ARISTOTEL - POETIKA

-mimesis dobri portretisti su oni koji reproduciraju izraajne crte nekog

ovjeka, ali ga istodobno ine ljepim nego to jest ono to se oponaa je ideal
kojem primjer tei
- (stvarnost je proces/nastajanje, a materijalni je svijet sastavljen od
djelomino ostvarenih oblika koji tee idealnim ostvarenjima) umjetnik
prikazuje stvari ne onakvima kakve jesu, ve kakve bi trebale biti i nema
potpunu slobodu u stvaranju jer mora prikazivati proces nastajanja kako se
nalazi u prirodi
-tragedija = oponaanje ina ozbiljna i zavrena, koji ima veliinu, govorom
zaslaenim odjelito za svaku vrtu u svojim dijelovima, radnjom a ne
pripovijedanjem, koje saaljenjem i strahom postie oienje (katharsis) takvih
uvstava
-katarza ima razna tumaenja: (medicinsko danas najpopularnije)
-medicinsko: tragedija ne potie strasti, ve zapravo oslobaa gledatelja
tih strasti tj lijei patoloka stanja primjenom blaih doza slinih imbenika
(u ovom sluaju aljenje i strah)
-moralno: oienje
-strukturalno: katarza se dogaa u prii (a ne u gledatelju) jer uspostavlja
sklad elemenata koji se ometaju, a gledateljeva reakcija je odgovor na taj
sklad
-intelektualno: prosvjetljenje/razjanjenje

-elementi tragedije:
-pria (mythos) najvaniji element, dua tragedije; fabula
-znaaj /ethos svojstva nekog lika
-misao /dianoia
-dikcija /lexis sastavljanje stihova
-spektakl /opsis vizualni dio
-pjesma /melos skladanje napjeva
-pria - mora imati prikladnu veliinu s niti premalo, niti previe dogaaja
-mora imati jedinstvenu radnju
-moe biti jednostavna ili kompleksna (ako je kompleksna, onda mora
sadravati obrat, spoznaju ili oboje)
-obrat promjena zle ili dobre sree u svoju suprotnost

-spoznaja promjena iz neznanja u znanje

-junak tragedije: nije niti dobar ovjek koji upada u nevolju, niti zao ovjek koji
dolazi do blagostanja ve je ovjek po sredini, a takav je onaj, koji nije krepou i
pravednou odvojio i u nesreu ne pada radi zloe i opaine nego poradi
nekakve pogreke ta pogreka je tragika pogreka/krivnja ili hamartia
-hamartia nesvjesna je i omoguava katarzu
- ima moralistiko i intelektualno tumaenje (int. prevladava)
-moralistiko: hamartia je oblik slabosti karaktera
-intelektualno: hamartia je greka u prosudbi

-tragedija predstavlja ljude boljima nego u stvarnom ivotu, a komedija gorima

-vjerojatnost > mogunost (pjesnik treba predmete i dogaaje prikazivati ne
onakvima kakvi jesu ve kakvi bi trebali biti)
-tragedija > epsko pjesnitvo (zbog zgusnutosti i jedinstva te dodataka glazbe i
spektakla u tragediji)
-zahtijeva cjelovitost radnje (tragedija ima poetak, sredinu i kraj i jedan iz
drugog moraju proizlaziti)
-zahtijeva jedinstvo radnje (iz kojeg proizlaze druga dva)

HORACIJE ARS POETICA

POSLANICA PIZONIMA

- njegova poetika od Aristotelove se razlikuje po tome to Horacije ima

propisivaki stav i nudi niz propisa koje treba zadovoljiti da bismo napisali
pjesniko djelo
- nema vrstih dokaza da je znao za Aristotela kontinuitet antikih misli
-dolinost i primjerenost (decorum) naglaavaju se kroz itavo djelo
- zahtijeva od pjesnika da slijede utvrene putove glede izbora teme,
rjenika, oblika stihova i vrste znaaja
- jezik i djela likova trebaju biti u skladu s tradicijom i openitim
predodbama o tome kako
se trebaju ponaati osobe odreenih
godina (4 tipa mukih likova: djeak, mladi, zreo ovjek i starac),
drutvenih poloaja i duevnih stanja

- ako glumac treba natjerati gleatelje da plau, on prvo sam mora osjetiti
tugu, a zatim meu izrazima koje nudi priroda potraiti one koji su
primjereni raspoloenju i poloaju lika realistinost

