Ljudski mozak je jedina stvar u organizmu za koju doktori jo nemaju tanih odgovora kako

funkcionie i verovatno nikada ga ovek nee u potpunosti razumeti kao organ.Ponekad

mozak ne funkcionie ba najbolje pa tako dolzati do raznih psihikih poremeaja sa kojima
se ovek bori.
Neki od tih psihikih poremeaja su zaista udni i bizarni.Mi vam donosimo 10 najbizarnijih
poremeaja oveijeg mozga..

1.Fregolijev sindrom
Ljudska bia imaju tu mogunost da vrlo dobro prepoznaju lica, a kada se ova sposobnost
prestane da deluje osoba koja pati od ovog tipa deluzije vjeruje kako je vie ljudi zapravo
jedna te ista osoba koja se maskira u nekog drugog.Takve osobe esto se oseaju paranoino,i
veruju da ih neko eli prevariti
2.Capgrasov sindrom
Osobe koji imaju ovu dijagnozu takoe imaju problem s prepoznavanjem ljudi, ovaj sindrom
uzrokuje odreenu vrstu paranoje kod bolesnika koji vjeruju da ljudi koje poznaju nisu oni za
koje se izdaju,nego da su to njihovi dvojnici.Ovaj se poremeaj esto vee uz izofreniju
,demenciju, pa ak i migrenu.
3.Stendhalov sindrom
Umetnost esto u ljudima izaziva emocije,takokod osoba koje pate od Stendhalovog
sindroma, emocije su na sasvim drugom nivou.Ovakve osobe,koje pate od ovog sindroma
kada vide neko umetniko delo kada im se svidi doivljavaju psihike i fizike simptome
poput nesvestice,ubrzanog rada srca,vrtoglavice, pa ak i halucinacija
4.Sindrom stranog naglaska
TeE povrede mozga mogu ostaviti jae i vee posledice po oveka, jedna od najneobinijih
zasigurno je "sindrom stranog naglaska". Ovaj je poremeaj kod ljudi je ekstremno redak, od
1941.-2009. godine dokorti su se susretali samo u 60 sluajeva.Osoba nakon povrede mozga
pone govoriti naglaskom koji zvui strano. Posljednji sluaj zabeleen je prole godine u
SAD-u kada se 56-godinjakinja nakon operacije zuba probudila govorei britanskim
naglaskom.
5.Savantizam
Poremeaj je postao poznat zahvaljujui filmu "Kini ovek".Savantizam je stanje psihiki
poremeaj u kom je osoba u jednu ruku zaostala u razvoju,a s druge strane pokazuje
genijalnost na nekom podruju.Takva genijalnost najee je vezana uz umetniki
talent,snalaenje s brojkama ili neverovatna sposobnost pamenja i najmanjih detalja.
6.Autofagija
Najbizarnija meu psihikim poremeajima je izgleda ,Autofagija bolest zbog koje osoba ima
potrebu konzumirati djelove vlastitog tela,a esto se povezuje sa psihikim poremeajima

poput psihoze ili izofrenije.

7.Bibliomanija
Ovo je opsesivno kompulzivnih poremeaj.U javnosti su najpoznatiji simptomi preuestalog
pranja ruku, konstantnog paljenja i gaenja svijetla, a jedan od njih je i opsesivno sakupljanje
knjiga. Osobe koje pate od ove psihike bolesti kada ospesivno sakupljaju knjige zove se
bibliomanija Oni nikada nee proitati uzetui knjigu a nekad imaju ak i po nekoliko kopija
svake knjige.
8.Poremeaj identiteta telesnog integriteta
Veini ljudi je ideja o amputaciji zdravog dela tela potpuno budalasta i nastrana, ipak osobama
sa psihikim ovkavim poremeajem ovo je "normalno". Te osobe se ne oseaju dobro sa svim
svojim telom,i tada im se stvara neopisiva elja za amputacijom svojih delova tela
9.Sindrom strane ruke
Zamislite da vaa ruka djeluje neovisno o vaem mozgu, tj. da se ponaa kao da ima svoj
vlastiti um, te radi neto korisno neovisno o tome htjeli vi to ili ne. Upravo to se dogaa
osobama koje pate od ovog sindroma, a esto se javlja kao posljedica infekcije mozga,
epilepsije ili modanog udara.
10.Munchausenov sindrom
Mnogi ljudi ne vole boraviti u bolnici i dali bi sve da mogu da izbjegnu dugotrajan
boravak.ipak osobe koje psihiki pate od ovog poremeaja e uraditi sve pa i simulirati
simptome neke bolesti samo bi dobili panju svoje prodice i prijatelja

POREMEAJI LINOSTI
Poremecaji licnosti vrlo cesto prate neki drugi psihicki poremecaj, no medutim mogu se
javljati i samostalno. Ti poremecaji predstavljaju neke trajne karakteristike licnosti koji se
iskazuju u ponaanju tako da onemogucuju normalno ponaanje osoba u drutvu. Jedan od
takvih poremecaja je i poremecaj ASOCIJALNE LICNOSTI (ranije su koriteni
nazivi PSIHOPATI i SOCIOPATI).
Asocijalna licnost je poremecaj licnosti koji se iskazuje u socijalno neprihvatljivom
ponaanju. Takve osobe iskazuju nedostatak socijalnih normi i odgovornosti u ponaanju.
Osobe sa takvim ponaanjem su nemoralne i ne osjecaju emocije pa cak ni pri najokrutnijim
djelima. No, ipak asocijalne licnosti su vrlo rijetke, jer to nisu osobe koje iskazuju socijalno
neprihvatljivo ponaanje. Npr. vecina kriminalaca razlikuje dobro od loeg, te osjecaju ljubav
ili emocije prema odredenom krugu ljudi (obitelj, prijatelji).
Poremeaji linosti su raznolika skupina poremeaja, a smatra ih se trajnim, nefleksibilnim

obrascima doivljavanja i ponaanja, devijantnim u odnosu prema kulturalnim oekivanjima,

te izvorom stresa i poremeenog funkcioniranja.
Treba napomenuti da moe biti teko razlikovati poremeaje linosti od drugih slinih
poremeaja, to je njihov problematini status kao posebne skupine psiholokih poremeaja.
Drugi predmet za raspravu pri dijagnosticiranju poremeaja linosti je mogua uloga spolne
pristranosti. Granini poremeaj ee se dijagnosticira kod ena nego kod mukaraca, a
antisocijalni poremeaj linosti ee se dijagnosticira kod mukaraca nego kod ena. No
nije lako dokazati postojanje dijagnostike pristranosti.
Poremeaje linosti DSM-IV klasifikacija razvrstava u tri skupine. Osobe iz skupine A
(paranoidni, shizoidni i shizotipni) neobine su i ekscentrine, osobe iz skupine B
(antisocijalni, granini, histrionski i narcisoidni) dramatine su emocionalne ili prevrtljive, a
osobe iz skupine C (izbjegavajui, zavisniki i opsesivno-kompulzivni) anksiozne su i
ispunjene strahom.
Prevalencija poremeaja linosti u opoj populaciji iznosi od 10 do 13%, a prevalencije
pojedinih tipova poremeaja linosti u opoj populaciji iznose:
paranoidni poremeaj linosti =0,5-2,5%;
shizotipni = 3%;
antisocijalni = 3% kod mukaraca i = 1% kod ena;
granini poremeaj = 2%;
histrionini poremeaj linosti = 2-3%;
narcistini poremeaj linosti = 2-16%;
izbjegavajui poremeaj linosti = 0,5-1%;
opsesivno-kompulzivni poremeaj linosti =1%.
Dijagnoza poremeaj linosti zahtijeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja, a
osobite crte linosti moraju se iskazati do rane odrasle dobi. Crte linosti kojima se definiraju
ti poremeaji moraju se takoer razluiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na
specifine stresore u nekim situacijama ili prolaznim duevnim stanjima.

