Professional Documents
Culture Documents
Kako Se Piše Članak - Pitanja - Novinarski Zanrovi
Kako Se Piše Članak - Pitanja - Novinarski Zanrovi
Medijski anrovi dele se na dve opte velike grupe u odnosu na tip medijske prakse: na
monoloke i dijaloke. Monoloki su novinarski autorski tekstovi: vest, izvetaj, beleka i
komentar (recenzija, nekrolog, crtica). Dijaloki su interakcija novinara sa jednim ili vie
Redosled pitanja na koja sadraj vesti treba da prui odgovor nije jednom za svagda utvren. Od
konteksta zavisi odgovor na koje pitanje e vest poeti. Razmotrimo primer sa leve strane lista.
Drutveno-politiki i kulturni konteksti Tanjugovom dopisniku iz Moskve nameu da vest pone
sa odgovorom na pitanje KO = Predsednik Boris Jeljcin. Ovakav poetak opravdava injenica da
je Jugoslavija politiki, istorijski i kulturno veoma bliska Rusiji i naravno da predsednik Jeljcin
nije nikad bio protiv vladajue partije i vlada Srbije i Jugoslavije. Japan je istorijski, kulturno i
geografski daleko od Jugoslavije i nikad nije predstavljao interesnu sferu nae zemlje.
Kontekst mesta takoe utie na odluku. Da je dopisnik/dopisnica Tanjuga stacioniran u Japanu
tada bi vest poeo injenicom da je glavni spoljnopolitiki savetnik premijera Japana, Haimoto,
u Moskvi razgovarao sa predsednikom Jeljcinom i verovatno bi dodao pasos o reagovanju
japanskih medija na posetu.
Kontekst teme (bilateralni ekonomski sporazum) u ovom sluaju nije bio toliko znaajan da bi
odgovorom na pitanje TA vest poela.
Kontekst medija namee organizaciju vesti po principu obrnute piramide (AP-ova glava) to je
uobiajen nain formiranja teksta u agencijskom novinarstvu (vidi deo o agencijama) sve
najbitnije informacije su u prvoj reenici ili pasosu. Zatim svaki naredni pasos sadri proirivanje
vesti i nove detalje. Ovakva organizacija omoguuje medijima da prema sopstvenim potrebama
skrauju agencijsku vest (fle, proirena i komentatorska vest). Kako je predsednik Rusije jedan
od najznaajnijih politikih linosti u svetu u ovom sluaju agencijska vest e biti organizovana
tako da istakne ta ON danas radi.
Vest u novinama na radiju i TV razliito se priprema.
U novinama se, da ponovimo, obavezno navodi ime agencije, datum i mesto dogaaja.
Uglavnom se vesti emituju u celini. Vesti sopstvenih novinara se potpisuju inicijalima ili se
uopte ne identifikuje autor (ree). U zavisnosti od ureivake politike i dizajna novina vesti
mogu biti grupisane uz nadnaslov tipa vesti, ili od naih dopisnika, sa teleksa... ili date
uokvireno na stranici meu ostalim tekstovima, ako su due esto se vizuelno ne izdvajaju od
ostalih novinskih rubrika.
Ukoliko se vest pie po modelu obrnute piramide (vidi objanjenje u poglavlju Izvori
informacija: agencije) tada se, podseamo, poinje lidom ili AP-ovom glavom. Lid mora da
bude saet odgovor na svih 5W+H i da nema vie od 35 rei. Ukoliko je procena da je lid
isuvie komplikovan za razumevanje ako se odgovori na ba svih 5 pitanja tada ga treba
pojednostaviti i izostaviti neto to se proceni kao sekundarni znaaj. U Dodatak 4. pogledati
sheme: Model diskursne strukture teksta vesti, primeri 1 i 2 prema Allan Bell, 1999, 68 i 73.
Lid moe biti: narativan, kontrastan, stakato lid, komunikativni, upitni, citatni . Koji model e
biti odabran zavisti od konteksta teme i medija, ali i kretaivnosti novinara.
Na primer stakato lid koji je sainjen od kratkih, efektnih, ritmiko ujednaenih reenica
(Investbanka, Beobanka, Beogradska banka i Jugobanka u steaju. Od sutra 8000 radnika na
ulici. Korisnicima tekuih rauna obezbeen kontinuitet u Potanskoj tedionici. U najkraem je
rezime dvonedeljne agonije ogorenih bankara i neumoljive vlade) veoma pogoduje radio
prezentaciji, a narativni lid koji postupno uvodi odgovore na svako pojedinano od 5 kljunih
pitanja za novine. Komunikativni lid u kojem se novinar obraa auditorijumu direktno (Vaa
banka, zajedno sa druge 3 najvee nacionalne banke, i 8000 slubenika, od sutra odlukom
guvernera ide u steajni postupak) odgovara TV prezentaciji u kojoj postoji privid vizuelne
interakcije voditelja i auditorijuma. Kontrastni lid je zgodan kada i sama tema/dogaaj u sebi
sadri suprotstavljene strane (8000 bankarskih slubenika na ulici u sada ve dvonedeljnom
protestu. Guverner i ministar finansija ne poputaju pritiscima).
Vest sa naslovne strane se odreuje, sem u sluajevima kada su krupni dogaaji ceo dan na svim
elektronskim medijima ve promovisani, pred sam kraj oblikovanja lista. Za rezervu/iznenaenje
ostavlja se deurna strana koja se zaklapa pred sam odlazak lista u rotaciju. Problem postojanja
nekoliko vanih dogaaja reava se tako to se glava vesti, vest ili deo izvetaja locira na prvoj
strani i najavi stranica na kojoj se izvetaj nastavlja. Znaaj dogaaju se daje/odreuje i dizajnom
strane: mestom na strani, veliinom i tipom slova za naslov, nadnaslovom i podnaslovom,
stavljanjem vesti u okvir, davanjem fotografije uz vest.
U elektronskim medijima vrlo retko se spominje da je agencija izvor vesti. U okviru teksta se
navodi GDE se dogaaj zbio ukoliko je to bitno. Ako je sadraj vesti izjava poznate linosti ni
mesto nije neophodno. Ukoliko su autori vesti novinari redakcije njihova imena se ne navode, a
vesti uglavnom itaju spikeri/interpretatori.
Vesti su grupisane u informativnim emisijama koje imaju ustaljene termine emitovanja, duinu i
najavnu i odjavnu picu.
Emisije vesti, posebno one due (traju izmeu 20 i 45 minuta, najee 30 minuta, emituju se dva
do tri puta u toku dana) slau se (reaju) po tematskim blokovima. Uobiajen redosled je
unutranja politika, vesti iz sveta vezane ze domau politiku, vesti iz sveta, ekonomija,
obrazovanje, kultura, sport, vreme, ponekad na kraju moe da bude i neka zanimljivost. Od ovog
modela urednici odstupaju kada se kao prva vest nametne neki veoma znaajan iznenadni dogaaj
koji po prirodi medijske logike namee sasvim drugaiji poredak (npr. nekakva prirodna
katastrofa, ili neoekivana pobeda nacionalnog tima na meunarodnom takmienju, dodeljivanje
prestine svetske nagrade domaem autoru ili nekoj drugoj javnoj linosti, in memorijam veoma
znaajnoj osobi itsl.).
Na poetku emisije daju se ukratko vesti u fleu (vrlo saeto jedna za drugom samo u naznakamarafalno) uobliene u generalnu najavu. Na TV ih pokriva ili slajd ili slika esto je u kadru
paralelno i voditelj/ka. Na radiju samo izuzetno se daje tonski insert u okviru generalne najave i
to ne dui od 30 sekundi. Radio dozvoljava da generalna najava za centralnu informativnopolitiku emisiju bude autorski komentar urednika o najznaajnim dogaajima toga dana. Sve je
ea praksa i na radiju i na TV da svaka vest ima svoje zaglavlje saetak od svega nekoliko
rei (do 5) kojim se vest proziva (headline).
Ukoliko je emisija vesti dua uobiajeno je da se na kraju ponove najvanije vesti u formi flea.
Neke stanice i TV kanali to dre kao ureivaki manir.
Takoe je korisno due tematske blokove prozvati meunajavama (dinglom/radio prezentacija
ili spotom/TV prezentacija ili samo verbalno). Na taj nain se auditorijumu: (a) skree panja na
sadrje koji dolaze; (b) poboljava se dinamika emisije i (c) posebno akcentuje prva vest posle
meunajave koja se na taj nain izdvaja od ostalih, jer se panja auditorijuma obnavlja nakon
meunajava.
U kratkim vestima (do 2 minuta najuobiajenije je da to bude na svaki sat programa) emituju se
samo fle vesti (do 25 sec duine po vesti = 6 redova teksta) i blokovska struktura ne mora biti, i
uglavnom nije, potpuno ispotovana. Puta se samo najvanije. Novinari treba da odlue koja
vest e se protezati kroz sve emisije celoga dana, a koje vesti e biti zamenljive. Ukoliko je u
pitanju dogaaj koji se prati ceo dan, vano je obratiti panju na vreme kada stie agencijska vest,
kako u program ne bi otila bajata ako je ve na vreme stigla svea vest.
Samo udarne vesti treba emitovati vie puta u toku dana. Kako ih odrediti? Shema Galtunga i
Rua moe donekle pomoi, gledanje i sluanje drugih elektronskih medija takoe, kao i
kontinuirano praenje domae i meunarodne politike. To znai da ukoliko emisije vesti prave
deurni novinari, pripreme za deurstvo poinju nekoliko dana pre njegovog poetka, a ne toga
dana. Jer, da se podsetimo sheme Galtunga i Rua, sedmi faktor upuuje ono to je vest bie to
jo neko vreme.
ta je udarna vest?
Najvanija vest (vest sa naslovne strane) najtee odredljiva i uvek je ideoloki uslovljena (osim
ako su u pitanju nesree). Kako reiti dilemu ta je udarna/prva vest ukoliko se nita tako
znaajno nije dogodilo da se odmah moe prepoznati kao vest za poetak emisije. Iskusni
urednici obino savetuju da u tom sluaju emisiju vesti treba slagati od nazad jer je jasno da je
prognoza vremena na kraju, zatim ide sport itd... Emisija e se tako sloiti sama od sebe,
tanije prva vest e isplivati na kraju. Novinaru ostaje samo da u prozivci emisije: generalnoj
najavi lidu ili voici (kako smo pojam lid preveli na srpski) veto obrazloi svoj izbor.
Problem je takoe ukoliko ima nekoliko veoma vanih vesti. Prednost se tada daje domaoj
politici, pogotovo ako je delatnost efa drave u pitanju. Problem se reava generalnom
najavom u kojoj se, kao to smo ve objasnili, mogu dati i tonski inserti (citat najznaajnijeg
uesnika u dogaaju u vidu fle vesti) i najaviti opirniji izvetaj za kasnije. Tako e se izbei da
se o nekom vrlo vanom dogaaju prvi put progovori u drugom delu emisije.
Selekcija vesti je jedan od najznaajnijih poslova u medijima. U redakciju dnevno stigne veoma
mnogo vesti agencijskih i onih koje sami novinari donesu sa dogaaja. To znai da je posao
novinara (koji rade u redakciji vesti ili su u manjim medijima deurni na vestima) veoma sloen.
Oni moraju napraviti ozbiljnu i obimnu selekciju. Kako? Veina se rukovodi pravilima Galtunga i
Rua (pogledati poglavlje Odbir dogaaja vrednih medijske panje). Meutim profesionalna
znanja novinara nisu neutralna, univerzalna ve direktno zavisna od drutveno-politikog
konteksta. Priroda vesti je ideoloka jer je ono to je odreeno za emitovanje/tampanje
usaglaeno sa interesima dominantnih drutvenih grupa. To istovremeno ne znai da su one
neobjektivne u smislu tane prezentacije injenica i izbalansirane prezentacije razliitih taki
gledita. One su ideoloke jer definiu stvarnost iz perspektive parcijalnih shvatanja sveta koje
se onda predstavljaju kao univerzalno vaee i legitimne (Mati, 1993, 12). Vesti su tako
konstruisana stvarnost. One auditorijum ne ue kako da misli ve o emu da misli. Selekcija je
to to od vesti ini ideoloki diskurs. Principale (vlasnici medija, urednici, oglaivai) koji daju
poslednje zeleno svetlo vestima da budu putene u javnost socijalni psiholog Kurt Levin
(pedesetih godina) nazvao je uvari kapija (gate-keepers). Kao pomo uvarima kapija u
veini velikih medija razvijenog sveta stoje na raspolaganju advokati koji procenjuju da li bi
medij objavljujui informaciju mogao biti tuen po nekom osnovu, posebno za klevetu i uvredu
(pogledati odeljak o pravnoj regulativi). Njihova re je najee presudna. Kod nas takva praksa
jo nije ustaljena. uvari kapija su urednici i njima je ostavljeno da prema sopstvenom
nahoenju (obremenjeni ideolokim nanosima, kulturnim kodom, tipom obrazovanja, vrednosnim
sistemom, linim osobinama, odreenim stepenom autocenzure...) procenjuju ta moe, a ta ne
moe biti objavljeno. Koliko je nama poznatno do sada u Jugoslaviji nije pravljeno opseno
istraivanje na osnovu kojih kriterijuma urednici donose svoje odluke. Takva istraivanja u svetu
su mnogobrojna.
IZVETAJ
VEST
IZVETAJ
Javlja........................Informie
Iznosi injenice.........injenice uklapa u ire celine
Celina .....................Heterogena struktura koja tei harmoniji
VEST
Osnova je injenica o kojoj se javlja.
