SITTE

urbanist, prije svega teoretiar. Smatra da stanovnici grada trebaju ivjeti sigurno ali prije svega sretno,
pozivajui se na Aristotela. Gradogradnja- mora biti stvar tehnike + umjetnosti. Nedostatke modernih
gradova pripisuje manjku umjetnike intencije. Npr za kipove traimo velebne trgove, umanjujui time
vrijednost kipa umjesto da ih postavljamo na neutralne pozadine, poput slikara. Najvei dio njegovih
analiza bavi se usporedbom starih i gradova s modernima (pri emu sve usporeuje na temelju vizualnog,
ne ba funkcionalnog). Stari gradovi su pri tome pozitivni primjeri i uzori, a moderni su bolesno
simetrini, blokovski, s prometom kao primarnim problemom za rjeavanje, ime nastaju besmislena
vorita koja nazivamo trgovima, bez karaktera. Problem u modernim gradovima- jednostranost (samo
tehnika, nedostaje umjetnosti). Ne samo jednostranost nego i opevaljani pogled na svijet (ne definira
tono to, ali pretpostavljam kapitalizam, novac, ekonomija koja upravlja urb). Tu podmuklu bolest
ukoene geometrijske pravilnosti, valja lijeiti protuotrovom razumne teorije tj prouavati stare majstore
koji su nesvjesno i slobodno ili pravim putem.
(Sitteovi utjecaju na Zagreb itaju se kroz; veliki luk Zvonimirove ulice, ladanjski zagrebaki breuljci,
donjegradski perivoji, dostojanstvo periferije, prazan prostor oko Save).
PARIZ

Sredinom 19.st. pariki prefekt i barun Georges-Eugne Haussmann (po Vuku: or-En Osmn,
op.a.) dobija narudbu od francuskog cara Napoleona 3., nakon to je ovaj vidjo London, da d prijedlog
za obnovu Pariza. Pariz je dotad izgled'o ko srednjovjekovni grad guste i nepravilne uline mree, idealan
za revolucije, demonstra-cije i barikade potlaenih i obespravljenih masa, protiv kojih su se tadanja vlast
i buroazija zduno borile. Obnova je zapoeta 1852. a zavrena je 1870. Ukljuivala je sve vidove
urbanog plani-ranja ne samo sredita grada, ve i njegovih predgraa. Ulice, avenije i bulevari, nove
fasade, javni parkovi, kanali i fontane, gradska infrastruktura - kanalizacija, javne graevine i spome-nici,
sve je to trebalo inkorporirati u izgled potpuno novog i drukijeg Pariza. Projekt, koliko je bio ogroman i
kompliciran, toliko je bio kontroverzan i kritiziran. Za razliku od konzerva-torskog pristupa obnove Bea,
ovaj je primjer posve drukiji; od tadanjeg srednjovjekovnog Pariza ostalo je jako malo, a danas, tj. ve
stoljee i po Pariz nosi epitet jedne od najljepih i modernijih metropola s prostranim avenijama, trgovima,
parkovima i slobodnim prostorima.

