S.

Teak: TEORIJA I PRAKSA NASTAVE HRVATSKOG JEZIKA

(T N H J i K 2)

NASTAVA FONETIKE I FONOLOGIJE

- FONETIKA = nauk o prirodi glasova
- FONOLOGIJA = nauk o funkciji glasova u govornom lancu
- FONOSTILISTIKA = nauk o fonetskim i fonolokim sredstvima individualizacije izraza
> te tri znanosti ue se u koli; tu su usko povezani i pravogovor i pravopis
- mjesto i opseg sadraja fonetike i fonologije u O-skim i S-skim programima odreuju
naela ope naobrazbe, primjerenosti, funkcionalnosti te razlikovanja i povezivanja jezinih
razina; tu je, prije svega, i svrha uenja hrvatskog knjievnog jezika
- iz fonetske i fonoloke tematike za opu naobrazbu u obzir dolaze ovi sadraji:
1) govor i govorne jedinice
2) govor i pismo
3) govorni organi i tvorba glasova
4) glasovi hrvatskog jezika
5) podjele glasova
6) glasovne promjene
7) naglaivanje
8) reenina intonacija
9) stilogenost glasova
- u nastavi fonologija ima prednost pred fonetikom
- u O = nesustavno uenje, ali u vrstoj vezi s drugim nastavnojezinim podrujima (s
poetnim itanjem i pisanjem, npr. izgovor i te s morfologijom, npr. glasovne promjene u
deklinaciji)
- u O = fonetsko-fonoloko znanje stjee se:
1. u poetnom itanju i pisanju
2. u nastavi pravogovora
3. u nastavi pravopisa
4. u nastavi usmenog i pismenog izraavanja
5. u nastavi gramatike
6. u nastavi knjievne, scenske i filmske umjetnosti
- u S = sustavno uenje fonetike i fonologije
- fonoloke pojave u S trebaju se promatrati na razini:
1. suvremenog hrvatskog knjievnog jezika
2. dananjih hrvatskih narjeja
3. jezika starijih hrvatskih pisaca koje prouavaju u knjievnosti
- spoznaje o fonetici i fonologiji stjeu se na dvjema didaktikim razinama:
a) na teorijskoj razini (pojmovi, pojave, procesi, zakonitosti, pravila, razvrstavanja)
b) na praktinoj razini (vjebe, stvaralaka primjena)
> u O teite je na praksi, a u S na teoriji
- dvije vrste vjebanja potrebne za uenje o glasovima TEORETSKE I PRAKTINE
1

TEORETSKE VJEBE:
1. fonetike (usredotouju se na spoznavanje govornih organa i tvorbu onih glasova koji zbog
drugaijih govornih navika ueniku ine potekoe u izgovoru prema standardu)
2. fonoloke (obuhvaaju problematiku glasovnih promjena i funkcije fonema u govoru)
3. fonostilistike (promatranje stilske uinkovitosti glasova)
PRAKTINE VJEBE:
1. pravopisne
a) reenini znakovi
b) veliko poetno slovo
c) sastavljeno i rastavljeno pisanje
d) razlike izmeu govorene i pisane rijei
e) tue rijei
2. pravogovone
a) artikulacijske
b) akcenatske
c) intonacijske
d) stilistike
FONOLOKE VJEBE:
1. poistovjeivanje i razlikovanje
- to su uglavnom vjebe prepoznavanja, ali i reproduciranja steenog znanja na teorijskoj
razini (npr. to je zajedniko rijeima ii, radar, potop > isti fonem na poetku i na kraju)
2. zamjene
a) mijenjaj znaenje rijei zamjenom fonema
b) mijenjaj znaenje rijei promjenom sloga
3. premetanja
a) fonema
b) slogova
4. dometanja
5. izostavljanja
6. razlike
7. dvoglasnik ije
8. naglasak
9. zvuni pokusi
10. istraivake vjebe (npr. pisanje slogotvornog r u kajkavskim tekstovima)
- PRAVOGOVOR ili ORTOEPIJA > nauk u pravilnom govoru; obuhvaa pravilan izgovor
glasova (artikulaciju), naglaivanje rijei (akcentuaciju) i izgovor reenice (intonaciju)
- ARTIKULACIJSKE VJEBE > u veini hrvatskih kola potrebe su vjebe za izgovor:
1. slivenika , , d,
2. jedrenika h
3. otvornika e, a, o
4. dvoglasnika ie (ije)
5. zvunika pred izgovornom stankom
6. zvonanika v pred bezvunikom i izgovornom stankom