Poremeaj linosti
Odakle poeti? Znamo i sami koliko je ovjek zamrena pojava. I sama definicija linosti

jako je sloena. Neki strunjaci smatraju npr. da je besmisleno davati ture definicije neeg
tako kompliciranog i dinaminog kao to je ljudska linost. Osim toga, psiholozi i
psihijatri iz te skupine predlau cijele svoje teorije, dakle cijeli svoj opus djela, kao
definiciju linosti. Ipak, neki su pokuali dati krate definicije linosti koje su proizale iz
tradicije stvaranja definicija o razliitim stvarima i prirodnim pojavama.
"Linost je dinamika organizacija unutar pojedinca onih psihofizikih sustava koji
odreuju njegove specifine prilagodbe okolini" - Allport.
"Linost predstavlja jedan sustav relativno trajnih dispozicija da se doivljavaju, razlikuju
ili manipuliraju stvarni ili percipirani aspekti okoline pojedinca, ukljuujui i njega samog"
- Bronfenbrenner.
"Linost je ono to dozvoljava predvianje neeg to e neka osoba uiniti u danoj situaciji
(...) Linost se odnosi na cjelokupno ponaanje pojedinca kako javno tako i ono ispod
koe" - Cattel.
"Linost je vie ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i
fizike konstitucije neke osobe koja odreuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini" Eysencek.
"... ukupan zbroj obiljeja pojedinca i naina ponaanja koji po svojoj organizaciji ili
obrascu opisuju jedinstveni nain prilagoavanja tog pojedinca njegovoj okolini" Hilgard.
"... relativno trajan obrazac ponovljivih meupersonalnih situacija koje obiljeavaju ljudski
ivot" - Sullivan.
I da ne duljimo. Nadam se da ste stekli uvid u zamrena tumaenja neeg svakodnevnog i
ope prisutnog; ljudske linosti. Neemo se zamarati problemima znanstvene
nomenklature, problemima s kojima se susreu psiholozi u prouavanju prirode linosti i
sl.
Dalje emo spomenuti poremeaje linosti i njihovu osnovnu podjelu. No, prije toga
pokuat emo ukratko saeti sve gore citirane definicije linosti. Prema tome, linost bi
bila skupina karakteristika koje odreuju ponaanja, misli i emocije svake osobe.
Kad smo otprilike definirali linost, sada moemo neto rei i o poremeajima linosti.
Poremeaji linosti
Poremeaj linosti prisutan je kad su crte linosti neprilagodljive i kad nisu fleksibilne,
uzrokujui tako ozbiljne potekoe na socijalnom i poslovnom planu ili subjektivne
potekoe.

Kako prepoznati poremeaj linosti?

Osobe s poremeajem linosti imaju potekoa na poslu, to se oituje vikom aktivnosti,
"ubijanjem" od rada ili upravo suprotno, kada osoba radi daleko ispod svojih mogunosti.
Osim na poslovnom planu potekoe kod ovakvih osoba javljaju se i na drutvenom planu.
One teko sklapaju nova poznanstva, a teko zadravaju stare odnose. Osobe koje se drue
s njima teko ih podnose i esto im "idu na ivce" svojim nerazumljivim postupcima.
Openito, bolesnici s poremeajima u linosti teko podnose stres bilo kakve prirode.
Podjelu poremeaja linosti koju emo navesti izvedena je iz "Dijagnostikog i statistikog
prirunika za mentalne poremeaje", 4. izdanje (DSM-IV) (Diagnostic and Statistical
Manual of Mental Disorders, 4th edition).
U DSM-IV opisano je 10 razliitih oblika poremeaja linosti. Zbog meusobnih slinosti
u crtama linosti, njih 10 podijeljeno je u 3 vee skupine. Skupinu A sainjava udna ili
ekscentrina grupa; skupinu B ini dramatina, emocionalna i nepostojana grupa; skupinu
C ini tjeskobna i ustraena grupa.
Skupina A. udna ili ekscentrina grupa ukljuuje paranoidne, shizoidne i shizotipne
poremeaje linosti.
Osobe pogoene ovim poremeajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije,
a mogu imati i sklonosti prema psihotinim mislima. Projekcija se odnosi na pridodavanja
neugodnih misli i osjeaja na drugu osobu (npr. predrasude, paranoja). Fantaziranje se
odnosi na stvaranje izmiljenog svijeta pomou kojeg se osoba nosi sa problemom samoe.
Paranoja je osjeaj proganjanja ili nepotenog odnosa od strane okoline (npr. osjeaj da se
uvijek govori o njima, da se samo njima smije).
Skupina B. Dramatina, emocionalna ili nepostojana grupa ukljuuje histrionske,
narcisoidne, antisocijalne ili "borderline" poremeaje linosti.
Osobe pogoene ovim poremeajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije,
poricanja, gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. "splitting") i nekontroliranog motorikog
izraavanja misli i emocija (engl. "acting out"). Disocijacija se odnosi na nesvjesno
zaboravljanje neugodnih osjeaja i asocijacija. Proces nijekanja, odnosno poricanja usko je
vezan uz mehanizam disocijacije. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku
misao ili osjeaj, ili pak eli, ali to ne moe. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi
druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Takva "romantina" podjela svijeta
na crno-bijelo oteava uspostavljanje kompleksnijih, svakodnevnih ljudskih kontakata i
socijalnih veza.
Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se esto ale na poremeaje raspoloenja.
Skupina C. Tjeskobna i ustraena grupa ukljuuje izbjegavajue, ovisne i opsesivnokompulzivne linosti.
Osobe zahvaene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije, pasivne
agresije i hipohondrijaze. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih
ideja ili djela od emocija. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i esto je

okrenut prema sebi. Hipohondrijaza je esto prisutna kod bolesnika s poremeajima

linosti, posebno kod ovisnih, pasivno-agresivnih bolesnika.

Poremeaji linosti - skupina A poremeaja

U ovom tekstu poblie emo se osvrnuti na poremeaje linosti iz skupine A poremeaja
linosti koja ukljuuje shizoidni poremeaj linosti, paranoidni poremeaj linosti i
shizotipalni poremeaj linosti.

Shizoidni poremeaj linosti

Ovaj poremeaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuenjem od socijalne okoline i
smanjenom mogunou izraavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u
ranoj odrasloj dobi. Uestalost ovog problema teko je utvrditi, prvenstveno to osobe
zahvaene ovim poremeajem ne ele ili ne osjeaju potrebu zatraiti strunu pomo.
Za ovaj oblik poremeaja linosti karakteristian je izostanak elje ili uivanja u bliskim
meuljudskim odnosima, izbor aktivnosti koje ukljuuju samalaki nain ivljenja, manjak
elje za seksualnim iskustvima s drugim osobama, nedostatak uivanja i oduevljenja u
veini aktivnosti, manjak bliskih prijatelja, oita nezainteresiranost, emocionalna hladnoa
i otuenost. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremeaja potrebno je utvrditi
najmanje 4 nabrojena simptoma.
Ovakvi bolesnici problematini su za lijeenje. Bolniko okruenje i lijeniki,
psihijatrijski tretman esto shvaaju kao napad na njihov svijet. Stoga esto bijee iz
zdravstvenih ustanova.
Kao poetno lijeenje preporua se individualna psihoterapija. Najbolja metoda lijeenja
bila bi grupna terapija ako je oboljela osoba moe podnijeti.

