daje savjete. Kominost
situacije je bila najbolja ilustracija nae ovjenosti.
115
to?
118
izmeu logoterapije i behaviorili zaboraviti i razlike. Uz ljusam priu koja ilustrira razliku
paradoksne intencije, s jedne
Lapinsohn (1971) je pokuao tumaiti rezultate postignute paradoksnom intencijom kao posljedice neuropsiholokih stanovita, to je u redu jednako kao i objanjenje koje je dao Muller-Hegemann (1963), ije je osnovno usmjerenje refleksoloko. To se podudara i s tumaenjem neuroze koje sam dao 1974. godine:
Sve se psihoanalitiki usmjerene psihoterapije uglavnom
bave razotkrivanjem primarnih uvjeta uvjetnih refleksa. Neuroza se na osnovi njih moe vrlo dobro i lako
prepoznati i razumjeti; naime, moe se shvatiti situacija
vanjska ili unutarnja u kojoj se odreeni neurotini
simptom pojavljuje po prvi puta. Neki autori, meutim,
tvrde da neurozu ne uzrokuju samo primarni uvjeti, ve
i sekundarni. Tako dolazi do pojaanja simptoma, a tome je uzrok povratni mehanizam zvan unaprijed predosjeana tjeskoba. Zbog toga, ako elimo ponovno osloboditi uvjetni refleks, moramo najprije prekinuti zaarani
krug koji stvara predosjeana tjeskoba, a naa tehnika
paradoksne intencije upravo to i ini.
Behavior-terapeuti nisu doli samo do spoznaje kako
djeluje paradoksna intencija ve su pokuali i eksperimentalno dokazati njezino stvarno djelovanje. Solyom
i sur. (1972) su s uspjehom lijeili kronine bolesnike koji su bolovali od opsesivne neuroze, a bolest je trajala
izmeu etiri i dvadeset godina. Jedan pacijent je etiri i pol godine bio podvrgnut psihoanalizi, a etvero
strane, te s druge strane tehnike modifikacije ponaanja, koja
je dio behavior-terapije: Gospodin i gospoa... bili su vrlo uzbueni zbog svog devetogodinjeg sina Rudyja, koji je jo uvijek
svake noi mokrio u krevet. Doli su da im moj otac pomogne
jer, kako su rekli, ve su sve pokuali: tukli su ga, razgovarali
s njim, spreavali ga, nisu se obazirali na njega itd. No, bilo to
rekli ili uradili, nita nije pomagalo. Postalo je ak i gore. Otac
im je savjetovao da djetetu dadu novi za svaku no kada se
pomokri u krevet. Rudy je bio veseo i obeao mi da e me voditi u kino i kupiti slatkia, jer je oekivao da e zaraditi mnogo novaca. No, ve prilikom sljedeeg posjeta, Rudy je alosno
rekao kako je zaradio samo dva novia. Priao je kako se jako
trudio da se svake noi pomokri u krevet jer je htio zaraditi
mnogo novaca. Bio je vrlo tuan i nije mogao razumjeti to se
to dogodilo: nikada prije nije doivio neuspjeh!
119
pacijenata je lijeeno elektrookovima. Autori su izabrali dva simptoma koji su bili priblino jednaki, kako po
vanosti za pacijenta tako i po uestalosti pojavljivanja,
te su primijenili paradoksnu intenciju na jedan od ta
dva simptoma. Drugi, kontrolna misao, ostao je nelijeen. Iako je vrijeme lijeenja bilo kratko (6 tjedana),
dolo je do poboljanja u 50% sluajeva lijeenja onog
prvog, izabranog simptoma. Neki su pacijenti kasnije
izjavili kako su, nakon ovih pokusa, uspjeno primjenjivali paradoksnu intenciju i na druge opsesivne misli.
Istovremeno nije dolazilo do zamjene simptoma. Autori zakljuuju da paradoksna intencija, sama ili u kombinaciji s drugim oblicima lijeenja, moe biti relativno
brza metoda za lijeenje nekih sluajeva opsesije.
Literatura o paradoksnoj intenciji spominje sluajeve
u kojima se ta logoterapijska tehnika kombinirala s
modifikacijom ponaanja, a neki su behavior-terapeuti
pokazali da se terapijski uinci postignuti behavior-terapijom mogu poveati dodatnom primjenom logoterapijskih tehnika kao to je, na primjer, paradoksna intencija. Jacobs (1972) je naveo sluaj gospoe K. koja je petnaest godina patila od jake klaustrofobije:
Fobija se proirila i na putovanje avionom, vonju liftom, boravak u vlakovima, u kinu, restoranima, kazalitu,
robnim kuama i svim drugim zatvorenim .i ogranienim
prostorima... To je predstavljalo velik problem budui
da je gospoa K., koja je ivjela u Velikoj Britaniji, bila
glumica i esto se od nje trailo da putuje u inozemstvo,
jer je trebala glumiti u kazalitu ili na televiziji... Pacijentica se javila na lijeenje osam dana prije nego to je
trebala otputovati iz Sjeverne Afrike, gdje je bila na odmoru, i vratiti se u domovinu... Bojala se da e se zaguiti i umrijeti... Rekli su joj neka prestane misliti, neka
sve misli o katastrofi izbaci iz glave. Zatim su primijenili Franklovu paradoksnu intenciju, kojom su zapravo
napadana njezina shvaanja i ponaanje prema fobijama.