Zavisi od znaaja i dinaminosti injenica.
IZVETAJ
Osnova je dogaaj o ijem toku se informie auditorijum.
Zavisi od znaaja i dinaminosti dogaaja.
Prvi korak i osnovno kod izvetaja je biti prisutan na dogaaju sa kojeg se izvetava od poetka
do kraja. Deava se da i na sasvim predvidljivim, monotonim i stereotipnim dogaajima do obrta
doe ak i nakon zakljuivanja, na primer, zasedanja nekog organa.
Drugi korak je selekcija. Odvojiti bitno od nebitnog. Utvrditi ta je dogaaj: istupi aktera ili tema
dogaaja ili... Saeti dogaaj od nekoliko asova u izvetaj od dva minuta ili 28 redova na A4
papiru (oko 320 rei) nije ni malo jednostavno. Jo na dogaaju dok belei tok zbivanja
novinar/ka bi trebalo da oznai na neki nain ta bi valjalo da obavezno ue u izvetaj, ta je
kontroverzno, ta bi valjalo komentarisati, ta ni pomenuti jer je re o na primer administrativnoj
proceduri, ta je zakljueno. Posebno oznaiti zanimljive uesnike i delove izlaganja koje bi
trebalo citirati i eventualno jednom tim povodom sa njima napraviti i intervju. Dogaaj je mesto
sa kojeg se pie izvetaj ali i mesto gde se upoznaju ljudi, stvaraju veze sa buduim informantima
i skupljaju informacije za istraivake rubrike.
Trei korak odluka da li e u izvetaju biti citata. Ako je odgovor da izdvojiti uesnike u
dogaaju koji e biti citirani u izvetaju i odluiti se na koji nain (a) direktnim citatom; (b)
indirektnim citatom interpretiranjem njihovih rei.
etvrti korak pisanje teksta. Izvlaenje vesti za glavu izvetaja (znaajna odluka, ili kljune rei
citat najdominantnijeg uesnika, ili samo identifikacija dogaaja u formi fle vesti).
NAVOENJE AUTORA CITATA
1) Uvod se odnosi na mesto koje se citira
-otpoeo/la je
-u nastavku je dodao/la, ili nastavio/la je
- rekao/la
-zakljuio/la je
(VIII) Izbegavati homonimne rei jer mogu dovesti do zabune i nerazumevanja teksta ( kosa na
glavi/kosa-crta/ kosa - za koenje).
(IX) Line i odnosne zamenice kad god je to mogue zameniti imenom ili funkcijom jer u duim
renicama sluaoci, gledaoci gube nit i vie ne mogu da se snau ta se na koga odnosi.
(X) Kada upotrebiti jedninu kada mnoinu?
SPS je rekao / ili SPSovci tvrde - zavisi da li je u fokusu organ, partija ili lanstvo. Ukoliko
novinar/ka eli da okarakterie (pozitivno ili negativno) sistem sam po sebi tada u prvi plan istie
organ (jednina), a ako titi sistem a samo trenutne aktere eli da apostrofira tada mnoinu.
(XI) Brojeve navoditi to ree i selektivno, a u elektronskim medijima davati opisno, pribline
vrednosti: pola navedene sume, oko 500, vie od 500, manje od 500, priblino milion i slino.
(XII) Obratiti panju na znake interpunkcije. Ukoliko novinari itaju sopstveni izvetaj u
elektronskim medijima tada je korisno da uvedu i neke znake koji e im omoguiti da bolje
interpretiraju tekst. Na primer / (kosu crtu) iza svake misaone celine gde bi trebalo nainiti
pauzu i pogledati na primer u kameru; nacrtati smeka/smajl ako se treba nasmeiti nakon
proitane vesti; zabeleiti akcente na reima koje se kolokvijalno pogreno akcentuju (npr.
asistent, dirigent, Jugoslavija...); velikim slovima ispisati strana imena i rei koje se teko
izgovaraju itd. Strana imena uvek pisati u transkripciji nikad u originalu.
(XIII) U izvetaju koji se pie za elektronske medije nikada ne treba pisati skraenice pa makar
bile i veoma poznate UN, NATO, SVAPO, UNHCR. U izvetajima za novine prvi put kada se
pominje u tekstu napisati puni naziv i u zagradu staviti skraenicu Ujedinjene nacije (UN) su
prisutne... tako da se u daljem tekstu moe koristiti samo skraenica. Ma koliko skraenica bila
poznata korektno je navesti i njeno razreenje barem jednom u toku teksta jer uvek postoje osobe
koje ne znaju o emu je re.
(XIV) Izvetaj koji se pie za elektronske medije uvek prvo naglas proitati samome sebi i
zamoliti kolegu/koleginicu da ga sasluaju. Ako njima nije jasno menjati tekst izvetaja odmah.
Isto vai i za rei o koje se spotaknete prilikom prvog itanja. Menjati ih odmah jer e biti
problematine i prilikom itanja izvetaja u studiju.
(XV) U izvetaju izbegavati rei koje imaju nagomilane suglasnike i u novinskom i u tekstu za
elektronske medije (itavati, utivost, krt, farsino, rt, itsl).
(XVI) Izbegavati kliee: zatije pred buru; apsolutna farsa; lakmus papir; gorak kraj; dramatian
ishod; dramatina odluka; dati zeleno svetlo; zakon (odluka, dokument itsl.) koji donosi
glavobolju; horor; visoko rangirani; poslednji ali ne i zadnji; projekt; rudnik dobrih ideja; plaati
penale; sloena politika scena; monetarna ok terapija; autogol; gubljenje vremena; gordijev
vor; pet do dvanaest; dvanaest i pet; nadovezati se na, uti karton dobio je poslanik ..... itsl.
(XVII) Otvaranje izvetaja je najvanije. Mora biti atraktivno. Treba nai kljunu re i njome
poeti. Na primer ako je u pitanju saobraajna nesrea u kojoj ima poginulih tada je kljuna
informacija broj poginulih:
18 mrtvih u nesrei koja se dogodila popodne na raskrsnici meunarodnog puta E5 i skretanja za
Temerin.
Saoptenja su obino posebno markirana (nadnaslov u primeru sa leve strane): ili tekstualno ili
grafiki tako da itaoci mogu jasno da razdvoje novinarske od nenovinarskih tekstova. U
audiovizuelnim medijima takoe se posebno istakne u tekstu koji ita spiker (neutralni,
oficijelni govornik) da je re o nenovinarskom tekstu. Saoptenja se piu, posebno ona koja
govore o meudravnim odnosima, veoma biranim, protokolarnim jezikom. Takva saoptenja
bez konsultacija sa spoljnopolitikim komentatorima u redakciji ne bi trebalo skraivati.
pisanje teksta je slino graenju kue vani su detalji, njihova organizacija i dovoenje u
vezu da bi pria bila stabilna, kao i upotreba odgovarajueg vokabulara (jeziki izbori).
Naslovi u novinama
Naslov u novinama ima viestruku namenu: da privue itaoca da se upusti u avanturu itanja i
promiljanja teksta, zatim da prokomentarie tekst, da doprinese grafikom izgledu lista (tabloidi
su zasnovani na naslovima), a esto je naslov i ideoloki komentar dogaaja (cilj mu je
persuazivno / ubeivako delovanje na itaoce).
Naslov u novinama moe da bude jednostavan i sloen. Jednostavan sadri samo naslov u uem
smislu rei. Sloeni naslov sadri 3 elementa: nadnaslov, naslov i podnaslov.
Oslovljavanje osoba. Ukoliko su izrazito poznate moe samo ime i prezile ili samo prezime bez
navoenja uih informacija (dr, prof, predsednik vlade, predsednik sindikata...) (Primakov za
premijera, Jeljcin i Duma saglasni). Ukoliko je osoba manje poznata javnosti, navodi se
obavezno ua odrednica (Uhapen Veliki majstor italijanske loe P2 Lio eli/ neinformativno
bi bilo: Uhapen Lio eli).
Oslovljavanje samo linim imenom je retko i ne preporuuje se sem ako je lino ime na primer
deo naziva kao Vukov sabor ili je u pitanju pria o obinom oveku: Kako to Dule postie.
Ekspresivnost nalova postie se jezikim izborima ija je zajednika osobina umanjena
informativnost, a poveana poetska funkcija jezika. Postie se upotrebom stilskih figura,
frazeolokih izraza i neoekivanim jezikim spojevima.
Upotreba stilske figure poreenja: Njiva knjiga koja se ita; hiperbola: Giganti na tankoj
ici; personifikacija (davanje ljudskih osobina neivoj prirodi): Umivaju se gradske ulice/ loe
jer je ve izlizano mnogo bolja je neoekivana veza kao Paradajz planira porodicu. Upotreba
metonimije moe da bude i informativna tada je naslov najbolji Mraz i magla zatvorili
aerodrome. Vasi i saradnici (1980) navode nadalje da se u naslovima esto upotrebljava i
metafora. Uobiajeno je da je metafora ve poznata, a novina je njeno vezivanje za dati pojam
Tamni li zlato Hercegovine (tema teksta je odgajanje i prerada duvana).
Kada je cilj novinara senzacionalizam tada se jeziki izbori ogledaju u spajanju znaenjski
nepodudarnih pojmova (Peni se cena deterdenta/ cena moe da raste, pada, smanjuje se,
poveava ali ne i da se peni), dvosmislenostima (Zvezde testirale pivo/ne zna se da li je re o
estradnim zvezdama ili o nebeskim telima), neodgovarajuom upotrebom znakova navoda
(OVK otela 13 Albanaca/ stavljanjem OVK u znake navoda upujue se na sumnju da je to
uinila OVK ili se upuuje na sumnju da je OVK Oslobodilaka vojska Kosova, ve implicitno
sugerie da je ona na primer teroristika organizacija).
Kod senzacionalistikih naslova postoji opasnost da su nekomunikativni, ali i da vremenom
prelaze u stereotipe i postaju banalni, novinski izlizani (Zeleno svetlo za novi zakon,
Dvostruki standardi svetske zajednice, Ulja ni za lek).
Podnaslov sadri saetak celog teksta, ima nekoliko fleeva uglavnom odvojenih crticom (-)
ernomidin odustao i podrao Jeljcinov predlog da ef diplomatije bude novi kandidat za
predsednika vlade. Danas glasanje u parlamentu. Prvi znaci javnog optimizma).
Najava u elektronskim medijima
Najava u elektronskim medijima, posebno na radiju, za razliku od novina ne pravi se za vesti ve
samo za autorske rubrike. Dakle najavom se auditorijumu pre svega daje do znanja ko je autor
priloga koji sledi (bez obzira na novinarski anr o kojem je re).
Najava moe biti koncipirana na nekoliko naina. Dva su osnovna: (a) u fokusu je dogaaj; (b) u
fokusu je linost.
U fokusu dogaaj
1. istie dogaaj u celini
Sino je u Bakoj Topoli odran promotivni skup Srpske demokratske stranke, reporter Mira
Trapari:
Traka:7076
Prve rei:Sino...
Poslednje rei:.... Srpske demokratske stranke.
Traje: 2.00 (RNS Dnevnik 17.12.1992)
Ova najava sadri 3 komponente:
I: vreme i mesto odravanja dogaaja;
II: dogaaj;
III: podaci o autoru/autorki (npr. reporter, izveta, na stalni dopisnik, dopisnik Tanjuga, itsl +
ime i prezime)
2. istie najznaajniji segment dogaaja
Na poetku dvodnevnog zasedanja Narodne skuptine Republike Srpske usvojena je deklaracija
o zavretku rata koja stupa na snagu 8 dana nakon usvajanja. O deklaraciji, poruci srpskom
narodu u Srbiji i Crnoj Gori, i proglasu amerikom narodu, ije se usvajanje oekuje i situacija na
sarajevskom ratitu, opirnije u izvetaju Gorane Mihajlovi:
Traka: 9495
Prve rei: Na Palama...
Poslednje rei:....civila.
Traje: 3,25 (RNS Dnevnik, 17.12.1992)
Ovaj tip najave sadri 6 komponenti:
I: kada se dogaaj zbio (i gde);
II: koji dogaaj;
III: najvanija odluka;
IV: selekcija drugih vanih odluka;
V: novinarski anr
VI: autor/autorka
Vanost dogaaja daje znaaj odlukama. U odbiru koja od ova dva mogua modela primeniti
moe se rukovoditi vanosti dogaaja. Ukoliko je dogaaj od izuzetnog znaaja tada citirati
odluke, a ako je lokalnog znaaja tada u najavi izdvojiti dogaaj.
U fokusu uesnici dogaaja/linosti
1. istie linosti
Prvi izvetaj je o poseti predsednika republike Srbije Slobodana Miloevia Kosovu i Metohiji.
Reporteri su Radmila uki, Neboja Mihajlovi, Rade Tomi i Milo Lepovi:
Traka: 9561
Prve rei: Na platou...
Zavrava se aplauzom
Traje:14.00 (RNS Dnevnik 17.12.1992)
I: Istie se znaaj izvetaja navodei njegov redosled u emisiji;
II: funkcija ime i prezime linosti;
III: podaci o autorima (ta su u hijerarhiji medijske kue i njihova imena i prezimena).
2. navodi se direktni ili indirektni citat najznaajnijih rei jednog od uesnika/ce dogaaja.
Nikakav dogovor o Kosovu nije postignut i ne moe biti bez razgovora delegacije Vlade Srbije i
albanskih politikih partija. Svi drugi razgovori su neformalna politika askanja izjavio je na
konferenciji za novinare lider Srpske radikalne stranke i potpredsednik Vlade Srbije doktor
Vojislav eelj. Izvetaj P.P:
Traka: 3421
Prve rei: Vojislav eelj....
