Uenje don Juana

"Ne sama pomisao na ono to ti predstoji, ve ubjeenje da e cijeli svoj ivot morati raditi
ono to si oduvijek radio, trebalo bi da te postidi...."
don Juan
Poetkom ezdesetih godina antropolog Carlos Castaneda doveden je pred istinsku
injenicu ivota suoivi se sa parom sjajnih prodornih oiju na autobusnoj stanici u
Arizoni.
"Evo onog ovjeka o kom sam ti priao", rekao je Bill, njegov prijatelj. Prstom je pokazao
na starijeg ovjeka koji je taman bio uao u predvorje stanice." To je onaj Indijanac koji zna
mnogo o pejotlu", nastavi Bill.
Carlos se uputi prema njemu, ni ne slutei da ide prema velianstvenoj avanturi koja
e, prvo izmijeniti njega, a kasnije i snano utjecati na veliko mnotvo u svijetu. Kako to
obino biva, lukavstvo Duha da se manifestira je i ovdje bilo naglaeno. Um znanstvenika
teio je znanju izgubljenih kultura vrebajui Indijance po Meksiku i Arizoni ne bi li uiario
pokoju mudrost i umijee, te takvo iskustvo priloio zapadnom svijetu kao dokaz vlastite
pameti. Carlos je noen vjetrom te namjere, upao u "zamku" Duha koji ga je doveo do ovog
ovjeka. To je bio Juan Matus, Yaqui Indijanac iz Sonore, Meksiko.
Ovaj je bio srednjeg rasta, sijede i kratko podiane kose. Izraeno tamnoput, zbog
dubokih bora na licu izgledao je vrlo star, dok mu je tijelo bilo snano i gipko. Kretao se sa
takvom lakoom kakve se ne bi moglo zamisliti u starca. Carlos je priao o svojoj namjeri
da naui neto o ljekovitim travama, a ovaj ga je samo sluao, klimao glavom i buljio u
njega nedefiniranim, ali prodornim pogledom. Bio je to pogled istinskog arobnjaka, pogled
koji je prepoznao namjeru Duha. Castaneda bio je uhvaen na udicu.
Don Juan nije izgovorio nieg osim svojega imena. Carlos je brbljao o biljkama i
elji da ga ovaj uputi u kulturu njihova koritenja kojeg imaju Indijanci. Juan se ubrzo uputi
prema autobusu doviknuvi mu da ga ovaj jednom posjeti u njegovoj kui kako bi popriali
o tome i nestade. Castaneda je stajao na stanici neko vrijeme, omamljen ovim susretom,
vrsto odluivi da to i uini. No, sjeti se da mu Indijanac uope nije rekao gdje ivi. Tako
ga je natjerao vanoj disciplini arobnjatva: traganju.
Carlos je mjesecima traio don Juana po Meksiku. Susretao je gomilu "iscjelitelja",
"vodia" raznoraznih prevaranata koji su mu obeavali pokazati gdje Juan ivi. Ipak, u
jednom trenutku naao se ispred malene kuice u sred pustinje. Tu je ivio don Juan Matus.
***
Ovaj dogaaj prethodio je nizu od dvanaest knjiga u kojima je Carlos Castaneda
opisao svoje uenje kod don Juana. To je fascinantna bibliografija koja opisuje svijet
amana-vidovnjaka na vrlo osebujan nain. Lepravost i vjetina kojom nas Castaneda vodi
kroz svoje naukovanje je uzdrmala svijet, lomei valove percepcije itatelja istim trikom
Duha koji je i njega vodio. Disciplina arobnjaka zaista trese po nervima dosadanjeg
spoznajnog svijeta i tjera nas na razmiljanje o naoj iskonskoj prirodi. "ovjek ima samo
jedan cilj: evoluciju", govorio je don Juan. "Ljudska bia su magina bia, bia percepcije.
Njihove mogunosti su nevjerojatne. No, crta koja odvaja svjesnost od ove istine je ona koju
samo ratnik moe svladati. Osnovna koncepcija don Juanova uenja bila je da "ubijedi"
Castanedu u relativnost svijeta kojeg ovaj vidi i doivljava.
"Mi smo bia sposobna za spoznaju. Meutim, svijet koji spoznajemo je iluzija! On
nastaje kroz opis koji nam se od trenutka raanja stalno ponavlja."

