1.

SUSTAV EUROKODOVA I PRINCIPI PROJEKTIRANJA

Sustav Eurokodova ini skup od slijedeih 10 normi:
- EN 1990 Eurokod 0: Osnove projektiranja konstrukcija,
- EN 1991 Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcija,
- EN 1992 Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija,
- EN 1993 Eurokod 3: Projektiranje elinih konstrukcija,
- EN 1994 Eurokod 4: Projektiranje kompozitnih elinih i betonskih konstrukcija,
- EN 1995 Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija,
- EN 1996 Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija,
- EN 1997 Eurokod 7: Geotehniko projektiranje,
- EN 1998 Eurokod 8: Projektiranje konstrukcija otpornih na potrese,
- EN 1999 Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija.

Geotehniki Eurokod (EN 1997) sastoji se iz dva dijela:

EN 1997-1 Geotehniko projektiranje Dio 1: Opa pravila
EN 1997-2 Geotehniko projektiranje Dio 2: Istraivanje i ispitivanje tla.
Europska oznaka EN 1997-1:2004+AC:2009
Oznaka u Republici Hrvatskoj:
HRN EN 1997-1:2012
Veliine
Fd = F Frep
Xd = Xk/M
nazivaju se projektnim djelovanjem odnosno projektnim svojstvom materijala, a iz njih
izraunati uinci Ed i otpornosti Rd projektnim uincima odnosno projektnim otpornostima.
(Frep='representative value of the action'; indeks d='design', k='characteristic'; F i M =
parcijalni faktori)
Za proraun uinaka djelovanja i otpornosti slue proraunski modeli.
Prihvatljiva konstrukcija zadovoljava Ed Rd, pri emu je:
Ed=EF Frep; Xk/M; ad;
Rd=RF Frep; Xk/M; ad;
ad = design value of geometrical data.
Granina se stanja razvrstavaju s obzirom na tetu koja bi nastala njihovim prekoraenjem.
Tako se razlikuju granina stanja nosivosti od graninih stanja uporabivosti.
Dok se granina stanja nosivosti odnose na pojave sloma i ruenja konstrukcije te se tiu
sigurnosti ljudi i konstrukcija ponekad ukljuivo i njihovog sadraja, dotle se granina stanja
uporabivosti odnose na normalnu uporabivost konstrukcija (udobnost ljudi, prihvatljivost za
strojeve, izgled i sl.).

2. PROJEKTIRANJE PREMA EN 1997-1

2.1. Geotehnike kategorije
EN 1997 uvodi klasifikaciju od tri geotehnike kategorije kako bi se racionalizirao opseg
istranih radova i sloenost postupka dokazivanja stabilnosti i uporabivosti za graevine
bitno razliitih stupnjeva sloenosti i razliitih stupnjeva izloenosti visokom riziku.
Geotehnika kategorija 1 odnosi na najjednostavnije konstrukcije (na pr. temelji
jednokatnica, niski zidovi i nasipi i sl.) gdje istrani radovi mogu obuhvaati
najjednostavnije radnje (pregled terena, primjena iskustva sa susjednih objekata i sl.), a
dokazi se stabilnosti mogu zamijeniti usporedivim iskustvom.
Geotehnika kategorija 2 obuhvaa rutinske geotehnike zahvate i ini preteni sadraj
veine geotehnikih projekata.
Geotehniku kategoriju 3 ine vrlo sloeni zahvati i zahvati velikog rizika (na pr. temeljenje
na mekom tlu, sloene graevne jame u blizini postojeih objekata, klizita, tuneli, visoke
nasute brane, nuklearne elektrane i sl.). Norma ne daje posebne upute, ve trai rigoroznije
kriterije i postupke istranih radova, projektiranja, opaanja i nadziranja pod vodstvom
geotehniara specijalista s odgovarajuim (i dokazanim) iskustvom, a normiranje preputa
potrebama.