Paranoidni poremeaj linosti

Paranoidni poremeaj linosti oznaava duboko i neosnovano sumnjienje i nepovjerenje u
ljude, preosjetljivost na druge osobe i nemogunost izlaenja na kraj sa osobnim
emocijama. Osobe zahvaene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotinosti, niti
shizofrenije. Iako paranoidne osobe zadravaju mo urednog opaanja svoje okoline, oni
kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno poniavajue

ili prijetee. Ovakve osobe esto pristupaju mistinim religioznim skupinama,

pseudoznantsvenim i kvazipolitikim skupinama, to ih ini jo izoliranijima od zajednice
i pojaava osjeaj neprijateljstva drugih prema njima samima.
Simptomi karakteristini za ovaj poremeaj ukljuuju sumnju na iskoritavanje i zlobnost
drugih osoba, naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. Uz to se javlja i preokupacija s
neopravdanim dvojbama (npr. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). Naravno da
se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da e sve informacije koje
bi kazali nekome kasnije biti iskoritene protiv njih samih. Takve osobe nalaze povoda za
osjeaj ugroenosti ili poniavanja i u najbeznaajnijim gestama, rijeima ili dogaajima.
Uz to su prisutni stalno gunanje, percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji
nisu oiti drugim osobama, a kao posljedica takvih rezoniranja, i brzih, ljutitih ispada ili
protunapada. Vjernost branog druga ili seksualnog partnera praena je stalnom sumnjom,
bez uporita i dokaza u stvarnosti. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem
4 spomenuta simptoma.
Osobe pogoene paranoidnim poremeajem linosti rijetko sami trae pomo i lijeenje.
Ipak, ako zatrae lijeenje, individualna psihoterapija je jedini nain da se pone.
Povremeno mogu podnositi i grupne terapije. Antipsikotine lijekove opravdano je
primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika.

Shizotipalni poremeaj osobnosti

Glavna osobina shizotipalnog poremeaja linosti jesu "udni" oblici ponaanja,
razmiljanja i ope pojave bolesne osobe. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne
ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju, a ne javljaju se ni psihotine epizode.
Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremeaja.
Poremeaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata.
Simptomi prisutni kod ovog poremeaja ukljuuju ideje odnosa, udna vjerovanja i
magijska razmiljanja (vjerovanje u vidovitost, telepatiju, razna praznovjerja, postojanje
"estog ula"). Prisutno je i udno razmiljanje uz udan govor (metaforina, preopiran,
stereotipan). Osim toga, javlja se i podozrivost, neprimjereni i suspregnuti afekti.
Ponaanje i pojavnost takvih osoba je neuobiajeno i udno. Sve to uzrokuje manjak
bliskih prijatelja, uz prisutnost izraene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi
iz paranoidnih strahova.
Grupna terapija je metoda lijeenje za ove bolesnike, i prema rezultatima provedenih
istraivanja, daje bolje rezultate od individualne psihoterapije. Ipak, neki bolesnici ne
mogu tolerirati grupnu terapiju.

Poremeaj linosti skupina B

Ovdje emo se osvrnuti na poremeaje linosti iz skupine B, tzv. dramatine, emocionalne
i eratine skupine. Ova skupina poremeaja obuhvaa etiri osnovna poremeaja, a to su
histrionski, narcisoidni, antisocijalni i borderline oblik poremeaja linosti.
Sve te poremeaje povezuje zajednika tendencija koritenja nekih obrambenih
mehanizama linosti poput disocijacije, negiranja, splitting-a i fenomena poznatog pod
nazivom acting out. Osim spomenutih obrambenih mehanizama meu navedenim
poremeajima linosti esti su i poremeaji raspoloenja i tzv. somatizacijski poremeaj.

Histrionski poremeaj linosti

Ovakve osobe trae panju i iskazuju izrazitu emocionalnost. Njihove emocije su plitke i
esto se mijenjaju. Najee se radi o privlanim i zavodljivim osobama, s prenaglaenom
brigom za svoj vanjski izgled.
Prisutan je sveobuhvatni nain ponaanja jako izraene emocionalnosti i stalnog traenja
panje koji poinje u vrijeme ranije odrasle dobi. Karakteristino za ovaj poremeaj jest
osjeaj nelagode kada osoba nije u centru panje, interakcija s drugim osobama koja se
moe okarakterizirati kao neprikladno seksualna, zavodljiva i provokativna. Osim toga
osjeaji te osobe su neiskreni, tonije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. Takva osoba
konstantno koristi svoj fiziki izgled da bi privukla pozornost na sebe. Govor takvih osoba
je pun dojmova iako bez detalja. Osim toga, kod ovog poremeaja javlja se i poveana
sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje vanosti nekih
veza i poznanstva.
Uz ove glavne simptome poremeaja linosti esti su i poremeaji raspoloenja i
poremeaji u smislu somatizacije psihikih tegoba, odnosno odraavanja negativne
psihike energije na organizam.
U lijeenju se koristi psihoterapija, individualna i grupna, ali i lijekovi, posebno
antidepresivi.

Narcistiki poremeaj linosti

Pojedinci s dijagnozom ovog poremeaja linosti imaju osjeaj grandioznosti u svezi s
osobnom vanou, dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. Gotovo da ne posjeduju
mogunost suosjeanja s drugima, a ee su zaokupljeni pojavom nego sadrajem.

Pogoene osobe pokazuju osjeaj grandioznosti, bilo to fantaziranje ili iskazivanje

manirama, iskazuju potrebu da im se divi, i manjak suosjeanja koji poinje u mlaem
odraslom dobu.
Takove osobe, kao to je ve reeno, iskazuju grandiozni osjeaj osobne vanosti, to se
moe iskazivati kao pretjerano naglaavanje osobnih postignua i talenata. Zaokupljeni su
fantazijama o neogranienom uspjehu, moi, izuzetnosti, ljepoti i idealnoj ljubavi. Oni
vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa, a uz
to iskazuju jaku potrebu da im se divi. Takoer, oni iskazuju nerazumna oekivanja
podilaenja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. Interpersonalni odnosi kojih su
oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na tetu drugih osoba. Nedostaje im mogunost
suosjeanja, dok esto misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. Nije redak ni
arogantni nastup.
Kao i kod drugih poremeaja linosti iz ove skupine, pogoene osobe pokazuju
poremeaje raspoloenja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloenjima.
Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izraena. Osim toga javlja se i problem
somatizacije.
U lijeenju se koristi individualna i grupna psihoterapija.

Antisocijalni poremeaj linosti

Osobe koje pate do ovog oblika poremeaja linosti imaju povijest trajnog i kroninog
antisocijalnog ponaanju u sklopu kojeg se vri nasilje nad pravima drugih.
Osnovni poremeaj kod ovog stanja jest nemogunost kontroliranja impulsa. Osobe
pogoene ovim poremeajem pokazuju nedostatak osjeaja prema drugima. Oni su
egocentrini, sebini i pretjerano zahtjevni. Uz to, esto se kod njih ne mogu pronai
znakovi tjeskobe, kajanja i krivnje.
Krenje prava i zakona zajednice karakteristino je za ovaj poremeaj linosti. Pojmovi
poput sociopat ili psihopat koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraeno
devijantno antisocijalno ponaanje.
Ovo stanje smatra se doivotnim, a za dijagnozu je vano da je poremeaj u ponaanju
prisutan ve u adolescenciji.
Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) esto spadaju u skupinu antisocijalnih
poremeaja. Meutim, ako je problem te osobe vezan iskljuivo za zlouporabu droga, i ako
osoba osjea krivlju zbog svog ponaanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremeaja
linosti moe iskljuiti.
Istraivanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% mukaraca pati od ovog poremeaja.
Pozadina nastanka ovog poremeaja nije jo sasvim jasna. esto postoje podaci o slinim
poremeajima u obitelji. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremeaja ulogu
igraju i okoli u kojem osoba odrasta, ali i genetski faktor. Problemi u obitelji vezani uz

alkoholizam takoer poveava rizik od antisocijalnog ponaanja.

