Tomasovic - Marulicev Ljetopis 7

MARULIEV LJETOPIS
(VII.)
(RUJAN 1994. KOLOVOZ 1995.)
Mirko Tomasovi
IX. 94.
Za ovaj ljetopis imam najvie grae, a najmanje vremena za njegovo oblikovanje. Pisma, izresci, asopisi, knjige, moje biljeke, to je ipak pressing na
sve mi neotpornije pamenje, koje je jo upregnuto u akciju za proslavu 500.
obljetnice Tassove smrti, te nosim dva naramka, Markov i Torquatov. Propustio
sam, naime, tota zabiljeiti u Ljetopisu VI., pa to na poetku ispravljam. Nikola
Bonifai Roin dao je Veernjem listu (5. IX. 1993., str. 17-18) interview, i
tom zgodom govorio o svojem prijateljstvu s Tinom Ujeviem, posvetivi mu i
pjesmu, varijaciju na Oprotaj, dakako u akavtini. Bonifaiev sonet tako
nastavlja tradiciju veze s Maruliem preko Tinove zvonjelice (Toni Petrasov
Marovi, Tonko Maroevi). Kolega Bratislav Luin poslao mi je isjeak iz
Slobodne Dalmacije (29. lipnja 1994., rubrika SplitKatelaSolin), gdje se nalazi
lani Marine Proti o primanju studenta fizike s Harvarda g. Vlatka Balia u
upaniji. Budui fiziar osobito hvali harvardsku knjinicu, u kojoj je naao i
Marulieva djela iz XVI. stoljea. Napominje mi takoer, u pismu, da se u Kaiu
br. 25, to ga ureuje fra Gabrijel Hrvatin Jurii, nalazi obavijest da je u jednoj
hrvatskoj crkvi u Australiji na vitrailu narisan Marko Maruli. U Slobodnoj
Dalmaciji od 2. kolovoza itam lanak Maruli bi mogao i promijeniti adresu, u
kojem kolegica Gordana Beni iznosi sve nedae i nesloge oko uspostavljanja
Marulova doma u rodnom mu gradu. Spominje i mene i aludira da bih mogao svoju grau o Maruliu darovati Zagrebu. Oko toga je u Splitu bilo iskrica i eravica,
a netko je to upotrijebio kao jo jedan znak zagrebakog prisvajanja. Ja sam, hvala
Bogu, imun na mjesnu i regionalnu razdraljivost. Neprekidno govorim da se u
196
Colloquia Maruliana V (1996.)
mojoj hii nakupilo toliko maruloloke grae, da bi se strunjaci za statiku

zabrinuli. Govorim i ovo, da nemam pravo zadravati tu grau samo za sebe, da
se u njoj s tekoama snalazim, itd. Ali nitko mi ne vjeruje, niti obadaje. Stoga
sam zatraio prijem kod g. Josipa Stipanova i predloio mu da se u novoj sveuilinoj knjinici odvoji jedan prostor (Studijska soba Marka Marulia), gdje e
se ta i druga graa sistematizirati za radne potrebe prouavatelja oca hrvatske
knjievnosti. To bi bilo privremeno rjeenje, dok se u Splitu ne utemelji
odgovarajua institucija. Prijedlog je g. Stipanov unio u svoju radnu biljenicu.
Pismo iz Mainza od 21. kolovoza, a pie ga na prijatelj Franz Leschinkohl: Sada
imamo ukupan broj otkrivenih djela Marka Marulia ovdje u Njemakoj koji iznosi
513 knjiga. Znai, preko pola tisue njegovih knjiga se nalazi u 80 knjinica irom
cijele Njemake, od onih 213 knjinica na koje sam se obratio i od kojih sam dobio
pozitivne odgovore. U Forumu Slobodne Dalmacije (30. kolovoza, str. 19)
Jordanka Gruba razgovara s Duanom Karpatsky, jednim od rijetkih ekih
kroatista i kroatofila. Za potvrdu drevnih hrvatskoekih veza g. Karpatsky navodi
eki prijevod iz Marulieve Institucije, a zahvalan sam mu to je preveo na hrvatski
dug naziv prijevoda: Put u nebo. Iliti: Knjiica katolika o etvoroj strpljivosti,
nepravdi, teti, bolesti i dobrovoljnom muenitvu za Gospodina Isusa i svetu
kransku katoliku vjeru prije stotinu godina po Marku Maruliu Splianinu u
latinskom napisana (no pod drugim naslovom), mnozim razlozima Staroga i Novog
zavjeta i primjerima svetih otaca mukoga i enskoga spola potvrena, te sada u
ovim naim tunim i svih opaina punim godinama za potvrdu i poticaj na svetu
strpljivost u na eki jezik prevedena i uope nanovo izdana od Symona Jana
Lomnickoga iz Bude, MDCXXI. Prijevod se, dakle, pojavio u vanom asu eke
povijesti, u godini bitke na Bijeloj gori. Zaboravio sam u prolom ljetopisu
zabiljeiti dva letka: jedan je dvojezian (hrvatski i engleski), u kojem se pozivlje
na kupnju knjige: Charles Bn, Sudbina jedne pjesme, Nacionalna i sveuilina
biblioteka iz Zagreba i Knjievni krug iz Splita, 1994. Drugi pak: Nastja Dadi
Radi, Istoria sfete udovice Judit, popratnica istoimene izlobe u Galeriji
Protiron, 22.29. travnja 1994. s tekstom Vinke GluniBuani. Izlobu sam
sa zadovoljstvom pohodio.
Pripravljam antologiju hrvatskoga prolostoljetnog pjesnitva i tijem zbirke
Gjure Arnolda. U njegovim eznuima i matanjima (Zagreb, 1908.) susreem
zvonjelicu, ispjevanu u slavu jubileja Marulieve Judite (1501.1901.), pa mi
dopustite da navedem dvije posljednje kitice:
A Judita Tvoja sve nam draa,
to joj vie priete Holoferni
Mi smo njena udilj budna straa.
I adajam mora pasti glava:
Jesmo l domu svom i Bogu vjerni
Na tom geslu: Tebi ast i slava!
(Marku Maruliu, str. 74)
Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)
197
Duhovni ivot, asketskomistika revija, god. X., br. 4, Zagreb, 1938., izdavaju Oci Dominikanci, urednik Dr. O. Hijacint Bokovi, donosi prilog Kerubina
egvia (koji nisam naao u bibliografijama) Marko Maruli, Obraenik (14501524). Auktor polazi od teze o Marulovu naglom obraenju, usporeujui ga s
konverzijom sv. Jeronima, na temelju one opovrgnute pripovijesti o nonoj
pustolovini u kojoj je njegov prijatelj Papali ubiven u grenom inu. Ima u
tom lanku jedan podatak o Marulievu studiju u Padovi, koji zasluuje pozornost.
Prema egviu, Marko je stigao na studij g. 1470.
U etvi (hrvatska itanka za vie razrede srednjih kola, Nauka o knjievnosti,
Zagreb 1943.) Ljubomir Marakovi posie za jednom Marulievom priicom iz
Quinquaginta parabolae u prijevodu Milana Pavelia i to kao primjer za
objanjavanje Komike i komedije (str. 424425). Uzeo je parabolu Kosac. To nisam
znao, a mislim da je Ljubomir Marakovi prvi od naih sastavljaa itanaka,
hrestomatija izabrao tekst iz Marulovih latinskih djela.
tijem i Luku Botia pripravljajui antologiju hrvatske poezije iz romantiarskog razdoblja, pa se instruiram na monografiji Stipe Botice (Luka Boti,
ZAZNOK, Zagreb, 1989.) Stipica Botica, tako ja prijateljski zovem mladolika
dekana Filozofskog fakulteta, uoio je: Marulievo je djelo, na hrvatskom jeziku,
posebice Judita, Botiu nedvojbeno bilo poticajno za poetski doivljaj i opis zore
sa slinim sunanim slikama, istovjetni opisi oluje na moru, turskog pustoenja u
splitskom polju, standardnim opisima Ljepotica; brojnim leksikim istostima ().
Zanimljivo je da je Marulieva rijetka tuica, germanizam: spustiv grundu strane
oi istovjetna Botievoj nagrunditi (str. 95).
Dobih napokon AION Slavistica, publikaciju iz Napulja (Annali dellIstituto
universitario Orientale di Napoli, I/1993, Edizioni Cadmo, Firenze), debelu gotovo
500 stranica, i tu meu vie recenzija iz podruja kroatistike nalazim i recenziju
kolegice Fedore Ferluga Petronio moje monografije o Marku Maruliu (str. 384
385). Publikacija se raa pune tri godine, krasno je opremljena, vrvi vrsnim
radovima iz slavistike grane, ali recenzije gube na aktualnosti. Tako je tek
objavljen prikaz talijanskog Dunda Maroja, Zio Maroje (Hefti Edizioni, Milano,
1989.) iz pera Rosanne Morabito, gdje se Marin Dri navodi kao Scrittore raguseo
a njegova je komedija capolavoro della letteratura dalmatoragusea. Ja pak
mislim kako bi bilo primjereno Danteovu Boanstvenu komediju proglasiti remek
djelom toskanskofirentinske knjievnosti. Kupih u anti-kvarijatu na Zrinjevcu
prirunik prof. Ljerke Premui Repetitorij sadraja glavnih djela hrvatske
knjievnosti od XVXX. stoljea (Zagreb, 1991.) Nalazim, dakako, i sadraj
Marulove Judite, a u kratkoj biljeci pie da je Maruli na najstariji poznati
knjievnik (str. 5), to ne stoji (stariji su od njega, primjerice, igori i ono
Kalievi).
tijem studiju Nevenke KoutiBrozovi Dijalekt kao medij hrvatskoga
knjievnog prevoenja standardnojezinih tekstova (Radovi Filozofskog fakulteta
u Zadru, Razdio filolokih znanosti, 20, 1990/1991., Zadar 1992.) i vidim da za
prvi primjer u analizi naslovne teme uzimlje Marulieve prepjeve dvaju Petrarkinih
198
soneta (str. 246.247.). U Mogunostima (1/3, 1994.) objavljeni su nekrolozi prof.

Vedranu Gligu. Bio je dobar, blag i ugodan ovjek, profesor, kolega, s kojim sam
se sprijateljio ponajvie preko suradnje u Sabranim djelima Marka Marulia. Taj
dobri duh splitskoga Knjievnog kruga preveo je na hrvatski latinsku biografiju
Marka Marulia, koju je napisao Franjo Boievi Natalis (zanimljivo je da ga
Kerubin egvi u navedenom radu nazivlje Franjo Boi) i Marulievu poslanicu
Hadrijanu VI. Tih, skroman i nenametljiv, znao je puno o Marulievu opusu, a
razmjerno je malo o tome pisao, drei uvijek da ima boljih strunjaka od njega.
Valja zapisati: Vedran Gligo je bio zaetnik Okruglog stola o Marku Maruliu,
suurednik godinjaka, koji je iz toga proistekao, Colloquia Maruliana, vrlo taktian
tajnik urednitva Sabranih djela, majstor da izmami tekstove za ediciju. Taj
nevidljiv rad ne e ui u bibliografijske jedinice, ali neka se zna da je epohalna
edicija Sabranih djela Marka Marulia i njegovo ivotno djelo, koju spoznaju,
barem se uhvam, ne e prekriti zaborav. Zato i opetujem ono to napisah na vijest
o Vedranovoj smrti u Ljetopisu VI, I. 94.
Listamo asopisje. Mogunosti (4/6, 1994., str. 105) objavljuju rukovet stihova Petra Opaia Sarcem splamil, a motto joj Marulieva dvostihovna pjesma
Taina od tain Dubrovnik (3, 1994.) objavljuje rukovet zvonjelica Tonka
Maroevia pod naslovom Postsoneti, a u jednom od njih (str. 33), koristi se diljem
stiha naslovom Marulieve pjesme: Tajnu Molitve suprotiva Turkom. (Tonko
Turkom srokuje s pjesmurkom, to nije loe, ali bi bolje bilo s Jurkom). Dubrovnik
(4, 1994.) objavljuje, meutim, sadrajnu recenziju Rafa Bogiia o svesku II.
Sabranih djela Marka Marulia (Pisni razlike, priredio Josip Vonina), davi joj
naslov anrovski pejsa hrvatskog jezika (str. 163-167). Maruli (4, 1994.) budno
motri to se zbiva s Maruliem, pa tako registrira da sam odrao predavanje na
tribini Croaticum, Europska recepcija Marulia, 21. lipnja 1994. (str. 743) Forum (78, 1994.) donosi 3 poglavlja iz rukopisa Veljka Barbieria, to ih itam s
gutom, Split, ispovijed staroga grada. U svoju viziju grada Splita i njegove
povijesti ukljuio je, dakako, i Marula (str. 495), davi mu asno mjesto u
povijesnom tijeku: Nije samo odkrinuo dveri knjievnosti, nego je i hrvatskom
pukom izriaju, narodnom jeziku, vratio dostojanstvo.
Glasnik drutva bibliotekara, Split, 3/1994. ustupio je osam (3240) stranica
vrijednomu fra Petru Runji, koji objanjuje i dokazuje da su tri splitska primjerka
Institucije, koji nose nadnevak tiskanja 10. II. 1506., zapravo iz dvaju izdanja.
Usporedbom jednoga splitskog primjerka s primjerkom Institucije pohranjene u
Knjinici samostana konventualaca I Dodici apostoli u Rimu, fra Petar je pokazao
da ti primjerci, makar nose iste nadnevke tiskanja u Veneciji, nisu istovjetni, to
upuuje da je g. 1506. ili g. 1507. (posrijedi je i venecijski nain raunanja vremena)
u tom gradu Institucija objavljena barem dvaput, te prijatelja Petra molim da jo
malo kopa tu njivu i izvede stvari naistac. Splitski su bibliotekari ne samo radini
nego i djelatni, to potvruju i edicijom Rukopisi hrvatskih knjievnika u
Sveuilinoj knjinici u Splitu (Sveuilina knjinica, Split, 1994.), autori izlobe
i kataloga Vlade Lozi i Viktor kovrlj. Poasno mjesto meu rukopisima pripada
autografu Franje Boievia Carmina (Sign. M 35), gdje se meu osamdesetak
199
pjesama na latinskom (meu kojima i vie njih posveenih Maruliu) nahodi i

uveni mu ivotopis Vita Marci Maruli. tovie, ulomak tog ivotopisa, pisan
Boievievom rukom, reproduciran je na omotu edicije.
Darko ubrini je u nakladi HKD sv. Jerolima (sv. irila i Metoda), Zagreb,
1994. priopio Crtice iz povijesti glagoljice (naslov je knjige Biti pismen, biti svoj),
te nasluujem da e se tu nai i kakav spomen o Maruliu. Marko je Maruli
takoer poznavao hrvatsku irilicu. To je vidljivo iz njegova prijevoda Hrvatske
kronike (1214. st.) na latinski. Hrvatsku kroniku je pronaao jedan njegov prijatelj
zabiljeenu hrvatskim pismom (hrvatskom irilicom). (str. 62.) Uistinu je tako.
Meutim, g. ubrini pie i ovo: Postoje neki pokazatelji da je znamenita
Marulieva Judita () prvobitno moda tiskana glagoljicom ve 1501. g.,
vjerojatno u Senju, a tek kasnije latinicom. (str. 173). Oh, kad bi bilo tako!
Pripravljajui se za kolegij Hrvatska humanistika poezija, koji u drati u
nastupajuoj akademskoj godini 94/95., biljeim kao obvezatnu literaturu: Hrvatski
humanisti, priredio i predgovor napisao Darko Novakovi, Erasmus naklada,
Zagreb, 1994. Ta knjiica, namijenjena kolskoj ueoj mladei, vrsni je prinos
inkorporiranju hrvatske latinistike batine u nacionalnu knjievnost, a meu
Darkovim odabranicima, dakako, i Marko je Maruli, kojega inae otkriva po
sjevernjakim knjinicama i tumai teorijski i filologijski, te ve ima zamjetan
maruloloki opus. U knjiicu je uvrstio ulomke iz Davidijade i Poslanice Hadrijanu
VI. Tu poslanicu u osvit papina doaa u Hrvatsku Nacionalna i sveuilina
biblioteka u Zagrebu kao glavni nakladnik kani pretiskati, objaviti latinski tekst,
hrvatski i engleski prijevod uz popratne lanke Darka Novakovia, Mirka
Tomasovia i fra Gabrijela Hrvatina Juriia. Producent je dr. Josip Stipanov
iz Sveuilitne, a ja sam asnik za vezu. Tekoa je u tome, to je brat Hrvatin u
Sinju (a malo se otiao kupati u Zaostrog), Darko je u Londonu, Josip je naas
skoknuo do svojega zaviajnog otoka, a samo je Mirko udilj u Zagrebu, dok fugit
irreparabile tempus, te sam svaki as uz brzoglas. Urednika edicije Josipa
Bratulia lovim po istarskoj upaniji i kvarnerskim otocima, vidim preko
dalekovidnice da je u Karlovcu, pa opet u Moslavini, a papa dohodi poetkom
rujna. U potragu za tekstovima i rokovima ukljuuju se subraa, majke i supruge
traenika, posrednike uloge pruaju ininjeri iz londonskog predstavnitva tvrtke
INA, dok se dr. Stipanov nije oglasio brzoglasom: Sve je u redu, sve je pod
kontrolom. Bumo vidli.
Prijeimo od struke na beletristiku. U zbirci pjesama Jake Fiamenga Kutija
Gaja Utija (Solin, 1994.) pozornost mi privlai naslov More, more (str. 38) i kitica
mu trea:
I tako, uvijek za mjeru sna iskusniji,
uivasmo to nam je povijest namijenila
o, more homerovsko, more Marulovo
to buja, to se neprestano udvaja
i ini da ti se sputamo s terasa
i primamo tvoju vjeru, glazbu odraza
200
Zamjeujem da je Jaka, valjda Marulovim migom, opjevao Suzanin vrt (str.

60), te u Proljetnim karminama (Split, 1990.91.) tuno kronikalno zapisao:
Te su godine u naem gradu umirali pjesnici
kao da to nije nita, kao da su se hitnuli
kamenom preko svih movara, preko zidova
Opratao se od njih ovaj surovi fin de sicle
Marul ih je primao u svoje jazikoslovlje
(str. 86)
U biljeci uz tu pjesmu auktor napominje: Spomenutih godina u Splitu su
umrli pjesnici (abecednim redom) T. Bebi, S. Benzon, T. P. Marovi, M. Popadi
i M. Raos. Vjerojatno sluajno? Dana 22. travnja 1991. izdahnuo je Toni Petrasov Marovi, pjesnik Marulova kova i jazikoslovlja. Upravo na Juditin dan.
Vidim da e Ljetopis VII., IX. 94. obasizati vie od svekolika Ljetopisa I.
Obveza je i odgovornosti previe. Slobodan sam Vas izvijestiti da vie nisam u
stanju voditi Okrugli stol o Marku Maruliu, koji se u Vaoj organizaciji odrava
svakog travnja od 1991. Vrijeme je da taj posao i skrb oko njega preuzmu mlai
kolege. Lijepo Vas molim da ovaj moj prijedlog uvaite. Zahvaljujem na
dosadanjoj suradnji i srdano pozdravljam. To sam Knjievnom krugu napisao
16. kolovoza 1994., a Kolegij Knjievnog kruga je molbu mi uvaio na sastanku
tijekom rujna.
to tijekom rujna javljaju dopisnici i piu novine. Najaktivniji je Charles Bn
Beni, koji mi 8. rujna sadrajnu omotnicu alje, jer u njoj imade vie stvari
spomena vrijednih. Dobio je mikrofilm ekog prijevoda Institucije, o kojem smo
netom govorili. Djelomian je prijevod V. knjige Institucije, dakle ne cijelog
Marulova djela; rije je o pet poglavlja V. knjige, posveenih strpljenju (patientia)
s primjerima svetaca i svetica. No, profesor Bn uoava da je Lomnicky naslov
prijevoda posudio iz pohvalna epigrama Jeronima Macarellia (kojeg Lomnicky
pie Maracelli) Instituciji, tj. iz prvog dvostiha:
Marulus hic profert sanctorum exempla virorum
Per quae iter in coelum cuique patere queas.
Iter in coelum Lomnicky je preveo Cesta do Nebe.
Poslao mi je g. Beni i fotokopiju pisma oca Alvara Huerga, strunjaka za
Luisa de Granada, profesora Katolikog sveuilita u Puerto Ricu. Iz pisma
doznajem da je Luis de Granada prvi put ukljuio svoj panjolski prijevod
Marulieve Carmen de doctrina u Memorial de la vida cristiana g. 1565., te da je
taj panjolski poboni pisac jamano itao Instituciju.
Institut za povijest Reformacije Sveuilita u enevi naruio kod nakladnika
Sabrana djela Marka Marulia. Znakovito, a ja mislim na poticaj prof. Bna. One
moje pobone elje iz prvih ljetopisa tijekom se vremena ostvaruju, tj. Maruli se
sve vie internacionalizira.
202
Zrana luka Pleso, 11. rujna 1994., 19h 11 : I vi, rtve rata: ranjenici, siroad,
udovice, prognanici, izbjeglice, ostanite vjerni Kristu patniku. Gotovo prije 500
godina, Marko Maruli, otac hrvatske knjievnosti, u prilikama slinim dananjima,
izrazio je uas vjernika pred tolikim patnjama koje su morali podnositi. Obraajui
se Bogu vapio je:
Tebi vapijemo tuei u plau
ali je potom nastavio s kranskom nadom:
Ako s nami stati bude, Gospodine,
hoe se odrvati narod ki sad gine.
I vi, Hrvati koji danas ivite, moete raunati na snagu koja dolazi od vjere.
(Vjesnik, Govor Svetog Oca prigodom sveanog ispraaja u zagrebakoj zranoj
luci, ponedjeljak, 12. rujna 1994., str. 7). Kad sam u televizijskom prijenosu uo
taj citat iz Molitve suprotiva Turkom (57. i 70.71. stih), zavapio sam i ja: Velianstveno!. Nije prolo ni 60 sekundi, kad su me poeli zvati telefoni: Zna li
da je Papa citirao Marulia? U slijedeem broju Glasa Koncila (br. 38, Zagreb,
18. rujna, str. 15) vidim da je taj Papin govor tiskan s neugodnom grjekom: Gotovo 300 godina, Marko Maruli
U isti as hvatam brzoglas, i napokon je na ici g. urednik, kojemu priopujem
o kakvom je propustu rije. On je puno smireniji od mene i obeaje ispravak u
dojduem broju. Obeanje ispunja: U Glasu Koncila br. 38, od 18. rujna, na
stranici 15, u tekstu Papina oprotajnog govora u zranoj luci, pod meunaslovom
Poruka Oca hrvatske knjievnosti rtvama rata drugi odjeljak treba poinjati
rijeima: Gotovo 500 godina (Glas Koncila, br. 39, Zagreb 25. rujna, str. 9).
Gospodine urednie, drugi odjeljak treba poinjati rijeima: Gotovo prije 500
godina Opet grjeka, pa ima li smisla zamoliti da se i ona ispravi, budui da
se nazire pogibelj nove grjeke. Mislim samo: ipak se takvi propusti u katolikom
tjedniku ne bi smjeli dogaati. Papini su govori dokumenti Crkve, na stanovit nain
sveti tekstovi, a Glas Koncila nije tjednik poetnik. Netko e moda za sto godina,
prouavajui Papine govore pri pohodu Hrvatskoj, pomisliti da je Ivan Pavao II.
pobrkao povijesne nadnevke. Novine kao novine, imaju 101 opravdanje, pa
odustajem od prosvjeda. Vanije mi je to je nakon 500 godina jedan papa
odgovorio, recimo tako, na Marulievu Poslanicu Papi Hadrijanu VI. i pritekao
upomo hrvatskom puku, koji je to outio i uzvratio zahvalnou na neponovljiv
nain. Popisu svetaca, koji su citirali Marulia (Ignacije Loyola, Franjo Ksaverski,
Franjo Saleki, Toma Morus, Filip Howard), crpli iz njegovih tekstova, nadodajem
jo jednog, buduega: Papu Ivana Pavla II.
Sredinom mjeseca rujna kao po dogovoru zovu me na sastanke gradska
poglavarstva iz Zagreba (Marulov spomenik) i Splita (Marulov dom). Zagrebaki
dogradonaelnik mr. Boo Bikupi veli mi da je potrebito da neko drutvo ili
institucija podupre moj prijedlog i da se slubeno obrati Poglavarstvu. Nazvao
sam ljubaznog Nedjeljka Fabria, predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika, koji
203
je s oduevljenjem pristao da DKH bude podnositeljem prijedloga (vidi Prilog 1).

