Znanost o knjizevnosti Zdenko Skreb Termin znanost o knjizevnosti nije opéenito prihvacen. U zborniku svojih studija pod naslovom Concepts of criticism (1963; u nas preveden pod naslovom Kriti¢ki pojmovi, Beograd 1966) René Wellek u dvjema se stu- dijama (Literary Theory, Criticism and History [Kniji- zevna teorija, kritika i istorija] — The Term and Con- cept of Literary Criticism {Termin i pojam knjizevne kritike]) zabavio terminom koji bi oznatio sveukupnost prouéavanja knjizevnosti. On se pita kako i za3to se termin criticism (critica, la critique) na Zapadu tako pro- Sirio'da je obuhvatio sve proutavanje knjizevnosti te je zamijenio termine poetics ili rhetorics, te za3to se na podrugju njematkoga jezika termin Kritik pojmovno toliko’suzio da je ograniten na recenzije u publicistici tako da je napokon potakao stvaranje novih pojmova kao Sto je Literaturwissenschaft. Za englesku znanost nje- mactki termin koji bi u engleskom prijevodu glasio sci- ence of literature ini se Welleku neprikladnim jer je v engleskom termin science (znanost) ograniten na priro- dne znanosti. Kako se u nas, po uzoru na susjednu kul- turu njematkoga jezika, termin knjizevna kritika dije- lom udomacio za novinske i éasopisne ¢lanke o suvreme- nom knjiZevnom stvaranju, a dijelom u knjizevnih stru- énjaka vrijedi kao poseban oblik prouéavanja knjizevno- sti unutar drugih oblika, termin knjizevna kritika u nas nije prikladan da oznati sveukupnost znanstvenoga pro~ utavanja knjiZevnosti. U naSem se stolje¢u nove znan- stvene discipline u pravilu oznatavaju nazivom sloZenim od riaziva predmetnoga podrutja pojedine znanosti i gr- ¢koga nastavka — logija:! tako sociologija? geologija* 1 Gr&ki Ié6gos = govor, rijet 2 Lat. socius = drug, societas = dru’tvo 3 Grthi gf = zemlja14 _Skreb—Stama¢iUvod u lenjifernost rendgenologija. Znanost_o knjizevnosti_bila_bi_pri tome litergturologija — a tome termina toéno odg Yaju ruski naziv literaturovedenie i njematki Literatur- wissenschaft. Mi smo njematki naziv preuzeli u obliku znanost o knjizevnosti, taj se naziv udomacio, pa bi tre- balo pri tom i ostati. Predstavnici prirodnih znanosti i izvan angloameri- tkoga kulturnog podruéja jo’ uvijek humanistiékim zna- nostima, a pogotovu znanstvenom prouéavanju umjetno- sti, poriéu pravo na onakav status znanosti kakav imaju prirodne znanosti, pozivajuci se na to da u humanisti- tkim znanostima rezultati istrazivanja nemaju iste doka- zne moti kao Sto je imaju u prirodnim znanostima jer humanistitke znanosti ne znaju za na¢elnu mogucnost operativne verifikacije rezultata svojih istrazivanja, tj. eksperiment. Treba se dakle zapitati koje znatajke mogu proutavanju odredenoga predmetnog podruéja stvarnosti i mimo eksperimenta pridati karakter znanosti. Episte- mologija‘ (tj. znanost o znanosti, znanstveno prouéavanje logitkih struktura pojedinih znanosti) uci da postoje uglavnom tri uvjeta: jasno omedeno podruéje istraziva- nja unutar stvarnosti, specifitan strutni jezik i posebne metode, Od toga nestrutnjaku najprije i najjate udara u oti specifitan struéni jezik: u vedini slugajeva to je opéi saobraéajni jezik koji se sluzi posebnim utvrdenim znanstvenim pojmovima, a gdjekad i odredenim izvan- jezitnim znakovima i grafikonima. Ti su posebni znan- stveni pojmovi kao i eventualni znakovi za neupudéena nestrutnjaka te&ko razumljivi, najvecim dijelom nera- zumljivi. Nepristupatnost stru¢noga jezika narotito se istite kod pojedinih prirodnih znanosti kao Sto su su- vremena biologija i suvremena fizika. Harald Fricke uvjerljivo je razlozio zbog tega humanistitke znanosti ne mogu sebi dopustiti da se slu%e te’ko razumljivim ili nerazumljivim strutnim jezikom:' »U prirodnim znano- stima struénjak moze sebi dopustiti da se sludi [...] jezikom koji je razumljiv tek za uski krug strué¢njaka, 4 Grtki epistémé = znanost, znanje — usp. Z. Skreb, Die Wissen- schaftlichkeit der Literaturforschung, u: Viktor 2megat-Zdenko Skreb, Zur rire literaturwissenschaftlicher Methodologie, Frankfurt/Main 1973, str. 9-50, 5 Umietnost rijeti XXIV, 1980, str. 175.Zdenko Skreb/Znanost o knjizevnosti 15 u Siru javnost ne prodiru, naime, sami rezultati njego- vih istraZivanja, nego samo tehnitka njihova primjena [...] U humanistitkim znanostima, naprotiv, struénjaku treba da je narotito stalo do toga da mu se rezultati istrazivanja prosire Sto vise; njihova korist za javnost ne moze se sastojati u drugome nego da budu doprinos ,prosvjeéenju’, da potaknu Sto ve¢i broj ljudi, kako bi onj te znanstvene spoznaje autorefleksijom primijenili na viastitu povijest, vlastiti jezik, vlastitu druStvenu si- tuaciju. Zato se jezik humanisti¢kih znanosti mora raz- viti u pouzdano sredstvo znanstvenoga sporazumijeva- nja.« Kako, javija se pitanje, strutni jezik postaje pouz- dano sredstvo znanstvenoga sporazumijevanja, 8to poj- move kojima se on sluzi pretvara u znanstvene pojmove? Iz kontinuirane mijene u egzistenciji i Zivotu jezika, koji pojedine pojmove stalno dovodi u nove veze i pridaje im nove nijanse znaéenja, praksa znanosti vadi pojam iz svih mogud¢ih transformacija i osigurava mu jedno- znatnost s pomocu definicije koja mu jasno utvrduje i fiksira znatenje — ona ¢e se odrZati tako dugo dok se u zanosti ta definicija bude smatrala to¢nom. Defini- cije su, kako kaze Charles Bally,® »jedan od najéistijih i najvrednijih oblika intelektualnoga natina izrazavanja«. No kako se u svakom jeziku znatenje pojma toéno odre- duje tek oprekom u kojoj on stoji s pojmovima srodna znatenja, tako ¢e se i znanstvenom pojmu, osim defini- cije, toéno odrediti njegova fiksirana jednoznatnost ako se stavi u opreku sa znanstvenim pojmovima