Recenzije, prikazi i osvrti, Prilozi 27-28 (1988), str.

183-196

183

ARISTOTEL. O D UI.
Preveo Milivoj Sironi.
NAGOVOR NA FILOZOFIJU.
Preveo Darko Novakovi.
Predgovor i redakcija: Branko Bonjak.
Izdava: Naprijed (Filozofska biblioteka). Zagreb, 1987.

Od itava je Aristotelova golema filozofskog djela dosada na najveu naklonost naih prevodilaca i izdavaa nailazio njegov Nauk o pjesnikom umijeu. Razlog je za to posve razumljiv:
fundamentalna je ova poetika rasprava v~ po samoj naravi stvari oduvijek morala biti zanimljivom ak i onima koji se u istu filozofij,u nisu htjeli (ili se nisu usuivali) upustiti. A dobro su
kod izdavaa i prevodilaca prolazile i obimnije Aristotelove rasprave, kao to su na primjer
Metafizika, Nikomahova etika, Politika te spisi iz logike objedinjeni pod naslovom Organon,
temeljno tivo za svakoga tko eli zbilja filozofirati. U isto su doba neki drugi filozofovi spisi a u takve bez sumnje spadaju i njegove rasprave O dui i Nagovor na filozofiju - bili kao po
pravilu ostavljani po strani; itali su ih samo filozofski sladokusci, bilo na izvornome grkome,
bilo u prijevodu na neki od svjetskih jezika. Oni pak meu nama - a bilo nas je i takvih - koji
su se valjano sluili samo svojim materinjim jezikom, bili su odatle unaprijed iskljueni.
Tako je to bilo. Danas meutim. kad;, Je po/na\anjl' grkoga II naoj dru'.(h'IHlJ /;IJL'dnici
sve vea rijetkost, sve je manje onih koji su sposobni da grke filozofe itaju na grkome; bez
obzira na to to i dalje moemo smatrati neprijepornom misao: ako je nekomu stalo do filozofije
- a trebalo bi, mislim, da bude stalo svakomu - onda nuno treba da mu bude stalo i do grkih
filozofa, napose i do Aristotela. A ako je nekomu stalo do Aristotela, onda to nipoto ne treba
da budu samo metafizika, etika, poetika (i logika); onda je to cijeli Aristotel. Neki, znamo,
govore o ranom Aristotelu, onome u Platonovoj Akademiji, i o pravom Aristotelu, onome
u postakademskom periodu; ali takva je podjela vie optereena predrasudama negoli to bi bila
u skladu sa stvarnim stanjem stvari. Na njezinu neprikladnost jasno ukazuje i smisaona povezanost izmeu njegova spisa O dui, napisana u Aristotelovoj zreloj dobi, i Nagovora na filozofiju (dijalog? ili - pismo?), to je nastao dok je filozof jo boravio u Akademiji; jer kao to
Nagovor na filozofiju omoguuje svestranije i bolje razumijevanje filozofske razrade Aristotelova nauka o dui, tako i rasprava O dui dopunjuje i objanjava temeljne misli izreene u
Nagovoru. A tu je suvislost meu ovima dvjema raspravama uvidjelo i urednitvo Filozofske
biblioteke izdavake kue Naprijed iz Zagreba kada se potrudilo da na izdavanju prijevoda spomenutih Aristotelovih spisa zaposli tri sjajna strunjaka - Branka Bonjaka, filozofa i zacijelo
najveeg znalca na podruju antike i srednjovjekovne filozofije u nas, i dva odlina filologa,
Milivoja Sironia, marljivoga i vrlo uenoga naeg grecista i Darka Novakovia, ne ve vie
mladu nadu nae klasike filologije, nego njezinu sretnu stvarnost.
Sama je pak knjiga, to ju je naa javnost imala sree ugledati protekle iyg7. godine,
sastavljena ovako:

Predgovor, koji obuhvaa stranice VII-XLII, napisao je struni redaktor Branko Bonjak.
Naslov predgovora glasi: Aristotelova psihologija i filozofija ivota. Podnaslovi u njemu glase:
Ope tematiziranje, Empirijski pristup, Razlike u dui, Definicija due, Problem due u Metafizici
i Nagovor na filozofiju / Protreptik6s. Sadraj je predgovora posve u skladu s njegovim dodatnim

184

Recenzije. prikazi i osvrti, Prilozi 27-28 (1988), str. 183-196

naslovom (Aristotelova psihologija i filozofija ivota), jer su glavne misli rasprava O dui i
Nagovora na filozofiju obrazloene kao jedinstvo Aristotelove psihologije i filozofije ivota.
Predmet je Branko Bonjak obuhvatio svestrano: vazda iznova uzimajui u obzir i sve ostale Aristotelove spise i imajui pred oima cjelinu Aristotelova miljenja, pisac nas Predgovora
sigurnom rukom vodi i kroz itavu povijest filozofije - od Heraklita do Heideggera. Doista: das
Wahre ist das Ganze.
Na stranicama XLIII-LXIII otisnut je Bibliografski dodatak, vrlo vrijedan prilog redaktorov , i neophodno potreban. U njemu je pak dato ono to se odnosi na tekstove O dui i
Nagovor na filozofiju, a dato je u izboru pripremljenu prema knjizi Die Philosophie derAntike,
3. Herausgegeben von Hellmut Flashar, Schwabe et Co. Verlag, Basel - Stuttgart, 1983., str.
645 i dalje. Tu su najprije navedena pojedinana izdanja teksta O dui, zatim prijevodi toga
teksta na suvremene europske jezike, prijevodi na latinski, na arapski, te napokon izbor prirodoznanstvene i psihologijske literature to se odnosi na ovaj tekst. Zatim je dat i izbor onoga to
se odnosi na tekst Nagovora na filozofiju, to jest izdanja fragmenata, prijevoda fragmenata i razlinih izdanja samog teksta Nagovora. Slijedi izbor iz radova to se odnose na fragmente Aristotelove openito, a potom i onih koji se bave samim Nagovorom na filozofiju. Pod podnaslovom
Aristotelov utjecaj dati su (1) opi pregledi, (2) prikazi po sistematskim podrujima, s obzirom na
logiku, praktinu filozofiju, poetiku i metafiziku, i (3) pojedinana povijesna istraivanja, s
obzirom na antiku, napose na Cicerona, Plotina i patristiku, s obzirom na tednji vijek: na
Bizant, arapsku predaju, latinski srednji vijek, napose - na Vilima iz Auvergnea, Tomu
Akvinskoga, Majstora Eekharta i Dantea, te napokon s obzirom na novi vijek: na renesansu i
human'izam, napose na Nieeoloa Maehiavellia, Pierra de Ronsarda, Giordana Bruna, Williama
Harveya i njemaku kolsku filozofiju, s obzirom na 19. stoljee: na Goethea, Sehel1inga,
Hegela, Marxa i neotomizam te na koncu s obzirom na 20. stoljee.
Tekst objedinjen oznakom Aristotel: O dui, preveo s grkog izvornika, pogovor, biljeke i
grko-latinsko-hrvatski rjenik glavnih pojmova dodao Milivoj Sironi nalazi se na stranicama 1105. Milivoj Sironi je prevodio s grkog izvornika to ga je kritiki priredio W.D. Ross: Aristo-

telis de anima recognovit brevique adnotatione critica instruxit W.D.R., Oxford University Press,
Amen House, London, 1963. Dosada je iz ovoga Aristotelova spisa bilo prevedeno u nas samo
nekoliko odlomaka - Josip Laeh je iz prve knjige preveo e. 1 i 2, u Bogoslovskoj smotri, broj
2, u Zagrebu, 1939, a Veljko Gortan je iz druge knjige preveo e. 3, 5, 6 i 12, te iz tree knjige
e. 4, u knjizi Branka Bonjaka: Grka filozofija, Matica Hrvatska, u Zagrebu, 1956, 2. izdanje
1978. - pa ovaj prijevod Milivoja Sironia predstavlja prvi na cjeloviti prijevod Aristotelova
raspravljanja O dui.
itav se tekst rasprave dijeli na tri knjige, a podnaslovi itatelju olakavaju pregled nad graoni.