Svaka ast: tri dana poslije nego to je prijedlog bio upuen, evo odgovora direktora
gradskog zavoda za zatitu i obnovu spomenika kulture i prirode, ing. Veneslava
Lonaria: U svezi prijedloga Drutva hrvatskih knjievnika o podizanju
spomenika Marku Maruliu na istoimenom trgu zelene potkove u Zagrebu, suglasni
smo sudjelovati u izradi natjeajnog programa i raspisu javnog natjeaja za
skulptorsko rjeenje. Poelo je, poelo.
Pozivamo Vas da budete nazoni sastanku inicijativnog odbora za ustanovljenje Marulova doma. Sastanak e se odrati u petak 23. rujna lan Poglavarstva magistar Petar Krolo. I tako u opet u Split na raspravu o vruoj temi,
jer se oko lokacije Marulova doma vode prepirke i raspre, a i broj im se umnoava. A jo nita nije odlueno ni pravno potkrijepljeno. Frano Baras u Slobodnoj
Dalmaciji (16. rujna, str. 8, u splitskoj kronici) predlae da se Dom smjesti u zgradu
Stare bolnice. I na ureenom sastanku u Splitu bilo je oko lokacije dosta spora, pa
i novih destinacija (barutana vojarne na Gripama kao privremeno rjeenje). Ja sam
opetovao ve stare i itateljima Ljetopisa poznate molbe: studijski prostor u prvoj
fazi, odmah zapoeti s radom, natjeajem izabrati troje mladih strunjaka i pristupiti
poslu prema programu, koji sam podastro. Ostaviti naas optimalni smjetaj,
izbjegnuti da se preko Marulova doma rjeavaju druge prostorne nevolje, stvoriti
bazu podataka i onda postupno ostvariti dostojanstven projekt kakav najvei
Splianin, prvi klasik hrvatske knjievnosti i europski humanist zasluuje. Dvojbe
su ostale, napetosti takoer. U sutranjoj Slobodnoj Dalmaciji (24. rujna 1994.,
str. 47) Jaka Fiamengo je vjerno prenio tijek sastanka u Poglavarstvu, i sam
sudionik rasprave. Na sastanku sam izvijestio gospodu kolege o nakani zagrebakog
Poglavarstva da podigne Marulu spomenik u Zagrebu, to je sve razveselilo, a
predstavnik vrijednog Drutva prijatelja kulturne batine u Splitu na licu mjesta
je izjavio da e Drutvo svojim sredstvima omoguiti izradbu postamenta budueg
spomenika. Ugodno sam bio iznenaen.
Inoslav Beker ima u Veernjem listu (30. IX., 1994., str. 8) rubriku, kolumnu
Bujice i mostovi. Ovaj put joj je podnaslov ili naslov eelj ve mrtav? Povod je
komentara etniki vojvoda Vojislav eelj, a elokventni Inoslav naglasuje znanu
tezu da su obraenici, neofiti ekstremisti. U retorikoj razradbi teze omaknulo
mu se da je i Maruli bivi kurvi, iz ega zakljuujem da vjeruje u onu davno
opovrgnutu pripovijest o Marulievoj nonoj pustolovini s Papaliem.
Kritiki ju je opovrgnuo ve 1846. Luka Svilovi u zadarskoj La Dalmazia,
dokazujui da se ta krvava ljubavna zgoda ne moe pripisati Maruliu i zbog toga
to je vremenski datirana najranije oko g. 1600., a tada bi i Marko, i njegov prijatelj,
da su i poivjeli, imali najmanje 150 godina vijeka! Uzalud, evo i do dananjeg
dana neki vjeruju u vjerodostojnost Constatinieve konstrukcije iz 1732., koju je
on naslovio Castigo dellimpudicizia. Osamnaesto, galantno stoljee bilo je
sklono takvim literarnim predlocima, a i devetnaesto, romaneskno, ali danas
nema nikakve svrhe Marulia kititi legendama.
204
X. 94.
Pisma prof. Bna od 29. kolovoza (iz Meylana) i iz Londona (od 19. listopada). U British Library g. Beni pregledava biljeke Henrika VIII. na primjerku
Marulieva Evangelistara, a pronalazi jo jedan primjerak iste knjige s mnogo vie
biljeaka. Pita se tko je ispisao te biljeke. Moda sveti Toma Morus.
Pisma Bratislava Luina iz Splita. U onomu od 3. listopada stavlja mi ljubazno na koritenje podatak, da je Antun Milovan u akavskoj zbirci Ure na placi
(Pula, 1994.) posvetio jedan sonet Maruliu. Javlja mi takoer da ga pohodio don
Mladen Parlov, koji je na studiju Teologije duhovnosti na Institutu za duhovnost
Papinske Gregoriane u Rimu ove godine obranio magisterij Il mistero di Cristo
come modello della vita cristiana secondo Marko Maruli (14501524), koji e
unaprijediti u doktorat, na emu sad radi. Tako valja. U pismu od 14. listopada
pozivlje me na predstavljanje Marulieve Poslanice papi Hadrijanu VI. u Splitu,
to prihvaam. Tih dana (12. X.) razgovaram s gradskim dunosnicima u Zagrebu
o Marulovu spomeniku. Pismeno sam im prenio ponudu g. Ante Sapunara o pripravnosti splitskog Drutva prijatelja kulturne batine da sudjeluje svojim
sredstvima pri podizanju spomenika.
Poela je akademska godina, a mi se od pamtivijeka na Odsjeku za komparativnu knjievnost sastajemo sa studentima prvoga listopadskog ponedjeljka, koji
ove godine pada 3. dana tog mjeseca. Studentica Ivana Radi donosi mi papiri s
popisom Marulovih djela u Sveuilinoj knjinici u Pisi, gdje je radila tijekom
ljeta. Zamolio sam je za taj popis, te, zahvaljujui njezinoj ljubaznosti, doznajem:
Institucija iz g. 1577. (to je ono Foulerovo izdanje, koje je, evidentno, tiskano u
velikoj nakladi, pa ga esto sureemo); talijanski prijevod dijalokog spisa o
Herkulu (Dialogo di Marco Marullo delle eccellenti virt et maravigliosi fatti di
Hercole, In Vinegia, MDXLIX); Institucija iz g. 1506. Nagovorit u se, bogme,
ove godine o Marulu, jer studentima tree i etvrte godine komparatistike predajem
izborni kolegij Hrvatska humanistika poezija, a kanim etvrtinu termina Marku
namijeniti, a studentima Hrvatskih studija (Croaticum) monografski kolegij Marko
Maruli. Za prvi se prijavilo 40tak sluatelja, desetak preko predvienog broja,
a za drugi kolegij 176.
Poela je ne samo akademska godina, nego i sportska sezona. Ja sam potpuno
pripravan i za praenje sportskih dogoaja, osobito kad nai igraju u kakvu
europskom natjecanju. Pratim sportski tisak, dnevni i tjedni, Televiziju, Radio
Cibonu. Zagreb Badel 1862. sjajno je zapoeo natjecanje za europsku krunu.
Pobijedio je Halmstadu tamonje deke s rezultatom 23:29. to je motiv da se
bavim tom profanom temom?
MARKO, TI SE PITA: TO JA IMAM S TIME?
SLAVLJE BI U DOMU KOM JE MARUL IME.
Nakon utakmice, radost su zagrebaki rukometai podijelili s naim
iseljenicima u Hrvatskom klubu Marko Maruli u Halmstadu. (Sportske novosti,
Zagreb, 18. listopada 1994., str. 9). To je ve drugi klub naih iseljenika, to znam,
imenovan po ocu hrvatske knjievnosti.
205
Poinju manifestacije Knjiga Mediterana i to Veernji list najavljuje vijeu

Triput Maruli (24. X. 1994., str. 31). Vidim da se najavljuje divotizdanje
Marulieve Poslanice Hadrijanu VI. Jo ga nemam u rukama, ali po sretnu obiaju, knjiga iz knjigovenice stie dan prije sveana predstavljanja u palai Milesi
u Splitu (28. listopada). Sastoji se od vrlo dobro izvedenog pretiska (Krebeg offset, Zagreb) te knjiice u kojoj je latinski izvornik i hrvatski prijevod V. Gortana
i V. Gliga (redigirao ih je Darko Novakovi), proslov nadbiskupa Ante Juria (na
latinskom i hrvatskom), popratni lanci Gabrijela Juriia, Mirka Tomasovia i
Darka Novakovia (na hrvatskom i engleskom). I pretisak s otmjenim koricama i
knjiica smjeteni su u primjerenu kutiju, te nema druge, to je divotizdanje,
tiskano u povodu dolaska pape Ivana Pavla Drugog u Hrvatsku, dana 10. i 11.
rujna 1994. Tiskano u 1000 primjeraka, od kojih su 333 oznaena brojevima. Prvi
je primjerak namijenjen Svetom Ocu papi. Odlueno je da se taj primjerak urui
Papi prigodom audijencije monsignorea Juria u studenom. Urednik edicije je Josip
Bratuli, grafiko oblikovanje dao je on i Boris Kren. Na predstavljanju okupila
se jaka momad: o. nadbiskup, fra Gabrijel, a od svjetovnjaka Josip Bratuli, Josip
Stipanov, Mirko Tomasovi, dok je ulomke u hrvatskom prijevodu itao glumac
Trpimir Jurki. Slobodna Dalmacija (30. X., str. 27) o tome je opirno izvijestila
(J. Fiamengo). Iz Veernjeg lista (29. X., str. 53) doznajem da na Festivalu Teatra
ITD nastupa i druina iz Berlina Marul, kazalina scena na hrvatskom jeziku.
Jo smo na Knjizi Mediterana, gdje je predstavljena i knjiga Nikice Kolumbia Po obiaju zainjavac u nakladi Knjievnog kruga (Split, 1994.). Naslov
je, dakako, preuzet iz Marulieva proslova Juditi, i ta slavna formulacija lijepo
odgovara predmetu knjige (Rasprave o hrvatskoj srednjovjekovnoj knjievnosti).
Dostatno se ne bavim srednjovjekovljem, pa iz Nikiinih rasprava doznajem tota.
U Tkonskom zborniku nalazi se osmeraka pjesma Molitva protiv Turaka, nastala
polovinom XV. stoljea, prethodnica Marulovoj Molitvi suprotiva Turkom, o emu
se na temelju komparativne analize govori na str. 7983 knjige. Inae, diljem djela
prof. Kolumbi vieputno istie Marulievo dobro poznavanje hrvatskih
srednjovjekovnih zainjavakih tvorevina. (str. 206) Marulieva hrvatska poezija
ne taji svoju vezu s domaim korijenima, pae su oni vaan konstituens cijeloga
mu opusa, pa uistinu valja na njima insistirati i prouavati ih.
Posljednjeg dana Knjige Mediterana 31. listopada predstavlja se novi svezak
(XIII.) Sabranih djela Marka Marulia, a to je u naem kontekstu najvea mogua
sveanost: Marko Maruli, Dijaloki i dramski tekstovi, priredio i popratio biljekama Nikica Kolumbi, rjenik sastavio Milan Mogu, Knjievni krug, Split,
1994. U predgovoru su dvije opirne studije: N. Kolumbi, Marulievi dijaloki i
dramski tekstovi, D. imunda, Teoloki pristup Marulievim Dijalokim i
dramskim tekstovima. I ovaj put su se promociji odazvali uglednici (B. Glavii,
M. Mogu, Drago imunda), koji su govorili o Kolumbievu dobro obavljenu
poslu. Prireditelj je, naime, na ezdesetak stranica analizirao i opisao svoj izbor,
interpretirajui povrh toga dramske sastojke u Marulievu pjesnikom postupku,
te jo uvijek postojee pitanje auktorstva pojedinih hrvatskih tekstova. Uvrstio je
10 Marulievih dijalokih tekstova i jedan dramski (Prikazanje historije svetoga
206
Panucija) i u Dodatku jo etiri, dva od njih ve uvrtena u Pisni razlike, u drugi

svezak Sabranih djela (Svarh Muke Isukarstove, Anka Satira), te Pla due ka e u
pakal osujena iz Lucieva Vrtla i Od Muke Isukarstove i odgovor iz tzv. Osorsko
hvarske pjesmarice (g. 1533.). Potonja se pjesma ovdje objavljuje prvi put, prema
tekstu te pjesmarice. Marulologe e posebno obradovati i jo jedna, vanija,
inovacija. Prireditelj je utvrdio da je pjesma Karstjanin Isukarsta propetoga
gledajui pita samoprepjev slavne Marulove latinske Carmen de doctrina Domini
nostri Iesu Christi pendentis in cruce.Taj se latinski tekst gotovo doslovce
podudara s hrvatskim tekstom (4 zadnja latinska stiha ne nalazimo u ovoj hrvatskoj
verziji ) (str. 55). Istina, on je djelomino unesen u Marulievu pjesmu (njezina
prva 82 stiha), a djelomino nadopjevan (83-114. stih). Maruli je, dakle, tim
samoprepjevom otpoeo niz hrvatskih prepjeva (Mihovil Vrani, XVI. stoljee;
Andrija Vitalji, 1703.; Ivan Drai, 1713.; Veljko Gortan, 1969.) te nadasve
rairene Marulieve pjesme, prevedene osim na hrvatski, na talijanski, francuski
(desetak puta), panjolski, eki, slovenski, engleski, kako nam je to dokumentirao
Charles Bn u knjizi Sudbina jedne pjesme (ZagrebSplit, 1994.). Nema dvojbe
da je to samoprepjev, to je jo jedan pokazatelj suodnosa Marulieve latinske i
hrvatske poezije i njegove poetiki plodne viejezinosti, samo se moemo
domiljati koja je verzija vremenski prethodila. Drim da je hrvatski tekst nastao
ranije, a latinska heksametarskopentametarska obradba kasnije, humanistiki
oblikovana. Hrvatska verzija upuuje na Marulievo stihotvorstvo prije Judite (po
jeziku i nainu rimovanja):
Christianus: Summe Deus, quare mortales induis artus
Et Terras coeli lapsus ab arce colis?
Christus:
Ut terrenus homo per me, quem torserat error,
Ad coelum recta disceret ire via.
Carmen, 14
Karstjanin:
O vinji Boe moj, za se hti uputit
ter po zemlji ovoj s nebes saad hodit?
Isukarst:
Da lovik zemaljski k bie zabludil
hodit u stan rajski bude se nauil.
Karstjanin, 14
Kranin:
Vinji boe, zato si uzeo na sebe smrtno tijelo i zato, spustivi se s nebeskih dvora, ivi na zemlji?
Krist:
Zato da bi zemaljski ovjek, kojega je zavela bludnja, preko
mene nauio da ravnim putem ide do neba.
(prijevod V. Gortana, Hrvatski latinisti I)
Oevidan je, kako moemo ustanoviti iz donesena citata, paralelizam u svim
elementima prijenosa, koji je doslovan i u broju stihova. Indikativno je da je Andrija
Vitalji, barokno raspjevan, za prepjev tih dvaju Marulievih dvostiha, upotrijebio
pet sestina, trideset stihova, da bi Razgovor meu Isukarstom na Kriu i meu
Karstjaninom bio virno prinesen.
207
Dobio sam Bartol Kai, Zbornik radova o ivotu i djelu, Izdanja Hrvatskog
filolokog drutva, sv. 5., izdavai Opina Pag, HFD Zadar, Zadar listopada 1994.,
odgovorni urednik Nikica Kolumbi. Malo je zbornik zakasnio, jer je znanstveni
skup u povodu 340. obljetnice Kaieve smrti odran u travnju 1991., ali nije ni
udo, uvaimo li sve nevolje to ih je Zadar imao tijekom razaranja i pustoenja
Hrvatske. Naprotiv, moemo se diviti upornosti koja je uloena u tiskanje ovog
zbornika, koji uz to grafiki i likovno uzorno izgleda. Svaka ast! U Kaievu
zborniku nahode se dva priloga to dotiu Marulia: Ljerka Schiffler, Bartol Kai
i filozofskoteoloko nasljee (passim), Mirko Tomasovi, KempenacMaruli
Kai. To sam svoje putovanje u ZadarPagZadarSplit opisao u Ljetopisu
III., IV. 91., a prilog objavio u Colloquia Maruliana I. No, da i doivim premnogaja ljeta, ne bih mogao izbrisati iz pameti put preko okupiranih Plitvica i
Graaca s Raetinim tenkovima i Martievim specijalcima u ubavu krajoliku,
doek predsjednika Tumana u Pagu, pa vijest o smrti prijatelja Tona Marovia,
njegov sprovod u Mravincima. Kroz te slike sjeam se i strijepnja i nada iz proljea 1991., kada sam u Splitu u tronutoj atmosferi otvorio prvi Okrugli stol o Marku
Maruliu 24. travnja u palai Milesi, iz kojeg su proistekla Colloquia Maruliana
i tota drugo u marulologiji. Naglasio sam da e se Okrugli stol odravati svake
godine na 22. travnja, na roendan Judite, a spominjem se i dobronamjerne
primjedbe jednoga Marulova sugraanina: Ovo ti je prvi i zadnji Okrugli sto o
Marulu. Dobacio sam mu: Djelomino tono, prvi jest, a bit e ih jo najmanje
deset. Polovina od tog broja ve je odrana. Zabludjeh malo, pa stavimo toku
na listopadsku kroniku.
XI. 94.
Sredinji dogoaj u ovom mjesecu bivaju rimski Marulievi dani. Cio mi
mjesec bio u njihovu znaku: ili se za njih pripremah, ili sreivah dojmove i poslove
nakon njih. Ve 18. listopada primio sam telefax od rektora Papinskoga hrvatskog
zavoda sv. Jeronima iz Rima prof. theol. monsignorea dr. Antona Benvina program Marulievih dana u vjenom gradu i to je meni raditi. Monsignore na tom
zadatku djeluje ve od oujka, traei saveznike u institucionalnim, crkvenim
i diplomatikim krugovima. Tijekom ljeta imali smo lijep broj brzoglasnih
dogovora, i sve je usklaeno. Rektor je zamislio sadrajan nain kako da Marka
Marulia predstavi Rimu po horizontali i vertikali: hrvatskoj koloniji, sveuilinoj
eliti i crkvenim velikodostojnicima par exellence. Subota, 12. studenoga
podveer: putujem u Rim zrakoplovom preko Splita, nosei slatki teret, a nije mi
teko to sam trhonoa: 4 primjerka divotizdanja Marulove Poslanice Hadrijanu
VI., posebno izraena, od kojih jedan primjerak ima izravnu posvetu papi i malo
je udo knjikog umijea. U Splitu mi se pridruuje Branko Glavii. Na Fiumicinu
nas ekaju predstavnici hrvatskog veleposlanstva, prva tajnica Vesna Terzi
zaduena je za nas te nas slubenim samovozom vodi u hotel, gdje nahodimo i
Charlesa Bna. Zahvaljujui ljubaznosti naeg veleposlanstva, izbor hotela je
208
idealan: uz Tiber, u blizini Augustova hrama, a Zavod sv. Jeronima nam je prek
puta. U Zavodu smo kao doma, goste nas i paze, ali i propisuju egzaktan program.
U nedjelju popodne, 13. studenoga u crkvi Zavoda, najprije kraa predavanja o Maruliu za na puk, a onda euharistijsko slavlje, koje predvodi mons. Ante
Juri, nadbiskup splitskomakarski. U ponedjeljak udarna trojka (Bn, Glavii,
Tomasovi), praena mons. Benvinom, odlazi u radni posjet Nacionalnoj biblioteci (Biblioteca nazionale centrale Vittorio Emanuele), gdje pregledavamo
rukopis (Sig. 2651, Manoscritti Gesuitici 522) Marulieva latinskog djela Repertorium (Multa et uaria ex diuersis auctoribus, quae maxime imitatione digna
uidebantur in hoc opere reponenda). Popodne smo u gostima kod fra Petra Runje
u rezidenciji poglavara treoredaca nalazeoj se na svjetskoj lokaciji, Fori imperiali,
rimskom Forumu, koji nam ljubazno ustupa svoje biljeke o nekim nepoznatim
izdanjima Marulieve Institucije i Evangelistara. Sutradan ujutro, odetasmo do
Vatikanske biblioteke, gdje radi i stoji nam na usluzi o. Tomislav Mrkonji.
Biljeimo neka rjea Marulieva izdanja i razgledavamo ih u strogo nadziranoj
itaonici.
Popodne, 15. studenoga 1994., u 17,30h: Celebrazione Accademica in onore
di Marco Marulo laico teologo e scrittore croato trilingue (14501524), Aula
Magna, Pontificia universit Gregoriana, Roma Piazza della Pilota, 4. Govore
Charles Bn, M. Tomasovi, Jess LpezGay (Gregoriana), Branimir Glavii,
Anton Benvin; predsjeda rettore magnifico Gregoriane Giuseppe Pittau, vodi
skup njegov kolega nae gore list Ivan Fuek; Nenad Cambi u ime Knjievnog
kruga sveano uruuje Sabrana djela Marka Marulia Gregoriani; deki iz
Papinskog hrvatskog zavoda izmeu pojedinih referata pjevaju, krasnoslove
Carmen de doctrina i Marulovu Molitvu suprotiva Turkom, potonju u mekoj
akavtini, malo na braki nain (don Toni Matuli); don Mladen Parlov je neka
vrsta ceremonijara, prati referente do malo uzdignutog podija, odakle vidite vrlo
dobro ispunjenu dvoranu, sveenike, biskupe, nadbiskupe, diplomate, redovnike
i redovnice, studente i studentice, poznate hrvatske znanstvenike na radu u Rimu,
Hrvate i Hrvatice raznih stalea, koji navijaju da manifestacija uspije sve u
ast Marulia, splitskog zainjavca. Poeli u 17h30, zavrili u 19h, koliko je
predvieno da Aula Magna bude na usluzi ambicioznim Hrvatima. Pitam glavnog
krivca dr. Benvina: Jeste li zadovoljni? Jest, zadovoljan je, prima prve estitke,
uglednici su, kae, oduevljeni, te nas pozivlje na veeru, na kojoj je i isusovaka
elita (hrvatskonizozemskokatalonska). Briljira Charles Bn, neiscrpne radne
energije i drutvenosti. On je zatraio audijenciju kod oca Cottiera, papina teologa:
Je travaille depuis mon doctorat sur lhumanisme europen et actuellement sur
cet humanist croate vritable guide spirituel de lOccident que fut Marcus Marulus
de Split. Zatraio i dobio, te se ve nazire mogunost odravanja velikog skupa
na istom mjestu, posveena Marku Maruliu, u sklopu obiljeavanja prijelaza XX.
stoljea u XXI.
209
U zamisli mons. Benvina postojala je jo jedna tenja, prema onoj biti u Rimu, a ne vidjeti U etvrtak, 17. listopada, prima nas u privatnu audijenciju
Sveti Otac, a na je Vergilije nadbiskup Juri. Audijencija je ureena u 12 sati, a
mi smo u Vatikanu znatno prije, jer nas mons. Eterovi domainski provodi vatikanskim znamenitim dvorima, prima nas i njegov ef mons. Sodano. Sve u slavu
Marulovu! Prva reenica, znak prepoznavanja, koju je izgovorio Papa, poto nas
je mons. Juri skupno predstavio, bila je po prilici: Gospoda su sa skupa o
Maruliu na Gregoriani. Bili smo polaskani i zahvalni splitskom nadbiskupu na
promidbi Marula i naeg skupa. Ivan Pavao II. vrlo srdano je popratio predstavljanje svakoga od nas, izmijenivi pri tome koju reenicu. Dok sam se kratko
pozdravljao s njim, napomenuo je kako je Maruli bilingvalan pisac. Za nas je
vrhunac dijaloga sa Svetim Ocem bio as kad ga je u ime hrvatskih sudionika
Branko Glavii pozdravio ovim rijeima:
SANCTE PATER, NOS PARTICIPES SYMPOSII DE MARCI MARULI
SPALATENSIS MORIBUS ET OPERIBUS IN UNIVERSITATE GREGORIANA NUDIUS TERTIUS HABITI DEVOTIS ANIMIS TE HUMILITER
SALUTAMUS ATQUE PRO BENIGNITATE TUA AMICISSIMA ERGA
PATRIAM NOSTRAM, CROATIAM MARTYREM, NUPER EXHIBITA
GRATIAS TIBI AGIMUS MAXIMAS GRATIQUE SEMPER ERIMUS. VIVAS
ET VALEAS IN DOMINO!
Tijekom audijencije predali smo Papi Sabrana djela Marka Marulia i sveani
primjerak Marulieve poslanice njegovu predasniku Hadrijanu VI. Zadovoljni,
poaeni, zahvalni ravnatelju Hrvatskog zavoda sv. Jeronima i hrvatskim veleposlanicima pri Svetoj Stolici i Republici Italiji zbog brige i potpore, vratismo
se, kolega Glavii i ja, istim putem u zemlju svoju. Ja sam pokraj mnogih dojmova
nosio i referat patra LopezGaya za slijedei svezak Colloquia Maruliana (IV.),
te darke od ljubaznog mons. Benvina s molbom za suradnju u budunosti dok
svjetlo Marulovo ne posadimo na svijenjak, da svijetli svima u kui.
LOsservatore Romano (Anno CXXXIVN. 262,40.801, Citt del Vaticano,
lunedimartedi 1415 Novembre 1994 popratio je simpozij vijeu Incontro di
studio sul teologo croato Marko Maruli, u kojoj je u uvodu ukratko prikazan
Maruliev knjievni rad sa stajalita uspjeha Institucije i Evangelistara. Vjesnik
od 15. studenoga preko svojeg stalnog dopisnika iz Rima Inoslava Bekera
izvjeuje (str. 19) o manifestacijama u Rimu preglednim i sadrajnim lankom,
koji je izvor i lanka J. Fiamenga u sutranjoj splitskoj Slobodnoj Dalmaciji (str.
19). Isti list u broju od 19. studenoga (str. 15 i 19) donosi agencijsku vijest (IKA,
HINA) o prijamu kod pape, to ine i Veernji list (str. 52) i Vjesnik (str. 10) istog
nadnevka. Moemo rei da je odjek bio primjeren u medijima, sve na diku Marulia,
to vie to je Glas Koncila u broju od 20. studenoga (str. 4) zabiljeio skup u
Hrvatskom zavodu sv. Jerolima, kojemu su bili nazoni nadbiskup i metropolit
splitskomakarski mons. Ante Juri, hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici prof.
Ive Livljani, hrvatski veleposlanik pri talijanskoj dravi akademik Davorin Rudolf,
slovenski veleposlanik pri talijanskoj dravi tefan Fale, veleposlanik Republike
210
Bosne i Hercegovine pri talijanskoj dravi prof. Vinko Kraljevi. To potpisuje