Ova izjava je bila ok za Castanedu, ali i za nas koji o tome itamo. Za nas je svijet
jedinstven, nepromjenjiv. On posjeduje vlastitu egzistenciju, neovisnu o nama i naoj
prisutnosti. U svijet ulazimo roenjem, a iz njega izlazimo umiranjem. Mi, kao subjekti,
stojimo naspram svijeta, kao objekta. No, za don Juana, naprotiv, i subjekt i objekt
predstavljaju jedinstvo. On ne vidi pojedinca naspram ve danog svijeta. Za njega svijet i
stvarnost predstavljaju subjektivan fenomen. Razum teko moe shvatiti ovaj opis svijeta.
Na svakodnevni svijet nastaje kao opis kojeg nam drugi daju i koji, na kraju mi
prihvaamo. "Svatko tko je u kontaktu sa nekim djetetom postaje njegov uitelj koji mu
neprestano objanjava svijet, sve do trenutka kada je dijete u stanju da svijet upozna onako
kako mu je objanjeno. Meutim, mi se ne sjeamo ovog trenutka sa tako tekim
posljedicama, iz prostog razloga to tada nismo imali nita drugo kao referentnu toku sa
kojom bi ga mogli usporediti. Ipak, od ovog trenutka nadalje, dijete postaje sljedbenik
drutva. Ono poznaje opis svijeta i potpuno ukljuenje u drutvo dostie tek kada je u stanju
da sve svoje spoznaje tako tumai da se slau sa dobivenim opisom svijeta, te ga tako dalje
potvruje", objanjava don Juan. On smatra da svijet kojeg mi promatramo kao realnost ne
predstavlja ni potpunu ni injeninu stvarnost. Prava stvarnost je bezgranina. Ona
predstavlja "apsolutnu sveukupnost", koja obuhvaa sva podruja i nivoe bivstva na
beskrajno mnogo naina. Manipulacija kojoj smo izloeni je znatno vie od tek profanog
ina imenovanja pojedinanih, od samog poetka danih objekata. Nau realnost stvaramo
prema opisu drugih ljudi.
"Kada spoznajemo svijet svojom voljom, tada znamo da on uope nije toliko izvana
niti je toliko stvaran, kao to vjerujemo. arobnjaci smatraju da se mi nalazimo u jednom
mjehuru od samog trenutka raanja. U poetku je taj mjehur otvoren, da bi se poeo
zatvarati, dok se na kraju u potpunosti ne zatvori. Ovaj mjehur predstavlja nau stvarnost.
Cijeli svoj ivot ivimo u njemu, te ono to na njegovom zakrivljenom zidu vidimo,
predstavlja nau vlastitu sliku u ogledalu. Ono to se ogleda je na vlastiti pogled na svijet.
Ovaj pogled je u poetku opis koji nam se upuuje od trenutka roenja, sve dok nam ne
obuhvati svo opaanje i dok se taj opis ne pretvori u pogled na svijet."
to je razlog da mi dobrovoljno pristajemo i prihvaamo ovaj opis kojeg nam daju
drugi, kao stvarnost? Don Juan smatra da je razlog u samom ustrojstvu naeg shvaanja:
"Mi smo svjetlea bia, roena sa dva prstena moi, od kojih samo jedan koristimo da bi
stvorili svijet. Ovaj prsten koji se zatvara ubrzo po roenju je razum kao i njegov pratilac
jezik. Zajedno, oni stvaraju i odravaju ovaj svijet. Zamisli samo: stvarnost nas ne
okruuje neposredno! Izmeu nas i nje stoji opis svijeta. Preciznije reeno, mi se nalazimo
ve korak dalje od stvarnosti, a nae iskustvo svijeta je sjeanje na to iskustvo. Neprestano
se prisjeamo trenutka koji se ve odigrao i proao. Mi se sjeamo, sjeamo, sjeamo..."
"Racio de fatale" koju iznosi Carlos Castaneda ima priliku da ozbiljno narui nau
sliku o percepciji na kakvu smo navikli. Trnci tek blago pljusnute ideje o svijetu kakvog
poznajemo su pomalo agresivni dok ovo itamo. No, valja se zapitati, tko ili to zaista
osjea pljusku: razum ili percepcija?
"Greka je u rijeima", kae don Juan. One nas stalno primoravaju da se osjeamo
kao da stvari moemo objasniti, ali samo to se osvrnemo i pogledamo svijet, onakav kakav
jeste, one nas ostavljaju na cjedilu i na kraju promatramo svijet onako kako smo to oduvijek
inili, bez ikakvog objanjenja. Zbog toga se arobnjak trudi da radije djeluje nego govori i
s ovim ciljem preuzme jedno novo vienje svijeta vienje u kojem rijei nisu toliko vane
i gdje nova djela povlae sa sobom nove uvide."
***