Nauili su je kako da se ponaa: uvijek kad osjeti tjeskobu zbog neke situacije koje se boji, umjesto da nastoji
susprezati i boriti se protiv simptoma i misli koje je mu120
je dvanaest godina patio od oslabljenog oblika opsesivno-kompulzivne neuroze. Razliiti oblici lijeenja, ukljuujui psihoanalizu i elektrookove, nisu doveli do poboljanja.
Kod njega se u posljednjih sedam godina razvila opsesija i strah da e se uguiti, tako da gotovo vie nije mogao ni jesti ni piti; sve to zbog toga to je bio pod utjecajem krajnje tjeskobe u nastojanju da se prisili na
gutanje, izazivao bi u sebi stanje globus hystericus. Teko
mu je bilo prijei ulicu, jer je mislio da bi se na pola puta mogao uguiti. Savjetovano mu je da namjerno radi
upravo one stvari kojih se toliko boji ii koje su mu opsesije onemoguavale da ini, sve do asa u kojem e ih
se osloboditi... Reeno mu je i da se opusti prilikom jela, kada pije ili prelazi ulicu. Koristei tehniku paradoksne intencije, dali su mu da ispije au vode te da se pritom svom snagom nastoji uguiti. Naravno, nije bio u stanju da to i uini. Savjetovano mu je da taj obred ponavlja tri puta dnevno . . . Nekoliko je sljedeih sastanaka posveeno daljim tehnikama redukcioniranja prisutne tjeskobe i primjeni paradoksne intencije . . . Kod dvanaestog
je Sastanka pacijent saopio da su sve njegove prijanje
opsesije potpuno nestale.
Evo jo jednog slinog primjera:
U savjetovalite je dola mlada djevojka; zvala se Viicki
di bila je uenica srednje kole. Plaui je ispriala kako
je inae dobra uenica, ali da nikako ne moe dobiti prolaznu ocjenu iz predmeta koji je sadravao obavezu da
se pred cijelim razredom odri govor. Upitao sam je da
li zna zato se to dogaa. Odgovorila je da svaki puta kada ustane da odri govor, njome prevlada takav strah da
vie naprosto niije u stanju ni otvoriti usta ni stajati na
vlastitim nogama. Pokazivala je mnoge znakove predosjeane tjeskobe, tako da sam predloio neku vrstu (igre: ona
neka bude govornik, a ja u predstavljati sluateljstvo.
U toku tri dana takve terapije koristio sam tehniike modifikacije ponaanja s pozitivnim pojaanim djelovanjem.
Ona je pred sebe postavila cilj da poslije prvog uspjeno
odranog govora dobije prolaznu ocjenu, neto to je jako eljela. No, dogodilo se da sljedeeg dana ponovo nije
uspjela i jecajui vratila se u moj ured. Budui da pri122
U nas objavljeno pod naslovom Zato se niste ubili?, u nakladi prevodioca Karla Prendivoja, u biblioteci Oko tri ujutro,
Zagreb, 1978. (op. prev.).
125
Ann, Richarda i Lods. Prvo u jednog, zatim u drugog ,i tako redom, po petnaest minuta u svakog i tako cijeli dan.
Ako zaboravi, podsjetit u te. Nee nita drugo raditi,
samo zuriti u njih. Nee li to biti zabavno? Libby je pomalo sumnjiavo pogledala u nj i rekla: A . . . a . . . ali,
gospoice H., to zvui glupo. Uope ne, Libby, ja to
stvarno ozbiljno mislim, odgovorila je gospoica H. To
izgleda tako smijeno, rekla je Libby, smijeei se. Tada
se i gospoica H. nasmijeila: To stvarno izgleda smijeno, zar ne? Hoe li pokuati? Libby se zarumenjela.