srodna znatenja: znanstveni pojmovi ne mogu, kao znanstveni, postojati izolirano, nego samo kao élanovi sistema: ont treba da tvore sistem. Tek od posljednje tre¢ine progloga stolje¢a stali su struénjaci, po uzoru na pobjedonosne prirodne znanosti naglaSavati znanstveni karakter proutavanja knjizevno- sti, i traZiti da se on ostvari; tek od toga doba stao se u kulturnom podru¢ju njematkoga jezika upotrebljavati termin Literaturwissenschaft. Postavlja se pitanje da li je proutavanje knjizevnosti proglih stoljeéa novo kon- stituiranoj znanosti namrlo odreden broj pojmova koje je ona mogla prihvatiti u svoj struéni jezik. Buduci da 6 Traité de stylistique francaise, Paris #1951, str. 120.16 — skreb—Stama¢/Uvod u knjidevnost je, kao i u znanosti o jeziku, u lingvistici, tako i u zna- nosti o knjiZevnosti, struéni jezik znanosti jezik o je ziku, on s pravom nosi naziv metajezik,? U vise se kulturnih srediSta, koliko znamo, od starine, ovdje prije, ondje kasnije, razvijalo prou¢avanje knjidevnosti: u antitkoj Heladi, a zatim, po gr¢kom uzo- ru, u anti¢ékom Rimu, wu Indiji u prvim stoljecinia nove ere, a otprilike u isto vrijeme i u Kini i, po njezinu uzo- ru, kasnije u Japanu. Iako je staroindijsko proutavanje knjizevnosti bilo najsrodnije grékom, za kasniju je ev- ropsku znanost jedino gréko-rimska antika postala zna- éajnim predgasnikom u proutavanju knjigevnosti, zahva- Ijujuci djelovanju evropskih humanista koji su u anti- ékoj knjizevnosti gledali uzor knjizevnoga stvaranja uop¢e. Kako je u antitkom svijetu, u njegovu drzavnom i dru&’tvenom Zivotu, govornik igrao odsudnu ulogu, an- titka je kultura u svojim udzbenicima umijeéa govorni- &Stva, u retorikama,® stvorila niz znanstvenih pojmova za jeziéne mikrostrukture kojima se velikim dijelom slu- Zimo i danas. U antitkoj poetici® razlagala se nauka o knjizevnim rodovima i vrstama koja je danas ostala bar osnovom srodnih podruéja nove znanosti o knji- Zevnosti. 2, Predmetno podruéje njezino najsigurnije ¢e se utvrditi u svojoj specifitnosti ako se promatra u okviru prvotne druStvene zajednice kako se ona i danas u zabatenim krajevima otuvala kao nepismena seoska zajednica. U njoj knjiZevno stvaranje nije rezultat originalnosti ili sa- movolje pojedinaca, a uzivanje u knjizevnosti nije luk- sus, zabava sitih i dokonih, u njoj je knjizevnost tako tijesno povezana s druStvenim Zivotom da se jedno ne moze zamisliti bez drugoga. Specifiéna je odlika govjeka 7 Grtki prilog i prijedlog met4 = zatim, onda, iza toga 8 Gréki rétér = govornik, supst. pridjev 4. roda rétoriké (misli se tékhné = vjedtina) = znanost o govornistvu 9 Grtki poietés = pjesnik, supst. pridjev 4. roda poietiké (misli se tékhné) = znanost o knjizevnostiZdenko Skreb/Znanost 0 knjizevnosti 17 kao biolo’ke vrste da je u svojoj dru&tvenoj zajednici stvorio jezik, a specifiéna je daljnja odlika te druStvene zajednice da je seroue wmiesnost jevika knivernast U studiji Romana Jakobsona i Pjotra Bogatirjova »Folklor kao naroéit oblik stvaralagtvae’® autori utvrduju da »po- stojanje neke folklorne tvorevine kao takve potinje tek onda kada ju je odredena zajednica prihvatila, a od te \ tvorevine postoji samo ono 3to je zajednica usvojila... u folkloru se odréavaju samo one forme koje. su doka- zale svoju funkcionalnost za datu zajednicu« — vrlo éesto mode biti i to da je »gotovo cijela zajednica isto- dobno proizvodaé i potrogaé«. Na tom stupnju knijizev- noga stvarala3tva jo’ ne postoji bitna razlika izmedu proizvodata i primaoca, pisca stvaraoca i publike, bitni su elementi toga knjizevnog stvaralastva jezi¢ne tvorevine knjiZevnosti i njihova dru&tvena funkcija, prema tome i druStvena uvjetovanost. »Sve forme usmene knjizevnosti potekle su iz osnovnih potreba ljudske duge.«' Jeziénu tvorevinu knjizevnosti, jeziénu formu koja se upravo kao posebna tipizirana forma razlikuje od ostalih manifestacija saobra¢ajnoga jezika nazivamo knjiZevnom vrstom. Ruski termin Zanr, nezgrapna.trans- literacija francuske rijeéi genre koja potjete od latinske imenice genus (vrsta, rod), a to potpuno odgovara gré- koj rijeéj_genos, ne odgovara nikako naSem fonoloskom steven Reittovnn vrsta i njezina drustvena uvjetovanost i druStvena funkcija — prvi su i najbitniji zadaci znano- sti o knjizevnosti, ona treba da ih definira s pomocu specifitnih znanstvenih pojmovg] Cime se forma knjize- vne vrste odlikuje od drukéfjih neknjigevnih jezitnih tvorevina? U svom djelu Struktura hudozestvennogo (tj. umjetnitkoga) teksta’? sovjetski knjizevni stru¢njak Lot- man jezi¢noj tvorevini pisane knjiZevnosti pridaje tri znatajke (str. 6769): izragenost (vyrazennost’): tekst je fiksiran odredenim znakovima i time stoji u suprot- nosti s izvantekstovnim strukturama — odvojenost (ot- grani¢ennost’): tekst je nosilac jedinstvenoga tekstnoga 10 U: Usmena knijizevnost. Izbor studija i ogleda. Priredila de Maja Bo&kovic-Stulli, Zagreb 1971, str. 17—30. 11 Kure Ranke, Die Welt der Einfachen Formen, Berlin—New York, 1978, str. 33. 