N.P., a ja mislim da inicijali oznaavaju auktora Nedjeljka Pintaria, koji stanuje
u Papinskom zavodu sv. Jerolima, a studira massmedia na Gregoriani. U istom
broju Glasa Koncila i na istoj stranici lanak s velikim slovima, Aktuelni Maruli,
u kojem Danira eur opirno prikazuje predstavljanje Marulove Poslanice u Splitu
28. listopada. Broj Glasa Koncila od 27. studenoga na 1. i 4. stranici referira o
manifestacijama u Rimu. U prvoj je stranici fotografija, snimak kad mons. Juri
pokazuje Papi pretisak Marulove Poslanice. Pisac tog lanka je Martin Vidovi,
te zakljuujem da je on auktor navedenog izvjea u Osservatore Romano,
potpisana inicijalima M.V. Na etvrtoj je stranici Skup o djelu Marka Marulia
na Gregoriani, a Nedjeljko Pintari zavruje svoj osvrt: Svrha te sveanosti u
ast Marka Marulia u Rimu, kao i one odrane u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima,
bila je prikazati ime, djelo i znaenje Marka Marulia, kranskog laika i
neutrudivog teolokoduhovnog pisca europskog i svjetskog znaenja i postaviti
ga na mjesto koje je svojim radom zasluio. Prema izjavama mnogih nazonih,
Maruli svojim djelima zasluuje skori meunarodni simpozij. Da takav simpozij
nije samo naa pobona elja, ukazuje i to to je o. dominikanac, spomenuti papin
teolog, Georges Cottier prilikom razgovora sa Charlesom Bnom izjavio: Dolazi
mi ideja da organiziramo kongres o toj prestinoj figuri na kojoj bi Sveti Otac
odrao govor.
Tijekom boravka u Rimu upoznao sam don Mladena Parlova iz Splitske
nadbiskupije, koji je, kako sam ve zapisao, na Gregoriani magistrirao s marulolokom temom u lipnju 1994., te s njim dogovorio daljnju suradnju. Don Mladen,
naime, studira duhovnost, a zanima ga kristoloki aspekt u Marulievoj literaturi,
dakle ono to je do sada tek dodirnuto u istraivanjima. U kontaktima s fra Petrom
Runjom doznah da Vatikanski kodeks (Cod. Vat. Lat., 11320. str. 52 v) biljei i
jedno izdanje Institucije iz g. 1508. (impresit Venetiis presbiter Franciscus
Lucensis), koje nije bilo poznato. Fra Petar mi skree pozornost da je dominikanski
teolog Serafino Razzi u svoje djelo Giardino dessempi overo Fiori delle vite de
Santi, scritte in lingua volgare del R.P.M. Serafino Razzi (In Brescia, Appresso
Pietro Maria Marcetti, MDCVII.) uvrstio i primjere iz Marulievih knjiga. Marulia
tovie taj uveni auktor spominje u predgovoru dva puta. Vatikanska knjinica
posjeduje zamjeran broj izdanja oca hrvatske knjievnosti, to sam ustanovio na
prvi pogled, listajui po njezinim katalozima: Institucija (1513., 1540., 1577.,
1585., 1586.), Evangelistar (1516., 1529., 1545., 1596.), talijanski prijevod De
humilitate et gloria Christi (1596.) i Dijaloga o slavi Herkulovoj (1549.), Juditu
(1869., 1950.), Davidias (1954., 1957., 1974.). Ima i dva primjerka Epistola Domini
Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. Pontificem Maximum de calamitatibus
occurrentibus et exhortatio ad communem omnium Christianorum unionem et
pacem (Romae, 1522.), a od sada e Vatikanska knjinica imati i reprint te
poslanice, te Sabrana djela Marka Marulia ad usum mnogobrojnih znanstvenika,
istraivatelja, studenata, koji svako-dnevno hrle u to zdanje, kako sam se sm
uvjerio po punoj itaonici, dohodei s raznih strana svijeta. Srea je to u toj
knjinici takoer imamo svojeg poklisara o. Tomislava Mrkonjia, koji
211
namjernicima iz Hrvatske olakava vrlo strogu proceduru ulaska i snalaenja u

prostoru.
Tijekom ovoga mjeseca bilo je jo marulositnica. U pismu od 10. XI. neumorni g. Franz Leschinkohl mi javlja da mu je ravnateljica Gutenbergova muzeja
vrsto obeala organizaciju Marulieve izlobe u Mainzu.
Charles Bn mi je 25. studenoga uputio pismo, sretan zbog uspjeha Marulovih dana u Rimu, uz koje sam naao i njegovu recenziju II. sveska Colloquia
Maruliana, objavljenu u uvaenom periodiku Bibliothque dhumanisme et renaissance, tome 56. (Genve, 1994.), gdje na dvije stranice (831832) prikazuje
ne sam taj svezak, nego u kratkom, saetom uvodu upozoruje svjetske znanstvenike na vanost prouavanja hrvatskog humanista.
Prijatelj hrvatske knjievnosti iz Lugana Dubravko Puek bio mi je ponudio
da u njegovoj ediciji Quaderni di letteratura croata objavim kakav svoj tekst. Ja
izabrah neku vrstu leksikonskog eseja o Marku Maruliu, e da bi to tivo posluilo
kao orijentacija i obavijest onima, to se u inozemstvu zanimaju za hrvatskog humanista, te kao pozivnica na moebitne simpozije. Dubravko, koji mi je ve pomogao u promidbi Marula u vicarskoj velikim lankom (intervista) u Giornale
del Popolo (Lugano 26. gennaio 1989), preveo je moj tekst od tridesetak kartica
na talijanski tijekom ljeta, i ve u ranu jesen u odlinoj opremi s umetkom
reproducirane naslovnice bibliofilskog izdanja Institucije (ANNO M.D. XIII.
BASILEAE) tiskana je knjiica: M. T., Marco Maruli Marulus, Laghi di Plitvice,
Lugano 1994, questo quaderno di Mirko Tomasovi, curato da Dubravko Puek
e da Adriano Pitschen, stato stampato il giorno 30 ottobre 1994 in 200 esemplari. Knjiica je poslana na razne adrese u Hrvatskoj i svijetu u Dubravkovoj
distribuciji i u mojoj elji da poslui temeljnoj svrsi. Dubravko mi je dostavio
nekoliko zahvalnica, od kojih je najsrdanija vicarske nacionalne biblioteke iz
Berna. Nae knjinice, primjerice, nisu registrirale primitak.
XII. 94.
Obavijest o toj knjiici s kratkim prikazom objavila je Marija Grgievi u
Veernjem listu (8. prosinca 1994., str. 17), a Jaka Fiamengo u Slobodnoj
Dalmaciji (23. prosinca 1994., str. 25). Bolletino di studi latini anno XXIV fascicolo II, LuglioDicembre 1994, Loffredo editore Napoli, takoer na dvije
stranice (708709), prikazuje Colloquia Maruliana, II, III.
to piu dopisnici iz Njemake i Francuske? Gospodin Franz Leschinkohl iz
Mainza zapoinje novu akciju. Popisat e to o Maruliu donose njemaki
leksikoni i napraviti prilog za Colloquia Maruliana V. Fra Bono Vladislav Leki,
koji je doktorirao s tezom o Maruliu na Bogoslovnom fakultetu u Ljubljani, a
tek dio disertacije objavio, priopuje mi iz Mnstera, gdje se sada nalazi, da ita
maruloloku literaturu. Ja ga nagovaram, na mig mons. Benvina, da disertaciju
cjelovito tiska, jer nam nedostaju takvi, tj. teoloki pristupi Marulovim djelima.
On se edno izjanjuje da je pomalo bolestan, umoran, ostario, da mu nedostaje
poznavanje novije literature, ali da e pokuati. Dodir s fra Bonom je pismen i
212
brzoglasan, a vidim da je rije o ugodnom gospodinu, a po onom to je objavio i

o ozbiljnom znanstveniku, pa se nadam da emo dobiti jo jednu specijalistiku
monografiju o Maruliu. Nakon podulje stanke itam pismo dr. Lea Koute iz
Pariza i u njemu nagovjetaj da bi za Kongres o Maruliu u povodu velikih
obljetnica 2000. i 2001. mogao odabrati temu kako je i zato Maruli bio na
popisima zabranjenih knjiga. Dr. Kouta zna mnogo iz povijesti i kulture europskog
kontinenta i njegova hrvatskoga dijela, a o reenoj temi jedini je strunjak, pa ga
molim da ne odustane od nakane.
Slubeno sam izvijeten da su se u Knjievnom krugu u Splitu dogovorili da
umjesto mene Okrugli stol vodi g. Bratislav Luin. Bila je to i moja elja, jer je
od 1991. Braco pohvatao sve maruloloke konce, napisao vie ozbiljnih radova o
Maruliu i uspjeno vodi Colloquia Maruliana, a ja mu pomaem koliko mogu.
Opet jedna tuna vijest iz Splita. Umro je dr. Radovan Vidovi u 70. godini
ivota, sveuilini profesor i bivi ravnatelj Naune biblioteke u Splitu, urednik
akavske rii. Poznavao sam ga i cijenio. Dao je takoer prilog marulologiji lancima o Marulievu prepjevu Dantea (Mogunosti, 4/1956.) i o tzv. Verdianievu
Zborniku (Slobodna Dalmacija, Split, 10. lipnja 1972.).
U tradicionalnoj anketi Vjesnika (30. prosinca) dr. Ivo Frange meu najvee
hrvatske kulturne dogoaje u 1994. uvruje: Nadalje, sve to je na rimskoj Gregorijani izgovoreno o Marku Maruliu te predaja Marulievih djela papi Ivanu
Pavlu II. Uistinu, bio je to vaan dogoaj u ovostoljetnoj svjetskoj recepciji jor
Ivina miljenika.
Maruli 6/94. i lanak fra Petra Runje: Pisma Marka Marulia potvruju prije
mu tiskana djela (str. 10491052). Ovaj put fra Petar interpretira Maruliava pisma,
to ih je otkrio Milo Miloevi (Colloquia Maruliana I), tj. naznake po kojima
je oevidno da su Institucija i Evangelistar objavljeni prije g. 1506. ili 1507., tj.
1516. Evo jo jednog uvjerljiva dokaza: Institucija, tiskana godine 1506. u
Veneciji, kojoj na proelju stoji Marulieva posveta Potovanom u Kristu ocu
Jerolimu ipiku () Ivan Ostoji donosi podatak da godine 1503. Jeronim ipiko
nije vie bio arhiakon splitske crkve. (str. 1050) Maruli ga u posveti, naime,
oslovljava nadakonom, a Ivan Ostoji je naao u arkivu da je g. 1503. Jerolim
ipiko bivi nadakon, quondam archidiaconus. Ako je Institucija tiskana prvi
put g. 1506., kako je Maruli mogao ipiku pridavati dunost, koju taj ve tri
godine nije obavljao. Bit e da je posveta prenesena iz starijih izdanja, zakljuuje
fra Petar, a ja se s tim slaem. esto mi pada na pamet, kada e se vie pronai
inkunabulski primjerak Institucije i Evangelistara. Nije ih valjda sve do jednoga
unitio zub vremena, tempus edax librorum. Nekako mi se ini da primjerak negdje
postoji u nekoj samostanskoj, muzejskoj, slabo katalogiziranoj knjinici, pa mu,
a to mogu drugo, upuujem gundulievsku zazovku:
JAVI SE, PRIMJERE, JASNI ZNAK OBJAVI,
DAJ JO JEDAN URES MARULOVOJ SLAVI.
Prilog Juditinoj slavi neka bude i 1. svezak II. kola Kljua za knjievno djelo,
edicije kolske knjige (Zagreb, 1994.): Mirko Tomasovi, Judita Marka Marulia,
213
Darko Novakovi, Latinsko pjesnitvo hrvatskog humanizma. Ja sam pokuao u

svojoj interpretaciji Marulievu Juditu uiniti to pristupanijom mladei, naglasujui njezine pjesnike vrline, renesansnost, modernost, konotacije sa splitskim
okoliem, po emu je plavca nova u razvoju hrvatske knjievnosti. U svojoj pak
interpretaciji Darko Novakovi apostrofira Davidijadu kao alegorijski biblijski ep.
Knjievna smotra, god. XXVI, br. 9294, Zagreb, 1994. u cijelosti je posveena temi Knjievnost i Biblija. Boo Petra obrauje temu Biblija i hrvatska
knjievnost i Maruliev poloaj u tom okviru (str. 188190), zakljuivi: Maruli
je svakako najbiblijskiji hrvatski pisac. Vesna Badurina Stipevi u studiji iz istog
broja Knjievne smotre, govorei o Juditama u hrvatskoglagoljskim brevijarima,
podsjea da je Josip Hamm pokazao Marulievu vezu s glagoljskom tradicijom i
napose sa crkvenoslavenskom Juditom u hrvatskoj redakciji (str. 210211). Mislim
da bi mlai istraivateljski narataj trebao proslijediti tumaenja prof. Hamma u
tom smjeru. SRAZ (Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia), vol. XXXIX,
Zagreb, 1994., na str. 205208 imaju temeljitu i analitiku recenziju Karla Budora
o Bnovoj knjizi Sudbina jedne pjesme (ZagrebSplit, 1994.), gdje je rije o
velikoj difuziji Marulieve latinske pjesme Carmen de doctrina Domini nostri Iesu
Christi pendentis in cruce.
NUNTIUS XIV Philologorum classicorum societatis croaticae, Zagrabiae
MCMXCIV, u velikom dijelu ispunja Dnevnik putovanja hrvatskih klasinih
filologa po junoj Hrvatskoj, koji je brino vodila Lada Tajevi. U Dubrovniku
su na jednoj veeri imali za predmet razgovora Marulia, pa se vidi da klasini
filolozi zduno prate sve maruloloke novosti: Opirno sam priala o Novakovievom pronalaenju u Londonu nepoznatog Marulievog kodeksa sa ivotopisom Sv. Jeronima, to se smatrao izgubljenim. Naravno da je bilo rijei i o
slabom odjeku to ga ovakvo jedno otkrie nalazi u javnosti, a radi se o prvorazrednom kulturnom identificiranju Hrvatske. Opet Maruli i Glaviievo
prevoenje. (str. 12) Iz Nuntiusa doznajem da je Darko Novakovi u veljai na
karlovakoj kulturnoj tribini govorio o opusu Marka Marulia. Neka, neka.
U godini kojoj smo na kraju, zalaganjem urednice prof. Jelene Hekman Matica
mi hrvatska napokon objavila jednu knjigu: Slike iz povijesti hrvatske knjievnosti
(Mala knjinica, Novi niz: kolo II, knjiga 9, Zagreb, 1994.) U tu knjigu, ve po
obiaju zapoetu Komparatistikim zapisima g. 1976., uvrtena su dva teksta o
Marulu: Maruli u Danici, Marovi i Maruli, prenesena iz Colloquia Maruliana
II. i III.
I. 95.
ini se da je g. Franz Lescihnkohl i novogodinje blagdane proveo marulofilski, jer u pismu od 2. sijenja sve vrvi od poleta. Poeo je s radom na studiji
Maruli u njemakim enciklopedijama i leksikonima, pa mi sukladno tome dostavlja
fotokopije iz nekoliko europskih enciklopedija natuknica o splitskom humanistu.
Zanimljivo je da slavni Grand Larousse (Paris, 1963., tome septime) za Marulia
kae pote et savant ragusain. Ne samo to, nego da se i zaredio, te da mu je
214
Judita tiskana g. 1525. Navodi da je Evangelistar objavljen g. 1501., a Institucija