Gospoica H. joj je zatim objasnila da se ponekad dogaa da navika nestaje ako sami sebe prisiljavamo da inimo neto to zapravo ne elimo initi. Kad su svi uenici
uli u razred i sjeli, gospoica H. je dala Libby tajni znak
da zapone sa svojom igrom. Libby je na trenutak pogledala u gospoicu H., a zatim dola do nje i branei se,
rekla: Ja to ne mogu uiniti! U redu, odgovorila je
gospoica H., pokuat emo kasnije. Pred kraj dana obje su bile oduevljene jer Libby vie nije bila u stanju
da ponovi svoju prijanju naviku. Djevojica je bila ponosna to je to postigla i kasnije je upitala gospoicu H.
da li je i ona primijetila da se to vie ne dogaa. Gospoica H. je to potvrdila i estitala joj na tome. U naem
posljednjem razgovoru o Libby, gospoica H. me je izvijestila kako je Libby ponovo zadobila ugled meu drugom
djecom, da se promijenila i da je svi vole. Ja naprosto
uivam raditi s paradoksnom intencijom, jer ona prua
neto poput onog: Hajde da ivot ne uzimamo ba tako
ozbiljno i strogo. Zabavljajmo se na raun vlastitih problema. Postavimo li se u stranu, te iz prikrajka gledamo
na njih i smijemo im se, oni e naprosto i jednostavno
nestati kao dim! To esto govorim djeci i ona shvaaju duh takve ale.
Moemo slobodno rei da je i autorica vrlo dobro shvatila duh nae tehnike, koji poiva na ovjekovoj sposobnosti samoodvajanja.
Ovakvim i slinim sluajevima ne mislim tvrditi da je
paradoksna intencija djelotvorna i uspjena u svakom
sluaju ili pak da se njezin uinak sasvim lako postie.
Paradoksna intencija, kao ni logoterapija openito, nije lijek za sve takvo to jednostavno ne postoji na polju psihoterapije. No, paradoksna intencija se moe
128
129
ni, izjavio je. Brojevi i njihov red postali su mu sve znaajniji. Preko noi je obavezno morao ostaviti tri narane na stolu, jer se inae uope ne bi mogao smiriti. Ponovo je uao u razdoblje neprestanog mijenjanja poslova.
Nije uspjelo ni lijeenje homeopatijom i akupunkturom,
kojem se podvrgnuo 1961. godine, dok je godinu dana prije, dakle 1960. godine, bio na lijeenju kod jednog psihologa, takoer bezuspjeno. Napokon je 1962. godine dospio u duevnu bolnicu, gdje su mu, nakon postavljene
dijagnoze shizofrenije, dali ukupno etrdeset pet inzulinskih okova. No prije otputanja iz bolnice doivio je
ivani slom i u glavu mu se uvukla misao da je sve zapravo nestvarno. Od toga dana nadalje, izjavio je pacijent, to je bila moja osnovna i sredinja misao koja
mi je neprestano prijetila, i bio sam u velikoj nevolji.
Pokuavao se lijeiti u inozemstvu, ali ni to nije bilo od
pomoi. U roku od jedne godine, dvadeset je puta promijenio posao, radei svata od poslova turistikog vodia, agenta za prodaju karata, sve do poslova pomonika
u tiskari. 1963. godine podvrgnut je radnoj terapiji, koju
je smatrao barem djelomino uspjenom. Meutim, 1964.
godine opsesivno-kompulzivni simptomi su postali jo jae izraeni, tako da je pacijent postao sasvim nesposoban
za posao. U tom ga je razdoblju najee zaokupljala misao: Moglo bi se dogoditi da nekome iskopam oi. Svaki
puta kad na ulici proem pored nekog ovjeka, moram
se okrenuti da bih se uvjerio da to nisam uinio. Njegova
porodica vie nije mogla podnositi takvo stanje. Zbog toga je primljen u nau Poliklimku, pod dijagnozom teka opsesivno-kompuilzivna neuroza. Ispitivanja nisu otkrila nikakve organske poremeaje. Dobio je lijekove da
bi se smirio. Ovako je izgledao prvi dan psihoterapijskog
lijeenja: pacijent se pdkazuje kao nemiran i napet; neprestano gleda u vrata da bi se uvjerio nije li nekome ipak
iskopao oi. iroko zaobilazi svako dijete koje sretne na
hodniku (u susjednoj klinici za uho, grlo i nos nalazi se
dosta djece) Neprestano vri neke ceremonijalne kret131
Kad se radi o opsesivno-kompulzivnoj neurozi, rezultate postignute paradoksnom intencijom moramo procjenjivati kroz iskustvo da je u ovom sluaju prognoza
bolesti vjerojatno loija nego to je to kod drugog neurotinog poremeaja (Solyom i sur., 1972); Nedavno je
pregledano dvanaest radova iz sedam razliitih zemalja,
koji su se bavili problemom prouavanja opsesivne neuroze. Pokazalo se da u 50% sluajeva nije bilo znakova
poboljanja bolesti (Yates, 1970). U osam rasprava koje govore o lijeenju opsesivnih neuroza behavior-terapijom, kae se da je samo 46% sluajeva pokazalo znakove poboljanja bolesti (Solyom i sur., 1972).
