Professional Documents
Culture Documents
Mark Kameloti - Boing Boing
Mark Kameloti - Boing Boing
BOING-BOING
Komedija u 3 ina
Lica:
Bernard
1
I IN
2
SCENA I
(Bernard u kunom kaputu i aneta u suknji i bluzi dorukuju za stolom)
ANETA: ta misli, Bernard, darling, imam li vremena da popijem jo jedan jogurt?
BERNARD: (pogleda u sat) Da draga, naravno...ali samo pouri (ustane, otvori kuhinjska
vrata i vikne nestrpljivo) Berta!! Donesite jo jedan jogurt za gospoicu anetu.
BERTA: (ulazi) I jo krastavaca da ih umae u jogurt?
ANETA: Ne. Krastavaca jo ima.
BERTA: Najzad, svako ivi kako hoe. Ja nisam ovde da sprovodim reforme.
BERNARD: Dabome, tako je....na svu sreu....idite!!!
BERTA: Dobro. ( uzima praznu olju) Znai, jo jednu ovoliku olju?
ANETA: Da, Berta.
BERNARD: (nervozno) Uinite to bez diskusije! Najzad, neete ga vi piti.
BERTA: Ne, na sreu!
BERNARD: Samo brzo!!! Gospoica se mnogo uri.
ANETA: Da Berti, inae u zakasniti na svoj avion.
BERTA: Idem, idem. Samo, za devojku nije lak ivot u ovoj kui.
BERNARD: ta to vi...?!!?
BERTA: Nita...nita...(odlazi u kuhinju)
ANETA: Uvek je loe volje.
BERNARD: Pa i nije. Takva joj je narav. Ne treba obraati panju.
ANETA: Trebalo bi je otpustiti, darling.
BERNARD: Ne... zato?
ANETA: Imam utisak da me ne voli.
BERNARD: Ma ne...voli te....samo je uvek iznenaena sa tim to jede. To je sve. (aneta mu
prua kaiicu jogurta) Ne, ne hvala.
ANETA: (nastavlja doruak) Koliko je sati dragi?
BERNARD: Jo dvadeset i etiri minuta...
ANETA: U redu...taman...vreme leti kad sam sa tobom.
BERNARD: To je lepo uti.
ANETA: Jesi li dobar kad nisam ovde?
BERNARD: Jo kako.
ANETA: Mnogo, mnogo dobar?
BERNARD: Mnogo, mnogo dobar.
BERTA: (ulazi) Evo belog mrsa za gospoicu.
ANETA: Hvala Berti!
BERTA: Je li sad sve u redu?
ANETA: Da!
BERTA: Hvala Bogu!!! (izlazi)
ANETA: Vidi da zaista nije mnogo ljubazna.
BERNARD: Nije uvek takva.
ANETA: Jeste, uveravam te.
BERNARD: Tuna je to odlazi.
ANETA: Valjda zato to odlazi tvoja verenica?
3
BERNARD: ...naravno...
ANETA: Pa da! Da sam stalno ovde, verovatno bi sve bilo drugaije, zar ne, darling?
BERNARD: Da, sasvim drugaije....i danju i nou!
ANETA: (ustaje i poljubi ga) Koliko je sati, dragi?
BERNARD: Jo etvrt sata...
ANETA: Moram pouriti sa oblaenjem, inae u zakasniti!
BERNARD: To se ne bi smelo desiti!
ANETA: Bilo bi uasno.
BERNARD: Zaista uasno...nego, kad se vraa?
ANETA: Ovako....danas je subota...stiem u Njujork u 17.08....moda u i do San Franciska,
ali samo tamo i nazad!!!
BERNARD: Dobro, pa kad smo opet zajedno?
ANETA: Stiem najkasnije u ponedeljak, pa opet odlazim u sredu uvee.
BERNARD: (vadi notes) U redu...kae u ponedeljak....u koliko sati?
ANETA: Pa kao i obino ponedeljkom, oko 18.30.
BERNARD: U svakom sluaju, dolazi u ponedeljak?
ANETA: Da, Sigurno.
BERNARD: Dobro, dobro, u redu.
ANETA: Ali zato zapisuje?
BERNARD: Pa, da bih znao, da ne pobrkam...
ANETA: Da ne pobrka??
BERNARD: Pa, ovaj....da rasporedim...do ponedeljka.....svoje poslove! I da budem slobodan
kad doe... (pogleda u sat)...zna da e ipak zakasniti?
ANETA: Ti me tera?
BERNARD: Ne teram te, ali vreme leti dok smo zajedno, a avioni lete...
BERTA: (ulazi) Evo kafe!
BERNARD: Hvala!!
ANETA: Berti! Hoete li se brinuti o gospodinu dok sam odsutna?
BERTA: Kako da ne. Ali, razume se, gospodinu nije potrebna moja briga. Gospodin je
dovoljno odrastao.
ANETA: Ah, svi mukarci su velika deca.
BERTA: Ali tako velike dece kao to je gospodin, sigurno nema mnogo. Gospodin je od
najree vrste.
BERNARD: Dobro...hvala...u redu...
BERTA: Gospoica pita, a ja samo odgovaram, jelte? Ja procenjujem gospodina po njegovoj
pravoj vrednosti.
BERNARD: Da,da...a sad me ostavite na miru!
ANETA: Vidi dragi koliko te oboava!
BERTA: Ako je do oboavanja, oboavam!!! Ja prosto ivim da bih oboavala gospodina.
ANETA: Ali ako se zaljubite u svog gazdu, postau ljubomorna, veoma ljubomorna!
BERTA: Taman posla! Daleko bilo!!
BERNARD: Sreom!!!
ANETA: Idem da se obuem, dragi.
BERNARD: Pouri! (aneta odlazi u spavau sobu) ta ste planirali za ruak?
4
SCENA II
BERTA: (ulazei) Neki gospodin Kasten trai gospodina.
BERNARD: Kasten? Koji Kasten...Aaa! Da, da, neka ue! /Berta izlazi) To je moj drug iz
gimnazije.
ANETA: Ma nemoj?
ROBERT: (ulazi sa Bertom razdragan, sa konom tanom i kiobranom) Vidi, vidi....
BERNARD: Ma nije mogue! Ti ovde! Kako si?
ROBERT: (jo veselije) A ti?
BERNARD: Nije loe, kao to vidi,
ROBERT: Nije ni meni, da zna.
BERNARD: Roberte, mangupe stari!
ROBERT: Bernarde, mangupino....da ja ne smetam?
BERNARD: Mora da se ali. Kakav drugar! Pa pet godina se nismo videli.
ROBERT: etiri.
BERNARD: Vidi kako vreme leti! Ba se radujem to te vidim.
ROBERT: I ja, veruj mi.
ANETA: Bernarde!
BERNARD: ta? Oh, oprosti mi...dozvoli da ti predstavim Roberta Kastena, svog starog
drugara.
ANETA: Drago mi je gospodine.
ROBERT: I meni gospoice.
BERNARD: Gospoica aneta Hokins, Amerikanka po roenju, stjuardesa po zanimanju. I to
u kompaniji VAL, kao to vidi.
ROBERT: estitam gospoice!
ANETA: Bernard, zaboravili ste da kaete vaem drugu ono glavno.