g. 1511. Te datacije, naalost, ne moemo ozbiljnije razmatrati, iako su zanimljive,
zbog krupnih grjeaka o Marulievu zaviajnom podrijetlu, civilnom statusu i
godini objavljivanja Judite u tom, inae, malom (desetak redaka u trostupanom
prijelomu) tekstu u francuskoj enciklopediji. Razoaranje nije manje ni kad se
pogleda The New Encyclopedia Britannica (1973.1974.), u kojoj se na Marko,
predstavljen s dvadesetak redaka istog prijeloma, u dobi od 60 godina skrasio u
franjevakom samostanu na otoku olti i vratio u Split nakon dvije godine,
razoaran tim iskustvom. Prema britanskoj enciklopediji Maruli bi na oltu
otplovio g. 1510., a to je bilo deset godina prije, i nije iao u samostan. Od djela
mu spominje se samo Judita. Kako do tih grjeaka i postupaka dohodi u uglednim
svjetskim enciklopedijama? Posrijedi je prepisivaka kola, u to ovdje ne u potanje
ulaziti. Strunjaci leksikografi jednostavno prepisuju iz slinih djela, od kojih
su neka pradavna, a ne provjeravaju, redaktori ili urednici za pojedina podruja
(balkanska, junoslavenska literatura) to proputaju, te korisnici uzimlju
zdravo pravo. Na Marulievu primjeru osvjedoio sam se o tom postupku. Pokojna
Madame Denegri, kao i neki nai intelektualci u Francuskoj, pripovijedali su mi
da su prosvjedovali, zahtijevali ispravke u Larousseu zbog mnogih propusta na
tetu hrvatske kulture i povijesti, ali su u slijedeem izdanju stanje nalazili
nepromijenjenim.
Nego, vratimo se pismu g. Franza, u kojem mi alje i lanak S predstavljanja
Marulieve Poslanice Papi Hadrijanu VI, objelodanjen u Vjesniku Provincije
Presvetoga Otkupitelja (6/1994., str. 299301) s potpisom Nazonika. Nazonik
je prof. fra Gabrijel Hrvatin Jurii, koji je ne samo nazoan bio na tom
predstavljanju, nego i na njem govorio. Opisao je za franjevaki glasnik tijek
predstavljanja, ediciju i nagovijestio rimske Marulieve dane.
Tijekom proteklih blagdana Bratislav Luin (pismo od 5. sijenja) izradio
je prijedlog koncepcije Marulieva doma. alje mi taj prijedlog na uviaj,
kritiko itanje i opaske. Tek reda radi upisao sam nekoliko nadopuna, vrlo sitnih,
jer prijedlog saimlje bitne pretpostavke djelotvornosti budueg Marulieva doma
u skladu sa suvremenim zahtjevima marulologije. Predstoji rjeavanje ustrojstvenih pitanja, smjetaja, izbora djelatnika, provedba zamisli u njezinu izvedbu.
Nadati se da g. Petar Krolo u splitskom Poglavarstvu ne e posustati u svojemu
iskrenom htijenju uspostave Marulieva doma, da ga ne e omesti birokratske
zapreke i stranake razmirice.
Kulturni obzor (urednik Milan Ivkoi) Veernjeg lista (8.I., 1995., str. 21)
posveuje gotovo cijelu stranicu Poslanici Marka Marulia Papi Hadrijanu VI.
Taj Veernjakov tjedni dodatak irom je, zamjeujem, otvoren svim prilozima o
Maruliu, a ovaj put je Josip Danoli, polazei od predstavljanja Poslanice na
Knjizi Mediterana u Splitu pripremio za itatelje zagrebakog dnevnoga lista
izvadke iz Marulieva teksta i popratnih tekstova (nadbiskupa Juria, fra Hrvatina
Juriia, M. Tomasovia i D. Novakovia). Kulturni obzor tjedan dana poslije
(Veernji list, 15. I., str. 19) objelodanjuje esej Sreka Diane Koliko nam je
potreban Maruli, u kojem se pita je li Marulieva literatura poticajna u kontekstu
215
postmodernizma. Odgovor je: Ovo nae vrijeme u neku ruku je i vrijeme Marka
Marulia, oca hrvatske knjievnosti. ovjekov duh je u pitanju, pravo na slobodu,
ivot, domovinu. Slobodna Dalmacija od srijede 4. sijenja prikazuje kraom
biljekom (str. 27) J. Fiamenga novoizale Marulieve Dijaloke i dramske tekstove,
to ih je za Sabrana djela priredio Nikica Kolumbi. Vjesnik u prilogu Danica
poprauje pojavu djela Alberta Velikog u prijevodu Tome Verea lankom Viktora
Tadia (cijela stranica 18.), gdje se prenosi da je Maruli prepriao u Instituciji
anegdotu o Tomi Akvinskom i njegovu uitelju Albertu Velikom.
Prof. Bn poslao mi jo jedan svoj rad Montaigne et la Grce de son temps
(Montaigne et lhistoire des Hellnes, Actes du colloque de Lesbos 2529
septembre 1992, prsents pa Kyriaki Christodoulou Centre international dtudes
hellniques et franaises, serie Recherches, n. 5), u kojem spominje (str. 49) i
Maruliev apel papi Hadrijanu VI. kao i druge hrvatske apele u kritinim asovima
opstojnosti kranske Europe.
Sveuilini profesor iz Udina dr. Giuseppe Mazzocchi, koji se inae bavi
knjievnou XVI. stoljea, zahvaljuje za splendido volumetto sul Marullo, u
pismu od 17. sijenja, upuenu iz Pavie, gdje ivi. Komplimente prenosim
Dubravku Pueku, koji se pobrinuo da taj moj esej o Maruliu dolino prevede i
grafiki oblikuje uz suradnju slikara iz Lugana Adriana Pitschena.
Sveuilina profesorica iz Erlangena dr. Elisabeth von ErdmannPandi
ponukala je njemakog klasinog filologa dr. Franza Bauera da radi na objavljivanju rimskog Marulieva rukopisa (Multa et varia) i moli me da posredujem
kako bi dr. Bauer dobio potrebitu literaturu, to u rado uiniti i zbog toga to je
Madame von ErdmannPandi vrijedna i zauzeta kroatistica.
Vidim da urednik revije Maruli (I/95., str. 181) gospodin profesor Radovan
Grgec ita Osservatore Romano, jer biljei u rubrici Vijesti izvjee tog vatikanskog dnevnika o skupu na Gregoriani. Pisma iz Meylana, Pavie, Erlangena,
Mainza, papinski dnevnik, prijatelji iz Lugana, sve to spominjemo u ovoj sijeanjskoj kronici e da bismo potkrijepili dojam o Marulievoj internacionalizaciji,
to je uostalom i bitan motiv marulolokih napora ljetopisca. Citiram jedan pasus
iz pisma Charlesa Bna: Ovom zgodom velim Vam svoju radost to mogu
ustvrditi da Maruli i hrvatski humanizam postaju poznatim meu sveuilinim
kolegama: malo pomalo, otkriva se Marulia, a pisma to ih primam iz Angersa,
Clermont Ferranda, Toulousea, a da ne govorim iz Genve, o tome svjedoe.
Drim to vanim znakom i naputkom za daljnju aktivnost.
II. 95.
Tu tendenciju potvruju pismopisci i tijekom mjeseca veljae. Prijatelj Bn
podastire mi pregled sijeanjske maruloloke djelatnosti. Zahvalio je nakladniku
iz Lugana na knjiici o Maruliu, koju kani prevesti na francuski. Stupio je u dodir
s don Mladenom Parlovom iz Rima, pripravlja referat o Portugalcima u Japanu u
XVI. stoljeu, gdje e govoriti i o recepciji Marulia. Gospodin Ivo Dubravi
216
(Pa Delft, Nizozemska) potrudio se i ljubazno mi dostavio preslik iz prakog

asopisa Slavia (asopis pro slovanskou filologii, ronik XVII., seit 3, 1940.,
str. 412429) studije Franje Galinca Marko Maruli i dva latinska asketsko
moralistika zbornika iz prve polovine XVII. stoljea. Neumorni bibliofil ing.
Dubravi naao je taj broj asopisa u jednom antikvarijatu u Leidenu, kao to je
konano primio iz Oxforda dvije knjige naeg ibenanina Ivana Barbule oliti
Joannes Policarpa Severitana. Jedna od njih tiskana je u Rimu iste godine kad i
Marulieva Poslanica Hadrijanu VI. Znam da je pater Galinec pisao o Maruliu,
ali nisam siguran da sam tu studiju proitao, pa se dajem na posao. Ve na poetku
nalazim zanimljivu indikaciju, jer auktor za Evangelistarium biljei izdan negdje
izmeu 15041510 g., to znai da je ve tada naznaena dvojba oko prvog izdanja
te knjige, i to od jednog upuena strunjaka. Doznajem zatim da je Laurentius
Beyerlick u djelu Magnum theatrum (Coloniae Agrippinae, MDCXXXI tom. IV,
lib. 8,67 pag.) spomenuo Marulievu Instituciju, to nisam znao. Juraj Habdeli
u glavnom djelu Prvi oca naega Adama greh (Graz, 1674.) navodi na jednom
mjestu Marulia kao knjievni uzor. Maruli je bio uzorom isusovakom teologu
Martinu Antunu Delrio (1551.1606.), to izrijekom priznaje u djelu Disquisitionum magicarum libri sex (Maguntiae, MDCVI.) Delriovim tragom Maruli
ulazi u znamenita teoloka djela kao to je zbornik Magnum speculum exemplorum, editio Joannes Major, koji je imao u XVI. i XVII. stoljeu mnogo izdanja.
Od mletakoga izdanja g. 1608. zborniku je dodan katalog djela i auktora, po kojima
je sastavljen, a u katalogu stoji i Marulus Spalatensis anno 1480 (Galinec,
str. 419). Za legendu o sv. Ambroziju iz VIII. poglavlja zbornika navodi se izvor:
Petrus de Natalibus, lib. 2, cap. 36, et Marulus, libro quinto, capitulo tertio.
tovie, Marulieva je Institucija vrelo i jednom njemakom latinistu. Joannes
Niess, takoer isusovac, prema Galinecu, slijedio je Marulievo djelo u koncepciji
i namjeni svoje knjige Alphabetum diaboli (koja je od 1618. do 1670. imala deset
izdanja), to sam navodi u katalogu, a i kod legende sv. Augustina o Rufu, neaku
sv. irila (M. Marulus, lib. 6. cap. 14).
Iz Rima stie uzbudljivo pismo (9. veljae 1995.) don Mladena Parlova.
Pripravljajui svoju tezu o Maruliu, don Mladen je naiao na podatak vrijedan
pozora. U knjinici Gregoriane nahode se dva slavna teoloka djela, gdje se
spominje na Marko. to se tie jednoga od njih, Trithemiusova De scriptoribus
ecclesiasticis, to mi je poznato. Nije pak da se Lorenzo Brancati (Lorentius
Brancatius, 1612.1693.) u uvenoj knjizi Commentaria in III et IV Librum
Sententiarum Ioannis Duns Scoti (8 voll., Roma, 165382) pozvao na Marulia
(Commentaria in Tertium Librum, Pars IIa tomi Tertii, De fide ac Propagatione
eius, Disput. XVIII. Artic. IV, pag. 921) i to na Instituciju ( dicit Marulus lib.
3.c.4). Brancatius, zamjeuje mr. Parlov, ne navodi naslov djela, drei ga
svima poznatim, to takoer svjedoi o Marulu kao auktoritetu u teolokim
krugovima. Citat se odnosi na pitanje mogu li ene biti propovjednicama vjere,
to je pravovjerni Marul poricao, a taj su njegov stav prenosili i drugi katoliki
teolozi. Time se bavi prof. Bn u prouavanju Marulieva auktoriteta u religioznim
raspravama, pa je ovaj podatak uistinu dobrodoao. Gratias ago Tibi, reveren-
217
dissime Mladene. U XVI. i XVII. stoljeu Maruliev auktoritet na bogoslovnom

podruju, da navedemo primjere samo iz kronike ovog mjeseca, potvruju:
MARTIN ANTUN DELRIO
JOANNES MAJOR
JOANNES NIESS
LAURENTIUS BEYERLICK
LORENTIUS BRANCATIUS
JURAJ HABDELI.
Rije je uglavnom o uinkovitosti isusovake veze u recepciji Marulia.
Dobio sam na uvid i dopis Knjievnog kruga, kojim ga gradsko poglavarstvo
izvjeuje, da je na sjednici od 7. veljae raspravljalo o koncepciji Marulieva
doma, prihvatilo ju i iz Prorauna Grada Splita odobrilo sredstva za tri djelatnika.
Za poetak Maruliev dom ima bi tri zaposlena djelatnika, od kojih bi jedan bio
voditelj. Maruliev dom najbolje bi funkcionirao kao ustanova organizacijski i
prostorno pridruena Knjievnom krugu, ali istovremeno i neovisna o njemu (tzv.
modularna organizacija). Napokon, ovim pravnim inom ustanovljuje se Maruliev dom u Splitu, to sam, itatelji se Ljetopisa moda sjeaju, predloio 17.
listopada 1990.
itati novine sve mi je zamornije, pa to gotovo izbjegavam i zbog dnevna
ravnovjesja, jer nikad ne znate hoe li vas iz njih kakav naslov ili izjava trecnuti. U Slobodnoj Dalmaciji (12. veljae, str. 14) privukao me naslov Svijetla
zbivanja na Sustipanu. Na tom bivem slavnom ukopitu odrat e se dogaanja
djejeg bijenala, a 14. veljae transformacije ispred spomenika Marku Maruliu.
Transformacije e biti okrenute Danteu, Marku Maruliu, Mariji Curie, Petru
Panu, Nikoli Tesli, Svjetlugi Voditelj je bijenala Tonko Maroevi, odbjegli
marulolog. U Vjesniku (18. veljae, str. 28) Dunja Falievac struno ocjenjuje
(Dvije vrsne studije) predstavljanje Judite i Latinskog pjesnitva hrvatskog
humanizma u Kljuu za knjievno djelo kolske knjige (Zagreb, 1994.) dvojca
TomasoviNovakovi, to nije promaknulo Maruliu, 2/1995. (rubrika Vijesti,
str. 361) U Vijencu (br. 30/III, Zagreb 23. veljae) naoh tri lanka, u kojima se
usputice Maruli dodiruje. Usred novog Babilona (str. 6), interview s Brunom
Popoviem. Na pitanje: to je za vas hrvatska knjievnost?, odgovor je: iva
muka, od poetka do danas. Blago onim pukim piscima i zapivcima zainjavcima
koji bi za trpezom odrali svoje govorancije, kako ih spominje Maruli. Zatim su
doli crkveni pisci koji su naknadnom projekcijom postali hrvatski pisci. Neka
mi oprosti g. Popovi na iskrenosti izjave, iva je muka titi ono to je rekao u
navedenom odgovoru od poetka do kraja, a jo ivlja objanjavati zato su njegove
prosudbe potpuno pogrene. Zainjavci nisu bili ni zapivci ni pehlivani na gozbama,
niti ih Maruli tako spominje. Takva teorija o zainjavcima davno je odbaena
zbog neozbiljnosti. Ne moe se, istina, od g. Popovia oekivati da prati
maruloloku literaturu, ako mu se ne da, ali bi bilo naravno da proita posvetu
Judite i njezin puni naslov, barem u Grievu prijevodu na suvremeni jezik. (Judita,
Zagreb, 1983.) Evo bo historiju tuj svedoh u versih, po obiaju naih za-
218
injavac, veli Marul u posveti Dujmu Balistriliu, kumu svomu, to znai da

ju je ispjevao na hrvatski nain, u stihotvornoj tradiciji zainjavaca (u versih
harvacki sloena), kojima je kao pjesnicima na taj nain iskazao dug i izrazio
priznanje. Preuzeo je od njih ne samo dvostruko srokovani dvanaesterac, koji je
kao gotovu metriku podlogu nadogradio, nego se koristio i njihovim leksikom i
izraajnim iskustvima, to je prouio prof. Josip Hamm, pokazavi da je Maruli
poznavao srednjovjekovne glagoljske tekstove, pa ak i tekst o Juditi. to mu pak
znai pojam zainjavac, lako je ustanoviti iz prijevoda mu na hrvatski spisa Tome
Kempenca De imitatione Christi. Latinsku imenicu jubilatio prenosi kao zainjanje,
glagol canere kao zainati. Semantiki, dakle, zainjavac sadri veselje,
oduevljenje (jubilatio) i pjevanje, sviranje (canere), to je blisko
trubadurima i tzv. leutaima. Ne mogu se domisliti koji su to, nadalje, crkveni pisci
naknadno proizvedeni u hrvatske, kako odrjeito tvrdi g. Bruno Popovi. Nakon
zainjavaca doao je Maruli, za kojeg nije tono kazati da je crkveni auktor, ve
pisac religioznih i teolokih djela, pjesnik biblijskog i kranskog nadahnua u
jednom dijelu opusa, ali istodobno i pjesnik humanistikorenesansnog doba sa
irokim programom od ljubavnih, pae erotikih, stihova do vrhunskih biblijsko
kranskih epova, od mistikih do aljivosatirikih poema. Da ne navodim druge
primjere karakteristine svestranosti, svojstvene tom razdoblju europske
knjievnosti. Zar su Dore Dri (umro g. 1501.), iko Meneti, legendarni
trubaduri crkveni pisci, ili senzualni Hanibal Luci, pjesnik maskerata Mavro
Vetranovi? Spominjem tek Marulieve suvremenike. Na str. 26. i 27. istog Vijenca
jo jedan interview (asni putni list), s Vladimirom Vratoviem, a u povodu 25.
obljetnice Hrvatskih latinista, kojima je bio suprireditelj. Slaem se s prof.
Vratoviem u svemu to je rekao o vanosti hrvatskog latinizma kao neodvojiva
dijela hrvatske knjievne kulture i o potrebi njegova inkorporiranja u nastavu
knjievnosti, te nadodajem da su od Hrvatskih latinista i za Marula humanista doli
bolji dani. Biljeim da je prof. Vratovi nas, neto mlae kolege, poticao u tom
pravcu, da mu nije promaknuo nijedan napisani lanak. Za predstavljanje pak
Marulia u Hrvatskim latinistima, da se malo vratim u davne dane, uskliknuo sam
u Hrvatskom tjedniku (br. 1, godina I, Zagreb, 16. travnja, str. 15), da je to
dosadanji najvei domet. Neosporni auktoritet za hrvatski latinizam, dakle, u
tom razgovoru, s uvaavanjem gleda na djelatnost splitskog Knjievnog kruga u
objavljivanju Sabranih djela Marka Marulia i godinjaka Colloquia Maruliana.
U reenom Vijencu od 23. veljae (str. 20/21), na duplerici Hektorovieva
slava, Poslanica Tonka Maroevia renesansnom sugraaninu u povodu vedskog prepjeva i izdanja Ribanja i ribarskog prigovaranja. Jasno da u proitati
od slova do slova zbog triju razloga: em sam komparatist te se veselim jo jednom
prepjevu tog spjeva na europske jezike, pie to Tonko, s kojim dijelim prvu fazu
marulologije, volim Hektorovievu ribiiju. Instinkt mi ape da e biti spomena
o Marulu, kojeg je Hektorovi prodiio u pohvalnici Splitu tijekom Ribanja. Jest.
Amicus Maroevi vrsno esejistiki tumai udjel baine u tom pjesmotvoru na
vie razina, pa se dotie i podudarnosti i razlika izmeu Marulia i Hektorovia,
uvodei u diskurs i Tinov Oprotaj. Ipak, ne slaem se u jednom aspektu, kad je
219
u pitanju la diffrence esthtique, tj. kad se tvrdi: Maruli nastoji svoju Istoriju
iskititi () Hektorovi, nasuprot tome eli svakoga uvjeriti da ni u emu ne
mijenja stvarnost Po ovome je Hektorovievo mjesto u okvirima stare hrvatske
knjievnosti sasvim izuzetno Mea culpa, mea maxima culpa, ja, amice, ne mogu dokuiti to je to stvarnost u knjievnosti, ni po emu je stvarnost mjerilo
knjievnosti. Suprotiva, drim da su Marulova Molitva suprotiva Turkom, opis
mu Susanina vrta isto tako stvarnosni poput Hektorovievih ulomaka iz Ribanja.
A da ne govorim o Marulievoj poslanici sa olte Franji Boieviu (Grata salutatrix), ako je ve u optjecaju otoka okolnost, nazona u samoiskazu zaviajnosti
u tom tekstu. Dakle, ne mogu se naviknuti ni na to da je po famoznoj realistinosti
starograjski vlastelin kula bjelokosna u staroj nam knjievnosti, jer mi komparatistiki vrai, podmeui ovu disgresiju, izvlai iz upljikava pamenja razna djela
i jo realistinija, poimence Stullievu Katu Kapuralicu. Je li Hektorovi u Ribanju
mijenjao stvarnost, teko je ustanoviti samo na temelju njegova iskaza, jer nedostaju
iskazi drugih sudionika krstarenja, Nikole i Paskoja. Komparatistika insularna
sinteza Maruli Hektorovi:
I MARKO I PETAR DO OLTE SU BILI,
UZ DOBAR SU VJETAR DOBRO JILI, PILI.
Nedjelja je 26. veljae, pa kupujem Veernji list, gdje se razgovara o 1700.
obljetnici Marulova grada Splita (str. 1718). Subesjednici su Josip Danoli, koji
pita, te Drago imunda, koji odgovara, pa veli o nadolazeim Marulovim jubilejima: Maruli je nacionalna batina. tovie, meunarodna, svjetska. Rodio se
u Splitu, ali je ivio i pisao za nacionalnu i, ire, opu kransku duhovnost i
kulturu. Proslavio je svoj grad i narod. Znao je tko su Spliani i to moraju biti.
Juditu je zato, kako napisa, i mnoge pjesme, spjevao u versi harvatski. No, kao
velikom piscu i iskrenu rodoljubu, kozmopolitu i patriotu, na srcu su mu bili i
Europa i Hrvatska. Stoga je, kao najvei humanist kranskog nadahnua, latinski
i hrvatski stvarao. U tom smislu emo ga proslaviti zajedniki na narodnoj i meunarodnoj razini: u Splitu i Zagrebu, Rimu i Parizu. Podupirem tu elju don Drage, koji je, uostalom, diskretno, to je njegov nain, radio na organiziranju skupa
o Maruliu u Rimu i na kraju samozatajno sudjelovanje prepustio drugima. Moram ipak ustanoviti da na moj poziv da je vrijeme otpoeti priprave za proslavu
tih jubileja (objavljen u Veernjem listu 21. kolovoza 1994. i u Colloquia Maruliana IV.) nije bilo nikakva odziva, izim usmenih kritika prijedloga. Mislim da bi
sila pokretnica trebala da bude u Splitu, da bi se to prije izradio program, jer se
bojim da e se on raditi u krajnji as i biti sklepan. Dvijetisuita est ante portas.
III. 95.
Na zamolbu voditelja, g. kolege Zorana Kravara, sudjelovao sam u radu
Radionice za staru knjievnost u okviru MSHSa u Dubrovniku. Odrao sam
dvosatno predavanje i dvosatni seminar o europskoj recepciji Marka Marulia.
Studentima sam govorio o sadanjem stanju u marulologiji kroz etiri aspekta
220
(podatci u uspjehu Marulievih djela, razlozi itanosti i popularnosti, svjetski