Iznosim za kraj i jedno ne manje znaajno otkrie, a
to je da je tehnika paradoksne intencije pogodna i za lijeenje nesanice. Navest u vam kao primjer sluaj pedesetetverogodinje ene koja je postala rob tableta za
spavanje. Sadiq je u njenom sluaju primijenio tehniku
paradoksne intencije. Jedne je noi, oko 22 sata, izala
iz svoje sobe, dola do njega i poveo se sljedei razgovor:
Pacijentica: Mogu li dobiti svoju tabletu za spavanje?
Terapeut: ao mi je veeras je ne moete dobiti. Ponestale su nam, a zaboravili smo obnoviti zalihe.
136
sluajeve fobija i naao da ona pokazuje dobar i uspjean uinak; ak i analitiki usmjeren psihijatar moe
je uspjeno koristiti. Meutim, najznaajnije je da se
pravilo paradoksne intencije pokua primijeniti i na
none more, onako kako je to inilo jedno afriko pleme,
a o emu se prije nekoliko godina pisalo u asopisu
Transcultural Psychology. Evo jo jednog primjera: Neka je pacijentica primljena u bolnicu zbog ozbiljnog neurotino-depresivnog stanja. Primijenjena je paradoksna intencija i njeno se stanje izvrsno popravilo; osposobila se za povratak kui, ponovno preuzimanje svih obaveza i postala je sposobna da se suoi sa svim svojim
svjesnim tjeskobama. Meutim, nakon izvjesnog vremena dola je ponovo, tuei se da joj je san uznemiren
snovima u kojima je progoni osoba koja kao da hoe
pucati u nju ili je pak zaklati. Suprug se budio od njenog vriskanja, a tada bi i nju probudio. Odluno smo
joj savjetovali neka se samo trudi da i dalje sanja takve
snove, ali tako da u njima ne bjei od te sudbine, ve
da ostane stajati na mjestu i dozvoli da taj netko u nju
puca ili je zakolje, svejedno. Suprugu je reeno da je nikako i ni pod kojim uvjetom ne budi, pa makar ne znam
kako vritala. Kada smo se ponovo vidjeli, rekla mi je
da su none more nestale, ali se njezin suprug alio kako ga ona jo uvijek budi u snu ovaj puta zato to se
smije.
Postoji nekoliko primjera koji govore o tome kako se
paradoksna intencija pokuavala upotrebljavati ak i
kod psihotinih manifestacija, kao to su slune halucinacije. Sljedei primjer takoer navodimo iz Sadiqova
lanka:
Frederick je bio dvadesetetverogodinji pacijent, koji
je bolovao od shizofrenije. Slune halucinacije su bile njegov glavni simptom. Neprestano je uo glasove koji ga
ismijavaju i na taj mu nain prijete. Kada sam doao u
priliku da s njim razgovaram, nalazio se u bolnici ve desetak dana. Razgovor smo poveli kada je jedne noi, oko
138
etrnaest godina bolovao od agorafobije. Sa dvadeset etiri godine doivio sam ivani slom, u vrijeme kada sam
tokom tri godine posjeivao jednog frojdovski orijentiranog psihijatra zbog nekog sasvim drugog problema. Te,
tree godine lijeenja, doivio sam slom. Nisam vie mogao raditi, ak nisam mogao izlaziti van. Sestra me je
morala uzdravati kaiko je najbolje mogla i znala. Nakon
etiri godine provedene u nastojanju da sam sebi pomognem, otiao sam u bolnicu teina mi je pala na etrdeset pet kilograma. est tjedana kasnije otputen sam iz
bolnice u poboljanom stanju. Sedam mjeseci nakon
toga doivio sam novi slom. Uope nisam mogao izai iz
kue. Taj sam puta dvije godine posjeivao hipnotizera.
