21 El Enbija

21 El -Enbija / Vjerovjesnici
21
EL - ENBIJA / VJEROVJESNICI
OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 112 AJETA
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Ljudima se bliì âs polaganja ra~una
njihova, a oni, bezbri`ni, ne mare za to. /1/ I
ne do|e im ni jedna nova opomena od
Gospodara njihova kojoj se, slu{aju}i je, ne
podsmjehuju /2/ srca rasijanih. A mnogobo{ci
govore {apatom: "Da li je ovaj ne{to drugo do
~ovjek kao i vi? Zar }ete slijediti vrad`binu, a
vidite da jest!" /3/ "Gospodar moj zna", re~e
on, "{ta se govori na nebu i na Zemlji; On sve
~uje i sve zna!"/4/ Oni ~ak, govore: "To su
samo zbrkani snovi; on ga izmi{lja; on je
pjesnik; neka nam donese kakvo ~udo kao i
prija{nji poslanici!" /5/ Nijedan grad koji smo
Mi prije njih uni{tili nije u ~udo povjerovao,
pa zar }e ovi povjerovati?/6/
Ovdje Allah, d`.{., opominje blizinom âsa.
Svijet ga je zanemario, ne zna za njega, niti se
za njega priprema. Nesai prenosi od EbuSeida da je Poslanik, s.a.v.s., za rije~i:
"a oni bezbri`ni, ne mare za to" rekao: /
177/ "Na ovom svijetu."
Uzvi{eni kaè: "Ono {to je Allah odredio,
dogodit }e se; zato to ne poùrujte"/16:1/, i
kaè:
/54:1, 2/ "Bliì se âs i Mjesec se
raspolutio! A oni, uvijek kada vide ~udo,
okre}u glave i govore: 'ârolija neprestana!'"
*
Objavljena nakon sure "Ibrahim".
99
Uzvi{eni, zatim, obavje{tava kako oni ne
obra}aju pa`nju na Objavu koju On {alje
svome Poslaniku, s.a.v.s., niti na rije~i
upu}ene Kurej{ima i sli~nim nevjernicima.
Uzvi{eni kaè: "I ne do|e im ni jedna nova
opomena od Gospodara njihova", tj. nova
objava,
"a da se oni, slu{aju}i je, ne podsmjehuju."
Ibn-Abbas kaè: "[ta je vama? Pitate kitabije iz
onoga {to imaju, a oni su to preina~ili,
izmijenili, dodali ili skratili, a sami imate
najnoviju Knjigu. Tako mi Allaha, ~itate je
potpuno ~istu i nepatvorenu. Sli~no biljeì
Buharija. Uzvi{eni kaè: "A mnogobo{ci
govore {apatom", tj. me|usobno razgovaraju
tihim glasom:
"Da li je ovaj ne{to drugo do ~ovjek kao i
vi?", tj. odbacuju Poslanika, s.a.v.s., i pori~u
mu poslanstvo, s obzirom da je on samo
~ovjek, pa otkuda da on, mimo njih, dobije
Objavu!? Zato kaù:
"Zar }ete slijediti vrad`binu, a vidite da
jest", tj. zar }ete je slijediti i biti kao oni {to
slijede obmanu, a znaju da je obmana. Allah,
d`.{., odbacuje njihove laì i kaè:
"Gospodar moj zna", re~e on, "{ta se
govori na Nebu i na Zemlji", tj. Onome Koji to
zna, nije ni{ta skriveno i On zna tajne nebesa i
Zemlje.
"On sve ~uje i sve zna", tj. On ~uje njihove
razgovore i zna njihova stanja. Ovo im je
opomena i prijetnja.
"Oni ~ak govore: To su samo zbrkani snovi;
on ga izmi{lja."
Ovo je izvje{taj o
tvrdoglavosti
nevjernika,
njihovom
otpadni{tvu i zbunjenosti u opisivanju Kur'ana
i njihovim zabludama. Jednom kaù da je to
~arolija, drugi put da je pjesni{tvo, da bi
zatim rekli da su to snovi i na koncu da su
njegove izmi{ljotine. Uzvi{eni kaè:
"Vidi {ta o tebi oni govore, pa onda lutaju i
ne mogu da na|u Pravi put. /17:48/ " Uzvi{eni
kaè: "Neka nam donese kakvo ~udo kao i
prija{nji poslanici!", tj. kao {to je Salihova,
a.s., deva ili ~uda Musaa, a.s., i Isaa, a.s.
Uzvi{eni im odgovara:
"A da ne {aljemo ~uda, zadràva Nas
samo to {to drevni narodi nisu u njih
povjerovli. /17:59/ " Uzvi{eni kaè:
"Ni jedan grad koji smo Mi prije njih uni{tili
nije u ~udo povjerovao, pa zar }e ovi
povjerovati", tj. kada god smo u neko naselje
preko poslanika poslali ~udo, njegovi
stanovnici nisu u to ~udo povjerovali, pa zato
ni ovi kojima smo tebe poslali kao poslanika
ne}e, kada vide ~udo, u njega povjerovati.
Oni su svjedoci jasnih ajeta i nepobitnih
dokaza koje donosi Boìji Poslanik, s.a.v.s., i
oni su o~itiji, jasniji i ~vr{}i od dokaza ranijih
poslanika.
"I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo

objavljivali, zato pitajte ljude od znanja ako
ne znate vi! /7/ Mi ih nismo stvorili kao tijela
koja ìve bez hrane, niti su oni besmrtni
bili./8/ Poslije smo im obe}anje ispunjavali, i
njih, i one koje smo htjeli, spasavali, a one koji
su opaki bili, uni{tavali."/9/
Uzvi{eni odgovara onima koji odbacuju
mogu}nost ljudske poslani~ke misije:
"I prije tebe smo samo ljude slali kojima
smo objavljivali", tj. svi poslanici koji su ti
prethodili, bili su ljudi i nijedan nije bio melek.
Ovima su sli~ne rije~i Uzvi{enog:
"A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, gra|
ane kojima smo objave objavljivali. /12:109/ "
Zato Uzvi{eni kaè:
"Zato pitajte ljude od znanja, ako ne znate
vi", tj. pitajte u~enjake me|u ìdovima,
kr{}anima i drugima, jesu li poslanici koji su
im dolazili bili ljudi ili meleki! Ovo je izraz
potpune blagodati prema stvorenjima, da bi s
lahko}om mogla primiti i prihvatiti Objavu.
Uzvi{eni kaè:
"Mi ih nismo stvorili kao tijela koja ìve bez
hrane", tj. oni su stvorenja sa tijelom, ljudi koji
jedu, piju, kre}u se zara|uju, trguju i to im ne
{teti niti umanjuje njihovu vrijednost. Mu{rici
su suprotno smatrali, pa su zato govorili:
"[ta je ovom poslaniku, on hranu uzima i
po trgovima hoda; trebalo je da mu se jedan
melek po{alje da zajedno s njim opominje ili
da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz
kojeg bi se hranio. " /25:7, 8/
Uzvi{eni kaè: "Ni oni nisu besmrtni bili", tj.
na ovom svijetu, ve} su ìvjeli a zatim
poumirali." /21:34/ "Ni jedan ~ovjek prije tebe
nije bio besmrtan." Uzvi{eni kaè: "Poslije
smo im obe}anje ispunjavali", tj. da }e njihov
Gospodar uni{titi silnike, pa je Allah, d`.{.,
obistinio Svoju prijetnju i to u~inio.
Uzvi{eni kaè: "Pa smo njih, i one koje smo
htjeli, spasavali", tj. vjernike koji su ih slijedili,
"a one koji su opaki bili - uni{tavali", tj. one
koji su nijekali ono {to su poslanici donosili.
100
"Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava

va{a, pa za{to se ne opametite? /10/ A koliko
je bilo nasilni~kih naselja koje smo Mi uni{tili
i poslije kojih smo druge narode podigli! /11/ I
~im bi silu na{u osjetili, kud koji bi se iz njih
razbjeàli./12/'Ne bjeìte, vratite se uìvanjima
va{im i domovima va{im, mo`da }e vas neko
{to upitati.' /13/ 'Te{ko nama', oni bi govorili,
'mi smo, zaista, nasilnici bili.' /14/ I kukali bi
tako sve dok ih ne bismo u~inili, kao ìto
po`njeveno, nepomi~nim"/15/
Uzvi{eni ukazuje na veli~inu Kur' ana i
poti~e na njegovo izru~ivanje: "Mi vam
Knjigu objavljujemo u kojoj je slava va{a."
Ibn-Abbas kaè: "Va{a ~ast i veli~ina."
"Pa za{to se ne opametite?", tj. ovo je
blagodat, pa je potpuno prihvatite, kao {to
Uzvi{eni kaè:
"Kur'an je, zaista, ~ast i tebi i narodu
tvome; odgovarat }ete vi",/43:44/ tj. on je
tvoja veli~ina, o Poslani~e, i veli~ina i ~ast
tvoga naroda jer je Kuran obljavljen na
njihovom jeziku. Uzvi{eni kaè:
"A koliko je bilo nasilni~kih naselja koje
smo Mi uni{tili!", i kaè:
"I koliko smo naselja uni{tili, ~iji su ìtelji
grije{ni bili, i ona su opustjela, samo su
ru{evine ostale." /22:45/
Uzvi{eni kaè:
"Poslije njih smo druge narode podigli", tj.
druge zajednice nakon njihovih, "i ~im bi silu
Na{u osjetili", tj. uvjerili se u neminovnost
kazne koju bi im njihov poslanik najavio,
"kud koji
bi se iz njih razbjeàli", tj.
pobjegli.
"Ne bjeìte, vratite se uìvanjima va{im i
domovima va{im." Ovo je izvrgavanje njih
podsmijehu: vratite se da uìvate u svojim
domovima, a tih domova u kojima su se oholili
nema vi{e. "Mo`da }e vas neko {to upitati",
tj. o zahvalnosti na blagodatima u kojima ste
bili.
"Te{ko nama", oni bi govorili, "mi smo,
zaista, naslnici bili", tj. priznat }e svoje grijehe
onda kada im to ne}e koristiti.
"I kukali bi tako sve dok ih ne bismo u~inili

kao ìto po`njeveno, nepomi~nim", tj. oni bi
stalno
ponavljali
priznanje
svoga
nevjerovanja, dok ih ne pokosimo i dok im se
pokreti i glasovi ne uko~e.
"Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono {to je

izme|u njih, igraju}i se. /16/. Da smo htjeli
uzeti zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to
ne ~inimo./17/ Nego istinom suzbijamo la`,
istina je ugu{i i laì nestane; a te{ko vama
zbog
onoga {to o Njemu iznosite. /18/
Njegovo je ono {to je na nebesima i na
Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da
Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, /19/ hvale
Ga no}u i danju, ne malaksavaju." /20/
Uzvi{eni obavje{tava da je nebo i Zemlju
stvorio s istinom, odnosno s pravdom i
pravi~nosti. Da kazni grje{nike prema
grijesima, a da dobro~initelje nagradi
dobro~instvom. On ih nije stvorio radi
dokolice i zabave, pa kaè:
"Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i
ono {to je izme|u njih; tako misle nevjernici,
pa te{ko nevjernicima kad budu u vatri!" /
38:27/ Uzvi{eni kaè: "Da smo Mi htjeli uzeti
zabavu, uzeli bismo je od Nas." Rije~ (zabava)
zna~i èna u dijalektu stanovnika Jemena, a
Ikrime i Es-Suddi kaù da se pod zabavom
misli na djecu, {to je svakako neodvojivo
jedno od drugog. Ibrahim en-Nehai kaè da
izraz "uzeli bismo, tj. hurije, Uzvi{en je Allah i
visoko iznad svega toga.
"Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad
onoga {to oni govore." /17:43/ Uzvi{eni kaè:
"Ali, Mi to ne ~inimo." Katade, Suddi, Ibrahim
enNehai i Mugire ibn Muksim kaù da ovdje
zna~i (ne), tj.: "Mi to ne ~inimo, a Mudàhid
kaè da ~estica u Kur' anu uvijek zna~i
nijekanje. Uzvi{eni kaè:
"Nego istinom suzbijamo la`", tj. objasnimo
istinu pa se la` izgubi. Zato Uzvi{eni kaè:
"istina je ugu{i i laì nestane", tj. ode i
i{~ezne.
101
"Te{ko vama", tj. koji govorite da Allah, d`.
{., ima dijete,
"zbog onoga {to o Njemu iznosite", tj. {to
govorite i ~ime Ga potvarate. Uzvi{eni, zatim,
obavje{tava kako Mu meleki ibadet ~ine i
kako su Mu dan-no} pokorni, pa kaè:
"Njegovo je ono {to je na nebesima i na
Zemlji! A oni koji su kod Njega", tj. meleki, "ne
zaziru da Mu budu pokorni", tj. ne odbacuju to,
kako Uzvi{eni, na drugom mjestu kaè:
"Mesihu ne}e biti zazorno da prizna da je
Allahov rob, pa ni melekima Njemu najbliìm."
/4:172/ Uzvi{eni kaè: "I ne zamaraju se", tj.
ne dosadi im niti ih zamara,
"hvale Ga no}u i danju, ne malaksavaju",
tj. oni neumorno rade i no}u i danju i pokorni
su Mu u svojim namjerama I djelima, kao {to
Uzvi{eni kaè:
/66:6/ "Koji se onome {to im Allah
zapovjedi ne}e opirati, i koji }e ono {to im se
naredi izvr{iti."
"Zar }e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve

oìviti? /21/ Da Zemljom i nebesima upravljaju
drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa
neka je uzvi{en Allah, Gospodar Ar{a, od
onoga {to Mu pripisuju! /22/ On ne}e biti
pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani" /23/.
Allah, d`.{., opovrgava one koji mimo
Njega vjeruju u druga boànstva, pa im kaè:
"Zar }e kumiri koje oni od zemlje prave
mrtve oìvjeti?", tj. zar da oni oìve mrtve i da
iz zemlje proìvljvaju? To oni ni{ta ne mogu.
Pa kako da Allaha, d`.{., porede i ne{to uz
Njega oboàvaju? Uzvi{eni, zatim, kaè:
"Da na njima ima drugih bogova", tj. na
nebesima i na Zemlji, "poremetili bi se."
Sli~no ovome Uzvi{eni kaè:
"Allah nije uzeo sebi sina, i s Njim nema
drugog boga! Ina~e, svaki bi bog, s onim {to
je stvorio, radio {to bi htio, i jedan drugog bi
pobje|ivao. Hvaljen neka je Allah, Koji je
daleko od onoga {to oni iznose."/23:91/ U
ovoj suri Uzvi{eni kaè:
"Pa neka je uzvi{en Allah, Gospodar Ar{a,
od onoga {to Mu pripisuju", tj. îst je,
Slobodan i vrlo visoko iznad onoga ~ime Ga
potvaraju i {to na Njega laù.
Uzvi{eni kaè: "On ne}e biti pitan za ono
{to radi, a oni }e biti pitani", tj. On je Sudac i
nema ko da Ga osporava, Mudri i o svemu
obavije{teni je i niko Mu u mudrosti ne li~i, a
isto tako ni u znanju, pravednosti i blagosti.