12 Reprint Brown University 1971.18 Skreb—Stama¢/Uvod u knjigevnost znatenja i moze se smatrati nerazlu¢ivim signalom; »biti roman« znati prenositi cjelovito znatenje i ostva- rivati odredenu kulturnu funkciju, postoje posebni zna- kovi za pocetak i konac teksta — strukturnost’: tekst ne predstavlja samo slijed znakova medu dvjema izvanj- skim granicama, tekst sadrzava unutragnju organizaciju koja od njega ¢ini strukturnu cjelinu. — Osim prve, druge dvije znatajke karakteriziraju jednako djela us- mene kao i djela pisane knjiZevnosti. Evropski humanizam bio je uvjeren da su knjizevne forme i vrste gréke knjiZevnosti prirodne knjizevne vrste te je gledao u njima uzor kojemu ne treba tumagéa; no potkraj osamnaestoga stolje¢a knjizevni su se strutnja- ci stali pitati u Gemu lezZi jedinstvo teksta knjizevnoga djela i jedinstveno njegovo djelovanje, pa su se, da to protumatée, sluzili metaforitkim terminom organizam: kao Sto je organizam cjelina u kojoj pojedini sastavni dijelovi cjeline ostvaruju funkciju cjeline i samo im je to smisao, samo su time definirani, jednako i knjizevno djelo zdruzuje brojne sastavne dijelove u jednu djelo- tvornu cjelinu. Nae je stolje¢ée mnogo bolje umjelo okarakterizirati konstrukciju knjizZevnoga djela nemeta- foriékim znanstvenim pojmom struktura: struktura nije agregat, sastavni su dijelovi strukture podredeni pravil- nostima koje karakteriziraju cijeli sistem, pa mu_ pri- daju opée znatajke koje se razlikuju od znatajki sastav- nih dijelova (Jean Piaget).18 Znanstveni pojam struktura pokazao se tako plodnim wu znanosti o knjiZevnosti da su se u pojedinim kulturnim sredinama razvili pravci znanosti o knjiZevnosti koji su se nazivali upravo stru- kturalizmom (ée&ki, francuski, sovjetski strukturalizam) — u njima se znanstveni pojam struktura ne definira potpuno identiéno. Na strukturalizam nadovezao se pra- vac u znanosti o knjiZevnosti koji se danas narotito ra- Sirio pod nazivom semiotika, tj. znanost o znakovima.'* Ljudsko se uzajamno sporazumijevanje vrsi s pomocu znakova. Od simptoma znak se razlikuje time Sto se on upotrebljava intencionalno, s odredenom svrhom da ne- 13 Le structuralisme, Paris 1972, str. 8. : 14 Gréki séma = znak ~—_ Zdenko Skreb/Znanost 0 knjizevnosti 19 kome ne&to priop¢i. Veliki Svicarski lingvist Ferdinand de Saussure i ljudski je jezik definirao kao sistem zna- kova, a osim jezika postoje u ljudskoj zajednici i drugi sistemi znakova, npr. sistem kretnji, sistem mimike, a medu njih idu i prometni znakovi. De Saussure je za- mislio opéu znanost o znakovima koje bi dio bila lin- gvistika i nazvao ju je semiologijom; kasnije se, naro- tito u angloameritkoj i ruskoj znanosti, udomatio ter- min semiotika. Kao umjetnost jezika, knjizevnost, taj drugi modelativni sistem kako ju je nazvao Lotman (vtoraja modeliruSéaja sistema), s pomocu posebnih um- jetnitkih signala izgraduje strukturu knjizevnoga djela, jezitni superznak — skup relevantnih signala knjizev- noga djela tvori njegov model, tj. njegovu reprodukciju u radikalno smanjenom opsegu. Znanstveni pojam mo- del danas je u znanosti o knjizevnosti narotito raSiren i popularan. Koji su signali relevantni za pojedini mo- del knjizevnoga djela, u tom se struénjaci nece uvijek sloziti, na tom podrutju terminologija nije utvrdena. 3 Stoljeéima je po&tovanje individualnosti i originalnosti osobe pjesnika stvaraoca kao i uvjerenje da, na anti¢- kim uzorima izgradena, postoji jedna jedinstvena vrije- dnosna skala za knjizevna djela svih vremena i naroda, potpuno zakrivalo éinjenicu drustvene funkcije knjize- vnosti i druStvene uvjetovanosti i knjizevnoga stvaraoca i njegovih djela, Prodor marksizma u svjetski kulturni Zivot od kraja progloga stoljeéa u tom je pogledu zna- ¢io odsudan preokret: pogotovu je starija sovjetska zna- nost o knjiZevnosti od tridesetih godina naSega stoljeca gotovo sav posao knjiZevnoga struénjaka svodila na utvrdivanje dru&tvene zavisnosti knjiZevnoga stvaranja. Pri tom se, upravo sa sovjetske strane, novi, prijeko potrebni smjer znanosti o knjizevnosti éesto vulgarizi- rao i trivijalizirao: brojni su bili »¢esto nasilni, nedija- lektitki pokuSaji da se fenomeni umjetnosti naprosto konfrontiraju s gospodarstvenim ili polititkim Cinjeni- cama, a sve daljnje teSkoce zatim uklone pozivanjem na prvenstvo materijalne produkcije (u uZem smislu)« (Vik-20 = Skreb—Stamad/Uvod u knjiZevnost tor Zmegat).5 Ne treba zaboraviti ni to da je u istra- Zivanju strukture knjizevnoga djela struénjaku mogude unijeti mnogo vi$e dokazne modi za svoje tvrdnje nego u istra%ivanju dru&tvene uvjetovanosti i funkcije knjize- vnosti. Na tlu te problematike, a ona je bitni dio zna- nosti o knjiZevnosti, strutnjak ne moze ni’ta neoborivo dokazati, svoje zakljutke moe utiniti samo maksimalno uvjerljivima, a to ée utiniti ako se potrudi da ih pot krijepi sa Sto vi8e argumenata prikupljenih sa svih nje- mu pristupaénih podruéja stvarnosti. Na drugom mije- stu’ Viktor Zmega¢é upozorava na Lukacsevu izjavu: »Ono Sto je u knjizevnosti doista dru&tveno to je: for- ma« Struktura knjiZevnoga djela u svojoj specifitnoj cjelini, kao i u sastavnim dijelovima koji je konstitu- iraju, u svom odnosu prema dru&tvenoj, polititkoj, kul- turnoj, umjetni¢koj tradiciji povijesno je uvjetovana poput sve tradicije, i na toj osnovi vr8i svoju povijesnu funkciju — i cjelina i dijelovi nose svi indeks svoje po- vijesnosti, a taj indeks knjiZevni stru¢njak mora utvr- diti i definirati sa svim potrebnim oprezom. Znanost o knjiZevnosti ne moze uvjerljivo i potpuno okarakterizi- rati knjizevno djelo ako se ne utvrdi njegova dru&tvena uvjetovanost, njegova position sociale, kako je zove Sartre. 4. »Cinjenica da su odnosi izmedu knjiZevne produkcije i recepcije, izmedu autora, djela i titalaca u povijesnom razvoju prakti¢ki i teorijski postali problem, ta je di- njenica sama rezultat toga razvoja. Iskon joj leZi u je- dnoj civilizatorskoj akciji: u upotrebi pisma u svrhu fiksiranja pjevanih i recitiranih knjizevnih djela, dakle u literarizaciji knjizevnosti. Time je nastupilo u knjize- vnosti ono Sto je Marx nazvao ,intervalom izmedu_ pro- dukcije i konsumpcije u nematerijalnoj produkciji’. Od ,actora’ koji je recitirao svoje tvorevine pred prisutnim sluSaocima postao je ,autor’; od jezitne tvorevine, ma- 15 Umietnost rijeci XXIM, 1979, str. 11. 