2.2. Pet graninih stanja nosivosti

EN 1997-1 uvodi pet graninih stanja nosivosti:
(EQU) gubitak ravnotee konstrukcije ili tla razmatranog kao kruto tijelo, u kojem vrstoa
konstruktivnog materijala ili tla znaajno ne doprinosi otpornosti (na pr. prevrtanje gravitacijskog
betonskog zida na podlozi od vrste stijene)
(STR) slom ili velika deformacija betonske, metalne, drvene ili zidane konstrukcije ili njenog
elementa, ukljuivo temelje, pilote, sidra i potporne zidove, u kojima vrstoa konstruktivnog
materijala bitno pridonosi otpornosti (na pr. slom pri jakom savijanju armirano-betonske dijafragme,
izvijanje pilota u jako mekom tlu, klizanje blokova obalnog zida na vodoravnim rekama meu
blokovima, poputanje eline ipke geotehnikog sidra pod vlanim optereenjem, propadanje
podlone ploe sidra kroz sloj prskanog betona zatitne potporne konstrukcije, slom pilota od
vodoravnog optereenja)
(GEO) slom ili velika deformacija tla pri kojoj vrstoa tla ili stijene bitno pridonosi otpornosti (na
pr. slom tla ispod temelja, slom tla oko vodoravno optereenog pilota, veliko slijeganje pilota,
naginjanje potpornog zida, upanje sidra iz tla, slom i propadanje tla iznad tunelskog iskopa,
klizanje i odron tla, znaajno poputanje oslonca luka mosta, izdizanje i slom dna graevne jame u
mekom tlu)
(UPL) gubitak ravnotee konstrukcije ili tla uslijed uzgona vode ili drugih vertikalnih sila (na pr.
izdizanje lagane podzemne konstrukcije pod pritiskom uzgona podzemne vode, izdizanje i
probijanje slabo propusnog sloja tla na dnu graevne jame od uzgona podzemne vode u niem
vodonosnom sloju, upanje temelja dalekovodnog stupa)
(HYD) hidrauliko izdizanje (hidrauliki slom), interna erozija tla uzrokovana hidraulikim
gradijentima (na pr. hidrauliki slom u pjeskovitom dnu graevne jame uslijed vertikalnog strujanja
vode prema dnu jame, interna erozija pjeskovitog tla od strujanja vode u nasipu i stvaranje erozijskih
kanala)

Primjeri graninih stanja

2.3.etiri naina projektiranja

Eurokod 7 razlikuje etiri temeljna naina geotehnikog projektiranja:
Koristei proraune temeljene na analitikim, polu-empirijskim i numerikim modelima, to je
preteit postupak za veinu geotehnikih konstrukcija (obino za geotehnike kategorije 2 i 3).
Primjenjujui propisane mjere koje se sastoje od uobiajenih i openito konzervativnih, na
nacionalnoj razini utvrenih, pravila i postupaka projektiranja, kontrole materijala, postupaka
graenja, zatite i postupaka odravanja; ove se mjere koriste za vrlo jednostavne sluajeve, ili
sluajeve vrlo malog rizika kod kojih postoji usporedivo iskustvo i za koje se sloeni prorauni ne
isplate ili ak koji puta nisu raspoloivi (obino za geotehniku kategoriju 1 u sluaju pravila
projektiranja, kao to je na primjer, preporuka o dubini plitkog temelja radi izbjegavanja utjecaja
smrzavanja tla, ili pravila kontrole kvalitete, nadzora i sl.).
Koristei eksperimentalne modele i probna optereenja na dijelovima konstrukcije ili na
modelima u malom li u punom mjerilu; to su postupci koji se najee koriste pri projektiranju
geotehnikih sidara, rjee pilota .
Koristei metodu opaanja (Nicholson i dr. 1999, Szavits-Nossan 2006) kojom se projekt
tijekom graenja neprekidno preispituje temeljem sustavnog opaanja; ovaj inae stari postupak,
ijom primjenom je Terzaghi stekao dobar dio svoje slave, a Peck (1967) ga je formalizirao, izgleda
dobiva razvojem tehnika opaanja sve vie pobornika (obino za geotehniku kategoriju 3).

2.4. Tri proraunska pristupa

Stari Eurokod 7 je predviao tri kombinacije parcijalnih faktora, A, B i C, s kojima se trebala provjeriti
stabilnost konstrukcije za svako granino stanje nosivosti. U mnogim praktinim sluajevima bilo je oito
koja je kombinacija za taj sluaj kritina pa za ostale kombinacije nije trebala raunska provjera. Takvim su
postupkom mnogi bili nezadovoljni te su predloeni i drugaiji pristupi. U raspravama su se izdvojila tri
pristupa za granina stanja STR i GEO, ali nije uspostavljen konsenzus kojeg da se prihvati. Rjeenje je
naeno da se u normu ukljue sva tri pristupa s time da se prepusti pojedinim zemljama da izaberu za sebe
najpovoljnije rjeenje i to objave u nacionalnom dodatku normi.
Tri se pristupa uglavnom razlikuju po fazi prorauna u kojoj e se primijeniti parcijalni faktori: da li na
ulazne podatke (djelovanja i svojstva materijala) ili na rezultate prorauna (uinke djelovanja i otpornosti).
Oni poblie definiraju varijante prorauna projektnog djelovanja (Ed) i projektne otpornosti (Rd), te daju
prijedloge odgovarajuih parcijalnih koeficijenata.
Tri proraunska pristupa za granina stanja STR i GEO: kombinacije skupina parcijalnih faktora
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Proraunski pristup 1
Proraunski pristup 2
Proraunski pristup 3
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------osno optereeni piloti i sidra:
A1 + M1 + R2
(A1d ili A2e) + M2 + R3
K1a: A1 + M1 + R1
K2a: A2 + (M1b ili M2c) + R4
sve ostale konstrukcije:
K1a: A1 + M1 + R1
K2a: A2 + M2 + R1
______________________________________________________________________________
a odvojeni prorauni za K1 i K2
d za sile od konstrukcije
b za pilote i sidra
e za geotehnike sile (sile od tla i sl.)
c za nepovoljno djelovanje od negativnog trenja ili bonog optereenja pilota