Antisocijalno ponaanje moe nastati i kao posljedica traume mozga, ili upale mozga
(encefalitis).
Lijeenje je potrebno provoditi iskljuivo na odjelima, a kao uinkovitija metoda pokazale
se grupna terapija.
Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se moe poboljati lijekovima.

Borderline ili granini poremeaj linosti

Glavni poremeaj jest nestabilnost poimanja samog sebe, meu-osobnih odnosa i
raspoloenja.
Karakteristian je uzorak ponaanja obiljeen nestabilnou meuljudskih odnosa,
poimanja samog sebe, afekata i kontrole afekata to poinje u ranoj odrasloj dobi.
Stanje je obiljeeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmiljenih vezanja.
Meuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. Identitet o samom sebi je nestalan i
poremeen. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno tetne
za tu osobu (seks, zlouporaba droga, prederavanje). Suicidalno ponaanje moe biti
prisutno ili ponaanje koje naginje samoranjavanju. Prisutan je kronini osjeaj praznine.
Osjeaj ljutnje je intenzivan, bez kontrole i neprikladan za odreenu situaciju.
Ova vrst poremeaja prisutna je u 1-2% populacije. Dijagnoza je ea dva puta vie kod
ena. Uzrok ove vrste poremeaja najvjerojatnije je poremeaj u ranom razvoju linosti.
est nalaz je teko zlostavljanje u djetinjstvu.
U terapiji se koristi psihodinamski pristup, ali i lijekovi.

Granini poremeaj osobnosti

U kasnim 1930-ima i 1940-ima kliniari su poeli opisivati odreene bolesnike koji nisu
bili toliko bolesni da budu shizofreni ali su bili u preloem stanju za klasini
psihoanalitiki tretman.
Grinker (1968.) navodi slijedea glavna obiljeja: 1) ljutnju kao glavni i jedini afekt, 2)
potekoe u meuljudskim odnosima, 3) nedostatak konzistirajueg self identiteta i 4)
proimajuu depresiju. Najvaniji doprinos ovom istraivanju je bilo to da je borderline
odijeljen od shizofrenije.
Grinker i suradnici su otkrili da bolesnici vremenom ne propadnu u pravu shizofreniju.

1990. g. Gunderson i kolege su identificirali jasne diskriminirajue karakteristike GPO-a:

1) kvazi psihotine misli, 2) samo ozljeivanje, 3) manipulativni pokuaji samoubojstva,
4) zabrinutost zbog naputanja, 5) stalno traenje prava na neto, 6) regresija u tretmanu,
7) kontratransferne potekoe.
Mnogi od ovih kriterija su meusobno povezani. Oni trae odnose jedan na jedan traei
pravo koje udaljuje druge. Kad postanu bliski sa drugom osobom, set duplih strahova je
aktiviran, s jedne strane oni su progutani od strane druge osobe i gube svoj identitet u ovo
primitivnoj fantaziji. S druge strane oni osjeaju strah blizu panici povezan s uvjerenjem
da e oni biti odbaeni ili naputeni u nekom trenutku. Da bi sprijeili da budu sami
borderline bolesnici mogu izvriti rezanje zapea ili suicidalne geste nadajui se da e
izazvati spas od osobe za koju su vezani. Kognitivne smetnje kao kvazi psihotine misli
(definirane kao tranzitorne i atipine deformacije u testiranju realiteta). este su percepcije
blizu sumanutosti naputanja od voljenih osoba i mogu se pojaviti psihotine transferne
regresije kada bolesnici postanu vezani za terapeuta.
Dijagnostiki kriteriji za F60.31 Granini poremeaj linosti
Pervazivni model nestabilnosti u interpersonalnim odnosima, slici samoga sebe i
emocijama, te izrazita impulzivnost koji poinju od rane odrasle dobi i oituje se u raznim
situacijama kao pet (ili vie) od slijedeih obiljeja:
(1) mahniti napori kako bi se izbjeglo stvarno ili izmiljeno naputanje. Napomena: Ne
ukljuuje samopovreivanje ili suicidalno ponaanje obuhvaeno kriterijem 5.
(2) Model nestabilnih i intenzivnih interpersonalnih odnosa karakteriziran izmjenom
krajnje idealizacije i obezvreivanja
(3) Smetnje identiteta: izrazito i perzistentno nestabilna slika ili doivljavanje samoga sebe
(4) Impulzivnost na najmanje dva podruja koja su potencijalno tetna njima samima (npr.
troenje novca, spolni odnosi bez zatite, uporaba psihoaktivnih tvari, bezobzirna vonja,
jedenje velikih koliina hrane na mahove. Napomena: Ne ukljuuje samopovreivanje ili
suicidalno ponaanje obuhvaeno kriterijem 5.
(5) Povratno suicidalno ponaanje, geste ili prijetnje ili samounakazujue ponaanje
(6) Emotivna nestabilnost koja nastaje zbog izrazite reaktivnosti raspoloenja (npr.
intenzivna epizodina disforija, razdraljivost ili anksioznost koja obino traje nekoliko
sati a samo rijetko vie od nekoliko dana)
(7) Kronini osjeaj praznine
(8 ) Neprimjeren, intenzivan bijes ili tekoe s kontroliranjem bijesa (npr. esti izljevi
bijesa, stalna ljutnja, este tunjave)
(9) Prolazne, uz stres vezane, paranoidne ideje ili teki disocijativni simptomi
DEMOGRAFSKA OBILJEJA I TIJEK BOLESTI
Epidemioloke studije u SAD-u i Norvekoj govore da je prevalencija BPD oko 0,7 - 1,8%
u populaciji, a u klinikoj populaciji izmeu 15 i 25%. enama je ee dijagnosticiran (71

- 73%). Mukarci sa BPD-om ee imaju probleme sa zloupotrebom tvari te imaju

antisocijalni poremeaj osobnosti. ene sa BPD-om ee imaju poremeaj hranjenja.
Po svojoj prirodi bolesnici sa BPD-om trae lijeenje. U studijama koje odreuju
dugoroni tijek bolesti postoje razni stupnjevi djelomino hospitalnih i vanhospitalnih
lijeenja. Veina istraivanja upuuje da je na dui rok ishod bolji od mnogih ozbiljnih
psihijatrijskih poremeaja. Izmeu 2/3 i pacijenata u drugom desetljeu praenja bili su
relativno dobro, u mogunosti da ive odvojeno i vie nisu imali kriterije za BPD, no
meutim 3-10% bolesnika, prema studijama, poinilo je samoubojstvo, ukazujui da se
pokuaji suicida ne bi trebali smatrati kao obine geste.
U 6-godinjoj prospektivnoj studiji, Zanarini (2003.g.) je otkrio da 73% od 290 bolesnika
sa BPD-om je bilo u remisiji na kraju este godine. Samo 6% koji su bili u remisiji su
imali recidive, govori da je poboljanje u funkcioniranju relativno stabilno. Istraivai su
podijelili simptome u dvije kategorije u prvoj su kvazi psihotine misli, pokuaji suicida,
samoozljeivanje, regresije u lijeenju, koje su se razrijeile rano u lijeenju.
Drugi simptomi su ostali prisutni i nakon 6 godina a mogu ostati trajni, a ukljuuju
simptome vezane za temperament kao osjeaj ljutnje i praznine, tekoe i tolerancije
samoe te strah od naputanja.
Naalost, uestala popularnost borderline dijagnoze u zadnja dva desetljea uinila ga je
previe i pogreno upotrebljavanog. Bolesnici koji su dijagnostiki nejasni, u pravilu
dobijaju etiketu borderline.