Kako to i obino biva, pod krinkom zanimanja za socijalna i zdravstvena pitanja, jer naime, u
najsiromanijim je dijelovima grada na 1km ivjelo i do 100,000 stanovnika u potpuno nehigi-jenskim
uvjetima, a ustvari radi interesa najbogatijeg i najmalo-brojnijeg drutvenog sloja buroazije, odnosno
sigurnosti nji-hovih nekretnina diljem grada, te naposlijektu, radi sigurnosti tadanjeg reima, zapoeta je
obnova. Ipak, najvie su se okoris-tile banke, koje su kreditirale itav projekt (...Bilo je to dobro vrjeme,
sve na kredit, sve za raju, jarane!...naaat!).
Prije samog poetka radova, drava je provela eksproprijaciju (iz-vlatenje) nad onim zemljoposjednicima,
ija su zemljita i zgrade stajale na putu obnove. Najprije su ruene stare zgrade, a onda su sagraene
nove avenije s novim instalacijama vodovoda, plinovoda i kanalizacije. Slobodna zemljita ponovno su
prodavana zainteresiranim kupcima, a na njima se moglo graditi prema tono utvrenim i strogim
pravilima. Iako se inilo da je projekt isplativ i odriv, dugovi su toliko narasli, da ih je na kraju morala
vratit, a ko dru-gi, nego raja.
Zadani su i strogi kriteriji za veliinu, visinu, oblike i izgled novih zgrada. Umjesto 20,000 poruenih, niklo
je 40,000 novih! Haussmann je utjec'o i na njihov izgled, tj. tipologiju. Prema njemu, sve su trebale biti
sline; kontiniurani vijenci du fasada, balkoni i dekoracija na drugoj etai (piano nobile), jednostavnija
dekoracija (oko prozora) na viim etaama, neukraeni kontinuirani potez balkona na zadnjoj etai (5.),
krovovi pod kutem od 45, neke su od osnovnih znaajki novih zgrada. Zgrade nisu smjele biti vie od
cca. 20m. Kao uzor izgledu ulice, posluila je postojea Rue de Rivoli.
Haussmannova ulina mrea i danas je kraljenica Pariza. Najvei i najkompliciraniji radovi ostvareni su
pedesetih godina 19.st. kada je Napoleon 3. uivao najvei autoritet tijekom svoje vladavine. Od
kontroverznijih radova treba spomenut ruenje i transformaciju Ile-de-la-Citea, otoka usred grada na
kojem se nalazi katedrala NotreDame. Izgraene se brojne avenije i bulevari, koji su tada satelitske
gradie oko Pariza pretvorili u suverene dijelove grada, povezavi ih meusobno i s njegovim sreditem.
Jedna od upeatljivijih toaka na karti grada svakako je kruni Place de l'Etoile, u ijem su sreditu
Trijumfalna vrata, a u kojem se sas-taje 12 zrakasto poloenih avenija. Izgraena su dva nova eljeznika kolodvora (Gare de Lyon juni i Gare du Nord sjeverni), koji su s onim postojeima povezani
vanim prometnicama.
Najznaajnija nova graevina javnog karaktera opera je Ch. Garniera u neobaroknom stilu. Izgraen je
sustav vodovoda s naj-veim spremnikom vode tada u Svijetu. Po uzoru na London, car je naruio niz
parkova i uma (Bolonjska i Vensanska). Svaki je kvart dobio svoj trg, a u svakoj su aveniji zasa-eni
drvoredi. ta jes jes, ali obnova je donijela i neke boljitke: prestale su epi-demije, smanjile su se guve u
prometu (uvjetno reeno), a nove zgrade bile su konstruktivno i funkcionalno bolje od prethodnih.
Meutim, dolo je do socijalnih segregacija. Kao prvo, u gradu se poveao broj radnika (onih to su radili
na obnovi grada, a koji su trbuhom za kruhom doli u Pariz), to je u ovom sluaju znailo poveanje
broja siromanih graana. Evidentan je primjer stambene zgrade prije i poslije obnove. Prije obnove u
istoj su ivjeli, redom po katovima, od najnieg do potkrovlja, buroazija, dravni inovnici, radnici te
studenti i siromani - Les Miserables. Nakon obnove, skupe cijene najma stanova u samom gradu,
potjerale su siromanije slojeve u predgraa, konkretno na istok. A Istok je istono ;) Treba napomenut,
da je teite obnove bilo u sre-ditu grada, dok je u predgrau ona ila jaaako sporo, poput kakva pua
golaa... To je dovelo do nezadovoljstva lokalnog puka, kojem je drukije obeano. Naposlijetku,
nesrazmjer je bio oit; na za-padu su bili uredi i domovi buroazije, a na istoku kuerci i in-sule proletera,
te industrijski pogoni, ko iz kakvog naturalis-tikog romana.
Obnova je konano zavrila poetkom '80-ih. Stotinu godina nakon njenog poetka, doivjela je najvee
kritike. Poslije svjetskih ratova trebalo je obnovit poruene gradove. Vodeu ulogu u tome imali su
arhitekti iz organizacije CIAM, pod vodstvom Corbusiera (Charles-Edouard Jeanneret pravo mu je ime),
koji su promovirajui svoje ideje, negirali one Haussmannove. '70-ih, usporedo s pojavom postmoderne,
dolazi do reafirmacije ovih potonjih.
Izvori pitke vode su bili zagaeni. Sistem kanalizacije nije odgovarao potrebama grada. Pariz je dobivao
pitku vodu iz Seine koja je ujedno sluila kao i glavni kolektor kanalizacije. Nije bilo dovoljno prostora za
groblja i parkove. Velike povrine zauzimale su etvrti bijede i siromatva. Vladao je prometni kaos.
Uvedeni su standarni sistemi uline opreme: klupe, nadstenice, kiosci, satovi, stupovi za rasvjetu,
natpisi..