BERNARD: Koje glavno...?
ANETA: Pa da sam vaa verenica, darling!
BERNARD: A da...naravno...ovo je moja verenica!
ROBERT: O! Pa jo jedanput estitam i elim vam sve najbolje, gospoice!! A tebi bravo!!
6
Ima ukusa!
BERNARD: Zar nije predivna?
ROBERT: Predivna je, priznajem!
ANETA: A ja vam gospodine mogu rei da je va prijatelj Bernard apsolutno savren.
ROBERT: Odlino!! Ba lepo!! Radujem se zbog vas...a i zbog njega.
ANETA: Imate li vi verenicu, gospodine?
ROBERT: Naalost, nemam gospoice. Nemam ja nikoga. Dolazim iz Eksa, a znate kako je u
unutranjosti...
BERNARD: Da, da, da...razume se, naravno....
ANETA: Ali na jugu ima lepih devojaka...a vi....
ROBERT: Kako da ne, ima, samo ja jo nisam naiao na neku, znate. A sad sam premeten
ovamo, pa moram osvojiti neku parianku. Ali ja vas gnjavim, doi u drugi put.
BERNARD: Taman posla!
ANETA: Uostalom, ja moram da krenem.
BERNARD: Da!
ROBERT: Stanite, nisam vas valjda ja oterao?
ANETA: Nipoto. Znate, moram da letim...
ROBERT: (nita ne razume) Aha...vidi vidi...
BERNARD: (pokae rukama) Stjuardesa, u avionu.
ROBERT: Pa da, naravno...odlino...odleteete znai?
ANETA: Moram. Koliko ostajete u Parizu?
ROBERT: Stalno. Premeten sam ovamo.
ANETA: Znai, sigurno emo se opet sresti gospodine.
ROBERT: Biu srean gospoice!
BERNARD: (na ivici strprenja) Draga, kreni, zakasnie!!
ANETA: Jo samo da te poljubim.
BERNARD: (Robertu) Dozvoljava?
ROBERT: Ali samo izvolite!! (okrene se i gleda u ogledalo. Bernard i aneta se poljube,
Robert se tiho nakalje)
ANETA: Oboavam te!
BERNARD: I ja tebe.
ANETA: Dovienja gospodine!
ROBERT: (jo gleda u ogledalo) Dovienja gospoice!
ANETA: Ti si moja ljubav!
BERNARD: Naravno da jesam...i ti si moja.
ANETA: Onda, do ponedeljka.
BERNARD: Tako je, do ponedeljka.
(aneta izlazi, alje Bernardu poljubac rukom)
SCENA III
ROBERT: E pa lepo, stari moj...alal ti vera! Koliko se ja razumem, ovo je divna devojka.
BERNARD: Da, da, vrlo je zgodna.
ROBERT: Da naiem na neku slinu bio bih veoma zadovoljan.
BERNARD: Razumem te! A ta je tebe dovelo ovamo?
ROBERT: Pa eto...
BERNARD: ta bi popio?
ROBERT: Bilo ta. (eta po rampi) Pazi molim te, ima divan pogled odavde. Vidi se ceo
grad.
BERNARD: Da,da....
ROBERT: Dakle? Jo uvek se bavi arhitekturom?
BERNARD: Naravno, jo uvek...priaj mi ta ima novog.
ROBERT: Pa eto...kad si napustio Eks rekao si mi navrati do mene kad dodje u Pariz.
BERNARD: Da, pa?
ROBERT: Pa...evo me!! Traim stan.
BERNARD: To je bar lako.
ROBERT: Hou po svaku cenu pravi stan...razume?
BERNARD: Razumem....a zato?
ROBERT: Hou da se enim!
BERNARD: Ma nemoj!
ROBERT: Hou!!
BERNARD: Dobro,znai....veren si?
ROBERT: Jesam...ustvari,nisam. Prosto smatram da je dolo vreme da se oenim.
BERNARD: Zar ve? Pa jo si u punoj formi.
ROBERT: Tako je. Ti si takoe u punoj formi pa e se i ti uskoro oeniti.
BERNARD: Ne, nije tano.
ROBERT: Kako nije tano....ta devojka malopre...ta Amerikanka....ona je tvoja verenica?
BERNARD: A! To da...mi smo vereni.
ROBERT: Tano, dakle-oenie se.
BERNARD: Nikako.
ROBERT: ekaj...im ste vereni, znai da ete se i venati.
BERNARD: Ne! Ali prvo mi reci, zato hoe da se oeni?
ROBERT: Danas ili sutra ovek treba da osnuje porodicu...zna, domae ognjite i tako to...pa
sam se s tim pomirio.
BERNARD: Stari moj, ako ve hoe da se eni, onda se eni kao to ja to radim.
ROBERT: Kako to?
BERNARD: Tako...nekoliko puta. Tad si bog bogova. ivi prijatno, stalno menja, idealno,
ma san snova, veruj mi!
ROBERT: Aaa, samo to je opasno. Moe daleko da dotera ako ima vie ena....
BERNARD: Ne radi se o enama, nego o verenicama. Ima sve prednosti oenjenog oveka,
bez ijedne loe strane braka. Eto, na primer, ja imam tri verenice.
ROBERT: Tri!?
BERNARD: To je pravi broj. Manje, bilo bi monotono, vie, bilo bi zamorno.
ROBERT: Ali ipak...to je nemoralno...
8
BERNARD: Nemoralno? Pa ni jedna ne zna za druge dve i svaka ivi u ubeenju da je jedina!
Pravi san snova, kaem ti! Uiva prednosti harema usred Pariza.
ROBERT: Ma ta mi kae? Samo, i sa jednom je teko izai na kraj, a tek sa tri...
BERNARD: U mom sluaju nije tako. Drugi mukarci to rade neorganizovano, vodaju
devojke levo-desno...
ROBERT: Jedno zaboravlja, koliko kota takav nain ivota?
BERNARD: Kao prvo, moje verenice su zaposlene.
ROBERT: Sve tri?
BERNARD: Da! Sve tri zajedno me kotaju kao i jedna zakonita ena bez posla.
ROBERT: Da,da,da...moda...ali kakve sve nezgode....
BERNARD: Ala si ti zapeo! Naao sam glavni tos.
ROBERT: Nema tu tosa! Ne moe biti tosa! Jedna ena-to su ve komplikacije...dve ene...
BERNARD: Osim ako si ovako dobar organizator kao ja, i ako se ne radi o zakonitim
enama.
ROBERT: To vodi pravo u propast.
BERNARD: Nikad! Zato postoji red letenja.
ROBERT: Molim?
BERNARD: Red letenja (prua mu knjigu).
ROBERT: A, vidim.
BERNARD: Sad razume, a?
ROBERT: Ne razumem.
BERNARD: One su stjuardese!
ROBERT: Sve tri?
BERNARD: Razume se.
ROBERT: Kakva ideja!
BERNARD: U tome je tos. Prvo, sve su devojke kao puke, izabrane na konkursu. Biram
izmeu onih koje su ve prole super-selekciju. Nije loe, ta kae?
ROBERT: Da,da...nije tako loe...
BERNARD: Jedino sam morao da ih izaberem iz raznih kompanija i sa razliitih linija. Zbog
reda letenja...da se ne bi srele.