-fantastini prizori i oni koji vrijeaju ne smiju se prikazivati na pozornici, ve se

samo pripovijedaju
-djelo mora sadravati 5 inova
-bogovi se smiju pojavljivati samo ako su neophodno potrebni da razrijee radnju
-na pozornici ne bi smjela biti vie od 3 govorna lika, deus ex machina nepoeljan
-zbor bi trebao zadravati visoki moralni ton i uvijek pridonositi glavnoj namjeni
djela
-zagovara istou vrsta
-treba prouavati i tovati grka pravila (likovi iz gr. drame moraju se oponaati
onako kako su ve u Grkoj prikazani)
-cilj je pjesnika da zabavi i poui (knjievnost bi trebala biti pouna i zabavna)
-ut pictura poesis usporeuje slikarstvo i pjesnitvo i kae da je pjesnitvo
slikovito
-zagovara in medias res

LODOVICO
CASTELVETRO

POETICA
D'ARISTOTELE
VULGARIZZATA E SPOSTA (1570)
-prevedena i protumaena Aristotelova Poetika (Castelvetro je pokuao
ustanoviti poetiki sustav koji bi se mjerio s onim grkih filozofa)
-gotovo sva neslaganja dogaaju se jer se pomakao kritiki fokus:
-za Aristotela je u fokusu sama drama kao knjievno djelo, njena struktura
i unutarnji odnosi
-za C-a je u fokusu ralanjenje drame s gledita potreba i zahtjeva
gledateljstva tj. drama
kao izvedba
-funkcija pjesnikog djela: uveseljavanje i zabavljanje neobrazovane gomile
(podcjenjuje i pjesniko umijee prozvavi didaktiku funkciju pouavanja lanom
i publiku govorei kako se drama stvara za neuglaene gomile, a ne za uene ili
estetski osjeajne)

-iz miljenja kako je publika neobrazovana gomila koja se oslanja na razum i

osjetila nastalo je trojno jedinstvo (nije mogue uvjeriti gledatelje da je prolo
nekoliko dana i noi, kada im njihova ula govore da je prolo tek nekoliko sati)
-predstava bi za prikazivanje radnje trebala utroiti jednaki broj sati koliko
bi stvarno prolo (jedinstvo vremena*)
-scena mora biti ograniena samo na onaj pogled koji bi se prikazao oku
jedne osobe (jedinstvo mjesta)
-ogranieni raspon drame onemoguava viestruku radnju (blai od
Aristotela)
*ponekad je izjavljivao da radnja moe trajati 12 sati, ali ne smislu doslovnog
shvaanja Aristotelova jednog obilaska sunca ve bi Castelvetrovih 12 sati
doslovno zauzimalo to vrijeme koje uzima kao krajnju granicu zbog toga to se
od gledatelja ne moe oekivati da due od toga ignoriraju svoje bioloke
potrebe

-prihvaa saaljenje i strah u tragediji, ali odbacuje katarzu

-smatra kako nam tragedija daje prikriveni uitak na dva naina:
- kad osjeamo tugu zbog patnje drugog spoznajemo da smo dobri jer nas
nepravedne stvari ojauju, a ta je spoznaja ugodna
- kad kao svjedoci nevolje spoznajemo na miran i profinjen nain koliko
nam mnogo nesrea
prijeti to nam je ugodnije nego to uti otvoreno i
rijeima jako slinom didaktikom opravdavanju tragedije ime je C. upao u
nedosljednost
-vano je oponaati uzore, ali s izmiljajem (treba biti bolji od uzora)

NICOLAS BOILEAU PJESNIKO

UMIJEE 1674.
-2 karakteristike zrae iz njegova teksta:
-oslanja se na Horacija i Aristotela
-vladavina razuma koja se reflektira na njegov odnos prema uzorima i
svemu ostalom
-tragedija:
-oponaanje koje je shvaeno imitacijski, a ne kreativno (Horacije)
-propisuje teme koje uzbuuju, a koje ne