- izgovorne potekoe valja rjeavati:

1. upozoravanjem uenika na pogrean izgovor
2. vjebama itanja i govorenja
3. ispravljanjem pogreke kad god je uenik poini, i to tako da nastavnik pravilno izgovori
rije i trai do uenika da je ponovi
4. upozoravanjem na pravilo u vezi s nastavom gramatike, posebice morfologije
- naglasni sustav i akcentuacija > za openaobrazbenoj razini trebalo bi uenika
osposobiti:
1. da uje i raspoznaje naglasni novotokavski inventar u tuem govoru
2. da uz pozornost i trud i sam uspijeva izgovoriti sva etiri naglaska i nenaglaenu duljinu
3. da naui osnovna pravila o mjestu naglaska u rijeima
4. da sluajui novotokavske govornike, oponaajui njihovo naglaavanje stekne
sposobnost usmenog izraavanja knjievnim jezikom sa to manje povreda naglasne norme
- AKCENATSKE VJEBE ZA IZGOVOR NAGLASKA: sluanje; sluanje i
usporeivanje; sluanje i oponaanje rijei; sluanje i oponaanje reenice
- AKCENATSKE VJEBE ZA MJESTO NAGLASKA:
1. razlikovanje dugih i kratkih slogova
2. vjebe u izgovoru pojedinih naglasaka
3. vjebe proklize
4. vjebe odreivanja naglasnih cjelina
- INTONACIJSKE VJEBE > cilj im je praktina primjena ve steenog znanja; sustavno
se povezuju s itanjem, recitiranjem, pripovijedanjem i usmenom dramatizacijom
1. vjebanje reeninog naglaska
2. vjebanje reeninog tempa
3. vjebanje registra i jaine glasova
4. vjebanje iskoritavanja stanki
5. vjebanje reenine melodije
- za razvijanje govornih vrednota vrlo dobri FONETIKI DIKTATI (tono biljeenje svih
elemenata glasovne strukture teksta koji se slua), ZVUNI POKUSI (istraivanje
znaenjskih razlika u razliitim izgovornim inaicama), AUTODIKTATI (zapisivanje
napamet nauenog teksta)
- PRAVOPIS > sva pravopisna pravila uenik ne moe savladati ve u prvom razredu; to se
gradivo rasporeuje u sve razrede O u skladu s uenikim mogunostima, potrebama i
gramatikom znanju; pravopisno gradivo u cjelini valja savladati ve u O
- u S samo se utvruje pravopisno znanje kada se ispravljaju eventualne pogreke uz
uenikim zadaama i kada se o pravopisu govori bilo s povijesnog bilo sa stilistikog
stajalita tijekom prouavanja starijih i novijih knjievnih tekstova
- PRAVOPISNE VJEBE:
1. PREPISIVANJE > kako bi uenik i vizualno i motoriki to sigurnije zapamtio rije ili
reenicu na koju se naueno pravilo odnosi (moe biti zapisivanje pojedinih rijei, sintagma,
odlomaka ili kraih zasienih tekstova)
2. DIKTATI > za pravopisne vjebe pogodni su: istraivaki, nadzorni diktati, autodiktati,
izborni i proueni diktati, diktati s obrazloenjem, diktati za spreavanje pogreaka itd.
3. ISPRAVLJANJE > vano za svaku ueniku pismenu djelatnost; vrlo djelotvorne vjebe u
3