Nije bilo ba velike pomoi. Hvatala me panika, drhtavica,
osjeao sam malodunost. Bojao sam se da u zapasti
u paniku, a dogaalo se da sam uvijek u nju i zapadao. U
ovih proteklih etrnaest godina bojao sam se zaista kojeega: prepurlih duana, mnotva ljudi na ulicama ili drugim mjestima, udaljenosti itd., i nita nije stvarno izmijenilo i popravilo to stanje za cijelo to vrijeme. Prije nekoliko tjedana poeo sam se odjednom osjeati nervozno i
uplaeno kad mi je na um dola vaa metoda. Rekao
sam sebi: Svima u na ulici pokazati kako je lijepo i zabavno paniariti i ruiti se u nesvijest. inilo se da
sam se smirio. Nastavio sam tako to sam otiao u duan u susjedstvu. Dok je trgovac obraunavao stvari koje sam kupio, ponovo sam osjetio nervozu i poeo
osjeati kako nadolazi panika. Primijetio sam da mi
se ruke znoje. Ne elei pobjei, ba kada je trgovac bio
pri kraju rauna, upotrijebio sam paradoksnu intenciju,
govorei sebi: Pokazat u ja tim ljudima i njemu koliko
se stvarno mogu i znam znojiti. Bit e svi zapanjeni. Tek
kada sam uzeo stvari i krenuo kui, shvatio sam da sam
zapravo prestao biti nervozan i uplaen. Prije dva tjedna
u naem je susjedstvu poela karnevalska predstava. Uvijek sam u takvim situacijama bio vrlo nervozan i zastraen. Ovaj put, prije nego to sam izaao iz kue, pomislio sam u sebi: Ba u se truditi i nastojati da zapadnem u paniku i padnem u nesvijest. Prvi puta nakon toliko dugo vremena bio sam u stanju da odem u samo sredite karnevalske priredbe, tamo gdje je bila najvea guva. Da, istina je da su se povremeno opet javljale misli
o strahu i poinjao bih osjeati 'kako nadolazi panika,
ali svaki sam puta upotrijebio paradoksnu intenciju, koja
je pomagala. Vau sam metodu koristio kada god mi je
141
sam se tako beznadno. Iznenada sam se sjetila paradoksne intencije i pomislila sam da bi bilo dobro da je pokuam primijeniti na vlastitu potitenost. Rekla sam sama
sebi: Hajde da vidim koliko duboko mogu zapasti u potitenost! I pomislila sam: Bit u stvarno i istinski potitena i poet u plakati, plakat u posvuda. U mati
sam poela stvarati slike koje su prikazivale mene kako
lijem potoke velikih suza, zamiljala sam kako toliko jako plaem da e suze napraviti pravu poplavu. Na tu pomisao i na sliku koju sam pritom zamislila, naprosto sam
se poela smijati. Zamislila sam kako moja sestra dolazi
kui i kae: Esther, Esther, to si to zaboga radila; jesi
li morala ba toliko plakati da si poplavila itavu kuu?
I tako, dre Frankl, pomislivi na takav prizor, poela sam
se smijati i smijati, tako jako i glasno da sam se sama
uplaila. A, zatim sam sebi rekla: Neka, smijat u se tako snano i buno, da e svi susjedi dojuriti da vide tko
se to tako smije. ini se da me je to malo smirilo. To se
dogodilo u etvrtak ujutro; danas je subota, a potitenost
se jo uvijek nije vratila. To to sam uinila s paradoksnom intencijom, slino je primjeru s ogledalom promatramo li sami sebe kako plaemo, iz nekog se razloga
dogodi da upravo zato prestanemo plakati. Ja ne mogu
plakati dok se gledam u ogledalo. P. S. Nisam vam napisala ovo pismo da bih traila pomo ja sam sama sebi
pomogla.
To da ljudi mogu pomoi sami sebi upotrebom paradoksne ifitencije u vlastitom sluaju, moe nam biti
shvatljivo jedino ako se ta tehnika uzima kao mehanizam koji umiruje ili pokree, mehanizam koji pomae
savladavanju potekoa koje ima svako ljudsko bie. Iz
tog razloga paradoksna se intencija esto primjenjuje
nesvjesno. Ruvsn A. K. izjavio je:
elio sam sluiti u izraelskoj vojsci. Nalazio sam u tome
smisao, jer sam elio sudjelovati u borbi svoje zemlje za
opstanak. Zbog toga sam odluio da sluim najbolje to
mogu i da pruim sve od sebe. Dobrovoljno sam se prijavio u najistureniju jedinicu u vojsci, u padobransku.
Bio sam izloen brojnim situacijama u kojima mi je ivot bio u opasnosti. Na primjer, prilikom prvog skoka s
padobranom, strahovito sam se uplaio i doslovno se sva143
144
Upravo kao to pojedinci mogu nenamjerno i samostalno primjenjivati paradoksnu intenciju, to moe initi i itava grupa ljudi. Ochs (1968) je istakao kako se ini da su, ne samo zen-psihijatri, ve i druge vrste etnopsihijatrije koristile u svom radu neka pravila, koja je
logoterapija kasnije sistematizirala. Tako izlazi da je
temeljno naelo koje se provlai ifaluk-terapijom, zapravo logoiterapeutskog znaenja, a aman meksiko-amerike narodne psihijatrije curandero, je logoterapeut. Wallace i Vogelson istiu injenicu da etnopsihijatrijski sustav esto koristi psihoterapijska pravila, koja je tek nedavno uoio i poeo primjenjivati psihijatrijski sustav Zapadnog svijeta. Ispada da je logoterapija
jedna veza izmeu dvije ... (Ochs, 1969).