-vjerojatnost>istinitost (Aristotel)
-oekuje katarzu; trebaju se svidjet i ganut publiku (Ako divnog uvstva
estina nas mila slatkim je trepetom rijetko ispunila, I ako ljupku suut
nije proizvela uena uzalud izvodite djela)
-radnja mora trajati jedan dan, opisan jedan dogaaj, jedna radnja koja
umijeno slijedi kauzalitet radnje i pravilo triju jedinstava (Castelvetro)
-o prilinosti: ima stvari koje se ne smiju vidjeti, njih treba opisati
(preporua opisne scene)
-junaci: moraju biti dosljedni (ako su mitoloki, nek se ponaaju tako; isto
vrijedi i za opis prostora i vremena), moraju imati manu iako su dobri
-komedija:
-komedija treba realno opisivati ljudsku narav i izazivati smijeh na raun
mana ili prepoznavanja
-ud, duh, ukus i htjenja moraju odgovarati dobu (hiroviti mladii, zrelija
muevnost koja se namee, krta i tradicionalna starost)
-kritizira Moliera, uzdie Terencija jer koriste nedolinu komiku komikotragiko ne smiju se mijeati!
-komedija nije za alost, ali ni proste rijei i grubost
-narav=razum

PIERRE CORNEILLE - RASPRAVA

O TRIMA JEDINSTVIMA
-

jedinstvo radnje u komediji se sastoji od jedinstva intrige ili od tekoa

koje stoje na putu ostvarenja namjera glavnih likova
jedinstvo radnje u tragediji sastoji se od jedinstva opasnosti bez obzira
da li junak podlegne ili izbjegne opasnost
jedinstvo radnje ne znai da treba biti samo jedna radnja u drami ono to
pjesnik izabere za svoj predmet, treba imati poetak, sredinu i kraj (ali
svaki od tih dijelova moe imati i nekoliko dijelova u slinoj ovisnosti)
mora postojati jedna cjelovita radnja (ona moe biti rezultat necjelovitih
dijelova koji pridonose napretku cjeline te dre gledaoce u napetosti)
pisac mora voditi rauna da radnja bude kontinuirana
radnja dramske pjesme ima dva elementa:
stvaranje zapleta ili komplikaciju
denouement ili rasplet
zaplet se po Aristotelu sastoji djelomice od onoga to se dogodilo izvan
kazalita prije poetka radnje ... a ostatak pripada raspletu
zaplet ovisi o izboru i sjajnoj mati pjesnika nema pravila
u raspletu treba izbjegavati dvije stvari:

jednostavan preokret u liku

upotrebu deus ex machina
podjela drame na inove: Aristotel ne propisuje broj inova, Horacije
ograniuje broj inova na 5
broj prizora u svakom inu ne potpada ni pod kakvo pravilo

pravilo o jedinstvu vremena po Aristotelu: tragedija treba ograniiti

svoju duinu radnje unutar jednog okreta sunca, ili da je mnogo ne
premai
- raspravljalo se odnosi li se to na dan od 24h ili 12h (kad nije no)
- ne treba se ograniiti na 24h jer se neke radnje ne mogu prikazati u samo
24h; treba dakle ograniiti vrijeme na 30 sati
- dramska pjesma je oponaanje prikaz ljudske radnje
- prikaz je bolji ako nalii na original
- prikazivanje traje dva sata
- zato treba ograniiti radnju na najkrae mogue vrijeme kako bi
prikazivanje bilo to slinije i savrenije
-jedinstvo mjesta ne nazalimo nikakvo pravilo ni u Aristotelu i u Horaciju
kritiari misle da je to jedinstvo proizalo iz jedinstva vremena
- jedinstvo vremena se proiruje tako da ukljui bilo koje mjesto kamo
ovjek moe stii i vratiti se u roku od dvadeset i etiri sata
- u antici lako je u tragedijama strogo pridravanje jedinstva mjesta
(Sofoklo ga nije pridravao u Ajaksu)
- to jedinstvo treba biti strogo koliko je mogue
- to god se dogodi u jednom gradu ima jedinstvo mjesta
- predlae dvije stvari kada je neizbjena promjena mjesta:
a da autor nikada ne mijenja mjesto prizora u istom inu, nego samo od
jednog ina do drugoga
b oba mjesta ne bi smjela imati specifina imena, nego da budu ope
mjesto u kojem su oba mjesta sadrana kao Pariz, Rim i sl. (to e
zavesti gledatelje)