16 Ibid. XXIV, 1980, str. 81 —~ Knjizevnost i zbilja, Zagreb 1982, ste. 31.Zdenko Skreb/Znanost o knjiZevnosti 21 nje-vise improvizirane u svakoj izvedbi, postalo je fiksi- rano knjiZevno djelo; od slu8alaca sjedinjenih u kolektivu s pripovjedatéem i pjevatem postali su pojedinaéni slu- Saoci. — Odmjena usmeno-poetitke komunikacije pisme- no-literarnom probila se tek u dugom povijesnom pro- cesu — u prvotnom stvaranju usmene knjizevnosti jedva se mogu produktivna i receptivna djelatnost odijeliti je- dna od druge, bile su to kolektivno izvodene dijelat- nosti.«!7 U povijesnom razvoju odvojile su se tri dimenzije knjiZevnoga djela kako ih definira Svetozar Petrovi¢ uée¢i »da je za nauku o knjizevnosti [...] najplodnije shvaéanje djela kao dijalektitkog jedinstva triju dimen- zija, dimenzije pisca, dimenzije jezika i dimenzije tita- oca«.1® Dimenzija jezika tvori strukturu djela — tek su se u povijesti razvile dimenzija pisca i dimenzija Cita- oca, kao i nov uzajamni odnos svih triju dimenzija. Pisac koji je izrastao iz nediferenciranih knjizevnih odnosa usmene knjizevnosti veé je u antici bio smatran privilegiranim bicem, osobom nadahnutom natprirodnim bozanskim darom. U svojim je teorijskim djelima hu- manizam prihvatio i prenosio dalje antitko nautéavanje koje je nalo nov izra%aj u nauci o geniju kako ju je razvilo prosvjetiteljstvo osamnaestoga stoljeca, geniju kojemu poseban njegov dar omoguéava da bez obzira na tradiciju i njezine norme stvara originalna knjizevna dje- Ja; kao primjer navodio se Shakespeare. Romantitki su pisci kult genija uzdigli do najvi8ega stupnja, engleskom pjesniku lordu Byronu divio se sav kulturni svijet, a njematki romantitki pisac Friedrich Schlegel ustvrdio je da se knjiZevnici onoliko razlikuju od ostalih ljudi ko- liko se obigan ovjek razlikuje od Zivotinje. Takvo shva- éanje knjiZevnika stvaraoca stalno je podrZavalo zani- manje za njegovu gradansku osobu i njegov privatni Zivot s pretpostavkom da ée poznavanje Zivota izvanre- dna tovjeka omogu¢iti bolje shvaéanje njegovih umjet- nitkih djela. U postromantitko je doba, upravo u poslje- dnjoj trecini pro8loga stolje¢a, pravac proutavanja knji- Zevnosti koji je, po uzoru prirodnih znanosti, teZio za 17 Gesellschaft — Literatur — Lesen, Berlin—Weimar 1975, 18 Priroda kritike, Zagreb 1972, str. 83.22. — Skreb—Stamaé/Uvod u knjizevnost tim da u prouéavanje knjiZevnosti unese znanstvenost, a koji je nazvan pozitivizmom, bio uvjeren da ¢e najvi8i stupanj znanstvenosti u svom poslu posti¢i ako knjize- vno djelo shvati i proutava kao transformaciju knjizev- nikovih osobnih doZivljaja u knjizevno djelo, transfor- maciju izvedenu snagom njegove mate. Dakako da se u tom poslu niSta nije moglo dokazati, u tom je poslu interpretativna samovolja stru¢njaka imala potpuno slo- bodne ruke. Pri tom se psihologija pi8teva prou¢avala i prikazivala neznanstvenim ili pseudoznanstvenim poj- movima, a nikakve pomo¢i nije donijela tom poslu ni primjena psihoanalize. Redovito se pitalo koje je osobe od onih koje su ga okruzivale u njegovu Zivotu pisac prikazao u pojedinim likovima svojih djela. Uzimalo se npr. pod gotov gro’ da je Goethe u svom Faustu prikazao sama sebe, pa se pitalo koga je od svojih znanaca prikazao u liku Mefista — ili je mo%da svoju bogatu litnost rascijepio na dva lika, na Fausta i Me- fista? Nije bilo te&ko kasnijim pravcima proutavanja knjizevnosti pokazati da je stvaranje knjizevnikovo ne- usporedivo jate determinirano povijesno uvjetovanom socijalnom, kulturnom, a pogotovu knjizevnom tradici- jom nego njegovim privatnim Zivotom. U svojem romanu o Buddenbrookovima Thomas Mann vjerno je portreti- rao pojedine osobe svoga rodnog Liibecka te su se one, iako nerado, lako prepoznavale u likovima romana, ali je ta Ginjenica za umjetnitku strukturu djela potpuno irelevantna, a kod vecine pisaca i nema mogucnosti da se postavi pitanje koga su portretirali u svojim likovima. Tumaétenje knjiZevnih djela na natin da su ona trans- formacija privatnoga Zivota pjesnikova danas je izgu- bila svako pravo na opstanak; sluéajevi gdje se takva veza moze utvrditi nisu relevantni za znanost o knjizev- nosti. Posve je drugo pitanje ako se osoba pisca prouta- va u svojoj povijesnoj uvjetovanosti jer takvo prouta- vanje pomaze ispitivanju povijesne druStvene uvjetova- nosti i funkcije njegovih djela. Ako opet originalan pi- sac u nizu svojih djela stalno ostvaruje srodan umjetni- éki izraz, u idejnom, u jezitnom, u kompozicijskom po- gledu, onda taj niz Gitaocima doziva pred oti umjetni- tku lignost pis¢evu sa svim specifitnostima fakture nje- govih djela. Vrlo su velike razlike npr. izmedu umjetni- ¢kih liénosti Miroslava KrleZe i Ive Andri¢a. Za prouéa-Zdenko Skreb/Znanost 0 kniivevnosti 23 vanje dimenzije pisca, tj. gradanske njegove osobe i nje- gova privatnoga Zivota, za to proucavanje vrijede zako- nitosti povijesne znanosti — osim njih, za prou¢avanje dimenzije pisca znanost o knjiZevnosti nije stvorila ni- jedan specifitan znanstveni pojam. 5. Dok je pistevim stvaranjem upravijalo mecenatstvo,!