leksikoni o Maruliu, perspektive marulologije u Europi). Na seminarskom
razgovoru studenti su analizirali ulomke Marulieve pjesme Carmen de doctrina
Domini nostri Jesu Christi pendentis in cruce, prevedene na vie jezika. Nastojao
sam sluatelje potaknuti na istraivanje Marulievih djela s kroatistikoga,
komparatistikoga i latinistikog stajalita. Organizacija je bila primjerna.
To je moje slubeno izvjee Rektoratu Sveuilita, gdje opisujem svoj
trodnevni boravak u Dubrovniku. Ja sam o Marulu predavao 9. oujka, a o njemu
se ulo i dan poslije, kad je Pavao Pavlii tumaio mladei njegovu Juditu sa
stajalita epskog anra. U Knjinici Meunarodnog centra hrvatskih sveuilita
doao mi u ruke jedan noviji njemaki leksikon Kindlers neus literatur Lexikon,
Rudolf Radler, band 11, Kindler Verlag, Mnchen, 1990., u kojem je Nikola Pribi
dosta uoljivo opisao i Marulievu Juditu s korektnom bibliografijom. U Knjinici
Romanskog seminara u Zagrebu pregledavam Histoire de la littrature europene
sous la direction d Annick BenoitDusausoy et de Guy Fontaine, Hachette, Paris,
1992. Odjeljak u kojem je prikazana knjievnost humanizma i renesanse (Epska
knjievnost na pukom jeziku): Prva poema napisana na hrvatskom jeziku Judita,
1501., objavljena 1521., iz pera je Marka Marulia (Marulus, 1450.1524.)biblijsku
legendu tu pothranjuje suvremenost. Stoga opsada Jeruzalema (!) slui za
dramatinu metaforu prijetnje turskom invazijom. str. 231. Ve sam se bio
ponadao da je sve u redu, ali ve po tradiciji francuskih srodnih djela potkrao se
temeljit propust. Kriari su opsjedali Jeruzalem, a Asirci Betuliju.
Darko Novakovi predaje mi preslik jedne stranice rukopisa latinskih pjesama Ilije Crijevia iz Arhiva Male brae u Dubrovniku (409 AMB, pag. 346) s
posvetom specijalno za Mirkov Archivio storico. Grazie, signor Donato.
Neprispodobivi pjesnik humanistikih ljuvenih elegija, oboavatelj Flavijine
bjeloputnosti, naime, uzimlje jedan ulomak iz Institucije, etvrto poglavlje etvrte
knjige, De veritate colenda mendacioque fugiendo (Poglavlje o lai zbog kojega
je Institucija dospijevala na popise zabranjenih knjiga i bila spaljivana), za
parafrastiki predloak pjesme u elegijskom distihu. Crijevi je mlai Marulov
suvremenik (1463.1520.), pa tom spoznajom proirujemo krug recepcije
Institucije ve za auktorova ivota i na nae humaniste. Potvruje se jo jedna
Marulova veza s dubrovakim humanistikim krugom, ovaj put emitivna,
receptivna je njegovo zanimanje za spjev Jakova Bunia. Povrh toga Crijevievu
posudbu iz Institucije identificirao je Antun Marija Agi (1753.1830.), to znai
da je dobro poznavao Marulovo pobono tivo, premda ono u XVIII. i XIX. stoljeu
nije objavljivano. tovateljima najitanije Marulove latinske knjige pribrajamo i
jednoga hrvatskog humanista posve drugaijeg kova, koji je, vjerojatno prvi nakon
Petrarce, okrunjen u Rimu lovorvijencem 1484., postavi poeta laureatus.
Prelazimo na novine i periodike diljem zemlje, naeg i ostalih kontinenata.
Insieme, mensile di informazione dell Associazione ItaloCroato, anno I no O, Castelverde
(Roma), cijelu sedmu stranicu namjenjuje meunarodnom simpoziju o Maruliu
na Gregoriani u pobudnom lanku Antonella Cavallota pod znakovitim naslovom
221
MARCO MARULI, IL DANTE CROATO, iz kojeg se vidi da je auktor dobro

instruiran o predmetu. Spremnost, hrvatski tjednik, prve i najprodajnije hrvatske
novine u Australiji, novine za rodoljubna, kulturna, drutvena i portska pitanja,
god. 39, broj. 11, Sydney, 21. oujka, str. 10. i 14.: Jo o Papinu dolasku u
Hrvatsku. U tom se lanku Engelbert Tomas osvre na pohod Ivana Pavla II.,
istiui, m eu ostalim: U Papinu osvrtu na hrvatsku povijest i kulturu lijepo je
istakao da je Marko Maruli otac hrvatske knjievnosti. Ovo me obradovalo jer
posjedujem, dobrotom autora, nekoliko knjiga i publikacija u kojima se graa kree
o velikim uspjesima knjievnika, pjesnika, humanista i hrvatskog rodoljuba Marka
Marulia. U nastavku se govori i o audijenciji kod Pape povodom simpozija na
Gregoriani, te o Marulievoj recepciji u Engleza. Iz Glasa Koncila (5. oujka, str.
4) doznajem da je prigodom predstavljanja zbornika Salona Christiana u rimskomu
Hrvatskom papinskom zavodu sv. Jeronima, nadbiskup splitski mons. Ante Juri
predao rektoru Lateranskog sveuilita sabrana djela Marka Marulia. Izvijestio
je Nedjeljko Pintari. Vjesnikova Danica (18.III., str. 13) velikim je lankom
popratila pojavu Marulievih dijalokih i dramskih tekstova u Sabranim djelima.
Auktor lanka dr. Rafo Bogii, ugledni strunjak za stariju hrvatsku knjievnost,
istaknuo je posebno udjel prireditelja Nikice Kolumbia, koji da je na primjeren
nain predstavio vaan odsjeak Marulievih hrvatskih stihova. Moemo
zakljuiti, kae dr. Bogii, da je ovim izdanjem jednog dijela Marulieva opusa
uinjen znaajan korak i u vizuru spoznaje Marulieva djela i na planu blagovanja
s Marulieve trpeze. Encyclopaedia Moderna, god. XV., br. 1 (45), Zagreb, oujak
1995.: Godinjak posveen Marku Maruliu (str. 7981), tj. prikaz Colloquia
Maruliana I, II, III. koji je napisao Bratislav Luin. Na poetku lanka dan je saet
prikaz marulolokih djelatnosti u posljednjih desetak godina.
Sluilo se da mi je predavaka praksa o Maruliu tijekom oujka dostignula
gornji kvantitativni domet, jer sam pored dvaju kolegija na Sveuilitu, gostovao
u Dubrovniku, te 31. oujka u Sinju, ugoen uzorno od prof. Marka Duvnjaka u
ime Gimnazije Dinka imunovia i fra Joze Solde, predsjednika ogranka Matice
hrvatske. Ravnatelj kole, gdje sam od 1963.1968. predavao hrvatski i francuski,
te odrao prvo predavanje uenicima o Marku Maruliu (usput reeno, podosta
zbrkano), istaknuo je tu injenicu pri predstavljanju u Domu mladih, gdje sam
najvie govorio o Marulievoj europskoj poziciji. Bivi mi uenik prof. Miljenko
Buljac takoer je sudjelovao u predstavljanju govornika, bivi kolege s gimnazije
postavljali dodatna pitanja o Maruliu, bivi uenik, ravnatelj Osnovne kole, prof.
glazbe Borkovi, obradovao me listom Marul. Njegova kola nosi ime Marka
Marulia, te se tako odluio i za naslov lista uenika. Do sada su se pojavila dva
broja, lijepo ispisana i iscrtana, a u prvom broju (Sinj, travanj 1994.) prof. Milica
Dalbello pie uvodnik Tko je ovjek ije ime nosi naa kola?!, gdje iznosi uenicima temeljne podatke o Marku Maruliu i potie ih na njegovanje pisane rijei:
Ne emo svi biti Marulii, a esto je puta dovoljno da znamo lijepo i pravilno
izraziti svoju misao, svoj doivljaj, upotrijebiti dragu hrvatsku rije gdje treba i
kako treba. (str. 2) Kratak boravak u Sinju probudio mi mnoge uspomene, 27
222
godina je proteklo, ali i osvjeio. Vidio sam, naime, obrise kulturnog poleta, pa i
to da je promicanje Marulia u hrvatskoj javnosti imalo uinka.
IV. 95.
Travanjsko marulievanje zaponimo prikazom pristiglog mi godinjaka
Colloquia Maruliana IIII (Knjievni krug, Split, 1995.). Na uvodnom je mjestu
Pogled u Maruliev latinski rjenik Branimira Glaviia, koji je predao Urednitvu
Sabranih djela novi svezak. Ovaj je, dakle, rjenik plod ratnih godina 19911993.
Stoga je izraen runo i vlastoruno, tj. bez kompjutora i bez suradnika, i u
marulievskim uvjetima, tj. uz svijeu. (str. 5) Rjenik ima 12.500 natuknica na
850 kartica, i moemo se samo diviti maru, samozataji i maruloljublju prof.
Glaviia, te poeljeti to bre tiskanje tog djela, koje e za nae i inozemne
strunjake biti poticajno. Kako je auktor djela bio u najprisnijem dodiru s
Marulievim latinskim tekstovima, prevodei ih sa zadivljujuom upornou i
vrsnoom, mogao je spoznati bitne znaajke leksika ovoga novolatinskog pisca
hrvatskog korijena i europskih obzora, o emu daje meritorne sudove (bogatstvo
rjenika, uporaba istoznanica, ivopisnost, medievalizmi, neolatinizmi,
deminutivi, udjel grkih, hebrejskih, talijanskih i hrvatskih rijei u oblikovanju
rjenika). Tako emo zahvaljujui prof. Moguu u Sabranim djelima imati cjelovit
hrvatski rjenik, a pothvatom Branka Glaviia i latinski rjenik.
Slijedei je prilog u Godinjaku, i to opsean: Dubrovnik Verona Basel:
Tri priloga za recepcijski dokumentarij Institucije (str. 1348) Darka Novakovia. U prvom sluaju rije je o spomenutoj Crijevievoj parafrazi Marulieva poglavlja o lai uz analizu i dokumentaciju. U drugom se podrobno govori o
kodeksu CCXXVII (354) veronske kaptolske knjinice s dva Marulieva lista (54
55v), to me vrlo zanima, jer sam u nabavci istih i ja sudjelovao. to sadre ta
dva lista? Dva poglavlja iz Institucije De consortio habendo fugiendoque i De
castitate servanda exempla uirorum. Koju nam spoznaju donose? Vrijednost je
veronskoga rukopisa, i to golema, u neemu drugomu: on je recepcijski dokument
kakav ne postoji ni za jednog hrvatskog knjievnika Marulieva vremena. Maruli
se, naime, u tom kodeksu naao u drutvu kojim bi bio poaen svaki europski
humanist: u drutvu Petrarke i Erazma. (str. 35) Sastavlja je rukopisa inae
prikupio najmjerodavnije tekstove u obrani celibata. U treem odsjeku Darko
Novakovi istrauje zato uz baselsko izdanje Institucije iz 1555. stoji str. 1176
1442. Primjerak tog izdanja nalazi se i u knjinici splitskoga Arheolokog muzeja.
To je zapravo hrestomatija primjera mana i vrlina najizvrsnijih pisaca, kako stoji
u dugakom naslovu. Maruli je uvrten u izabranu momad od 11 auktora, meu
kojima su i Valerius Maximus, Sabellico, Aristotel. Prireditelj je zbirke Johannes
Herold (Basilius, Acropolita, 1514.1567.), koji je takoer izdao jedan spis
Koriolana ipika i jednu raspravu Matije Vlaia. Knjiga obasie preko 1.500
stranica, Maruliev je tekst drugi po veliini (prvih pet knjiga i dva poglavlja iz
este knjige Institucije.) Tridesetak godina poslije smrti Marko Maruli u izboru
Johannesa Herolda predstavljen je kao anrovski klasik. () Golemi baselski
223
kompendij tako posredno svjedoi da ni poasno mjesto u veronskom rukopisu

nije bilo sluajno, zakljuuje dr. Novakovi, a ja u nadodati da sva tri mu
navedena iznaaa eksplicitno potvruju Marulievu sve uoljiviju poziciju u
povijesti europske knjievne transmisije u XVI. stoljeu.
U studiji prof. Charlesa Bna La reception des oeuvres de Maruli dans les
provinces du Nord (od ovog broja Colloquia Maruliana objavljuju priloge inozemnih suradnika na njihovu jeziku, ali s opirnim saetkom na hrvatskom), takoer opirnoj (str. 4972) sistematiziraju se odjeci Evangelistara sa stajalita
osporavanja Luthera i Calvina, poglavito u jednom djelu Jeana Gareta De vera
praesentia corporis Christi in sacramento Eucharistiae, koje je nakon prvog
izdanja g. 1561. doivjelo brojna izdanja i prijevode (na francuski g. 1599.), gdje
se auktor pozivlje i na jedan ulomak iz Marulieva spisa. Pierre de Backere
(Bacherius) u knjigu Hortulus precationum uvrstio je takoer jedan molitveni tekst
iz tog spisa preveden na flamanski (Louvain, 1569.) I tri brata De Billy (Jacques,
Jean i Geoffroy) nalaahu duhovnu okrepu u Evangelistaru. Jacques preporuuje
Jeanu da prevede na francuski to Marulovo djelo. Ne zna se je li mlai brat posluao
starijeg, ali je g. Beni utvrdio, da se Jean de Billy u knjizi Exhortation au pueple
franais pour exercer les oeuvres de misricordie (1572.) oslanjao na Instituciju,
koju je Geoffroy preveo na francuski (Paris, 1587.). Napravimo iznovice mali popis
Marulievih dunika, odreda uglednih katolikih auktora:
JEAN GARET
PIERRE DE BACKERE
JACQUES DE BILLY
JEAN DE BILLY
GEOFFROY DE BILLY
JOANNES HEROLDT (BASILIUS).
Vidimo, dakle, da ovaj niz iz XVI. stoljea ukazuje na Marulievu iznimnu
nazonost u kranskoj literaturi protureformacije, europsku rasprostranjenost
Evangelistara i Institucije, koja upravo motivira znanstvenu zauzetost prof. Bna.
Dekan Misiolokog fakulteta na Gregoriani Jess LpezGay otvara, drim,
novo poglavlje recepcije Marulia radom Marcus Marulus en la primitiva misin
de los jesuitas en Asia (str. 7480). To je ujedno njegovo priopenje sa simpozija
o Maruliu na Gregoriani studenoga prole godine. Nas e najvie zanimati
izlaganje uglednog profesora o onom primjerku Institucije, koji je sv. Franjo
Ksaverski nosio na svoj misijski put. Primjerak je dospio u Madrid u Kolegij
Drube Isusove, gdje se uvao, ak su iz njeg izbrisani neki dijelovi prema nalogu
Inkvizicije iz 1612. To pater Jess LopezGay komentira: Meutim, to bi rekao
Franjo Ksaverski da je svojim oima vidio ispravke u knjizi koju je tako volio, na
kojoj se odgojio i koja mu je bila duhovna hrana odmah iza knjige Duhovnih
vjeaba? U panjolskomu graanskom ratu primjerak je nestao, kad su
revolucionarci spalili samostan 11. svibnja 1931. U isusovakim misijskim
bibliotekama redovito su se nalazile Marulieve knjige.
225
Franz Leschinkohl daje vrlo zanimljive obavijesti o Instituciji i Evangelistaru

u estostoljetnoj Njemakoj. Svratimo pozornost na ovu konstataciju: Razdoblje
od 1529. do 1532. godine mogli bismo nazvati zlatnim dobom tiskanja djela Marka
Marulia u Njemakoj, jer je tada u Klnu u dvije godine 1529. i 1532.
tiskano ak est izdanja Evandjelistara, a 1530. i 1531. po jedno izdanje
Institucije. (Colloquia Maruliana IIII, str. 85.) Potranja za knjigama Marka
Marulia dovodi se u svezu s napetim onovremenim vjerskim gibanjima. Istraujui zastupljenost Marulovih knjiga u njemakim knjinicama, g. Franz je dobio
dopis od isusovake Misionarske knjinice da je Georg Schurhammer, biograf sv.
Franje Ksaverskoga (Franz Xaver, Verlag Herder, FreiburgBaselWien, 1971.)
posjedovao vie knjiga naeg pisca. U citiranom ivotopisu na vie se mjesta
dokumentira sveeva privrenost Marulievoj Instituciji. Primjerice, kad u svibnju
1546. putuje na zabaeni otok Moro meu kanibale, uzima samo svoju staru kabanicu, Brevijar i De institutione bene vivendi.
Bratislav Luin komentira, prireuje i prevodi Marulievo pismo brakom
sveeniku Marku Prodiu (str. 103111), datirano 10. svibnja 1496. To kratko pismo prijatelju s otoka Braa, zahvalnica za neke otposlane darove, moe svejedno
posluiti u interpretativne svrhe. Doznajemo da je taj sveenik bio Markov
suuenik, da su tijekom kolovanja rado itali tiva o zaviajnoj prolosti, te da
su Marulievi pedagoki nazori sinteza kranskoga i humanistikog odgoja.
Rafo Bogii (str. 113121) tumai po kojim je sastavnicama Marko Maruli
na suvremenik saimljui to u kategorije rodoljublja, tj. borbe za opstanak i etikomoralnog odnosa i kodeksa, to su ujedno i naela hrvatske renesanse i
knjievnosti openito i danas aktuelna i nedjeljiva: negacija jednoga sigurno
predstavlja negaciju drugoga. (str. 120)
Po tko zna koji put M. Tomasovi u ovom Ljetopisu dotie onu pripovijest o
Marulievu kobnu noarenju s Papaliem (Maruli u zadarskoj periodici iz 1846.,
str. 124127) i ustvruje da ju je Luka Svilovi ve u listu La Dalmazia (II, br. 2
5, Zara, 1846.) kritiki preispitao i opovrgnuo. Uzaman, ona se opinstvu svia i
imade pristaa sve do dana dananjega. Sviala se i Anti Kuzmaniu, koji je u
Zori dalmatinskoj (god. III., br. 42, Zadar, 1846.) napisao Maruliev ivotopis
tijekom kojega ju je podrobno prenio, makar je naglasio da je izmiljena, s
napomenom da se jo uje u Splitu. Taj moj prilog zajedno s onim iz Colloquia
Maruliana II okuaj je poticanja prouavanja Marulieve novovjekovne recepcije
u hrvatskoj kulturi od Francesca Carrare do Tona Petrasova Marovia (Colloquia
Maruliana III).
Cvito Fiskovi (Maruli, Balistrilii i Metrovi u Neujmu, str. 130137),
najprije otklanja drugu takoer zaraznu legendu o Marulievu navodnom povlaenju u neujamski samostan ili pustinjski stan. Zatim iznosi nepoznate arhivske
podatke. Obitelj Dujma Balistrilia, Markova kuma (njemu je posvetio Juditu,
njegov je ranije gost bio na olti), uivala je patronat nad crkvom u Neujmu.
Antonio Proculiano, poznat po govoru u kojem je veliao Split i Marka Marulia
(Oratione al Clarissimo Ms GB Calbo Rettor et alla magnifica Comunit di
226
Spalato, Venezia, MDLXVII), podrijetlom je iz Bara, a bio je javni biljenik, te

je g. 1567. u tom svojstvu boravio u Splitu. O Maruliu je rekao: Ne samo da
mnogi Vai predasnici bijahu hrabri ratnici na moru i po kopnu, ve bijahu izvrsni
knjievnici iji se prekrasni i veoma ueni sastavi itaju u tisku, ali je jedan od
svih najbolji, gospodin Marko Maruli. Da najbolji dio njegovih radova, koje je
napisao kao zreo pisac, nije bio uniten u vremenu smrtonosne kuge, imali bismo
sada kranskog i splitskog Vergilija. (Fiskovi, CM IIII, str. 131) Kuga je harala
u Splitu g. 1527. Tri godine nakon ovog govora, 1570., u popisu imovine Jerolima
Geremia zabiljeena je i Marulova Institucija, to je jo jedna naznaka ive mu
prisutnosti u esnaestostoljetnom Splitu.
Arsen Duplani (Tragom Carrarinih biljeaka o Maruliu, str. 139157)
podastire nalaz iz Carrarine ostavtine u splitskomu Arheolokom muzeju. U
poziciji Biografije nalazi se graa o Maruliu, a nju ine tri pjesnikova ivotopisa,
Carrarine biljeke o njemu, prijepis prie o Maruliu iz Costantinijeve knjige
Lettere critiche i jedan list ispisan nepoznatim rukopisom. (str. 139) Iscrpno
podastirui i ralanjujui reenu grau, prof. Duplani dao nam je vie vrijednih
podataka i rijeio po koju nedoumicu to se tie recepcije Marulievih djela u
Europi. U pogledu Carrarine tvrdnje iz Danice 1846. da je Evangelistar bio tekst
(kolsko tivo) u Francuskoj, pozivom na Josipa Cindra, odnosno na Girolama
Tiraboschia, pisca povijesti talijanske knjievnosti (Venezia 1795.1796.), rije
je o zabuni. Marulia u toj knjizi uope nema, obraen je Michele Marullo
Tarcaniota. U Carrarinim biljekama navodi se da je Johann Albert Fabricius
(Bibliotheca Latina mediae et infimae aetatis) napravio bibliografiju Marulievih
knjiga. U tom popisu navedeno je vie naslova i vie izdanja, meu ostalim i izdanje
Evangelistara iz 1513. u Parizu, to se susree ponekad i u drugim djelima te vrste.
Drim da je rije o netonosti, zapravo o baselskom izdanju iste godine. Fabricius spominje i latinski spis De imitatione Christi, jo nepronaen, ali jamano
napisan, jer se izriito navodi u Marulievim novoobjavljenim pismima. Od triju
Marulievih biografija iz Carrarine ostavtine (Natalisove, Marcocchijne,
nepotpisane), ponajvanija je potonja, jer se u njoj navode Marulieva djela i
literatura o njima. Spominje se takoer stanoviti Marulov rukopis u samostanu
sv. Mihovila na Muranu, prema Giovanniu Benedettu Mittarelliu (Bibliotheca
codicum manuscriptorum monasterii S. Michaelis Venetiarum prope Murianum,
Venetiis 1779.). Prof. Duplani razjasnio je tu indikaciju: Mittarelli je Maruliu
posvetio est stupaca (748753), a rije je o dvama rukopisima, tumau antikih
napisa i prijevodu Dukljaninova Ljetopisa. Dakle, nije, naalost, spomen o
nepoznatim ili izgubljenim tekstovima. No, za Marulievu bibliografiju ipak je
vana spoznaja, jer Mittarelli donosi uvodnu Marulievu poslanicu Dominiku
Papaliu, zatim poslanicu koja prethodi solinskim natpisima i Maruliev zakljuak
koji se nalazi iza osamnaestog solinskog natpisa. Time se za 90 godina unatrag
pomie prvo objavljivanje dviju uvodnih poslanica, a za 97 godina objelodanjivanje
zaglavka iz solinskih natpisa. (str. 153) To jo nije sve, jer Mittarelli biljei da
je Jacob Spon (Miscellanea eruditae antiquitatis, Lyon, 1685.) pohvalio taj rukopis.
Nepoznati auktor biljeaka o Maruliu u Carrarinoj ostavtini citira jedan pasus
227
Apostola Zena (1668.1750.) iz kojeg se nasluuje veza izmeu Pomponia Leta

(1428.1497.) i splitskog humanista. Citat Apostola Zena koristio se u katalogu
pohvala Maruliu od slavnih ljudi (primjerice, koristi ga P. Kasandri u predgovoru
Judite, 1901.), pa sam se dosta trudio identificirati ga, listajui bezbrojne knjige
tog poligrafa po talijanskim knjinicama. Sada je, zahvaljujui kolegi Duplaniu,
potraga zavrena: Dissertazioni Vossiane II, Venezia, 1753., str. 247. U Carrarinim
biljekama uva se i dio pisma nepoznata poiljatelja, u kojem on opisuje kako je
demonstrativno napustio predstavu drame Marco Marulo F. Seismita Dode. Dobro
je i to znati, to se tie predstave u Zadru u kasno proljee 1843., o emu se
viekratno tilo u naem Ljetopisu. Meu vrijednim podatcima, to ih crpim iz
ovog priloga Colloquia Maruliana IIII, ne proputam ni ovaj: A. Brambilla,
Biografia dillustri Dalmati, Illustri Spalatini, Gazzetta di Zara, Zara, 13. V. 1836.,
p. 153154. (ivotopis Marulia) Na poetku svojeg rada prof. Duplani je jedno
poglavlje namijenio opisu veza Arheolokog muzeja s Maruliem. Impozantan je
broj starih izdanja Institucije, Evangelistara i drugih, od kojih sam u kronici ovog
mjeseca ve naveo baselsko izdanje Institucije.
Na kraju je Godinjaka moj uobiajeni Maruliev ljetopis (VI.), a nedostaju
prilozi kolega Ivice Martinovia i Mije Korade, koji su sudjelovali na Okruglom
stolu o Maruliu travnja 1994., i to sa zanimljivim priopenjima. Ivica prodornom
analizom jedne teme iz Evangelistara, a Mijo prikazom odnosa isusovaca prema
Marulievoj literaturi. Molim itatelje da se strpe do Marulieva ljetopisa (VIII.),
kad u recenzirati Colloquia Maruliana, br. V, i, nadam se, reena priopenja.
Inae, na Godinjak prolazi gotovo nezamijeeno u hrvatskoj javnosti, u
inozemstvu ga pak recenziraju vrlo ugledni periodici koji se bave humanizmom,
renesansom i latinitetom. Ipak, kadto se nae koja vijest u njemu. Tako Petar
Zdravko Blaji biljei predstavljanje CM III tijekom Marulievih dana 1994. uz
druge manifestacije u Hrvatskim obzorjima, br. 2, Split 1994. (Vidi auktorovu
knjigu Rije u odjecima rijei, izbor i predgovor Miljenko Bujac, Katela, 1995.,
str. 160.)
Don Mladen Parlov poslao mi na uviaj lanak Nepoznati Maruliev ivotopis.
Naiao je u jednoj knjizi (Giuseppe Liruti, Notizie delle vite ed opere scritte da
letterati del Friuli, Vol IV, Forni editori Bologna, pretisak Tipografia Alvispoli,
Venezia MDCCCXXX, str. 324325) da je Francesco Amula (Amulio), poboni
javni biljenik iz Udina, itao i posjedovao Marulieva djela. tovie, prema
Lerutiu, Amula je napisao latinsku biografiju svojega omiljenog pisca, koju da je
vidio u rukopisu.
Predstavit u Marulia u Mainzu, gdje u govoriti o Henriku VIII. i Moreu,
korisnicima Marulievih djela, takoer i u Freiburgu, iz pisma prof. Bna od
3. travnja. Braco Luin (12. travnja): Unioh u elektronski katalog knjinice
Sveuilita u Harvardu. () Posluno njihovo raunalo daleko u Americi uas
mi iznese pred oi podui spisak. A u spisku: Judita/Judith, dvojezino izdanje,
uredio i preveo s hrvatskoga Henry R. Cooper, Jr., Columbia University Press,
1991. U prilogu aljem ispis dotine kataloke jedinice:
228
AUTHOR:
TITLE:
Maruli, Marko, 14501524.