LESSING

HAMBURKA
DRAMATURGIJA 1769.
-zbirka 100 pisama; on je kazalini kritiar
-dri se Aristotelove Poetike kao mjerila
-glavna je tema tragedija, a najvie se osvre na osjeajni uinak iste
-trai od tragedije osjeajnu ravnoteu (tragedija bi trebala djelovati da umanji
suut i strah u onima koji imaju viak tih osjeaja, a da ih povea u onima kojima
nedostaju); izriito odbacuje Corneilleov pokuaj da ukljui divljenje u tragike
osjeaje

-zahtijeva loginost, razumljivost na razinama:

-sadraja publika ne eli da je se podcjenjuje, ona eli prikaz vlastite
stvarnosti
-likova trebaju biti prikazani jasno i dosljedno
-jezika razumljivost, prirodnost (moderni bi pisci trebali prikazati ljude
koji govore kao to
uistinu govore jer izvjetaenim jezikom ne moemo
odati osjeaje ili ih izazvati)
-katarza
-daje medicinsku interpretaciju
-suut i strah nisu dvije odvojene emocije to je jedna emocija koja se
transformira (strah je suut koja je protegnuta na nas same) zato je bitna
realistinost jer je publici lako prepoznati slinost
-bitan je nain na koji se sadraj donosi, a ne sam sadraj
-3 jedinstva
-naziva konvencijama koje zahtijeva upotreba zbora i koja nisu bitna za
dramu
-jedinstvo radnje jedino je pravo jedinstvo, a druga dva proizlaze iz
okolnosti antikog kazalita (nelogino je da se vie ljudi misli se na kor
premjeta na razliita mjesta i vremena)
-zahtijeva psiholoko jedinstvo vremena (ako ono odgovara logino) kao
jedinstvo trajanja
-komedija
-nije tu da bi se podsmjehivala ve smijala (ne preziremo likove, smijemo
se situaciji u kojoj su)
-funkcija komedije: nije tu da bi nas ispravljala, ve da bi nas uila stavu,
ukazivala na nesklad
-povezivanje tragikog i komikog sadraja jest mogue ako logino/vjerojatno
proizlaze jedan iz drugog (npr ako ozbiljnost neposredno dovodi do smijeha)
-pjesnik kao genije iznad pravila
-pravila ne gue genija, on je njihov najpotpuniji izraz
-genij ne mora sve znati, nije stvar u odbacivanju pravila jer ih on
razumije, stvar je u tome
to se dri samo onih koja su smislena i logina
-zagovara Shakespearea jer ima intuitivno shvaanje kazalita (Hamletov govor
glumcima preporua i hamburkim glumcima) nemojte pretjerivat, ali ne
budite ukoeni; budite prirodni u odnosu na okruje glumca
-pitanje glume razgraniava od pitanja pjesnika

-uoio je specifinost glumake umjetnosti koja je danas bitna: uivost

-uivost
-Posebno se paljivo mora pristupati pri kritiziranju glume, jer je ta
umjetnost prolazna. To spreava da je se preispituje, kao to se to moe initi
s djelom pjesnika, te je ini ranjivijom na prolazna raspoloenja gledatelja.
-uivost je neponovljiva
-stavovi oko toga:
1. uivost je bit izvedbe (izvedba se ne moe arhivirati/reprezentirati
bez da se izgubi
bit)
2. nije svakoj izvedbi uivost kvaliteta koju naglaava
ALI. neki mediji igraju na kartu uivosti iako nisu izvedbeni (npr TV
vrijeme jest isto, ali ne i mjesto)
-smatra kako ne postoji univerzalni sadraj
-u umjetnostima koje su podlone oku koriste se tijela kako bi se
prikazao prostorni raspored
- iva slika (koja je osmiljena tako da implicira neku priu) vs predstava
-glumaku umjetnost vidi na sjecitu likovne i knjievne umjetnosti
-zahtijeva prikaz itavog raspona medija u predstavi

DIDEROT

GLUMCU 1830.

PARADOKS

-tema: glumaka osjeajnost/senzibilitet

-prvo misli da je bitno da glumac neto proivi da bi to dobro odglumio, potom
razmilja kako stvaralaku mo svesti na tehniku, a ne da ona upravlja nama
odgovor dobiva od Davida Garricka i njegove glume
-odvaja glumca od uloge
-razum>srce
-glumako tijelo mora biti pokoreno
-nepostojanje osjeajnosti glumca uvjet je kvalitete
PARADOKS! trai da glumac bude mehaniki (mora li glumac proivljavati/osjeati
tu situaciju koju glumi?)