® dimenzija Citaoca nije u prouéavanju knjizevnosti igrala znatnu ulogu: pisac se u svom stvaranju ravnao prema narudzbj i Zelji mecene, mecena je bio, bar se tako pret- postavljalo, idealan Gitalac, a dramsko se djelo ionako izvodilo pred gledaocima pa se u njemu dimenzija jezika stapala s dimenzijom primaoca koji je u tom slugaju bio gledalac. Knjizevna teorija humanizma ispovijedala je uvjerenje da u uzoru antitke knjiZevnosti ima nepo- greSivo i suvereno mjerilo svega knjizevnog stvaranja pa nije ni postavljala pitanje dimenzije ¢itaoca. Dimenzija titaoca postala je aktualnom za prougavanje knjizev- nosti tek snaZnim razmahom kulture Gitanja u drugoj polovini osamnaestoga stolje¢a, izazvane Sirenjem pis- menosti i laicizacijom sirokih slojeva gradanstva. Tada su knjizevni kriti¢ari utvrdili kako razlititi slojevi dru- Stva poseZu za razlititim vrstama knjizevnih djela, a zanimanje za usmenu knjizevnost koje se javilo u istom stoljeéu otkrilo je da postoje za knjiZevnost i nepismeni primaoci. Drukéiji je bio sluéaj u kulturnom Zivotu ju- goslavenskih naroda u proglom stolje¢éu kada su se knji- Zevnici, narodni prosvjetitelji, teZeci za izgradnjom na- cionalne kulture, Zivo borili za to da svojim dijelima i svojim djelovanjem osvoje dimenziju Citaoca kako bi ga kulturno podigli, a u isti mah istrgli iz tudinskih utjecaja i priveli poStovanju nacionalne knjizevnosti i kulture. No da je dimenzija titaoca postala bitnim di- jelom same znanosti o knjiZevnosti, za to pripada glavna 19 U prvom je stoljeéu stare ere na dvoru rimskoga cara Augusta Meena bio njegov savjetnik za pitanja umjetnitkoga stvaranja, izrazit pokrovitel; rimskih pisaca npr. Vergilija, Horacija. Po njegovu se primjeru meee natstvom zove pokroviteljstvo koje moguénici ili imuéni, pa i gradske komune vrve nad piscima,24 = Skreb—Stama¢/Uvod u knjizevnost zasluga zapadnonjematkom knjizevnom struénjaku Han- su: Robertu JauSu koji. je g. 1967. u opseznoj. studiji »Povijest knjiZevnosti kao izazov nauci o knijizevnosti«? popularizirao znanstveni pojam recepcija. JauB s pra- vom istite da je od odsudne vaznosti za povijesni tok knjiZevnosti kako suvremeni éitaoci prihva¢aju knjizev- no djelo, kako ga dodivljavaju — jednom rije¢ju kako ga vrednuju. Svako je knjizevno djelo potencijalan no- silac umjetnitkih vrijednosti, a njegovo ée mjesto u po- vijesti, njegov utjecaj na daljnju povijest, zavisiti od toga kakva ée biti njegova recepcija sa strane suvremenih &italaca. Recepcija pojedinih knjizevnih djela moze se u najvecéem broju slucajeva utvrditi postupcima povijesne manosti. Uvodenjem pojma recepcija presjeéen je gor- dijski évor izmedu teksta knjiZevnoga dijela, tj. njegove jezitne strukture koja se ne mijenja tokom desetlje¢a i stoljeéa, i vrednovanja toga istog teksta, vrednovanja koje nije bitno vezano 2a strukturu, nego moze tokom yremena dofivjeti velikih i bitnih promjena. Ako zna- nost dijeli recepciju knjiZevnoga djela, to jest njegovo vrednovanje u pojedinim fazama povijesti, od same njegove strukture, a da u isti mah tu recepciju koja se povijesno mo%e utvrditi smatra bitnim dijelom znanosti o knjizevnosti, onda je u znanosti o knjiZevnosti time postignut neusporedivo vi8i stupanj znanstvenosti. Utvr- divanje recepcije knjizevnih djela prolosti pokazat ¢e osim toga koliko se danas ona recipiraju drukéije nego u doba njihova nastanka i prve njihove pojave, i time ée jate istaci odredene strukturne znaéajke djela. Osim pojma recepcije Jau8 je popularizirao i znanstvene pojmove horizont iséekivanja (Erwartungshorizont) koji kazuje Sto u danom povijesnom momentu éitaoci ote- kuju da ée im knjizevno djelo pruZiti svojom struktu- rom; taj pojam oznagava dakle tradiciju u dimenziji titaoca — i pojam estetitke distancije (asthetische Dis- tanz) koja pokazuje kolik je za Gitaoce u prvi mah bio stupanj novosti i neotekivanosti u strukturi odredenoga knjiZevnog dijela, te je moralo pro¢i vie ili manje vre- mena dok se Gitaoci nisu priutili na nj te ga mogli 20 Literaturgeschichte als Provokation der Literaturwissenschaft; 1970, Prelrampana kao sv. 418 u kolekciji Suhrkamp s tetiri druge autorove studije.Zdenko Skreb/Znanost 0 knjizevnosti = 255 umjetnitki recipirati. Oko pojma recepcije vodile su se brojne, pa i Zuéne diskusije,".on se nekrititkom primje- nom éesto vulgarizirao i trivijalizirao; drugi su struénja- ci opet nastojali uvesti u nj suptilnije distinkcije — no ne moge se poreci da taj pojam ide medu najznatajnij novine znanosti o knjizevnosti naSega doba, najznacaj- nije svakako za dimenziju Citaoca. Posebno’ je zna¢enje dimenziji ¢itaoca pripisao Ra- doslav Katiti¢. Po njegovu uéenju ta dimenzija, tj. Ccitalac svojom recepcijom, odreduje Sto ima vrijediti kao knji- Zevno djelo, a ne dimenzija jezika. Stvarne spoznajne te- Skoée unutar prou¢avanja knjiZevnosti na koje Katiti¢ upozorava, mogu se rijeSiti i druktije: povijest znanosti o knjizevnosti o¢ito je pokazala kakva je bila zabluda traziti bit knjizZevnoga djela u dimenziji pisca — slitna je zabluda traziti je u dimenziji ¢itaoca. 6. Dimenzija jezika, tj. dimenzija samoga knjiZevnog djela otituje se u usmenoj knjizZevnosti u nizu njezinih knji- Zevnih vrsta. Veé je spomenuto da se knjizevnost u svom povijesnom toku nije odrzala na stupnju usmene knjiZevnosti. Historijski proces éovjetanstva ukljucivao je u sebe i povijest knjizevnosti, njegovim mijenama od- govarale su, na svoj natin, i njezine mijene. Problematika povijesti knjiZevnosti u ovom je zborniku prikazana u dva posebna priloga — ovdje se spominje samo sudbina knjizevnih vrsta. Istituci anti¢ku knjiZevnost, pogotovo grtku, kao uzor svega knjizevnog stvaranja, humanisti su vjerovali da su njezine knjiZevne vrste prirodne vrste knjiZevnosti. Flagrantno je dakako proturjetje kad se po- jave koje su dru&tveno i povijesno uvjetovane zovu pri- rodnima. Ipak se do danas satuvala posljedica takva shvaéanja u tom &to se knjizevnost éesto dijeli na velike rodove a oni se izvode iz postuliranih izvanpovijesnih oso- bina navodno imanentnih ljudskom bicu. Takve tvrdnje najvecim dijelom potivaju na samovoljnim spekulacijama 21 Usp. V. Zmegat, Natela teorije recepcije, u: Knjezeunost i zbilja, Zagreb 