U prvoj knjizi ti podnaslovi glase: Uvodno razmatranje o dui (e. 1), Pregled pojedinih
(e. 2) i Kritiki osvrt na miljenja prethodnika (e. 3-5), u drugoj: Svojstva due (e. 1), Razliita djelovanja due (e. 2), Sposobnosti due (e. 3), Naini hranjenja (e. 4) i Razlike u opaanju
i osjetila (e. 5-12), a u treoj: Odnos osjeta i predmeta (c. 1. 2), Nastanak predodbi (e. 3),
Miljenje i spoznaja (e. 4-8), Nain kretanja (e. 9-11) i Zakljuno razmatranje (e. 12. 13).
uenja

Za sam se prijevod mora rei da je primjeran: u njemu je naime Milivoj Sironi postigao
ono to je za prevodioca zacijelo najtee: preveo je grki izvorni tekst doslovno, a da pri tome
nimalo nije zanemario duh hrvatskog jezika.
Biljeke to ih je pisac prijevoda dao otisnuti ispod teksta drugi su vrijedan prevodioev
doprinos knjizi. Nema sumnje da one svojom informativnou u velikoj mjeri olakavaju razumijevanje Aristotelove rasprave i da na mnogostruk nain pridonose valjanosti ovoga i inae
uspjela prijevoda. Takvih biljeaka ispod teksta ima na 94 stranice 121. Dodajem jo da mislim
da takvih biljeaka - kada je posrijedi tekst poput ovoga nikada nema previe; nikada naime ne
znamo to sve koga moe zanimati.

Recenzije, prikazi i osvrti, Prilozi 27-28 (1988), str. 183-196

185

Glavne oba.vijesti o problemima i nedoumicama s kojima se tijekom prevoenja suoavao

i o sredstvima kojima se pri tome sluio daje nam Milivoj Sironi u posve kratkom Pogovoru. No
kao trei njegov dragocjen doprinos ovoj knjizi moramo istaknuti Grko-latinsko-hrvatski
rjenik glavnih pojmova. Bjelodano je dodue da se takav rjenik - pogotovo onda kada smo,
kao ovdje naprimjer, uskraeni za izvorni grki tek~t - moe smatrati nunim i obveznim. Ali
s najvie e potovanja na to postignue ipak gledati oni koji su se kada i sami latili slina posla;
jer oni najbolje znaju ko~iko samozatajnog truda trai takav pothvat.
Tekst to je otisnut pod oznakom Aristotel: Nagovor na filozofiju, preveo Darko Novakovi
nalazi se na stranicama 107-137, a pod oznakom Prevodioeva napomena na stranicama 139-144.
Darko Novakovi je prevodio s grkog izvornika to ga je kritiki priredio Ingemar During: Aristotle's Protrepticus, an Attempt at Reconstruction, Studia Graeca et Latina Gothoburgensia 12,
G6teborg, 1961.
Ve je 1. Bernays jasno prepoznao da je Aristotelov izgubljeni 3tQ01:QEJttLx6C; - za koji mi
jo uvijek ne moemo pouzdano znati da li se radilo o dijalogu ili je bila posrijedi poslanica
(During misli da je posrijedi filozofska rasprava) - sadravao svojevrstan izazov na filozofiju i
da je taj spis koristio i nasljedovao Ciceron u svome, takoer iezlome, Hortensiusu. Odluujui pak korak prema ponovnoj uspostavi Nagovora na filozofiju uinio je, svega nekoliko
godina kasnije, I. Bywater kada je dokazao da najvei dio teksta iz c. 5-12 lamb1ihova
3tQo1:QEJttLx6C; potjee zapravo ba iz toga izgubljenoga Aristotelova &pisa. UPrevodioevoj
napomeni izlae nam Darko Novakovi u glavnim crtama povijest ponovne uspostave Nagovora
na filozofiju.