amani drevnoga Meksika, a s njima i novi narataj, su ustvari zastupali pravi

znanstveni pristup kad je u pitanju Univerzum. Njihova doktrina svijeta poiva na injenici
da je sve energija. Ona, kao jedini oblik koji egzistira u Univerzumu, odgovara prizoru
kojeg opisuju arobnjaci don Juanove linije: sjaj i kretanje beskonane mase energetskih
"elemenata" kroz prostor i vrijeme. No, u svoj toj raskoi izuzetne dinamike valjalo je
izdvojiti ovjeka i funkciju koju donosi njegovo postojanje. U drevno doba, njih su zanimali
prirodni ciklusi kojima su veina iva bia bila podlona: potrebe za spavanjem, kretanjem,
odnosom sa svijetom oko njih. U jednom trenutku zahvaljujui disciplini volje da razumiju
svijet, desilo se udo vienja. Prizor koji se otkrio pred njima bio je krajnje zapanjujui:
vidjeli su da sva tijela, a posebno iva bia, isijavaju izraen krug svjetla koji ih je precizno
obuhvaao. Takoer su vidjeli da ljudi posjeduju jednu posebno izraenu nakupinu sjaja
koja se nalazi negdje na duinu ispruene ruke iza lea. Ovaj fenomen im je privukao
posebnu panju, iz prostog razloga to su osjeali da je odgovoran za ovjekovu sliku
svijeta, ma togod to znailo. Kad bi uli u stanje vienja uoili bi da se Univerzum sastoji
od nebrojenog mnotva energetskih silnica/traka koje putuju u razliitim pravcima i
presijecaju se. Takoer su vidjeli da te iste silnice prolaze i kroz ovu izraeno sjajnu toku
koju su nazvali "skupnom tokom", i time se procesuiraju u formi svjetlosnih zraka,
sainjavajui "senzore podataka" koji oblikuju ljudska bia kao organizme. Ovaj proces
sakupljanja energije kao davae podataka su arobnjaci drevnog Meksika doivljavali kao
gestu iste arolije: sveopa energija transformirana preko skupne toke u istinskosveukupni svijet unutar kojeg ljudska bia mogu ivjeti i umrijeti. in pretvorbe dotoka
iste energije prema perceptivnom svijetu je tumaen kao sistem interpretacije. Njihov
zakljuak je bio da skupna toka nije samo mjesto gdje se sakuplja percepcija pretvarajui
dotok energije u osjetilni skup podataka, nego i toka gdje se interpretacija osjeta ovih
podataka stvarno i deava. Dakle, skupna toka je zaista odgovorna za percepciju ljudskih
bia. Dokaze za ovo su pronali promatrajui ljude dok spavaju. U stanju poviene svijesti,
vienju, promatrali su ponaanje skupne toke kod osobe koja spava. Uoili su da se ona
pomie nekontrolirano u razliitim pravcima od svog uobiajenog poloaja. Kasnije su iz
razgovora sa spavaima saznali o intenzitetu njihovih snova kao i sadraju, te je svojevrsna
"dramatika" ili lakoa snova bila i uzrokom razliitog pokretanja skupne toke. to su snovi
bili dramatiniji, kompleksniji i tei, to se njen poloaj drastinije mijenjao. Naime, pri
promjeni poloaja skupne toke na drugo mjesto, posve drugi skup energetskih silnica je
prolazio kroz nju, te time davao drugaiju perceptivnu sliku svijeta. Takvi pomaci su
odavali dimenzije drugih realnosti, to je bilo otkrie od najveeg znaaja za arobnjake
drevnog Meksika. Novu percepciju arobnjaci su nazivali "drugom pozornou". Njihov
daljnji fokus je bio na traganju za vjetinom svjesnog pomicanja skupne toke i njenom
zadravanju na tom novom mjestu. Ono to je uslijedilo u slijedeim tisuljeima dovelo je
do neega to se zove ratnikim putem. Nadalje, ratniki put u nastajanju razvio je nekoliko
kljunih disciplina koji oblikuju istinsku figuru ratnika pri svojoj tenji ka savrenoj
skulpturi iste svijesti. Ove discipline Carlos Castaneda je detaljno obradio u svojim
knjigama, a i mi emo se njima ovdje posebno pozabaviti. Te discipline su:
1. Tensegrity
2. Rekapitulacija
3. Disciplina i besprijekorno djelovanje
4. Sitni muitelji volja

5. Ne-rad
6. Traganje
7. Sanjanje
8. Unutarnja tiina
9. Vienje
TENSEGRITY
Pratei tradiciju svoje linije arobnjaka, don Juan Matus je izmeu ostaloga svom
ueniku Carlosu Castanedi prenio i znanje arobnih pokreta. Oni su se do sada uvali kao
stroga tajna i bili skrivani kroz mnotvo kompliciranih rituala i zavjesa. Znanje o njima bilo
je prenoeno samo i iskljuivo usmenom predajom, linijom uitelj-uenik. Spletom
odreenih okolnosti, Castaneda je bio zadnji od tog niza dvadeset i pet generacija naguala
kojima su se arobni pokreti sustavno prenosili s koljena na koljeno. Castaneda je imao
zadatak takozvanim zlatnim kljuem zatvoriti vrata svoje linije i time zavriti nekoliko
tisua godina staru liniju. U skladu s tim zadatkom, on je zajedno sa svojom grupom odluio
svijetu objaviti svo znanje koje je nauio od don Juana i time omoguiti da svatko tko to eli
proiri granice svoje svijesti, te krene na uzbudljivo putovanje ka Beskonanosti. Osim
Castanede, postojala je i grupa ena koja je takoer naukovala kod don Juana. To su Taisha
Abelar, Florinda Donner-Grau, Carol Tigs. Carol Tigs je dodatno doprinijela ovom
njihovom postupku. Po predaji, ona je provela deset godina u "drugoj pozornosti" koje je
kasnije opisala kao "avanturu treptaja oka". Pojavivi se odjednom krajem osamdesetih u
knjiari gdje je Castaneda imao prezentaciju svoje knjige i potpisivao pojedine primjerke,
Carol Tigs ga je itekako iznenadila, jer on ni sam nije shvaao gdje je bila i kada e se, ako
ikada, vratiti. Ona je prilogom svoje poviene svijesti potpomogla da se sakupi dovoljno
energije kako bi se grupa mogla suoiti sa svijetom na posve drugaiji nain i metodama
koje svijet, inae nikako ne bi mogao razumjeti. Iz tog razloga su trebali tone energije da bi
se disciplina ratnikog puta mogla sustavno spustiti u razumljivo polje poimanja mase koja
je kasnije nahrupila na teaje i seminare gdje se dre kole tensegrity-a i ratnikog puta.
***
Za arobne pokrete se ni u kom sluaju ne moe rei da su izumljeni. Oni su u stvari
otkriveni od strane amana starog Meksika, pripadnika tolteke kulture koja je nastanjivala
to podruje prije naseljavanja panjolaca. amani su ih otkrili dok su bili u stanju poviene
svijesti. Moe se rei da je njihovo otkrie bilo posve sluajno; poevi od senzacije opeg
dobra u njihovim tijelima dok su u stanju poviene svijesti zauzimali odreene tjelesne
poloaje. Njihovi osjeaji ope dobrobiti, tjelesne ili psihike, su bili tako zapanjujue
izraeni da su ovaj efekt pokuavali dozvati i u normalnom stanju svijesti, te ponavljanjem
tih tjelesnih poloaja nastojali ih i produiti. Time su malo po malo razvili cijeli niz pokreta
koji su se nastavljali jedan na drugog u komplicirane serije kretanja. Njihovim
prakticiranjem, uoili su da se dobivaju veliki rezultati u terminima mentalne i fizike
kondicije. U stvari, efekti izvoenja ovih pokreta su bili tako fantastini da su ih nazvali
arobnim.