kojima uenici ispravljaju tue tekstova

VJEBE DOPUNJAVANJA > npr. dopunjavanje dijakritikih znakova, dodavanje potrebnih
slova, dodavanje poetnih slova nekim rijeima, dodavanje cijelih rijei
VJEBE SASTAVLJANJA > uenicima se predlae da sastave reenicu ili krai tekst
upotrijebivi rijei ili znakove koji im, prema provjeri pismenih sastavaka, zadaju potekoe
PROBLEMSKE VJEBE > i u pravopisnim vjebama uenike treba to ee navoditi na
razmiljanje, na rjeavanje problema kako bi razvijali svoje misaone sposobnosti, ali i
osvjeivali svoje pravopisno znanje (npr. uei o zarezu, mogu se nai pred reenicom
Strijeljati ne pomilovati)
NASTAVA MORFOLOGIJE
- MORFOLOGIJA = nauk o oblicima; prouava oblika rijei; sustavno se ui i u O i u S
- u O > deklinacijski i konjugacijski sustav s fonolokim promjenama kao i osnovnim
obavijestima o vrstama rijei s ishoditem upravo u njihovim morfolokim obiljejima
- nii razredi O > uenik se samo uvodi u morfologiju (uglavnom na razini otklanjanja
pogreaka, tek minimalno na razini spoznavanja osnovnim pojmova)
- vii razredi O > treba nauiti sve vrste rijei, deklinaciju imenskih rijei i konjugaciju
- S > morfoloko znanje se proiruje, usustavljuje, povezuje s tvorbom rijei, sintaksom i
stilistikom te se ui struno nazivlje (morf, morfem, alomorf, morfologija itd.)
- glede potekoa koja se susreu u nastavi morfologije, vie pozornosti i vremena valja
poklanjati ovim programskim jedinicama:
> duga i kratka mnoina
> sibilarizacija u N i V mnoine imenica mukog roda
> A za ivo i neivo imenica mukog roda
> G mnoine imenica e-vrste s viesuglasnikim osnovnim zavretkom
> vokativni nastavci u jednini imenica mukog i enskog roda (osobito u vlastitih imena)
> instrumental imenica i-vrste
> pisanje i izgovor futura prvog
> sklonidba brojeva 2,3 i 4
> odreeni i neodreeni pridjev u reenici
> uporaba prijedloga itd.
- didaktiki postupci u nastavi morfologije:
> indukcija (npr. vokativu 5.razredu; uenici ga sami prepoznaju na tekstu i nakon toga
zakljuuju da se radi o novom padeu)
> dedukcija (nastavnik prvo izloi gradivo, a nakon toga se trae primjeri u tekstu)
> induktivno-deduktivni put
> deduktivno-induktivni put
> kontrastivna analiza (usporedba knjievnojezine i dijalektne rijei)
> problemski pristup (npr. kom-kome-komu > dvojni i trojni nastavci u sklonidbi)
- problemska situacija moe se izazvati ispitivanjem uenikih govornih navika i jez.znanja
> samostalna uporaba udbenika
> poticajni postupci (nastavnik stvaralac neprestano traga za postupcima koji uenika privlae
i potiu da se zadube u morfoloka pitanja)
> otkloni od morfoloke norme (mogu se jako dobro iskoristiti u nastavi)

NASTAVA TVORBE RIJEI

- poetni razredi O > uenici nemaju potrebno gramatiko znanje da bi mogli sustavni
izuavati rjeotvorni sustav
- vii razredi O > valja tvorbu rijei povezati sa stilom i rjenikom, i to tako da se postepeno
obuhvaaju najplodniji sufiksi prema njihovoj uporabnoj estoi s obzirom na dob uenika i
mogunost povezivanja s pravopisom i gramatikom
- S > prouava se sustavno tvorbene i netvorbene rijei; razliite vrste tvorba rijei; tvorba
kratica; stilska obiljeenost novotvorenica i zastarjelica
- spoznaje o tvorbi rijei uenici stjeu: u nastavi gramatike i pravopisa, u nastavi
knjievnosti, u nastavi usmenog i pismenog izraavanja
- VJEBE ZA TVORBU RIJEI:
1. tvorba rijei prema nastavnikovu naputku (npr. tvorite imenice koje znae vritelja radnje
pomou razliitih sufikasa; tvorite pridjeve od imenica; navedite imenice od glagola voditi;
navedite glagole koji potjeu od pridjeva itd.)
2. problemski pristup (npr. etnici kako u standardnom jeziku glasi etnik njihova ili nekog
drugog mjesta; )
3. stvaralake vjebe (npr. rjeotvorje u igri jedan uenik zapone jednom rijeju, svaki
sljedei mora dati neku rije s istim korijenom)
NASTAVA SINTAKSE
- SINTAKSA = nauk o reenici; dio nauka o tekstu (stari naziv skladnja)
- nii razredi O > pojam reenice, subjekta i predikata na razini prepoznavanja u
jednostavnim primjerima; glagol kao jezgra reenice, glagolska lica i vremena; imenica kao
subjekt i dio predikata; line zamjenice; pridjevi (teite treba biti na prepoznavanju i
pravilnoj uporabi)
- vii razredi O > reenini ustroj; sklapanje reenica nizanjem, spajanjem i uvrtavanjem;
osnovne slube vrsta rijei u reenice; sronost i red rijei u reenici; slaganje reenica u
diskurz (djelomice se povezuje s morfologijom)
- S mora razvijati dva pravca sintaktine nastave:
a) gimnazijski > obuhvaa se sintaksa u cjelini
b) strukovni > usmjereno prema potrebama budueg zanimanja
- pristup sintaksi s razine rijei > rije kao ishodite; rijei, njihove vrste, tvorbeni naini i
znaenja izlau se u odnosima prema sintagmama, reenicama, kontekstu
- pristup sintaksi s razine sintagme > sintagma je i sama rezultat slaganja pa bi se mogla
promatrati i kao prvi sintaktiki stupanju; sintagma samostalno dolazi u elipsama i naslovima
- pristup sintaksi na razini reenice > ovaj pristup duboko je ukorijenjen u nastavi hrvatskog
jezika i nema jakih razloga da to mijenjamo; pitanje je kojoj definiciji reenice dati prednost u
osnovnoj i srednjoj koli te jesu li ona uope potrebna
- pristup sintaksi na razini teksta > tekst je izvor i uvir uenja o reenici (zato se autor
odluio upravo za ovaj pristup); analizom teksta dolazi se do spoznaja koje su nove za
uenika
- sintaksa i ostala nastavna podruja hrvatskog jezika > veza s nastavom knjievnosti, ali i
filmske i scenske umjetnosti, a posebice s nastavom usmenog i pismenog izraavanja