NEUROBIOLOKI NALAZI
U sljedeem poglavlju nastojat emo saeto prikazati koje se sve mogue promjene u
mozgu kriju u spomenutome poremeaju osobnosti. Jedna od posljedica ranih traumatskih
interakcija s roditeljima ili starateljima je da borderline bolesnici mogu imati poveanu
opreznost zato to istrauju okolinu zbog potencijalnih zlih namjera usmjerenih protiv
njih.
Kronino zlostavljani bolesnici imali su znatno vei ACTH i kortizol odgovor na
dexametazon/CRH test u usporedbi s nezlostavljanim kontrolama. Zakljuak je da je
dugotrajno djeje zlostavljanje povezano s hiperosjetljivou na ACTH oslobaanje,
a anksioznost i poveana opreznost povezane su s percepcijom drugih kao
progonitelja i sebe kao rtve. Funkcija amigdala jest da povea opreznost i omogui
osobnu procjenu novih i nejasnih situacija.

Znanstvenici su zakljuili da bi perceptivni korteks u borderline bolesnika mogao biti

moduliran preko amigdala vodei do poveane pozornosti na emocionalne stimuluse iz
okoline. U jednoj studiji borderline bolesnici su pokazivali veu aktivaciju lijeve amigdale
na ekspresije lica u usporedbi s kontrolnom skupinom i pripisivali su negativne osobine
neutralnim licima, a lica bez izraza smatrana su prijeteim, kojima se ne moe vjerovati i
potencijalno sklonim uroti.
Smanjeni volumen hipokampusa povezan je s injenicom da GPO bolesnici imaju
potekoe u procjeni kako sadanji odnosi imaju poveznice s prolim odnosima i uenjem
iz iskustva o tim prolim iskustvima. U studijama s pozitronskom emisijskom
tomografijom stres povezan sa separacijom majke aktivira iste regije u mozgu kao i
sjeanje na ostavljanje u djetinjstvu u tih bolesnika. Budui da medijalna ili unutranja
preeona modana kora ima inhibitorno djelovanje na amigdalu i ima ulogu slabljenja
odgovora na strah mogue je da njegova disfunkcija u bolesnika negativno utjee na
smanjenje negativnih emocija iz amigdale.
Kloninger je razvio psihobioloki model osobnosti koji ukljuuje etiri dimenzije
temperamenta i tri dimenzije karaktera, oko 50% osobnosti pripada temperamentu koji je
dosta pod utjecajem genetskih varijabli i 50% karakteru koji je uglavnom odreen
imbenicima okoline.
etiri dimenzije temperamenta su: 1.) traenje novog, karakterizirano istraivakom
aktivnou na novo, impulzivno odluivanje, neumjerenost u pristupu nagradi i zadai,
brza ljutnja i aktivno izbjegavanje frustracije; 2.) izbjegavanje povrede koja ukljuuje
pesimistiki pogled na budunost, izbjegavajue ponaanje kao strah i nesigurnost vezanu
za strance, rani zamor; 3.) ovisnost o nagradi karakteriziranu sentimentalnou, socijalnim
attachmentom i ovisnou o odobravanju drugih, 4.) ustrajnost.
Tri dimenzije karaktera: 1.) osobna iskrenost obuhvaa prihvaanje odgovornosti za
svoje odluke, a ne okrivljavanje drugih, 2.)kooperativnost koja obuhvaa empatiju, elju
za pomaganjem drugima, suosjeanje i prihvaanje. 3.) osobna transcedencija. Kloninger
smatra kako su osobna iskrenost i kooperativnost kritine za dijagnozu poremeaja
osobnosti, a bolesnici s GPO istiu se u izbjegavanju povrede i traenju novog. Postoji
hipoteza prema kojoj borderline bolesnici imaju znatno snienu razinu serotoninske
aktivnosti to je povezano s njihovom impulzivnou.
GPO ima multifaktorsku etiologiju, a vana su tri imbenika: 1.) traumatska i kaotina
kuna sredina, ukljuujui ranu separaciju, zanemarivanje, emocionalno neslaganje u
obitelji, neosjetljivost na djeje osjeaje i potrebe, te traumu razliita intenziteta. 2.)
osjetljiv temperament, 3.) okidajui trenuci kao pokuaj stvaranja intimnog odnosa,
odlazak od kue ili proivljavanje silovanja ili drugog traumatskog iskustva, to sve moe
biti katalizator simptoma GPO.

LIJEENJE
Kombinacija psihofarmaka i psihoterapije je standardno lijeenje BPD-a. Treba odrediti
specifine simptome BPD-a i pokuavati s jednim lijekom za drugim da bi se vidjelo je li
pomogao u rjeavanju tog simptoma.
Antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina tzv. SIPS, o
kojima sam ve pisao u kolumni o lijeenju depresije, su lijekovi prvog izbora. Oni su
djelotvorni u smanjivanju ljutnje, impulzivno agresivnog ponaanja, posebno verbalne
agresije i brzih izmjena ili afektivne nestabilnosti.
Zakljuak jednog istraivanja je da fluvoksamin reducira HPA hiperreaktivnost u bolesnika
s GPO koji su bili zlostavljani u djetinjstvu. Smanjujui hiperreaktivnost sa SIPS-ovima
pospjeujemo miljenje, a kad je stanje poveanog opreza smanjeno, kapacitet terapeuta da
promilja psihoterapijski e biti manje erodiran.
Ako SIPS nije djelotvoran, moe se uzeti u obzir zamjena s nefazodonom ili venlafaxinom
ili drugim SIPS-om, koji djeluje na vie neurotransmitera. Ako je problem bijes moe se
dodati malo antipsihotika, a klonazepam moe biti koristan ako je anksioznost glavna
tegoba.
Kad je impulzivnost ciljani simptom, SIPS bi ponovno bio lijek prvog izbora.
Ako su kognitivno perceptualni simptomi kao paranoidne ideje ili depersonalizacija
posebno istaknute treba dodati male doze konvencionalnog antipsihotika. Iako su mnoge
studije temeljene na konvencionalnim antipsihoticima ima dokaza da atipini antipsihotici
kao olanzapin ili klozapin mogu biti korisni.
Psihofarmakoloka terapija ciljanih simptoma GPO
Nemogunost kontrole
emocija

Impulzivno ponaanje

Kognitivno perceptivne
tekoe

SIPS
Mala doza antipsihotika
Klonazepam
MAO
Lithij

SIPS
Mala doza antipsihotika
Litij karbonat
MAO
Karbamazepin
Divalproex
Naltrexon