Don Juan je pri poduavanju arobnih gesti svojim uenicima radikalno skrenuo od
tradicije. Otklonio je sve suvine rituale i druge trikove koji su imali za cilj skriti pravu
prirodu ovih pokreta i oslonio se samo na njihovu pragmatinu funkciju. Njegova
prezentacija pokreta Castanedi nije bila samo naglaena na razvoj psihofizike kondicije,
ve i na praktinu mogunost prenamjene energije. Naime, vjerovanje arobnjaka je da se
ovjek raa sa odreenom koliinom energije, koju zadrava cijelog svog ivota. Ona ne
moe niti ui, a ni izii iz ovjekova svjetlosna tijela. Smatrali su da je ova koliina energije
vrlo esencijalna za ostvarenje njihova vrhunskog cilja: slamanje parametara normalne
percepcije. Normalna percepcija jest proizvod socijalizacije i kulta rutinskih uzoraka
ponaanja kojima smo naueni i koji nas definitivno spreavaju da premostimo granice
poimanja na polje poviene svijesti. Takav poloaj na koji smo dovedeni koristi svu
raspoloivu energiju dobivenu roenjem, te nam ne preostaje nita osim slijepog ivota
optoenog rutinom opisnog svijeta i u skladu sa oekivanim. Ovim ostajemo bez osnovnog
alata koji bi nam mogao omoguiti makar i ideju o nezamislivim svjetovima koji postoje od
pragmatine vrijednosti za ovjeka. Iz ovog ugla, don Juan je predstavio arobne pokrete
kao praksu koja vri prenamjenu postojane, skorene energije u iskoristivu masu, te njeno
koritenje metodom ratnikog puta u cilju razvoja poviene svijesti i spoznajne dubine
prave realnosti. Dakle, cilj arobnih pokreta jest uiniti osobnu energiju dostupnom. Osim
toga, njihov utjecaj na tijelo u cjelini je golem. Da bi ovjek samo mogao i pomiljati na
putovanje u nepoznato mora biti u savrenoj fizikoj kondiciji. Navigacija ka beskonanosti
zahtijeva "imati petlje" i snano tijelo koje e biti sposobno odrati tu petlju na okupu.
Prenamjena energije, stoga, ima viestruku funkciju; prvo - snano, nepokolebljivo tijelo
uravnoteeno u smislu mentalnog i fizikog koncepta djelovanja, a zatim i formacija ratnika
kao cjelovitog bia koji djeluje iz ugla svijesti o svojoj sveukupnosti. Drugo, arobni pokreti
su proces koji vri prebacivanje energije iz jednog mjesta u drugo, energije koja ve postoji
unutar nas. Ova energija je tijekom naih ivota od roenja pa naovamo, bila konstantno
razmjetavana iz energetskih centara prema rubu svjetlosne lopte, te postajala nedostupna,
neupotrebljiva i na kraju otvrdnuta poput suhog blata na zemlji.
amani don Juanove linije su bili duboko angairani u ovaj proces prenamjene
energije. Imali su mogunost vienja ili stanje poviene svijesti u kojem su mogli su
percipirati energiju kako plovi Univerzumom. Vienje je rezultat trenutnog zaustavljanja
sustava interpretacije svojstven ljudskim biima. amani su otkrili da je svaki dio ljudskog
tijela angairan u pretvorbi ovog vibratornog dotoka energije u nekakav osjetilni pritok.
Suma ovoga stalnog bombardiranja osjetilnih podataka se potom preko koritenja pretvara u
sistem interpretacije pomou kojeg ljudska bia doivljavaju svijet na nain kojim oni to i
ine. Stoga, "zaustavljanje svijeta", kako su jo amani nazivali vienje, je bio od najvee
vanosti za njih. Vienje je zahtijevalo nevjerojatnu disciplinu i harmoniju tijela. Zbog
mogunosti percipiranja Univerzuma na ovaj nain, bili su u stanju uiniti njegove
klasifikacije na njima specifian nain. Naime, ustvrdili su da je on izgleda "kapule" ili
glave kupusa, sloenog sustava tisua slojeva koji nalijegaju jedan na drugi. Svakodnevni
svijet u kojem ivimo je nita drugo do jedan od tih tisua slojeva. Oni su takoer vjerovali
da drugi slojevi, ne samo da su dostupni ljudskim biima, nego su ak i njihovo prirodno
nasljee.
Jo jedna bitna posljedica vienja jest i direktna percepcija ljudske energetske
konfiguracije. Ona je za njih postala konglomerat energetskih polja sakupljenih zajedno
snagom vibracijske sile koja ih je drala na okupu u obliku svjetlosnog tijela. Ova svjetlea
sfera je za njih bila istinsko sebstvo istinsko jer se ukupna suma ljudske energije koja se
nalazi unutar svjetlosnog tijela koristi u sustav percepcije svijeta.