ROBERT: Ovo izgleda dosta primamljivo.
BERNARD: Kad bi samo probao, ne bi ti vie na pamet pala enidba do kraja ivota, to te
uveravam.
ROBERT: Moda je sve to lepo u teoriji, ali vrlo sam radoznao da vidim kako to izgleda u
praksi.
BERNARD: Ostani kod mene nedelju dana kao kod svoje kue, i videe na licu mesta
maestra na delu. aneta, moja Amerikanka koju si upoznao (pogleda na sat) uzlee za
tano...deset minuta, a za etvrt sata aklina e aterirati.
ROBERT: aklina?
BERNARD: Da. Ona je iz Er-Fransa. Mala lutkica, pravi biser. Videe je, bie tu na ruku.
ROBERT: Ali, sve je to nekako knap, zar ne?
BERNARD: Danas je zaista knap, ali zato to je subota. Inae, imam redovne smene: dva
dana aneta, dva dana aklina, dva dana udita. udita je moja Nemica.
ROBERT: Pravi internacionalni harem.
9
BERNARD: (uzima globus) Tano! Gledaj! Veeras udita dolazi iz tokholma, a u to vreme
aklina, koja odavde odlazi popodne jer je samo u prolazu, bie ve u Kairu, a aneta uveliko
u Njujorku ili moda u San Francisku.
ROBERT: To je pravi ringipil.
BERNARD: Tako je! Ali svi odlasci i povratci su po planu, dobro organizovani, matematiki
proraunati. Nema tu nikakvih iznenaenja! Eto, na taj nain vodim pravi porodini ivot.
Svaka se osea kao kod kue, iako je ovde samo dva dana u nedelji. Nema jednolinosti! Ni
za stolom, ni u postelji! Kao to vidi, postigao sam savrenstvo.
ROBERT: ....zapanjujue!
BERNARD: Besprekorno. Ljubav na Ameriki nain....pravi san, kaem ti, san snova.
ROBERT: Zaista nije loe....a, gde si ih pronaao?
BERNARD: Imam prijatelja koji dri prodavnicu suvenira na aerodromu. Poznaje sve
stjuardese svih kompanija, on me upoznaje sa njima. I kao to vidi....sad mi vie nije
potreban, ali mogu da ga pozovem zbog tebe....
ROBERT: A, ne! Ne hvala! Nije to za mene! Nisam ja tako vet! Drugo si ti-pravi virtuoz.
Ali, reci mi, ta bi se desilo kad bi neke promenile linije, a?
BERNARD: To je praktino nemogue. Linije su strogo utvrene, kao i red letenja.
BERTA: (ulazi pokazujui na Roberta) Hoe li gospodin ruati sa gospodinom?
ROBERT: Ne, ne, neu da smetam.
BERNARD: Ama zato da smeta! Berta, gospodin e kod nas ruati i smestiti se ovde.
ROBERT: E, zar ne misli da...
BERTA: Doselie se?
BERNARD: Da.
BERTA: A gde to?
BERNARD: Pa ovde!
BERTA: A u koju sobu?
BERNARD: ta ja znam! U koju hoe, videemo! Molim Vas kaput! (Berta odlazi prema
spavaoj sobi) Gde su ti koferi?
ROBERT: U garderobi.
BERNARD: Odlino! Idi odmah po njih.
BERTA: (vraa se sa Bernardovim kaputom, mrmlja) ...dobro, dobro....u koliko sati ele
gospoda ruak?
BERNARD: im stigne gospoica aklina.
BERTA: Da, ali jo uvek ne znam kad.
BERNARD: A zato je to vano?
BERTA: Da bih znala...zbog mesa.
BERNARD: Rei u Vam kasnije.
BERTA: Nadam se. (krene da izae) A, zaboravila sam! Bilo je u sanduetu pismo za
gospoicu anetu. Iz Amerike.
BERNARD: Dobro, dajte mi ga (Berta mu daje pismo).
BERTA: Znai, primie ga tek kad se vrati...nema druge.
BERNARD: Tako je.
BERTA: Dakle, gospodin e rei kad e gospoica aklina?...Zbog mene.
10
BERNARD: Rei u Vam.(pogleda na sat) Sad treba da sleti, pogotovu ako je imala vetar u
lea.
BERTA: E, nadam se da je gospoica aklina imala vetar u lea, jer sam ve stavila meso da
se pee (izlazi).
BERNARD: Uh, ta sluavka....
ROBERT: ta, ima lou narav?
BERNARD: Ne. Mora se priznati nije joj lako da se snae u kuhinji sa tolikim promenama.
(rasejano spusti pismo na sto)
ROBERT: Da, nije joj lako. Ali, reci mi, molim te, sve te promene, stalna izmena dama...jedna
je ovde...jedna uzlee....jedna aterira....jedna je u vazduhu....ta bi se desilo kad bi se
odjednom nale dve u Parizu i dole u isto vreme da prenoe ovde?
BERNARD: Nemogue! To se ne moe desiti zbog reda letenja. A i kad bi se kojim udom
dogodilo, sa tom koja nije uzletela otiao bih, na primer, da provedem no u Sen ermenu,
pod izgovorom da promenimo vazduh.
ROBERT: Dobro, a ta sa ovom koja je aterirala?
BERNARD: Dola bi ovamo.
ROBERT: Zar ima klju?
BERNARD: Svaka ima svoj klju. Ako bi se desilo, Berta bi joj objasnila da sam se zbog
poslova zadrao...na putu. Sutradan, ona koja je trebala da odleti dan ranije, odletela bi. Iz Sen
ermena odvezao bih je direktno na Orli, stavio je u avion, mahao maramicom i spokojno se
vratio ovamo, gde bi me rairenih ruku ekala ona koja je stigla sino. Vidi, i u
nepredvienom sluaju nema mesta panici. Zar nije genijalno?
ROBERT: Jeste genijalno, ali je i runo. Pa ti ih ne voli!
BERNARD: A, ne! Oboavam ih! Ja ih toliko volim, da ako mi jedna zatrai poklon, ja
odmah kupujem tri, jer ne elim nijednu da zapostavim.
ROBERT: To je vrlo plemenito, ali nisi me ubedio. Ja sam ipak za venanje. Pravo, dobro
pripremljeno, mirno venanje sa jednom enom i sve to uz to ide.
BERNARD: Grei.
ROBERT: Bilo kako bilo, veoma mi je drago to si me pozvao. Veoma sam znatieljan da
vidim kako to sprovodi.... a osim toga, i nemam gde da odem.
BERNARD: Videe, nauie se! I jo jedan detalj: imena svih mojih verenica poinju istim
slovom: udita, aklina, aneta. Moe neka maramica da se zaturi, zna....
ROBERT: Da, svakako!
BERNARD: to se tie Berte, tu sam miran (Berta ulazi) ta je?! ta hoete jo?!
BERTA: Nita gospodine, radim svoj posao.
BERNARD: Zato ste i plaeni.
BERTA: Tano gospodine. Dakle, poto je Amerikanka odletela, a Francuskinja dolee,
moram da spremim sobu.
BERNARD: Tano! Imate pravo.
ROBERT: Na sve misli, a?