Prevodilac se i ovaj put potvrdio kao izvrstan znalac u svome poslu: reenica mu tee glatko,
a da pri tome nikada ne iznevjeruje izvornik. Akao posebno vrijedne valja istaknuti i Novakovieve vlastite dodatke u kurzivi, odvojene kosim zagradama od ostalog teksta. Tim je nainom
prevodiocu polo za rukom da doslovnost njegova prijevoda nikada nije ila nautrb jasnoe
izvornika. Preglednosti pak sadraja pridonose podnaslovi: Uvod, posveta (B 1-5), to znai
'baviti se filozofijom'? (B 6-45), emu slui bavljenje filozofijom? (B 46-57), to je zadaa bavljenja filozofijom? (B 58-77), to postiemo bavei se filozofijom? (B 78-107) i Zakljuak (H 108110).
Naposljetku, ovoj bez sumnje dobroj knjizi i vrijednu prilogu naoj knjievnoj kulturi
moramo poneto i prigovoriti:
'
Ponajprije moramo pokuditi to to uz prijevod nije otisnut i izvorni grki tekst zajedno s kriaparatom. Uvjeren sam naime da bi takva investicija u kud i kamo veoj mjeri podigla vrijednost duhovnom proizvodu nego to bi ga uinila skupljim.
tikim

Potom, tekst rjenika Milivoja Sironia ima u sebi takoer nekih nedostataka. U njemu
naime nije oznaeno gdje je koja rije u kojem smislu uporabljena. Ali upadljiv je i nedostatak
koji se sastoji unedosljednoj transliteraciji. Tako je na primjer u rijeima aisthesis i aisthet6n grko eta transliterirano jednom u e, a drugiput u e. No svakako je gore to to je'
apathes objanjeno kao passionis expers - neosjetljiv, koje ne osjea, a apathes kao
passione vacare - koji ne osjea, neosjetljiv, netrpan. To nikomu ne moe biti jasno otprve
pa se u takvim sluajevima moramo uputati u vlastitu rekonstrukciju izvorne grke rijei.
Siguran sam da ~C Mili\().iu Sironiu ne moe predbacivati neznanje. I sam znam kako je
transliteracija muan posao i, dok ovo piem, ne znam da li e i ovih mojih nekoliko prepisanih
grkih transliteriran ih rijei biti ispravno otisnuto. Bilo tomu kako bilo, mislim da je autor
rjenika morao odluno ustrajati na tome da se grke rijei u rjeniku otisnu alfabetom; nema
sumnje da bi to ovaj Sironiev inae vrlo vrijedan prilog uinilo itljivijim.
Drim osim toga da se i Darko Novakovi morao malo vie potruditi i dodati svom prijevodu rjenik glavnih pojmova, onako kako je to uza svoj prijevod dodao Milivoj Sironi. Na

186

Recenzije, prikazi i osvrti, Prilozi 27-28 (1988), str. 183-196

taj bi nain i on donekle iz svojega prijevoda otklonio barem neke od loih strana izostavljanja
izvornoga grkog teksta. Isto tako bismo voljeli da nam je Novakovi predoio u vlastitim
komentarima neto od Diiringova komentara to je esterostruko obimniji od samoga Aristotelova teksta i koji svakom djeliu Nagovora osigurava bogato dokumentiran kontekst.
U ovoj prilici elim

rei

jo i

sljedee:

U naoj se recenzijskoj literaturi u posljednje vrijeme ee pretresalo pitanje plagijata.