Parcijalni faktori po skupinama za granina stanja STR i GEO

______________________________________________________________________________
(1) Parcijalni faktori djelovanja (F) i uinka djelovanja (E)
Djelovanja
simbol
A1
A2
______________________________________________________________________________
trajna nepovoljna
G;dst
1,35 1,0
povoljna
G;stb
1,0
1,0
promjenjiva nepovoljna
Q;dst
1,5
1,3
povoljna
Q;stb
0
0
______________________________________________________________________________
(2) Parcijalni faktori svojstva materijala (tlo, stijena) ( M)
Svojstvo
simbol
M1
M2
______________________________________________________________________________
tangens efektivnog kuta trenja
'
1,0
1,25
efektivna kohezija
c'
1,0
1,25
nedrenirana i jednoosna vrstoa
cu ili qu
1,0
1,4
teinska gustoa

1,0
1,0
______________________________________________________________________________
(3) Parcijalni faktori otpora ( R):
Otpornost
simbol
R1
R2
R3
R4
______________________________________________________________________________
Plitki temelji nosivost
Rv
1,0
1,4
1,0

klizanje
Rh
1,0
1,1
1,0
Zabijeni piloti stopa
b
1,0
1,1
1,0
1,3
plat (tlak)
s
1,0
1,1
1,0
1,3
stopa+plat (tlak)
t
1,0
1,1
1,0
1,3
plat (vlak)
s;t
1,25 1,15 1,1
1,6
Bueni piloti stopa
b
1,25 1,1
1,0
1,6
plat (tlak)
s
1,0
1,1
1,0
1,3
stopa+plat (tlak)
t
1,15 1,1
1,0
1,5
plat (vlak)
s;t
1,25 1,15 1,1
1,6
Prednapeta sidra privremena
a;t
1,1
1,1
1,0
1,1
trajna
a;p
1,1
1,1
1,0
1,1
Potporne konstrukcije nosivost
R;v
1,0
1,4
1,0
klizanje
R;h
1,0
1,1
1,0
otpor tla
R;e
1,0
1,4
1,0
Kosine i opa stabilnost otpor tla
R;e
1,0
1,1
1,0
______________________________________________________________________________
EN 1997-1 jo navodi posebne parcijalne faktore za uvrtane pilote koji su ovdje izostavljeni

Odabir proraunskog pristupa lanica Europske unije (sijeanj 2007)

primjer
projekta

Plitki
temelji

Nisu se
odluile/ili
nisu u
potpunosti
odluile
N, CZ, M,
S, EST,
LV, CY,
IS, H, BG

proraunski pristup of EC 7-1

svi
DA

DA 1

DA 2

DA 2*

DA 3

IRL

B, UK, P,
LT, I, RO

F, SK,
I

D, A, E, PL
SLO, GR

CH, NL, DK

Piloti

IRL

Potporne
konstrukcije
kosine

IRL

Ukupno:

B, UK, P,
LT, I, RO

B, UK, P,
LT, I, RO
IRL B, UK, P,
LT, I
10

5-6

SF, L
F, SK, CH, SF, D, A,
E, NL, SLO, PL, DK,
GR, L
F, SK, CH, SF, D, A,
E, SLO, PL, GR, L
F, E

2 - 13

NL

NL, DK
NL, F, SK, CH, SF,
D, A, PL, DK, SLO,
GR, L, RO
2 - 13

HRN EN 1997-1:2012/NA2012
2.1.11. Proraunski pristupi, toka 2.4.7.4.1(1)P
U Republici Hrvatskoj upotrebljava se proraunski pristup 3. Za proraun osno
optereenih pilota i sidara upotrebljavaju se proraunski pristupi 2 i 3.

Proraunski otpor za plitki temelj se odreuje prema izrazu (2.7a) iz EN 1997-1:

odnosno parcijalni koeficijenti za otpornost plitkih temelja R se ne primjenjuju.