-glumac oponaa zamiljeni idealni model kojeg daje pjesnik

-to je predloak od razliitih pokreta, emocija koje glumac mora izvesti
svaki put na pozornici
-kako nastaje taj model? gradi ga pjesnik, ali sudjeluje i glumac koji koristi
povijest i matu (ako mu fali iskustva)
-faze glumakog rada: (nisan sigurna je li ovo tono)
1. dovravanje unutarnjeg modela
2. mata
3. ponavljanje
-velikog glumca ini to da svaki put isto i idealno izvede ulogu
-koncepti kod Stanislavskog:
1.koncept o osjetilnom i emocionalnom pamenju (vanjske manifestacije
koje su u glumcu pohranjenje i mogu izai na vidjelo)
2.koncept partiture uloge (ono to glumac svaki put treba prikazati)
-postoji i trei; taj je prema Branku Paveli: socijalni model-tip (varijanta
predloka koji glumcu pomae da kreira ulogu; te su varijante predloka
zapravo drutveni tipovi; npr socijalni model-tip gospodinadosadan,
dekadentaumjetniki je tip)
-glumac moe pretjerati dok kreira unutarnji model kako bi gledatelji prepoznali
emocije
novi paradoks: pokreti moraju biti izraajni to rui realistinost
-gluma ansambla: praksa koja je vezana uz Moskvu poetkom 20.st; svaki
glumac zna tono to se dogaa i u drugim dijelovima predstave u kojima ne
sudjeluje; fascinira publiku
-najbolji glumci mogu glumiti sve karaktere jer ne posjeduju nijedan zbog
moralne fleksibilnosti/profesionalne vielinosti
-glumac mora glumiti kao da publika ne postoji
-publika je jo uvijek na pozornici i u tom su smislu jo uvijek bitniji
-pokuava se sniziti teatralnost
-posljedica: raa se ideja etvrtoga zida
-4.zid
-pozornica zatvorena, prijenos informacija jednosmjeran pasiviziranje
gledalita
-kasnije omoguava razvoj realistikoga i naturalistikoga kazalita
-sretno vlada do danas

-kaz. glumcu lake je nego filmskom razbiti 4.zid (izmeu fikcije i

stvarnosti) zbog teatralnosti
-iz Paradoksa o glumcu raaju se nove struje: vitalistika i imitacijska (?)

HUGO

PREDGOVOR
CROMWELLU 1827.
-odbacivanje uzvienog stila, trojnog jedinstva, mijeanje tragikog i komikog
u Hernaniju
-istinolikost je ubila jedinstvo vremena i mjesta
-predstavlja zalaz romantizma (sve izneseno u predgovoru ve je znano)
-svako razdoblje razvilo je vlastiti posebni tip pjesnitva: primitivna lirska oda, ep
klasinog razdoblja, drama modernih vremena (djetinjstvo, mladost i zrelost
ponavljanje prirodnog procesa)
-groteska:
-na sadrajnoj, jezinoj i stilskoj razini zbog istinitosti
-kao organizacijsko naelo tree faze stalnog niza
-jedna od najveih ljepota drame
-klasina umjetnost poznavala je samo skladno i lijepo kao svoje podruje,
no kranstvo prisiljava pjesnika da se bavi cijelom istinom zbilje: da runo
postoji zajedno s lijepim, izopaeno tik kraj ljupkog, groteska na naliju
uzvienog, zlo s dobrim, tama sa svjetlom
npr. kod Shakespearea: Hamlet i grobari
-realistinost je grandioznost za romantiare
-istina na pozornici: umjetnost je umjetna svjestan je kodificiranja zahtjeva
realistinosti
-odbacivanje uzora kao uzora (umjetnik se ne smije ravnati niti prema pravilima
niti prema drugim umjetnicima, ak ni najveima, ve smije primati savjete
samo od prirode, istine i nadahnua)
-jedina pravila kojima bi se umjetnik trebao povinovati su opa pravila prirode i
posebna pravila, jedinstvena za svako pojedinano stvaranje koja to stvaranje
ine cjelinom. Nijedna rasprava o pjesnitvu ne moe kodificirati ta pravila; ona
su beskrajno promjenjiva te jedinstvena za svako djelo.