(obzirom na to da su Njegove osobine
uzvi{ene i savr{ene, On ne}e biti pitan za ono
{ta ~ini, jer samo dobro ~ini. Zlo nije od
Njega, niti ga ~ini, pa zato ne moè biti pitan
za ne{to {to ne ~ini. Allah, d`.{., pitat }e
stvorenja za ono {to su ~inili, bilo dobro ili zlo.
Ovo je obja{njenje zna~enje Allahovih, d`.{.,
rije~i:
"On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }
e biti pitani." )450
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?!

Reci: "Dajte va{ dokaz!" Ovo je pouka za moje
sljedbenike, a bilo je Knjiga i za one koji su bili
prije mene. Me|utim, ve}ina njih ne zna Istinu,
pa
se okre}u./24/ Prije tebe ni jednog
poslanika nismo poslali, a da mu nismo
objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni
ibadet ~inite!/25/
Uzvi{eni kaè: "Zar da pored Njega oni
uzimaju bogove? Reci", tj. o Muhammede,
"Dajte va{ dokaz!", tj. dajte argument za ono
{to govorite.
"Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike",
tj. Kur'an, "a bilo je Knjiga i za one koji su bili
prije mene i nestali", tj. pro{lih Knjiga koje su
se, tako|er, suprotstavljale onome {to govorite
i u {to vjerujete. Svaka Knjiga, objavljena
nekom od ranijih poslanika, saop}avala je da
nema boga osim Allaha, d`.{., i pozivala na
robovanje samo Njemu, a ne nekom drugom.
Cjelokupna narav to svjedo~i i mnogobo{ci
nemaju nikakva upori{ta. Njihovi su dokazi
ni{tavni kod Gospodara. On je na njih srdit i
bit }e èstoko ka`njeni.
450
Izmeu dvije zagrade moj je komentar, a ne Ibn-Kesirov.
102
Oni govore: Svemilosni je uzeo dijete!",
Uzvi{en neka je On! A meleki su samo robovi
po{tovani. /26/ Oni ne govore dok On ne
odobri i postupaju onako kao On naredi. /27/
On zna {ta su radili i {ta }e raditi, i oni }e se
samo za onoga kojim On bude zadovoljan
zauzimati, a oni i sami, iz straha prema
Njemu, strepe. /28/ A onoga od njih koji bi
rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!",
kaznili bismo Dèhennemom, jer Mi tako
ka`njavamo mnogobo{ce."/29/
Neki Arapi su rekli kako su meleki Allahove,
d`.{., k}eri, pa Allah, d`.{., kaè:
"Hvaljen neka je On! A meleki su samo
robovi po{tovani", tj. oni su na visokim
poloàjima i trajno su Mu pokorni, bilo rije~ju
bilo djelom.
"Oni ne govore dok On ne odobri i
postupaju onako kako On naredi", tj. meleki
ni{ta ne rade unaprijed, ve} samo ùre da
urade ono {to im On naredi. On ih obuhvata,
pa Mu ni{ta njihovo nije sakriveno.
"On zna {ta su uradili i {ta }e raditi."
Uzvi{eni kaè:
"Oni }e se samo za onoga kojim On bude
zadovoljan zauzimati." Ovim su sli~ne
Njegove, d`.{., rije~i:
/34:23/ "Kod Njega }e se mo}i zauzimati
za nekoga samo onaj kome On dopusti."
Uzvi{eni kaè:
"Oni i sami, iz straha prema Njemu,
strepe", tj. iz straha i bojazni.
"A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam,
doista, pored Njega, bog!", tj. ako bi neko
tvrdio za sebe da je bog uz Allaha, d`.{.,
"kaznili bismo Dèhennemom, jer Mi tako
ka`njavamo mnogobo{ce", tj. sve one koji bi
ne{to sli~no tvrdili. Ovo je uvjet, a nije
obavezno da se on desi. Sli~ne ovima su
rije~i Uzvi{enog:
Reci: "Kad bi Svemilosni imao sina, ja bih
se prvi klanjao"/43:81/, i rije~i:
"Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao,
tvoja djela }e sigurno propasti, a ti }
e{
izgubljen
biti."/39:65/
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja

bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i
da Mi od vode sve ìvo stvaramo? Pa zar ne}e
vjerovati? /30/ Mi smo po Zemlji nepomi~ne
planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po
njima smo prolaze i staze u~inili da bi oni
kuda èle stizali. /31/ A nebo smo u~inili
svodom ~uvanim, a oni se od Njegovih
znakova okre}u. /32/ I On je Taj Koji je stvorio
no} i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru
plove."/33/
Allah, d`.{., kaè: "Zar ne zanju nevjernici",
tj. oni koji Mu pori~u boànska svojstva ili uz
Njega druge oboàvaju, zar oni ne znaju da je
Allah, d`.{., uspostavio stvorenja i da je samo
On Stvoritelj,
"da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina", tj.
da je sve to bilo jedna cjelina koju je
izrastavljao i na~inio sedam nebesa i sedam
zemalja. Uzvi{eni kaè:
"I Mi smo od vode sve ìvo stvorili", tj.
voda je osnova svega {to je ìvo. Ahmed
biljeì od Ebu-Hurejrea, koji je rekao /178/:
"Boìji Poslani~e, kada te ugledam, moja du{a
ugodno se osje}a a moje oko uìva; obavijesti
me o svemu!" Poslanik, s.av.s., re~e: "Sve je
stvoreno od vode." Rekao sam, veli EbuHurejre: "Podu~i me ne~emu {to }u raditi i
{to }e me u Dènnet uvesti, a Poslanik,
s.a.v.s., mi re~e: "[iri selam, hrani gladne,
povezuj rodbinu i klanjaj no}u dok svijet
spava - u}i }e{ u Dènnet sa selamom."
Sened ovog hadisa je po kriteriju Buharije i
Muslima,
osim
{to
je
Ebu-Mejmune jedan od ravija Sunena, a
njegovo pravo ime je Selim. Tirmizi hadise
ovog ravije ocjenjuje kao sahih. "I zar ne}e
vjerovati?", a svjedoci su da stvorenja postoje
i vide razne promjene i doga|aje koji svjedo~e
egzistenciju Graditelja, înioca i Apsolutnog
Raspore|iva~a Koji sve moè:
U svakoj stvari koju gledam nalazim dokaz
da je On jedan.
Sufjan Sevri prenosi od svoga oca, a on od
Ikrime, koji kaè: "Upitan je Ibn-Abbas da li je
bila prije no} ili dan?" pa je rekao: 'Kada su
nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, me|u njima
nije bilo ni{ta drugo do tama, tako da se zna
da no} prethodi danu.'"
Uzvi{eni kaè: "Mi smo po Zemlji
nepomi~ne planine razmjestili", tj. brda koja
stabilizuju Zemlju, u~vr{}uju je i daju joj
teìnu, tako da se ne ljulja i ne sudara , pa se
moè na njoj bez posljedica boraviti. Sva je
pokrivena vodom osim njene ~etvrtine, koja
je izloèna atmosferi i Suncu, da bi njeni
stanovnici bili svjedoci neba i Njegovih
nesumnjihvih znakova, mudrosti i dokaza.
Uzvi{eni kaè:
103
"I po njima prolaze i staze stvorili", tj.
klance (prolaze) da kroz njih putuju od oblasti
do oblasti i od podru~ja do podru~ja,
da bi oni kuda èle stizali
"A nebo smo u~inili svodom ~uvanim", tj.
stvorili smo svod iznad Zemlje u obliku kupole.
Sli~no ovome Uzvi{eni kaè:
"A za{to ne pogledaju nebo iznad sebe;
kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu
nema nereda",/50:6/ tj. ve} je osigurano i
za{ti}eno od nereda . Uzvi{eni kaè:
"A oni se od Njegovih znakova okre}u" tj.
ne razmi{ljaju o onome {to je Allah, d`.{., na
njemu
stvorio,
njegovom
ogromnom
prostranstvu i nepojmljivoj visini, te o
zvijezdama na njemu koje se kre}u i
staja}icama, niti razmi{ljaju o no}i i danu.
Uzvi{eni, zatim, ukazuje na neke svoje
dokaze, pa kaè:
"I On je Taj Koji je stvorio no} i dan", tj.
jedno je tama i mrak za po~inak, a drugo je
svjetlost za dru{tveni ìvot. Nekada prelazi u
no}, a skrati dan, a nekada obrnuto.
"i Sunce i Mjesec." Sunce ima svoju
posebnu svjetlost, putanju, vrijeme i kretanje,
a Mjesec ima svoju svjetlost, kretanje i mijene.
"Svi oni u svemiru plove", tj. kruè. IbnAbbas kaè da kruè kao vreteno u krugu.
I Mi nismo ni jednom ~ovjeku prije tebe dali

vje~nost; ako ti umre{, zar }e oni dovijeka
ìvjeti? /34/ Svako ìvo bi}e smrt }e okusiti! Mi
vas stavljamo na ku{nju i u dobru i u zlu i
Nama }ete se vratiti."/35/
Uzvi{eni kaè: "I Mi nismo ni jednom
~ovjeku prije tebe dali", o Muhammede, "
vje~nost", tj. na ovom svijetu. Ovaj ajet
dokazuje stav u~enjaka koji su rekli da je Hidr,
a.s., umro i da on danas nije ìv, jer je i on
samo ~ovjek, svejedno bio bogougodnik,
vjerovjesnik ili poslanik. Zato Uzvi{eni kaè:
"I Mi nismo ni jednom ~ovjeku prije tebe
dali vje~nost."
Uzvi{eni kaè: "Ako ti umre{, zar }e oni
dovijeka ìvjeti?", tj. oni se nadaju da }e
poslije tebe ostati da ìve, a tako ne}e biti,
nego }e svi nestati, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Svako ìvo bi}e smrt }e okusiti!" Uzvi{eni
kaè: "Mi vas stavljamo na ku{nju i u zlu i u
dobru", tj. provjeravamo vas i ispitujemo tako
da nekada vam dajemo nesre}e, a nekada
104
blagodati, pa posmatramo ko je zahvalan a ko

nezahvalan, ko je strpljiv a ko malodu{an, 451
ko je pokoran a ko nepokoran. Uzvi{eni kaè:
"I Nama }ete se vratiti", tj. da vam dajemo
nadoknadu za va{a djela.
Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je

li to onaj koji va{e bogove huli?" A oni sami
ne vjeruju kad se spomene Svemilosni /36/
ôvjek je stvoren od ùrbe. Pokazat }u Ja
vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne
poùrujte." /37/
Uzvi{eni govori svome Poslaniku, s.a.v.s.:
"Kada te vide nevjernici", tj.me|u Kurej{ima,
kao {to je Ebu-Dèhl i njemu sli~ni,
"samo ti se rugaju", tj. ismijavaju se sa
tobom i omalovaàvaju te govore}i:
"Je li to onaj koji va{e bogove huli?", tj. je li to
onaj {to napada va{a boànstva i glupim
smatra na{e umove. Uzvi{eni kaè:
"A oni sami ne vjeruju kada se spomene
Svemilosni", tj. umjesto da vjeruju u Allaha,
d`.{., i ono {to je Poslanik, s.a.v.s., donio od
Allaha, d`.{., oni Poslanika ismijavaju, ne
vjeruju u Onoga Ko ga {alje, ne vjeruju u
Njegovu za{titu, a zbog toga {to ne {tuje
njihova
boànstva,
oni
ga
smatraju
zabludjelim. Allah, d`.{., ih opovrgava
rije~ima:
"A kad doìve patanju, saznat }emo ko je
dalje s Pravog puta bio skrenuo." /25:42/
Uzvi{eni kaè:
"ôvjek je stvoren od ùrbe", ili kao {to
kaè: "ôvjek je, doista, nagao. /17:11/ " Cilj
spominjanja ljudske ùrbe
ovdje je u
slijede}em: Nakon {to je spomenuo one koji
se ismijavaju sa Poslanikom, s.a.v.s., u
du{ama se javlja èlja da oni budu brzo
ka`njeni, pa kaè:
"ôvjek je stvoren od ùrbe", tj. Allah, d`.
{., pu{ta silnika dok ga ne pograbi, ali ga
poslije ne pu{ta, prvo odga|a pa ubrza,
i{~ekuje, ali poslije ne odga|a, i zato kaè:
"Pokazat }u Ja vama, doista, dokaze Svoje", tj.
Svoju kaznu, presudu i mo} nad onima koji
grije{e,
"zato Me ne poùrujte!"
451
Ovo ne znai da Allah, d.., ne zna dok ne "posmatra i ne provjeri"

jer je On znao o Svojim robovima sve prije nego ih je stvorio. Meutim,
ova provjera stoga je da se protiv onoga ko ini zlo uspostave dokazi,
kao i za onoga ko ini dobro, te da budu uvjereni da zlo zasluuje
kaznu, a dobro nagradu.
Oni govore: "Kada }e ve} jednom ta prijetnja,