Poslednje rei: istakao je na kraju Vojislav eelj
Traje: 2.00
I: citat
II: gde je citat zabeleen
III: citirana linost
IV: podaci o autorki/autoru priloga
Odluka koji model e biti upotrebljen zavisi od znaaja osobe koja se citira, kontroverznosti citata
u odnosu na drutveno-politiki kontekst i kontekst kulturnog koda, i medija za koji se
izvetava. Na primer sve ee se u IP (informativno-politikim emisijama) TV putaju snimci sa
izvetajima bez najave s tim da se titluje (potpie na slici) ime novinara i geografska odrednica
odakle osoba izvetava.
Navedena su samo dva osnovna modela, varijacije su viestruke. Bitno je da je u najavi dat lid.
To znai da sve varijante lida koje su ve obraene u praktikumu mogu biti iskoriene za najavu
rubrika u elektronskim medijima.
Tehnika oprema teksta i trake koja se prilae zavisi od pravila o emitovanju programa svake
medijske kue ponaosob. Osnovno je da se prepoznatljivo obelei traka, poetak, kraj i vreme
trajanja priloga. U kompjuterizovanim medijima sve reeno vai za diskete. Osim toga nazivi
fajlova se moraju vrlo asocijativno davati da ne bi dolo do zamena prilikom programiranja za
kompjutersko emitovanje.
DIREKTAN PRENOS
Sutina, odnosno komparativna prednost nad ostalim, elektronskih medija je da su prisutni na
dogaaju i da dogaaj dovode u kuu slualaca i gledalaca. Direktan prenos je u sutini
kompletan izvetaj o dogaaju. Tada se medijsko vreme i vreme dogaaja podudaraju. Nema
saimanja ukoliko se dogaaj prenosi u celini, mada nije neuobiajeno da se prenose samo neki
njegovi delovi ili da se novinari javljaju direktno u program sa dogaaja objanjavajui ta se
odigrava uz manje inserte audio ili audiovizuelne.
Nije svaki dogaaj za direktan prenos. Informativna vrednost dogaaja, zatim njegova
radiofoninost ili televiziost su osnovni parametri koji dogaaj kvalifikuju za direktan prenos.
Direktan prenos podrazumeva:
(a) ukljuenje reportera nekoliko minuta pre poetka dogaaja koji e sluaocima i gledaocima
objasniti povod dogaaja, njegovu sutinu, uesnike, dati ukoliko je to potrebno neke brojane
podatke itsl.
Radio-reporteri e opisati mesto dogaaja i druge vizuelne elemente koji su vani da bi sluaoci
mogli da se uive u ceo spektakl.
Zadatak TV reportera na samom poetku nije umnogome manji. Oni mogu da upadnu u tipinu
greku prepriavanja elemenata koje gledaoci vide. Uvodnik u TV prenos stoga zahteva od
reportera da ponudi gledaocima set podataka vanih za dogaaj koji su im nepoznati.
Reporteri bi trebalo da pripreme barem trostruko vie arhivskog materijala za uvodnik direktnog
prenosa jer se nikada ne zna da li e dogaaj zaista poeti na vreme. To posebno vai za radioreportere jer zna se radio ne sme da uti ni nekoliko sekundi.
Veinu uvodnika u direktan prenos reporteri bi trebalo da napiu (bez obzira na iskustvo, rutinu,
poznavanje materije) to ne znai da u toku samog prenosa taj unapred pripremljeni tekst ne treba
da osveavaju elementima dogaaja iji poetak se pred njihovim oima priprema. Uobiajeno
je da se prati ko od poznatih linosti dolazi da prati dogaaj, kako se sami uesnici pripremaju za
poetak. Ukoliko redakcija obezbedi 2 reportera uobiajeno je da je jedan na samom mestu
dogaaja i pokuava da dobije izjave uesnika o njihovim oekivanjima, a drugi je u
reporterskoj kabini odreenoj za direktne prenose. Ovaj model je mnogo bolji jer omoguuje
kombinovanje, bolju pokrivenost dogaaja i veu atraktivnost prenosa. Takoe, mnogo je lake
reporterima da rade u paru jer su rastereeniji i mogu bolje da reaguju na sve nepredvienosti
dogaaja.
(b) U toku samog dogaaja od reportera se zahteva ozbiljna koncentracija i povremena
ukljuivanja.
Pre svega na licu mesta mora da odlui kada i sa kojim intervencijama e se ukljuiti u
objanjavanje dogaaja, interpretaciju onoga to je na sceni (bilo da je re o sportskom
takmienju, koncertu, sednici skuptine, sveanoj akademiji, mitingu). Pri tome ne bi trebalo da
reportersko ukljuenje gazi trenutnog govornika.
Zatim mora proceniti koliko dugo e to ukljuenje trajati i ta mu je cilj (1) pokrivanje praznog
hoda u dogaaju: pauza izmeu stavova u koncertu; vreme dok poslanici glasaju u skuptini;
smena govornika na sveanoj akademiji itd. (2) Intervencija zbog kontroverze koja je u toku
odvijanja dogaaja nastupila. (3) Paralelnog zbivanja koje preti da ugrozi dogaaj.
Kada je re o prenosu sportskog dogaaja na radiju reporteri su stalno angaovani u opisivanju
situacija. To je veoma zahtevan posao. Reporteru se moe olakati tako to e imati strunog
savetnika/savetnicu pokraj sebe koji e komentarisati pojedine situacije na borilitu i procenjivati
ishode. Kroz dijalog prenos dobija na dinamici.
Dobri reporteri su oni koji ne upadaju u jezike stereotipe (kosooki majstori celuloidne loptice
sa dalekog istoka, delfini u plavim kapicama, nai plavi momci, dok je lopta u vazduhu
reiu koji su igrai danas na terenu, na mlaani iri pliva kao foka, plee s vetrom u
lea, majstori pod obruima).
Odjava prenosa. Nakon to se dogaaj zavrio reporteru je zadatak da unajkraem rezimira
dogaaj. Ukoliko postoje 2 reportera to je i prilika za uzimanje izjava od uesnika i kratko
komentarisanje onoga to se dogodilo.
Radio reporter e na kraju odjaviti ekipu koja je obezbeivala direktan prenos. Nikada se ne sme
smetnuti s uma da je direktan prenos zaista timski rad i svaki lan tog tima je od neprocenjivog
znaaja, bilo ko da pogrei posledice snose svi, ali i zadovoljstvo uspeha treba podeliti sa svima.
Reporteri bi trebalo da pripreme rezervni tekst, ne samo za poetak i kraj prenosa, ve i za njegov
tok. Za to im mogu dobro posluiti arhive, statistike, interenet. to vie podataka i zanimljivosti
vezanih za linosti koje uestvuju u dogaaju ali i sam dogaaj to je prenos atraktivniji. Nikada se
ne bi smeli osloniti samo na sopstvenu elokventnost i domiljatost. Vano je unapred smisliti i
zapisati dobre reenine obrte za tipine i predvidljive situacije. Iskusni reporteri piu sopstvene
renike sintagmi i celih reenica koje bi mogli jednog dana upotrebiti.
Direktan prenos je najzahtevniji vid izvetavanja i za njega je neophodna veoma temeljna
priprema, izuzetna koncentracija, veba, ali i samokontrola. Izvetai ne smeju biti navijai ni u
jednom prenosu kako sportskom tako i politikom. Neutralnost je jedna od osnovih osobina
dobrih reportera.
INTERVJU
Intervju je temeljni novinarski anr pre svega u elektronskim medijima. Ujedno je to anr
kojim su se komunikolozi, lingvisti, sociolozi komuniciranja pa i psiholozi najvie bavili zbog
kompleksnosti odnosa (interakcije) uesnika u intervjuu, pre svega intervjuera/IR i intervjuisane
osobe/IE. Smatrajui da je intervju u osnovi svih novinarskih anrova bili oni monoloki ili
dijaloki ovim anrom emo se posebno baviti i sa teorijske i sa praktine strane.
Uesnici u medijskom intervjuu su dobrovoljno pristali da auditorijumu iskau ta znaju i
za ta smatraju da su kompetentni. Intervju moe biti i medijska mimikrija. On omoguava
novinarima da se zaklone iza autoriteta u saoptavanju informacija koje ili ne poznaju dovoljno,
ili nisu sasvim u skladu sa ureivakom politikom.
U definicijama intervjua uopte nije dovoljno panje posveeno vanosti krajnjeg
korisnika (auditorijum, porota, razred) niti je posebno isticana institucionalnost ovakve
interakcije. Sva panja je usredsreena na direktne uesnike (IR/intervjuera i IE/intervjuisanu
osobu) i osnovne elemente: pitanja i odgovori.
Greatbach (1988, 404) za razliku od mnogih teoretiara obraa panju na nain voenja
intervjua odreujui klasini medijski intervju pomou 7 pravila u kojima istie da se IR i IE
ograniavaju na postavljanje pitanja i davanje odgovora; zatim da IR-ovi izbegavaju reakcije
svojstvene svakodnevnoj konverzaciji (Zar zaista?; Jelte?; Ma nemojte mi rei?!); nadalje
IR obino najpre iznose neku tvrdnju, ili podatak da bi na osnovu toga postavili pitanje, a IE to
razumeju kao prethodnicu pitanja. Raspored reda govorenja kod intervjua sa vie uesnika obino
odreuju IR, koji takoe uglavnom i otvara i zatvara intervju. Ukoliko doe do odstupanja od
standardne forme pitanja-odgovori to se opravdava i na karakteristian nain ispravlja.
Slino navodi i Cohen (1989, 436) smatrajui da je medijski intervju forma
intervencije ili medijacije u odnosu izmeu osobe koja govori ili eksperta i publike (podvukla
DV). Po ovom autoru sagovornici (IR i IE) su veoma zainteresovani za intervju odnos, ali svaki
iz razliitih razloga. Nekada je situacija takva da obe strane sarauju i da im odgovara tok
intervjua, ali se deava da taj odnos krene drugaijim putem i interakcija bude dovedena u
pitanje, posebno ukoliko IR ozbiljno poljulja pozitivni imid IE. Auditorijum na osnovu
postavljanja pitanja moe da uoi da li se IR uljudno ponaa prema IE. Ova definicija u fokus
stavlja uesnike u intervjuu (IR-IE-auditorijum) njihov status, zatim komunikaciju. Izostaje
insistiranje na komunikativnim inovima pitanja i odgovora.
Jugoslovenski autori bavili su se definisanjem intervjua ili kao leksikografi (Vujaklija,
Srdi), ili kao novinari - tvorci praktikuma za medijsku praksu (Slavkovi, eki, uri,
Plenkovi) ne uputajui se u teorijska razmatranja problematike medijskog intervjua, ve ga
osvetljavajui samo na nivou medijskog anra.
Vujaklija (1954, 362) definie cilj intervjua kao razgovor izmeu saradnika nekog lista i
kakve istaknute linosti iz javnog ivota o aktuelnim pitanjima, koji e taj saradnik docnije
objaviti u svom listu (podvukla DV). Vujaklija u sredite definicije stavlja IR i IE. Posredno
asocira na auditorijum i institucionalnost, navodei da je razgovor IR i IE javan, namenjen
publikovanju. I u ovoj definiciji izostaje tano navoenje komunikativnih inova imanentnih
intervjuu.
Klasini medijski intervju prema Leksikonu novinarstva (Srdi, 1979, 96) ima funkciju
da neto novo saopti i da to to saopti - protumai na nain kako to shvata intervjuisana
linost. Definicija posebno istie novost informacije i IE.
Slavkovi (1981), osnovu intervjua ine pitanja i odgovori u kojima se razlae tema i
pojavljuju linosti. To pokazuje da su elementi vrsto meusobno povezani, ak proistiu jedan iz
drugog: aktuelna drutvena situacija zahteva odreenu temu, odreenog sagovornika, a
sagovornik odreena pitanja. Slavkovi istie komunikativne inove pitanja i odgovora, ali to
je mnogo znaajnije, uoava znaaj drutveno-politikog konteksta za intervju.
eki (1983, 142) intervju smatra metodom definiui ga kao put da se doe do izvora
informacija, da bi on dao vest, miljenje (stav) ili objanjenje. U sreditu panje ovog autora je
dobijanje nove informacije, dakle poruka.
uri (1989, 143), navodi da je intervju izvetaj o razgovoru, koji ima karakter vesti
novosti. uri se takoe zalae kao i eki za intervju kao sredstvo ili metodu kojom se dolazi
do nove informacije, ali u razmatranju intervjua posebno istie da su intervjui pred mikrofonom i
kamerom sasvim neto drugo i da ne moraju da daju informaciju o temi ve da mogu da
razotkriju sagovornika i njegovo stvaralatvo. Time uri ukazuje na uticaj konteksta medija na
realizaciju anra ne insistirajui na optoj definiciji.
Ono to medijski intervju razlikuje od svih ostalih novinarskih anrova je njegova
prezentativnost (Plenkovi, 1990, 129). Cilj je da se neke informacije prezentuju auditorijumu
na atraktivniji nain nego to je to mogue monolokim novinarskim formama. Isticanjem
prezentativnosti uvodi se u definisanje intervjua auditorijum kao jednako znaajan uesnik
govornog dogaaja (IR-IE-auditorijum) ijem informisanju je intervju i namenjen.