BE

Ringstrasse je glavni beki bulevar, koji okruuje staru gradsku jezgru. Sredite je javnog gradskog
ivota, a ujedno i najrepre-zentativniji dio grada, jer sadri neke od najmonumentalnijih bekih graevina
iz vremena historicizma (1860.-1890.), odnosno Habsburke monarhije. Nastao je na mjestu
srednjovjekovnih zidina i na prostoru glacisa 500m irokom, neizgraenom koridoru izvan zidina.
Sredinom 19.st. dogodila se revolucija protiv diktature cara Ferdinanda i princa Metternicha. Na prijestolje
je doao novi car, Franjo Josip 1., a s njim su dole i promjene. Inicirana je razgradnja gradskih
fortifikacija, odnosno izgradnja reprezentativnog bulevara s buduim javnim zgradama, palaama i sl.
Bulevar je dug oko 4km, a irok izmeu 500 i 1000m. Za njegovo je ureenje 1858. raspisan natjeaj.
Pobjedio je njem. arhitekt i urbanist Ludwig Forster, sa svojim konzervatorskim pristupom, kojim je
sauvana stara gradska struktura.
Iako su najpoznatije graevine uzdu Ringstrasse bile javne (Hofburg, Rathaus, Parlament, Opera,
Muzeji, Sveuilite...), veina ih je bila izgraena iz privatnih fondova. Preser je bio ei, pa su se
aristrokracija i plemstvo utrkivali oko izgradnje to grandioznijih i skupljih palaa. Jedina restrikcija bila je
vezana za visinu zgrada. Jedina sakralna graevina je Votivskirche. Osim velebnih graevina,
Ringstrasse okruuju brojni parkovi i trgovi, te spomenici svakojakih povjesnih linosti. Oni su financirani
novcem koji je prikupljen prodajom zemljita uz Ringstrasse boga-tom sloju buroazije. Iako je veina
zgrada planirana istovremeno, karakteriziraju ih razliiti neostilovi neorenesansa, neo-gotika,
neoklasicizam, itd.
BARCELONA

ZAGREB

L i n e a r n i g r a d - Soria y Mata
Ideja Linearnog grada javlja se krajem 19.st. Njezin je protagonist panjolski arhitekt i urbanist Arturo
Soria y Mata. Soria je roen u Madridu, gdje je proveo veinu svog ivota, te naposlijetku umro u
njegovom predgrau.
Prvi je put publicirao svoje vizije 1883., ak 15 godina prije Howardove vizije Vrtnog grada. Iako su oba
projekta bila suvremena i pomalo kontroverzna, meusobno su potpuno suprotni.
Prema Soriji, kljuni imbenik gradskog ivota nije udaljenost, nego vrijeme putovanja. Soria je htio
ruralizirat' grad, odnosno urbanizirat' selo. Bilo je to linearno predgrae s jednolikom gustoom niske
stambene izgradnje i industrijske zone uzdu prometne osi, koja je sadravala tramvaj i eljeznicu,
odnosno potez drvoreda i etalita (bulevar).
Kljuni je imbenik koncepta bio razvoj brzog masovnog prometnog sustava, sposobnog da preveze
putnike na velike udaljenosti, ne samo meu naseljima, ve i meu gradovima. U to su vrijeme brzi
vlakovi postizali brzinu od oko 30km/h, to je moglo rezultirati linearnim gradom duljine do 30km.
Soria je izmeu ostalog, kumovao prvoj tramvajskoj liniji u Madridu 1875. Navodno je osmislio i gradsku
telefonsku mreu. 1894. dobio je odobrenje da se Madrid krunom tramvajskom linijom povee s okolnim
gradovima i selima, a bio je i savjetnik pri izgradnji madridskog metroa.
RUSIJA . MILJUTIN
'20-ih godina 20.st. Sorijine ideje reafirmirao je sovjetski urbanist Nikolaj A. Miljutin. Miljutinov linearni grad
sastojao se od nekoliko funkcionalno specijaliziranih zona. Nalazio se uz rijeku, orijentiran tako da
dominantni vjetar pue od rezidencijalnog dijela prema industrijskom.
Postojalo je 6 zona: potpuno odvojena zona eljeznikog prometa; zona proizvodnje i javnog
poduzetnitva s pripadajuim znanstvenim, tehnikim i obrazovnim institucijama; zeleni pojas s glavnom
nadzemnom prometnicom; rezidencijalna zona s drutvenim, stambenim i djejim sadrajima; parkovi;
poljoprivredna zona s vrtovima i dravnim farmama. Miljutin je u istoj zoni postavio industriju i obrazovne
institucije, pravdajui se Engelsovom (Marx & Engels) izjavom: obrazovanje i rad bit e ujedinjeni!.
LE CORBUSIER
Primjenio je koncept linearnog grada kod St.Diea uzdu autoputa.