Mala doza antipsihotika

SIPS

Zbog kaotine prirode ivota borderline bolesnika, stabilnost se mora nametnuti izvana
rano u lijeenju, mora se utvrditi to terapija ukljuuje i zato se razlikuje od drugih
odnosa. Treba se obuhvatiti jasna oekivanja o plaanju, uredno vrijeme sastanka, potreba
da se sastanak zavri na vrijeme iako bolesnik eli ostati due i jasna politika oko
posljedica nedolazaka na termine, te injenicu kako mu terapeut ne moe pomoi u
akutnom suicidalnom riziku, te potrebu da se tada mora hospitalizirati.
Bolesnik ima sliku terapeuta kao omnipotentnog spasitelja.
Kao dio dogovora, terapeut treba istaknuti kako njegova uloga nije da se uplie u odnose
van termina i kako je njegova dostupnost limitirana. Bolesnik moe imati napade panike
zbog slabo razvijene evokativne memorije i moe esto zvati terapeuta da razvije stabilnu
reprezentaciju koja se moe internalizirati.
Preporueno je da bolesnik moe zvati terapeuta u stanju hitnosti, a ako se pozivi dogode
izvan termina trebaju biti u fokusu eksploracije terapeuta. Ako terapeut prepozna
bolesnikov strah od usamljenosti i njegovo znaenje za razvoj, bolesnikov razvoj
podravajue - umirujueg introjekta e se poboljati.
Najtee je izdrati bolesnikovu agresiju jer terapeut osjea kako je krivo optuen.
Borderline bolesnici trae dovoljno lo objekt, oni oekuju i trae ponovno stvaranje
sadomazohistikog objektnog odnosa iz djetinjstva, sada s terapeutom. Kada se terapeut
opire ovoj transformaciji bolesnici jo vie provociraju i vie se trude kako bi
transformirali terapeuta.
Potrebna je terapeutova funkcija kontejniranja, onog koji prihvaa projekcije i trudi se
razumjeti ih i drati ih dok bolesnik nije sposoban ponovno posjedovati ove projektivne
aspekte sebe.
Mnogi pogreno voeni sluajevi prijetnje suicidom su nastali zbog kontratransferne elje
da se izbjegne biti lo objekt. Borderline bolesnici esto smatraju terapeute odgovornim
zbog pokuaja suicida to aktivira terapeutovu anksioznost od naputanja, pa on demostrira
herojske mjere zatite bolesnika, a to moe biti bolesikova vjeba omnipotentne kontrole
nad terapeutom. U ovom sluaju terapeut preuzima punu odgovornost za bolesnika

umjesto da dopusti njemu da preuzme odgovornost, to je potrebno ako se bolesniku eli

pomoi.
Terapeut pomae bolesniku da shvati kako nesvjesno stavlja aspekte sebe u druge kako bi
kontrolirao te bolne dijelove, interpretirajui bolesnikov strah da e ako integriraju dobre i
loe aspekte sebe i drugih intenzivna mrnja koju nose unititi ostatke ljubavi i pomaui
mu da shvati kako je mrnja sveprisutna emocija koja mora biti integrirana i voena s
ljubavlju kako bi se agresija iskoristila na konstruktivniji nain.
UNAPRIJEDITI MENTALIZACIJU
Jedan od najveih izazova u psihoterapiji je suoiti se s transfernom percepcijom koja je
vezana za psihiku jednakost u kojoj bolesnici vide realnost kroz apsolutne injenice
radije nego kroz vie mogunosti. Bolesnici su u nemogunosti razmiljati o unutarnjem
svijetu sebe i drugih. U odreenim situacijama optube bolesnika toliko erodiraju
terapeutov kapacitet miljenja da je nemoan do te mjere da postaje proganjajui objekt, a
bolesnikova gotovo sumanuta uvjerenja mogu dovesti do toga da terapeut sumnja u sebe.
Interpretacija ovakvog dogaanja moe biti preuranjena zbog nemogunosti mentalizacije
pa bi bilo bolje elaborirati emocionalna stanja koja su pokrenula takvo stanje.
Druga mogunost za unapreenje mentalizacije je promatranje bolesnikovih promjena
raspoloenja tako da bolesnik moe postupno internalizirati terapeutova opaanja
bolesnikovih unutarnjih stanja.
POSTAVITI GRANICE KADA JE POTREBNO
Neki terapeuti koji iskuse osjeaj krivice mogu prei preko profesionalnih granica s
borderline bolesnicima u ime fleksibilnosti ili prevencije suicida. to je gratifikacija
nenavoenija to e bolesnici postati nezasitniji.
Problem je u osjeaju terapeuta kako je okrutan kad postavlja razumne granice.
Paradoksalno veina je bolesnika loije kada dobiju vie slobode i kada se ne postave
granice na acting-out ponaanja (jedan terapeut je na kraju priao s bolesnicom sat
vremena svake veeri da prevenira njen suicid).
UTVRDITI I ODRAVATI TERAPEUTSKI SAVEZ
Zbog bolesnikovih kaotinih unutarnjih objektnih odnosa terapeut e se najvjerojatnije
kroz tretman transformirati ili u protivnika ili u idealnog spasitelja. Potrebno je stalno
podsjeanje kako terapija nije prisilna i kako je to proces u kojem je bolesnik odabrao
rad na specifinim ciljevima.
HOSPITALNI I DJELOMINO HOSPITALNI TRETMAN
Borderline bolesnici mogu omesti odjel jer se njihov unutarnji kaos ekstrenalizira. Neki
postaju specijalni bolesnici koji stvaraju intenzivne kontratransferne probleme, drugi su
zlobni i napadaju osoblje stvarajui im osjeaj beskorisnosti, a neki odbijaju sudjelovati u
ikakvom planu lijeenja. Istraivanje je pokazalo znatno nii BS indeks u bolesnika
lijeenih u bolnici. Lijeenje u dnevnoj bolnici je visoko uinkovito za BDP
i mnoge druge poremeaje osobnosti. Neki bolesnici su dobro na vanjskoj psihoterapiji ali