ako istinu govorite?" /38/ A da nevjernici znaju
da tada ne}e mo}i da otklone Vatru od lica
svojih i le|a svojih, i da im niko ne}e mo}i
pruìti pomo},/39/ nego da }e im nenadno
do}i i zaprepastiti ih i da je ne}e mo}i
odagnati i da im se ne}e vremena dati./40/
Uzvi{eni obavje{tava kako mnogobo{ci
ubrzavaju vlastitu kaznu svojim laìma,
poricanjem, tvrdoglavo{}u i odbacivanjem.
Navodi njihove rije~i, pa kaè:
"Oni govore: 'Kada }e ve} jednom ta
prijetnja, ako istinu govorite?'" Allah, d`.{., im
kaè:
"A da nevjernici znaju da tada ne}e mo}i
da otklone Vatru od lica svojih i le|a svojih", tj.
da su sigurni da }e se to desiti, oni je ne bi
poùrivali. Ali, njih }e Vatra obuhvatiti sa svih
strana, kako Uzvi{eni kaè:
"Nad njima }e biti naslage Vatre i ispod
njih naslage"/39:16/, " i niko im ne}e mo}i
pruìti pomo}", tj. ne}e imati pomaga~a.
Uzvi{eni kaè: "Nego }e im nenadno do}i", tj.
Vatra }e im do}i neo~ekivano, "i zaprepastiti
ih", tj. zapanjiti ih, pa }e joj se izgubljeni
predati, ne znaju}i {ta ~ine.
"Ne}e je mo}i odagnati ", tj. ne}e imati
tu mogu}nost,
"i ne}e im se vremena dati", tj. da je
odgode ni za jedan tren.
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je

one koji su im se rugali stiglo ba{ ono ~emu
su se rugali. /41/ Reci: "Ko }e vas umjesto
Svemilosnog no}u i danju {tititi? Niko!" Pa
ipak oni se od Opomene Gospodara svoga
okre}u. /42/ Zar }e ih njihova boànstva, a ne
Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu
pomo}i, i niko nevjernike od Na{e kazne ne

moè pod okrilje uzeti."/43/
Allah, d`.{., govori svome Poslaniku, tje{e}i
ga zbog uznemiravanja mu{rika koji ga
ismijavaju i pori~u:
"I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali,
pa je one koji su im se rugali stiglo ba{ ono
~emu su se rugali", tj. kazna u ~iji dolazak
nisu vjerovali, kao {to na drugom mjestu kaè:
"A poslanici su i prije tebe la`nim smatrani,
pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve
dok im ne bi do{la pomo} Na{a, a niko ne
moè Allahove rije~i izmijeniti, i do tebe su
doprle o poslanicima neke vijesti." /6:34/
Slavljeni, zatim, spominje Svoje blagodati
robovima, Koji ih ~uva i danju i no}u i oni su
pod Njegovom pa`njom, jer On, d`.{., ne
spava. Zato kaè:
"Reci: 'Ko }e vas umjesto Svemilosnog
no}u i danju za{tititi?'" Ovdje
zna~i
"umjesto". Tj. ko }e vas umjesto Svemilosnog
{tititi, odnosno ima li neko drugi da vas {titi?
Uzvi{eni kaè:
"Pa ipak oni se od Opomene Gospodara
svoga okre}u", tj. ne priznaju Allahove, d`.{.,
blagodati prema njima i suprotstavljaju se
Njegovim dokazima. Slavljeni, zatim kaè:
"Zar }e ih njihova boànstva, a ne Mi,
odbraniti?", tj. Uzvi{eni traì od njih
obja{njenje za njihovo poricanje i ruganje i
pita ih da li oni imaju boànstva koja }e ih
mimo Njega sa~uvati i osigurati. Nije onako
kako oni misle i pretpostavljaju, jer: "ona
sama sebi ne mogu pomo}i", tj. ta njihova
boànstva nisu u mogu}nosti da sama sebi
pomognu. Uzvi{eni kaè: "I niko nevjernike od
Na{e kazne ne moè pod okrilje uzeti!", tj.
niko ih od Nas ne moè za{tititi niti im
pomo}i.
105
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da
uìvaju, tako da su im ìvoti postali dugi. A
zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu
dolazimo i da je s krajeva njezinih
umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?! /
44/ Reci: "Ja vas opominjem Objavom!", ali,
gluhi ne ~uju poziv kada se opominju. /45/ A
da ih samo da{ak kazne Gospodara tvoga
dotakne, sigurno bi povikali: "Te{ko nama,
doista smo sami sebi nepravdu u~inili!" /46/
Mi }emo na Sudnjem danu ispravne tezulje
postaviti, pa se nikome ne}e krivo u~initi: ako
ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }
emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to
}emo Mi ra~une ispitivati."/47/
Uzvi{eni obavje{tava da }e On mu{rike
zaslijepiti i pota}i na stranputicu i da }e im
produìti ìvot u uìcima, tako da u takav ìvot
budu sigurni, a zatim ih savjetuje, pa kaè:
"A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu
dolazimo i da je s krajeva njezinih
umanjujemo", kao {to Uzvi{eni kaè:
"Neke gradove oko vas jo{ davno smo
uni{tili, a objasnili smo im bili na razne
na~ine dokaze, ne bi li se pokajali." /46:27/
Hasan Basri kaè: Pod ovim se misli na
dominaciju
islama
nad
nevjerstvom.
Zna~enje ajeta je: Zar oni ne mogu da shvate
da Allah, d`.{., pomaè Svoje prijatelje protiv
Svojih neprijatelja, uni{tava nevjerni~ke
narode i naselja a spa{ava Svoje robove
vjernike. Zato On, d`.{., pita: "Pa kako bi oni
bili pobjednici?", tj. oni su pobije|eni, ponièni i
prezreni. Uzvi{eni kaè:
"Reci: 'Ja vas opominjem Objavom'", tj. ono
~ime vas opominjem je Objava od Allaha, d`.
{., ali opomena kaznom ne koristi onome
kome je Allah, d`.{., oduzeo vid zbog
okretanja od Njegovih dokaza. Uzvi{eni kaè:
"Ali, gluhi ne ~uju poziv kada se
opominju." Uzvi{eni kaè:
"A da ih samo da{ak kazne Gospodara
tvoga dotakne, sigurno bi povikali: 'Te{ko
nama, doista smo sami sebi nepravdu
u~inili!'", tj. spoznali bi i priznali svoje grijehe
onda kada bi ih i najmanja kazna zadesila i
priznali bi da su na ovom svijetu sami sebi
nepravdu u~inili. Uzvi{eni kaè:
"Mi }emo na Sudnjem danu ispravne
tezulje postaviti, pa se nikome ne}e krivo
u~initi", tj. na Sudnjem danu }emo postaviti
terezije pravde. Vaga je jedna, ali je ovdje
upotrijebljena mnoìna da se ukaè na
brojnost djela koja }e se vagati. Uzvi{eni kaè:
"Nikome se ne}e krivo u~initi; ako ne{to
bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za
to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to }emo

Mi ra~une ispitivati", kao {to Uzvi{eni kaè:
"Gospodar tvoj ne}e nikome napravdu
u~initi" /18:49/, i kaè:
"Allah ne}e nikome ni trunke nepravde
u~initi. Dobro djelo On }e umnogostru~iti i
jo{ od Sebe nagradu veliku dati." /4:40/ U
Buharijinom i Muslimovom Sahihu navodi se
hadis, a biljeì ga Ebu-Hurejre, u kome
Poslanik, s.a.v.s., kaè: /179/" Imaju dvije
izjave lahke za izgovaranje, te{ke na vagi
(nizanu), a omiljene i drage Svemilosnom:
'Subhanellahi ve bi hamdihi subhanellahilazim.'" Ahmed
prenosi od Abdulalha ibn
Amra ibn Asa, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /
180/ "Zaista }e se na Sudnejm danu izdvojiti
jedan ~ovjek od mojih sljedbenika i do}i pred
ostala stvorenja, a zatim donijeti, kao
svjedo~anstvo, protiv sebe 99 registara, a
veli~ina samo jednog od njih je dokle pogled
dopire. Bit }e upitan: 'Pori~e{ li ne{to od
ovoga {to je u registrima zabiljeèno i ~ine li
ti kakvu napravdu ~uvari ovih pismenih
dokumenata?' ôvjek }e odgovoriti: 'Ne,
Gospodaru moj.' 'A ima{ li opravdanje ili neko
dobro djelo?' ôvjek }e se zbuniti i re}i: 'Ne,
Gospodaru moj.' Re}i }e: 'Naprotiv, ti kod Nas
ima{ jedno dobro djelo i danas ti se ne}e
u~initi nepravda.' Tada }e mu se pokazati
listi} na kome pi{e: 'E{hedu en la ilahe illallah
ve e{hedu enne Muhammeden resulullah', i
re}i se: Dodajte ga! ôvjek }e re}i:
'Gospodaru moj, {to je ovaj listi} u odnosu na
ovolike registre?' Re}i }e: 'Tebi se, zaista, ne}e
nepravda u~initi.' Registri }e se staviti na
jedan, a onaj listi} na drugi tas vage, pa }e
listi} pretegnuti i biti teì od svih 99 registara',
a potom re~e: 'Ni{ta nije teè od Bismillahirrahmanir-rahim.'" Biljeè ga Tirmizi i IbnMadè od Lejsa ibn Sa'da, a Tirmizi kaè da je
ovaj hadis hasen-garib.
Mi smo Musau i Harunu dali Furkan, svjetlo i

opomenu za one koji se budu grijeha klonili, /
48/ za one koji se budu Gospodara svoga
bojali i kada ih niko ne vidi, i koji od âsa
oìvljavanja budu strepili. /49/ I ovo je
Opomena blagoslovljena koju objavljujemo,
pa zar da je vi pori~ete!?/50/
Ranije smo ukazali na to da Allah, d`.{.,
~esto spominje i povezuje Musaa i
106
Muhammeda, s.a.v.s., kao i Knjige koje im je
objavio. Tako Uzvi{eni kaè:
"Mi smo Musau i Harunu dali Furkan, tj.
Tevrat, u kome su dozvole i zabrane i
Allahovo, d`.{., obja{njenje razlikovanja istine
od laì, {to je karakteristika svih nebeskih
knjiga, a to donosi svjetlost u srca, uputu,
kajanje, strah i bojazan. Uzvi{eni zato kaè:
"Tevrat, svjetlo i opomenu za one koji se
budu grijeha klonili", tj. opomenu i pouku.
Allah, d`.{., ih opisuje, pa kaè:
"...One koji se budu Gospodara svoga
bojali i kada ih niko ne vidi, i koji od âsa
oìvljavanja budu strepili." Sli~ne su i rije~i:
"Onima koji se Gospodara svoga boje i
kada ih niko ne vidi, oprost i nagrada velika." /
67:12/
Uzvi{eni, zatim kaè: " I ovo je
Opomena blagoslovljena koju objavljujemo",
tj. Kur' an ~asni. La` mu je strana i nemogu}a
i objava je od Mudroga, hvale Dostojnoga. "Pa
zar da ga vi pori~ete", tj. zar }ete ga poricati,
a on je tako jasan!?
Mi smo jo{ prije Ibrahimu razboritost dali i

dobro smo ga poznavali. /51/ Kad on ocu
svome i narodu svome re~e: "Kakvi su ovo
kumiri kojima se i dan i no} klanjate?", /52/
oni odgovori{e: "I na{i preci su im se klanjali."
/53/ "I vi ste, a i preci va{i, bili u o~itoj
zabludi", re~e. /54/. "Govori{ li ti to ozbiljno ili
se samo {ali{?", upita{e oni. /55/" Ne", re~e
"Gospodar va{ je Gospodar nebesa i Zemlje.
On je njih stvorio, i ja }u vam to dokazati."/56/
Uzvi{eni obavje{tava da je Svome
prijatelju Ibrahimu, a.s., jo{ ranije, u njegovom
djetinjstvu, dao razboritost i nadahnuo ga
Istinom te da mu je dao jasne dokaze protiv
njegovog naroda. Tako Uzvi{eni kaè:
" To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu
za narod njegov." /6:83/ O ovome postoje
brojni israilijjati koje su koristili mnogi
komentatori, a ve}ina ih potje~e od
Izraeli}ana. Ono {to se u njima podudara sa
na{im vjerozakonom, mi prihvatamo, a {to je
suprotno, mi odbacujemo. Ono {to nije
podudarno sa [erijatom, a nije mu ni suprotno,
mi ne drìmo da je istina, niti da je la`, jer u
ve}ini toga mi nemamo koristi. Ako bude neke
koristi, na nju }e ukazati na{ savr{eni i

sveobuhvatni [erijat. U ovom "Tefsiru" smo
ve}inu ovih pri~a odbacili jer smatramo
njihovo prepri~avanje obi~nim gubljenjem
vremena. U tim pri~ama navedene su mnoge
laì koje u njihovom narodu imaju pro|u, pa
Izraeli}ani
ne
razlikuju
ispravno
od
pogre{nog, {to su utvrdili i na {to su ukazali
potpuno sigurni hafizi i imami ovog na{eg
ummeta. Uzvi{eni, dakle, obavje{tava da je
Ibrahimu, a.s., jo{ od ranije dao razboritost.
On, d`.{., kaè:
"I dobro smo ga poznavali", tj. da je on
toga dostojan, a zatim kaè:
"Kad on ocu svome i narodu svome re~e:
'Kakvi su ovo kumiri kojim se i dan i no}
klanjate?'"452 Razboritost koja mu je data u
mladosti ogleda se u tome {to je svoj narod
kao mladi} odvra}ao od oboàvanja kipova
umjesto Allaha, d`.{. Zna~enje rije~i: "Kakvi
su ovo kumiri kojima se klanjate" dato je u
slijede}em doga|aju koga prenosi Ibn-EbuHatim od Asbega ibn Nebate koji kaè:
"Pro{ao je Alija pored ljudi koji su igrali {ah, pa
im rekao: 'Kakvi su ovo kumiri kojima se
klanjate? Da neko od vas uzme èravicu i drì
je dok se ne ugasi, bolje mu je nego da doti~e
{ah.'" Uzvi{eni kaè:
"Oni govore: 'I na{i preci su im se klanjali'",
tj. oni nisu imali drugog dokaza osim da se
pozovu na svoje zalutale pretke. Zato Uzvi{eni
kaè:
"I vi ste, a i preci va{i bili u o~itoj zabludi",
tj. izvan Pravog puta. Po{to je glupim u~inio
njihove umove, pretke nazvao zabludjelim i
omalovaìo njihova boànstva",
"oni reko{e: Govori{ li ti to ozbiljeno ili se
samo {ali{?", tj. ono {to si rekao, je li to samo
{ala i zabava ili to ozbiljno misli{?
"Ne", re~e,"Gospodar va{ je Gospodar
nebesa i Zemlje, On je njih stvorio", tj. samo
On je Gospodar i ne treba oboàvati nikoga
drugoga osim Njega, On je Taj Koji je stvorio
nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih, "i ja }
u vam to dokazati", tj. ja svjedo~im da nema
boga osim Njega i ni gospodara mimo Njega.
452
Rekao bih da je ovo dokaz da su kipovi koje oboavaju ustvari