Vienje je dovelo i do otkria skupne toke, nakupine pojaane svjetlosti veliine

teniske loptice koja je locirana iza ramenih lopatica, na duini ispruene ruke. Vidjeli su da
je u svih ljudskih bia skupna toka locirana na istom mjestu i time bila uzrokom slina
pogleda na svijet. Istovjetnost poloaja skupne toke cijele ljudske rase je bila rezultat
socijalizacije, koja je opisana na poetku ovog teksta. Iz tog razloga ustvrdili su porijeklo
iluzije u ljudi da je ovaj svijet konaan i nepromjenjiv. Don Juan je neprestano tvrdio
Castanedi da je ovaj osjeaj konanosti ista iluzija. S obzirom da svijet nikada nije
pretpostavljen izazovu promjene, ovjek ga doivljava kao neto stalno, neovisno od njega,
postavljeno i definirano od strane viih sila kao samo-evolucijski poligon. Za arobnjake,
umijee vienja energije kako plovi Univerzumom je alat kojim se moe "izazvati svijet".
Njegovim koritenjem, amani su ustvrdili kako postoje nebrojeno mnotvo svjetova
dostupni ljudskoj percepciji. Opisali su ove svjetove kao sve-ukljuive realnosti i u kojima
ovjek moe djelovati i ivjeti, te konano i umrijeti, ba kao i u svakodnevnom svijetu.
***
Tensegrity je moderna inaica arobnih pokreta. Carlos Castaneda je izveo ovaj
termin iz arhitekture: tense napetost i integrity - integritet, cjelovitost. Da se posluimo
arhitektonskim rjenikom: to je "kosturna konstrukcija koja angaira kontinuiranu napetost
svih njegovih elemenata, a ujedno i iskljuuje kompresiju pojedinih dijelova na nain da
svaki lan djeluje sa maksimalnom efektivnou i ekonomijom." Napetost i integritet su
dvije osnovne sile koje podravaju tensegrity: aktivnost koja nastaje napinjanjem i
oputanjem miia jest napetost. Integritet uobliuje tijelo kao jedinstvenu savrenu cjelinu.
S obzirom da su ih amani otkrili u stanju poviene svijesti, arobne geste su zapravo
nastale kao skup pokreta ijim izvoenjem se nastoji prenijeti iskustvo iz tog stanja u
svakodnevni svijet, te ga koristiti kao transformator energije koja nam je opet potrebna kao
tijelo percepcije. Oni su nasljee ljudskih bia skriveni duboko negdje u njihovoj
kinestetikoj memoriji i mogu se ponovno saivjeti ako se to istinski namjerava. Potvrdu za
ovim su amani starog Meksika pronali u injenici da je, dok su bili u stanju poviene
svijesti, tijelo inilo pokrete koje nisu kontrolirali i koji su imali za posljedicu stanje ope
dobrobiti. Don Juan je zbog injenice da moderni arobnjaci nisu uspijevali postii ovu
automatiku tijela kada bi bili u stanju poviene svijesti, vjerovao da su amani drevnog
Meksika morali biti udesni ljudi i daleko vee energetske mase. U predaji s koljena na
koljeno se govorilo da su oni mogli vidjeti svjetlosno jaje dok su promatrali ljude, dok on,
don Juan, nikada nije vidio svjetlosno jaje, nego radije svjetlosnu loptu. Iz toga razloga,
logino je bilo pretpostaviti da su ljudi izgubili dio njihove energetske mase tokom
vremena.
arobni pokreti poveavaju svjesnost, donose stanje opeg dobra, doprinose
ravnotei mentalne i fizike kondicije, te razvijaju takozvanu suptilnu promjenu koja
neposredno ponovno aktivira nekoritenu vezu sa ivotnom silom odgovornom za
odravanje ljudi na ivotu. Oni takoer skidaju masku socijalizacije u ovjeka - sliku svijeta
za koju smo spremni dati i ivot. Ona nas ini "besmrtnim, vanim, arogantnim, savrenim".
Izvoenje arobnih pokreta zaustavlja um i otvara vrata percepcije nove dimenzije svijeta,
za koju nismo imali pojma da postoji. Mi smo pretvoreni u skup pojmova koji su
meusobno vezani na razliite naine. Tako, kada ujemo neku rije, poput kreveta, odmah
ih veemo u stotine relativnih pojmova kao, kua, hotel, kau, brani krevet, spavanje,
odmor, pokrivai, seks i slino. Cjelokupna ljudska percepcija je skup vezanih karika
nauenih tijekom socijalizacije i na taj nain neraskidivih konstrukcija svijeta kakvog ga
doivljavamo. U naim umovima ove veze se koriste kao referentne toke iz kojih nema