Autori su, shodno definicijama koje su u fokus stavljale neku od karakteristika intervjua,
delili intervjue na razne naine. U Leksikonu novinarstva (1979, 97) intervjui su svrstani u tri
velike grupe koje ine klasini intervju (vane linosti i pitanja se dostavljaju ranije),
kombinovani intervju (intervju-portret, intervju-profil, intervju-reportaa) i improvizovani
intervju (bez pripreme, iznenadni razgovor, izvan studija, samo u elektronskim medijima). U ovu
podelu ugraena su tri kriterijuma ali ne istovremeno za svaku kategoriju: nain pripreme, linost
koja gradi temu i mesto intervjua. Ova klasifikacija nije dosledna i jasna.
eki (1983, 142-144) intervjue razlikuje na osnovu karaktera (organizovan, usputan,
sluajan, dogovoren), naina na koji se radi (stojei i sedei), rezultata (moe da se objavi sve,
deo, ili nita), metoda (usmen, pismen), odnosa prema intervjuisanom (mogu se videti IR i IE i ne
vide se IR i IE/potom se poalju odgovori), broju intervjuisanih (jedan ili vie), broju onih koji
intervjuiu (jedan ili konferencija za tampu). Osim toga prema cilju i sadrini svi prethodni
intervjui mogu biti: razgovor sa ovekom sa ulice, intervju sa zainteresovanom linou, intervju
sa linou koja je interesantna za itaoce ili sluaoce i vaan ili znaajan intervju
(najkompetentnija linost). ekieva klasifikacija je nedosledna, neprecizna, komplikovana,
terminoloki potpuno neadekvatna, i nema jasno definisane kriterijume.
uri (145) nudi etiri tue klasifikacije intervjua, pri emu se ne odreuje prema njima,
niti daje sopstvenu. Navodi da ameriki autori (ne i koji) razlikuju 5 vrsta intervjua: prigodni, sa
linostima, sa ovekom na ulici, o novostima, telefonski; ili informativni, mnenjski, opisni,
okrugli sto, konferencija za tampu. Zatim citira klasifikaciju Tome Martelanca koji razlikuje
intervjue po sadraju (politiki, privredni, kulturni, sportski); po nainu (usmeni, pisani,
telefonski); po znaaju (novost, lini, biografski, polemini); po obradi (jednostavni ili prisni). I
dopunjuje navodom Mance Koir koja smatra da treba dodati jo 2 vrste po pripremi
(pripremljeni i improvizovani) i po nameni (informativni, pouni ili zabavni).
Ni jedna od navedenih klasifikacija ne zadovoljava jer nema jasnou, doslednost u
kriterijumima i iroku primenljivost. Autori, takoe, meaju medijske anrove sa kategorijama
prema kojima bi trebalo uiniti klasifikaciju.
Auditorijum na osnovu medijskog iskustva moe veoma
lako otkriti osnovne
karakteristike kao to su pripremljenost, zatim na osnovu strukture intervjua moe da odredi gde
je snimljen i kako se emituje (u ivo ili sa trake). Prema nainu na koji IR (ne) uvaava IE-ov
imid auditorijum e oceniti kakav je drutveni status IE-a i koji su IR-ovi ciljevi i tako dalje. Iz
reenog se mogu uoiti tri osnovna kriterijuma za podelu intervjua lako uoljiva svima i
primenljiva na sve medijske intervjue: stepen pripremljenosti, mesto beleenja/snimanja i stepen
uljudnosti IR.
I kriterijum: pripremljenost IR za intervju: nepripremljen, polupripremljen i pripremljen intervju.
II kriterijum: mesto snimanja intervjua: studijski i terenski intervju.
III kriterijum: stepen uljudnosti IR prema IE: mlak, drzak i izazovan intervju.
auditorijum. Meutim, novinski intervju nudi druge pogodnosti kao to je, recimo, studioznije
proitavanje intervjua, vraanje na pitanja i odgovore koji su ve proitani, udubljivanje u tekst
koji nudi vieslojna znaenja i uvanje u dokumentaciji kao svaki drugi pisani tekst, tako da moe
imati vie pojedinaca italaca u razliitim vremenima.
II kriterijum: mesto snimanja intervjua
Studijski se odvija u instituciji elektronskih medija. Moe biti emitovan u ivo, ili snimljen,
zatim montiran i kasnije emitovan. U novinama se moe snimati na reporterskom kasetofonu u
redakciji i tada ima sline karakteristike kao studijski intervju za elektronske medije.
Za IR-a studio je prirodno okruenje gde je osoba koja vodi intervju tu potpuno na
svom terenu i dominira u odnosu na IE. Zadatost studijske situacije doprinosi institucionalizaciji
intervju interakcije. IR odreuje uslove intervjua: da li e biti u ivo ili snimljen, zatim
trajanje, tok, promene tema, ukljuivanje auditorijuma telefonom, selektira i ita prispela pitanja,
animira sluaoce da se javljaju i iznose svoja miljenja, ili iskljuuje potpuno auditorijum iz
emisije, odreuje da li e biti muzikih pauza, bira tip i duinu muzikih numera i ima pomo
tehnikog osoblja u realizaciji intervjua.
IE je u znatno loijem poloaju i zato podreenom. Tehnika modernih studija je veoma
zahtevna. Tehnike pripreme pre intervjua kojima prisustvuje i IE mogu da utiu na
koncentraciju. Takozvani efekat mikrofona dodatno pojaava tremu i nelagodnost. IE, osim to
vodi rauna kada je njegov red govorenja i kako da preuzme re od IR, ili drugih IE, ima na umu
i tehnike detalje: da li je njegov/njen mikrofon ukljuen u trenutku kada eli da se ukljui u
razgovor; ta da uini ako je zapoeo/la svoj red govorenja pre nego to je studijski semafor
pokazao da su mikrofoni ukljueni; kada to ispravi, na koji nain ponavlja poetak reda
govorenja jer ne zna ta je prethodno snimljeno na traci, a ta ne? Njegovi/njeni saradnici nisu u
blizini da mu/joj pomognu savetom, ili da ga/nju podsete na neki vaan podatak.
Kada se studijski intervju emituje u ivo - direktno u etar komunikativna situacija je jo
sloenija. Sama svest da sve to se kae tog trena dopire do mnogobrojnih, nevidljivih, slualaca
bez mogunosti da se naknadno ispravi, dodatno optereuje IE-a. Tehnika ukljuivanja slualaca
u program, koji postavljaju pitanja telefonom, osporavaju, ili podravaju odgovore IE, moe
potpuno IE-a da izbaci iz konteksta intervjua i onemogui IE da formira svoju ulogu istovremeno
prema IR i prema auditorijumu. Komunikativnim treninzima mogu se uspeno prevazii sve
tekoe ovakve intervju situacije. Poto su intervjui u ivo veoma dobro prihvaeni kod
medijske publike, javne linosti se posebno pripremaju za takve situacije uz pomo strunjaka za
odnose sa javnou (PR: public relation manager) koji im dizajniraju nastupe u javnosti.
Terenski intervju se odigrava u okruenju IE-a, ili na mestu dogaaja povodom kojeg se intervju i
snima. Atmosfera lica mesta daje, posebno radijskom intervjuu, zvuke okruenja i time
pomae imaginaciji slualaca da doaraju prostor u kojem se dogaaj zbio, ili u kojem ivi i radi
IE, a koji u trenutku sluanja intervjua i oni partcipiraju iz svojih prostora. Za IE to je mnogo
prirodnija situacija za intervjuisanje. Tu se IE statusno bolje osea jer je IR u njegovom
okruenju. Osim toga u svakom trenutku moe da prekine intervju, konsultuje saradnike, ili
literaturu za dodatni podatak, ili jednostavno izmeni tok intervjua, ispravi greku koja je
napravljena. Tu IE odreuje trajanje intervjua, uslove pod kojima se intervju odvija, stepen
formalnosti institucionalne interakcije.
IR je u situaciji terenskog intervjua u loijoj poziciji. Optereen/na je tehnikim
detaljima: eka na prijem kod IE, ogranieno je vreme za intervju, esto sam/a snima intervju (za
radio prezentaciju) pa osim o toku intervjua mora istovremeno da vodi rauna i o valjanosti
snimka, poloaju mikrofona, dodatnim zvucima iz okruenja koji mogu da utiu na snimak.
Ukoliko je u pitanju iznenadni dogaaj IR nema vremena da se pripremi pre intervjua. Na terenu
ne moe da konsultuje dokumentaciju, a ukoliko je i jezika barijera prisutna ishod intervjua je
neizvestan.
Priprema za intervju
(1) Upoznati se sa problemom koji je u sreditu intervjua ili sa linou koju bi trebalo
intervjuisati;
(2) U odnosu na kontekst medija odrediti tip intervjua;
(3) Pribeleiti relevantne podatke i skicirati pitanja samo u tezama;
(4) Proveriti nekoliko puta podatke koji se odnose na intervjuisanu osobu i temu.
(5) Ostaviti dovoljno vremena da se stigne na intervju u tano zakazano vreme;
(6) Pre nego to se krene na intervju treba proveriti svu potrebnu tehniku opremu (baterije,
akumulatore za magnetofone, kasetofone, mikrofone i kamere...trake, tejpove...)
(7) Odea intervjuera i cele ekipe mora odgovarati mestu intervjua i linosti koja se intervjuie;
(8) Pre poetka intervjua malim neformalnim razgovorom razbiti tremu. Dok intervjuiete
osobu gledajte u oi, ne vrtite se na stolici, ne maite rukama. Ne simulirajte intervju pre
snimanja (drugi put nikada nije tako uspean intervju kao prvi put).
(9) Pre intervjua stvoriti prijateljsku i kooperativnu atmosferu time se nepoverenje sagovornika
ponitava;
(10) Ne itati pitanja niti dozvoliti intervjuisanoj osobi da ita odgovore;
(11) Sluati odgovore i na osnovu njih postavljati nova pitanja, ne slediti iskljuivo skicu koju ste
unapred sainili.
(12) Ukoliko ste nesigurni napiite samo prvo i poslednje pitanje a ostala improvizujte.
raspravu o ovoj temi u narednom terminu iste emisije/ hvala vam lepo imamo jo samo toliko
vremena da emisiju zakljuimo i odjavimo ekipu....
Paljivo sluajte sagovornika, postavite potpitanje ako vam neto nije jasno u odgovoru, jer
to e ostati nedoreeno i sluaocima/gledaocima.
Pitanja koja nije preporuljivo postavljati: Recite nam neto o sebi?; I na kraju ako vas
neto nismo pitali, a vi biste eleli da kaete, sada imate priliku.; Ja vas ne bih pitao/la ali
javnost se zanima, pa bismo zato eleli da nam neto kaete ipak i o toj aferi.; Dok smo se
dogovarali za ovaj intervju rekli ste mi pa sad to objasnite i naem auditorijumu..
Gledajte intervjuisane osobe u oi kada im se obraate, nikada ne treba zaboraviti da je
intervju interakcija.
Nije preporuljivo intervjuisati svoje dobre prijatelje jer nemate kritiku distancu prema
njima i imate veoma mnogo podrazumevanog znanja o njima to va intervju moe uiniti
nedovoljno informativnim i suvie privatnim.
Kada je va sagovornik osoba sa kojom ne biste eleli ni na ulici da vas neko sretne kako
razgovarate nije uputno da auditorijum to primeti. Imajte na umu da sigurno deo
auditorijuma smatra da je ta osoba prava, pozitivna i interesantna za javnost. Moete se
ne slagati sa stanovitem takvih osoba, ali ne moete biti agresivno neizbalansirani i neprijatni
tokom intervjua.
Ukoliko se intervju snima na kraju razgovora novinar obavezno treba da proveri kvalitet
snimka pre no to napusti mesto snimanja.
Intervjuu kao osnovnom novinarskom anru posvetili smo vie panje jer smatramo da su
savladavi intervju novinari nauili veliki deo zanata posebno oni koji su se opredelili za
elektronske medije, stoga smo intervju kao anr osvetlili iz ugla radio prezenteacije. Prilagoditi
intervju novinskoj ili TV prezentaciji ne zahteva izrazito mnogo otklona od predstavljenog
modela. Novine imaju pogodnost to se uokvireno mogu citirati najznaajnije rei sagovornika i
na taj nain ih istai u odnosu na celokupan intervju. Ukoliko je intervju predug saimanjem
teksta prepriavajui njegove delove moe se postii dinamika. Pitanja koja nisu najbolje
postavljena lako se preformuliu za pisani tekst. Uobiajeno je da se pre objavljivanja novinski
intervju da na autorizaciju intervjuisanoj osobi.
Radijski intervju je markiran jednodimenzionalnou ovog medija. On je izrazito auditivni medij
tako da prenosi samo zvuni deo konteksta intervjua, a vizuelni ostavlja imaginaciji slualaca.
Smatra se da dobar IR ovu injenicu stalno ima u vidu i usmerava intervju tako da olaka
auditorijumu razumevanje razgovora. Stoga empatie i sa sluaocima i sa sagovornikom i
istovremeno slua ta i na koji nain odgovara IE. Na osnovu reenog moe se zakljuiti da u
radio intervjuu ne bi trebalo da bude mnogo podrazumevajueg. Uesnici radio prezentacije stoga
uglavnom objanjavaju sve to bi inae vizuelna komunikacija pruala sagovorniku u drugim
okolnostima. Ponaaju se kao da su i sami lieni vizuelne komunikacije.
Praksa ukazuje da IR stalno imenuje IE kada preuzima red govorenja, jer nije dovoljno uesnike
u radio intervjuu predstaviti samo na poetku, valja ukljuiti i meunajavu i odjavu intervjua.
Radio intervju bi trebalo da bude kratak i dinamian. Radiofoninije je ako se dugi intervjui
segmentiraju u manje celine. Tako ga auditorijum lake prati.