(Judita. English & SerboCroatian)
Judith / edited by Henry R. Cooper, Jr. ; translated from the
Croatian by Henry R. Cooper, Jr.
PUB.INFO: Boulder: East European Monographs; New York : Distributed
by Columbia University Press, 1991.
Najedie me s onim SerboCroatian, to je inae nazono u katalogu, no na
knjizi ipak pie kako treba: translated from the Croatian Braco mi dostavlja i
popis drugih Marulievih knjiga na Harvardu: CM II, Davidias (1957., 1974.),
De humilitate et gloria Christi (1989.), Institucija (1513., portugalski prijevod
1579., njemaki prijevod 1583., 1986.) Starozavjetne linosti (1979., 1984.), De
laudibus Herculis (1524.), Evangelistarium (1516., 1532., 1545.), Judita, Suzana,
Pjesme, Latinska djela (1979.), Latinska manja djela I. (1992.), Plavca nova
(1971.), Versi harvacki (1979.). Dvadesetak izdanja Marulievih knjiga, starih,
novih i najnovijih, to pokazuje da ta knjinica prati u stopu izdavaku djelatnost,
te da naeg humanista dri vrijednim tako pozorne pratnje. Na dvojezino izdanje
Judite i na Cooperov prijevod upozorio me g. 1991. akademik Ante Kadi pri
povratku iz Amerike. Sva moja nastojanja da nabavim koji primjerak tog vanog
prijevoda Judite na jedan svjetski jezik nisu urodila plodom. Prijatelji su mi ga
naruivali preko jedne knjinice u Luganu i Londonu, za sada bezuspjeno. Ako
se nae koji dobrohotni itatelj koji bi mogao doi do tog izdanja, bio bih mu vrlo
zahvalan na usluzi i ljubaznosti. Kad smo ve kod Juditine slave, trebat e u njezine
bibliografije unijeti jo dva amerika izdanja. Od vrijedne urednice kolske
knjige prof. Avenke uri doznajem da je njihova Judita (niz Dobra knjiga,
1991.), koju sam priredio, prodana u 3 tisue primjeraka.
Na sjednici Knjievnog kruga u Splitu 13. travnja utemeljen je MARULIANUM, Zavod za prouavanje ivota i djela Marka Marulia, o emu izvjeuje
Jurica Pavii u Slobodnoj Dalmaciji (16. i 17. IV., str. 15. Vivat, crescat, floreat!
Pismo mons. Antona Benvina iz Rima (8. IV.): Ovih dana zatekao se ovdje
prof. dr. Ivan Golub, koji djeluje i u Meunarodnoj bogoslovnoj komisiji, kojoj
je po slubenoj dunosti tajnik P. Georges Cottier (), koji se preko Goluba
zanimao kako idu koraci prema kongresu o M. Maruliu. To je dobra vijest,
ali iza nje slijedi i manje povoljna vijest o stanovitoj rezerviranosti institucije na
kojoj bi se kongres trebao da odri. Orare et laborare!
Pismo g. Franza Leschinkohla iz Mainza: Mogu vam javiti radosnu vijest
da je Njemaka preplavljena enciklopedijama i leksikonima, koji piu o linosti i
djelima Marka Marulia. Navodi primjere: Europisches BcherLexikon
(Leipzig, 1742.) objavljuje oglas, u kojem knjiar Theophil Georgi nudi na prodaju
njemaki prijevod Institucije, Annales typographici (1798.) biljee Marulieve
knjige.
Istodobno mi g. Beni alje nacrtak priopenja za Okrugli stol o vezama
Henrika VIII. i Thomasa Morea s Marulievim knjigama. aljem svoj prijedlog
(Prilog 2) da se g. Beniu dodijeli Godinja nagrada INE za promicanje hrvatske
229
kulture u svijetu. aljem i dopis Vjesniku, objavljen 22. travnja, Danica, str. 8
(Prilog 4) sa samo jednom grjekom. U prvoj je reenici lektor ili lektorica petoljee
promijenila u proljee, dakle pet godina u godinje doba jedne godine.
Zamah marulievanja ubrzaje se oko 22. travnja, dana Judite i dana kad se
upriliuje Okrugli stol o Marku Maruliu, na kojem sudjeluju Ivo Frange, Branimir
Glavii, Nikica Kolumbi, Ivo Babi, Cvito Fiskovi, Igor Fiskovi, Ivica
Matievi, iz Zagreba, Zadra, Trogira, Broda, te Charles Bn (Francuska), Wilfried
Potthoff (Njemaka), Petar Runje (privremeni rad u Rimu), voditelj i ujedno referent je Bratislav Luin. Vrsna momad, tek joj nedostaje poneto mlaih snaga,
a biljeim i odsutnost enskog roda. Novine piu o tome i u povodu toga. U Forumu,
kulturnom pridodatku Slobodne Dalmacije (25. travnja) Drago imunda objavljuje
dio izlaganja, izreena 21. IV. u crkvi sv. Frane u Splitu na otvaranju V. Marulievih
dana, naslovivi ga Hrvatski Dante i Goethe. Isti list u dodatku Vikendcocktail
(23. IV. 1995.) gaji izbor poezije o moru u izboru Jake Fiamenga, koji itateljima
nudi ulomak iz Judite, gdje se opisuje prijelaz idova preko Mora Crvenoga (II,
261276). Slobodna Dalmacija dojdui dan (24. travnja, str. 31) izvjeuje o
Okruglom stolu s naslovom T. More itatelj Marulia. Izvjestitelj Jurica Pavii
uz tu zanimljivost istie jo da su W. Potthoff, I. Babi i N. Kolumbi pripisali
Maruliu nova djela. Oekujemo, dakle, s nestrpljenjem CM V, gdje e ti referati
biti tiskani, nadajui se da e ovaj put svi sudionici poslati svoje tekstove. Iz
programa Marulievih dana vidim da je 24. travnja odrana knjievna veer DHK
iz Splita, najavljena s prvim stihom iz Judite. U utorak 18. travnja kola likovnih
umjetnosti iz Splita predstavila se izlobom uenikih radova na temu Marulieva
spjeva, a Gimnazija Marka Marulia priredila 19. travnja Sveanu akademiju. Pod
kapom Marulievih dana dominiraju, meutim, kazaline priredbe. Izvode se, pored
ostalih, Ljubovnici, te Mafija D. JelaiaBuimskog, Don Juanov osmijeh I.
Ivanca, Breanova Mrdua, Bljesak zlatnog zuba M. Matiia, Pria o zloinu V.
Kljakovia, Fabrieva Berenikina kosa, Paviljon gmizavaca D. arka, u slavu i diku,
ali ne ba na priliku Marka Marulia.
Zahvaljujui zanimanju madarskoga uglednog komparatista i kroatista za
djelo Marka Marulia, potpisani ljetopisac uao je u leksikon svjetske
knjievnosti (Vilgirodalmi Lexikon, tizentdik ktet, Taatz, Akadmai Kiad,
Budapest, 1993., str. 632). Kolegica Klara GncMoaanin ljubazno mi je prevela
to tu pie, a najvie se istie maruloloki rad: Ima vanu ulogu u prouavanju
opusa Marka Marulia, jednog od prvih velikih likova hrvatske knjievnosti, a to
je i glavno podruje njegova istraivanja Pisac je natuknice dr. Lks Istvn,
koji u svojim radovima o epici interpretira Marulieve spjevove. Napisao je prijatelj
iz Madarske i Povijest hrvatske knjievnosti (na preko 600 tipkanih stranica), gdje
je, zacijelo, opirno obradio Marulia, pa e uskoro o tome biti rijei kad knjiga
izie iz tiska.
230
V. 95.
Iz Zapisnika sjednice Urednikog odbora Sabranih djela Marka Marulia,
odrane 21. travnja 1995., doznajem da je za 2001. predvieno izdanje Judite u
posebnoj opremi. Doznajem da se opet razgovaralo o tiskarskim grjekama,
poinjenim prije est godina. Reeno je takoer da sve to je u svezi s Maruliem
treba da dobije placet Urednitva. Najvie me obradovala vijest da e svezak
Hrvatske proze s rjenikom tijekom ove godine u tisak, to znai da e Opera omnia
imati pet svezaka Marulievih hrvatskih tekstova, a neto e ih ui i u svezak
Incerta. Prema tome, Marko Maruli ostavio je plodnu zalihu hrvatskih knjievnih
djela, jedan je od najproduktivnijih pisaca nae renesanse, premda je njegov latinski
opus neusporedivo vei od hrvatskoga. Iz Zapisnika doznajem slubeni naziv
Marulieva doma: MARULIANUM, Zavod za prouavanje Marka Marulia i
starije hrvatske kulturne batine. Mislim da je to preiroko, jer e budui Zavod
imati posla barem desetljee s Marulievim golemim, jo uvijek potpuno
neobjavljenim i samo djelomino prouenim opusom, starija hrvatska kulturna
batina pak neomeen je vremenski razmak, dok u kulturnu batinu, znamo,
spadaju osim knjievnih i drugi razni proizvodi ljudskog duha i umijea. Doznajem
da e opu bibliografiju izraditi prof. Nedjeljka Paro, to drim vanom odlukom,
obzirom na velike nedostatke i praznine u tom pogledu.
Primih pjesniku razglednicu s nadnevkom 6. svibnja, u kojoj stoji:
Iz daleke kotske stie vijest od Darka,
imamo jo jednog Marulia (Marka)!
Neto starih stvari, puno novih varsi
jednom rijeju, Mirko, da te prou sarsi;
povrh svega neto da ti pamet stane:
na je Marko jubi (bar u mlae dane)!
Kolega Darko Novakovi, sudei po tim otmjenim dvanaestercima (nedostaje
im samo dvostruka rima), u Glasgowu je pronaao rukopis Marulievih pjesama,
te eljno oekujem nove obavijesti. Ovo je ve drugo sretno pronaae Marulievih tekstova u Velikoj Britaniji do kojega je Darko doao svojom upornou i
sustavnim prijegledom knjinikih riznica i prismotrom njihovih kataloga.
Gospodinu dr. Anti Stamau uputio sam 12. svibnja 1995. pismo u kojem mu
estitam na izboru za predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika. Molim ga potom
da podsjeti Gradsko poglavarstvo na obeanje dano Drutvu u pogledu podignua
spomenika Marku Maruliu u Zagrebu, tj. da ga na stanovit nain pouri. Poslao
sam uvaenom predsjedniku i svoj apel za proslave Marulovih obljetnica 2000.
2001., u kojima bi Drutvo trebalo biti spiritus movens, a moda i spiritus agens.
itam Zagrebaki trg (Zagreb, 12. svibnja 1995., str. 4), koji je donio vie
napisa o bombardiranjima Zagreba po nalogu ratnih zloinaca i na moje suutno
iznenaenje ispod slike razruenog Dominikanskog samostana u eljeznikoj
koloniji meu devetoricom poginulih 22. veljae 1944., kad su savezniki avioni
okrutno napali Zagreb, nalazim i ime o. Serafin Lupi! Ameriki bombarderi su
231
pogodili izravno samostan, tako da su redovnici stradali ak u betonskom sklonitu, a meu njima i Serafin Lupi, prevoditelj prve knjige Marulieve Institucije.
Prijevod mu je posmrtno objavljen u Gospinoj krunici, br. 34, Zagreb 1944., str.
40104. Serafin Lupi bavio se, dakle, prevoenjem Marulieve najpoznatije
latinske knjige na hrvatski i prvi je dao vei prilog. Nisam znao nita o njemu, a
sada slijedom traginih konotacija iz Zagrebakog trga upisujem u ljetopis da je
bio dominikanac i civilna rtva rata.
Dvije je stranice (67) odvojio Vijenac (18. svibnja 1995.) Okruglom stolu o
Maruliu. Uz popratnu biljeku Bratislava Luina donosi izvadke iz referata
Charlesa Bna, Ive Frangea, Branimira Glaviia, Wilfrieda Potthoffa, Nikice
Kolumbia, Ive Babia, Petra Runje, Bratislava Luina, Ivice Matievia. U
Vjesniku (Danica, 20. V., str. 14) Miroslava Jandri pie: Marin Cari je u sklopu
Marulievih dana i uz vidnu potporu Dramskog programa Hrvatskog radija te
Croatia recordsa pokrenuo novu ediciju kojom kani na kasete snimiti stariju hrvatsku knjievnost. Za sada je snimio Juditu, Robinju i Ribanje. Judita je ve bila
snimljena 1979., a ovom je zgodom prilagoena novom mediju. Jo jedna
prijateljska razglednica, iz Mainza 26. V. Tamo su se sreli i upoznali sklopivi
vjeno prijateljstvo u Maruliu monsieur Charles Bn i herr Franz Leschinkohl.
Gospodin Beni je na skupu govorio o Maruliu znanstvenicima iz cijelog svijeta.
Na kraju mjeseca 30. V. zamolio sam Kolegij Knjievnog kruga da me
oslobode obveza u Urednikom odboru Sabranih djela Marka Marulia, zbog
drugih, velikih. Ovu i slijedeu godinu nosim Tassovo breme, a posao oko hrvatskih
djela, za koja sam bio zaduen, uglavnom je priveden kraju zahvaljujui
kolegama Vonini, Kolumbiu i Moguu, inae filoloki potkovanijim od mene.
Iz svibnjske korespondencije izdvajam jo pismo herr Franza, u kojem mi
govori o katalozima knjiga za Frankfurtski sajam, gdje je u katalogu za 1568. naiao
na njemaki prijevod Institucije. Prevoditelj Christian Kemmer kanonik je iz
Mainza. U katalogu za g. 1577. nudi se na prodaju antwerpensko izdanje iste knjige,
netom tiskane.
VI. 95.
Uvaeni kolega Josip Kekez u zapisu Majke, oci i spomenici (Majci Margariti
najljepu ulicu: Maruliu trg i spomenik, ali ne kao ocu hrvatske
knjievnosti) u tjedniku DKH Hrvatsko slovo (9. lipnja, str. 15) s puno takta govori
o mojem zauzimanju za podignue spomenika Marku Maruliu u Zagrebu. Ne slae
se pak da na spomeniku bude stajalo otac hrvatske knjievnosti, to sam ja zaista
predloio u jednom od apela u Vjesniku. Maruli ni uvjetno nije otac hrvatske
knjievnosti, kako su ve neki skloni zapostavljati tzv. zainjavce i prethodna djela
anonimnih pisaca te Marulia smatrati prvim znaajnijim piscem. Napominje pri
tome da smo danas posve sigurni da nije rije o ocu hrvatske knjievnosti, pa
ak ni o unuku ili praunuku moebitnoga roditelja njezina. Jasno je, dakako da
Maruli nije otac hrvatske knjievnosti, pravimo li kakav doslovan rodoslov, jer
232
bismo nanijeli nepravdu zainjavcima i humanistima (primjerice Ivanu esmikom

i Jurju igoriu) i zapleli se u nasljednoostavinsku parnicu. U romantikom XIX.
stoljeu promiljatelji i prouavatelji nacionalnih knjievnosti davali su stoernim
knjievnim likovima sline epitete (patrijarka, utemeljitelj, otac), pa i Hrvati
nisu izostali u imenovanju Marka Marulia. Ocem ga je nae knjievnosti ponajprije
prozvao prvi na marulolog Ivan Kukuljevi Sakcinski, a to se udomailo prigodom
proslav g. 1901. nastanka Judite g. 1501. Poslije se naziv prenosio kao metafora
sve do dananjega dana. Talijani slino tepaju Danteu (sjetimo se i Nazorova stiha:
Ne, ote Dante), iako je prije njega bilo na desetke pisaca i pjesnika na
talijanskom jeziku od Ciela Dalcama do Guida Guinizellia. Francuzi su epitet od
milja dodijelili Micheleu Montaigneu (neki i Ronsardu), unato trubadurskim
auktorima, Franois Villonu, Charlesu dOrlansu, Margareti Navarskoj, Portugalci
Camoesu, Nijemci Lutheru, itd. Da zavrim ovu zastranu od predmeta: vano je
da se podigne spomenik Marulu u Zagrebu, neka se za natpis budui Odbor za
podizanje spomenika dogovori. Ja mu ne u protusloviti. No, sve mi se ini da e
biti frke i oko spomenika i oko njegova smjetaja i oko uklesanih slova na njemu,
ve po starom naem ravom obiaju.
Ante Kadi u istom tjedniku (Hrvatsko slovo, 23. lipnja, str. 8) prikazuje
Marulia u Engleskoj. U sveuilinom studiju po profesorovu dolasku u Ameriku
bila je obvezatna knjiga Roberta J. Kernera Yugoslavia (Berkeley, 1949.). U tom
je zborniku stajalo da je Maruli srpski plemi iz Splita. Na drugi nain prof. Kadi
je predstavio Marulia u Hrvatskoj itanci (Berkeley, 1957.; The Hague, 1960.).
U nizu se radova takoer bavio hrvatskim pjesnikom (o Davidijadi, o sv. Franju
Ksaverskom i Instituciji), to je zabiljeeno u naim bibliografijama. Zanimljivo
je pak da je Irac Thomas Butler (Monumenta Serbocroatica, Ann Arbor, 1980.)
jezik Judite nazivao srpskohrvatskim, unato Marulovu izriitom hrvatskom
nazivu. Butler je preveo, po sudu prof. Kadia, loe ulomak iz petog pjevanja Judite
(V, 165240), to je ipak prvi engleski prijevod tog spjeva. Drugi je napravio sam
profesor (Journal of Croatian Studies, 1986., a trei Cooperov, o kojem smo
pripovijedali u travanjskoj kronici. Naalost, ni Cooper se nije liio Butlerova
naziva jezika kojim da je Judita napisana.
Ostatak lipanjske kronike pripada Charlesu Bnu. Uz pismo od 1. lipnja alje
mi dva separata svojih radova. Prvi je objavljen u: Studi veneziani, N.s. XXVI
(1993), MCMXCIV Giardini editori e stampatori in Pisa na str. 283301, a nosi
naslov Sabellicus, lecteur de Maruli; drugi u: LEurope et les Europes au
XVIme sicle, a nosi naslov Humanisme slave et humanisme europen: lexemple
de Marc Marul (Actes du Colloque du PuyenVelay, 12, 13 et 14 septembre 1994,
pp. 8189). Prvi rad je u hrvatskoj verziji ve objavljen u CM II, a u drugom
sudionicima kolokvija predstavlja Marulia, poinjui s paralelom Erazmo
Maruli. U nastavku razlae uspjeh i prodornost Institucije i Evangelistara, te
pjesme Carmen de doctrina diljem Europe. Sudionicima kolokvija moda je bilo
najzanimljivije kad je prof. Bn govorio o odgovoru Henrika VIII. na Lutherov
pamflet protiv svetih sakramenata, posluivi se pri tome Marulievim Evangelistarom str. 87). Takoer im je skrenuo pozornost da je Thomas More u po-
233
lemici sa Simonom Fishom o korisnosti molitava za umrle slijedio izbliza petu