Slino se tvrdi i za japansku morita-psihoterapiju, kao
drugi oblik istonjake metode. Kako su dokazali Yamamoto (1968) i Noonan (1969), morita-terapija posjeduje panje vrijedne slinosti s Franklovom paradoksnom intencijom, a Reynolds (1976) kae da te dvije metode koriste i primjenjuju jako sline i usklaene terapijske korake, koji su otkriveni nezavisno jedni od drugih i tisue milja daleko jedni od drugih. Meutim, Noonan (1969) ukazuje na razliku koja se oituje u tome
da morita-terapija odraava istonjaki pogled na svijet,
dok je za Zapad karakteristina logoterapija. Reynolds
zakljuuje: Frankl i njegovo uenje predstavlja kulturu
u kojoj je pojedinac na prvom mjestu, a racionalizam
trai da se otkriju osobni ciljevi, dok morita predstavlja kulturu u kojoj grupa ljudi ima prvenstveno mjesto
i u kojoj tradicija odreuje ciljeve kao neto dano.
Vidimo da su narodi, odnosno sami ljudi pomagali,
iako nesustavno, da se logoterapija unaprijedi i razvije.
S druge je strane, meutim, logoterapija uvelike pospjeila i unaprijedila veliki dio onoga sto su, manje ili vie
metodiki, otkrili behavior-terapeuti. Ukratko, prolost
je nadogradila logoterapiju, a ova je sama nadogradila
budunost, ije je posljednje desetljee i osvojila (Stein145
DEREFLEKSIJA
Do sada smo govorili o dvije, od tri patogene pojave, koje razlikujemo u logoterapiji: to su fobija, koju obiljeava bijeg od straha, te opsesivno-kompulzivna neuroza,
koja ima obiljeje borbe protiv opsesija i prisila. to je
tree? To je seksualno-neurotski sindrom koji, kao i
prethodna dva, obiljeava neprestana pacijentova borba.
Meutim, ovdje se pacijent ne bori protiv neeg, ve se
prije i vie bori za neto, odnosno bori se da postigne
zadovoljstvo u spolnom ivotu. Pri tome moramo rei
da u logoterapiji postoji naelo po kojem ovjek ima
vie izgleda da mu cilj potpuno izbjegne to vie i jae
eli i nastoji postii zadovoljstvo.
Ako se cilj namjere u spolnom ivotu svede iskljuivo
na problem potencije i orgazma, onda taj problem istovremeno postaje i sredite panje (Frankl, 1969). U logoterapiji za tu pojavu koristimo izraze hiper-intencija
(prekomjerna nakana) i hiper-refleksija (prekomjerna
panja). Ta dva fenomena jaaju jedan drugog, ime se
uspostavlja povratni mehanizam. Kako bi sam sebi osigurao dobru T potenciju i postizanje orgazma, pacijent
svu panju obraa samo sebi, vlastitoj vjetini, umijeu
i doivljaju. Istovremeno, on uope ne obraa panju na
svog partnera, ne trudi se da mu prui bilo kakve stimulanse, koji bi ga spolno uzbudili. Posljedica toga je
opadanje potencije i mogunosti da se doivi orgazam.
To zauzvrat samo pojaava pacijentovu hiper-intenciju
i tako se zatvara zaarani krug.
147
HIPER.-INTENCIJA
HIPER-REFLEKSUA
Da bi se taj krug razbio, u igru moraju ui centrifugalne sile. Umjesto da samo tei postizanju to bolje
potencije i orgazmu, pacijent bi trebao biti onakav kakav zapravo jest, to znai da bi trebao dati sebe. Umjesto da se neprestano samo prouava i gleda, morao bi
jednostavno zaboraviti na sebe i potpuno se otvoriti.
Da bi se to provelo drugim rijeima, da bi se osujetila pacijentova hiper-refleksija mora se primijeniti
jedna druga logoterapijska tehnika: to je derefleksija
(Frankl, 1955).
Kaczanowski (1965, 1967) je autor koji nas je mnogo
zaduio to se tie tog problema, jer je opisao brojne
sluajeve primjene derefleksije (iskljuenja iz svijesti),
odnosno logoterapijskog lijeenja impotencije. Ovdje u
iznijeti sluaj jednog njegovog pacijenta, koji je imao
vrlo lijepu enu, tako da su ljudi za njega priali: Sretnik dobio je za enu najzamamniju djevojku koju je
susreo. Stoga je razumljivo da je on elio da joj prui
i najvee zadovoljstvo u spolnom ivotu, jer ga ona svakako zasluuje, a i oekuje. Kaczenowski je zakljuio
da je pacijent oajno teio savrenosti u spolnom ivotu, tako da bi upravo ta njegova hiper-intencija za postizanjem muevnosti, mogla biti i razlog njegove impotencije. Uspjelo mu je da pacijentu pomogne da shvati
kako u pravoj ljubavi ima mnogo toga to je vrijedno
da se oplemenjuje. Pacijent je nauio sljedee: ako voli
svoju enu, onda joj moe dati itavog sebe, umjesto da
se trudi da joj prui samo vrhunac u spolnom odnosu.