2.5. Granino stanje uporabivosti

Metode provjere graninog stanja uporabivosti su u Eurokodu 7 mnogo manje razraene od metoda provjere
graninih stanja nosivosti. To je odraz pretene geotehnike prakse koja se osigurava od prelaska graninog
stanja uporabivosti izborom dovoljno velikog faktora sigurnosti u odnosu na granino stanje nosivosti.
K tome jo treba dodati injenicu da esto nije lako jednoznano kvantificirati tu vrstu kritinih stanja. Ova
razmatranja uvaava norma no omoguuje provjeru zadovoljenja graninog stanja uporabivosti neposredno
i posredno.

Neposredno se dosezanje graninog stanja provjerava preko izraza Ed Cd, pri emu je Ed
projektni uinak djelovanja (na primjer slijeganje temelja), a Cd je najvea doputena
veliina tog djelovanja (na primjer dozvoljeno slijeganje).
Posredno se dosezanje graninog stanja uporabivosti provjerava pomou odgovarajueg graninog stanja
nosivosti (na primjer, hoe li slijeganje temelja biti u dozvoljenim granicama provjerava se time da je
zadovoljena traena nosivost tla ispod tog temelja).
Ovaj drugi pristup norma dozvoljava samo u jednostavnijim sluajevima kad postoji usporedivo iskustvo ili
kad odreena vrijednost parametra Cd nije uvjetovana (na primjer, pri dimenzioniranju potpornog zida
obino se ne uvjetuje dozvoljeni vodoravni pomak zida).
Za pomo pri projektiranju i izboru najveeg dopustivog djelovanja, norma daje preporuke najveih
dopustivih deformacija tipinih konstrukcija.
Pri proraunu uinka djelovanja (Ed) naelno se primjenjuju parcijalni faktori jednaki jedinici, tj. rauna se s
karakteristinim vrijednostima osnovnih varijabli.

3. Karakteristine vrijednosti
Varijable proraunskih modela uinka djelovanja i otpornosti imaju karakter sluajnih brojeva. Od tri
osnovne vrste varijabli, za geotehniko projektiranja od posebnog su znaaja parametri tla.
Nain izbora parametara tla u mnogome se razlikuje od naina izbora parametara ostalih graevinskih
materijala, prvenstveno iz razloga to je tlo prirodni materijal, ija se svojstva u podruju utjecaja mogu od
mjesta do mjesta mijenjati i po veliini i po karakteru u vrlo irokim granicama, i koja u svakom projektu
treba dovoljno pouzdano utvrditi.
Eurokod 7 trai da se u projektu dokumentira i obrazloi nain izbora karakteristinih vrijednosti parametra
tla i stijena.
Rezultate svih geotehnikih ispitivanja treba dokumentirati u izvjeu o ispitivanju tla.
Dobivanje izvedenih veliina i obrazloeni izbor karakteristinih vrijednosti parametara tla, zajedno s
obrazloenim izborom projektnih situacija, graninih stanja i pripadnim dokazima stabilnosti i uporabivosti,
prema jednom od projektnih pristupa treba dokumentirati u geotehnikom projektu.

HRN EN 1997-1:2012/NA:2012

PRIMJER: Plitki temelj nosivost tla ispod temelja

-

Geotehnika kategorija 2
Granino stanje nosivosti: GEO
Proraun temeljen na analitikoj metodi
Projektni pristup 3: (A1d ili A2e) + M2 + R3, (d - za sile od konstrukcije; e- za geotehnike sile (sile
od tla i sl.)):
trajna nepovoljna djelovanja (A1): G;dst = 1,35
tangens efektivnog kuta trenja (M2): ' = 1,25
efektivna kohezija (M2):
c' = 1,25
plitki temelji nosivost (R3):
Rv = 1,0
P

Granina nosivost tla ispod plitkog temelja (EN 1997-1:2004/AC:2009 HRN EN 19971:2012), drenirani uvjeti:

q R , d cd Nc bc sc ic 'voNq bq sq iq 0,5 B' N b s i

Proraun izvriti sa parametrima cd i d uz ' = 1,25 i c' = 1,25:

cd

ck
tgk
; tgd
c'
'

PW
(za primjer P i W su stalna nepovoljna optereenja), treba biti zadovoljeno:
B L
q R ,d
q R ,d
q
ili
q G;dst
G;dst Rv
Rv

Ako je q

NAPOMENA: Ovo je opi izraz; prema HRN EN 1997-1:2012/NA2012, Rv se ne

primjenjuje.
Ili izraeno preko stupnja iskoritenosti:

stupanj iskoritenosti (%)

q G ;dst
100
q R ,d
Rv