BERTA: Zato sam ovde gospodine. Da nisam ja ovde, pitam se ta bi bilo sa gospodinom s
ovakvim nainom ivota. Poto je gospoica aklina samo u prolazu i ostaje dva sata, skoro
je nepotrebno da sve spremim. Zar ne, gospodine?
BERNARD: Da, tako je.
11
BERTA: Temeljno u spremiti sobu posle njenog odlaska, a pre dolaska Nemake.
BERNARD: Tako je, tako je...odlino.
BERTA: Odlino? Odlino! A kako bi drukije? U svakom sluaju, posla ima preko glave.
(odlazi u spavau sobu).
ROBERT: Ona ti mnogo vredi.
BERNARD: Stalno guna, ali zna svoj posao.
BERTA: (ulazi) Gotovo, gospodine.
BERNARD: U redu, odlino. Nita ne fali? Nita nismo zaboravili?
BERTA: Ne, gospodine.
BERNARD: Ona stie za pet minuta.
ROBERT: Ipak je to vrlo knap.
BERNARD: Danas je pravi dar-mar....
BERTA: Svaki put kad je neka od gospoica u prolazu, tempo je mnogo ivlji daj ovo, daj
ono....
SCENA IV
promene...
BERNARD: Vratie vam se misao.
BERTA: Vratiu se onda i ja.
BERNARD: Znam. (Berta izlazi)
AKLINA: (izlazi iz kupatila) Je li to zvonio telefon?
BERNARD: Da! Jeste.
AKLINA: Da nije neko mene traio?
BERNARD: Ne...zato?
AKLINA: Mogue su izmene u redu letenja zbog vremenskih prilika.
ROBERT: Ba je uzbudljivo, voditi rauna o svemu tome.
BERNARD: Aha...a te izmene...hoe li biti velike?
AKLINA: Da. Umesto u tri, poleemo u etiri.
BERNARD: E, ba fino.
AKLINA: Ali, zato kae e, ba fino... ?
BERNARD: Pa eto kaem ba fino jer....fino...da....jer...jer emo provesti zajedno jedan sat
vie.
AKLINA: Pa ko je onda zvao? Nije valjda neka ena?
ROBERT: ta vam pada na pamet !?
BERNARD: Kakve sve ideje ima u toj lepoj glavici! Pa ti zna koliko te volim.
AKLINA: Stvarno?
BERNARD: aklina, duo moja...zar sumnja? Ba me mui.
AKLINA: Dobro. Onda mi reci!
BERNARD: Reci ta?
AKLINA: Ko je zvao?
BERNARD: ...to je...to je bila greka...
ROBERT: Da!! Jednostavno...greka. Zamislite, kako je to glupo!
AKLINA: (primeti pismo na stolu) A ta je ovo?
BERNARD: Koje?
AKLINA: Ovo pismo. Adresirano je na...anetu Hokins!
BERNARD: Otkud ja znam! Ja nisam primio nikakvo pismo. Nisam se mrdnuo odavde....ne
znam ta je to...priao sam sa Robertom....je li tako Roberte?
ROBERT: A? ...da, da...ba tako...priali smo o...o....
AKLINA: Nije moglo samo doi.
BERTA: (ulazi) Setila sam se ta sam htela rei gospodinu. (ugleda aklinu) O, dobar dan
gospoice.
AKLINA: Dobar dan Berta. Kako ste?
BERTA: Kao i obino, gospoice, i ovako i onako.
BERNARD: ta ste hteli da mi kaete?
BERTA: Htela sam da kaem...ruak je na stolu!
AKLINA: Odlino! Recite mi Berta, (pokazuje pismo) ta je ovo?
BERTA: To je pismo.
AKLINA: To znam! Ali to je pismo za mis anetu Hokins. Da li je poznajete?
BERTA: Prvi put ujem.
AKLINA: Dobro, ta ovo pismo trai ovde?
14
II IN
15
SCENA I
(Isti dekor, prazna scena, Zvoni telefon.)
BERTA: ( ulazi i uzima slualicu) Halo?... Da... gospodin Bernard nije ovde. Berta je na
telefonu... A, to ste Vi, gospoice udita?... U Parizu ste!? Odlino! A, da, gospodin e biti
srean to ste stigli ranije. O Boe,... ala e gospodin biti srean... Da... Dovienja gospoice.(
spusti slualicu) Kakav ivot ! O, kakav ivot !
(uje se zvonce na ulaznim vratima. Berta polazi prema kuhinji trgne se na zvono i polazi
prema ulaznim vratima. Iza scene se uju glasovi)
ROBERTOV GLAS: Dobar dan !
BERTIN GLAS: Dobar dan, gospodine !
ROBERTOV GLAS: Evo me opet.
BERTIN GLAS: To vidim.
ROBERT: (ulazi sa svojim koferima) Ala je bila guva pred garderobom ! U Eksu je mnogo
mirnije.
BERTA: Moda je ba zato guva, to su svi iz unutranjosti navalili ovamo.
ROBERT: (Nije razumeo) Bie da je tako.
BERTA: Jel te, nadam se da neete dugo ostati kod nas ?
ROBERT: Gle, gle, niste ba mnogo ljubazni.
BERA: Ovde je stano iveti. Stalno neko stie, neko odlazi, i stalno promene... promene.
Nemaka je aterirala.
ROBERT: Kako ? Zar ve ?
BERTA: Sad je ba telefonirala i kazala da dolazi ranije.
ROBERT: ta emo sad ? A, nita, gospoica aklina je ve odletela !
BERTA: Da, samo Nemica mi je saoptila da e ovde ostati tri dana.Ona misli da e prirediti
veliko iznenaenje gospodinu.
ROBERT: Meni ?
BERTA: Ne ! Gospodinu. Mom gospodinu.
ROBERT: ta ? Vi imate gospodina ?
BERTA: Ama, mom gazdi.
ROBERT: A, tako. Pa ta smeta to e ostati tri dana ?
BERTA: Moda e biti sudara, jer gospoica aneta ona Amerikanka...
ROBERT: Poznajem je.
BERTA: E, pa lepo. Ona dolazi u ponedeljak.
ROBERT: Da ! Dobro ! Danas je ... subota... dakle Bernard ima vremena da se snae. Gde
mogu da se smestim?
BERTA: Gde hoete. Ali ova (pokazuje na spavau sobu) to je soba za gospodina i njegove
ene. Ako elite, moete u ovu (pokazuje gostinsku sobu) ili ovu (pokazuje malu sobu).
ROBERT: Vrlo ste ljubazni. E, dobro ! Smestiu se ovde ! (pokazuje gostinsku sobu).
BERTA: Onda, odnesite vae kofere, jer ovde smetaju.
ROBERT: Hvala !
BERTA: Ja bih rado ponela gospodinove kofer, ali kad sam bila mala doktor je kazao mojoj
16
puta u usta najbolje prijatelje svojih verenika. A vi ste Bernardov prijatelj, armantni ste,
zanimljivi, dakle, moram da se uvam. Osim toga, ja volim Bernarda. Dovienja!
ROBERT: Ali, ipak...
UDITA: Do vienja....(odlazi u spavau sobu, zatvara vrata u trenutku kad Berta ulazi sa
cigaretama)
BERTA: Izvolite...