knjigu, jedanaesto poglavlje Institucije. Poslao mi je g. Beni preslik 128. i 129.
stranice kataloga izlobe Antwerp, dissident typographical centre, odrane u
muzeju Plantin 1994., a na kojim se stranicama biljei uz sliku izdanje (tzv. Foulerovo) Institucije iz 1577. U popratnom lanku Dirk Sacr na dva stupca prikazuje Maruliev knjievni portret s posebnim osvrtom na Instituciju i njezino
Foulerovo izdanje. U literaturi navodi i CM I, Baumannovu monografiju o Davidijadi i: A. Labarre, Loeuvre de Paul du Mont in: Ons geestelijk erf. 58 (1984),
351373, pp. 363365. Paul du Mont je jedan od dvojice prevoditelja na francuski
Institucije, a, sudei po ovoj referenciji, taj je prijevod obuhvatio A. Labarre u
svojoj monografiji. Ali, kako doi do te studije. Na izlobi bijae jo jedna antwerpenska Institucija (iz g. 1593.) koja, vidimo po reprodukciji naslovnice, krasno
grafiki izgleda, o kojoj Dirk Sacr pie neto manji lanak. (str. 144145) Poslao
mi je g. Beni jo preslik 463. stranice Humanistica Lovaniensia, vol. XLIII1994.,
Leuven university press, gdje se u bibliografiji navodi CM IIIII.
Dopisnica (16. lipnja) iz Freiburga, gdje g. Beni govori o slavnoj Marulovoj
pjesmi Carmen de doctrina. U p. s.: Karadiku valja nametnuti mir makar ratom!
Prijedlog (vidjeti Prilog 2) je prihvaen jednoglasno od lanova irija
(predsjednik Ranko Marinkovi), te INAindustrija nafte i Hrvatski kulturni klub
dodijelie Charlesu Bnu Godinju nagradu INE za promicanje hrvatske kulture
u svijetu i ona mu b predana 29. lipnja u Muzeju za umjetnost i obrt, a u programu
sudjelovahu SyntamaMusicum, Joko evo i prof. Mladen Raukar. Uz pismeno
priznanje (povelju), novanu nagradu dobitnik je primio i poveliku skulpturu kipara
Petra Bariia. To je ujedno bilo i prvo dodjeljivanje novoutemeljene nagrade, a
INA se pobrinula za to vei publicitet. Ljubaznou g. Ivana ereka i marom g.
Mije Ivureka INA, kao domain trodnevnom boravku g. Benia u Zagrebu, uinila
je puno i oduevila naeg gosta. Tome valja pridodati i gg. imu imatovia i Ranka
Marinkovia iz Hrvatskoga kulturnog kluba koji su bili sudomaini. O tom
dogoaju pisali su glavni hrvatski dnevni listovi, Charles Bn je dao interviewe
Radiu, Televiziji, bio je primljen kod rektora Sveuilita i ministra kulture,
sveanostima je pribivao i predsjednik HAZUa. Polaskan poastima, kranski
skroman, samo je ponavljao: Cest lhonneur pour moi je ne mrite pas.
Stekao je simpatije svih, a svi razgovori i askanja poinjali su i zavravali
Maruliem, ad maiorem gloriam Marci Maruli. Komunikativan i drutven, lako
je prenosio marulofiliju na druge, te je odluka irija neprijeporno imala pravi
uinak.* Nagrada je u svakom smislu dola u prave ruke, a njezin novani iznos,
ako moemo tako rei, investicija je u hrvatsku kulturu, u njezino promicanje u
svijetu. Monsieur Bn, umirovljeni profesor SveuilitaStendhal Grenoble (III),
u svojim marulolokim istraivanjima uglavnom se samofinancira, a ve radi na
novom projektu, knjizi Maruli u Engleskoj.
INA (u izvedbi g. Mije Ivureka) izdala je dvije publikacije u povodu nagrade:
Priopenje za novinare i prospektkatalog, u kojem su uz slubene dokumente
* Govor zahvale Ch. Bna pri dodjeli nagrade objavljuje se ovdje u Prilogu 3.
234
na francuskom i hrvatskom objavljeni tekstovi o dobitniku (prikaz njegova

znanstvena rada i bibliografija priloga o hrvatskom humanizmu), koje sam tekstove
ja priredio. Tako i jedna publikacija INE, inae besprijekorne grafike i likovne
opreme, ulazi u Marulieve bibliografije. Vjesnik (30. lipnja, str. 35), Veernji list
(istog nadnevka, str. 17), Slobodna Dalmacija takoer (str. 31) donijeli su izvjea
Mirjane Dugandije, L. Ive, S. Baia s fotografijama s dodjeljivanja nagrade. Bilo
je jo napisa, ali o tome u kronici mjeseca srpnja.
VII. 95.
Vjesnik je (1. VII., str. 12) prenio Hininu vijest o primanju kod g. Zlatka Viteza,
ministra kulture, a u istom broju (Danica, str. 16) ja sam informativno predstavio
nagraenika Europskog tumaa Marula. Marjan Majstorovi je o njemu informirao
itatelje Glasa Koncila (16. VII, str. 7). Potkraj lipnja imali smo, dakle, Benieve
dane u Zagrebu, sve na diku splitskog zainjavca.
U Slobodnoj Dalmaciji (4. VII.) Bratislav Luin prikazuje knjigu Inge egvi
Belamari i Joka Belamaria Stare i rijetke knjige iz knjinice Klasine gimnazije
u Splitu (Split, 1995.), gimnazije, s kojom me veu slatkogorke uspomene. No u
prikazu nahodim da je Maruliev otac Nikola vlastoruno prepisao Ciceronov spis
De officiis, pa u morati dotinu knjigu i proitati, to inim i na svoje zadovoljstvo
otkrivam neke vane pojedinosti o Maruliu. U emu se one sastoje? Vrijedni
auktorski par podastro nam je arhivski dokument iz kojeg je razvidno da je Marko
Maruli 16. studenoga 1481. odvezao na lai u Mletke na prodaju svoje vino, suhe
smokve, te sukno za tangavanje. Na istoj lai je plovio i Dujam Papali, ali s
drugom trgovinskom robom. Sauvani su dokumenti o jo dvije takve plovidbe
Marka u Mletke, a to znai da je obavljao i prozaine obiteljske poslove, tovie
da je u Veneciji boravio viekratno. Marulievi ivotopisci od sada moraju usvojiti
taj podatak: osim u Padovi, dakle, bivao je i u Mletcima, barem triput, te se moe
predpostaviti da je uz trgovake zadae obavljao i neke druge, recimo, knjievne;
bilo mu je ve prolo trideset godina, pa je moda kontaktirao i s nakladnicima,
nabavljao prijeko potrebna djela za svoj rad. Postoje, naime, vrsti podatci
(Sabellica) da je osamdesetih godina XVI. stoljea Maruli ve poznat kao pisac.
U monografiji Inge egviBelamari i Joka Belamaria objavljen je i dokument,
iz kojeg se vidi da je stanovita Magdalena Maruli posjedovala g. 1482. kuu u
Padovi, u etvrti sv. Sofije. Moda je u toj kui Marko bio na stanu i hrani, dok je
studirao u Padovi. Drao sam da je dobro o svemu tome upoznati javnost, pa sam
za Veernji list (16. VII., str. 3 Kulturnog obzora) napisao lanak Maruli prodaje
suhe smokve i vino (naslov auktorov).
Sjeate se one pjesnike razglednice Darka Novakovia iz ovogodinje
svibanjske kronike sa zagonetnim aluzijama na Marulievo ljubovanje? Odgonetku,
barem djelominu, nai ete u Slobodnoj Dalmaciji od 11. srpnja na prvoj strani
(najava: Senzacionalno otkrie u kotskoj, Marulovi erotski stihovi) i na str. 12
dodatka Forum iz tog broja, gdje on podnosi raun javnosti to je radio u Engleskoj
235
tijekom proljea 1995. Pronaao je nepoznate tekstove, a ini se da Marulievi

neobjavljeni rukopisi emaniraju signale, to ih on hvata; u Sveuilinoj knjinici
u Glasgowu (rukopis Hunter 334) ekali su ga listovi Marci Maruli Epigrammata.
Osim nekoliko pjesama, sve je drugo bilo apsolutno nepoznato!, klie uzbueni
Darko. A kako i ne e? A kad su se u tom ve prvom prelistavanju pokazali stihovi
u kojima se nadugo i strasno govori o tuim i vlastitim ljubavnim jadima, bilo mi
je jasno da su se u kotskoj skrivali tekstovi poslije kojih mnogo toga u Marulievoj
filologiji nee biti kao prije. Codex Glasguensis sadri 141 pjesmu, od kojih je
samo osam poznatih, sadri oko 600 novih Marulievih stihova. Uglavnom su
to epigrami, te elegije, krae poslanice, meliki sastavi, raznovrsna poetikog
interesa. Darkovu su pozornost izazvali humoristini i satirini stihovi, a primamile
ljubavne pjesme, meu kojima ima i estokih. Vjerujem da e kolega Darko
Novakovi naii na razumijevanje i potporu da nepoznate pjesme iz tog kodeksa
pribavi za rad i objavi, pa emo o njima opirnije govoriti i pisati. No, sudei po
onome to je u prijevodu priloio svojem lanku, ve se moe tvrditi da ti latinski
stihovi uvruju na vrlo jasan nain Marulievu poziciju auktora, bolje rei,
pjesnika humanizma i renesanse. Proao je sve pjesnike vjebe iz ondanjeg
programa, ivio u punini svojeg vremena, i o tome ostavio tragove u stihovima,
koji esto odiu prisnou i osjeajnou. to se pak tie njegovih erotskih stihova
(drim da je pisao i galantne na talijanskom i hrvatskom slijedom petrarkizma)
oni su na stanovit nain potvreni pri opisu ljubavnih i galantnih mjesta diljem
Davidijade, Judite i Suzane, o emu sam, ne mogu to propustiti navesti, raspravljao
u vie studija. Moji zakljuci o Marulievu funkcionalnom petrarkiziranju u nekim
epskim situacijama, o preuzimanju pripadnoga galantnog vokabulara, ak u
marijanskoj lirici, dobivaju dodatni dokaz. Isto tako Marulieve podudarnosti s
dubrovakom i hvarskom ljuvenom kolom. Nadam se da pomalo raiavamo
stanovite nedoumice, te da u se sada moi uvjerljivije zalagati da Marulievi
stihovi (jedan ulomak iz Judite i jo vei iz Susane) budu uvrteni u zbornike,
antologije hrvatske petrarkistike poezije. Pobono se nadam da e se pronai i
neki Marulovi ljubavni sastavi na hrvatskom, a, kako je vladao sonetistikim
oblikom na talijanskom, moda i njegove rime amorose. Odgovor na pjesniku
razglednicu:
Hvala ti na DARU, k Ti je i ime:
tiilo u aru Marka ljubve brime.
Jur dohodi vrime da ga slidi dalje:
je l km Amor rime harvacke mu alje?
Neka mi se oprosti i ova zastrana. Otkrie u kotskoj knjinici kolege Novakovia, po metodi sam svoj majstor, znakovito je i vrlo vrijedno, pa je ve
nalo odjeka kod marulologa, na samu vijest. Kako mi je rekao dr. Leo Kouta iz
Pariza ono jo vie europeizira Marulia, te potkrepljuje njegove davne nasluaje.
Dobro je imati prijatelja koji na vlastit troak ite Marulieve rukopise diljem
sjevernjakih gradova, ali dobro je imati i prijatelja, prosvijeenog, koji je predsjednik Kunog savjeta (i to doivotni) jedne zgrade usred Zagreba. Gospodin
236
predsjednik je Nikica Batui i on po svojoj astnoj i odgovornoj funkciji prima

Komunalni vjesnik, Glasilo Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet,
stambeno i komunalno gospodarstvo, god. XI, br. 123., Zagreb 13. srpnja 1995.
Ne samo da ga prima, nego ga i pozorno i savjestno ita, a to proita ne dri za
sebe, ve alje u maruloloki arhiv, tovie to navjeuje brzoglasom. Na prvoj
stranici navedenog broja: Maruliev spomenik na Maruliev trg. Na sastanku za
tisak 6. srpnja dogradonaelnik mr. Boo Bikupi je najavio skoranji natjeaj
za izradu spomenika Marku Maruliu, koji e krasiti istoimeni zagrebaki trg.
Gospodinu dogradonaelniku je uistinu stalo do spomenika. Pozvao me i na sastanak, sjeam se, 30. lipnja u Poglavarstvo, gdje je jednom uglednom i simpatinom hrvatskom poduzetniku iz Arizone predstavio zamisao o Marulievu spomeniku. Gospodin Niko Mori (President Minority Owned Business), naime, eli
zbog domoljublja sudjelovati u podizanju nekog spomenika u Zagrebu. Svidjela
mi se nakana koju mu je izloio dogradonaelnik, a ja obrazloio. Ipak se kree.
Kree se i oko Marulianuma, raspisuje se natjeaj za budue djelatnike, trai prostor
za smjetaj, kako mi pie Braco Luin iz Splita. U brzoglasnom razgovoru ja mu
pak velim da treba to prije poeti, radno i pravno, pa mu izraavam i malu bojazan,
slutnju o klimavosti vlade u Splitu, to bi se moglo nepovoljno odraziti na
operativnost. Pismu je priloio i Pravila o radu Marulianuma, to ih je donio
Knjievni krug, ne znam na kojoj sjednici, a pismo mi upueno 10. srpnja.
Proitao sam sadrajnu i privlanu znanstvenu knjigu kolegice Dunje Falievac Smijeno i ozbiljno u staroj hrvatskoj knjievnosti, pae je recenzirao u
Vjesniku (22. srpnja, Danica, str. 8). Govorei o auktoriinoj studiji o Slavi enskoj
Jakova Armoluia, napisao sam, a sad prepisujem: Dodatnu vrijednost ove
temeljite studije prepoznat emo u metodoloki proirenom okviru, gdje se u dvama
poglavljima raspravlja o demonskim i ovjenim enama u hrvatskoj
knjievnosti. Koliko je to saeto tivo poticajno, vidi se iz natuknica o Marulievim poetizacijama en, o njegovoj sklonosti prema enama osobito u hrvatskim tekstovima, od kojih su i neka i napisana izravno za ensku primateljsku
publiku. Gospoa Falievac pri tome spominje Juditu, Susanu, Spovid koludric,
Poklad i Korizmu te zakljuuje da je splitski pjesnik svoje svjetonazorske
koncepcije oblikovao ne samo na temeljnim vrijednostima kranske etike i
teologije, nego i dolcestilnovistikim i neoplatonikim shvaanjima o veliini
enskog bia. Tu njezinu jasno artikuliranu tvrdnju, koja uvaava i trei imbenik
Marulove pjesnike formacije, pokraj biblijskoga i antikoga, utjecaj talijanskih
pjesnika, tzv. rimatora, kako ih je nazvao njegov uzor Dante, valja vrednovati kao
nezaobilaznu interpretativnu kategoriju. Sklonost prema enama, koju apostrofira
u Marulovim tekstovima, zorno ilustriraju novopronaeni latinski epigrami.
Pripravljajui se za recenziju te knjige, proitao sam studiju kolegice Falievac
Figura u epu (Tropi i figure, uredile iva Beni i Dunja Falievac, voditelj projekta
Dunja Falievac, Zavod za znanost o knjievnosti, Zagreb, 1995., str. 399425),
gdje na primjeru Marulieve Judite raspravlja o ustrojstvu epa u retorikoj
izvedbi. Postavivi teorijski okvir razradbe problema, ukljuila je u analizu
Maruliev spjev, pokazavi da njegov razvedeni sustav figura posjeduje vieslojne
237
funkcije (generiku, persuazivnu, aksioloku, prikazivaku, intertekstualnu,

metatekstualnu, diskurzivnu, svjetonazorsku, rodovsko knjievnosnu), zavrivi
duhovito: Figure u Juditi govore: ja sam epska knjievnost. (str. 424) Sudim
da je ova studija o Juditi s aspekta figura nakon Skokove s aspekta stila (Zbornik
Marka Marulia, Zagreb, 1950.) moda ponajvei studijski zahvat u unutarnje
pjesniko tkivo Marulieva epa. Bilo bi svrsishodno za marulologiju da prof.
Falievac okupi svoje radove o Maruliu (ovdje spomenute, te radove o Anki satiri,
Pokladu i Korizmi i drugim netipinim pjesmama) u zajedniku knjigu.
Drago mi je titi (Vijenac, 27. srpnja) da je panjolski akademik Manuel Alvar
u madridskom dnevniku ABC (9. VII. 1995.) napisao lanak Espaa y Croacia,
zapravo esejrecenziju knjige kolege Karla Budora (entre Espaa y Croacia,
Zagreb, 1993.) lanak je preveo Boris Maruna, a u njemu se spominje i recepcija
Marka Marulia u panjolskoj. U istomu broju Vijenca (str. 2931) objavljen je
tekst Igora Fiskovia Maruli i likovnost, njegovo priopenje, zakljuujem, za
Okrugli stol na Marulievim danima, to e tvoriti grau CM V. Na razmeu srpnja
i kolovoza kanih provesti tjedan dana u Kuiima. Nakon etvrtog dana vraam
se u Zagreb i u zrakoplovu se sjetih kako sam po prilici u isto vrijeme 1990. letio
navrat nanos u Zagreb zbog pobune kninskih erifa i izgubio dio grae za Maruliev
ljetopis (III, IX/90). Stigoh u pravi as ostatku obitelji: la reconquista!
VIII. 95.
Prve dane kolovoza provodim oi u oi s dalekovidnicom i oponaam pisak
Marjanexpressa, kojim putovah gotovo svaki tjedan u razdoblju 1971.1974. ini
mi se da meu vojnicima, koji su pobjedonosno uli u Knin, prepoznajem neke
deke iz Kuia. Otvaram iz zlatnih priuva whisky Glenfiddich, a otvaram divnog
dana 4. kolovoza i Hrvatsko slovo, gdje na 3. stranici Mile Peorda razgovara s
Charlesom Bnom, koji, meu ostalim, kae: Marulieve knjige bile su prava
riznica za katolike propovjednike, svojevrstan free shop Prof. Borowski iz
Krakowa tvrdi da bi se Marulia moglo pronai u svim samostanima u Poljskoj
Koliko je Maruli bio poznat u Njemakoj, govori injenica da ga u svom djelu
navodi Matija Vlai Ilirik, jo jedan Hrvat Dragec Beni uz oduevljene
estitke zbog oslobaanja Hrvatske alje mi 10. kolovoza novoobjavljeni rad Les
Portugais au Japon au XVIe sicle (TAIRA, C.R.E.L.I.T. No7 1995, Universit
StendhalGrenoble III, pp. 1327), u kojem e, dakako, ukazati na recepciju
Institucije. Bratislav Luin u Slobodnoj Dalmaciji (Forum, 8. VIII.) upoznaje
javnost da je prva donacija za Marulianum stigla iz Mainza od g. Franza
Leschinkohla, graa i dokumentacija o Maruliu u njemakim leksikonima i
enciklopedijama. Naslov je lanka Maruli u Frankfurtu 1568.!, a rije je o
izlaganju, to smo spominjali, njemakog prijevoda Institucije na frankfurtskom
jesenskom sajmu. Literary research/Recherche littraire, No. 23, Victoria University Toronto, glasilo Meunarodnog drutva za komparativnu knjievnost
(AILC), na str. 4243 donosi prikaz Colloquia Maruliana I, II, III Lade ale
238
Feldman. Uz pomo Brace Luina evo popisa meunarodnih referencija za

Colloquia Maruliana, mnogobrojnijih od naih:
Humanistica Lovaniensia, Vol. XLII1993., str. 481 (CM I)
Humanistica Lovaniensia, Vol. XLIII1994., str. 463 (CM II i III)
Bollettino di studi latini, anno XXIV, fascicolo II, 1994., str. 708709. (CM
II i III)
Bibliothque dhumanisme et renaissance, tome 56, 1994. (CM II),
uz netom spomenutu recenziju u asopisu iz Toronta.
Maruli 4/1995., rubrika Vijesti biljei dodjelu nagrade Ch. Bnu i lanak
prof. Kadia u Hrvatskom slovu, str. 730731. I to je sve, ako mi neto nije promaknulo ovdje i drugdje. I bez toga ovaj se ljetopis otegnuo, moda i zamorio,
pa, sjeajui se nekog Marulova naputka o brbljavosti, zavrujem s umiljenim
poklonom i dvornim pozdravljenjem itateljstvu.
Prilog 1
GRADSKOM POGLAVARSTVU
GRADA ZAGREBA
tovani,
Podravajui prijedlog naeg lana kolege Mirka Tomasovia o podignuu
spomenika Marku Maruliu u Zagrebu, koji je prijedlog viekratno iznosio u
javnosti (Vjesnik u srijedu, 10.IV.1991, Veernji list, 16. VIII. 1992,
Vjesnik, 2. IV. 1993, Slobodna Dalmacija, 11. X. 1993, Veernji list, 17.
IV. 1994), upuujemo Vam ovu molbu da se pristupi ostvarivanju toga asnog
kulturnog zadatka.
Drutvo hrvatskih knjievnika upravo je utemeljeno g. 1900. u tijeku obiljeavanja petstote obljetnice Marulova uzorna djela, spjeva Judita, kojim je na
znakovit nain otpoelo auktorsko razdoblje nacionalne knjievnosti. Od tada
Marko Maruli s punom sadrajnou nosi naziv oca hrvatske knjievnosti.
Utemeljitelj hrvatske umjetnike poezije i proze zasluuje javno obiljeje u
glavnom gradu zemlje i naroda, kojima pripada. U Zagrebu, za koji on u jednom
pismu iz 1501. iskazuje dojmljivu zabrinutost zbog provale Turaka iz Slavonije,
ve postoje spomenici njegovim nastavljaima, klasicima hrvatske pisane rijei
(Kaiu, Preradoviu, enoi, Matou, Nazoru, Tinu, Zagorki), te bi bila nuna
panteonska popuna s Maruliem prije sviju. To je bila i elja prireditelja velike
proslave iz g. 1901, pa je zagrebako gradsko poglavarstvo donijelo odluku o
podignuu spomenika splitskom zainjavcu i pae izdvojilo poetnu svotu za
trokove. Ta se odluka, kako znamo, nije provela u djelo, pa je Drutvo hrvatskih
knjievnika radosno preporua Gradskom poglavarstvu u ovoj velikoj i slavnoj
obljetnikoj godini hrvatske metropole. Preporua i pobonu elju kolege
239
Tomasovia da se spomenik podigne na Marulievu trgu ispred Sveuiline