likovi dobrih ljudi koje su oni u poetku napravili da bi ih podsjeali na
njih, kao to to rade agitatori oponaanja nevjernika u ovom vremenu.
Jer, mi smo poeli praviti skulpture naih heroja s namjerom sjeanja na
njih poslije njihove smrti, zatim je to prelo u potovanje kako bi ivi
oponaali ono to su radili mrtvi, a zatim se to potovanje razvije u
neto vie od toga. [ejtan potom uljepa ivima velianje i obraanje
mrtvima, a zatim upuivanje dove njima, ba onako kako je bilo s
likovima dobrih ljudi kao to su: Vudd, Jegus, Suva', Jeuk i Nesr, koji
su bili oboavani nakon nestanka nekoliko generacija.
Ovako postaje jasna mudrost Mudrog Zakonodavca u vezi sa
zabranjivanjem pravljenja kipova i slika, kao i nadgrobnih spomenika
koji su vea smutnja od kipova.
107
"Tako mi Allaha, ja }u, doista, va{im kumirima

napakostiti nakon {to se udaljite okrenuti./57/
I porazbija ih on u komade, osim onoga
najve}eg, da bi se njemu obratili. /58/ "Ko
uradi ovo sa bogovima na{im?", povika{e oni,
"zaista je silnik." /59/ "ûli smo jednog
momka kako ih huli", reko{e, "ime mu je
Ibrahim." /60/. "Dovedite ga da ga ljudi vide",
reko{e, "da posvjedo~e." /61/ "Jesi li ti uradio
ovo sa bogovima na{im, o Ibrahime?"upita{e. /62/ To je u~inio ovaj najve}i od njih;
pitajte ih ako umiju da govore", re~e on."/63/
Ibrahim, a.s., zakleo se da }e udesiti
njihove kipove, tj. da }e ih porazbijati, {to su
~uli neki pripadnici njegova naroda. Kada su
sutradan krenuli na svoju svetkovinu,
prolaze}i pored Ibrahima, a.s., upitali su:
"Ibrahime, zar ne}e{ po}i sa nama?" "Ne
mogu, bolestan sam"; odgovorio je, obzirom
da je prethodnog dana obe}ao:
"Tako mi Allaha, ja }u, doista, va{im
kumirima napakostiti nakon {to se udaljite
okrenuti." Kada je ve}ina naroda oti{la da
svetkuje, on je poùrio do njihovih kipva i
porazbijao ih. "u komade, osim najve}eg"
"da bi mu se obratili", tj. da bi pomislili da
je on nasrnuo na ostale i porazbijao ih, jer nije
podnosio da se ovi mali kipovi oboàvaju
zajedno sa Njim. Kada su se vratili i vidjeli
kako je Ibrahim, a.s., omalovaìo njihova
boànstva, a to dokazuje da su nedostojni
oboàvanja i maloumnost svojih oboàvatelja,
"rekli su: 'Ko uradi ovo sa bogovima na{im,
zaista je nasilnik'", tj. u onome {to je u~inio.
"ûli smo jednog momka kako ih huli",
reko{e, "ime mu je Ibrahim", tj. oni koji su ga
ju~er ~uli da o njima lo{e govori i da prijeti
da }e ih porazbijati, rekli su da je tome
mladi}u ime Ibrahim. Ibn-Ebu-Hatim prenosi
od Ibn-Abbasa: "Allah, d`.{., sve je
vjerovjesnike slao kao mladi}e, a ni u~enjak
ne postaje u~en osim kao mladi}", pa je
citirao ovaj ajet:
"ûli smo jednog momka kako ih huli",

reko{e, "ime mu je Ibrahim." Uzvi{eni kaè:
"Dovedite ga da ga ljudi vide", tj. pred
skup, a to je upravo bio cilj Ibrahimov, a.s.: da
im pred skupom ukaè na njihovu veliku
glupost i maloumnost, s obzirom da kipove
smatraju bogovima, a oni eto nisu u stanju
sami sebe da za{tite. Po{to nisu bili u stanju
sami sebi da pomognu, kako onda o~ekivati i
traìti od njih da pomognu nekome drugom!
"Jesi li ti uradio ovo sa bogovima na{im, o
Ibrahime?"
"To je u~inio ovaj najve}i od njih", tj. onaj
{to ga je ostavio nerazlupana, "'pa ih upitajte
ako umiju da govore', re~e on." Ibrahim, a.s.,
èlio je da ih potakne da spontano shvate da
kipovi koji ne govore, koji su bespomo}ni nisu
u stanju da sebi pomognu, pa kako onda da
za{tite i pomognu nekome drugom. U
Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" se
prenosi od Ebu Hurejrea da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /181/ "Ibrahim nije istinu rekao
tri puta: dva puta radi Allaha i to:
"Ovo je u~inio ovaj najve}i od njih" i kada
je rekao: "Ja sam bolestan", a tre}i put kada je
putovao kroz zemlju jednog silnika, a sa njim
je bila Sara. Bili su odsjeli pa je neki ~ovjek
oti{ao do onog silnika i rekao mu: "Do{ao je
jedan ~ovjek u tvoju zemlju i sa njim èna
prava ljepotica. Silnik je poslao poruku da mu
Ibrahim do|e i on je do{ao. Upitao ga je: '[ta je
tebi ona èna?' 'Sestra', odgovorio je Ibrahim.
Silnik naredi: 'Ti odlazi, a nju mi po{alji.'
Ibrahim se primakao Sari, pa joj rekao: 'Ovaj
silnik me pitao o tebi, pa sam mu rekao da si
mi sestra. Nemoj me izdati kod njega, jer ti si,
zaista, moja sestra po Allahovoj Knjizi. Osim
nas dvoje na Zemlji nema vi{e muslimana.'
Kada ju je Ibrahim doveo, ustao je da klanja
namaz. Ona je uvedena kod silnika i ovaj,
kada ju je vidio, strasno ju je poèlio, pa je
poku{ao da je dohvati, ali je postao paralisan,
pa je molio: 'îni dovu Allahu da me spasi,
ne}u ti ni{ta.' Ona je ~inila dovu, pa je oslobo|
en, ali ga je ponovo obuzela strast pa je
poku{ao ponovo da je dohvati, ali je ponovo
bio paralisan . To se ponovilo tri puta, pa je i
tre}i put molio za pomo} i ona je dovu ~inila,
pa je spa{en. Pozvao je najblièg slugu i rekao:
'Nisi mi doveo insana ve} si mi doveo {ejtana.
Vodi je i daj joj Hadèru.' Iza{la je vode}i
Hadèru sa sobom. Kada je Ibrahim primjetio
da stiè, okon~ao je namaz i upitao: '[ta bi sa
tobom?' Ona odgovori: 'Allah je osujetio silnika
u namjeri, a meni dao slu{kinju Hadèru'"
Muhhamed ibn Sirin kaè da bi Ebu-Hurejre,
pri~aju}i ovaj hadis, obi~avo re}i: "To je
va{a majka, o sinovi nebeske vode."453
453
Rekao bih da je u ovom hadisu, oko koga su saglasni Buharija i

Muslim, kategorian dokaz, izmeu ostalih dokaza, o neporonosti
108
I oni se pribra{e, pa sami sebi reko{e: "Vi ste,

zaista, nasilnici!" /64/ Zatim glave obori{e i
reko{e: "Ti zna{ da ovi ne govore!" /65/ "Pa
za{to se onda, umjesto Allahu, klanjate onima
koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu
{tetu otkloniti?", upita on. /66/ "Te{ko vama i
onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate!
Za{to se ne opametite?"/67/
Uzvi{eni obavje{tava da se narod
Ibrahimov, a.s., "pribrao", kore}i sam sebe, jer
vi{e nije ~uvao boànstva, nakon njegovih
rije~i i prigovora da njihova boànstva ne
posjeduju nikakvu mo}. Rekli su: "Vi ste,
zaista, nasilnici", tj. zanemarili ste njihovo
~uvanje.
"Zatim glave obori{e", tj. za{utje{e i
zbuni{e se, jer nisu mogli da odgovore na
Ibrahimove, a.s., rije~i: "Pitajte ih ako umiju
da govore." Ali, kako da ih pitaju, kad su i sami
uvjereni u njihovu beìvotnost! Reko{e: "Ta ti
zna{ da ovi ne govore." U tom trenutku, po{to
su to priznali, Ibrahim, a.s., re~e:
"Pa za{to se onda, umjesto Allahu klanjate
onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas
kakvu {tetu otkoniti", pa ih po~e prekoravati
rekav{i:
"Te{ko vama i onima kojima se, umjesto
Allahu, klanjate! Za{to se ne opametite?", tj.
kako ne shvatate u kakvoj ste zabludi i
kolikom nevjerstvu?! Donio im je tako dokaz i
potpuno ih porazio. Zato Uzvi{eni kaè:
"To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu
za narod njegov." /6:83/
supruga Allahovih poslanika u vezi sa bludom shodno neporonosti

poslanika, neka je na njih salavat i selam. Nemogue je da supruga
poslanika uini zinaluk bilo svojom voljom ili ne, jer Allah, d.., njeno
srce oisti od toga i ne dozvoli joj to kako bi se sauvala neporonost
poslanika i kako se njihove iste porodice ne bi okaljale prljavtinom i
sramotom to bi bila prepreka njihovoj misiji pozivanja Allahovoj vjeri.
ak i kad neki od silnika pokua da neku od supruga prisili na blud,
Allah, d.., preuzme njenu zatitu i sprijei nasilnika da je dotakne,
kao to je bilo sa Sarom, koju je Allah, d.., zatitio Svojom milou,
dobrotom i snagom od nasilnika, a Allahovu snagu niko ne moe
pobijediti, ni na nebu, ni na Zemlji, i On je svemogu i iznad Svojih
robova.
"Spalite ga i bogove va{e pomozite , ako

ho}ete to da u~inite!," povika{e: /68/ 'O
vatro!', rekosmo Mi, "postani hladna, i spas
Ibrahimu! /69/ "I htjedo{e mu spletku skovati,
ali ih Mi u~inismo gubitnicima najve}im!" /70/
Upravo tako, ko god nema siguran
argument, on poseè za silom. To je isto
uradio Ibrahimov, a.s., narod. Po{to nisu imali
adekvatan odgovor
"Rekli su: 'Spalite ga i bogove va{e
pomozite ako ho}ete to da u~inite!'" Sakupili
su veliku gomilu drva i raspalili vatru sa
velikim buktinjama i visokim plamenom, tako
da joj sli~na nije ranije pripremljena.
Ibrahima, a.s., postavili su na spravu za
bacanje kamena, a tu ideju im je dao jedan
~ovjek kome je Allah, d`.{., dao da propadne
u zemlju. Kada su Ibrahima, a.s., bacili u vatru,
on je rekao:
"Dovoljan mi je Allah, i divan je On oslonac i
pomaga~." Ovo je ovako zabiljeìo Buharija
od Ibn-Abbasa, koji je rekao:
rije~i su koje je izgovorio Ibrahim a.s., u
trenutku kada je ba~en u vatru i koje je
izgovorio Muhammed, s.a.v.s., kada je re~eno:
"Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba
da ih se pri~uvate, to im je u~vrstilo
vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan nam je Allah,
i divan je On pomaga~./3:173/ '" Hafiz Ebu-Ja'
la prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: /183/ "Kada je Ibrahim ba~en u
vatru, on je rekao:
Boè moj, Ti si jedini na nebu, a ja sam jedini
na Zemlji koji te oboàva.'" Seid ibn Dùbejr
prenosi od Ibn-Abbasa, koji je rekao: "Kada je
Ibrahim ba~en u vatru, melek zaduèn za
ki{u je rekao: 'Da se ho}e narediti ki{a, pa da
je po{aljem?', ali je Allahova naredba bila brà
jer je Allah, d`.{., rekao:
"O vatro, budi hladna i spas Ibrahimu!"
Ibn-Abbas kaè: "Da Allah nije rekao "i spas",
Ibrahim bi stradao od njene hladno}e." Ibn
Ebu-Hatim prenosi od {ti}enice El-Fakiha ibn
El-Mugire El-Mahzumije, koja je rekla: "U{la
sam kod h. Ai{e i u njenoj sobi vidjela {tap, pa
sam je upitala: 'Majko pravovjernih, {ta
radi{ sa ovim kopljem?' Odgovorila je:
'Ubijamo gu{tere, jer je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: /184/ 'Kada je Ibrahim ba~en u vatru,
sve zemaljske ìvotinje nastojale su da ugase
vatru, a samo je gu{ter nastojao da je
raspaljuje prema Ibrahimu, pa je Poslanik,
s.a.v.s., naredio njegovo ubijanje.'"
Uzvi{eni kaè: "I oni htjedo{e mu spletku
skovati, ali ih Mi
u~inismo gubitnicima
najve}im!", tj. bili su poraèni jer su htjeli da
postave zamku Boìjem poslaniku, ali je njima
109
Allah, d`.{., postavio zamku a njega za{titio
od vatre, pa su oni tako bili pobije|eni.
I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za

ljude blagoslovili, /71/ i poklonismo mu
Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve u~inismo
dobrim, /72/ i u~inismo ih vo|ama da upu}uju
prema zapovijedi Na{oj, i objavismo im da
~ine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da
zekat udjeljuju, i samo su Nama u ibadetu
bili. /73/ I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz
grada ga, u kome su stanovnici njegovi
odvratne stvari ~inili, izbavismo, to, uistinu,
bija{e narod razvratan i zao /74/ i u milost
Na{u ga uvedosmo; on je doista, od onih
dobrih./75/
Allah, d`.{., obavje{tava da je Ibrahima,
a.s., spasio od vatre u koju ga je njegov narod
bio bacio, a zatim ga izveo izme|u njih i uputio
prema podru~ju [ama, u blagoslovljenu
zemlju. Ina~e je Ibrahim, a.s., ìvio u Iraku, pa
je njega i njegova brati}a Luta, a.s., Allah, d`.
{., uputio prema [amu, za koji se kaè da je
najpodesniji za hid`ru. Njegov sastavni dio je
Palestina, zemlja okupljanja i proìvljavanja, u
koju }e si}i Isa, a.s., i u kojoj }e ubiti Dedàla.
Ibrahim, a.s., oènio je Saru i sa njom krenuo
iz svoje zemlje."
"prema zemlji koju smo za ljude
blagoslovili."
Uzvi{eni kaè: "I poklonili mu Ishaka, i
Jakuba kao unuka." Ibn-Abbas i drugi kaù da
rije~
zna~i sinovog sina i da je Jakub sin
Ishakov, a.s.
Uzvi{eni kaè:
"I Mi ga obradovasmo Ishakom, a poslije
Ishaka Jakubom." /11:71/
Uzvi{eni kaè: "I sve u~inismo dobrim", tj.
da svi budu dobri. "U~inismo ih vo|ama", tj.
da budu uzori,
"i upu}uju prema zapovjedi Na{oj", tj. da
pozivaju Allahu, d`.{., po Njegovoj odredbi.
Uzvi{eni kaè:
"I objavismo im da ~ine dobra djela, i da