odmaka. Svrhovitost koju um neprestano daje svijetu i njegovim predmetima nam

onemoguuje da ih istraujemo dalje nego to nam je to potrebno. Ljudi imaju jo jedno
mono sredstvo kojim zadravaju svoju skupnu toku na istome mjestu: unutranji dijalog.
Vjeitim ponavljanjem svakodnevnih doivljaja u umovima odravamo "stvarnost"
nepromjenjivom. Time konano dohranjujemo konope kojima smo vezani za svakidanji
svijet. Vienje nam omoguuje da uoimo da su ove linije kojima smo zaokupljeni, uzrokom
slike svijeta i nas samih kao nepromjenjivima i zauvijek. Najznaajnija svrha arobnih
pokreta jest da nam poveanjem svijesti omogui uvid u injenicu da je sve, umjesto to
smatramo kao skup neprekinutih nizova objekata koji se meusobno privlae, u stvari
strujanje, kretanje. A, ako je sve kretanje, onda se moe i zaustaviti. Taj proces se zove
zaustavljanje svijeta ili vienje.
Unutar svjetlosnog tijela, kako je ve reeno, djeluju polja energije koje ovjek
dobiva roenjem. Ta energija je jedino to nam treba i na koju moemo raunati, nita drugo
i nemamo. Ova injenica je vrlo bitna za preduvjetnu ideju praktiara tensegrity-a. Prirodna
tendencija ljudskih bia je da odguruju energiju od svojih centara za vitalnost, koji su i
svojevrsni energetski akumulatori. Oni su locirani na desnoj strani tijela - na podruju jetre i
ui; na lijevoj strani u podruju guterae i slezene; otraga - tono nasuprot prednjih
sredita oko bubrega, te iznad njih - nadbubrenih lijezda. Takoer na dnu vrata, "V"
toka koju sainjavaju prsna i kljuna kost, te rodnica i maternica u ena.
Glavna energetska sredita
Jetra
Guteraa

Slezena

Bubrezi

Nadbubrene lijezde

"Ali kako ljudi odguruju energiju od ovih sredita" pitao je Castaneda don Juana.
"Brinui se!" odgovorio je. "Svakodnevnom predavanju stresu ljudi nastavljaju fatalni
impakt na svoje tijelo".

"I to se dogaa sa tom energijom?"

"Sakuplja se po periferiji svjetlosne lopte. Imajui energiju rasutu po rubovima svjetlosne
lopte, ona postaje neupotrebljiva za nas, kao da ju nemamo. Vrlo je poraavajue imati svu
tu koliinu energije, a nemati je uope. To je kao da hodamo po pustinji i umiremo od ei,
a na leima nosimo konzervu punu vode, nemajui alat kojom bismo je otvorili".
Istinska magija arobnih pokreta je u njihovoj mogunosti aktiviranja te mrtve
energije i njeno vraanje na centre vitalnosti za svakodnevnu upotrebu. Stoga svaki put kada
ih izvodimo, arobni pokreti mijenjaju nau osnovnu strukturu. Energija koja je
prenamijenjena i sada aktivna prema naim centrima za vitalnost omoguuje nam daleko
moniju hijerarhiju djelovanja nego to je to bilo prije mogue. Don Juan je dao primjer
svoje vitalnosti i snage, te moi besprijekornog djelovanja, koje je bilo daleko iznad
Castanedinog iako je ovaj bio barem dvadeset ili trideset godina stariji. On je to objanjavao
prevazilaenjem vlastita uma i nemoi uma da mu kae kako je on star i nemoan. Don Juan
nije potovao dogovore u kojima nije sudjelovao. Biti star i nemoan je jedan od takvih
dogovora.
***
arobnih pokreta je mnogo. Ne zna im se tona broja, moda ga i nema. No, njihova
kompleksnost i koliina je klju za razvijanje kinestetike memorije. Linearni um, kakav je
na, nailazi na potekoe u memoriranju dugih sekvenci nekakvih kretnji ili dogaaja. Stoga
ih moramo ponavljati nekoliko puta kako bi ih zapamtili. Prilikom uenja gesti vrlo je
primjetno kako onaj koji ih ui mora stajati tik do instruktora kako bi shvatio pojam desne i
lijeve strane. Ako stane ispred instruktora onda nailazi na potekoe. Ovome je uzrok
nedostatak kinestetike memorije, tojest, memorije u kretanju. Vjebom, tokom vremena
poinjemo uiti neposredno nove informacije i to onakvim kakve jesu. Guranjem drugih
stvari po strani, a otvaranjem mjesta za nove informacije, mi ustvari omoguavamo
kinestetikoj memoriji da preuzme inicijativu. amani smatraju za rezervoarom ove
memorije mjesto iza natkoljenice, na zadnjici butine. Stoga je i osnovni poloaj iz kojeg se
tensegrity izvodi napetost u tom dijelu tijela kako bi se oslobodila kinestetika memorija i
omoguilo lake pamenje dugih i kompliciranih serija arobnih pokreta.
Njihovim svakodnevnim prakticiranjem i uenjem novih, u jednom trenutku se dolazi
do vrhunske toke zasienja gdje praktiar prestane bivati zaokupljen koliinom i smislom
gesti, te ih nastavlja raditi s veom predanou i jasnoom. To je rezultat prenamjene
energije. Izvjesna koliina novousmjerene energije dovodi do unutarnje tiine, fluidnosti
skupne toke i time pritokom sasvim drugih stvari u nae polje percepcije, za koje nismo
imali pojma da ih posjedujemo. One su oduvijek bile tamo, na periferiji ope svijesti, ali
nemamo dovoljno energije da ih moemo uope interpretirati. Unutarnja tiina omoguuje
nam ispunjenje nae svijesti drugim predmetima percepcije popunjavajui sada, na neki
nain, prazninu koja je nastala. Ovaj novi dotok, takoer, ini skupnu toku fleksibilnijom i
lakom za pokretanje. Kada to postignemo onda nam nita nee stajati na putu za
percepcijom novih svjetova.
Za ovjeka je vrlo vano nauiti da je on bie percepcije, svijesti. Ljudska bia su na
putu ka svjesnosti koji je u ovom trenutku pod opsadom raznoraznih utjecaja i sila, bilo
vanjskih ili unutarnjih. Bez prihvaanja ovih injenica nemamo nita.
***
Tensegrity je integracija svijesti i djelovanja. To je skup koordiniranih kretanja kojim
se sluimo kao sredstvom za komunikaciju sa naom iskonskom prirodom. Svakim
pokretom, zahvatom rukama, nogu, otrim nepokolebljivim pogledom, mi prebacujemo