Oekivano je da jezik radio intervjua bude standardan, uz izostavljanje specijalizovane leksike i
skraenica. Brzina govorenja umerena kako bi prosean slualac imao vremena da jo na
fonetskom nivou prepozna re, a zatim u kontekstu izgovorenog, razume njeno znaenje u toj
prilici. Istovremeno, teko je pratiti i sporo govorenje sa dugim pauzama. Radio je medij kojem
ne odgovaraju tiina, oklevanje i monotonija. Algoritam radijskog intervjua pogledati u
Odeljak 4.
Za razliku od radio intervjua TV intervju ima sliku koja auditorijumu daje utisak odreene
atmosfere (domaa, hladna, topla, konvencionalna, nekonvencionalna...). To se postie pre svega
scenografijom. Voditelji TV intervjua imaju dodatnu potekou to im je zbog prirode medija
oteana interna komunikacija sa tehnikom i intervjuisanom osobom posebno kod ivog
programa (dostavljanje pitanja auditorijuma u toku emisije, prekidanje gostiju ukoliko odue sa
odgovorom, koordinacija sa tehnikom kada se eli ubaciti neki snimak za ilustraciju ili reklamni
blok, muziki spot itsl). Dobrom reijom se ti nedostaci mogu otkloniti.
Kod TV intervjua, posebno ukoliko je vie gostiju u studiju, vrlo je vano da se svaki put kad
neko od gostiju pone da govori pojavi njegovo ime na ekranu, bez obzira da li je voditelj oslovio
sagovornika ili ne.
TV intervju ne trpi duge monologe ni u pitanju niti u odgovorima.
Radio i TV intervju je omiljeni medijski anr novih, dinaminih i niskobudetnih stanica, stoga
ovaj anr treba dobro savladati.
IZJAVA
Izjava je intervju bez pitanja. To je najkrai dijaloki medijski markiran anr. Izjave
novinarima daju najee samo javne linosti koje su se nale u nekim izuzetnim situacijama i
povodom znaajnih dogaaja kada bi trebalo brzo i efikasno medijski delovati. U takvim
okolnostima IR je statusno daleko ispod IE i potpuno nebitan kao uesnik u intervjuu. Kada IR
uzima izjavu - postavlja pitanja, ali ih kasnije u montai izbaci i emituje samo jednu
izmontiranu celinu kao zaokruen odgovor. U nekim kulturama u kojima radio i TV, posebno
u vestima, neguju brzu smenu kratkih rubrika, izjava je est medijski izraz (u SAD na primer:
Cohen, 1989, 437; Edwards i Freeman, 1994). Zbog nametnutog vremenskog ogranienja u
montai se izbacuju IR pitanja i ostavljaju samo najznaajniji delovi IE odgovora. U TV
emisijama vesti, potpie se ime IE pod izjavu (ne najavljuje se spikerski) da bi se utedelo TVvreme.
ANKETA
Anketa je mehaniki zbir izjava ili kratkih intervjua sa sluajnim, najee anonimnim
uesnicima koji odgovaraju na isto pitanje. Obino se snima na nekom javnom mestu (ulica,
stadion, pijaca). Ukoliko se anketa snima za TV trebalo bi veoma oprezno odabrati mesta. Naime
u pozadini anketiranih osoba ne bi smela da stoji neprestano samo jedna jedina prodavnica, ili
logo neke poznate firme, bilbord sa reklamom nekog proizvoda jer e se tada vaa anketa
emitovana, na primer, u okviru informativno-politikog programa, protumaiti kao implicitni
ekonomsko-propagandni program to etiki kodeks zabranjuje. Anketa se uvek montira pre
emitovanja. U montai se bitno skrauju i pitanja i odgovori. Ostavlja se samo ono to e IR
posluiti u emisiji kao ilustracija za temu o kojoj e govoriti, na primer, sa gostima u studiju.
Redosled govorenja anketiranih je takoe plod IR montae. Nema pauza, pogrenih poetaka,
preklapanja, jer se sve to u montai izbacuje da bi anketa bila to kraa i efektnija.
Anketa bi trebalo da poslui kao glas javnog mnjenja, mada je to u sutini montirani
glas naroda. U anketi je IR apsolutno dominantna osoba u interakciji, jer ne samo da odabira ko
e govoriti i ta e govoriti, ve i ko nee govoriti. Montaa omoguuje manipulaciju iskazima
tako da je anketa, iako u mnogim medijima omiljen anr, u sutini veoma provokativan i
persuazivan komunikativni dogaaj.
Primer ankete snimljene na ulicama Beograda povodom kontramitinga decembra 1996.
(N=novinar; R=reporter; U=uesnik/ca u anketi)
N1: A sada ete uti kako su uesnici mitinga za Srbiju u Beogradu doiveli ovaj skup.
U1: Miloevi mislim da je rekao sutinu i ono to je najbitnije u ovom trenutku za nau Srbiju i
za nau Jugoslaviju da joj treba mir i stabilnost, rad i red.
U2: Pokazao je da je jak i sposoban i da ima ko da ga voli i zato da ga voli.
U3: Miloevi je pokazao pravu sliku srpskog naroda kroz ono to je rekao. Izrazio je miljenje
srpskog naroda, a narod je opet izrazio podrku Miloeviu.
U4: Govor je bio super. Bio je odlian. Sve je bilo O.K. Samo koalicija je bila toliko drska i
toliko bezobrazna da je, da je to straobalno, da je to sramota za Beograd to ima takvu opoziciju.
Kod nas takve opozicije nema, nit je ikad bilo, niti bi dozvolili da je ikad i bude.
R1: A odakle ste?
U4: Ja sam iz Krte njive.
U5: Doao sam na miting kod naeg Slobe Miloevia. Odlino na ptredsednik govorio je. Svaka
mu ast. Vladar na poten ovek.
U6: Miting je bio velianstven. Doli smo da podrimo naeg predsednika koji je zasluio, koji
nas vodi da...u...u svet, mir, slobodu. Zato smo doli da ga podrimo. Hoemo nau Srbiju,
neemo niko drugi da nam vlada.
U7: Sve to je kazao, odlino je kazao. I tano je kazao. I da nije njega mi bi plivali u krvi. Danas
on jedini je ovek koji se bori za zakonitost u ovoj zemlji. On je jedini nas spasao od ruenja, od
unitenja, jer je sve bilo spremno da se Srbija uniti, da se rasturi, kao to se rasturila Jugoslavija
cela, da se rasturi i Srbija tu nama.
U8: Sluao sam veeras govor Slobodana Miloevia. Mislim da je bio prilino...ne prilinojasan. Jasno je kazo...aa...da su institucije tu, da je pravo demokratije svakog onoga, ali da ima
mesto za obraanje i za reagovanje u sluaju nepravilnosti, on je...on stoji iza toga. Ako je negde
nepravilno, da to treba da se otkloni, ali u odreenim i nadlenim institucijama.
U=IE (uesnik/ca u anketi = intervjuisana osoba) nema nikakvih prava jer je anonimna
osoba i nikada ne prisustvuje montai, odnosno nema mogunosti da svoj montirani iskaz
odobri, ili ne odobri za emitovanje. U klasinom intervjuu IE ima mogunost da se brani, ili
ak da ne odgovori na pitanje za koje smatra da moe da ugrozi njegov/njen pozitivni imid. U
telefonskom razgovoru nezadovoljni odnosom IR sluaoci ukljueni u radio/TV program
mogu da prekinu vezu. Nasuprot tome uesnici u anketi nemaju nikakvu mogunost da utiu
na emitovani materijal. Anketa ukoliko ne sadri oprena miljenja o problemu nije dobra.
pevaju itsl; (c) ispovedaonica - radio je takozvani topli medij, kuni prijatelj kojem se mogu
saoptiti i najvee intimnosti, od njega traiti savet od lekarskog pa nadalje, umesto psihijatra i
ispovednika treba okrenuti broj svog omiljenog radija; (e) glas naroda radio prua ansu
marginalnim grupama da kau ta misle o svemu i svaemu od politike do sporta, to je
najbezbolniji nain da doe do pranjenja nagomilane socijalne energije bez ikakvih posledica po
drutvenu stabilnost. Ameriki teoretiar Crtisell ovako je definisao funkcije ukljuivanja
slualaca u program. Na taj nain prua se prilika sluaocima da (1) iskau miljenja marginalnog
i atipinog karaktera, ona za koja radio u uobiajenim terminima nije otvoren. (2) Zatim, daje im
ansu da se javno eksponiraju, da budu barem na kratko medijske linosti. IR u ovom sluaju
nije u dijalogu sa odreenom osobom ve je samo podstie da peva, pria viceve ili govori o sebi
i slino. Uobiajen nain takve upotrebe auditorijuma je u radio kvizovima, raznim
pogaalicama, nagradnim igrama. (3) Kontak emisija im prua, na kraju, mogunost i da se
ispovedaju. Sluaoci ele da priaju o nekim svojim potrebama, da dobiju savet ili panju. IR
smatraju prijateljem kojem priaju o svojim problemima. Sluaoci zanemaruju injenicu da
govore pred mnogobrojnim auditorijumom, gube oseaj stida i neprijatnosti vizuelne interakcije
sa nepoznatim osobama. Posebno, ukoliko se osoba redovno javlja u odreenu emisiju i sa IR
glasom se gotovo srodila tada je njihov dijalog gotovo intiman. Funkcija radija je u ovom sluaju
fatika (u smislu koji ovom pojmu daje R. Jakobson) i na neki nain terapeutska, a telefonski
intervju gubi osobine institucionalne komunikacije i prelazi u telefonsko askanje.
Kontakt emisije su najpopularnije u lokalnim radio stanicama.
Kada se telefonska anketa poklapa sa terminom emisije tada se to naziva Kontakt emisija
Kontakt emisija ili kontakt program. Drugi termin je kod nas uobiajeniji s tim to se
izjednaava znaenje pojmova emisija i program. Kontakt emisija je telefonski intervju sa
sluaocima o odreenoj temi koji se emituje u ivo. esto se kombinuje sa gostima u studiju.
Ovo je jedini medijski anr u kojem je trea strana (auditorijum) obavezno direktno ukljuena u
institucionalnu interakciju sa IR i IE. Ovakve emisije stvaraju iluziju (podvukla D.V.) da je
radio, medij dvostruke, povratne komunikacije, da potvrdi, takoe, kako odreena stanica, ili
kanal ima svoju vernu i mnogobrojnu publiku i da je ta publika sposobna da razume i odgovori na
poruku koju medij alje (Crisell, 1994, 189). Praksa pokazuje koliko je to samo iluzija. Radijska
realnost, kontakt emisija sasvim je drugaija. Svaki kanal pa i svaka emisija, ima odreeni uski
krug slualaca koji se uvek javljaju telefonom u emisiju. Istovremeno, u prosenoj kontakt emisiji
duine 60 minuta, ukoliko se u program ukljui samo deset osoba, radiofonski je utisak da su se
telefoni usijali i da je nebrojeno slualaca na talasnoj duini ba tog radija. Zato elektronski
mediji rado koriste ovaj anr.
U pitanju je ustvari statusna komunikacija u kojoj je IR dominantniji nego u klasinom
intervjuu. Retki su u medijskoj praksi voditelji-novinari (IR) koji su dovoljno u pozitivnom
sadejstvu (respon-constructive - termin koji uvodi Crisell, 1994, 190) sa sluaocima da ne bi
upali u zamku ovog izrazito sloenog medijskog anra. IR ima mo, ali i odgovornost da na
licu mesta, najpre, odabere sa kim e razgovarati, a sa kim nee, zatim, odluuje u kojem trenutku
e prekinuti razgovor, bez obzira da li to drugoj strani odgovara ili ne, i na koji nain e to
uraditi. U telefonskom intervjuu sa nepoznatim osobama IR u mnogo manjoj meri obraa panju
na ouvanje njihovog pozitivnog imida, takoe u mnogo manjoj meri se dri uobiajenih pravila
lepog ponaanja. IR esto kri veinu Leechovih maksima koje ine princip utivosti.
Kontakt emisiju moemo posmatrati i kao radijsku inverziju (Crisell, 1994, 199). Nije
samo program za sluaoce ve je program koji realizuju sami sluaoci, dakle koriste radio i
aktivno (kao uesnici u intervjuu) i pasivno (kao publika).
TV jo nije usavrila prezentaciju direktnih ukljuenja tako da je radio tu u velikoj prednosti.
Pandan u novinama bi bile rubrike meu nama ali tu nedostaje komunikacija medij-publika.
Savet: bez dobre pripreme i organizatora programa koji e proveravati telefonske pozive ne
uputati se u avanturu telefonskih anketa.
VODITELJI
U elektronskim medijima voditeljstvo je izrazito vaan element koji doprinosi dobrom/loem
imidu radio ili TV stanice. Ograniavamo se u ovom praktikumu na voenje informativnog
programa, mada veina ovde navedenog vai i za voditelje u kulturno-zabavnim emisijama.
Nain voenja uslovljen je kontekstima, pre svega kulturnim kontekstom i kontekstom
medija/emisije. Ameriki voditelji su spontaniji od evropskih. Kod nas Radio B92 u
informativnim emisijama, pre svega Noniku, sledi ameriki model (tako na primer voditelj
kae: vest za laku no, moja omiljena danas je.....). Ameriki voditelji se stalno smee pa i dok
izveatavaju sa ratnih podruja, evropski su uvek ozbiljni i kada izvetavaju sa karnevala u
Veneciji.