namaz obavljaju, i zekat udjeljuju, i samo su
Nama u ibadetu bili", tj. da i sami rade ono
{to svijetu nare|uju. Uzvi{eni, zatim, skre}e
pozornost na Luta, a.s., sina Haruna ibn Azera,
koji je sa Ibrahimom, a.s., vjerovao i bio mu
sljedbenik i koji je sa njim hid`ru u~inio.
Uzvi{eni kaè:
"I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim re~e:
'Ja se selim onamo kuda mi je moj Gospodar
naredio.' /29:26/ " Allah, d`.{., dao mu je
mudrost, znanje, slao mu objavu i u~inio ga
vjerovjesnikom. Poslao ga je u Sodomu da
njene stanovnike odvra}a od poganih djela,
ali su mu se suprotstavili i porekli mu
poslanstvo, pa ih je Allah, d`.{., uni{tio i
naselje razorio. Uzvi{eni kaè:
"Mi ga, iz grada u kome su stanovnici njegovi
odvratne stvari ~inili, izbavismo, to, uistinu,
bija{e narod razvratan i zao, i u milost Na{u
ga uvedosmo; on je doista od onih dobrih."
"I spomeni Nuha - kad u davno vrijeme

zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i
njegovu porodicu od jada velikog spasismo, /
76/ i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim
dokaze Na{e, za{titismo. To bijahu opaki ljudi,
pa ih sve potopismo."/77/
Uzvi{eni obavje{tava da se odazvao
Svome narodu i poslaniku Nuhu, a.s., koji je
traìo kaznu za svoj narod:
"Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji ni jednog
nevjernika, jer, ako ih ostavi{, oni }e robove
Tvoje u zabludu zavoditi i samo }e grje{nike i
nevjernike ra|ati." /71:26, 27/
Uzvi{eni kaè:
"I spomeni Nuha kad u davno vrijeme
zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i
porodicu njegovu spasismo", tj. one koji su sa
njim vjerovali, "od jada velikog", tj. te{kog
stanja, utjeravanja u la` i uznemiravanja. On
je sa njima proveo 950, gotovo hiljadu godina,
pozivaju}i ih Allahu, d`.{., ali mu se mali broj
odazvao. Stalno su ga uznemiravali. Prolazile
su generacije jedna za drugom, a stanje se
nije mijenjalo. "I od naroda ga za{titismo", tj.
Mi smo ga spasili i izbavili ga od naroda
njegova kao pobjednika,
"koji su smatrali neistinitim dokaze Na{e.
To bijahu opaki ljudi pa ih sve potopismo."
Niko od njih nije ostao na Zemlji, kako je to i
traìo njihov poslanik, a.s.
110
"I spomeni Davuda i Sulejmana, kada su sudili

o usjevu {to su ga no}u ovce ne~ije opasle, i
Mi smo bili svjedoci su|enju njihovu/78/. i
u~inismo da Sulejman pronikne u to, a obojici
smo mudrost i znanje dali. I pot~inismo
planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to
smo Mi bili kadri u~initi. /79/ I nau~ismo ga
da izra|uje pancire za vas da vas {tite u borbi
sa neprijateljem, pa za{to niste zahvalni?" /
80/ A Sulejmanu vjetar jaki pot~inismo, po
zapovjedi njegovoj je puhao prema zemlji koju
smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo, /81/ i
{ejtane neke da zbog njega rone, a radili su i
poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli."/82/
Rije~ zna~i "napasanje", ali isklju~ivo
no}u. Spomenuti usjev je gro`|e (vinograd)
~iji su grozdovi lijepo izgledali. Ibn-Dèrir
prenosi od Ibn-Mes'uda da u vezi s rije~ima
Uzvi{enog:
"I Davuda i Sulejmana, kada su sudili o
usjevu {to su ga no}u ovce ne~ije opasle"
kaè: "Vinograd ~iji su grozdovi porasli pa
uni{teni bili." Davud je presudio da ovce
pripadnu vlasniku vinograda dok je Sulejman,
a.s., zastupao druga~ije mi{ljenje. Vinograd
treba predati vlasniku stoke i on }e voditi
brigu o njemu sve dok ga ne dovede u
prvobitno stanje. Stoku treba predati vlasniku
tog vinograda i on }e se njome koristiti dok
vinograd ne bude vra}en u prvobitno stanje, a
onda }e i vinograd i stoka biti predani svojim
vlasnicima, na {to upu}uju rije~i Uzvi{enog:
"i u~inismo da Sulejman pronikne u to." Tako
je Allah, ne kore}i Davuda, pohvalio
Sulejmana, kako to re~e Hasan el-Basri. Odgovaraju}i Ejas bin Muaviji, koji je
traìo odgovor i koji je pla~u}i do{ao Hasan
Basriji, upitao ga je: "[ta te je uplakalo?"
Odgovorio je: "Do mene je doprlo da }e
~ovjek koji nakon uloènog truda presudi i
pogrije{i u Dèhennem. Onaj koga nadvladaju
strasti, tako|er }e u Dèhenem, dok }e ~ovjek

koji nakon uloènog truda pogodi biti
dènetlija." Hasan Basrija na to je odgovorio:
"U Allahovom prezentovanju vijesti o Davudu i
Sulejmanu, neka je na njih spas, i poslanicima
je osuda suprotstavljenosti govora tih ljudi
rije~ima poslanika." Uzvi{eni kaè:
"i Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu
{to su ga no}u ovce ne~ije opasle, i Mi smo
bili svjedoci su|enju njihovu." "Ne pokudiv{i
Davuda, Allah je pohvalio Sulejmana", kaè
Hasan Basri nastavljaju}i: "Allah je odista
sudijama stavio u obavezu tri stvari: da rije~i
Allahove ne prodaju u bescjenje, da kod su|
enja ne slijede strasti i da se zbog Allaha
nikoga ne boje", a zatim je prou~io:
"O Davude, Mi smo Te namjesnikom na
Zemlji u~inili, zato sudi ljudima po pravdi i ne
povodi se za stra{}u, da te ne odvede sa
Allahova puta." /38:26/
Uzvi{eni kaè: "Zato se, kad budete sudili,
ne bojte ljudi, ve} se bojte Mene." /5:44/
Uzvi{eni kaè: "Ne zamjenjujte rije~i Moje
za ne{to {to malo vrijedi." /5:44/ Ja velim: Svi
Boìji poslanici neka je na njih spas,
nepogre{ivi su, a od Uzvi{enog Allaha imaju
podr{ku, i u tome nema nikakvog razilaènja
me|u pravom ulemom, kako selefijama tako i
onima koji su do{li iza njih. [to se ti~e drugih,
mimo Boìjih poslanika, u Buharijinom
"Sahihu" preneseno je od Amr bin Asa da je
rekao: "Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /185/
'Kada sudija uloì sav trud, pa pravilno
presudi, ima dvije nagrade. Me|utim, kad uloÌ
sav trud, pa pogrije{i, ima jednu nagradu.'"
Ovaj hadis zapravo je odgovor na Ijasovo
pogre{no shvatanje koje se sastoji u tome
da }e kadija kada id`tihadi pa pogrije{i u
dèhenem, a Allah najbolje zna. U "Sunenima"
stoji: 186 "Imaju tri vrste sudaca: jedan }e u
Dènnet, a dvojica u Dèhennem. ôvjek koji
zna istinu i sudi po njoj }e u Dènnet, a onaj
koji ljudima sudi ne poznavaju}i stvari }e u
Dèhennem, a ~ovjek koji zna istinu, a sudi
suprotno istini }e isto tako u Dèhennem."
Rije~i Uzvi{enog:
"I pot~inismo planine i ptice da s Davudom
Allaha hvale..." I to zbog lijepog Davudovog
glasa kojim je u~io Zebur. Kada bi zau~io
njime, ptice bi u zraku zastale i
pratile
Davuda. Zbog toga kada bi Boìji Poslanik,
s.a.v.s., pro{ao pored Ebu-Musa el-E{arija dok
bi on no}u u~io Kur'an - a glas mu je bio tako
lijep - Boìji Poslanik bi stao, odslu{ao njegovo
u~enje pa rekao: /187/ "Ovome je data jedna
od frula Davudove porodice (tj. lijep glas).
"Ebu-Musa el-E{ari bi rekao: "Da sam znao,
Boìji Poslani~e, da }e{ slu{ati, tebi bi u~enje
jo{ vi{e uljep{ao."
Rije~i Uzvi{enog:
111
"I nau~ismo ga da izra|uje pancire za vas da
vas {tite u borbi s neprijateljem." Zna~i
izrada oklopa, kako to Uzvi{eni veli:
"U~inili da mu mekano gvo`|e bude. Pravi
{iroke pancire i ~estito ih pleti." /34:10-11/
Zbog toga Uzvi{eni veli: "Da vas {tite u borbi
s neprijateljem."
Zna~i u bici. "Pa za{to niste zahvalni?" Tj.
Allah vas je obasuo blagodatima time {to je
Svoga roba Davuda nadahnuo i samo zbog
vas ga tome podu~io.
Rije~i Uzvi{enog: "A Sulejmanu vjetar jaki
poslu{nim u~inismo." Tj. Sulejmanu sna`ni
vjetar u~inismo.
"Po zapovijedi njegovoj puhao je prema
Zemlji koju smo blagoslovili." Tj. po zemlji
Siriji.
"A mi sve dobro znamo." Sulejman, a.s.,
imao je drveni }ilim na koga bi stavljeno sve
{to mu je bilo potrebno za dràvne poslove, a
koga je nosio vjetar gdje je htio, a kome su
hlad pravile ptice, ~uvaju}i ga od ège; i
spu{tao bi se i iskrcavao svoj teret i svitu.
"I Mi smo dali da mu sluè: 'Vjetar, koji je
prema zapovijedi Njegovoj blago puhao
onamo kuda je On htio.'" Uzvi{eni veli: "A
Sulejmanu, vjetar, ujutro je prevaljivao
rastojanje od mjesec dana, a nave~er
rastojanje od mjesec dana."
Govor
Uzvi{enog:
"...i {ejtane neke da zbog njega rone", tj. u
vodi vade}i bisere i dragulje i tome sli~no. "A
radili su i poslove druge." Izgradnju i ronjenje.
"I nad njima smo Mi bdjeli", tj. Allah ga je
~uvao da mu ni jedan {ejtan ne u~ini ne{to
lo{e. Sve je bilo pot~injeno Sulejmanu, a.s., i
pod njegovom upravom i niko se ne bi
osmjelio da mu se pribliì. On je Allahovim
izunom njima upravljao, koga je htio - osloba|
ao je, a koga je htio - li{avao je slobode.
I Ejubu se, kada je Gospodaru svome

zavapio: "Mene je nevolja sna{la, A Ti si od
milostivih najmilostiviji'", /83/ odazvasmo i
nevolju mu koja ga je morila otklonismo i
vratismo mu, milo{}u Na{om,
porodicu
njegovu, i uz njih jo{ toliko, i da bude pouka
onima koji su Nama pokorni. /84/
Uzvi{eni spominje Ejuba, a.s., i isku{enja
koja su ga zadesila u imetku, tijelu i djeci.
Imao je dosta jaha}ih ìvotinja, usjeva, djece i
ugodnih lijepih ku}a. U svemu nabrojanom
isku{avan je i sve je izgubio. Tijelo mu je bilo