ROBERT: ta je to?
BERTA: Cigarete za gospoicu uditu...ah, zaboravila sam da vam kaem: ona je
stigla....Nemica.
ROBERT: Da, da...video sam je.
BERTA: Dali greim kada kaem da je gospodin ve sklopio poznanstvo?
ROBERT: Da, sklopio....upoznali smo se...(zgrabi Berti cigarete iz ruku) Ja u joj dati
cigarete. Idite. Mislim da imate druga posla.
BERTA: Pravo da vam kaem, nemam ama ba nita drugo da radim.
ROBERT: Dobro...ali ipak idite.
BERTA: Gospodin eli da odem?
ROBERT: Da, ve sam vam rekao.
BERTA: Gospodinu je izgleda, stalo da ja odem...
ROBERT: Ne, ne. Svejedno mi je, ali poto ovde nemate nikakvog posla....
BERTA: Nemam posla ni tamo.
ROBERT: Onda idite tamo!!!....dakle, ta ekate?
BERTA: Nita gospodine. (izlazi) Nita, nita...(izlazi gledajui na vrata spavae sobe)
ROBERT: (pokuca i otvori vrata)
UDITA: (iznuitra) Ko je?
ROBERT: Ja, Robert.
UDITA: Odmaram se...ostavite me na miru.
ROBERT: Samo da vam dam cigarete koje vam je kupila Berta.
UDITA: Ah, dobro...uite.
ROBERT: Izvolite. (ulazi) Ovo su dobre cigarete...Amerike...(pauza)
UDITA: Ne! Ne poinjite opet!
ROBERT: Ali, molim vas....
UDITA: Treba da se stidite!
ROBERT: (ulee na scenu izguran iz sobe) ...Ali....
(vrata se za njim zalupe u momentu kad Bernard ulazi sa aklinom)
SCENA III
BERNARD: Evo nas opet...
AKLINA: I ja sam tu!
22
ROBERT: Vi?!!!
AKLINA: Kao to vidite! Premetena sam na super-Karavelu. Poinjem tek sutra.
ROBERT: A, tako....
BERNARD: Zato smo se vratili.
ROBERT: Da, vidim.
BERNARD: Dobro, ta ti je?
ROBERT: Meni?
BERNARD: Tebi. Izgleda iznenaen.
ROBERT: Ja? Uopte ne!
AKLINA: Zar vam nije milo to se opet vidimo?
ROBERT: Kako da ne!
AKLINA: Moi emo da provedemo celo vee zajedno...a ja celu no sa mojim dragim
Bernardom!
BERNARD: E, to ne znam. Ba smo malopre priali da bi bilo veoma prijatno otii van grada,
na primer u Sen-ermen.
ROBERT: E to je dobra ideja!!! To je savrena ideja!!
AKLINA: Ali zato u Sen-ermen?
BERNARD: U Sen-ermen ili bilo kuda, promena dobro doe, zar ne?
AKLINA: Ali kod kue je tako lepo...
ROBERT: Lepo je, lepo....ali u prirodi...u Sen-ermenu....na istom vazduhu....
AKLINA: Zar da vas ostavimo samog ve prvi dan?
ROBERT: Ne brinite za mene, idite! Krenite odmah tamo da vam se to vie isplati.
BERNARD: Da, idemo odmah...odmah posle veere...oko jedanaest sati.
ROBERT: A, ne!
BERNARD: Zato da ne. Nigde ne urimo.
ROBERT: Naprotiv!!
AKLINA: Zato naprotiv ?
ROBERT: (energino navaljuje) Naprotiv! Naprotiv! (smirenije) Hou da kaem, vee u
prirodi, pod drveem u ovo doba ...to je prava idila! Ne smete to propustiti!!!
AKLINA: Moda je tako, ali ja vie volim da ostanem kod kue. (Bernardu) Tako retko sam
ovde.
BERNARD: Ima pravo to se tie veere...ali no van grada e nam prijati. Krenuemo oko
jedanaest sati.
ROBERT: Morate ii na veeru!!!!.....Osim toga, vi ste vrlo bledi.
AKLINA: Ja?
ROBERT: Da.
AKLINA: Nije to nita. Samo da popravim minku (polazi prema spavaoj sobi u kojoj je
udita)
ROBERT: (preprei joj put) Ne, ne!!!!
BERNARD: Zato? ta se deava?
ROBERT: Nita! Ne treba da se minka (aklini) Slabo ste bili osvetljeni...sad vidim da je sve
u redu.
AKLINA: Ipak....malo pudera....
ROBERT: (stoji ispred vrata) Ne, ne....uveravam vas...ne dirajte nita....pokvariete....odlino
23
izgledate ovako!
AKLINA: Hvala, ba ste zlatni!
BERNARD: Stari, ba si drug!
ROBERT: Ne moe ni da zamisli!
AKLINA: Dragi moj Roberte, vi kao da ne znate da ena pre veere mora da se pobrine o
svom izgledu.
ROBERT: Da, naravno....moda druge ene...ali vi ne! Vi, vi ste prekrasni,
senzacionalni...idealni...ba tako.
AKLINA: Gle, gle! Pa to su ve opasne izjave...
BERNARD: Da, stari, malo si se uzbudio....smiri se!
ROBERT: Sasvim sam miran! Samo kaem da tvoja ena, odnosno aklina, odlino izgleda i
da je najpametnije da odmah odete na veeru i provedete no u prirodi!
BERNARD: Ima pravo...naroito za spavanje...ii emo oko jedanaest...
AKLINA: A ja hou da provedem no ovde! ta ti je sad palo na pamet, ti koji mrzi
prirodu...
BERNARD: Tano, mrzim prirodu, ali...
ROBERT: Ali grei...
BERNARD: Jeste, greim...i zato hou, s vremena na vreme...kad se ukae prilika....
ROBERT: Prilika se ne sme propustiti!
AKLINA: Na kraju u pomisliti da bi vam smetalo ako prenoim ovde.
ROBERT: Ali ta vam pada na pamet?
BERNARD: Da, ta ti pada na pamet...govori za tvoje dobro.
ROBERT: Upravo tako...a i za tvoje, takoe.
BERNARD: On je ubeen da bi nam prijala jedna no van grada. Spavanje pored otvorenog
prozora, bez buke, miris lipa, kestenja....
ROBERT: Boe, boe, kako je to lepo!!!
BERNARD: ...ali tek posle jedanaest sati.
ROBERT: Ne smete gubiti ni asa! Svaki minut na vazduhu je pravo slavlje, a samo jedan
minut zakanjenja moe biti fatalan....po zdravlje.
BERNARD: Preteruje.
ROBERT: Govorim ti zbog tebe, za tvoje dobro, da zna....na kraju, ta se to mene tie.
AKLINA: (ponovo krene prema spavaoj sobi) Dobro, u redu. Idem da se naminkam.
ROBERT: Odlino izgledate!
BERNARD: Pusti je kad hoe...enama ne treba protivreiti.
ROBERT: Nije tano!
BERNARD: Zato?
AKLINA: Da, zato?
ROBERT: Trebalo bi da me razume!
BERNARD: ta da razumem?
AKLINA: Ni ja ne razumem.