Od voditelja pa i od spikera oekuje se da u saoptavanju vesti ne unose osobenosti svog
karaktera, od njih se okuje da govore sa autoritetom osobe koja zna i koja se razume u ono o
emu govori.
U gotovo svim prirunicima za novinarstvo naglaava se kako je poeljno da su osobe koje
saoptavaju vesti:
Autoritativne, poseduju kredibilnost, jasnou u izraavanju, toplinu u ophoenju prema
auditorijumu, personalnost, profesionalnost, dobar glas i arm, vie nego samo dobar izgled.
Dobra je praksa da emisiju vesti vode dnevni urednici. Pre svega stoga to imaju uvid u dogaaje
dana i ukoliko emisiji preti, zbog obilja materijala, da probije termin oni lako u studiju u toku
emisije mogu da vre dodatnu selekciju, kao i da procene da li treba objaviti vest koja je stigla u
toku trajanja emisjije.
Profesionalizam u voenju informativnih emisija stie se dugogodinjom praksom. Niko nije
osloboen predrasuda, profesionalci od drugih novinara razlikuju se po tome to predarasude
ostave kod kue kada krenu na posao. Naime ukoliko se informacija vie kosi sa linim
ubeenjima novinara, tim je sa vie respekta mora razmotriti da ne bi lini stav bio opredeljujui
u odnosu na datu vest.
Voditelji radijskih emisija posebnu panju moraju obratiti na glas, da ne bi odali svoj privatni
stav prema dogaaju ili osobama o kojima saoptavaju, a TV voditelji o gestovima i mimici.
Za voditelje se uobiajeno postavlja pitanje da li imaju radiofonian glas? Danas vie kriterijumi
ta je radiofoninost nisu tako otri kao nekada. Dovoljno je da je glas sluljiv, da zvui
prijateljski (kako god ovaj pojam shvati auditorijum) i jasan. O nekim posebnim karakteristikama,
na primer vokala, konsonanata, akcentuacije i zvunim odlikama se ne raspravlja. Deava se ak
da veoma uspeni, popularni voditelji imaju i neznatnu govornu manu, da meaju ekavicu i
ijekavicu, da skrauju duine i ne poznaju u izgovoru sva 4 akcenta karateristina za standardni
knjievni srpski jezik. Naravno to ne podrazumeva da su ba zato uspeni ve da modernom,
lokalnom radiju odgovara i dinamian tip voditelja koji govori vie kao neko iz susedstva, a ne
kao institucija, besprekorno, formalizovano, radiofonino, hladno. Osim toga danas moderna
tehnologija pomae da se i glas kreativno doterauje.
Ono to moe biti pomo u savladavanju voditeljskog zanata su sledeih nekoliko korisnih saveta
koji se inae navode u veini konsultovanih pravila ponaanja za novinare velikih medijskih kua
poput BBC iji pravilnik parafraziramo:
Pre ulaska u studio dobro je popiti neko mlako osveavajue pie recimo cvetni aj (nana,
lipa), au obine vode. Ne piti pred program u ivo gazirane sokove, jak aj (ruski), vruu crnu
kafu ili vrue oslaeno mleko, alkohol. Ne ii u studio sa punim stomakom ali ne i potpuno
gladni;
- Ne trite do studija, biete zadihani i u takvom stanju teko da ete delovati autoritativno
otvarajui emisiju; vrlo je korisno nekoliko puta duboko uzdahnuti i to pored otvorenog
prozora sve vazduh; sesti to uspravnije da rebra ne pritisnu dijafragmu, bolje ete govoriti
(u mnogim amerikim radio stanicama voditelji stojeki vode program u ivo u studiju i
nekoliko sati);
U studio ne unosite nita sem pripremljenih tekstova ba za tu emisiju, moe lako doi do
zamene papira; osim toga u mnogim studijima, iako je puenje zabranjeno, voditelji i
tehniko osoblje, pogotovo malih lokalnih radija u kojima nije rigorozna kontrola, u reiji i
studiju to ine uz kafu ili aj, neki usput i uinaju. To, istina je, stvara domau atmosferu,
ponekad i olakava rad, posebno tokom dugih nonih voditeljskih sati, ali mnogobrojni
primeri ukazuju na pogubnost ovakve navike. Najmanje opasno je da se aj ili kafa prospu po
hartiji ili tehnikoj opremi to je ve nezgodno. Ono to je zaista opasno su poari esti u
takvim sluajevima.
Dok u ivo vodite emisiju ne govorite sami sebi ve uvek zamislite jednu odreenu osobu
kojoj se obraate biete uverljiviji;
Nita ne govorite automatizovano, bez razumevanja ta saoptavate, pa bilo to i rutinska
najava stanice i tanog vremena;
ta uraditi kada se pogreno izgovori re, ime, kada se zamuca, preskoi red u itanju
vesti....? Ukoliko greka nije izuzetno velika i ne utie na smisao itavog teksta treba
jednostavno nastaviti dalje. Svako izvinjenje je loije reenje, poto, veini koja nije primetila
pogreku, ukazujete da ste je nainili. im je pogreka nainjena to vam je opomena da vam
je koncentracija popustila. Uloite dodatnu energiju, skoncentriite se, udahnite duboko,
smanjite tempo i nastavite dalje. Svako uurbano samoispravljanje dovodi do sve veeg
upetljavanja, gubi se nit teksta, reenice se prekrajaju u hodu i sve to auditorijumu daje lo
utisak o vama kao voditelju, emisiji, stanici.
itajui tekst pre ulaska u studio obratite panju na rei koje tee izgovarate. Odmah ih
zamenite drugim, u studiju e vam biti jo komplikovanije. Strana, pogotovo neobina imena,
razdelite na slogove i napiite velikim slovima. Na taj nain e vam biti uoljivija i lake ete
ih proitati.
Deava se da nakon voditeljske najave nastupi tiina, ne ekajte due od 2-3 sekunde.
Najavite da e taj prilog biti spreman neto kasnije i najavite sledei. Najbolje je imati
pripremljeno nekoliko dobro formulisanih izvinjenja, u trenutku kada se tehnika greka
dogodi retko koja osoba moe na brzinu da smisli korektno formulisano izvinjenje.
Samokontrola je za voditelje od izuzetnog znaaja. Auditorijum ne prata neprimerena
ponaanja u emisijama u ivo, kao to je bezrazloan smeh, plakanje, histerine reakcije na
izjave gostiju, ciku, vrisku, kijanje, kaljanje .... Institucionalna komunikacija zahteva
institucionalno ponaanje, bez obzira na tip emisije. To vai ne samo za osobe u studiju ve i
za tehniku u reiji. Samo dobra komunikacija izmeu voditelja i tehnike doprinosi uspenoj
realizaciji emisije.
Dobar trik za TV voditelje je da u uglu vesti nacrtaju znake nasmejanog ili tunog lica (tzv.
Smile - , ). Prvi voditelju ukazuje da je re o vesti koju bi trebalo proitati vedrim tonom,
a drugi ukazuje na svu ozbiljnost teksta koja zahteva u najmanju ruku hladnu, institucionalnu
interpretaciju. Time ete izbei da vest o tekoj nesrei u rudniku proitate sa osmehom na
licu.
Brzina itanja informacija je veoma znaajan element razumljivosti. Broj rei u minuti se
razlikuje od jezika do jezika i kulturoloki je uslovljeno. Za srpski jezik proseno u jednom
minutu bi trebalo proitati 14 redova, veliina slova 12 taaka, na hartiji A4. Sve to je bre
utie na razumljivost informacije, a ono to je sporije slabi dinamiku emisije. TV prezentacija
bi trebalo da bude sporija od radijske, da bi gledaocima ostalo dovoljno vremena da
dekodiraju (razumeju) i sliku i tekst.
Iza svake logike celine treba praviti krau, a iza vesti duu pauza kako bi se ostavilo
dovoljno vremena auditorijumu da zaokrui informativnu celinu vesti.
Ako se u tekstu citira neka osoba direktno to posebno treba naglasiti uvodom u citat (rekao
je, naglasila je, kae, istie, zakljuuje). Ukoliko je citat dui dobro je oznaiti kraj
citata (to su bile rei NN, svoje izlaganje je zavrila tim reima... to su bili glavni
akcenti iz govora NN).
- Modulacija dizanje i sputanje glasa takoe doprinosi razumljivosti informacije. Nije dobro
vesti itati pevajui; u srpskom je takoe pogreno na kraju informacije dizati glas, ili to ini
na neodgovarajuim mestima.
- Najbolja udaljenost od mikrofona je 15 cm.
- Voditi rauna o ukavim konsonantima (pregrt), plozivima (plamte, pesme, prie), kao i
reima sa nagomilanim konsonantima (hrt, krt) kad je god to mogue, posebno u radio
prezentaciji, izbegavati ih jer ako ste preblizu mikrofonu doi e do distorzije. Distorziju ete
ublaiti ukoliko se udaljite od mikrofona i ne govorite direktno u mikrofon.
- Ako nemate problem u izgovaranju gore navedenih konsonanata moete se jako pribliiti
mikrofonu, tada e va glas zvuati veoma intimno to koriste esto voditelji nonih
programa.
- Ako vam je glas sam po sebi nedovoljno glasan odgovarajuu jainu ete postii ako se vie
pribliite mikrofonu. Nije dobro pojaavati glas jer postoji opasnost da bude piskav.
- Za TV voditelje je vano da simuliraju kontakt oima sa auditorijumom. Meutim to moe
izgledati veoma nameteno posebno kada neko izgovara bez greke, na primer, komentar od
5-6 minuta. Gledaoci dueg medijskog staa ve znaju da novinar voditelj u tom sluaju
sigurno koristi teleprompter (idiot = ekran sa kojeg ita tekst gledajui u kameru). Mnogo je
efektnije da se povremeno gleda u kameru (kod loginih pauza), a da se tekst ita.
- U voditeljskoj najavi intervjua koji sledi ne bi trebalo da su imena intervjuera i intervjuisane
osobe jedno za drugim, jer to moe auditorijum dovesti do konfuzije.
- Uputno je da slika na TV ekranu krene pre i traje nekoliko sekundi, a zatim da se uje glas
novinara/voditelja. Postoje najmanje dva razloga za to: (a) auditorijum e tako dobiti
informacije o okruenju i moi e da lake primi ostatak; (b) drugi je veoma praktian,
esto se dogaa da tehnika zakasni pri putanju trake pa je bolje da nedostaje deo slike nego li
deo izgovorenog teksta.
- Voditelji u najavi priloga ne bi trebalo da opisuju ono to e auditorijum videti na snimku.
- Za TV voditelje je veoma vano da to vie informacija, materijalnih injenica, imena pie na
ekranu, tako da ne saoptavaju oni te detalje, ve da se usredsrede na uzroke, posledice,
pojave...
- U najavama izvetaja voditelj ne sme prepriavati ono to je osoba rekla. Na primer:
N: Ministar unutranjih poslova SN je posebno naglasio u izjavi za na TV kanal da je situacija
pod kontrolom.
S: Situacija je pod kontrolom, mi emo nadalje....
- Na kraju, iako se to moda i podrazumeva, vano je istai da svaka osoba treba da pronae
sopstveni voditeljski stil. Ni ne pokuavajte da imitirate vae uzore, jer, znano je, ak i dobra
kopija je gora i od najgoreg originala.
Zahtevnije novinarske forme
KOMENTAR
Smatra se najsloenijim i uvek ima, bilo pozitivan bilo negativan, ubeivaki predznak.
Komentar daje ton novini ili radio-tv emisiji.
U komentaru novinari iznose sopstveni stav, miljenje, ocenu, kritiku, ili stav medijske kue koju
predstavljaju.
Osnova za komentar je vest. Komentar se pie tek poto se neto dogodilo. Predvianja da e se
neto dogoditi nisu najpouzdanija osnova za komentar u medijima.
Vest mora biti znaajna da bi se komentarisala. Korektno je objaviti vest u celini pa je tek onda
komentarisati. Na alost sve je ea pojava u naim medijima de se komentarie vest koja nije
prethodno u celini, ili uopte objavljena.
Neophodan je objektivan pristup u komentarisanju, iako je komentar odraz linog stava ne znai
da ne treba da bude objektivna slika o dogaaju.
Uobiajeno je da komentar u novinama bude relativno kratak, do 84 reda (napisan na 3 stranice
A4 formata duplog proreda sa 28 redova na strani), a u elektronskim medijima do 2 minuta.
Dobro je da se komentar izgovara, ali tako da ne bude verglanje napamet. S obzirom da je
komentar autorska forma nedopustivo je da ga ita spiker.
Sadri 3 celine: glavu, sredinji deo i zakljuak.
U glavi komentara je vest, moe i izjava, ali intrigantska, udica za koju e se zakaiti
komentator. Moe komentator u okviru glave ve da iznese i svoju tezu, odnosno antitezu
postavljenoj tezi.
U sredinjem delu komentator stvara zaplet. Rea argumente za i protiv iznesenih teza u glavi.
Navodi podatke, injenice (mogu biti drutveni odnosi, uzrok pojave koji treba pronai,
odgovornost koju treba tano utvrditi) poredi i objanjava. Vano je da nema mnogo optih mesta
i da se sve to je optevaee odnosi na neto ili nekog konkretno. U suprotnom sve je samo
prazna pria. U ovom delu dolazi do izraaja komentatorovo znanje, opta kultura i dobra
obavetenost. Ovim delom pridobija auditorijum za svoje stavove.