obolilo od elefantijazisa (lepre), izuzev srca i
jezika kojima je veli~ao Uzvi{enog Allaha.
Boìji Poslanik, s.a.v.s., kazao je: /188/
"Najgora isku{enja od ljudi imat }e Boìji
poslanici, zatim dobri ljudi, pa najuzoritiji."
Boìji poslanik Ejub, a.s., bio je oli~enje
sabura, i on se navodi kao primjer strpljenja.
Jezid bin Mejsere kazao je:" Kada je Allah
stavio Ejuba, a.s., na ku{nju gubljenjem
porodice, imovine i djece ne ostaviv{i ni{ta
{to bi pomena dostojno bilo, Ejub, a.s., rekao
je: - Gospodaru svih gospodara, Tebe Koji si mi
dobro u~inio - hvalim. Dao si mi bogatstvo,
porod, tako da je moje srce potpuno bilo
obuhva}eno time. Sve si to od mene uzeo i
srce mi o~istio. Izme|u mene i Tebe nema
nikakvih prepreka. Kada bi moj neprijatelj Iblis
znao {ta si u~inio, pozavidio bi mi."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullahh bin
Ubej bin Umejra: Ejub, a.s., imao je dva brata
koji su jednog dana do{li, ne mogav{i da mu
se pribliè, zbog toga {to je Ejub a.s.,
zaudarao. Po~eli su izdaleka, pa je jedan
drugom kazao: "Da je Allah Ejubu namijenio
dobro, ne bi ga ovim isku{avao." Njihove
rije~i su jako uznemirile Ejuba, a.s., tako kako
nikada nije bio uznemiren. Rekao je: "Ja Rabbi,
ako Ti zna{ da nikada nisam proveo no} sit, a
da sam znao da neko ima gladan, potvrdi mi
to." S neba je to potvr|eno i njegova dva brata
su to ~ula. Zatim je kazao: "Ja Rabi, ako Ti
zna{ da nikada nisam imao dvije ko{ulje, a da
sam znao da ima neko go, potvrdi mi." Potvr|
eno je s nebesa, a njegova dvojica bra}e su to
~ula. Padnuv{i ni~ice na sed`du kazao je:
"Moj Allahu! Tako mi Tvoje mo}i, ne}u podi}i
glavu dok ovo od mene ne otkloni{." I nije
digao glavu sve dok to od njega nije bilo
otklonjeno. 454
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa koji
kaè: Allah je Ejuba, a.s., zaodjenuo
dènetskim ogrta~em, pa se Ejub malo
udaljio i sjeo u stranu. Do{la je njegova èna i
ne poznav{i ga upitala: "Gdje je oti{ao ovaj
bolesnik koji bija{e ovdje, mo`da su ga psi ili
pak vuci raznijeli?" S njim je tako razgovarala
a onda on re~e:. "Te{ko Tebi, ja sam Ejub."
"Boìji robe ismijava{ se sa mnom", re~e ona.
"Te{ko Tebi, ja sam Ejub, Allah mi je povratio
tijelo."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da
je Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /189/ "Po{to
je Allah, d`.{., izlije~io Ejuba, sru~io je na
njega zlatne skakavce koje je Ejub uzeo i
stavljao u svoju odje}u.
Re~eno mu je: "O
Ejube, zar se nisi zasitio?" On je odgovorio:
"Gospodaru, a ko se moè zasititi Tvojom
454
Ja sam rekao: "Na to kazuju rijei Uzvienog: 'I nevolju mu, koja
ga je morila otklonismo.'"
112
milo{}u." Tekst hadisa nalazi se kod Buharije i
Muslima o ~emu }e biti govora na drugom
mjestu. Govor Uzvi{enog: "...i vratismo mu
milo{}u Na{om, porodicu njegovu, i uz njih
jo{ toliko." Mudàhid je rekao da mu je
re~eno: "O Ejube, tvoja porodica je zbog tebe
u Dènnetu, i ako ti ho}e{, vratit }emo te
njima. Ako pak ho}e{, zbog tebe }emo ih
ostaviti u dènnetu, a tebi }emo njih onoliko
koliko ih je bilo nadoknaditi? Odgovorio je:
"Ne, ostavite ih u Dènnetu." Zbog njega su
ostavljeni i u Dènnetu, a na dunjaluku mu je
nadokna|en isti broj ~eljadi.
Govor Uzvi{enog: "I da bude pouka", tj. to
smo u~inili kao milost Allahovu prema Ejubu.
"...onima koji su Nama pokorni." U strpljivosti
Ejuba smo u~inili uzorom da oni koji su
izloèni isku{enjima ne pomisle da im to
~inimo da bi ih ponizili i da zbog strpljivosti
spram Allahovih odre|enja ne bi prebacivali
Ejubu, a.s. U tome {to Allah Svoje robove
stavlja na muke i isku{enja, univerzalna je
mudrost.
"I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su

oni bili strpljivi." /85/ "I uvedosmo ih u milost
Na{u, oni doista bijahu dobri." /86/
Ismail je sin Ibrahima. Neka je na obojicu
spas. Naprijed, u suri "Merjem" bilo je govora
o njemu, a tako|er i o Idrisu, a.s. Me|utim, {to
se ti~e Zulkifla, iz konteksta je o~ito da je on
kompariran, uporedo pomenut kao poslanik sa
ostalim poslanicima. Drugi kaù da je on bio
dobar ~ovjek, pravedan vladar i pravedan
sudac. Na ovakvim razmi{ljanjima se
zaustavio Ibn- Dèrir, a Allah najbolje zna.
"I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli

da ga ne}emo usmrtiti, pa poslije u tminama
zavapi. 'Nema boga osim Tebe, Uzvi{en neka
si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje
u~inili!'" /87/ "Pa mu se odazvasmo i tegobe

ga spasimo; eto tako Mi spa{avamo vjernike."
/88/
Ovaj slu~aj pominje se u suri "Es- Saffat" i
u suri "Nun". Junusa, sina Metta (Mateja), Allah
je poslao stanovnicima njegova grada Nineve,
a to je jedno mjesto u Mosulu (Irak). Pozivao ih
je da vjeruju u Allaha, a oni su odbili,
ko~operiv{i se u svom nevjerovanju. Ljute}i
se na njih, oti{ao je od njih, obe}av{i da }e ih
sti}i kazna nakon tri stvari. Po{to se njegova
prijetnja obistinila, bili su uvjereni da poslanik
ne zaobilazi istinu. Sa svojom djecom, stokom
izi{li su u pustinju i razdvojili majke od djece.
Nakon toga su se skru{eno molili Uzvi{enom
Allahu. Deve i njihova mladun~ad su njakala,
krave i telad ri~ali, ovce i jagnjad blejale, pa je
Allah od njih otklonio kaznu.
Uzvi{eni Allah kazao je:
" Za{to nije bilo nijednog grada koji je
povjerovao i kome je vjerovanje njegovo
koristilo, osim naroda Junusova, kome smo,
kada je povjerovao, sramnu patnju u ìvotu na
ovome svijetu otklonili i ìvot mu jo{ izvjesno
vrijeme produìli?" /10:98/
[to se ti~e Junusa, a.s., on je oti{ao i
zajedno sa narodom se ukrcao u la|u i isplovio
sa njima. Bojali su se da se ne utope, pa su
izglasali da se ~ovjeka na koga izborom
padne kocka trebaju osloboditi.
Kocka je pala na Junusa, a.s., pa su odbili
da on bude taj. Stvar su ponovili i kocka je
ponovo pala na Junus, a.s., pa su i to odbili. I
tre}i su put ponovili, pa je opet kocka pala na
njega. Uzvi{eni Allah rekao je:
" I baci
kocku, i kocka na njega pade" /37:141/, tj.
izbor je pao na njega, pa je Junus, a.s., ustao,
skinuo odje}u i bacio se u more. Ibn-Mes'ud
kaè: "Allah je poslao ribu iz zelenog mora
koja je prekrstarila mora da bi do{la i
progutala Junusa, a.s., kada se bacio iz la|e.
Allah je nadahnuo ribu da mu ne jede meso i
da mu kosti ne drobi, i da joj Junus nije
opskrba, kao i da }e njena utroba za njega
biti zatvor. Govor Uzvi{enog:
"I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli

da ga ne}emo usmrtiti", tj. Zunnun vlasnik
ribe, to je Junus, a.s., koji je oti{ao ljut od svog
naroda napustiv{i ih zbog toga {to mu
vjerovali nisu. Ukrcao se na la|u i po{to je
kocka pala na njega bacio se u more, pa ga je
riba progutala. Mi{ljenja je bio da ga Uzvi{eni
Allah u utrobi ribe ne}e stijesniti. A ovo
mi{ljenje o Allahu je lijepo, a to je da mu
sigurno ne}e odrediti smrt i da }e ga iz utrobe
ribe izbaviti. Kao da je to shvatio u zna~enju
113
Boìje odredbe, jer Arapi kaù da glagoli
imaju isto zna~enje. Jedan pjesnik veli:
Nema povratka vremenu koje je pro{lo,
Uzvi{en si, a ono {to odredi{ - tako i bude.
A kaè Uzvi{eni:

" I vode su sastale kako je odre|eno bilo",
tj. kako je presuda pala. /54:12/.
Govor Uzvi{enog: "Pa poslije u tminama
zavapi." Ibn-Mes'ud kaè da je tmina utroba
ribe, morska tmina i no}na tmina, {to tako|er
prenose i Ibn-Abbas i drugi. Riba ga je odnijela
prevaljuju}i mora dok nije do{la do najniìh
morskih predjela gdje je Junus ~uo {um, pa }
e u sebi re}i: "[ta je ovo?" Premda je u utrobi
bio, Allah mu je objavio da je to tespih koji
~ine morske ìvotinje. Tada je izgovorio:
" Nema
Boga osim Tebe, Uzvi{en neka si! Ja sam,
zaista, bio od onih koji su nasilje u~inili!"
Tespih Junusa, a.s., ~uli su meleki, pa su
povikali: "Gospodaru na{, mi glas slaba{an u
zemlji neznanoj ~ujemo." "To je moj rob
Junus, pogrije{io je prema meni, pa sam ga u
more u utrobu ribe smjestio." Meleki su rekli:
"Je li to onaj dobri ~ovijek od kojeg Ti je
svakog dana i no}i stizalo dobro djelo?
"Jeste", bio je odgovor Uzvi{enog. Zatim su se
meleki zauzeli za Junusa, a.s., pa je Allah
naredio da ga riba izbaci na obalu, kako to
Uzvi{eni veli: a bio je bolan." 455
Govor Uzvi{enog:
" ...odazvasmo se i tegobe ga
spasismo", tj. izbavismo ga iz utrobe ribe i
tmina.
" Eto tako Mi
spa{avamo vjernike", tj. kada u pote{ko}i
mole ovom dovom i kada Nam se obrate, a
pogotovo prilikom belaja i neda}a. Podsticanje
na u~enje ove dove prenesena je od
Muhammeda, a.s.
Imam Ahmed prenosi od Sa'da bin Vekkasa
nakon {to je spomenuo {to se desilo izme|u
njega i Osman bin Affana..., da prenosi od
Poslanika, a.s., koji je rekao /190/ ...obra}anje
Zunnuna kada je u utrobi ribe bio:

" Nema Boga osim Tebe, hvaljen
neka si, a ja sam se, zaista, ogrije{io prema
sebi." Ovom dovom nikad se muslilman ne}e
svome Gospodaru obratiti za ne{to da mu
dova ne}e biti usli{ena. Hadis prenose Tirmizi
i Nesai.
455
Rekao bih da je ovo to prenosimo izvedeno iz hadisa u kojem ima

jedna anonimna osoba (medhul). Hadis je merfu' i prenosi ga
Muhammed bin Ishak od Ebu-Hurejrea, a dehalet (anonimnost) u
tome je to Muhammed bin Ishak prenosi od onoga ko mu je priao ali
on tu osobu nije imenovao, a ta osoba prenosi od Abdulla bin Rafia, a
ovaj od Ebu - Hurejrea, sve do Allahovog Poslanika.
Premda je ova dova specifi~no dova

Junusa, a.s., ona je op}enito i dova svih
vjernika i ona je ujedno Allahov {art onome ko
se njome Allahu obra}a, {to se da zaklju~iti iz
hadisa kojeg prenosi Ibn-Dèrir od Sa'd bin
Ebi-Vekasa, pa sve do Boìjeg Poslanika, a u
kojem stoji: /191/ "Najuzvi{enije Allahovo ime
kojim kada se ne{to moli bude usli{eno, i
kojim kada se ne{to traì bude ispunjeno,
dova je Junusa bin Mateja ..."
"I
(spomeni)
Zekerijjaa,
kada
pozva
Gospodara svoga: 'Gospodaru moj, ne
ostavljaj me sama, a Ti si Najbolji Nasljednik!'
Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i
izlije~ili mu ènu." /89/. "Oni su se trudili da
{to vi{e dobra u~ine i molili su Nam se u nadi
i strahu, i bili su prema Nama ponizni." /90/.
Uzvi{eni govori o Svom robu i Svom
Poslaniku Zekerijjau. Traìo je da mu Allah
podari dijete koje }e poslije njega poslanikom
biti. Kazivanje je op{irnije prezentovano na
po~etku sure "Merjem", a tako|er i suri "AliImran" nego {to je to ovdje:
"Kada pozva Gospodara svoga", tj. kriju}i
od naroda svoga:
"Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama", tj.
nemam djeteta niti nasljednika koji }e me
poslije smrti u narodu naslijediti. "A Ti si
Najbolji Nasljednik! Ova Zekerijjaova dova i
pohvala Allahu, d`.{., u skladu je s onim {to
traì.
Govor Uzvi{enog:
"Pa smo mu se odazvali i poklonili mu
Jahjaa i izlije~ili mu ènu", tj. èna mu je
nerotkinja bila, pa je dijete rodila.
"Oni su se trudili da {to vi{e dobra u~ine."
Tj. rade}i djela koja predstavljaju pokornost
Allahu, d`.{., i koja Mu pribliàvaju. "I molili su
Nam se u nadi i strahu", tj. nadaju}i se Boìjoj
nagradi, a boje}i se i strahuju}i od Njegove
kazne.456
"I bili su prema Nama ponizni." Skru{enost
je strah neophodan srcu i koji srce nikada ne
napu{ta. Kaè se: "ponizni", tj. skru{eni,
ponizni vjernici, oni koji vjeruju {to je Allah
456
Ja sam konstatovao: "Zbog toga je dova: 'Ja Rabbi, Gospodaru,

nisam Te oboavao iz straha od Dehennema, niti iz enje za
Dennetom', zabluda."
114
objavio, a sve ovo su sinonimi ispravni i
pribli`nog su zna~enja.
"A i onu koja je sa~uvala djevi~anstvo svoje,

u nju ìvot udahnusmo, i nju i sina njezina
znamenjem svjetovima u~inismo." /91/.
Ovako Uzvi{eni navodi slu~aj Merjeme i
njenog sina Isa, a.s., identificiraju}i ga i
porede}i sa slu~ajem Zekerijjaa i njegovog
sina Jahjaa, a.s. Navodi slu~aj Zekerijjaa, a.s.,
pitaju}i kako da starac i starica rode dijete, te
spominju}i ~udniji slu~aj Merjeme, a to je
dolazak na svijet djeteta bez oca - mu{karca.
Uzvi{eni veli: "A i onu koja je sa~uvala
djevi~anstvo svoje", tj. od prljav{tine kako to
Uzvi{eni veli u suri "Et-Tahrim":
"Merjemu, k}er Imranovu, koja je nevinost
svoju sa~uvala, a mi smo udahli u nju ìvot." /
66:12/ "I nju i sina njezina znamenjem
svjetovima u~inismo", tj. dokaz da Uzvi{eni
Allah svime gospodari i da stvara {to èli.
Kada ne{to zaèli, samo kaè: "Budi!", i ono
biva, shodno rije~ima Uzvi{enog "I zato da
ga u~inimo znamenjem ljudima." /19:21/
"Svjetovima", tj. dìnima i ljudima.
"Doista, ova va{a vjera - jedna je vjera, a