trebaju kratke hospitalizacije kad su suicidni, samodestruktivni ili bilo kako van realiteta.
Slabi ego mora se zamijeniti s vrstom strukturom koja ukljuuje raspored, jasne kazne za
impulzivne acting oute i jasne obrasce sastanaka sa osobljem i bolesnicima. Borderline
bolesnici bolje funkcioniraju ako osoblje odrava samo kratke sastanke s njima u pravilnoj
strukturi.
Osoblje i struktura odjela djeluju kao vanjski ego za borderline bolesnika. Osoblje moe
pomoi prepoznati poetke kriza bolesnika, odgoditi impulzivnost traei alternativno
ponaanje, predvidjeti posljedice njihovih postupaka i razjasniti unutarnje objektne
odnose. Sve to bolesnik kae osoblje mora podijeliti na odjelu. Osoblje odjela mora biti
spremno rei ne bolesniku bez zlih namjera, jer inae bolesnik nee biti u stanju
integrirati da su dobre figure iste koje su implementirale restriktivne mjere (integracija
unutarnjeg selfa i objektnih reprezentacija).
Kronino suicidalni bolesnik izaziva jake kontratransferne osjeaje osoblja koji to vide kao
manipulativnu gestu i prestaju pridavati tome veliku panju, pa se zanemaruje injenica
kako oko 10-20% ljudi koji pokuaju suicid to i napravi.
OBITELJSKA TERAPIJA
Prvi korak obiteljske terapije je odrediti u kojoj mjeri obiteljske interakcije doprinose u
patogenezi i odravanju simptoma borderlinea. Roditelj moe odijeliti loi unutarnji self ili
objektnu reprezentaciju i projicirati je u adolescenta koji se identificira s ovim
projekcijama i postaje simptomatski lan obitelji. Empirijska istraivanja su pokazala su
hiperprotektivni roditelji rjei nego oni koji zaputaju dijete i koji ne osiguravaju djeci
voenje u formi pravila ili strukture.
Roditelji koji imaju sami borderline psihopatologiju boje se da ne izgube borderline
potomka kroz lijeenje i mora se koji put uzeti u obzir da e poboljanje kod bolesnika
dovesti do dekompenzacije roditelja.
Obiteljski terapeut mora zauzeti neutralan stav, empatizirajui s obiteljskom potrebom da
ostanu skupa, a svaka promjena mora doi iznutra. Borderline bolesnici vide svoju obitelj
u gorem svjetlu nego to zapravo je, a roditelji imaju dojam kako ih se okrivljuje zbog
djece, dok istina lei negdje u sredini.
GRUPNA PSIHOTERAPIJA
GPomoguava borderline bolesnicima da vide obrambene mehanizme kada se oni javljaju
u grupnom kontekstu. Najdjelotvorniji su u grupama neuroza i poremeaja osobnosti vieg
reda. Bolesnici trebaju paralelno i individualnu psihoterapiju
i ona ima glavnu suportivnu vrijednost kada anksioznost naraste zbog konfrontacije u
grupnom settingu. Individualni terapeut ne bi smio biti grupni terapeut.
Borderline bolesnici lake prihvaaju konfrontaciju i interpretaciju od kolega u grupi nego
od terapeuta.
U istraivanjima su grupni bolesnici bili isto toliko bolje kao i oni u individualnom
tremanu. Postoje i neke potekoe u grupnom tretmanu i BPD bolesnici ispataju zbog
njihove primitivnije psihopatologije i sklonosti direktnijeg izraavanja afekta, i tada

terapeut mora stati u njihovu zatitu. esto se osjeaju zakinuti zbog kompeticije sa
grupom za terapeuta. Oni zadravaju odreenu distancu zbog njihovog primarnog
attachmenta za individualnu terapiju.

Opsesivno-kompulzivni poremeaj osobnosti

Poremeaji koje svrstavamo u takozvanu skupinu C, zovemo jo i tjeskobna skupina, a u
nju spadaju inhibirani, ovisni i opsesivno-kompulzivni poremeaj linosti.
Osobe pogoene ovim poremeajem pokazuju obrambene mehanizme poput izolacije,
pasivne agresije i hipohondrije, te emo najpijre pojasniti znaenje ovih terminam i malo
se probati poblie upoznati s prisilno obuzetim poremeajem linosti.
Izolacija se javlja kada je neki neoekivan osjeaj, djelo ili ideja odijeljena od emocije
koja je normalno s tim povezana. Bolesnici su sreeni, kontrolirani i mogu govoriti o
dogaajima iz svog ivota bez osjeaja, odnosno u stanju su govoriti o tekim,
traumatinim dogaajima ili o neem lijepom odnosno ugodnom to im se dogodilo, o
stvarima koje bi u veine nas izmamile ili osmijeh ili bar tuan pogled, no njihovo je lice
poput maske, imamo osjeaj da su hladni i nezaniteresirani, kao da su emocije skrivene
skrivene negdje duboko u njima.
Pasivna agresija dogaa se kada je otpor neizravan i esto okrenut protiv osobe same.
Stoga su namjerno padanje ispita i klaunsko ponaanje oblici pasivno - agresivnog
ponaanja.
Hipohondrijaza esto je prisutna kod osoba s poremeajem linosti, posebno kod ovisnih i
pasivno-agresivnih osoba, njezino emo poblie znaenje sukladno tomu objasniti u
sklopu ovisnog poremeaja linosti. Za sada emo samo utpotrijebiti u narodu uvrijeen
naziv umiljenih bolesnika, no pravu psiholoku podlogu stanja emo kao to sam rekao
pojasniti kasnije.
Opsesivno - kompulzivni poremeaj linosti.
Siguran sam da svatko od nas ima bar jednog prijatelja ili poznanika koji esto zbilja zna
iritirati svojom marljivou, preciznou, tonou, netko kojem je spontanost nepoznata
rije, netko kome je sve unaprijed zacrtano, svaka, ak naoko bezazlena zadaa, ima

detaljno razraen plan.

Pogoene osobe su perfekcionisti, neprilagodljivi, te nisu sposobni izraziti prijazne, njene
osjeaje. Preokupirani su beznaajnim detaljima i pravilima i nimalo im se ne svia
promjena u nekoj rutini ili navici.
Osobe s ovim poremeajem linosti iskazuju preokupiranost s redom, urednou,
kontrolom nad okolinom i meuljudskim osjeajima, po cijenu prilagodljivosti,
otvorenosti i uinkovitosti. Ovakvo ponaanje se javlja u ranoj odrasloj dobi, a moe se
oitovati na nekoliko razliitih naina.
Najei znakovi ovakvog ponaanja su:
- preokupacija detaljima, pravilima, redom, organizacijom ili rasporedima to moe biti
toliko izraeno da osoba postaje manje uinkovita na odreenim drugim ivotnim
podrujima, radnom, obiteljskom ili nekom treem
- perfekcionizam koji ometa zavretak zapoetog zadatka, sve mora biti detaljno i precizno
razraeno, nita se ne preputa sluaju, razrada do najsitnijeg detalja ide unedogled
odgaajui time sam poetak zadatka
- izrazita posveenost poslu i radnim zadaama do stupnja koji iskljuuje odmor, oputanje
ili bilo kakvo oputanje i uivanje
- pretjerano izraen osjeaj savjesti, skrupuloznosti i nefleksibilnost po pitanjima morala,
etike ili ivotnih vrijednosti (tu ne spadaju spomenute pojave koje ima izvor u
kulturolokom, socijalnom ili politikom nasljeu), zato jer savrenstvo mora biti prisutno
i na radnom, ali i na duhovnom planu, svaka pogreka, posebice ona na moralno-etikom
planu je nedopustiva
- nesposobnost odbacivanja potroenih ili istroenih stvari ak i kada takvi predmeti
nemaju nikakvih sentimentalnih vrijednosti
- odbijanje rada ili suradnje s drugim ljudima osim ako svi ne radi ba "po njegovom", jer
nitko ne zna to tako dobro uraditi
- krtost i tednja novaca i sredstava na sebi, ali i na drugima jer se novac gleda kao
vrijednost koju treba uvati za budue crne dane ili neku veliku katastrofu.
Za razliku od drugih poremeaja linost, kod ovog poremeaja osobe znaju da imaju
problem kojim sami sebe koe i ne doputaju sami sebi da se dobro osjeaju.
Poremeaj se lijei uglavnom psihoterapijom, bilo individualnom ili grupnom.

Naslov: Re: POREMEAJI LINOSTI

Situacijski poremecaji licnosti su aktualne, reverzibilne reakcije koje nastaju zbog nekih
vrlo neugodnih ili bolnih iskustava, kao to su npr. smrt bliske osobe, gubitak zaposlenja,
neki veci neuspjeh itd. Vecina tih poremecaja prolazi sama od sebe.