-drama ne bi trebala biti zrcalo koje prikazuje dosadnu sliku stvarnosti ve njene
zanimljive esencije
-pjesnikov cilj nije lijepo (kao u klasicizmu), niti obino ve karakteristino,
usredotoeno na bitne elemente povijesne zbilje

NIETZSCHE ROENJE
TRAGEDIJE 1872
-Wagner utjee na njega
-djelo nije pisano znanstveno, ono treba biti shvaeno inspirativno
-25 poglavlja: prvih sedam razmatra uvjete u kojima se rodila tragedija, slijedeih
devet raspravlja o njezinoj propasti i smrti, a zadnjih devet govori o tome na koji
bi se nain tragedija mogla ponovno roditi u modernim vremenima
-istie dva principa koji spareni proizvode antiku tragediju:
1. apolonijski najbolje se oituje u likovnoj umjetnosti; bog lijepih slika
-disciplina, harmonija, ureenost, naelo individuacije
-dopuna dionizijskom; nastaje iz dionizijskog (iz kora naelom IZLAZI
glumac)
2. dionizijski strast, samozaborav, spontanost
-dionizijsko je u tragediju uveo Arhiloh strofinou (znak da je melodina)
-groza + ushienje radi krenja naela individuacije = bit dionizijskog
(analogno:opoj)
-smatra kako se grka tragedija povela za apolonijskim i zato propala

-kor predstavnik jedinstva; kor sanja dramsku radnju

-kako je tragedija umrla?
Euripidovim slijeenjem sokratovske misli. Euripid se odrekao Dioniza u
korist umjetnosti koja se navodno temeljila na moralu i racionalizmu. To je
glupo jer e znanost sigurno otkriti kako ljudska logika ne moe prodrijeti u
najdublje tajne svemira ili ispraviti sve proturjenosti. Kada se postigne
takva spoznaja, moda se pojavi i novi Sokrat koji razumije duh muzike i
ponovno se rodi tragedija.

WAGNER OPERA I DRAMA 1851

-u prvom dijelu saima povijest opere da bi oslikao to smatra temeljnim

manama te vrste, a mane su:
da je sredstvo izraza (glazba) uinjeno ciljem, a da je cilj izraza (drama) uinjen
sredstvom
-u drugom dijelu daje usporedni pregled dramskog pjesnitva koje se svelo na
plitki realizam. Izgubilo je temeljnu svrhu grke drame koja je bila otkrivanje
sadraja i biti na najuvjerljiviji i najrazumljiviji nain
-trei dio govori o ponovnom ujedinjenju razdijeljenih umjetnosti pjesnitva i
glazbe i tome to bi svaka time mogla dobiti
-pjesnitvo se putem rijei obraa razumijevanju
-glazba izravno govori osjeajima
kad bi umjetnik, pjesnik i glazbenik u jednom, mogao
ujediniti ovo dvoje, on bi mogao ispuniti potrebu Volka da
nae izraz za ukupnost svoga bia
-nezadovoljan je izvedbon vlastitih drama u Bayreuther Festspielu pa zato
osmiljava novi izgled kazalita:
uvodi izdueni parter koji postaje osnova gledalita
-time se postiglo dehijarhiziranje gledalita, a minja se i poredak
vanosti (oni iz loa dosad su gledali jedni druge i to im je bio glavni
fokus, a sad su primoreni gledati u pozornicu kao glavni fokus)
orkestar stavlja ispod i natkriva ga
-time se postiglo bolje povezivanje izvedbenog i gledalinog
prostora
gasi svjetla u kazalitu
-ljudi primorani gledati predstavu jer drugo ne vide
u potpunosti prominija funkciju kazalita zbog ega ljudi negoduju

ADOLPHE APPIA
-vicarski scenograf koji je uveo revoluciju u oblikovanje svjetla
-pokuava ujediniti 4 elementa scenskog prostora:
-osvjetljeni prostor
-scenografiju (u koju ulaze rekviziti)
-glumca (on je najbitniji element i svi ostali mu se moraju prilagoditi)
-pod
-za sada je scenografija veinom dvodimenzionalna (naslikana na platnima)
zato je to problem koji se tie glumca?