knjinice, ali, kao i on, prosudbu o lokalitetu ostavlja nadlenim i mjerodavnim
gradskim tijelima. Drutvo hrvatskih knjievnika istie da je na Marko Maruli
karizmatina osobnost hrvatske knjievne kulture, ali i istodobno i velikan
europskog humanizma po odjecima, izdanjima i prijevodima njegovih djela irom
Europe. Novija prouavanja pokazuju da se Maruli svrstao meu najtraenije i
najitanije svjetske pisce u XVI. i XVII. stoljeu i da je u posljednje doba postao
predmetom istraivanja uglednih europskih znanstvenika. Njegovu slavu
posvjedoio je i papa Ivan Pavao II, citiravi tri stiha iz Marulieve pjesme u govoru
na odlasku iz Zagreba 10. rujna ove godine. Podiui spomenik ocu hrvatske
knjievnosti, odali bismo priznanje ne samo toj Marulievoj vanoj odrednici
nego i njegovoj europskoj poziciji i ugledu.
Uvjereni da e Gradsko poglavarstvo grada Zagreba ostvariti reenu zamisao,
biljeimo se s harnou i tovanjem.
Zagreb, 13. rujna 1994.
Nedjeljko Fabrio
predsjednik
Drutva hrvatskih knjievnika
Prilog 2
PRIJEDLOG NAGRADE dr.u CHARLESu BNu
Dr. Charles Bn, umirovljeni profesor sveuilita u Grenobleu, roen 1919,
europski je strunjak za knjievnost XVI. stoljea, posebno kransku i humanistiku. Iz toga podruja objavio je osamdesetak knjiga i studija. Ugled je
ponajvie stekao radovima o Rabelaisu, Montaigneu i Erazmu Roterdamskom. Tim
svjetskim klasicima u posljednje je doba stavio uz bok Marka Marulia, posvetivi
mu glavninu svoje znanstvene zauzetosti. O raznim pojavnostima Marulievih
knjievnih djela govorio je prof. Bn na meunarodnim skupovima u Saint
Etienneu, Fribourgu, ClermontFernandu, Montbrisonu, Kopenhagenu, Lodzu,
Grenobleu, Mainzu, to je objavljeno u uglednim europskim asopisima. Bavi se
takoer i drugim hrvatskim piscima iz humanizma i renesanse, igoriem,
Marinom Driem i Matijom Vlaiem.
Napisao je monografiju o Marulievoj latinskoj pjesmi Carmen de doctrina
Domini Nostri Iesu Christi pendentis in cruce, tiskanu u trojezinom izdanju u
nakladi Sveuiline i nacionalne biblioteke u Zagrebu i Knjievnog kruga u Splitu
(Zagreb 1994), u kojoj je pokazao svjetsku uvenost toga Marulova teksta i proirio
spoznaje o ocu hrvatske knjievnosti. Prof. Bn navlastito je potaknut uspjehom
Marulievih knjiga diljem Europe, te novim istraivanjima uspjeno potkrepljuje
240
svoju tezu da je splitski humanist klasik svjetske duhovne knjievnosti. Tu tezu

uspjeno promie u europskim znanstvenim krugovima, upozoravajui istodobno
na potrebu uvaavanja hrvatskog udjela u europskom humanistikom pokretu.
Prof. Charles Bn, od hrvatskih prijatelja nazvan Dragec Beni, povrh toga,
nesebian je prijatelj Hrvatske, njezine kulture i povijesti, to je dokazao za ovoga
ratnog vremena zauzimanjem za istinu i pravdu. Ova nagrada neka mu bude zahvala
i smjerno priznanje za trud, ar i ljubav, to ih je uloio u prouavanje Marulia i
u uspostavljanje francuskohrvatske uzajamnosti.
U travnju 1995.
Prilog 3
REMERCIEMENTS DE CHARLES BN
LA RCEPTION DU PRIX INA
Au moment o vous mhonorez en mattribuant ce prix de la diffusion de la
culture croate ltranger, je voudrais dabord dire ce qua reprsent pour moi
la dcouverte de la Croatie, si mal connue encore dans mon pays, et de cet
humaniste de Split, devenu, par le seul rayonnement de son oeuvre, un des plus
prestigieux guides spirituels de lEurope humaniste.
Car ce Croate mrite plus dun titre, lpithte deuropen. Europen, il la
t par sa formation, Venise et Padoue, par sa culture, nourrie de classicisme
et de la Bible; par sa formation religieuse enfin, marque par ce renouveau spirituel, venu des Pays-Bas et des pays rhnans, la Devotio Moderna, comme il
marquera loeuvre dErasme.
Europen, il lest par son oeuvre. Car si son oeuvre croate marque bien son
enracinement dans sa terre natale, ses oeuvres latines, et particulirement son
Institutio et son Evangelistarium, connatront immdiatement une diffusion
europenne. Et les grandes cits, qui ont marqu la diffusion des grandes oeuvres
dErasme, Venise, Ble, Cologne, Paris, Anvers, seront, dans le mme temps, les
villes do seront diffuses, travers lEurope, et mme au del, les oeuvres
essentielles de Maruli.
Mais au moment o loeuvre dErasme, condamne par les uns, rejete par
les autres, connatra un vritable purgatoire, on voit loeuvre de Maruli retrouver,
la fin du Sicle, une nouvelle jeunesse: sous limpulsion dun exil anglais John
Fowler, de Bristol, de nouvelles ditions voient le jour, les traductions se multiplient
en Italie, en Allemagne, en France en Espagne, au Portugal, pour ne citer que les
plus importantes.
Diffusion exceptionnelle qui sexplique parce que loeuvre de Maruli
rpondra une triple attente: celle dune Europe missionnaire dabord; celle dune
241
chrtient confronte aux hrsies nouvelles ensuite; celle des chrtients

perscutes enfin.
On sait le succs de lInstitutio auprs des spirituels les plus clbres: Louis
de Grenade sera son premier traducteur espagnol, et des missionnaires comme saint
Franois Xavier, saint Pierre Canisius et saint Franois de Sales puiseront largement
dans Maruli pour y trouver leurs exempla et la matire de leur prdication.
Lavnement du luthranisme, puis du calvinisme donneront une nouvelle
actualit Maruli, et dans les controverses sur la dfense des sacrements, sur le
Purgatoire ou la Prsence relle, on verra des rois (comme Henri VIII) des
chanceliers (comme Thomas More) ou des thologiens (comme Jean Garet) utiliser
Maruli pour rpondre aux Rformateurs.
Plus saisissante est cette dernire actualit de Maruli. Lorsque les chrtients
seront en butte la perscution, ce sont encore les oeuvres de Maruli qui
rpondront lappel. Est-ce un hasard si les chapitres de lInstitutio consacrs au
martyre sont les seuls qui ont t traduits en tchque en 1595? Est-ce un hasard si
le premier ouvrage dit Nagasaki en japonais en 1591 met en avant lexemple
des martyrs proposs dans lInstitutio? Ou si le Dialogue du rconfort contre la
perscution, compos par Thomas More, dans sa prison avant son martyre, reprend,
point par point, lInstitutio de Maruli? Enfin, lunique traduction anglaise du
Carmen, qui servait dpilogue lInstitutio, est loeuvre de Philip Howard martyr de la fidlit Rome!
Tout ce travail naurait pas t possible sans laide irremplaable que jai reue
de mes collgues des Universits croates. Jvoquerai Vedran Gligo, qui lanne
mme o je participais mon premier congrs Hvar sur Maruli, me donnait
gnreusement toutes les oeuvres de Maruli dj dites; le Professeur Tomasovi,
mon ami, qui jour aprs jour, depuis cinq ans, menvoie publications, documentation sur lhumanisme croate, et na cess de mencourager par ses paroles et ses
articles; Novo Tomi et Marko Kovaevi, lecteur de Croate lUniversit de
Grenoble. Il faudrait voquer la part prise par mes autres collgues de Split, de
Zadar, et de la Bibliothque Nationale enfin, qui a pris linitiative dditer la
Sudbina jedne pjesme (Destin dun pome: le Carmen de Maruli).
Loeuvre qui reste accomplir est immense, car elle est la mesure de
linfluence exerce par Maruli lEuropen. Les ditions, les traductions, les
utilisations de Maruli ne se sont pas limites lEurope de lOuest : les pays slaves,
lExtrme-Orient, lAmrique Latine restent encore explorer, et cet europen
nous oblige, notre tour, nous faire europens, et mme largir notre enqute
bien au del des pays de notre vieille Europe, pour contribuer, une poque o
notre Monde se cherche, lui redonner cet idal de culture classique et chrtienne
qui fut celui de Marko Maruli, qui fut aussi, par sa posie, un des plus grands
reprsentants de lhumanisme europen.
Je tiens remercier particulirement Ina-Industrie et le Club culturel Croate,
pour lhospitalit chaleureuse dont jai t lobjet.
242
ZAHVALA CHARLESA BNA

U POVODU PRIMANJA NAGRADE INA
U trenutku kada mi iskazujete ast dodjeljujui mi nagradu za irenje hrvatske
kulture u inozemstvu, htio bih Vam ponajprije kazati to je za mene znailo otkrie
Hrvatske, jo uvijek tako slabo poznate u mojoj zemlji, i onoga splitskog humanista
koji je samo zahvaljujui utjecaju svojega djela postao jedan od najuglednijih
duhovnih voa humanistike Europe.
Taj naime Hrvat s vie razloga zasluuje pridjevak Europljanina. Europljanin
bijae on po svojem obrazovanju, steenu u Mlecima i u Padovi, po svojoj kulturi,
koja se napaja na klasicima i na Bibliji, napokon po svojem vjerskom profilu, to
ga je obiljeila ona duhovna obnova, potekla iz Nizozemske i iz porajnskoga
podruja Devotio moderna koja e obiljeiti i Erazmovo djelo.
Europljanin je on po svojem djelu. Jer, dok mu djela na hrvatskom jasno
oituju ukorijenjenost u rodno tlo, latinski je njegov opus, osobito Institucija i
Evanelistar, odmah doivio europsku rasprostranjenost. Veliki gradovi koji su
obiljeili irenje znaajnih Erazmovih knjiga Mleci, Basel, Kln, Pariz,
Antwerpen istovremeno e biti mjesta odakle e se diljem Europe, pa i dalje,
iriti glavna Marulieva djela.
No u trenutku kada je Erazmovo djelo, koje su jedni osuivali, a drugi
odbacivali, prolazilo kroz pravo istilite, vidimo kako djelo Marulievo doivljava,
krajem stoljea, novu mladost: nova e izdanja ugledati svjetlo dana zahvaljujui
poticaju engleskoga prognanika Johna Fowlera iz Bristola, umnoit e se prijevodi
u Italiji, Njemakoj, Francuskoj, panjolskoj, Portugalu da ostanemo samo kod
onih najvanijih.
Tu iznimnu rasprostranjenost objasniti je svojstvom Marulieva djela da se
odaziva trovrsnim oekivanjima: prije svega oekivanjima misionarske Europe,
nadalje kranstva suoena s novim krivovjerjima te napokon onima progonjenih
krana.
Poznat je uspjeh Institucije kod ponajglasovitijih duhovnika: Luis de Granada
prvi e je prevoditi na panjolski a misionari poput sv. Franje Ksaverskoga, sv.
Petra Kanizija i sv. Franje Salekoga obilno su zahvatali u Marulievo djelo da bi
u njemu pronali exempla i grau za svoje propovijedi.
Pojava luteranstva, pa kalvinizma, dat e Maruliu novu aktualnost, a u
prijeporima oko obrane sakramenata, istilita i zbiljske prisutnosti vidjet emo
kako se kraljevi (poput Henrika VIII.), kancelari (poput Thomasa Morea) ili teolozi
(poput Jeana Gareta) koriste Maruliem da bi uzvratili reformistima.
Jo je zanimljiviji trei razlog Marulieve aktualnosti. Kad krani bivaju
izvrgnuti progonu, opet se Marulievo djelo odaziva na njihov poziv. Je li sluajno
to su 1595. bila prevedena na eki samo ona poglavlja Institucije koja govore o
muenitvu? Je li sluajno to se u prvom djelu izdanu na japanskom u Nagasakiju
1591. iznose primjeri muenika koji se navode u Instituciji? Ili to to The Dialogue of Comfort against the Persecution, koji je Thomas More sastavio u tamnici
243
prije vlastitoga muenitva, toku po toku prenosi ono to je reeno u Marulievoj

Instituciji? Napokon, jedini engleski prijevod Carmen de doctrina, pjesme koja
je sluila kao zaglavak Institucije, djelo je Philipa Howarda, muenika zbog
vjernosti Rimu.
Moj rad nikako ne bi bio mogu bez nenadoknadive pomoi koju sam dobio
od svojih kolega s hrvatskih sveuilita. elio bih spomenuti Vedrana Gliga, koji
mi je one godine kada sam prvi put sudjelovao na skupu o Maruliu, na Hvaru,
velikoduno poklonio sva dotad izila Marulieva djela; prof. Tomasovia, mojega
prijatelja, koji mi ve pet godina, iz dana u dan, alje izdanja i dokumentaciju o
hrvatskom humanizmu i neprestano me potie, rijeima i tekstovima; Novu Tomia
i Marka Kovaevia, lektora za hrvatski na Sveuilitu u Grenobleu. Treba barem
napomenuti i udio drugih mojih kolega iz Splita, Zadra i napokon iz Nacionalne i
sveuiline biblioteke, koja je potaknula objavljivanje Sudbine jedne pjesme.
Posao koji nas jo oekuje neizmjeran je, jerbo je upravo takva mjera utjecaja
Marulia Europljanina. Izdanja, prijevodi, uporaba Marulieva djela nisu
ogranieni samo na zapadnu Europu: tek treba istraiti slavenske zemlje, Daleki
istok, Latinsku Ameriku. Ovaj nas Europljanin obvezuje da i sami budemo
Europljanima, ali i da proirimo svoje istraivanje daleko onkraj podruja nae
stare Europe, kako bismo pridonijeli u razdoblju kada je na svijet u potrazi za
samim sobom ponovnoj uspostavi onog ideala klasine i kranske kulture koji
je i Marko Maruli imao pred oima Maruli, koji je svojim pjesnitvom jedan
od najveih predstavnika europskoga humanizma.
Osobito elim zahvaliti INA industriji i Hrvatskom kulturnom klubu na
toploj gostoljubivosti koju su mi iskazali.
(Preveo: Bratislav Luin)
Prilog 4
O MARULIEVU SPOMENIKU U ZAGREBU, PO ESTI PUT
(travanjski podsjetnik)
Ve cijelo jedno petoljee nastojim skrenuti pozornost kulturne javnosti na
potrebu podignua spomenika Marku Maruliu u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. Naizmjence u Vjesniku iVeernjem listu, obino u mjesecu travnju u slavu
22. travnja, kad je Maruli napisao zadnji stih Judite, opetujem poziv, a jednom
sam ga objavio i u Slobodnoj Dalmaciji, ufajui se u potporu tolikih Spliana u
Metropoli. Navodio sam i kraa i dulja obrazloenja zbog ega bi to trebalo neodgodno uiniti. Saet u ih ovako: ako ili kad spomenik se postavi predloio bih
natpis na njemu OCU HRVATSKE KNJIEVNOSTI I EUROPSKOM HUMANISTU MARKU MARULIU GLAVNI GRAD HRVATSKE ZAGREB.
Dunost je, naime, Zagreba da se odui prvom velikanu hrvatske knjievne i jezine kulture, koji je istodobno i priznata europska vrijednost. Toj dvojakoj funkciji,
244
nacionalnoj i europskoj, Zagreb se, inae, treba da usmjeri. Samo od prolog travnja Marko je Maruli dobio toliko meunarodnih potvrda. U studenome je 1994.
odrana na papinskom Sveuilitu Gregoriana akademska sveanost u ast Marka Marulia, a u toj prigodi Papi Ivanu Pavlu II. predana su Sabrana djela splitskog pisca i raskoni pretisak latinske Poslanice Papi Hadrijanu VI., koju je Maruli napisao i objavio u Rimu g. 1522. To mu je bila zahvalnica i za citiranje
triju hrvatskih stihova Marka Marulia u jednom govoru za rujanskog posjeta
Zagrebu i Hrvatskoj. Marulolozi su otkrili da je Thomas Morus koristio Maruliev
Evangelistarium pri oblikovanju jednog svojeg spisa, otkrili su da postoji i
rukopisna biografija Marulia kojoj je auktor talijanski humanist iz XVI. stoljea.
Strunjaci za povijest misija nali su potvrde o prisutnosti Marulievih knjiga u
XVI. stoljeu u Japanu i dalekoistonim zemljama, te u Mexicu. Maruli se sve vie
ukazuje i klasikom kranske literature, gotovo crkvenim nauiteljem, to potvruju
novopronaeni podatci u knjigama raznih pisaca diljem Europe i prikazi u drevnim
leksikonima. Zagreb bi se Maruliu morao oduiti i zbog toga to u jednom pismu,
napisanom u Splitu srpnja 1501., izraava strepnju za sudbinu grada zbog turskih
prodora iz Slavonije, te ispuniti obeanje gradskog poglavarstva iz g. 1901., kada
je ve bila donesena odluka o Marulovu spomeniku u Zagrebu.
Istina, u lipnju prole godine na poziv dogradonaelnika g. Boe Bikupia
u gradskoj Vijenici konkretnije se govorilo o spomeniku, u rujnu je Drutvo
hrvatskih knjievnika uputilo slubenu molbu Gradskom poglavarstvu, te je od
nadlene gradske institucije Drutvu stigao hitan dopis da je suglasna sudjelovati
u izradi natjeajnog programa i raspisu javnog natjeaja za skulptorsko rjeenje.
Od tada je proteklo tono devet mjeseci, a raspis natjeaja nije objavljen niti je
Gradska skuptina donijela odluku o podignuu spomenika Marka Marulia u Zagrebu. Bojazan se javlja da odugovlaenje i odgode ne proizvedu zaborav, kako
to obino biva, to je uvjetovalo i ovaj novi podsjeaj. U meuvremenu su se u
Zagrebu na javnim prostorima pojavili spomenici fra Grgi Martiu i Veci Holjevcu, neprijepornim zaslunicima iz hrvatske knjievne i politike povijesti, a i
to je poticaj za grafit: NE ZABORAVITE MARULIA!
245
Mirko Tomasovi
MARULIS ANNALS VII
(September 1994 - August 1995)
As in the preceding six sequences, the author records and comments on the fresh
evidence relating to the study of Marulis work in Croatia and abroad. Special attention is paid to the books and articles in journals and newspapers that discuss Maruli
and his work. Also, the author follows the activity of home and foreign students of
Maruli, with whom he keeps lively correspondence.
The most important event in 1994 was undoubtedly the program dedicated to
Maruli in Rome. The Celebrazione Accademica in onore di Marko Marulo laico
teologo e scrittore croato trilingue (The academic celebration in honor of Marco
Marulo, layman theologian and Croatian trilingual writer) was held at the Pontificia
universit Gregoriana, on 15 november 1994. The speakers were Charles Bn, Mirko
Tomasovi, Jess Lpez Gay, Branimir Glavii and Anton Benvin, the chairman was
rettore magnifico of the Gregoriana, Giuseppe Pittau, and the moderator of the conference was Ivan Fuek. On 17 November the aforesaid scholars were received in
audience by Pope John Paul II, on which occasion they handed to the Pope the volumes of the Collected Works of Marko Maruli that have been issued so far.
Charles Bn, professor emeritus of the Stendahl University of Grenoble and meritorious researcher of Marulis work, particularly of his European responses, is the
first winner of an award established for the merits in the promotion of Croatian culture in the world. The award has been founded by the INA - Croatian oil industry and
the Croatian Culture Club from Zagreb and the award ceremony took place in June
1995, in Zagreb.
At the end, the author reports on the English translation of Marulis epic Judita
(Judith, translated from Croatian by Henry R. Cooper, Jr., Columbia University Press,
1991) and lists the international references of Colloquia Maruliana:
Bibliographies:
- Humanistica Lovaniensia, Vol. XLII - 1993, p. 481 (CM I)
- Humanistica Lovaniensia, Vol. XLII - 1994, p. 463 (CM II and III)
- Bollettino di studi latini, anno XXIV - fascicolo II,
Luglio-Dicembre 1994, pp. 708-709, (CM II and III)
Reviews:
- Bibliotheque dhumanisme et renaissance, volume 56, 1994 (Ch. Bn on CM II)
- Literary Research/ Recherche littraire, No. 23 (M. ale-Kneevi on CM I, II, III)

Tomasovic - Marulicev Ljetopis 7

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tomasovic - Marulicev Ljetopis 7

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MARULIEV LJETOPIS

Colloquia Maruliana V (1996.)

mojoj hii nakupilo toliko maruloloke grae, da bi se strunjaci za statiku

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Colloquia Maruliana V (1996.)

soneta (str. 246.247.). U Mogunostima (1/3, 1994.) objavljeni su nekrolozi prof.

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

pjesama na latinskom (meu kojima i vie njih posveenih Maruliu) nahodi i

Colloquia Maruliana V (1996.)

Zamjeujem da je Jaka, valjda Marulovim migom, opjevao Suzanin vrt (str.

Colloquia Maruliana V (1996.)

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

je s oduevljenjem pristao da DKH bude podnositeljem prijedloga (vidi Prilog 1).

Colloquia Maruliana V (1996.)

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Poinju manifestacije Knjiga Mediterana i to Veernji list najavljuje vijeu

Colloquia Maruliana V (1996.)

Panucija) i u Dodatku jo etiri, dva od njih ve uvrtena u Pisni razlike, u drugi

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Colloquia Maruliana V (1996.)

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Colloquia Maruliana V (1996.)

Bosne i Hercegovine pri talijanskoj dravi prof. Vinko Kraljevi. To potpisuje

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

namjernicima iz Hrvatske olakava vrlo strogu proceduru ulaska i snalaenja u

Colloquia Maruliana V (1996.)

brzoglasan, a vidim da je rije o ugodnom gospodinu, a po onom to je objavio i

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Darko Novakovi, Latinsko pjesnitvo hrvatskog humanizma. Ja sam pokuao u

Colloquia Maruliana V (1996.)

Judita tiskana g. 1525. Navodi da je Evangelistar objavljen g. 1501., a Institucija

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Colloquia Maruliana V (1996.)

(Pa Delft, Nizozemska) potrudio se i ljubazno mi dostavio preslik iz prakog

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

dissime Mladene. U XVI. i XVII. stoljeu Maruliev auktoritet na bogoslovnom

Colloquia Maruliana V (1996.)

injavac, veli Marul u posveti Dujmu Balistriliu, kumu svomu, to znai da

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Colloquia Maruliana V (1996.)

(podatci u uspjehu Marulievih djela, razlozi itanosti i popularnosti, svjetski

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

MARCO MARULI, IL DANTE CROATO, iz kojeg se vidi da je auktor dobro

Colloquia Maruliana V (1996.)

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

kompendij tako posredno svjedoi da ni poasno mjesto u veronskom rukopisu

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Franz Leschinkohl daje vrlo zanimljive obavijesti o Instituciji i Evangelistaru

Colloquia Maruliana V (1996.)

Spalato, Venezia, MDLXVII), podrijetlom je iz Bara, a bio je javni biljenik, te

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Apostola Zena (1668.1750.) iz kojeg se nasluuje veza izmeu Pomponia Leta

Colloquia Maruliana V (1996.)

Maruli, Marko, 14501524.

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Colloquia Maruliana V (1996.)

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

Colloquia Maruliana V (1996.)

bismo nanijeli nepravdu zainjavcima i humanistima (primjerice Ivanu esmikom

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)

lemici sa Simonom Fishom o korisnosti molitava za umrle slijedio izbliza petu

Colloquia Maruliana V (1996.)

na francuskom i hrvatskom objavljeni tekstovi o dobitniku (prikaz njegova

Mirko Tomasovi: Maruliev ljetopis (VII.)