1982, str. 51—59,26 Skreb—Stama¢/Uvod u knjiZevnost — s jednim izuzetkom. Ako se u knjizevnosti, po¢evsi od usmene pa sve do nagih dana, u pojedinim knjizevnim djelima mogu utvrditi stalne jednake strukturne osobine, onda se bez samovolje moze izvestj zakljucak da su te osobine, poput same knjizevnosti, kolektivna duhovna potreba ljudske druStvene zajednice. Takva je potreba npr. naracija, tj. usmeno prikazivanje izmi8ljena zbivanja koje nema neposredne veze s aktualnom stvarno%¢u pri- povjedaéa i slu&aoca.” Ali su se knjiZevne vrste u kojima se oblikuje naracija bitno mijenjale tokom povijesti. Kao Sto knjizevne vrste usmene knjiZevnosti zadovolja- vaju kolektivne duhovne potrebe primitivne zajednice, tako ée povijesni razvoj zajednice s promijenjenim pro- dukcionim odnosima u njoj stvarati druge Zivotne pro- bleme za nju koji nedée vise nalaziti ni izraza ni zadovo- ljenja u dotada&njim knjizevnim vrstama; stare ¢e se modificirati, slabije ili jate, odumirat ¢e, stvarat ¢e se nove. U Zivotu knjiZevnih vrsta nista nije ni »vjetno« ni »prirodno«, sve je dru’tveno uvjetovano i sve podlijeze mijeni. 7. Od éasa kad se raspala bliska zajednica izmedu pri- povjedaéa i slu’aoca, omogucena njihovom pripadnos¢u istom dru8tvenom kolektivu, u toku se daljnjega povi- jesnog razvoja s vremenom sve jate stao javljati pro- blem veze izmedu stvaraoca i primaoca, pisca i Citaoca, problem razumijevanja knjizevnoga djela. Recepcija knjiZevnoga djela moguéa je na osnovi knjizevne komu- nikacije. U znanosti o komunikaciji komunikacijom se zove izmjena informacije izmedu poSiljaoca i primaoca — pretpostavka je za to kanal kojim se prenose kom- pleksi znakova, signali. Sistem znakova kojim se predaje informacija zove se kéd — pofiljalac ¢e svoju infor- maciju, kako bi je predao kanalu, kodirati, a primalac je mora dekodirati. PrenoSenje iz jednoga kéda u drugi zove se prekodiranje. I knjiZevno djelo prenosi od pis- ca Citaocu svojevrsnu umjetni¢ku informaciju, pri emu 22 Usp. Ranka, 1. ¢, str. 41, 59: »jedna od elementarnih potreba Ijudskoga bi¢ae. Takvo izmi8ljeno zbivanje nosi i naziv fikcija.Zdenko Skreb/Znanost 0 knjizevnosti 27 pistev pjesni¢ki jezik u svojoj jezitnoj, stilskoj i idej- noj kompleksnosti tvori kéd posebne vrste koji citalac mora dekodirati. Sto mu to lakSe polazi za rukom, dje- lo ¢e mu u pravilu biti milije, pozitivno ¢ée ga vredno- vati, ne umije li dekodirati knjizevnu poruku, umjetni- éko ée mu djelo ostati nepristupaéno. Pitanje je Sto ¢e knjizevnom stru¢njaku omoguciti da pouzdano dekodira informaciju knjizevnoga djela. U doba konstituiranja znanosti o knjiZevnosti, a i mnoga desetljeca nakon toga, glavnim spoznajnim sredstvom smatrala se hermeneuti- ka, znanost o razumijevanju, kako se oblikovala po- éetkom sedamnaestoga stolje¢a sa svrhom da pouzdano tumati biblijske tekstove, da vr&i biblijsku egzegezu. Njemacki filozof i kulturni histori¢ar Wilhelm Dilthey (1833—1911) potkraj proSloga stolje¢a snaZno je obno- vio znatenje hermeneutike uée¢i da je, za razliku od prirodnih znanosti kojima je osnovna znanstvena funk- cija tumaéenja, znanstvena funkcija humanistitkih zna- nosti razumijevanje. Tako je to uéenje u na’em stoljecu bilo podvrgnuto nemilosrdnoj kritici, ugled se herme- neutike odrZao; grupa uglednih zapadnonjemackih stru- énjaka g. 1964. poéela je na interdisciplinarnoj osnovi izdavati zbornike studija posvecenih pojedinim pitanji- ma Znanosti o knjizevnosti, npr. suvremenoj lirskoj po- eziji ili definiciji komi&nosti, pod skupnim naslovom Poetik und Hermeneutik. Pod tim je naslovom objavlje- no deset omagnih svezaka, posljednji je iza8ao ove godi- ne posveéen funkciji fiktivnosti. Profesor u Konstanzu Hans Robert Jau8 nastoji i teorijski fundirati knjiZevnu hermeneutiku. No uz bok hermeneutike stupila je danas semiotika. U Zelji da se »razumije« tekst, ne treba primje- njivati na nj odredene apstraktne pojmove — treba umje- ti razabrati signale samoga teksta kojima on izgraduje svoju strukturu, treba spoznati model kojemu on pripada. Tako se struénjak neée uvijek posluziti specifiénom semio- titkom terminologijom, morat ¢e priznati da mu je upra- vo semiotika svom snagom pogled upravila na sam tekst i postavila mu kao bitni zahtjev da taj tekst upozna Sto totnije vu njegovoj specifiénoj strukturi i da ga umi- je adekvatno opisati — kao jezitnu tvorevinu: knjizevni tekst. 23 Grtki herménela = tumadenje28 — skreb—Stama¢/tivod u knjizevnost Komunikacijski kanal nije ostala samo knjiga: to su postali i radio i televizija kao i javne recitacije um- jetni¢kih djela. A i sama -knjiga stavljala je razne zah- tjeve na pisca: éasopis je od njega trazio kra¢e tekstove, izdavaé knjiga dugatke. Znanost o knjiZevnosti mora vo- diti intenzivnu brigu o tome na koji se stvaran natin vr8i knjiZevna komunikacija — ona vise ili manje uvijek utjete na dimenziju pisca, a i na dimenziju jezika. Otkad je knjiga nakon prestanka mecenatstva postala dio ro- bne proizvodnje, podloZne zakonima trziSta, izdavati i kupci knjiga snaZno su utjecali na knjizevno stvaranje, kako su veé i prije utjecale mo¢ne institucije poput dr- Zave i crkve — njima su se u nage doba pridruiZile druge jednako moéne institucije. Znanost o knjiZevnosti ne moze pred tim zatvarati oi. 8. Drukéiji se pogled pru%a knjiZevnom struénjaku ako sad baci pogled na predmetno podrudje svoje znanosti. Ali iako se ono rasteglo u nevjerojatnu sirinu, ostalo je omedeno dvjema osnovnim svojim znatajkama: s je- dne mu je strane granica knjiZevno djelo u svojoj um- jetnitkoj autonomiji, rezultatu specifitne svoje umjet- nitke strukture, s druge je ono sastavni dio historij- skoga