1. jer su glumac i scenografija razliite kvalitete

2. jer glumac ne moe ulaziti u interakciju sa scenografijom
potrebno je uiniti scenu trodimenzionalnom!
-pod treba dinamizirati stepenicama, uzbrdicama i sl.
-svjetlo je pokretno i ivo kao glumac; ono ujedinjava sva 4 elementa
-glavni zahtjev: reiranje svjetlom
-ostali zahtjevi: dinamizirati svjetlo. kako?
1. slikanje svjetlom (svjetlo nagovjetava prostor, a ne scenografija ko
dosad npr. ako je scena ovjeka u umi, svjetlo e bit zeleno i trepetavo
kao lie na suncu)
2. stvaranje scenografije svjetlom (stvore se predmeti koji uope ne
postoje na pozornici)
3. interpretacija svjetlom (svjetlo sugerira znaenje, emociju, energiju neke
scene)
-sugerira 2 tipa svjetla:
-difuzno/raspreno koje slui osvjetljavanju pozornice
-fokusirano/usmjereno koje neto akcentira

EDWARD GORDON CRAIG

-eng. glumac, redatelj, scenograf, teoretiar, izdavao asopis
-bio jako dobar arhivar zato moemo dobro rekonstruirati njegove ideje
-zasluan za: razdvajanje kazalita od knjievnosti, ponovno promiljanje
uloge redatelja i pitanje prirodne glume

1. RAZDVAJANJE KAZALITE OD KNJIEVNOSTI

-u vrijeme kada Craig stvara, dramsko je kazalite dominatno kazalite, dramski
pisac kljuni je autor i kreativac, a ostali se poimaju kao tehniki dijelovi; redatelj
je nadogradnja glumcu, on ureuje stvari; dramski je tekst kljuan, predstava je
samo njegovo sredstvo
-Craig se tome suprotstavlja i kae da kazalite nije niti gluma niti komad, nije
scena niti ples kazalite je ukupnost elemenata radnje, rijei, crte, boje i ritma
-glas (pjevane ili izgovorene rijei), scena (rasvjete, kostima...) i radnja (gesta i
plesa)
-time nagovjeta obrat kazalita tj. dehijerarhizaciju izraajnih komponenata (nije
najbitniji glas/tekst, naglaava pokret)

-omoguava razvoj drugih izvedbenih mogunosti pa tako nastaju:

kazalite slika, fiziko kazalite, glazbeno kazalite...
-trai predloke koji bi bili adekvatni za postavljanje na scenu (dovreni tekstovi
nisu adekvatni; trai slobodne, fragmentirane)
-inzistira na tome da, ako je pisac drame autor drame, redatelj bude onda autor
kazaline predstave
2. PONOVNO PROMILJANJE REDATELJSKE ULOGE
-redateljska funkcija napreduje, on kontrolira razvoj nastanka predstave
-C. je jedan od prvih zaslunih za formiranje redateljskog kazalita (od pol. 19
st do po. 20 st)
-u njemu dolazi do idejnog i stilskog jedinstva svih elemenata kazalita
unutar fikcionalnog dijela
-kasnije se jedinstvo s fikcionalnog dijela iri na sve sudionike =
PERFORMATIVNI OBRAT
-kaz. predstava doivljava se kao dogaaj kojeg stvaraju svi koji
su prisutni tako da redatelj vie ne moe pretendirati postii idejno i
stilsko jedinstvo jer ne moe kontrolirati publiku, ali zato moe
stvoriti zajednitvo
-danas redateljsko kazalite oznaava redatelje koji imaju prepoznatljiv
potpis
-kolektivna reija: funkcija redatelja razdvaja se od osobe
-dr. izvedbeni oblici npr performans: osoba redatelja je ista, ali mu se dodaju
funkcije
3. PITANJE PRIRODNE GLUME
- glumac oteava u realizaciji redateljskog kazalita jer pripada domeni izvedbe
(jer su mu emocije jae od uma, neponovljive i ovjekovo tijelo ne moe biti
materijal umjetnosti) koja se realizira kroz nestajanje. S druge je strane kazalite
koje pripada domeni predstave i moe se ponovit (C. smatra de se umjetnost
mora stvoriti iz domene predstave)
-nastojanje da jedna osoba glumi drugu apsurdno je i zato pokuava prominit
glumca:
-uvodi NADMARIONETU u poetku shvaenu kao neiva figura, figura
simbolistike vizije koja se nee nadmetati sa ivotom, ve e ii dalje od
njega k transu i viziji
-poslije C. tvrdi da njegov ideal nije nuno doslovna marioneta
ljudski bi glumac mogao ispuniti tu uloga ako bi se proistio od
sluajnosti
-zamjenjuje strasti na pozornici simbolikim gestama (u tome ga inspirira
tradicija Istoka npr japanski Noh kostim koji skriva tijelo, maske koje smanjuju
izraajnost, simbolinost i stroga kontrola pokreta, minimalizam, novini nije
pridodana velika vrijednost)