linearni grad

madrid

ruski linearni grad

presjek linearni grad

E b e n e z e r H o w a r d - VRTNI GRAD
Howard je britanski urbanist. Kao mladi odlazi u Ameriku, ne bi li postao farmer. Uvidjevi da to nije
njegov put, potaknut djelima amerikog pisva Ballamy - knjiga Looking Backward, poinje se interesirati za
socijalna pitanja te smiljati naine poboljanja kvalitete ivljenja. 5 godina kasnije vratio se u Englesku i
osnovao firmu. Nedugo zatim napisao je knjigu Tomorrow: A Peaceful Path to Real Reform ilitiga
Garden Cities of Tomorrow.
U njoj pie o novom idealnom gradu, koji treba biti spoj suvremenog grada i sela (ljepota krajolika, ist
zrak i okoli, niski trokovi ivota...), okruen poljoprivrednim zemljitem. On bi bio satelitski grad nekom
postojeem veem gradu, ograniene veliine (nekoliko desetaka tisua stanovnika) i to je najvanije,
unaprijed isplaniran.
Ideja vrtnog grada nije imala nigdje velikog utjecaja na izgradnju velegrada nego samo na manja naselja
u predgraima. Prema tim je principima nastalo puno satelitskih gradova u Engleskoj. Najpoznatiji su
Letchworth i Welwyn City, te Stevenage i najvei od njih Milton Keynes, kao poslijeratni gradovi.
Howardovo naglaavanje vanosti konstantnog zelenog pojasa poljoprivrednih zemljita oko grada uskoro
je postalo dio britanske urbano-planerske doktrine, koja se razvila gotovo do dogme. Najimpresivnija
aplikacija te ideje bio je plan za Veliki London (Greater London) iz 1944. i prsten novonastalih satelitskih
gradova izvan londonskog Green-belta.
Trebalo je podii jedan mali vrtni grad kao radni model a potom grupu gradova. Ako se ovi gradovi izvedu
s uspjehom tada slijei i rekonstrukcija Londona.
Howard je zamisljao svoj grad kao niz koncentrinih krugova. Centar se trebao sastojati od grupe javnih
zgrada, grupiranih oko jednog trga. Na pola puta od centra i perifernog kruga zamiljena je kruna avenija
iroka 135m s travnjacima i drveem. Periferni krug je formiran kao agrarni pojas. Predviena je i zona za
industriju. U okruglom parku okruenom vrtovima trebale su stajati javne zgrade svaka na svom zemljitu:
vjenica, koncertna i skuptinska dvorana, kazalite, knjinica itd.
Howard je 1899. osnovao Udrugu vrtnih gradova, prvu u Engleskoj koja se bavila pitanjima grada i
okolia.

segment vrtnog grada: centralna javna povrina,pojas stanovanja,periferni industrijski pojas

3 ENGLESKA VRTNA GRADA

Letchworth(Parker,Unwyn)
1903.
Welwyn(Soisson)
1920. ------------Hampstead(Unwyn)
1906.