ROBERT: Kad sam doao, rekao si: O, stari moj, kako si? Ba mi je drago da te vidim...je li
tako?
BERNARD: Tako je,ali...
ROBERT: I dodao si: Oseaj se kao kod kue, smesti se ovde (pokazuje na vrata spavae
24
ROBERT: Ja se ne nerviram, ja sam vrlo miran! Pre bih rekao da si ti uzbuen. Ima i zbog
ega, ali snalazi se sam prijatelju, jer si dosta zamesio...dovienja stari moj...dobro se
zabavljaj!
BERNARD: ekaj, ne ostavljaj me sad...ne budi hulja.
ROBERT: Ja hulja?!!
BERNARD: Nisi, nisam to hteo da kaem. Sluaj me!
ROBERT: Ne, neu vie nita da ujem.
BERNARD: Roberte, stari moj drue, izvinjavam ti se.
ROBERT: Izvinjava mi se?
BERNARD: Izvinjavam se.
ROBERT: Iskreno?
BERNARD: Iskreno.
ROBERT: Onda ostajem.
BERNARD: Hvala ti stari! (rukuju se)
ROBERT: Nema na emu.
BERNARD: Reci, ta da radim? Ovo se nikad nije dogodilo...nikad.
ROBERT: To je nepredvieno, ali...smiri se! Saberi se! Da vidimo...ta kae na ovo: ti brzo
umakni sa aklinom u Sen-ermen, pre nego udita izae, a ja u uditi rei da si morao jo
da se zadri.
BERNARD: Odlino! Ti se pobrini za nju, a ja u aklinu odvesti van grada. Ujutru e ona
odleteti i sve e biti u redu.
ROBERT: Ali pazi da ovoga puta zaista odleti, jer Nemica ostaje tri dana.
UDITA: (izlazi iz sobe u kunoj haljini) Ah, majn libling...ti si stigao!!
BERNARD: Pa da ...eto vidi...stigao sam...
UDITA: (obesi mu se oko vrata) Presrena sam!
BERNARD: I ja draga! Samo, moram opet da idem.
UDITA: Nije valjda?
BERNARD: Moram, naalost.
UDITA: Onda i ja idem sa tobom.
BERNARD: A, ne! To je nemogue.
ROBERT: Da, nemogue!
UDITA: A to se on mea u to?
BERNARD: Vi ste se upoznali?
UDITA: Da...jesmo..znai, ne mogu da poem s tobom?
BERNARD: Poslovi...zna kako je to.
UDITA: A vi nas ostavite nasamo.
ROBERT: Ja?
UDITA: Da. (pokazuje vrata na desnoj strani) Idite u svoju sobu!
ROBERT: U moju sobu?
UDITA: Da!
ROBERT: Ali, ovaj...
BERNARD: Moe ostati...ne smeta nam.
UDITA: Smeta.
BERNARD: On je na prijatelj, a osim toga, ja moram da idem.
26
AKLINA: (ulazi u momentu kad udita napusti scenu) Bila sam u pravu. Trebalo mi je malo
pudera.
BERTA: O...zar ste vi jo tu gospoice?
AKLINA: Da, Berti. Letim tek sutra.
BERTA: Tek sutra? Gospodine...gospoica je takoe ovde? (pokazuje na kupatilo)
BERNARD: Pa vidite valjda.
AKLINA: Takoe? ta znai takoe?
BERTA: Htela sam rei....s gospodinom i drugim gospodinom, takoe...pa da...aaah,
gospodine!
BERNARD: ta je sad? Neto nije u redu?
BERTA: Ne, nije u redu gospodine.
ROBERT: Daj joj jedan konjak.
AKLINA: Izgleda kao da e je udariti kap.
BERNARD: (daje au konjaka Berti) Nee, ne brini, nee.
27
BERNARD: Zato sam ja navaljivao da te izvedem na veeru, jer sam znao da imamo kiseo
kupus.
AKLINA: A ja sam mislila da treba da se nae sa nekim ljudima?
ROBERT: A da to odloi za sutra?
BERNARD: Naravno, i to...odmah u ja ....
ROBERT: E, sad krenite za Sen-ermen.
BERNARD: Da draga, hajdemo!
ROBERT: Ah, priroda...nita kao lepa no u Sen-ermenu.
AKLINA: Ali vraamo se odmah posle veere.
BERNARD: Dobro, videemo...hajde, poi, umirem od gladi.
AKLINA: Hoete i vi sa nama?
ROBERT: Ipak...ne. Ostajem ovde.
BERNARD: Eto, vidi. Hajdemo!
AKLINA: A moja tana? (odlazi u sobu i zatvara vrata)
BERNARD: Mila majko! Moji ivci!
ROBERT: Mirno! Bez ikakvih gluposti!
UDITA: (izlazi iz kupatila) Sve u redu?
ROBERT: Psst!
UDITA: ta se deava?
ROBERT: Tiho! (pokazuje na Roberta) Boli ga glava.
BERNARD: Da, uasno me boli!
UDITA: Oh, dragi...sad u ti dati Bajerov aspirin.
BERTA: I meni jedan.
BERNARD: Nemoj, nemoj, proi e.
UDITA: Ja u te izleiti.
BERNARD: Nije potrebno...
ROBERT: Ne dirajte ga sad! ta ste hteli jo?
UDITA: Dola sam da vam kaem da u se sad kupati, i da....
ROBERT: Odlino...hajde, kupajte se....to smo ve znali.
BERNARD: Hajde, idi draga...ohladie ti se voda.
UDITA: A zar ti ne izlazi?
BERNARD: Da, sad odmah...(gura je prema kupatilu i ugura je u trenutku kad aklina izlazi
sa svojom torbom. Bernard zaklanja telom vrata) ...odmah...(zatvara vrata od kupatila i opet
uzvikuje)...odmah kreemo!
BERTA: (uzima flau i sipa) Smem li gospodine?
BERNARD: Samo izvolite.
ROBERT: Mislim da u i ja aicu.
AKLINA: Nije vam dobro?
ROBERT: Kao da mi se vrti u glavi.
BERTA: Hoe to po ovom vremenu...bie oluje.
ROBERT: Sigurno!
AKLINA: E, ako e biti oluje, onda ne idemo.
BERNARD: Ne, ne, hajdemo...oluja u prirodi...to se ne sme propustiti...
AKLINA: Dovienja! Do posle veere!
29
ROBERT: Dovienja!
BERTA: Dovienja!
BERNARD: Kreni draga, sad u ja...(aklina izlazi)
ROBERT: Sredi da prespavate u Sen-ermenu.
BERNARD: Bez brige! Pre u umreti nego da se vratim ovde. Kakva guva! Za malo da me
provali!
ROBERT: Ne gubi glavu! Samo to ne!
BERNARD: Neu, samo nemoj me ostaviti na cedilu!
ROBERT: Samo ti idi, ja sam ovde...i elim ti dobar apetit.
BERNARD: Hvala! I ja tebi.
AKLINA: (ulazi) uj, Bernarde, polazi odmah, ili ja ostajem ovde! (izlazi)
UDITA: (izlazi iz kupatila) Mnogo je toplo.
BERNARD: ta to?
UDITA: Voda za kupanje.
BERNARD: Pusti malo hladne.
UDITA: Izlazi?