djelie zaboravljene svijesti u periferiju naeg vidnog polja. Da bi ovjek marljivo radio
geste, svakodnevno mora prolaziti kroz mnotvo iskuenja, napora i neprestanog
samouvjeravanja o svrsishodnosti takve prakse. Um po svojoj prirodi ne doputa promjene
koje nam donosi tensegrity. On pekulira, razrauje, analizira. Sasueni katran socijalizacije
teko se topi, jer smo svaki dan suoeni novim udarima iste. Neprestano zaboravljamo nau
maginu definiciju kao bia koji putuju kroz svijest, to nam je jedini zadatak u tijeku
evolucije. Konano, i nemamo drugih zaduenja nego evoluciju svijesti na platformi tijela
kao njenog nositelja. Tensegrity daje izriiti naglasak na tijelo, ono je sada entitet koji
djeluje u skladu sa ciljevima evolucije. Za praktiara arobnih pokreta poinje preokret pod
utjecajem prenamjene energije, preokret koji izobliuje linearnost uma i skida granice o
konanosti svijeta. Ujedno, svijest koja se pritom oslobaa ulijeva nam povjerenje u nau
mogunost za jedinim i konanim ciljem kojem stremi ratniki put: Sloboda. Sada imamo
mogunost uvida u nove parametre koji e nam odrediti nain ivota: svijest o tijelu i tijelo
o svijesti. Nuno je razumjeti da se percepcija dogaa preko tijela, a ne uma, kako su nas
uili. Neprestanim naglaskom na um, socijalizacija nam je izgradila skulpturu mislioca koji
"pokree svijet i donosi dobrobit ovjeanstvu". Ona nam je donijela i kritiku istog tog uma
koji se saplie u filozofskim petljama o pitanjima bitka i prapoela sveg vidljivog. No, sva
ta pitanja ostaju bez zadovoljavajueg odgovora. U konanici se ispostavi da nema
definicije o svijesti, niti filozofske rasprave o energetskoj konfiguraciji Univerzuma, a ni
paradoksa koji omeuju nae ivote razliitim spletkama. Ostaje nam samo jedno:
djelovanje bez premca, u skladu sa harmonijom ratnikog principa ivljenja
nepokolebljivo, hrabro, ista srca. Da bismo ovo razumjeli potrebna nam je odreena doza
svijesti, a time se bavi tensegrity. arobni pokreti po svojoj konstrukciji imaju usaenu
namjeru da nas dovedu do razumijevanja nae prirode i okolia, te meusobnog odnosa. Oni
bude svijest o Zemlji, kao jedinog entiteta koji nas podrava u potpunosti. To je evolucija
praovjeka koji je djelovao na Zemlji, ivio od nje, razumio ju daleko vie nego to je to
danas sluaj. Zemlja je svijest, mi smo svijest. Valja nam ivjeti paralelno u harmoniji i
skladu, a ne sukobu. Ratnik ne tei niem niti ima to braniti. On nema kue, namjetaja,
automobil, novac, posao, bazen ima samo svoje tijelo i Zemlju. Koristiti e samo ono to
mu je u tom trenutku dostupno i upotrijebiti taj potencijal maksimalno. To je umijee
arobnjaka.
Tensegrity po svojoj konfiguraciji prisiljava praktiara da posveti svu raspoloivu
panju na trenutke koji se pred njim deavaju. On na taj nain sakuplja trenutke unutarnje
tiine sekundu po sekundu. U intelektualno nepojmljivim sitnim trenucima unutarnje tiine,
njegova svijest za trenutke uzima svjeeg daha nove percepcije. Koordinacijom unutarnje
tiine, panje na tijelo, te pogleda u Beskonanost, ratnik definira svoju egzistenciju.
Poinje shvaati da je on bie percepcije i da nema drugih ciljeva. To je svijest. Odjednom
tijelo, nekad masa miia, krvi i mnotva drugih organa, postaje neto sasvim drugo
instrumentom najvee i jedine glazbe u Univerzumu namjere.
Svijest o tijelu otkriti e i njegovu ranjivost. To je prva vana definicija ratnikog
puta: spoznaja da emo u jednom trenutku umrijeti. Svijest o smrti koja nas moe prodrijeti
u svakom trenutku je osnovni postulat ratnikog ivljenja. "Da bude ratnik, ovjek prije
svega treba biti jasno svjestan vlastite smrti. Meutim, neprestano razmiljanje o smrti
obino nas prisiljava da se bavimo sobom, to je poraavajue. Stoga je slijedea stvar koja
je potrebna za ratnika odvojenost. Ideja neizbjene smrti, umjesto da postane opsesija,
postaje ravnodunost."
Ratnik pod ovim utjecajem ivi svaki trenutak kao da mu je zadnji. On nema
vremena za gubljenje. Svaka sekunda je bitna. Pod ovim uvjetima, smrt postaje savjetnik,