Tek tada e i njezino zadovoljstvo biti posljedica njego148
Umjetnost improvizacije igra odluujuu ulogu u logoterapijiskom lijeenju impotencije. Iz primjera, koji
zahvaljujem Josephu B. Fabryju, mogu se vidjeti mogunosti i potrebe za improvizacijom:
151
consides!
LITERATURA
Agras, W. S. (ur.), Behavior Modification: Principles and Clinical
Applications. Boston, Little, Brown and Company, 1972.
Allport, G. W., Predgovor u V. E. Frankl, From Death-Camp to
Existentialism. Boston, Beacon Press, 1959.
Personality and Social Encounter Boston, Beacon Press, 1960.
Bandura, A,, Modelling Approaches to the Modification of Phobie Disorders, u The Role of Leaming in Psvchoterapy. London, Churchill, 1968.
155
156
157
158
The Present Crisis in Psychotherapy. The Journal of Psychology, 69, 1968, 10715.
Yamamoto, I. Die japanische Morita-Therapie im Vergleich zu
der Existenzanalyse und Logotherapie Frankls. U W. Bitter
(ur.), Abendlndische Therapie und stliche Weisheit, Stuttgart, Klett, 1958.
Yates, A. J., Behavior Therapy, New York, Wiley, 1970.
Adams, E. Kim, 97
Adler, Alfred, 14, 21, 59, 91
Agorafobija, 11718, 14041
Agras, W. Stewart, 118
Agresivnost 24, 34, 64, 6667,
67 bilj., 93
Alkoholizam, 2526
Allen, Melanie, 61, 110
Allport, Gordon, 110, 117
American Journal of Psychiatry, 38
Arnold, Magda B., 45
Asketizam, 9293
Bacheis, Leonard, 14
Bacon, Yehuda, 37
Becker, E., 55
Bedoya, Elizabeth, :i8 bilj.
Behavior-terapija, 1214, 20,
112, 117118, 118119 bilj.,
119120, 123124,r 145; flooding, 146; modifikacija ponaanja, 118119, 119 bilj.,
120, 122, 123, 153; produeno
izlaganje, 147
Benedikt, Friedrich M., 126,
129
Bertalanffy, Ludwig von, 50
bilj., 89
Besanica, v. Nesanica
161
162
Gestalt opaanje, 36
Ginsberg G. L., 14950
Goethe, Johann Wolfgang, 29,
56, 56 bilj., 8384
Goldstein, Kurt, 89
Goodwin, Brian, 84
Govor, 6162, 85, 85 bj.
Gray, R. N., 54
Grupna logoterapija, 26, 74,
13435
Gusenbauer, Ilona, 9495
Haley, Jay, 137
Halucinacija, 13839
Hand, I., 117
Harrington, Donald Szantho,
123
Hartmann, Nicolai, 45
Hvens, L. L., 123
Hays, 129 bj.
Heidegger, Martin, 44, 101
Heisenberg, Werner, 42
Henkel, D., 111
Hess, W. R., 67
Heyse, H., 118
Hiper-diskusija, 73
Hiper-intencija, 7273, 9597,
14748, 152
Hiperinterpretacija, 55
Hiper-refleksij a, 73, 147, 151,
152
Hipertrofija smisla, 58, 73
Hipnoza, 137
Hipokrizija, 70, 78
Hipotrofija smisla, 58
Histerija, 11618
Hodgson, R., 146
Hofsttter, Peter R., 64
Hlderlin, Friedrich, 83, 91, 92
bj.
Holmes, Robert M., 74, 74 bilj.
Homeostaza, 75, 89
Horn, Myron J., 151
Htjeti, 72; v. Volja
Huber, J., 139
163
164
165
Portmann, Adolf, 44
Potitenost, 24, 47, 49, 58, 142
43, 144 bilj.
preplavljivanje, v. Behavior-terapija, flooding
Preuranjena ejakulacija, v.