Naslov: Poremeaji osobnosti i psihopatija et ou 05, 2009 1:39 pm

Poremeaji osobnosti i psihopatija

Neki strunjaci s podruja mentalnog zdravlja openito su nezadovoljni pojmom da neija
osobnost moe biti izmijenjena.
Drugi pak prihvaaju postojanje poremeaja osobnosti - ali nisu sigurni da bi se
medicinska struka trebala time baviti.
Problem osobnosti
Za veinu ostali mentalnih poremeaja postoje testovi koji pruaju jasne kriterije za
dijagnozu tih stanja - meutim ne postoje testovi za poremeaje osobnosti. esto,
dijagnoza ovog poremeaja predstavlja miljenje nekolicine psihijatara ili psihologa koji
su proveli dosta vremena u razgovoru s bolesnicima i njihovim obiteljima. Ipak, zakljuci
strunjaka su standardizirani postavljenim kriterijima - u Europi se to naziva Meunarodna
Klasifikacija Bolesti (MKB) ili the International Classification of Disease (ICD).
Koji su simptomi bolesti?
Ako uzmete nekoliko crta linosti, kao to su:
1. strogost
2. samopouzdanje
3. osjeajnost
4. ljubomora
5. nepovjerenje
6. impulzivnost
7. traenje panje
8. ovisnost
9. svadljivost
10. agresivnost
11. suosjeajnost
nije teko sjetiti se suprotnosti ovih pojmova. Pitajte sebe - kad povuem liniju izmeu dva

suprotstavljena pojma, gdje bih smjestio sebe? Koristei samo ovaj skraeni i
pojednostavljen test dobili bi smo toliko razliitih rezultata koliko postoji ljudi. Koji bi
uzorak testa predstavljao poremeaj osobnosti?
Odgovor na to pitanje dolazi u dva dijela.
Prvi dio odgovora odnosi se na ponaanje - mnogi se ne bi sloili da je to sastavni dio
neije linosti. Meutim, nije teko zamisliti osobu koja zna da je preosjetljiva i zbog toga
mnogo radi da ne bi jako reagirala kad se osjeti povrijeenim. To nas dovodi do drugog
dijela odgovora - iznutra.
Netko s poremeajem osobnosti e iskazivati obrasce ponaanja koji uzrokuju vie
problema nego to ih rjeava - ako ne za njih, onda za njihovu okolinu. Ovakav nain
razmiljanja bit e rezultat duboko usaenog uvjerenja - postupati na nain na koji oni
gledaju svijet. Njihovo uvjerenje u takvom pogledu na svijet je toliko snano da e bilo
koji dokaz koji bi ukazivao na suprotno biti odbaen.
Takve osobe mogu biti svjesne problema koji pogaaju osobe u njihovoj okolini, ali oni
nisu u mogunosti povezati nastanak tih problema sa svojim ponaanjem. Ako su pogoeni
negativnim posljedicama esto e pokuati nai izlaz iz te situacije- ali poto rjeenja
problema baziraju na svom pogledu na svijet, koji nije ispravan, i pokuaji ispravljanja
situacije ili samo noenje s njom urodit e s jo novih problema.
Takvi pogledi na svijet mogu biti tako integrirani u neiju linost da oni nisu svjesni njih,
niti su svjesni njihove uloge koje oni igraju u tekim situacijama u kojima se mogu nai.
Veina nas nije stalno svjesna svojih principa i svjetonazora - oni ee tvore podlogu iz
koje mi crpimo svoje odluke i prosudbe. Oni predstavljaju osobne zakone prema kojima
donosimo vlastite odluke.
Klasifikacija linosti
Postoji nekoliko razliitih sustava klasificiranja poremeaja osobnosti, ali sljedee su
(openito govorei) najee u upotrebi.
Prvo, postoje linosti koje posjeduju crte linosti koje su u odnosu s nekim drugim
mentalnom poremeajem - nisu jo dostupni dijagnozi kao takvi, ili se nalaze u ranim
stadijima. Oni ukljuuju:
- tjeskobu
- opsesivno-kompulzivna crta linosti
- paranoidna
- depresivna
- hipertimika (ili manina)
- ciklika (bipolarni poremeaji)
- shizoidna.
Ovo nisu nuno osobe koje e naposljetku razviti tjeskobu ili depresiju, itd. Oni
jednostavno imaju crte linosti i iz toga, rezultirajue ponaanje koje je povezano sa
stanjem koje nas zabrinjava.
Osoba s poremeajem linosti tipa kompulzivno-opsesivno, iskazivat e jaku nesposobnost

prilagoavanja novim rutinama i imat e nagon za perfekcionizmom i oko za detalje pa e

rijetko zavravati svoje zadae na vrijeme, ako ih uope i zavre. To znai da kvalitete koje
se najee jako cijene - pouzdan rad i odravanje visokog standarda - moe uzrokovati
"paraliziranje" takve osobe u obavljanju poslova. Za te je osobe odbijanje kritika
jednostavno i lako - govorei da ih nitko ne razumije i nitko ne priznaje vanost izvoenja
nekog posla.
Osim ovog, postoje i neke kontroverznije klasifikacije poremeaja osobnosti:
- antisocijalna
- borderline (granini sluaj)
- narcistika
- pasivno-agresivna
- ovisna.
Uz postojeu ne-egzaktnu prirodu dijagnosticiranja poremeaja osobnosti, nije ni udno da
postoje neslaganja oko toga koji obrasci svjetonazora ili ponaanja ine antisocijalni
poremeaj linosti. Ipak, etri se karakteristike ponavljaju:
- nemogunost ostvarivanja intimnih veza
- impulzivnost
- manjak osjeaja krivice
- ne-uenje iz neugodnog iskustva.
Anti-socijalan poremeaj linosti je dijagnoza koja se najee, iako ne jedina, povezuje s
psihopatijom.
Definicija psihopatije
Trajni poremeaj linosti, odnosno stanje koje se u ponaanju vie ili manje razlikuje od
prosjeka (psihopatska linost). Rije je o ogranienim linostima, na prijelazu duevnog
zdravlja i bolesti veinom bez intelektualnih poremeaja, ak intelektualno
natprosjenima. Glavne su promjene na emocionalno-voljnom planu linosti. Prvotno se
smatralo da zbog njih trpi samo okolina (agresivnost, asocijalnost, i anti-socijalnost). No
kasnije je utvreno da neki i sami pate zbog svoje abnormalne linosti (depresivnost,
suicidni psihopati). Nikad ne doseu dimenzije psihotinosti premda mogu pokazivati neke
simptome ili sindrome slini pojedinim duevnim poremeajima (shizoidni, paranoidni,
nestabilni, ekscentrini, depresivni, hipomanini i dr.). Psihodinamiari tumae psihopatiju
slabou "jastva" (ega), zbog ega dolazi do izraaja nekontrolirano ispoljavanje nagona,
ali i slabou "nad-ja" (super-ega), to se oituje u nemogunosti pridravanja moralnih
normi. Nepovoljni nasljedni initelji, kao i initelji okoline oblikuju psihopatske linosti.
Terapijski pokuaji gotovo da nemaju uspjeha. Definicija i znaenje pojma psihopatije i
nadalje se raspravljaju.
Kako je est ovaj problem?
Iz istog razloga, tekoe dijagnosticiranja i ocjenjivanja ovog problema teko je odrediti i

uestalost poremeaja.
to mogu napraviti da pomognem sebi?
Kako je pogled prema sebi veliki problem kod poremeaja osobnosti, ako se pitate "to
mogu napravit da pomognem sebi?" mogue je - kako poinjete primjeivati i odreivati
problem - da moda nemate poremeaj linosti. Ako pak osjeate da se nalazite u ciklusu
ponaanja i navika kojeg ne moete razbiti, a osjeate da vam donosi loe stvari, moda je
najbolje potraiti savjet kod psihologa ili psihijatra.