procesa ovjetanstva, toka ljudske povijesti, plod njezin, njezin pratilac i faktor njezina zbivanja, uvjeto- van dru&tveno, a u isti mah vrSilac dru&tvene funkcije. Na tom prostranom podruéju, s jednoga njegova kraja na drugi, nicu, dijalektitki uzajamno povezani, zadaci znanosti o knjiZevnosti: uz knjiZevno djelo pitanja knji- Zevne vrste, pitanja sastavnih dijelova strukture, pita- nja posebna pisteva jezika, pitanja modela, pitanja uza- jamnih veza djela jednoga pisca, kao i uzajamnih veza djela istoga doba u povijesnom presjeku; ako struénjak prijede na uzajamne veze djela u povijesnom slijedu, veé je pre’ao na stranu historijskoga procesa te ée sad nastojati umjetnitku knjizevnu tradiciju povezati s po- vijesnim zbivanjem, a za pojave koje je utvrdio na stra- ni knjiZevnoga djela traziti povijesno obja’njenje. Na tom prostranom podruéju knjizevni struénjak nema je-Zdenko Skreb/Znavost o knjigevnosti 29 dan jedini cilj svojih istrazivanja: on ¢e imati onaj cilj koji sebi odabere. Ona okolnost koja ce mu u njegovu radu stvarati najvise teSkoca dijalektitka je povezanost svih pitanja na prostranom tom podruéju: ako odabere istrazivanje na strani povijesti, ne smije smetnuti s uma da se ne bavi povijeS¢u op¢ih ekonomskih, socijalnih ili polititkih pojava, nego povijeSéu posebnih drustvenih pojava, naime umjetni¢kih djela, te da stalno mora uzimati u obzir specifiénu njihovu strukturnost; ako ana- lizira elemente samoga knjizevnog djela, mora stalno voditi raéuna o njihovoj povijesnoj uvjetovanosti. Sto tje’nje umije, proutavajuci bilo koje pitanje svoje zna- nosti, u svom istrazivanju povezati obje strane podru- éja znanosti, to vredniji ée mu biti rezultati istrazivanja. Ako danas titamo povijesti knjizevnosti ili monografije o piscima, napisane u proglom stoljecu, nai¢i éemo u povoljnom sluéaju na pouzdane povijesne podatke, a da sam prikaz pojedinih djela ne daje drugo do nekriti- éko vrednovanje; ako titamo prikaze pojedinoga knjize- vnog djela, napisane u prvoj ¢etvrtini nagega stoljeca, u vetini slutajeva apstraktnost terminologije di¢i ¢e nas visoko iznad sigurnoga tla povijesnoga zbivanja i potpu- no predati samovolji autorovoj. Posebna konstitucija predmetnoga podrutja znanosti o knjiZevnosti Gini vrlo kompleksnim pitanje o njezinim metodama. Problem metode u znanosti o knjizevnosti opSirno je obradio. Svetozar Petrovié u poglavlju Predgovor svo- ga djela Priroda kritike (str. 38—53). On tvrdi (str. 48) oda se u knjiZevnoj kritici (a ni u povijesti knjiZevnosti) ne moze uopée odréati pojam metode koja bi tu — kao u nauci — mogla znatiti postupak koji, ispravno primi- jenjen, dovodi svakog istrazivata do istog rezultata na istom materijalu«. Pod terminom nauka Petrovié otito, poput Angloamerikanaca, razumijeva prirodne znanosti. Svetozar Petrovié ima pravo: dijalektitka povezanost za- dataka znanosti o knjiZevnosti, koju ce svaki darovit struténjak drukéije sintetizirati, ne dovodi do stvaranja metode u strogom smislu rijeti. Cesto se éuje sud da svaki problem s podruéja znanosti o knjizevnosti trazi svoju posebnu metodu. U takvu se obliku sud ne moze prihvatiti: metoda, kako je termin npr. definirao Hans Georg Gadamer, put je (méthodos) koji je tako Siroko30 © Skreb—Stamac/Uvod u knjiZevnost prokréen te se lako njim moe ici? — samo jedan put istrazivanja za samo jedan problem nije metoda. Kako se olako u znanosti o knjizevnosti upotrebljava pojam metoda, pokazuje cinjenica da se svodenje knjizevnikova djela na umjetniéku transformaciju njegova privatnog zivota naziva biografskom metodom — nedopustivo je da se izrazito nemetoditki postupak struténjaka naziva metodom. A ipak se u teorijskim studijama o znanosti o knjizevnosti nabrajaju razli¢ite metode znanosti te se karakteriziraju jedna za drugom — a karakteriziraju se na osnovi razlititih sistema pojmova kojima se svaka od njih slu%i. U svom djelu The Structure of Scientific Revolutions (Struktura znanstvenih revolucija, 1962) sje- vernoameritki je strutnjak Thomas S. Kuhn u svoja epi- stemoloska razmatranja uveo pojam normalna znanost kojim oznatava etapu u razvoju znanosti koja sigurno vlada znanstvenom problematikom svoga doba, osniva- judi se na rezultatima proglosti i otvarajuci niz problema i za sada&njost i za buduée strutnjake. Karakteristika je normalne znanosti da posjeduje pouzdan i djelotvoran sistem znanstvenih pojmova koji Kuhn naziva paradi- gmom. Pojam paradigma pomaze da se shvati u ¢éemu se sastoje »metode« koje se navode u znanosti o knji- Zevnosti: one nisu drugo do odredeni sistemi znanstve- nih pojmova, odredene paradigme, i pokuSaj da se pa- radigma primijeni na predmetno podrudje znanosti o knjizevnosti. Kad je Hans Robert Jau& g. 1969. u za- padnonjematkom éasopisu Linguistische Berichte, str. 4456, nastojao okarakterizirati promjene koje su u znanstvenom prou¢avanju knjiZevnosti nastupile u Sezde- setim godinama naSega stoljeéa, u¢inio je to u studiji pod naslovom Paradigmawechsel in der Literaturwissen- schaft, tj. Promjena paradigma u znanosti o knjizevnosti. Takvu je paradigmu stvorila npr. semiotika. U pravilu te su paradigme koristan doprinos znanstvenom istra- Zivanju, no postaju mu koénicom ako njihovi tvorci i predstavnici tvrde da ¢e sama jedna takva paradigma — i samo ona — rije8iti sva pitanja znanosti. Metodi¢ki ée put istrazivanja pojedinoga stru¢njaka prema cilju koji je sebi postavio naputiti kako ée odabrati najade- kvatnije znanstvene pojmove, ne preziru¢i nijednu para- 24 Usp. Was ist Wahrheit, u: Kleine Schriften 1, Tiibingen 1967, str. 46,Zdenko Skreb/Znanost o knjigevnosti = 3. digmu, ali i ne apsolutiziraju¢i je. Znanstvenost