A M S T E R D A M - Hendrik Petrus Berlage

Od poetka 20.st. sva nizozemska naselja s vie od 10,000 stanovnika morala su imati GUP. Nizozemski
graevni zakoni poticali su stambenu izgradnju za siromanije slojeve. Priroda terena nametnula je jasnu
urbanu strukturu gusto tkivo ispresijecano mreom hijerarhiziranih kanala.
1901. nizozemski arhitekt Hendrik Petrus Berlage dobija narudbu za proirenje Amsterdama na jug.
Njegovo prvo rjeenje biva odbijeno, ali on radi i na drugom, poznatom pod nazifom Juni plan.
Ono je blisko ideji vrtnog grada, jer je gustoa izgradnje bila relativno niska, pogotovo za amsterdamske
standarde. Berlage je raskinuo s tradicionalnim stilom amsterdamskog urbanizma i umjesto za njega
dosadnih i potitenih ulica starog grada, doao s idejom artistikog planiranja, koje je fokusirano na
siluetama zgrada, ulinim i gradskim vizurama, cvjetnim i zelenim nasadima te kanalima.
Tako nastaju iroke avenije, veliki trgovi i glavne prometnice, kao i pokrajnje intimne ulice te neoekivani
vidici i prizori. Izvorna je ideja bila naglaavanje veih raskrija visokim monumentalnim zgradama, a od
onih rijetko izvedenih izdvaja se ona na Victoriepleinu. Ulina mrea nije ortogonalna, ve slijedi logiku
kanala i ulica starog Amsterdama.
Berlage meutim nije projektirao nijednu zgradu, ve je posao prepustio novim nadama amsterdamske
kole arhitekture. Ti su arhitekti tretirali fasade kao skulpture, gdje su koriteni skupi i dekorativni
materijali (cigla). Takav plan tek je 1917. prihvaen od Gradskog ureda za planiranje, a prve kue
sagraene su dvadesetih godina 20.st.
Svojim je idejama doao u sukob sa stavovima CIAM-a, na ijim je kongresima i sam nazoio nekoliko
puta.
Berlage se smatra ocem moderne nizozemske arhitekture. Umro je 1934. u Haagu.

Amsterdam-jug:kontinuitet urb.razvoja, nije utopija, bez pekulacija, teren-vlasnik grad, samo za dostupni
teren, prilagoen Holananima, planiranje na dugi rok
U Nizozemskoj je 1901. donesen propis po kojem svaki grad vei od 10ooo stanovnika mora izraditi
urbanistiki plan. Kako se broj ljudi u Amsterdamu od 75.do 1900. udvostruio, Berlage predvia
proirenje prema jugu. Temeljna je ideja- niz ulica razliitih funkcija, a zbog toga i oblikovnih osobnostiod irokih bulevara s drvoredima do stambenih ulica unutar blokova. Dio ulica prati liniju kanala.
Stambeni blokovi, do 5 katova, odreivali su presjek ulica, jasno definirajui urbani prostor. Unutar
svakog bloka ureen je vrt- dvorite. Niz blokova zavrava uglovnicom. 100-200m x 50m su blokovi. U
prizemlju- duani, ponekad javna namjena.
-> utjecalo na gradnju stambenih etvrti 20ih godine, a naroito na veliku grupu arhitekata
jedinstvenog stilskog izrada- tzv Amsterdamska kola.

INDUSTRIJSKI GRAD C i t I n d u s t r i e l l e Tony Garnier (1904, 1917)