Zakljuak komentara moe imati samo jednu efektnu reenicu ili ceo pasos, ali ne vie. Dobro je
da je kategorian, jasan, moe biti i aforistian ukoliko autor ima afiniteta prema toj formi
izraavanja, ali ne na silu duhovit to ubija svaki komentar. Moe da bude mobilizatorski (da se
pokrene akcija koja bi doprinela saniranju stanja) ili da svodi raune nekog stanja; ili da se zavri
dobro odmerenim pitanjem. U svakom pogledu ne bi trebalo da bude nametljiv i moralizatorski,
a posebno da ne zakljuuje mnogo iz niega.
Razliiti teoretiari navode razliite klasifikacije komentara. Najtipinija je: polemiki, analitiki
i humoristiki. Prema Josipu Bikupu (1981, 107) polemiki nakon iznoenja glave zauzima
suprotan stav i brani ga argumentacijom do kraja; a u zakljuku potpuno osporava tezu iz glave.
Analitiki komentator razlae na segmente tezu koja je u glavi izreena i navodi argumente za i
protiv, osvetljava problem sa nekoliko strana, trai uzroke, navodi posledice. Humoristiki
nakon potpuno ozbiljno postavljene glave ironino i humorno se opovrgava teza, dokazuje se
sve suprotno do apsurda. U ovom tipu komentara najbitnije je odrediti granicu dobrog ukusa.
Najgore je kada komentar niti osuuje, niti pohvaljuje ve ni sam ne zna ta e. Takoe pogubno
za komentar je triumfovanje jedne strane nad drugom, pretnja jednih drugima, podsmeh jednih
nad drugim, nadmenost komentatora u iznoenju argumentacije.
Komentar je zajedniki imenitelj za podanrove kao to su uvodnici, osvrti, beleke, kolumne
poznatih novinara, glose, kritike, recenzije umetnikih dela (knjige, predstave, filmovi, izlobe).
Komentar nekada moe da se sadri samo u naslovu vesti, ili da se komentatorski izvesti sa nekog
dogaaja. Za to je potrebno imati predznanje o temi koja je predmet skupa i mnogo nezvaninih
informacija.
Istraivako novinarstvo nije nastalo i izdefinisalo se kao poseban nain rada novinara
sedamdesetih godina sa Votergejtii aferom kako esto teoretiari medijske metodologije navode.
Podsetimo da se, na primer, reportaa kao jedan od najstarijih i temeljnih zahtevnijih medijskih
anrova zasniva na istraivakom novinarstvu. Pravilnije bi moda bilo istai da je istraivako
novinarstvo metoda kojom se dolazi do veoma medijski atraktivnih sadraja znaajnih za javnost.
Ono to bismo danas mogli da izdvojimo kao trend je specijalizacija novinara istraivaa na
otkrivanju razliitih drutvenih kontroverzi i devijacija, najee malverzacija izvlaenjem dobro
uvanih informacija od teko dostupnih izvora. Njihov motiv je da javnost ima pravo da zna i da
sve to je od javnog interesa mora biti predmet medijske panje.
Istraivako novinarstvo podrazumeva dugotrajan, mukotrpan rad sa neizvesnim krajem.
Pretraivanje arhiva, internet sajtova, itanje publicistike, razgovori sa drugim novinarima,
strunjacima, specijalistima za datu oblast, zatim osobama koje najee nisu odmah spremne da
daju relevantnu informaciju, ili su jako raspoloene za razgovor ali ubrzo se uvia da one u
sutini nita znaajno nemaju da kau. Istraivako novinarstvo podrazumeva mnogo orsokaka i
samo jedan pravi put do istinske informacije.
Osnovna opasnost kod istraivakog novinarstva je da se krene tragom novinarske patke i
utroi mnogo vremena da bi se dolo do saznanja da je informacija bila podmetnuta.
Na alost u naem drutveno-politikom i kulturnom kontekstu teko da e se redakcija odluiti
da izdvoji osobu koja bi zatim provela mesece radei na samo jednoj temi bez izvesnosti da e je
i dovesti do kraja.
Koraci:
(1) Utvrditi temu koja je od javnog znaaja. Malo se o njoj zna, a mnogo nagaa u
kuloarima.
(2) Saznati to vie o tom problemu, ui u strunu terminologiju, obavestiti se ko se bavi tom
oblau, ko su mogui javni izvori informisanja
(3) Pregledati pre svega medijsku arhivu, a zatim i ostalu, obavestiti se kako se o tom
problemu i da li se uopte pisalo u nekim drugim zemljama slinog kulturnog konteksta
pregledati statistike godinjake, ako je to potrebno i druga slubena dokumenta i
publikacije sudska arhiva je takoe dobar izvor
(4) Sainiti spisak osoba sa kojima bi trebalo obavezno razgovarati, a sa kojima po
mogunosti. Nai kontakt osobe koje e vas sa njima povezati.
(5) Sainiti prvu skicu koja e sadrati sve za i protiv argumente teze koju u prvom
razmatranju teme novinar/ novinarka misli da bi trebalo zastupati. Utvrdi ta jo
nedostaje, sebi definisati nedoumice i mogua reenja.
(6) Nastaviti traganje za novim izvorima informacija i nakon tih razgovora redefinisati
prvobitnu skicu. Dileme podeliti sa kolegama novinarima u iju strunost imate veliko
poverenje. Uporediti iskaze razliitih izvora, stratifikovati ih, odvojiti bitno od nebitnog.
Odrediti osobe za intervju.
(7) U istraivakom novinarstvu intervjui su dugi neformalni razgovori sa informantima to
ne znai da nisu temeljno pripremljeni. Veinu tih razgovora nikada neete iskoristiti ali
e vam oni otvoriti put ka novim informacijama i posebno drugim izvorima. Te
razgovore obavezno treba snimati i posle veoma paljivo nekoliko puta presluavati.
Iskustvo ui da su vane injenice esto zamaskirane u nekoj sasvim obinoj i na prvi
pogled nevanoj prii. U amerikoj medijskoj praksi istraivakog novinarstva uobiajeni
su takozvani isledniki intervjui u kojima je sasvim legitmno postaviti pitanje tipa
Moete li mirno da spavate nakon svega? Da li vas je sramota? i to snimati ak
skrivenom kamerom. Evropski standardi nisu otvoreni za ovakve metode jer se smatra da
svako ima pravo da iznese svoje vienje problema, a posebno da se niko ne sme smatrati
krivim dok se to ne dokae formalnim putem na sudu (pravilo je precizirano u svim
evropskim novinarskim kodeksima).
(8) Anonimne izvore citirati, kao to smo ve pisali u odeljku o izvorima informisanja,
samo kada nema druge mogunosti.
(9) Nekada je neophodno raditi i u tajnosti. Poznate su situacije kada su se ameriki novinari
zapoljavali na odreenim radnim mestima (zatvor, srednja kola za koju se smatralo da
prodaje diplome, bolnica koja tajno trguje organima, ludnica za koju se pria da
maltretira i eksperimentie na tienicima, staraki dom koji manipulie sa imovinom
svojih onemoalih stanara itd) da bi na kraju u prvom licu napisali izvanrednu
novinarsku priu. U naem drutveno-politikom kontekstu je malo verovatno da biste
mogli na taj nain da doete do dobre rubrike, ali vredi katkad pokuati. Jedna izvanredna
doktorska disertacija ija tema je bila poloaj radnika tree smene nastala je upravo tako,
ba u Vojvodini, to se istraivaica sociolokinja zaposlila u fabrici i radila pola godine
sa radnicima tree smene s tim da niko nije znao da je ona tu zapravo kao naunica.
Najvanije pravilo ovakvog poteza je da ne smete svojim postupcima, dok radite
inkognito, ugroziti niiji ivot, naravno ni svoj, niti dovesti u zabludu i navesti time
moda i na krivino delo nekog ko ne zna va pravi identitet.
(10)
Kada ste sve viestruko proverili i sigurni ste da vas niko nije izmanipulisao tada
odredite novinarski anr i ponite da radite na prikupljenom materijalu vodei rauna o
kontekstu medija, kontekstu anra i teme. Nastojte da budete korektni, izbalansirani,
jasni, drite se centralne teme bez puno digresija koje optereuju i uvek imajte na umu
etiki kodeks ali i krivini zakon.
television language, and the ways in which the auditorium perceives, decodes and adopts
the messages, more exactly- in which ways they motivate their everyday practice.
Ono to razlikuje radiodifuznu industriju od svih drugih jeste da ona
uobliava na pogled na svet (.....) ona je industrija svesti'(...) poslenici te i takve
industrije moraju posedovati iroka znanja i temeljno obrazovanje, jer e u protivnom ili
uniti tu industriju ili njene potroae.
Aleksandar Luj Todorovi
Dokumentarne emisije nose ovaj naziv jer im je namera da injenino potkrepe ('dokumentuju') neke
pojave 'stvarnog' sveta. Koriste se da potvrde ili daju nepobitne 'dokaze' o nekom dogaaju ili neijem
stavu funkcija koja moe biti od presudnog znaaja u narativnoj organizaciji materijala. Kao i vesti i
dokumentarni program barata injenicama: stvarnim mestima, dogaajima i ljudima, a ne izmiljenim
umetnikim tvorevinama. Konstrukciju dokumentarca odreuje sklapanje dokumentarnog materijala (...)
struktura injeninih tekstova neizbeno se gradi na isti nain kao i struktura umetnikog teksta izborom i
odbacivanjem materijala i potrebom da se izdvojeni detalji i dogaaji predstave kao jedinstvena celina ili
dokumentovana tvrdnja. (Mek Kvin, 2000, 153).
TEORIJSKI NIVO
Performanse medija: televizija
Kodovi2
Kod je pravilo po kojem se prevodi ili izraava poruka simbolima nekog alfabeta.
Prostorno i vremenski situiran splet aktivnosti koji se, prema odreenim zakonima socijalne prakse,
kondenzuje u dinamiku jedinicu zbivanja (T. orevi,1979, 27).
Odnos oznaenog i oznaavajueg, ukoliko ne pokrene sve emocionalne doivljaje drutveno relevantnog iskustva a time i ne ostvari njihovo
intelektualno poimanje poruka ostaje tek ljutura, forma, bez pravog sadraja, poruka
bez informativnog jezgra, bez smisla i svrsishodnosti svog postojanja. Ukoliko je
metaforina distanca izmeu oznaenog i oznaavajueg u jednoj poruci posredovanoj
ikonikim simbolima (TV slikom) prela prag emocionalnog doivljavanja i
intelektualnog poimanja, auditorijum nee biti u mogunosti da nae odgovarajui kod za
njeno dekodiranje i intelektualno poimanje u svoj sloenosti konglomerata ili sinkretizma
kodova kako onih specifino kinematografskih (vizuelnih) tako i onih koji su zasnovani
na itavoj jednoj celini kulturnih sistema i predstavljaju profilmsko i a filmsko (E. Surioa
1970).
Svaki od elemenata koji ine poruku moe doprineti komunikabilnosti.
Nasuprot reenom, svaki od elemenata moe doprineti i ne uspostavljanju estetskog
doivljaja, kao i podsvesnih procesa identifiukacije i projekcije i naravno intelektualnog
poimanja ideja poruka posredovanih audio-vizuelnom komunikacijom. Isto tako
nerazumevanju izmeu autora i auditorijuma moe doprineti i ekstrakinematografsko, pre
svega, kulturno naslee, ali i ideje, stavovi, uverenja, i svi drugi, neujni i nevidljivi
aspekti stvarnosti koja postoji izvan i nezavisno od medija, a direktno utiu na njega i
ine nameru poruke. Zbog te namere koju sadri medijska poruka, TV esto i dobija
specijalni tretman u politikoj praksi.
Svaki snimljeni segment uzet sam za sebe nije u stanju da konotira
znaenja onako kako to ine na osnovu odreenog sistema, naela itljivosti ulanani
kodovi oplemenjeni kreativnou autora. Ukoliko je struktura naracije komplikovanija,
asocijativnija, metaforinija auditorijum e tee uspostaviti komunikaciju sa
mediaoutputom (medijskim proizvodom). To ne znai da su vrednosti poruke time
dovedene u pitanje, ve samo, da e za odreeni deo auditorijuma, ostati nekomunikabilna.
Uspenost dekodiranja poruke, a posebno Kratke novinarske prie,
kao kondenzovanog prikazivanja dogaaja, u mnogome e zavisti od pravilnog shvatanja
odnosa TV-vremena i dijegetikog vremena (vreme/trajanje realnog dogaaja). Svaki
plan, ugao, stanje kamere, zatamnjenje, otamnjenje, inverzija pokreta, duina kadra,
doprinosi da gledalac stekne utisak odreenog vremena (opirno o ovome u knjizi A.
Peterlia,1976). Od poznavanja gramatike TV jezika, od vetine autora i njegove
kreativnosti, ali i sposobnosti gledaoca zavisie dekodiranje vremena kao osnovne
kategorije vizuelnih medija, i to vremena koje je gotovo uvek simbol, a gotovo nikada
samo znak.
TV pria e biti komunikabilnija ukoliko je kulturni kod, kojem je
posredovana poruka znan auditorijumu, to je na primer prednost kratke novinarske
prie iz svakodnevnog ivota. Mediaoutputi autora sa drugih podnevlja, razliitih
kulturnih obeleja predstavljae problem. Uz napor da ue u kod kinematografskog
jezika morae da savladaju i ekstrakinematografske kodove za koje je pre svega potrebno
odreeno iskustvo, obrazovanje, kao i vea asocijativna sposobnost. Auditorijum mora
posedovati osnovna znanja i razumevanje sveta u kojem ivi da bi shvatio poruku (Daniel
Milo 1986). Pod znanjem i razumevanjem ne misli se obavezno na niz podataka vezan za
discipline kao to su: filozofija, psihologija i sociologija, ve na shvatanje objekata,
zvukova, ponaanja i odnosa meu ljudima.