Spolnost
Privatnost ivota, 69
Prokrustova postelja, 14, 83
Prolaznost, 3637, 107; ivota, 98107
Promiskuitet, 6970, 77 bilj.,
78
Prostitucija, 70
Prolost, 100, 106
Protu-prijenos, 70
Psihijatrija, 11, 48, 82, 117, 123
24; 141; egzistencijalistika
, 11, 110; etnopsihijatrija,
145; humanizacija , 82; zen-psihijatrija, 13940, 145
Psihoanaliza, 1314, 2021, 28,
46, 4748 bilj., 5859, 66
67, 7071, 8384, 11415,
11819 bilj., 119, 12224
Psihodinamika, 13, 18, 20, 48,
66, 67, 8384, 123
Psihologija, 1112, 20, 27, 32,
4243, 5051, 58, 61, 62, 65
66, 83; dubinska , 27, 83;
humanistika , 11, 61, 63
65, 110; individualna , 59;
visinska , 2728
Psihosomatske bolesti, 52
Psiholoka dimenzija, v. Dimenzija
Psihoterapija, 1113, 17, 25, 61,
11819 bilj., 128
Psihoterapija i egzistencijalizam (V. E. Frankl), 11
Psihoza, 21, 47, 5859, 83, 112,
13839
Pulse (medicinski asopis), 149
Puritanizam, 71
Purpose-in-Life test, 25, 29
166
94
Sredstva za umirenje, 6566
Strah, 11119; od straha,
111, 146; bijeg od , 11113,
146; od letenja, 114, 120
21; trema, 11314, 12223;
od znojenja, 127
Stres, 9092
Stvaralatvo, 83, 85, 106
Stvarnost, 36, 4243, 63, 65,
7576, 98101, 107108
Subhumanizam, 14, 75, 117
Sugestija, 12327
Supstitucija simptoma, 12, 120
Susret (encounter), 6174, 76
Sveti Augustin, 98
Svijest, 53
ovinizam (u sportu), 89
Teleologija, 60
Tenzija, v. Napetost
Teorija motivacije, 27, 31, 75,
89, 93
167
Muradif Kulenovii
169
praktino u s m j e r e n j e r a z m a t r a j u samospoznaju i uope pos t o j a n j e kao neto to se neprekidno razvija, pojaviijuje: ovjeka ne treba promatrati kao zbir statikih tvari ili mehanizama, ovjek je u stalnom razvoju i (neponovljivom k r e t a n j u .
itajui eseje koje n a m Frankl nudi u knjizi Neujan vap a j za smislom upoznajemo autorovu misaonu orijentaciju
i iz toga terapijsku metodu logoterapiju koja je najblia
stavovima egzistencijalista, koji slijede razvojnu liniju Jaspersa i dalje Gabriela Marcela. Viktor Frankl, kao Jaspersov
uenik, smatra da duh ne moe oboljeti, otuda i njegov posebni psihoterapijski pristup, j e r k o d njegovih se pacijenata,
ili tonije psihijatrijskih poremeaja, n e radi o bolesit ilego o
izgubljenom ili uope nepronaenom smislu ivota. S ovakvim shvaanjem Viktor Frankl se nita ne pomie od shvaan j a Tome Akvinskog i neotomista koji s m a t r a j u da duh ne
moe oboljeti kao to dua ne moe podlei ili biti podvrgnuta
raspadanju.
Viktor Frankl je zanimljiva pojava meu filozofima i u izvjesnom smislu disonantna linost meu psihijatrima. Svojim
radom pridruuje se onim znanstvenicima k o j i p o t v r u j u krizu psihijatrije kao znanosti koja nema nikakvog osnovnog
apriornog plana.
Neki marksisti, naroito iz SSSR, s m a t r a j u Frankla kao i
ostale pristalice egzistencijalistike analize p r o d u k t o m materijalizmu neprijateljske filozofije, subjektivno-idealistike
teorije, ija je p r i m j e n a u psihijatriji tetna i besplodna.
Frankl, osobno, nije nimalo nepraktian ovjek: veoma je
komunikativan i dobar propagator svojih shvaanja i doivl j a j a svijeta. Kod nas su m u prevedene ve dvije knjige:
jedna koja je u svijetu poznata pod naslovom ovjekovo
traenje smisla, u nas ima neto komercijalniji naslov Zato se nisite ubili?, a sadri njegove osniovne stavove i zapise o nacistikom logoru gdje je proivio etiri godine za
vrijeme rata, te druga s naslovom Bog podsvijesti Psihoterapija i religija. 1
Knjiga Neujan vapaj za smislom, s podnaslovom Psihoterapija i humanizam, sadri sve bitne odlike misaona
i praktina u s m j e r e n j a svojega autora. U osam eseja Frankl
razrauje svoje odnose p r e m a nekim kljunim problemima
naeg vremena koji nas potiu na razmiljanje svojim
snanim polemikim tonom o stanovitim druitvenim pojavama u javnom pa i znanstvenom, suvremenom ivotu. Ovdje
1
170
171
172