svojega istrazivanja postici ée knjiZevni strutnjak ako, prije sve- ga, bude svjestan dahijera koji na njega stavlja speci- fiéna konstitucija predmetnoga podruéja njegove struke, ako umije jasno definirati cilj svojega istrazivanja te ako do njega odabere najkraci adekvatan put sluze¢i se pri tom najadekvatnijim znanstvenim pojmovima. Onda on moze i bez izrazite metode, i bez primjene matema- tike, posti¢i pouzdanost i evidenciju srodne matemati- ckima. Roman Ingarden u oduljoj je studiji (Max Bense und das Problem der Anwendung statisticher Methoden in der Literaturwissenschaft, Sprachkunst III, 1972, str. 177—213) op8irno i uvjerljivo izlozZio za8to se postupci matematike ne mogu primijeniti u znanosti o knjiZevno- sti: »Nijedno pravo umjetni¢ko djelo [ ...] nije ,diskret- no’ mnoStvo rasutih, jednostavnih i medu sobom neza- visnih elemenata .. .« 9. Mogu li se raznoliki ciljevi strutnjaka na prostranom predmetnom podruéju znanosti o knjiZevnosti skupiti u ovece grupe? Nedavno je to pokuSao utinitj Viktor Zmegaé u studiji Sistematika spoznaja o knjizevnosti.*5 On na jednu stranu stavlja zadatke i pitanja oko teorije teksta koju zove sintagmatikom knjizevnosti — na dru- gu povijest knjizevnosti. Izmedu njih stavlja problema- tiku vrednovanja koja je, po njegovim rijetima, »u isti mah najjednostavnija i najslozenija krititka operacijac«. Najjednostavnija je ako se proutava kao recepcija u po- jedinim druStvenim sredinama i u pojedino povijesno doba — najslozenija je ako se postavi opde pitanje o vrijednosti knjizevnosti unutar ljudskoga kulturnog 2i- vota. Veé je u grékoj antici sastavljen kanon izvrsnih pisaca,”* tj. popis imena knjiZevnika i pisaca koja se 25 Umietnost rijeti XXVI, 1982, str. 3-10 — Knyikeunose i zbilja, Zagreb 1982, str. 11—~20. 26 Grtki kandn = mierilo, pravilo, propis, usp. Thomas Bleicher, Konture komparatistitkog kanona, Umjemost rijeti XXIV, 1980, str. 157—172.32 — Skreb—Stama¢/Uvod u knjizevnost izdizu iznad svih ostalih, a takvi su se kanoni knjize- vnosti sastavljali i u novovjekoj povijesti, narocito od romantizma nadalje. Nisu to bile tvorevine struénjaka, proutéavatelja proglosti — od starine bi sam knjizevni Zivot pojedinoga doba uzdigao odredena djela i odredene pisce i predao ih nasljednicima; ovi bi u predanom knji- zevnom blagu vrSili odreden izbor, sami bi opet izdizali svoje suvremenike, i oboje zajedno predavali daljim generacijama; tako sve do nas. Kanon »velikih« pisaca koji su svladali mijenu povijesti, poznati svakom obra- zovanom Skolovanom ¢ovjeku bilo iz skolske nastave, bilo iz viastita zanimanja za knjizevnost, kolektivna je duhovna tvorevina kulturnoga Zivota ljudskoga druStva. Svako novo doba obogaéuje taj kanon novim imenima, medu njima i knjizevnim predstavnicima kultura koje se otkrivaju tek u nage doba. U cijelosti on se u svojoj registraciji proSlosti minimalno modificira: jednak je u zapadnih kao i u istoénih stru¢njaka. Taj je kanon ne- procjenjivo kulturno blago Covjeéanstva, i zadacéa je znanosti o knjiZevnosti da ga uvijek iznova oZivljava i Gini pristupa¢énim novim generacijama, kao to je poljski stru¢njak Jan Kott u svom djelu o Shakespeareu po- ku8ao njega uciniti naSim suvremenikom. Takvo vredno- vanje preko stoljetne, pa i tisucljetne vremenske distan- cije doista je najsloZenija zada¢a znanosti o knjizevnosti, ali i najzasluznija: knjizevni stru¢njak time postaje riz- ni¢ar ljudskoga dru&tva. Goethe nam nije vremenski dalek — a ipak je upravo protekla Goetheova godina (1982), godina proslave sto pedesetgodi&njice njegove smrti, o¢ito prikazala koliko je tezak posao za knjize- vnoga struénjaka uvjerljivo znanstveno vrednovati ve- lika knjizevna djela proglosti. Taj zadatak iznosi na vi- djelo svu mnogostruku kompleksnost znanosti o knji- Zevnosti.Bibliografija (Bibliografije priloga autora Z. Skreba sastavljene su u suradnji s beogradskim struénjakom prof. Slobodanom Grubatiéem) Theodor Adorno: Estetiéka teorija, Beograd 1981. Erih Auerbah [Erich Auerbach]: Mimezis, Beograd 71978. Rolan Bart [Roland Barthes]: Knjizevnost, mitologija, semiologi- ja, Beograd 1971. Roger Bastide: Umjetnost i druStvo, Zagreb 1981. ee Beker: Moderna kritika u Engleskoj i Americi, Zagreb Vladimir Biti: Bajka i predaja, povijest i pripovijedanje, Zagreb 1981. Benedetto Croce: Estetika kao nauka o izrazu i opéa lingvistika, Zagreb 1960. Serz Dubrovski [Serge Doubrovsky}: ZaSto nova kritika? Kri- tika t objektivnost, Beograd 1971. UE Eko [Eco]: Estetika i teorija informacije, Beograd 1977. Boris M. Ejhenbaum: KnjiZevnost, Beograd 1972. Robert Escarpit: Sociologija knjizevnosti, Zagreb 1970. Aleksandar Flaker: Knjigevne poredbe, Zagreb 1968; Stilske for- macije, Zagreb 1976. ioe Frange$’: Stilske studije, Zagreb 1959; Izabrana djela, Zagreb Klaudio Giljen (Claudio Guillén]: Knjizevnost kao sistem, Beo- grad 1981 Kate Hamburger: Logika knjizevnosti, Beograd 1975. Roman Ingarden: O saznavanju knjiZevnog umetnickog dela, Booed 1971; Dodivijaj, umetni¢ko delo i vrednost, Beograd Hans Robert JauB: Estetika recepcije, Beograd 1978. Fredrik Dégemson [Fredric Jameson]: Marksizam i forma. Dija- lektika teorije knjiZevnosti XX veka, Beograd 1974; U tammnici fezika, Zagreb 1978, André Jolles: Jednostavni oblici, Zagreb 1978. Slobodan Jovanovic: Reénik knjizevnih termina, Beograd 1972. Volfgang Kajzer [Wolfgang Kayser]: Jeziéko umetnitko delo, Beograd 1973. Knijizevna kritika i marksizam, (Zbornik radova), Beograd 1971. Nikola Koljevié: Teorijske osnove nove kritike, Beograd 1967. Zoran Konstantinovi¢: Fenomenologki pristup knjiZevnom deli, we Phiinomenologie und Literaturwissenschaft, Miin- chen 5.