Tonyja Garniera osebujni francuski arhitekt i urbanist. Jedan je od protagonista modernistikog urbanog
planiranja, a u arhitekturi je jedan od pionira uporabe armiranog betona. Rodio se u Lyonu, drugom po
veliini francuskom gradu, te u njemu proveo veinu ivota, planirajui i projektirajui. Kao mladi eli otii
u Rim, ne bi li prouavao antike spomenike i graevine vjenog grada. Krajem 19.st. kao pobjedniku
Prix de Rome, to mu napokon i uspijeva, te odlazi u Villu Medici, koja je bila dio Francuske akademiju u
Rimu. No meutim, iako mu je zadatak bio istraivanje i prouavanje antike, rimske, grke i bliskoistone
arhitekture, on je radio na neem sasvim drugom.
Naime, kao mali je ivio u tekim ivotnim uvjetima, kao dijete radnika u tekstilnoj industriji. Kao takav je
bio primoran razmiljati o boljim nainima socijalnog stanovanja, to e uroditi plodom upravo za njegova
boravka u Italiji.
Osmislio je utopijski industrijski grad budunosti. Grad bi bio zoniran na 4 zasebnih i proirivih zona:
industrija - rad, stanovanje, odmor (zdravstveno-rekreacijsku), promet.
Postoje 4 glavna principa-motiva: funkcionalizam, prostornost, zelenilo i sunce (insolacija). Grad je trebao
bit smjeten u okolici Saint-Ettiennea koji je bio tipini industrijski grad na poetku 20.st. Lokacija je ovisila
o blizini sirovina i prirodnih izvora energije. Imao bi 35,000 stanovnika. Nalazio bi se na stjenovitoj padini
gorja, s industrijom u podnoju uz rijeku, a bolnicom na vrhu. Sustavno su isplanirane stambene zgrade,
industrijska postrojenja, eljezniki kolodvor i sve druge javne zgrade.
Industrija je odvojena od samog grada zelenim pojasom to je kasnije uinjeno u ruskim projektima za
linearne gradove (Soria y Mata). Garnierov rekreacijski centar postavljen je na zaklonjenom mjestu na
padini oblinjeg brijega, orijentiran na jug. Sredina izduenog grada predviena je za drutveni centar,
kolsku etvrt i jedan kompletan sportski kompleks.
Grad je podijeljen na trake istok-zapad (zbog orijentacije prostorija). Svaka traka - osnovna jedinica bila je
veliine 50x150m. Nesvjesno je ostvaren princip linearnog grada (odvajanje od centraliziranog
renesansnog grada).
Izmeu svih blokova lee otvorene povrine. Drutveni blokovi koji su smjeteni pored glavnih tranzitnih
ulica imaju krovne ureene vrtove. Svaka kua ima veliku centralnu dnevnu sobu i male spavae sobe,
kuhinju i kupaonicu. kole su projektirane u otvorenom tipu i niske, rasporeene po cijelom gradu,
poveavaju svojom vegetacijom zelenilo grada (kasnije su predgraa Amsterdama postavljena po slinim
smjernicama).
1917. je po prvi put publicirao svoju ideju u knjizi. Odreen utjecaj na Garniera izvrio je fran. socijalist,
filozof i humanist Ch. Fourier, dok je Garnier anticipirao ideje CIAM-ove Atenske povelje iz 1933.
Vrativi se u Lyon, Garnier je veinu vremena proveo radei u gradskom uredu za projektiranje, u slubi
lionskog gradonaelnika. Pod njegovom je paskom realizirao svoja najznaanija arhitektonska djela:
bolnicu, stadion, stambeno naselje i veliku halu. Kompleks klaonice iz 1917. simboliki predstavlja grad u
malom.

*
(*vrijeme kada FL Wright gradi prve vile, a Howard promovira ideju grada-vrta)
Imaginarni grad kojeg je Garnier predvidio na JI Francuske. Moe biti bilo gdje, ali poeljno je da je u
blizini izvora sirovina, izvora energije ili odgovarajue vrste prijevoz. Za konkretan primjer u blizini je
rijeka, a i rudnici (koji mogu biti i malo udaljeni od grada). Sve je izgraeno od lokalnih materijala.
Hidroelektrana osigurava dovoljno energije za stanovnike. Tvornice se nalaze u ravnici uz rijeku.
eljeznica odvaja tvornicu od grada koji je na uzvisini. Grad je podijeljen na trake I- Z kako bi se olakalo
orijentiranje. Svaka traka veliine je 30x150m. Jo povienije su bolnice, a terase su im okrenute prema
jugu. Kako su sve te funkcije fiziki odvojene, postoji mjesta za njihovo dodatno irenje. Unutar
izgraenog podruja- raznolika tipologija u skladu sa strogim standardima vezanima uz osvjetljenje,
zranost, zelenilo. Kue u prosjeku 2katnice- mala gustoa. Moderni materijali- AB.
NA GARNIERA -> utjecaji grada Lyona (jedno od najnaprednijih ind.sredita Francuske u 19.st, svila i
metalurgija) u kojem je roen i odrastao. Takoer, u Lyonu je oko 1900. poeo razvoj fotografije,
kinematografije, automobila, avijacije to je sigurno utjecalo na ideju ind.grada.
-> utjecaj prijatelja Zole koji u svojoj knjizi opisuje viziju novog drutv -ekonomskog poretka
NJEGOV UTJECAJ -> ideja zoniranja, koja se kasnije javlja i u Atenskoj povelji 1933.
-> Le C objavljuje njegov rad u Lesprit noueveau ->
teoretski modeli Sovjetskog saveza
-> ak i predgraa Amsterdama (izmeu blokova-zelenilo, drutveni blokovi smjeteni uz glavnu ulicu,
otvorene povrine- zelenilo)
ps. Garnierova ideja nikad nije realizirana i provjerena. Jedino to je radio su radovi u Lyonu; klaonice,
bolnica, gradska etvrt.