Uzrok nekomunikabilnosti poruke moe proizai iz ravni u kojoj autor
i auditorijum komuniciraju onim gotovo beumnim kanalima kojih verovatno nisu svesni
ni gledalac ni novinar. Tanije, uzrok nekomunikabilnosti je neostvarivanje procesa
indentifikacije i projekcije sa akterima dogaaja i nainom na koji ih je autor predstavio
auditorijumu. Do toga moe doi iz dva razloga: prvo, jer se gledalac ne slae sa akterima
te s toga ne moe sa njima da se poistoveti (ekstrakinematografski kodovi u ovom
sluaju su presudni). Drugo, autor nije znalaki upotrebio, na nivou oznaavajueg,
jedinice gramatike televizijskog/filmskog jezika. Da su vetije upotrebljene te jedinice bi
po svojim kinematografskim osobenostima sugerisale, vie no ostale, stav autora o
odreenom u TV prii. One bi snanije uticale na gledaoca da se poistoveti sa akterima i
tako preko njih ostvare podsvesno komunikaciju i sa autorom.
To se, na primer, odnosi na seanja koja komentarie akter dogaaja u
Kratkoj novinarskoj prii iz svakodnevnog ivota a izraava se kadrom autora koji je
veoma prepoznatljiv po neuobiajenoj upotrebi jedinica gramatike TV/filmskog jezika:
od planova najei je detalj ili krupni, od uglova ekstremni donji ili gornji, kamera
pokretna, fototehniki efekti, neuobiajeni filteri. "Kad se takvi kadrovi pojave,
auditorijum postaje svijestan primjene naroito filmske tehnike, a svijest o prisustvu
takve tehnike priziva svijesti osobu koja upravlja tom tehnikom, to se nikad ne dogaa
kad je u pitanju objektivni kadar, rijetko kad je subjektivni." ( A. Peterli, 1976, 83).
Istovremeno pojedine jedinice gramatike filmskog jezika koje se
koriste u kadru autora (krupni plan i detalj, pokretna kamera) mogu predstavljati
element koji doprinosi komunikabilnosti TV prie, jer upravo njima autor skree panju
recipijentu na kljune take. esto autor sugerie gledaocu uzrok neke posledice
izdvajajui ga krupnim planom od drugih elementa. To istovremeno ne mora da znai da
je autor pristrasan, mada, literatura sugerie i to da potpuno objektivnih dokumentarnih
reportaa iji je jedan segment i Kratka novinarska pria iz svakodnevnog ivota,
nema. Televizijske kue se tite od izraeno autorskih dokumentaraca koji eksplicitno
ili implicitno odraavaju stav stvaraoca o obraenoj temi time to u okviru naslova uvedu
odrednicu lini stav. Ipak valja naglasiti da televizija tei da dokumentarac ima odlike
informativnog programa kao to su nepristrasnost6, objektivnost, odgovornost, ravnotea
i istinitost, mada se autorska ruka kod izuzetnih mediaoutputa najee prepoznaje.
Samo komunikabilna poruka moe da deluje na publiku, da sa njom
ostvari uspenu komunikaciju i dosegne javni interes. Svaki od mnogobrojnih elemenata
6
Duna nepristrasnost po definiciji osnivakog dokumenta BBC-ja i zakona koji ureuju rad nezavisne
televizije, znai da se mora uzeti u obzir kompletan spektar stavova i miljenja, ali takoe i isticati vaee
gledite i potovati pomake i promene kod javnog mnjenja. Kada se navodi lini stav, on mora biti
najavljen kao takav i odmah mu se, s druge strane, mora usprotiviti drugaije gledite. (Mek Kvin,
2000,135).
Jedan takav dokumentarac veoma je poznat u svetu: "Izvetaj o senatoru Makartiju" Edvarda Maroua iz
1954. godine. Autor je sakupio dokumentarni filmski materijal o ovom ozloglaenom amerikom politiaru
i tako sainio antologiju makartijevih optubi. Dokumentarac je doprineo da se povede istraga o Makartiju i
da on bude izbaen iz Senata. Meutim, makartizam nije nestao, on se i dalje jo ee razvijao pod
vostvom dravnog sekretara Dalasa, koji je uspeo da izmeu pedesetih i ezdesetih godina u politikim
istkama uniti Maroua i mnogobrojne filmske, kulturne i javne radnike (E. Barnou, 1981).
8
Tri osnovne determinante utiu na promene stavova pojedinca: a) karakteristika sistema stava
(ekstremnost, mnogostranost, doslednost, meusobna povezanost, saglasnost, jaina i broj potreba kojima
stav slui, centralnost vrednosti na koju se stav odnosi); b) linost (inteligencija, opta persuazibilnost,
samoodbrambenost, saznajne potrebe i stilovi); c) vrednost lanstva u grupi ( Kre, Krafild, Balaki, 1972).
9
Vanost grupe kao posrednika masovne komunikacije, prvi put je uoena u Lazarsfeldovoj studiji
predsednikih izbora 1940. godine (up. Mek Kvejl, 1976).
gledaoca pojedinca i grupe kojoj pripada. Mas mediji samo podstiu ve postojee
osobine i pojaavaju ve postojee stavove i mnjenja.
Teza o imaginarnom razreavanju konflikta, te time oslobaanju
emocionalnih tenzija na socioprihvatljiv nain osnov je za opravdavanje, na primer,
nasilja u medijima. Sledstveno reenom zagovornici ove teze tvrdili su da gledanje
agresivnih scena, (D. Haloran, 1978) dovodi do redukcije agresivnih poriva kod
gledalaca. Himmelweit i Schram smatraju da su uzroci agresivnog ponaanja mnogo
kompleksniji i dublji i da je veliko pitanje ta od primljene poruke u komunikativnom
inu, na primer, dete dovodi ka svesti. Jadviga Komorovska (1978) dola je do zakljuka
da deca daleko snanije reaguju na scene izuzetne dramske tenzije ako su realne i lie na
njihovu svakodnevicu, nego na napregnute scene u kaubojskim i kriminalnim filmovima.
Ovaj nalaz treba imati u vidu kada se odabra ta e se, od prikupljenog materijala sa
terena, izmontirati i emitovati u Kratkoj novinarskoj prii iz svakodnevnog ivota ako
se eli, na primer, ukazati na porast nasilja u porodici. Novinarski kodeksi i pravalia su
dobar vodi za donoenje odluka.
Nasuprot ovim istraivaima sve uzrasne grupe ispitivali su i oni ija je
osnovna teza da posmatrajui agresiju na televiziji deca ue tipove agresivnog ponaanja,
usvajaju odreene stereotipe (pojedinac protiv svih, agresijom do uspeha ...) i u krajnjem
sluaju odlono u sopstvenoj praksi koriste, pre svega, nie oblike nasilja kao oprobano
sredstvo za dosezanje ciljeva (Berkowitz, Bandura, Vertam). Pri tome ak i ako je
mediaoutput na kraju sa jasno izdiferenciranom porukom "da se agresija ne isplati"
gledalaca dobija odreenu satisfakciju. Meutim, tvrdi Berkowitz (1978), samim tim to
je uzrok frustracije pobeen na agresivan nain, kod auditorijuma asocijativnim putem
moe da prizove ideju da i u realnosti svoje konflikte i traganja za pravdom reavaju na
isti nain. Nasilje se trenutno potiskuje ali ne nestaje.
Klapper je dao opti zakljuak koji pomiruje oba ova ekstremna
tvrenja na jedan, i danas prihvatljiviji nain: "istraivanja komunikacija ukazuju veoma
jasno da prikazivanje nasilja i kriminala nisu osnovni pokretai takvog ponaanja. Izgleda
da sadraj pre pojaava ili upotpunjuje postojee ili na drugi nain izaziva tendencije u
ponaanju" (Mek Kvejl, 1986, 64).
PRAGMATIKI NIVO
Mo medija nije u tome da kau ljudima ta treba da misle, ve o emu
da misle ovaj nalaz Bernarda Cohena (1963, 13) je dobro polazite u odabiru teme za
Kratku novinarsku priu iz svakodnevnog ivota. Zato je prethodni stav dobro
polazite? Stoga to novinari moraju da znaju TA; da znaju KAKO; i da to mogu i da
URADE. O ovim postulatima rauna vodi ureivaki kolegijum jer produkcijski proces
10
11
Neprekidno ponavljanje izvesnih, svedenih, predstava o odreenim grupama ljudi u medijima koji u sebi
nose na implicitnom nivou vrednovanje grupe.
12
Da li je pria komunikabilna?
- Da li je mogue proceniti da kod auditorijuma moe da izazove
mehanizme identifikacije, projekcije, empatije jer samo tada bi
motivisala ljudsku praksu,
- koliko je struktura naracije komplikovana, asocijativna,
metaforina,
- da li je gramatika filmskog jezika (uglovi, planovi13, tipovi
montae poput recimo paralelne montae) sloena,
- koliko,
- da li je pria u kulturnom kodu14 u kojem je socijalizovan i
auditorijum ili izlazi iz tog okruenja,
Vano je rezlikovati obuhvat od tete. Primer: generalna tema Krenje ljudskih prava; tema
pojedinane kratke novinarske prie Na zakon ne dozvoljava enama da pohaaju vojne kole;
obuhvat je veliki poto su 52 odsto stanovnitva SCG ene i sa te strane kratka novinarska pria ima
znaajnost, ali realna teta je mala jer je neznatan broj onih koje zaista ele da pohaaju vojne kole
tako da je sa tog stanovita znaajnost mala. Da bi stvarno problem imao znaajnost moraju biti i
obuhvat i teta veliki.
13
Eksperimentalno istraivanje o komunikabilnosti filmske poruke u odnosu na stepen kognitivnog razvoja
uraenom u Novom Sadu (1981-1987) u okviru projekta Psiholingvistika istraivanja, rukovodilac prof.
Dr S. Savi. Materijal je sa projekta Psiholingvistika istraivanja, odsek za srpski jezik i lingvistiku,
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu. Na istom projektu istraivani su i narativi - pripovedake
sposobnosti kod dece (trajalo je od 1980. do 1985). Rezultati su objavljeni u knjizi Narativi kod dece S.
Savi (1985). Ovo istraivanje ukazalo je izmeu ostalog i na to da su deca isticala posebno dogaaje u
kojima je oznaavajue krupni plan. Na taj nain su i nesvesno sledili autorovu nameru da elemente
oznaene krupnim planom nametne gledaocu kao relevantan inilac za dekodiranje filmske prie. (Vali,
1987).
Zakljuak
Kratka novinarska pria iz svakodnevnog ivota je anr koji se
preporuuje lokalnim i regionalnim televizijama kao prikladniji i ekonominiji
mediaoutput od klasinog dokumentarca, imperativnog anra u televiziji, koja je
programirana i formatirana kao javni servis. Od novinara zahteva osetljivost na to ta
je tema koja ima znaajnost za njihovu sredinu; istrajnost u istraivanju problema;
kreativnost u enkodiranju poruke u jezik televizije; pozitivan odnos prema timskom
radu, posebno razvijenu kooperativnost prema kamermanima i montaerima.
Dakle, novinari moraju da znaju TA; da znaju KAKO; i da to
mogu i da URADE. To e i uspeti ukoliko savladaju ne samo tehniko-tehnoloki
metode izrade kratke novinarske prie iz svakodnevnog ivota, ve i teorijski okvir
koji e im omoguiti da razumeju mehanizme funkcionisanja televizijskog jezika i
naine na koje auditorijum percepira, dekodira i usvaja poruke, odnosno na koji nain
one motiviu njihovu svakodnevnu praksu. Time e poruke ostvariti osnovni cilj i
nameru autora da teme koje otvaraju pitanja od javnog interesa dopru do najireg
auditorijuma i u procesu identifikacije, projekcije i empatije budu dekodirane na
emocionalno-afektivnom i logiko-intelektualnom nivou, ukljuujui i konotativnost
sa kojom poinje umetnost koja u odreenom smislu obezbeuje veu gledanost.
Razumevajui poruku na denotativnom i konotativnom nivou auditorijum stie
neophodne informacije za donoenje odluka i motivisanje za aktivno participiranje u
lokalnoj zajednici to je jedan od osnovnih zadataka televizije koja je barem delom
programirana i formatirana kao lokalni/regionalni javni servis.
14
Postavljanje mikrofona koji belei zvuke terena moe da bude rezultat namere autora ako date prednost
mikrofonu koji nosi uitelj (kao u BBC seriji o privatnoj koli Radli) dobiete sasvim drugaiji utisak u
odnosu na haotine zvuke koji se dobiju ako se da prednost mikrofonu postavljenom u sred uionice (Mek
Kvin, 2000, 163).
Don Rid je ostao zabeleen u istoriji novinske reportae kao dopisnik iz Rusije u vreme Oktobarske revolucije 1917. godine Deset
dana koji su potresli svet, i deset reportaa o Srbiji iz 1915. kao ratni dopisnik sa frontova istone Evrope u Prvom svetskom ratu.
Ve 1916. od tih reportaa sainio je knjigu Rat u istonoj Evropi.
ii
Votergejt (Watergate) je jedna od najpoznatijih politikih afera u SAD. Ova afera poznata je i pod nazivom prislukivanje.
Novinari Vaington posta na osnovu dobijenih informaciji razotkrili su da je stranka predsednika Riarda Niksona prislukivala
prvaka protivnike stranke. Istraivanje i pisanje novinara dovelo je do ostavke Niksona 8. avgusta 1974.