Ja sam - va{ Gospodar, pa Meni robujete!" /
92/ "I oni su se izme|u sebe u vjeri podvojili, a
svi }e se Nama vratiti." /93/ "Ko bude dobra
djela ~inio i uz to vjernik bio, trud mu ne}e
li{en nagrade ostati, jer smo ga sigurno Mi
pribiljeìli."/94/
"Doista, ova va{a vjera - jedna je vjera."
Rije~i su: ~estica "inne" "ismu inne, a rije~
je haberu inne". Ovaj va{ [erijat kojeg sam
vam objasnio jedan je {erijat.
Rije~i Uzvi{enog: "Jedna je Prava vjera",
objekat su stanja zbog ~ega Uzvi{eni veli:
"A Ja sam va{ Gospodar, pa Meni robujte."
"O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se
hranite i dobra djela ~inite, jer Ja dobro znam
{to vi radite. Ova va{a vjera, jedna je, a Ja
sam Gospodar va{, pa Me se bojte!" /23:51,
52/ Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /192/ "Mi,
skupina poslanika, djeca smo jednog oca,
vjera nam je jedna." To zna~i da je cilj

oboàvanje samo Jednog Allaha, Koji sudruga
nema, a uz razli~ite vjerozakone Njegovih
poslanika.
"I oni su se izme|u sebe u vjeri podvojili."
Tj. spram poslanika narodi su se razli~ito
pona{ali, od onih koji vjeruju do onih koji
negiraju, zbog ~ega Uzvi{eni veli: "A svi }e
se Nama vratiti." Tj. na Danu sudnjem svako
prema djelu svome, bilo ono dobro ili lo{e,
zbog ~ega Uzvi{eni veli:
"Ko bude dobra djela ~inio i uz to vjernik
bio", tj. srce mu je vjeru prihvatilo a djelo Mu
dobro "Trud mu ne}e li{en nagrade ostati".
Sli~ne su i rije~i Uzvi{enog: "Mi doista
ne}emo dopustiti da propadne nagrada
onome koji je dobra djela ~inio." Tj. nepravda
mu ni koliko trun ne}e biti u~injena, zbog
~ega Uzvi{eni veli: "Jer smo mu sigurno Mi
pribiljeìli." Tj. sva njegova djela }e upisana
biti i ni{ta od djela mu izgubljeno ne}e biti.
"A dopu{teno nije da se stanovnici bilo

kojeg naselja koje smo Mi uni{tili vrate!" /95/.
"I kad se otvore Je'dùd` i Me'dùd` i kad se
ljudi budu niz sve strmine ùrno spu{tali." /
96/. "i pribliì se Istinita prijetnja, tada }e se
pogledi nevjernika uko~iti. 'Te{ko nama, mi
smo prema ovome ravnodu{ni bili, mi smo
sami sebi nepravdu u~inili!'" /97/.
Uzvi{eni veli: "A dopu{teno nije da se
stanovnici bilo kojeg naselja." Ibn-Abbas veli
da to zna~i: da je nu`no tj., da je odre|eno da
stanovnici bilo kojeg naselja, koji su stradali,
biti na ovaj svijet vra}eni prije Dana sudnjeg.
Ovako su ovo protuma~ili Ibn-Abbas, EbuDàfer el-Bakir, Katade i drugi.
Rije~i Uzvi{enog:
"I kada se otvore Je'dùd` i Me'dùd`", a oni
su loze Nuha, a.s., ta~nije potomci Jafisa, oca
Turkmena.
"I kad se ljudi budu niz sve strmine ùrno
spu{tali", tj. ka fesadu ùrno hitali. Rije~
"hadeb" zna~i "uzvisina". Ovo je njihovo
svojstvo u stanju u kojem budu uzlazili je
njihovog izlaska, a onaj koji slu{a ove rije~i
zami{lja prizor kao da je o~evidac svega
toga.
"I niko te ne}e obavijestiti kao Onaj Koji
zna." /35:14/ Ovo je znanje Sveznaju}eg Koji
115
zna {to je bilo i {to }e biti, Onoga Koji zna
gajb nebesa i Zemlje, i nema drugog boga
osim Njega.
Imam Ahmed prenosi od Nuvvas bin
Semana
el-Kilabija da je rekao: /193/ "Jednog jutra u
osvit zore Boìji Poslanik, s.a.v.s., govorio je o
Dedàlu. Govore}i, spu{tao je i dizao glas tako
da smo pomislili da je Dedàl u prikrajku
palmovika. Rekao je: 'Ja za vas strahujem
mimo Dedàla. Ako se pojavi, a ja budem me|
u vama, ja }u ga bez vas pobiti dokazima. A
ako se pojavi, a ja ne budem me|u vama,
svaki ~ovjek }e biti sebi branilac. A Allah je
Branitelj i Zastupnik svakog muslimana poslije
Mene. Dedàl je mladi} }orav, kratke
kovrdàve kose. Pojavit }e se na putu izme|u
Sirije i Iraka. Odvra}at }e od Pravog puta
desno i lijevo. O Boìji robovi, budite ~vrsti.'
Upitali smo: 'Boìji Poslani~e koliko }e ostati
na Zemlji?' Odgovorio je: 'êtrdeset dana, dan
kao godina, dan kao mjesec, dan kao
sedmica, a ostali dani trajat }e koliko i va{i
dani.' Upitali smo: 'O Boìji Poslani~e, taj dan
{to traje kao godinu, da li nam je dovoljan u
tom danu namaz jednog dana i no}i?' 'Ne,
nego mu odredite vrijeme.' Upitali smo: 'O
Boìji Poslani~e, kojom brzinom }e se kretati
po Zemlji?' Odgovorio je: 'Poput ki{e koju
vjetar nosi. On }e do}i jednoj grupi ljudi, pa }e
ih pozvati, a oni }e mu se odazvati. Naredit }
e nebu i ono }e ki{u liti i Zemlji, koja }e biljem
obrasti. Ispred njih }e prolaziti njihova stoka
visokih grba, vitkih strukova i nabreklih
vimena. I do}i }e grupi ljudi i pozvati ih. Oni }
e odbiti njegov poziv. Slijedit }e ga njihovi
imeci, osvanut }e gla|u pogo|eni, ni{ta im od
imetaka njihovih ne}e ostati. Dedàl }e pro}i
pored ru{evine, pa }e joj re}i: 'Izbaci svoje
zakopano blago!', pa }e ga to blago slijediti
poput p~ela kada slijede matice. Naredit }e
da se dovede ~ovjek i da se ubije. Udarit }e
ga sabljom i raspolutit }e ga na dva dijela.
Zatim }e ga pozvati i on }e mu do}i. Dok oni
budu u takvom stanju u tom }e Uzvi{eni Allah
poslati Isaa, sina Merjeminog, i on }e sti}i kod
bijele munare isto~no od Damaska, umotan u
dvije obojene haljine, s rukama naslonjenim
na krila dvaju meleka. Slijedit }e Dedàla,
sti}e ga i ubit }e ga kod isto~nih vrata Ludda.
Dok oni budu u takvom stanju Uzvi{eni
Allah }e objaviti Isau, sinu Merjeminom, neka
je na njega spas: 'Izveo sam Ja Robove moje
protiv kojih se ne}e{ mo}I boriti, pa skloni ti
moje robove na Tur!' Pa }e Uzvi{eni Allah
poslati Je'dùdà i Me'dùdà, kako to On kaè:
'I kad se ljudi budu niz sve strmine ùrno
spu{tali.' /21:96/ Isa, a.s., i njegovi ashabi }e
se obratiti Uzvi{enom Allahu, pa }e Allah na
njihove vratove crve poslati, te }e rastrgani
osvanuti poput jedne du{e usmr}ene. Isa,

a.s., i njegovi ashabi }e se spustiti sa brda, a
na Zemlji ne}e na}i ni jednu ku}u koju nije
ispunio njihov smrad,457 zadah njihovih
le{eva. Isa, a.s., i njegovi ashabi }e se obratiti
Uzvi{enom Allahu pa }e im Allah poslati ptice
poput devinih vratova koje }e ih nositi i baciti
tamo gdje to bude Allahova volja.'"
Ibn-Dèrir prenosi od Ka'ba i drugih, a koji
kaè: /194/ "Ptice }e ih baciti u Mehil." IbnDàbir kaè: "Ja sam upitao: "O Ebu-Jezide,
gdje je Mehil?" Odgovorio je: "Tamo gdje
Sunce izlazi." Kazao je: "Allah }e poslati ki{u
koje }e padati ~etrdeset dana, od koje ne}e
ostati ku}e, kako one zidane od blata tako i
one pravljene od kostrijeti. Sparat }e Zemlju,
tako da }e Zemlja ostati poput ogledala, gola
ledina. Zemlji }e biti re~eno: 'Neka tvoji
plodovi isklijaju i neka se bereket tvoj pove}a.'
Tada }e skupine ljudi jesti {ipak, traè}i hlad
pod njegovom korom. Mlijeko }e biti
blagoslovljeno tako da }e deva muzara biti
dovoljna za veliku skupinu ljudi, krava muzara
bit }e dovoljna za ogranak plemena, a ovca
muzara za jednu porodicu. Dok oni budu u
takvom stanju, Allah }e poslati prijatan vjetar
koji }e uzeti ispod pazuha i izvaditi du{u
svakom muslimanu - ili je rekao vjerniku:
'Najgori ljudi ostat }e javno op}iti poput
magaraca i nad njima }e nastupiti sudnji
~as.'" Hadis navodi Muslim dok ga Buharija
ne prenosi. Hadis uz ostale autore "Sunena"
prenosi Muslim preko Abdurahmana bin Jezida
bin Dàbira. Tirmizi za ovaj hadis kaè da je
hasen sahih.
U hadisu je potvr|eno /195/ da }e Isa, sin
Merjemin, hodo~astiti drevni hram. Imam
Ahmed kaè, prenose}i od Ebu-Seida, koji
kaè da je Boìji Poslanik rekao: /196/ "Kaba }
e sigurno biti hodo~a{}ena i kod nje }e biti
objavljana umra i poslije pojave Je'dùdà i
Me'dùdà." Hadis prenosi samo Buharija.
Govor Uzvi{enog: "I pribliì se Istinita
prijetnja."
Tj. Dan proìvljavanja kada se
ovakva stanja i potresi dogode pribliìt }e se i
nastupiti Dan sudnji. Nevjernici }e re}i: "Ovo
je dan te{ki", zbog ~ega Uzvi{eni veli:
"Tada }e se pogledi nevjernika uko~iti", tj.
od strahote silnih doga|aja koje budu vidjeli:
"Te{ko nama, mi smo prema ovome
ravnodu{ni bili", tj. na dunjaluku "Mi smo
sami sebi nepravdu u~inili." Priznat }e sebi
u~injenu nepravdu, premda im to priznanje
ne}e koristiti.
457
"Ez-zuhm" zadah je neistoe i zadah debelog mesa koje se

raspada.
116
"I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate, bit

}ete gorivo u Dèhennemu, a u nj }ete doista
u}i. /98/ Da su oni bogovi, ne bi u nj u{li, i
svi }e u njemu vje~no boraviti." /99/ "U njemu
}e prigu{eno uzdisati, u njemu ni{ta radosno
ne}e ~uti." /100/ "A oni kojima smo jo{ prije
lijepu nagradu obe}ali, oni }e od njega daleko
biti." /101/ "Huku njegovu ne}e ~uti, i
vje~no }e u onom {to im budu du{e èljele
uìvati" /102/ "ne}e ih brinuti najve}i uàs,
nego }e ih meleki do~ekati: 'Evo, ovo je
va{ Dan, vama obe}an!'" /103/
Uzvi{eni govori obra}aju}i se Mekelijama
mu{ricima plemena Kurej{ i onima koji se u
oboàvanju kipova pribliè njihovoj vjeri:
"I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate,
bit }ete gorivo u Dèhennemu." Tj. ono {to }e
gorjeti u Dèhennemu. Govor Uzvi{enog: "A u
njeg }ete doista u}i." Rije~ zna~i "u}i }ete".
"Da su oni bogovi, ne bi u njeg u{li." Tj. da
su kipovi uistinu boànstva, sa svojim
oboàvateljima u Vatru ne bi u{li.
"I svi }e u njemu vje~no boraviti", tj. svi }
e u Dèhennemu zanavjek ostati:
"I u njemu prigu{eno uzdisati, u njemu
ni{ta radosno ne}e ~uti", kako to Uzvi{eni
veli:
"U njemu }e te{ko izdisati i uzdisati." /
11:106/ Rije~ (zefir) je "izdisanje" a ({ehik)
"udisanje".
Govor Uzvi{enog: "A oni kojima smo
jo{ prije lijepu nagradu obe}ali", tj. milost i
sre}u "...oni }e od njega daleko biti", tj. od
Dèhenema, a to zbog toga {to su u Allaha i
Poslanika vjerovali, te zbog dobrih djela koja
su na dunjaluku radili, kako to Uzvi{eni veli:
"Zar nagrada za dobro u~injeno djelo
moè biti ne{to drugo do dobro?" /55:60/ Tj.
kao {to su dobra djela na dunjaluku ~inili,
Allah }e njima lijepu nagradu na ahiretu dati i
od kazne ih spasiti.
Uzvi{eni veli: "Huku njegovu ne}e ~uti."
Tj. njegovo paljenje tjelesa. Govor Uzvi{enog:
"I vje~no }e u onom {to im budu du{e