E r n s t M a y - FRANKFURT - socijanlno stanovanje

vrijeme Weimarske republike (1919. - 1933.), poslijeratno stanje, propast ekonomije, iniflacija-kriza ->
inozemni zajmovi, krediti -> privredni procvat.
kriza stanovanja, porast brakova, izbjeglica, nedostatak obuenih radnika,, porast cijena materijala
- potreba za novim pristupom, zato se i javlja potreba za tipskom proizvodnjom i prefabrikacijom
U Frankfurtu se postavlja cilj izgradnje prostranog kompleksa sa socijalnim stanovima. Ernst May na elu
je javne slube za arhitekturu i urbanizam, frankfurtskog Odjela za stanovanje, postavljen je za glavnog
arhitekta grada 1925. Sluba ima i novac i mo, na taj nain sprjeavajui usitnjavanje odgovornosti i
investiranja. May je savjetnik za izgradnju, uestuje u odlukama, dobio priliku da rjei problem nedostatka
stambenih jedinica u gradu
Priprema generalni urbanistiki plan Frankfurta (Meyer- zaduen za centar, May za proirenje). Osnova
plana je zamisao da veina stanovnika treba ivjeti u decentraliziranim satelitskim gradovima, od 1020000 stanovnika.
May je planirao prema principima vrtnog grada (Trabantenstadt), a koje su postavili britanski urbanisti E.
Howard i R. Unwin. No za razliku od pravih vrtnih gradova, koji su smjeteni na veoj udaljenosti od
postojeeg grada, Mayovi su sateliti integrirani u postojei urbani kompleks.
naselja frankfurta naselje= siedlung.
Mayeva ideja satelitskih gradova na planu Bratislave. Odbijanje razvoja grada zrakasto - prstenastim
principima, elja da se u grad uvedu zeleni pojasevi. Potvruje i zoniranje - industrija du Majne, i i z od
starog grada, administracija i trgovina u centru, stanovanje na periferiji. Naglasak je na decentralizaciji
naselja po slobodnom prostoru okolnog sela.
Ali, naselja tj Siedlunen nisu autonomna sela (poput Howardsovih) nego stambena naselja u velikom
industrijskom gradu. On eli ouvati urbanu cjelinu. Mrea jakih prometnica povezuje te etvrti sa
centrima i zonama rada, a unutar njih samo su osnovne pratee djelatnosti.
Kritike: kao osnovna jedinica naselja odabrana je kua, a ne stan. Potrebna direktna veza stana i vrta, vrt
je nastavak stana. U poetku razvoja ideje, ispred svake kue posljedino bi se gradila ulica pune irine preskupo.
Trebalo je razviti plan s jednom glavnom i nizom pristupnih ulica (pjeakih, biciklistikih, u posebnim
potrebama hitna pomo i selidba) te potrebnim osunanjem (idealno 22,5 stupnja od osi S-J) - plan
Zeilenbau. Taj plan je primjenjen u naselju Westhausen.
Frankfurt je tako ostao urbana cjelina sa zonom gradskih parkova izmeu nukleusa i trabanata.
Trabanti su oznaavali rezidencijalne gradie iz kojih su ljudi (brzim vlakovima ili specijalno izgraenim
autocestama) ili na posao u oblinji metropolis.
Zoniranje, koncetracija industrije du Majne, istono i zapadno od starog grada, administraciju i trgovine u
centru, stanovanje na periferiji. Naselja- Siedlungen nisu zamiljena kao autonomna sela, to su stambene
etvrti u velikom industrijskom gradu. Mrea javnih ulica ih povezuje s centrom i zonama rada, a u samim
etvrtima se nalaze samo manji pratei sadraji.
Novi Frankfurt - asopis
May je nastojao uiniti drutvo jednakijim, tolerantnijim i organiziranijim, pa je svoje ideje promovirao kroz
mjeseni asopis u kojem je najavljivao dolazak nove ujedinjene metropolitanske kulture.
Razvijale su se i ideje to uinkovitijeg konstrukcijskog procesa, pa se eksperimentiralo s prefabrikacijom i
panelnom konstrukcijom. Ipak, naglasak se stavljao na funkcionalizmu, ekonominosti i humanim
arhitektonskim vrijednostima.
1930. iste ideje May je s timom od 17 ljudi trebao realizirati u sovjetskoj, boljevikoj Rusiji. No, s obzirom
na okolnosti (loe postojee stanje, korupcija vlasti, neodgovornost pojedinaca) projekti nisu bili onako
uspjeni kao u Njemakoj. Ipak, u 3 godine izgraeno je 20ak novih ruskih industrijsko-rudarskih gradova,
od kojih su najpoznatiji Magnitogorsk, Orsk i Novokuznetsk.