Odatle dolazi do pojave da nai autori nerado piu ono za to nisu uvjereni da je izvorno njihovo.
Osobno meutim stojim na stajalitu da prepisivanja to ih ocjenjivai u svojim prikazima tako
oduevljeno kore nisu kraa; sudim naprotiv da bi bilo ak i neukusno kada bismo iza svake
rijei koja nije naa stavljali u zagradi napomenu (ili pak u biljeci izvijestili) o tome tko je
zapravo, kada i gdje rije uporabio; a da se i ne govori o tome da neki citiraju ak i sebe. Nije
mi dodue ni na kraj pameti da poriem da se citati - katkada i onda kada su vrlo brojni' - mogu
pod odreenim okolnostima primjenjivati takoer na ugodan i itatelju vrlo koristan nain. Pa
ipak odluno tvrdim da je zahtjev za idealom naivan, da ne kaem ba nepristojan. Svi smo se
mi naime rodili kao neznalice pa, to je tko meu nama ueniji, to vie toga zna ponajvie zato
to je uo ili proitao od drugih. tovie: vrlo esto i ono to najiskrenije izgovaramo ili piemo
kao vlastitu misao nije zaista nae, ve uveno ili proitano (Veljko Gortan na nekom
predavanju ili seminaru, zaboravio sam ak i datum). Ali je, naglasio bih, u isto vrijeme i zaista
nae: duhovna se dobra nipoto ne smiju smatrati niijim privatnim vlasnitvom, sve se ono to
je istinito brani ve i samo sobom, samom svojom istinou. S toga razloga nije ni izdaleka toliko
vano tko je to rekao koliko je vano da li je rekao istinu; unato tomu to znanstveni (nauni)
moral ima dubok i - predubok A6yor;. O tome toliko.
Sada, kad sam ve pohvalio ono to sam mislio da je za pohvalu i pokudio ono to sam drao
da treba pokuditi, ostalo mi je samo da jo jednom ponovim: od urednitva Filozofske biblioteke
izdavake kue Naprijed, od redaktora i pisca predgovora Branka Bonjaka i od prevodilaca
Milivoja Sironia i Darka Novakovia dobili smo iznimno vrijednu knjigu Aristotelovih rasprava
O dui i Nagovora na filozofiju. Za nju sam doista uvjeren da su je ljubitelji dobrog tiva
doekali s oduevljenjem.
Antun Slavko

Kaleni

L'UMANESIMO IN ISTRIA
Zbornik ur. V. Branca i S. Graciotti.
Firenze, Olschki 1983, s. 356.

Zbornik HUIlll/nizl/m II Istri predlll:uJe llam zbir saopenja sa skupa odrana II Veneciji
1981. g. Knjiga ispituje fenomen humanizma u mnogim njegovim oitovanjima, na osnovi
rezultata arheolokih istraivanja, nadalje studija o linostima - nosiocima humanizma i renesanse u Istri, centrima i ambijentima humanistike kulture i utjecaja, u kulturnom kontinuitetu
od sredine V st., ukljuujui i ve uraene studije o talijanskom humanizmu, a tijesno vezanom
uz djelovanje i formiranje naih linosti.
Od kulturne misije benediktinaca, rada po samostanima i bibliotekama, onovremenih ivih'
centara meusobnih kontakata humanista, pratimo kontinuitet misli, razliitih podruja kao to
je knjievni rad, epistolografija, crkvena povijest, glazba, do bavljenja evropskim sudbinama
naih humanista, osuivanih ili hvaljenih, istaknutih autora ve pravih bestselera u svoje doba ili
samozatajnih pregalaca. Dodajmo, i zaslunih za razvoj evropskog humanizma i univerzalne
kulture, no zadravajui pritom svoje posebnosti i originalnosti miljenja.