SINTAKTIKE VJEBE:
1. sreivanje izobliene, negramatike reenice
2. slaganje reenice od zadanih rijei
3. dopunjavanje reenice
4. premjetaje reeninih dijelova
5. preoblike reenice
6. zamjene sintaktikih jedinica
7. proirivanje reenica
8. saimanje reenica
9. izborni diktat
10. ispisivanje
11. analiza reenice
12. tvorba reenice
itd.
NASTAVA STILISTIKE
- STILISTIKA = nauk o stilu; stil je nain izraavanja u prvom redu pismenog
- stilovi prema funkcijama u razliitim djelatnostima > knjievnoumjetniki, znanstveni,
popularnoznanstveni, poslovni, uredski, publicistiki, razgovorni
- jednostavni (prosti), umjereni (srednji) i uzvieni (visoki stil)
- deskriptivna stilistika ili stilistika izraza = promatra strukture i njihovo funkcioniranje u
jezinom sustavu
- genetika stilistika ili stilistika pojedinca = promatra uzroke zato se netko slui ovim ili
onim izrazom
- estetska ili knjievnoteorijska stilistika > nezaobilazna u nastavi knjievnosti
- lingvistika stilistika > nezaobilazna u nastavi jezika
- tekstovne vrste:
1. opisni (deskriptivni) tekstovi > zasnivaju se na zapaanju pojava u prostoru; mogu biti
subjektivni i objektivni
2. pripovjedni (narativni) tekstovi >zasnivaju se na zapaanju pojava i promjena u vremenu;
isto mogu biti subjektivni (od anegdote do romana) i objektivni (vijest, izvjee, slubeni
ivotopis)
3. izlagaki (ekspozicijski) tekstovi > pojave se identificiraju na osnovi njihove sloenosti
(kompozicije) ili razloenosti (dekompozicije), pa imamo dvije vrste: sintetiki i analitiki;
takoer mogu biti subjektivni i objektivni
4. raspravljaki (argumentacijski) dokazivaki tekstovi > zasnivaju se na prosudbi odnosa
meu pojmovima, pojavama, predmetima, zbivanjima, na njihovu vrednovanju; subjektivni su
npr. komentar, usmena rasprava, a objektivni su npr. znanstvena rasprava, kritika
5. upuivaki (instruktorni) tekstovi > daju upute, instrukcije za ponaanje; subjektivni su npr.
pouke, savjeti, zabrane, a objektivni su npr. tehnike upute, propisi, zakoni
- stilistika se moe i ovako razvrstati: stilistka privatnog i slubenog govornog openja;
stilistika javnog govornog nastupanja; stilistika pisane rijei (rukopisne, tiskane, elektronske);
stilistika radiofonske rijei; stilistika rijei u filmu, video, televiziji; stilistika rijei u stripu;
stilistika kazaline (scenske) rijei; stilistika rijei u raunalu