BERNARD: Vratiu se, ali on ostaje ovde. On e te zabavljati. Dovienja!
UDITA: Dovienja!
(Bernard izlazi, udita se vraa u kupatilo)
ROBERT: (sedajui, odahne) Uh!!
BERTA: Gospodine, imate jako srce. Ba ste sila! (digne aicu da nazdravi)
ROBERT: Nego ta.
(telefon zazvoni)
BERTA: Ko je sad? (ustaje, die slualicu) Halo?...Da...poruka od gospoice anete
Hokins?...da, zapisau....zbog oluje nad Atlantikom vraam se u Pariz oko dvadeset dva po
Griniu...ta mu je to po Griniu?....A, to....onda nema veze...dalje? ... poljubac aneta. Jel
to sve?...Dobro, hvala! Jeste li uli, gospodine?
ROBERT: Da.
BERTA: (sipa im pie) Pijte. Trebae nam snaga, ini mi se da e veeras biti gusto.
ROBERT: I meni.
III IN
30
SCENA I
zaustavi)
UDITA: Hteli ste da kaete za jednu Nemicu, zar ne?
ROBERT: Ma ni govora. Vi pogreno tumaite moje misli.
UDITA: Ne znam da li ih pogreno tumaim, ali vidim da su niske..vi ste bezobrazni!
ROBERT: Ali...
UDITA: Nema tu ali! To je skandalozno! I to pod krovom moga verenika!
ROBERT: Zato to mi se dopadate!
UDITA: Vi se meni ne dopadate! Laku no!
ROBERT: ekajte! Imam jedan predlog. Da se malo provozamo, da odemo u prirodu?
UDITA: U prirodu?
ROBERT: Da.
UDITA: Ali no je, nita se ne vidi.
ROBERT: Pa i ne treba da se vidi. Mislim, elim da vam se oduim za gostoprimstvo.
Naravno sve asno i poteno.
UDITA: Razume se. Ali zabranjujem vam da mi se udvarate.
ROBERT: Ali to je samo igra!
UDITA: Znam. Francuska igra, znai, opasna igra.
ROBERT: Ne za vas, jer imate Bernarda.
UDITA: Tako je! Ja imam Bernarda, a osim toga, to je neasno, to je mnogo gore.
ROBERT: Kad ste me poljubili...
UDITA: Zbunila sam se, ne zaboravite!
ROBERT: Ali...vi ste me poljubili dva puta...
UDITA: (upada mu u re) Prvi put u zabuni, a drugi put zbog odvratne ucene. Ali neete
vie ni primirisati.
ROBERT: Hou, hou. Mirisaemo cvee u prirodi.
UDITA: Kakva vam je to ideja?
ROBERT: Romantina.
UDITA: Da znate, ba tako i izgledate. Pocrveneli ste kao rak.
ROBERT: To je od pia. Ba zato i hou da izaem
UDITA: Ja vas ne spreavam.
ROBERT: Ali ne bez vas. Poimo zajedno....budite zlatni...
UDITA: Ja sam vrlo zlatna.
ROBERT: Onda budite jo zlatniji i izaite sa mnom.
UDITA: Neete mi se udvarati?
ROBERT: Obeavam! Zaklinjem se! asna re!
UDITA: Dobro, onda samo jedna mala vonja.
ROBERT: O, hvala...hvala...(poleti na nju i poljubi je)
UDITA: (otima se) Hoete me pustiti na miru? Lepa je ta vaa asna re!
ROBERT: Omaklo mi se...jer sam mnogo srean. Izvinite, molim vas.
UDITA; A, ne! Dosta je! I kad budemo sami napolju u vaim kolima, vi ete navaliti na
mene, a ja neu moi da izaem.
ROBERT: Ne dolazi u obzir.
UDITA: Vie vam ne verujem.
ROBERT: Ali ja i nemam kola! Uzeemo taksi, tu e biti i voza...dakle?
32
UDITA: Ne!
ROBERT: Ali kad vam obeavam!
UDITA: Dobro, eleli ste da izaem? Izai u! Ali bez vas!
ROBERT: Sluajte...
UDITA: Nite vie...gotovo, gotovo! Ni rei vie. (odlazi u svoju sobu)
BERTA: (ulazi). Nije ba zadovoljna.
ROBERT: Ne. Ali je ipak divna!
BERTA: To jeste. Ali, ula sam da e izai?
ROBERT: Hoe.
BERTA: Sa vama?
ROBERT: Naalost, ne. Ne dozvoljava mi da poem sa njom.
BERTA: Jadni moj gospodine, onda je na vama da doekate i Amerikanku.
ROBERT: ta mogu. Ja se nikad ne povlaim pred opasnostima. Ne! Ja im gledam pravo u
lice...(okrene se prema ulaznim vratima na koja ulazi aneta u uniformi) Zar ve?.. (aneti)
Dobro vee!
SCENA II
ROBERT: Kako da kaem...kad sam razmislio...shvatio sam da taj sistem ima svojih dobrih
strana...mada ima i nedostataka...
ANETA: Tu nema nedostataka darling, ena mora da komanduje. (polazi prema spavaoj
sobi) Zato ako hou da se smestim u moju sobu, mogu to i da uradim. (otvara vrata)
ROBERT: Da,da...sad..ve moe.
ANETA: I ne moram da ekam da Bernard doe. Sigurna sam da e se mnogo iznenaditi
kada me ovde zatekne!
ROBERT: I to kako...nema sumnje.
ANETA: I nee me prebaciti to sam vas iselila. (ulazi u sobu)...Ali!!
ROBERT: ta je sad?
ANETA: (izlazi sa uditinom torbom) ta trai ovde torba kompanije Lufthansa?
ROBERT: (baci se na torbu) Ta torba?...to je moja torba!
ANETA: Vaa?
ROBERT: Jeste...moja...u njoj drim razne sitnice...sapuni, malo rublja...etkicu za zube,
pastu za zube, aparat za brijanje i....eto, tako.
ANETA: (Stavlja mu torbu u ruke) Dobro, sad vidim da ste se raskomotili u mojoj sobi. A ja
u vam pokloniti torbu kompanije VAL, pa u njoj drite svoje sitnice.
ROBERT: Da, to je mogue.
ANETA: Oh!! Ponovite to!!
ROBERT: ta to?
ANETA: To vae to je mogue!
ROBERT: Zato?
ANETA: Jer vam se usne tako lepo napue dok izgovarate te rei.
ROBERT: Zbilja?
ANETA: Da...ponovite...
ROBERT: ta da ponovim?
ANETA: To je mogue.
ROBERT: To je mogue...eto.
ANETA: Oh, imate savren oblik usana. (priblii mu se)
ROBERT: Zaista?
ANETA: Da...recite jo jedanput.
ROBERT: Jo jedanput!
ANETA: Ma ne, ponovite to je mogue.
ROBERT: To je mogue.
ANETA: Kao pupoljak koji se rascvetava...
ROBERT: Nemojte, pocrveneu...
ANETA: Neete, uveravam vas...jeste li nekada poljubili Amerikanku?
ROBERT: Ja?
ANETA: Da.
ROBERT: Ne, naalost nikad nisam imao priliku.
ANETA: Uveriete se. (naglo ga poljubi) A sad?