STANISLAVSKI RAD GLUMCA NA

SEBI
-utemeljitelj moderne realistine glume stvorio glumaku metodu koja je
prenosiva
-prije svega se divio praktinome, a onda je spoznao sistem
-njegova je knjiga kao udbenik, a forma joj je dnevnik glumca
-pie o sustavima rada za glumce (sustavi su nizovi vjebi na kojima glumac
gradi ulogu)
-dolazi do pomaka shvaanja naina glume: gluma nije niz gotoovih oblika,
ve je gluma rad na mogunostima glumca da se razvija
-postoje eksperimentalna poglavlja koja ukazuju na to da sustav nije
dovren, na njemu se treba raditi
-oslanja se na suvremene znanosti, ali nezgodacija je to ta ivi u SSSR-u pa mu
je propisan socijalistiki realizam (soc-propisana tema, real-vjerodostojnost,
realistinost)
-individualizam, dvojbe i psihologija nisu prihvaene koncepcije
-sistem je prenesen u SAD, prilagoen i nazvan drugaijim nazivom S. koncept
i danas dominira kazalinim daskama
-kazalite je samo po sebi lano, ali glumac uvjerljivou daje neemu vrijednost
istinitosti
-stvaralaki modusi (glumaki pristup glumi):
1 gluma po inspiraciji: inspiracija nas ne moe drati itavu predstavu;
glumac ima praznine; gpi rezultira nestalnou; ne moe se nazvati
vjetinom jer se ne oslanja na tehniku, ve na inspiraciju
2 zanatstvo: ablonska gluma u kojoj se ne proivljavaju emocije; nije ni
umjetnost ni kreacija, samo preuzeta ablona
3 umjetnika predstavljanja: prvi umjetniki stupanj; pomno istraivanje
vanjskog izgleda i unutranjeg stanja lika; pomna vjeba; dolazi do
automatizacije izvedbe i emotivne distanciranosti (nalik Diderotu)
4 umjetnost proivljavanja: S. je prieljkuje; to je umijee da glumac sve
iznova proivljava i osjeti sve to nam prikazuje; preduvjeti su osjeaj
istine i vjere (gledatelj vjeruje glumcu)
-2 stupnja stvaranja uloge:
1 psihotehnika (mogue je djelovati na podsvijest koja e onda
prouzrokovati emociju)

2 metoda fizikih radnji (kree od niza fizikih radnji koje e potaknuti

emocije; nadogradnja psihotehnike)

-PSIHOTEHNIKA
-ini ju niz specifinih tehnika koje se uvezuju u sustavnost
-oblikovanje uloge iznutra jer unutranji ivot ima vanjske znakove
-cilj nije pomoi glumcu da stvori ulogu, ve da stvori razinu spremnosti
koja mu omoguava da stvori bilo koju ulogu
-da bismo proizveli emocije, treba potaknuti podsvijest
-aspekti psihotehnike:
1 magino kad bi i 2 date okolnosti daju glumcu unutranju
logiku/opravdanje djelovanja na sceni
3 dodatne okolnosti npr glumaka mata koja nadopunjava glumake
okolnosti; matom se popunjava prazan prostor; publika moe
dekoncentrirati glumca koji se onda mora koristiti obrambenim
mehanizmima
-S. predlae da se uloga podijeli na manje dijelove i da svaki taj dio ima
svoje glumake zadatke kroz koje se taj dio iscrpljuje i vodi u sljedei (zbod
zadataka se stupnjuje interpretacija dramske cjeline
4 emocionalno pamenje ono je poput uvjetovanog podraaja
-pokretai glavnih osjeaja: razum, volja, osjeaji moraju djelovati
istovremeno i u kontinuitetu da bi im glumac teio i pratio ih i kad nije na
sceni

- FIZIKE RADNJE
-uspostava tjelesnog ivota lika; unutarnje scensko samoosjeanje
oslobaa prirodu spontanost
-samopromatranje podvojenost glumca; kontrola vlastite izvedbe