- svrha pouavanja stilistike u O i S = stjecanje stilistike naobrazbe, tj. osnovnog znanja

o stilu i stilistici koja omoguuje:
1. prepoznavanje i prosudbu stilskih osobina i vrijednosti pojedinih tekstova, pisaca i
knjievnih smjerova
2. funkcionalno iskoritavanje steenih spoznaja za oblikovanje vlastitog stila u govorenju i
pisanju
- stilistika u O > sa stajalita znanosti o stilu prouava se nesustavno, ali s didaktikog
gledita uenici se u stilistiku uvode sustavno, tj. postupno u skladu s napretkom u jezinoj
naobrazbi, s rasporedom gradiva hrvatskog jezika te potrebama usmenog i pismenog
izraavanja
- stilistika u S:
a) gimnazije > u prvom razredu treba upotpuniti i usustaviti znanje o stilu steeno u O, a
lingvistiku stilistiku rasporediti sustavno od 1.do 4.razreda povezano s
gramatikim i leksikolokim podrujima
b) strukovne kole > u 1.razredu se takoer usustavljuje steeno stilistiko znanje te se
organiziraju stilske vjebe vezane za izabranu struku
- nastava stilistike je troslojna = temelji su joj:
1. analiza konkretnih tekstova i zapaanje njihovih stilskih osobina
2. teoretsko stjecanje znanja o stilu i stilistici
3. primjena steenog znanja u vlastitoj praksi
- 3 vjebena stupnja u stilistikim vjebama:
a) vjebe zapaanja i prepoznavanja
b) vjebe vrijednosnih prosudaba stilskih izbora u tekstu
c) vjebe uporabe odreenog stilskog sredstva u vlastitom stvaralatvu
- LINGVOSTILISTIKE VJEBE:
1. FONOSTILISTIKE I GRAFOSTILISTIKE > ekspresivna svojstva glasova, impresivna
svojstva glasova, stilistika pisma, stilistika govorenja i dr.
2. MORFOSTILISTIKE I MORFONOSTILISTIKE > stilistika imenskih rijei, stilistika
glagolskih rijei, sinonimija i homonimija oblinih nastavaka, promjene na granici morfema,
uloga sinonimnih sufikasa, stilsko iskoritavanje prefikasa i td.
3. SINTAKTOSTILISTIKE > stilistika padea i glagolskih oblika, stilistika reenice (red
rijei, obezglagoljene reenice i dr.)
4. LEKSOSTILISTIKE > uporaba novotvorenica, zastarjelica, historizama, poetizama,
dijalektizama, argonizama itd.
5. SEMANTOSTILISITKE > epiteti, usporedbe, metafore, eufemizmi, litote, deminutivi,
augmentativi, frazeologizmi, hiperbole, ironije itd.
- DIJALOKE VJEBE: razgovorne igre, telefonski razgovor, rekreacijski razgovor,
poslovni razgovor stripovni, kazalini, filmski, televizijski itd.razgovor, usmena dramatizacija
- MONOLOKE VJEBE: opisi, pripovijedanje, analitiko i sintetiko izlaganje,
upuivanje, mjeoviti oblici (razliite vrste pisama, govor, predavanje, esej i dr.)
- VJEBE PREMA FUNKCIONALNIM STILOVIMA: knjievnoumjetnike,
popularnoznanstvene, uredsko-poslovne, publicistike, znanstvene vjebe

- MEDIJSKE VJEBE > vjebe namijenjene priopavanju putem razliitih medija:

1. govorenje pred nazonom javnou
2. govorenje pred mikrofonom
3. pisanje za grafike medije
4. pisanje za auditivne medije
5. pisanje za audiovizualne medije
NASTAVA LEKSIKOLOGIJE
- nastava leksikologije u niim razredima O > teite je na praksi = razvijanje i bogaenje
uenikog rjenika u nastavi jezika, knjievnosti te usmenog i pismenog izraavanja; treba
uenike navikavati na uporabu rjenika
- vii razredi O > takoer ne treba sustavno izuavati leksikologiju; na stupnju praktinog
ovladavanja hrvatskim standardnim jezikom; uenici se ve mnogo vie moraju sluiti
rjenikom te upoznati rjenike vrste (jednojezini, enciklopedijski itd.)
- nastava u S:
a) gimnazije > leksikologija se ui sustavno u 4.razredu
b) strukovne kole > usustaviti znanje iz O i teite postaviti na leksik struke
- povezivanje sa srodnim podrujima > osim leksikografije, tu su i gramatika (fonologija,
morfologija, tvorba rijei i sintaksa), semantika, stilistika i etimologija
- nastavni pristupi i postupci u nastavi leksikologije:
1. zapaanje rijei u tuim i vlastitim tekstovima
2. itanje rjenikih odlomaka, leksikoloke i leksikografske literature
3. predavanje o rijeima
4. pisanje o rijeima
5. sastavljanje rjenika
6. stvaranje tekstova s leksikim ciljem
7. predstavljanje rjenika i leksikografske grae
8. raunalne igre
9. leksike vjebe
- Rosandi vrste leksikih vjebi: leksiko-stilistike
leksiko-semantike
leksiko-gramatike
leksiko-ortografske
- Dikli vrste leksikih vjebi: ortoepsko-ortografske
semantike
asocijativne
gramatike
tvorbene
stilistike
- leksike vjebe mogu se razvrstati i tematski s ishoditem = ovjek te njegov tvarni i
duhovni svijet

- autor u konanici uspostavlja i zalae se za ovakvu podjelu:

LEKSIKE VJEBE:
1. semantike vjebe
2. etimoloke vjebe
3. rjeotvorne vjebe
4. frazeoloke vjebe
5. rjenike vjebe
- SEMANTIKE VJEBE = znaenja i znaenjske osobitosti rijei; ovisno o uenikom
predznanju i programskim zahtjevima, organiziraju se na razini prepoznavanja, razvrstavanja,
objanjavanja, tvorbe, sastavljanja ili igre
- ETIMOLOKE VJEBE = podrijetlo rijei; ozbiljnije etimoloke vjebe mogue su samo
u izbornoj nastavi ili u filolokim druinama
- RJEOTVORNE VJEBE = izvoenje, slaganje, leksikalizacija; pripadaju i tvorbi rijei
- FRAZEOLOKE VJEBE = frazemi, perifraze; ugrubo ih moemo ovako razvrstati:
a) frazemske vjebe (cilj je upoznavanje frazema i uporaba u vlastitim izraavanju)
b) perifrazne vjebe (uenici se osposobljuju da pojedine rijei zamjenjuju opisnim izrazima)
c) aforistine vjebe (korisne, u prvom redu, za razlikovanje aforistinog izraza od
frazemskog i perifraznog)
- RJENIKE VJEBE = leksikografske vjebe razumijevanje, itanje, poznavanje,
sastavljanje rjenika
DIJALEKTI I DIJALEKTOLOGIJA
- razlozi za unoenje nekih dijalektolokih sadraja u nastavni program:
a) kulturoloki > proizlaze iz uloge i vanosti narjeja u hrvatskoj kulturi
b) didaktiki > proizlaze iz potrebe da se mjesni govor uenika iskoristi za to uspjenije
upoznavanje i svladavanje standardnog jezika
- uenici se s dijalektolokim pojmovima i hrvatskim narjejima susreu u nastavi suvremene
knjievnosti, u nastavi hrvatske narjene knjievnosti od prvih poetaka pismenosti do
hrvatskog narodnog preporoda u 19.st., u nastavi jezika, u nastavi usmenog i pismenog
izraavanja
- svrha dijalektnih sadraja u nastavi hrvatskog jezika > svijest o njihovoj ulozi u
komunikacijskoj i stvaralakoj praksi te o njihovu odnosu prema standardnom jeziku
- kolska razlikovna gramatika = popisuje i opisuje one jezine injenice uenikog govora
koje po svojim gramatikim obiljejima odstupaju od standardnojezine norme; zadaa
nastavnika hrvatskog jezika
NASTAVA POVIJESTI HRVATSKOG JEZIKA
- u O > nauiti temeljne stvari (iril i Metoda, glagoljica i irilica, Baanska ploa, ilirski
pokret i tokavtina, srpsko-hrvatski, osamostaljenje i demokratizacija)
- u S > opirnije i produbljenije znanje o povijesti, uenici moraju znati i glavna imena koja
su utjecala na razvojni tijek hrv.jezika (Vrani, Kai, Gaj, Veber, Kurelac, Mareti, Broz...);
povijest jezika ukljuena i u nastavu jezika i u nastavu knjievnosti
9