èljele uìvati." Od neprijatnosti i nevolja }e
po{te|eni biti. A sve {to èle i {to im je milo
bit }e im priu{teno.
To su Allahovi miljenici, koji }e sirat-}upriju
takvim hodom koji je od munje brì pro}i,
dok }e nevjernici na njoj kle~e}i ostati. Ono
{to je spomenuto u ajetu broj 98, u to ne
spadaju oni koji su oboàvani a nisu bili
zadovoljni time, kao {to su meleki, Uzeir, Isa,
Merjem i drugi koji su oboàvani, a nisu bili
zadovoljni time i od toga su traìli za{titu od
Allaha, d`.{.
Govor Uzvi{enog: "Ne}e ih brinuti najve}i
uàsi." O ovome je re~eno dosta toga, a
re~eno je da }e to biti kada Vatra
dèhenemska poklopi njegove stanovnike.
"Nego }e ih meleki do~ekivati:
"Evo ovo je va{ Dan, vama obe}an'" tj. po
Danu njima obe}anom meleki }e ih vije{}u
obradovati.
"Evo, ovo je va{ Dan, vama obe}an." Tj.
i{~ekujte ono {to }e vas sretnim u~initi.
"Onoga Dana, kad smotamo nebesa kao {to

se smota list papira za pisanje, onako kako
smo prvi put iz ni{ta stvorili, tako }emo
ponovo iz ni{ta stvoriti, to je obe}anje Na{e,
Mi smo doista kadri to u~initi."/104/.
Uzvi{eni veli da je ovo to {to }e se na
Danu sudnjem dogoditi: "Onoga Dana, kad
smotamo nebesa kao {to se smota list papira
za pisanje", shodno rije~ima Uzvi{enog:
"Oni ne veli~aju Allaha onako kako Ga treba
veli~ati, a ~itava Zemlja na Sudnjem danu u
{aci }e Njegovoj biti, a nebesa }e u desnici
Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i
vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju
ravnim." /39: 67/
Buharija, Allah mu se smilovao, prenosi od
Ibn-Omera, a ovaj od Boìjeg Poslanika, s.a.v.s.,
koji je rekao: /197/ "Odista }e na Danu
sudnjem sve zemlje i nebesa u Allahovoj
desnici biti." Hadis na ovaj na~in prenosi
samo Buharija, Allah mu se smilovao.
Prenose}i od Ibn-Abbasa, Ibn Ebi-Hatem kaè:
"Allah }e sedam nebesa i sva ìva stvorenja
na njima smotati, kao i sedam zemalja i sva
ìva stvorenja koja su na njima. Svojom
desnicom to sve }e u~initi. To }e u Njegovoj
ruci biti kao zrno goru{ice.
Govor Uzvi{enog: "Kao {to se smota list
papira za pisanje." Ibn-Abbas rekao je: "Sidìl"
117
(list) u osnovi je "stranica". Takvo mi{ljenje
zastupa i Ali bin Talha, a od Talhe to mi{ljenje
prenosi Avff. O tome tekstualno govori i
Mudàhid, Katade i drugi, a za to mi{ljenje se
opredijelio
i
Ibn-Dèrir, jer je ono op}e priznato u jeziku.
Shodno tome ono zna~i: "Onoga Dana, kad
smotamo nebesa kao {to se smota list papira
preko onoga {to je napisano", jer rije~
"knjiga" ovdje je u zna~enju "ono {to je
napisano", a prijedlog "li" u zna~enju je "ala"
shodno rije~ima Uzvi{enog:
"I njih dvojica poslu{a{e i kad ga On ~elom
prema Zemlji poloì." /38:103/ Tj. doslovno:
"na ~elo", tj. ~elom, a za ovo u arapskom
jeziku ima jo{ primjera, a Allah najbolje zna.
"Onako kako smo prvi put iz ni{ta stvorili,
tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti, to je
obe}anje Na{e, Mi smo doista kadri da to
u~inimo."
Ovto zna~i da }e se to neizostavno
dogoditi. To je Dan kada }e Allah sva stvorenja
povratiti i iznova ih stvoriti kao {to ih je prvi
put stvorio, i On je kadar da ih iznova stvori. To
}e se nu`no desiti, jer, kratko kazano,
obe}anje Uzvi{enog Allaha je ne{to {to se ne
mijenja i {to ne moè biti druga~ije. On je to u
stanju i zbog toga Uzvi{eni kaè: "Mi smo
doista kadri to u~initi." Imam Ahmed od Ibn-Abbasa prenosi: /198/ "Izme|u nas ustao je
Boìji Poslanik, s.a.v.s., propovijedaju}i: 'Pred
Uzvi{enim Allahom vi }ete biti okupljeni - goli,
bosi, i neosune}eni. 'Onako kako smo prvi put
iz ni{ta stvorili tako }emo ponovo iz ni{ta
stvoriti - to je obe}anje Na{e, Mi smo doista
kadri to u~initi.'" Hadis navode Buharija i
Muslim u svojim "Sahihima" prema rije~ima
['ubeta.
"Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali

da }e Zemlju Moji ~estiti robovi naslijediti."
105. "U ovom je doista obavje{tenje za ljude
koji budu Allahu robovali", /106./ "a Tebe smo
samo kao milost svjetovima poslali." /107/
Uzvi{eni obavje{tava o sre}i koju je
predodredio za Svoje dobre robove i na ovom i
na budu}em svijetu, te Zemlju, koju im je u
naslijedstvo dao, shodno Allahovim rije~ima:
"Allah obe}ava da }e oni me|u vama koji
budu vjerovali i dobra djela ~inili sigurno
namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je
postavio namjesnicima one prije njih i da }e
im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im

On èli." /24:55/ Nadalje, Uzvi{eni govori da je
ovo zapisano u Knjigama i da }e se to
neizostavno desiti, zbog ~ega Allah veli:
"Mi smo u Zeburu, poslije Opomene,
napisali." Pod pojmom "Zebur" misli se na
Knjige koje su objavljene poslanicima, a
"Zebur" je tako|er ime knjige koja je objavljena
Davudu, a.s., Pod pojmom "Zikr" ovdje se misli
na Glavnu Knjigu (Ummul-kitab) u kojoj je
Allah propisao {ta }e se desiti sve do Sudnjeg
dana. Zna~i da je Uzvi{eni Allah propisao u
Tavratu, Indìlu i Kur'anu, te u suhufima koji su
objavljeni svim Boìjim poslanicima nakon
Majke Knjiga (Ummul-kitab)
"...da }e Zemlju Moji ~estiti robovi
naslijediti" iz svih naroda koji su u Uzvi{enog
Allaha vjerovali. Allah je njima zagarantovao
sre}u, slavu, vladavinu, trijumf i da pravi~no i
istinski narodima na Zemlji upravljaju na
ovom svijetu. [to se ti~e ahireta, dat }e im da
Zemlju zamijene Dènnetom i onome {to je u
Dènnetu, a {to oko vidjelo nije, uho ~ulo, te
{to ~ovjeku pored postoje}ih blagodati uop}e
ne moè na um pasti.
Govor Uzvi{enog: "u ovome je doista
obavje{tenje za ljude koji budu Allahu
robovali." Tj. u Kur'anu je pouka od koristi, a
ona je dostatna narodu koji Allaha oboàva na
na~in kako im je On to propisao. Oni su ti ~ija
je pokornost prema Allahu prevladala u
odnosu na pokornost prema {ejtanu i
strastima. Rije~i Uzvi{enog: "A tebe smo
samo kao milost svjetovima poslali." Uzvi{eni
isti~e da je Muhameda, s.a.v.s., milo{}u
svjetovima u~inio, tj. da ga je poslao svima
njima iz Milosti, pa onaj koji ovu Milost
prihvata i na toj blagodati zahvalan bude, na
oba }e svijeta sretan biti.
Ko tu Milost odbije, na oba svijeta propao
je, kako to Uzvi{eni veli.
"Zar ne vidi{ one koji su umjesto zahvalnosti
Allahu na blagodatima, nezahvalno{}u
uzvratili i narod svoj u Ku}u propasti doveli, u
Dèhennem, u kome }e gorjeti, a uàsno je on
prebivali{te." /14:28, 29/
U svom "Sahihu" Muslim od Ebu-Hurejrea
prenosi: /199/ "Re~eno je: "O Boìji Poslani~e,
prokuni mu{rike na {to je on odgovorio:
'Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan
milosti radi.'" Imam Ahmed prenosi od
Selmana, koji kaè da je Boìji Poslanik dràv{i
govor kazao: /200/ "Kojeg god ~ovjeka da
sam izgrdio u svojoj srd`bi ili ga, pak, kaznio,
pa ja sam samo ~ovjek od Ademovih
potomaka, rasrdim se kao {to se i vi rasrdite.
Allah me je poslao kao milost svjetovima i na
Danu sudnjem }u od Allaha traìti milost."
Koja je to milost koja bi trebala doprijeti do
onoga koji je nije~e? Odgovor koji prenosi
118
Ebu-Dàfer bin Dèrir od Ibn-Abbasa povodom
rije~i Uzvi{enog:
"A tebe smo samo kao milost svjetovima
poslali", Onome koji u Allaha i Sudnji dan
vjeruje, njemu je milost i na ovom i na
budu}em svijetu propisana, a onaj ko u Allaha
i Poslanika ne vjeruje, netragom }e od
poniènja i stradanja, koja ranije narode
zadesi{e, nestati.
"Reci: 'Meni se objavljuje da je va{ Bog Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!'" /
108/ "A ako se oni okrenu, ti reci: 'Ja sam vas
sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je
blizu ili daleko Ono ~ime vam se prijeti'"; 109.
"On zna glasno izgovorene rije~i, zna i ono
{to krijete", /110/ "a ja ne znam da nije to
vama isku{enje, i pruànje uìvanja jo{ za
izvjesno vrijeme." /111/"Gospodaru moj,
presudi onako kako su zasluìli!", re~e on, "A
Gospodar na{ Svemilosni jeste Onaj kod
Kojega treba traìti pomo} protiv onoga {to vi
iznosite." /112/
Uzvi{eni svom Poslaniku, neka je na njega
salavat i mir, nare|uje da mu{ricima dostavi:
"Meni se objavljuje da je va{ Bog - Jedan
Bog, pa samo Njemu budite predani." Tj.
budite oni koji }e to slijediti, predani i Njemu
pokorni biti.
"A ako se oni okrenu", tj. ono ~emu si ih
zvao napuste, "Ti reci: 'Ja sam vas sve, bez
razlike, opomenuo.'" Tj. podu~avao sam vas
da }u ja s va{e strane biti isku{avan kao i vi s
moje strane, da sam ja ~ist od vas kao i vi od
mene, shodno rije~ima Uzvi{enog:
"I ako te oni budu u la` utjerivali, ti reci: 'Meni
- moja, a vama - va{a djela. Vi ne}ete
odgovarati za ono {to ja radim, a ja ne}u
odgovarati za ono {to vi radite.'" /10:41/
"îm primijeti{ vjerolomstvo nekog plemena,
i ti njemu isto tako otkaì ugovor." /8:58/ Tj.
neka i ti zna{, a i oni, podjednako o
otkazivanju ugovora, {to je slu~aj i u ovom
ajetu:
"I ako oni le|a okrenu, ti reci: 'Ja sam vas sve,
bez razlike, opomenuo.'" Tj. zar vas nisam
podu~io da ja ne}u odgovarati za ono {to vi
uradite, niti vi za ono {to ja uradim, jer sam to

znao.
"A ne znam da li je blizu ili daleko Ono
~ime vam se prijeti." Tj. to }e se neminovno
dogoditi, a koliko je to blizu ili daleko, ja to ne
znam.
"On zna glasno izgovorene rije~i, zna i ono
{to krijete." Tj. On zna sve stvari iz gajba i zna
ono {to Njegovi robovi javno iznose, kao i ono
{to kriju, bilo to malo ili veliko, Allah }e ih
adekvatno nagraditi. Rije~i Uzvi{enog:
"A ja ne znam da nije to vama isku{enje, i
pruànje uìvanja jo{ za izvjesno vrijeme."
Ibn-Dèrir rekao je: "Mo`da je odlaganje,
udaljavanje toga od vas samo vama isku{enje
i uìvanje do roka odre|enog."
"Gospodaru moj, presudi onako kako su
zasluìli",
re~e
on,
"a
Gospodar
na{ Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba
traìti pomo} protiv onoga {to vi iznosite." Tj.
postavi granicu izme|u nas i naroda koji
nije~e Istinu, a Allah je Taj od Kojeg vi pomo}i
trebate traìti, zbog onog {to govorite i laì
koje iznosite pripisuju}i Mu druga, te stga {to
druga boànstva oboàvate mimo Allaha.
Nema boga osim Allaha, niti gospodara mimo
Njega.
Ovo je kraj tuma~enja sure

"EL - ENBIJA' ", "VJEROVJESNICI".
Neka je na njih spas, a Allahu pripada
hvala i zahvala.
119

21 El Enbija

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

21 El Enbija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

21 El -Enbija / Vjerovjesnici

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Objavljena nakon sure "Ibrahim".

"I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo

"Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava

"I kukali bi tako sve dok ih ne bismo u~inili

"Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono {to je

"Zar }e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve

isto tako ni u znanju, pravednosti i blagosti.

Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?!

Izmeu dvije zagrade moj je komentar, a ne Ibn-Kesirov.

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja

I Mi nismo ni jednom ~ovjeku prije tebe dali

blagodati, pa posmatramo ko je zahvalan a ko

Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je

Ovo ne znai da Allah, d.., ne zna dok ne "posmatra i ne provjeri"

Oni govore: "Kada }e ve} jednom ta prijetnja,

I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je

pomo}i, i niko nevjernike od Na{e kazne ne

to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to }emo

Mi smo Musau i Harunu dali Furkan, svjetlo i

Mi smo jo{ prije Ibrahimu razboritost dali i

koristi, na nju }e ukazati na{ savr{eni i

Rekao bih da je ovo dokaz da su kipovi koje oboavaju ustvari

"Tako mi Allaha, ja }u, doista, va{im kumirima

"^uli smo jednog momka kako ih huli",

Rekao bih da je u ovom hadisu, oko koga su saglasni Buharija i

I oni se pribra{e, pa sami sebi reko{e: "Vi ste,

supruga Allahovih poslanika u vezi sa bludom shodno neporonosti

"Spalite ga i bogove va{e pomozite , ako

I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za

"I objavismo im da ~ine dobra djela, i da

"I spomeni Nuha - kad u davno vrijeme

"I spomeni Davuda i Sulejmana, kada su sudili

strasti, tako|er }e u D`ehenem, dok }e ~ovjek

I Ejubu se, kada je Gospodaru svome

isku{avan je i sve je izgubio. Tijelo mu je bilo

"I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su

"I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli

u~inili!'" /87/ "Pa mu se odazvasmo i tegobe

"I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli

Rekao bih da je ovo to prenosimo izvedeno iz hadisa u kojem ima

Premda je ova dova specifi~no dova

Ja sam konstatovao: "Zbog toga je dova: 'Ja Rabbi, Gospodaru,

"A i onu koja je sa~uvala djevi~anstvo svoje,

"Doista, ova va{a vjera - jedna je vjera, a

vjera nam je jedna." To zna~i da je cilj

"A dopu{teno nije da se stanovnici bilo

osvanuti poput jedne du{e usmr}ene. Isa,

"Ez-zuhm" zadah je neistoe i zadah debelog mesa koje se

"I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate, bit

"I vje~no }e u onom {to im budu du{e

"Onoga Dana, kad smotamo nebesa kao {to

"Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali

im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im

uradite, niti vi za ono {to ja uradim, jer sam to

Ovo je kraj tuma~enja sure

You might also like