umjesto prijetnje. Bez jasnoe ovakvog odnosa sa svijetom ne moemo uspjeti. Praktiar
tensegrity-a se svakodnevno sukobljava sa ovom istinom, ali na nain kojem mu je um
predouje. To je ideja negiranja svojih mogunosti, stvaranja prepreka i gradnje zidova
nemoi spram izvrenja zadatka. Stoga je praktiar u svakom trenutku suoen sa: "ja ne
mogu, sutra u to, to je lako, ja to znam, itao sam o tome, ma tko e to" i slino. Ovi prizori
negacija su uzrokom nedostatka "mjesta" za novu percepciju. Um ovdje koristi uniforme
ukorijenjenih materijala socijalne prirode kojih je napretek. Oni su njegovo oruje kojima
odrava svakodnevni svijet fiksnim. Tensegrity prenamjenom energije definitivno razbija
ove kalupe i daje mogunost izvjesnoj koliini energije da svojom fluktuacijom dotakne
toke svijesti za koje nismo znali da ih posjedujemo. Analogija se moe povui u razbibrizi
spajanja toaka, gdje na kraju dobijemo posve neoekivani novi lik na papiru. Bojanjem lika
koje potom nastaje dobije se slika novo-osvijetene energetske konfiguracije nae svjetlosne
lopte. Kada se lik na papiru jednom ispuni energijom, rasprenom praksom arobnih
pokreta, on se definira kao ratnik u punom smislu, bie od percepcije, te se uzdie iznad
vidnog polja svakidanjeg svijeta (papira) u novu dimenziju vienja stvarne realnosti koja
e mu se ukazati. To je put ratnika, umijee arobnjaka.
Tensegrity je zaista praksa koja ostvaruje mentalnu i fiziku ravnoteu. Ona u nama
razvija i osjeaj preuzimanja odgovornosti za naa djela u punom smislu, to je od kljunog
znaaja za nas. Takvim odnosom prema okolini doprinijeti emo svijesti o naim
postupcima, te jasnou i odreenost prema Univerzumu. Jedna od osnovnih tajni arobnih
pokreta je u njihovoj apstraktnosti, nemogunosti da se ukalupe u neku prepoznatljivu
formu za koju bismo se odmah zalijepili. Na susret sa svijetom kao apstrakcijom sa sobom
nosi zaustavljanje predodbe o njemu na ovo ili ono. Kao rezultat, nastaje neto to
arobnjaci smatraju stvarnom disciplinom: spremnost da se suoimo sa nepredvidljivim
situacijama, te na njih reagiramo vjetinom ravnodunosti. Vienje Univerzuma kao iste
energije nee dopustiti uniformirane konture njegova oblika na koje smo navikli. Sve to
nam preostaje jest prikupljati trenutke unutarnje tiine, zaustaviti svijet i konano,
osvjedoiti se udu stvarnog ivota jednostavnim koritenjem onoga to smo oduvijek bili:
namjerom nae magine prirode.
Praksom gesti moe se postii lakoa djelovanja u svakodnevnom ivotu. Stie se
utisak kao da se je poveala inteligencija, kao smo pametniji na neki nain. No, to je iluzija.
Ono to se stvarno deava je bra koordinacija djelovanja i opaanja svijeta oko sebe.
arobni pokreti djeluju na ovjeka skraujui mu put izmeu analize zadataka koji su pred
njim, ovih svakodnevnih, i njihova izvrenja. On sve manje gubi vremena na razmiljanju
kako stvar uiniti, a vie tei automatici besprijekorna obavljanja poslova koji mu se
nameu. Na taj nain ratnik se poinje izdvajati iz mase "obinih ljudi" koji i dalje
funkcioniraju po sistemu prethodne razrade problema u umu. Ovaj oiti proces odvajanja
jedan je od opasnih zamki za praktiara tensegrity-a, jer mu stvara osjeaj posebnosti i ideju
tipa "bolji sam od drugih". Prva zabluda uope je uzimanje drugih oko sebe kao referentnu
toku za bilo im, jer smo svi u istom loncu kojeg kuhaju "vanjski utjecaji". Stoga je vano
da praktiar prihvati ovaj napredak kao samo po sebi i ne bavi se naroito time, te ide
naprijed po svojoj stazi. Vrlo je jasno da e praktiar s vremenom morati na neki nain
izdvojiti se od okoline. On na kraju krajeva, djeluje u skladu s namjerom za proirenjem
granica svoje svijesti, a to donosi odreene uspjehe. Tensegrity upravo tako funkcionira. On
ne daje peurine iznenadna nestajanja u drugu realnost ili paljenja vatre kaiprstom.
Nipoto ne treba oekivati bumove spoznaje sebe kao nekakvog manipulatora nad moi. To
je druga zabluda. Tensegrity nudi mrvice svijesti, svijesti o sebi kao individui koja egzistira
u jednoj realnosti i koji mora djelovati u skladu s tim. "Nagrade" poput sposobnosti

manipulacije nad susjedom, kvalitetnijeg obavljanja poslova, te izvjesna inteligencija

(lakoa) razumijevanja odreenih zadataka koje prije nismo bili u stanju izvriti su
posljedica poneto izotrenije panje nad onim to smo, tko smo i to nas okruuje. Rije je
o buenju u novo jutro i svaki put kada se probudimo u jedno takvo jutro valja nam ga uzeti
kao temelj za taj dan i djelovati u sadanjosti bez tenji za juer i sutra. Mrvice svijesti se
nastavljaju jedna na drugu do svoje kritine toke kada stvari postaju sasvim drugaije. Ono
to nam je initi jest da se dobro pripremimo za taj moment i udiemo punim pluima
namjere u svakom trenutku.
***
"Kada ratnik naui vidjeti ,on vidi da je ovjek svjetlosna lopta bez obzira bio on kralj ili
prosjak i nema nikakve mogunosti ita promijeniti. to se moe promijeniti u toj
svjetlosnoj lopti? to?"
don Juan