ROBERT: A ta sad?
ANETA: ta mislite?
ROBERT: Pa, teko je objasniti...
36
BERNARD: U svoj toj guvi sam zaboravio kljueve...(vidi anetu)...a...tu si. Berta mi ba
sad ree da si stigla.
ANETA: Da, evo me...
BERNARD: Dobro vee...neto se dogodilo?
ANETA: Ne, ne...tvoj prijatelj mi pravi drutvo.
BERNARD: To vidim, ali...mislio sam....trebalo je da bude u Nju-Jorku?
ANETA: Jeste, mili moj, ali ti si ve bio izaao kada sam javila da se vraam zbog oluje.
BERNARD: A, tako...oluje...
ANETA: A gde si ti bio?
BERNARD: Pa, napolju...poslovi, zna....nisam mogao ranije...
ANETA: Tako sam srena, mili, to te ponovo vidim....a ti?
BERNARD: I ja, razume se.
ANETA: Izgleda zbunjeno.
BERNARD: Ma nisam. (Robertu) Ima neto novo?
ROBERT: Situacija nepromenjena.
BERNARD: Znai nema nezgoda...u naim poslovima?
ROBERT: Trenutno nema.
ANETA: Ba smo ja i tvoj prijatelj poeli....
ROBERT: ...da priamo! Malo smo askali ekajui te.
ANETA: Nestrpljivo sam te oekivala, dragi moj! Bilo mi je tako dosadno...
BERNARD: Znai, stigao sam u pravi as. Odmah te vodim u Sen-ermen, da tamo
provedemo no.
ANETA: A zato mili?
BERNARD: Eto, tako...palo mi na pamet.
ROBERT: Odlina ideja!
BERNARD: Da, malo promene.
ANETA: Pa ima promene i u roenoj kui, dragi, jer si nau sobu dao prijatelju, a mi emo
spavati ovde (pokazuje na gostinsku sobu).
ROBERT: ...ustvari...
BERNARD: ta ustvari?
ROBERT: Ustvari...rekao si da je ona mnogo buna (pokazuje na gostinsku sobu) a zatim si
obeao Berti da moe u njoj da spava.
38
AKLINA: A ti verovatno ima razloga da krije nau ljubav. Sigurno se stidi to me dosad
nisi venao.
BERNARD: Doi e i to na red...pa ti si moja verenica...
AKLINA: Ja sam tvoja ljubavnica, zato me i krije!
BERNARD: Sluaj, vrlo je nezgodno to se raspravljamo pred naim prijateljem.
AKLINA: Sigurna sam da misli kao ja. Zar ne?
ROBERT: (oslukuje pred vratima kupatila) Znate...ja ne bih da se meam u ljubavne afere...
AKLINA: (skoi) Evo...konano prava re! Sve ovo je ljubavna afera! Prava ljubav se ne
krije.
BERNARD: Dobro, ima pravo, samo, molim te, smiri se!
AKLINA: Tano. Treba da se smirim i zato idem da se okupam.
BERNARD: (presee joj put i stane pred vrata kupatila) Ne, ne, ekaj...Robert hoe da se
okupa.
AKLINA: Nije vano. Okupae se posle.
ROBERT: (superiorno, odluno i mirno) Ne!
AKLINA: ta ste rekli?
ROBERT: Rekao sam....ne!
AKLINA: Tako dakle...
BERNARD: Lepo je rekao ovek, ne! To je jasno. Prvo on...on je na gost.
AKLINA: Moete mi ustupiti svoj red?
ROBERT: Ne!
AKLINA: U redu! Ala je tvoj prijatelj galantan!
BERNARD: Ali, sluaj draga...
AKLINA: Nita me se ne tie! (odlazi u gostinsku sobu i zalupi vrata)
ROBERT: Pa na ta ja liim? Na gulanfera?
BERNARD: ta ti ja mogu.
ANETA: (izlazi iz kupatila sa kapom za kupanje na glavi) Sad se mnogo bolje oseam,
darling! Imala sam naporan dan, zna?
BERNARD: Veruj mi, i ja isto.
ROBERT: E, ali dan jo nije zavren.
ANETA: Zar ima jo posla?
BERNARD: Da, da...moram da sredim neke sitnice.
ANETA: Nee dugo ostati! Obeaj!
BERNARD: Obeavam.
ANETA: (poljubi Bernarda) Laku no, dir Robert!
ROBERT I BERNARD: Laku no!
ANETA: Doi brzo!
BERNARD: Hou, naravno...
(aneta odlazi u sobu pored kuhinje)
SCENA VI
42
ROBERT: Ne preterujte.
BERNARD: (Robertu) Ima pravo. (aklini) Laska mi.
AKLINA: Onda, kad e?
BERNARD: Kad e ta?
AKLINA: Kad e venanje, dragi?
BERNARD: (posle male pauze)...pa...uskoro...vrlo brzo...
AKLINA: Dragi! Kako emo biti sreni!
BERNARD: Ali, mi smo i sad sreni.
AKLINA: Ali biemo jo sreniji kad se venamo, videe! (odlazi u kupatilo)
ROBERT: U to sam siguran.
BERNARD: A ti si na sve ovo potpuno hladan. ovek se iskljuio, kao da se nita ne deava!
ROBERT: Dragi moj priljatelju, u ovoj situaciji, samo ti Bog moe pomoi.... (ugleda uditu
na vratima)...a evo mu i prilike da se pokae na delu.
BERNARD: (okrene se i ugleda uditu) ....aaaa, zbilja...ve si dola?
UDITA: Kao to vidi.
BERNARD: Dodji draga (vue je u spavau sobu)
UDITA: Ne, moram ti neto rei.
ROBERT: Odlino, recite mu tamo na miru.
UDITA: Ne, ne!
BERNARD: Ali, ta se desilo?
UDITA: Bernard, ja sam neasna.
BERNARD: Ti? Neasna? ta ti pada na pamet. Reci joj da nije neasna.
UDITA: Ne, ne, ne vredi. Ja sam neasna i ne mogu dalje ovako iveti.
BERNARD: ta ti je? Pa nema potenije ene na svetu od tebe.
ROBERT: To je istina.
UDITA: Vi se ne meajte! Sve je ovo zbog vas!
ROBERT: Zbog mene?
BERNARD: Zbog njega?
UDITA: Da Bernarde! Tvoj prijatelj mi se dopada!
BERNARD: On?
ROBERT: Ja? Ali....
UDITA: Da, vi! Bernarde, trebalo je da ti priznam.
BERNARD: U redu. To je prirodno. I meni se takoe dopada.
UDITA: Ali on se meni drugaije dopada.
BERNARD: Kako to misli?
UDITA: On se meni vie dopada nego ti.
ROBERT: Ja sam potpuno iznenaen...
UDITA: utite, molim vas! Nita vi ne znate.
BERNARD: Molim te, uti. Ne meaj se.
ROBERT: Ali, moja koa je u pitanju.
UDITA: Bernarde, ne mogu ti vie biti verenica, jer sam ga poljubila.
BERNARD: Poljubio si je?
ROBERT: Pa....da...onako...
UDITA: Da, vi ste poljubili mene, i ja sam vas.
44
ZAVESA
50
51