Pojavom nacistikog reima u Njemakoj poetkom '30-ih, May, po svjetonazoru socijalist, nije bio
najomiljeniji u vlastitoj dravi, pa je dugi niz godina proveo u egzilu u Africi (Keniji), gdje je radio na
brojnim projektima urbanizacije lokalnih zemalja (Uganda-Kampala). Zvali su ga 'Lenjinom njemake
arhitekture'.
mane:
Najsiromaniji su trebali dobiti kvalitetne stanove, a na kraju su samo radnici koji su dobro zaraivali si
mogli priutiti ivjeti u Frankfurtskim naseljima. Zbog prefabrikacije i tipske proizvodnje je mnogo radnika
izgubilo posao.
Stanovi koje je May nazvao 'apolutni minimum' imali su 32m2, svi sanari su morali koristiti centralnu
kupaonicu s tuevima.
Dnevna soba se morala koristiit kao spavaa tako da se zapravo nastalila tradicija koritenja kuhinje.
Budui da ljudi nisu imali novaca nisu mogli koristiti elektrinu energiju pa tako ni svoje Frankfurtske
kuhinje. Plaali su prijevoz do centra-posla.
Problemi prefabrikacije: vlaga koja se zimi smrzavala i uzrokovala bolesti, metalni prozori koji proputaju,
zidni tapeti u loem stanju, ugraene penice u loem stanju. na zidovima se pojavljuju pukotine...
Nakon 2.svj.rata vratio se kui, gdje je '50-ih nastavio raditi na slinim projektima u Hamburgu. Umro je
1970. u istom gradu.
sve je u rukama javnih slubi (grada i opine):
1.mo i novac u rukama gradske uprave
E.MAY radi u javnoj slubi za arhitekturu i urbanizam, grad.savjetnik,
- radi Generalni urbanistiki plan Frankfurta
2. kupovina terena izvlatenje
3. urbanistika razrada (planovi glavnih naselja)
opinski arhitekti ponekad u suradnji s nezavisnim arhitektima
4. arhitektura zgrada
tipske jedinice
grubi graevinski radovi (prefabricirani)
zavrni radovi (prozor, tipska kuhinja, tipski namjetaj)
opinski arhitekti ponekad u suradnji s nezavisnim arhitektima
5. izgradnja i financiranje izgradnje
tvornica za prefabriciranu izgradnju, eksperimentiranje s novim materijalima
6. upravljanje gradnjom i kontrolom
pomo i kontrola za naselja koja grade privatna drutva
direktno upravljanje opinskih projekata
7. informiranje javnosti (E. May asopis NeueFrankfurt)
projekt:DOLINA NIDDA - 3.500 stanova
zemljina politika
zemljina politika: 45% zemljita u vlasnitvu grada, pribavljanje preostalog terena bez
pekulacije
zemljite + priprema terena < 25% cijene stana
nain financiranja i upravljanja
uee opine je znaajno
dravni zajmovi s niskim kamanim stopama 1-3% kamate
olakice, pozajmice kod tedionica, subvencije, garancija na zajmove
Ureenje doline Nide
Javni park (po uzoru na Londonske parkove) - oko parka se nalaze sela povezana cestama.
Dananji grad - samo dio je izgraen.
Naselje Rmerstadt
Naselje ogranieno rijekom Nida. Okomito na glavnu prometnicu je cesta koja ima dvije uzastopne krivine
sa dvije kontinuirane zgrade (trgovina, kola). Okomito na glavnu ulicu postavljene su stambene ulice,
zgrade su parelelne s dolinom i lagano kaskadirane i presjecene s nekoliko putova koje vode do
vidikovaca (esplanade) iznad bedema te povrtnjaka. U unutranjosti dviju ovako definiranih etvrti
pojavljuju se kue u nizu P+1 ili zgrade s vrtovima, te unutarnji prostor s vrtovima razliitih karaktera.
Zavretak svakog niza uz bedem oznaen je jednom viom stambenom zgradom pod uglom na
esplanadu.Prema glavnoj cesti zadnja zgrada je via i druge boje.
Niz je savijen da se prilagodi lokaciji, otvarajui vizure do rijeke Nide i preko nje do planina u zaleu.

Rmerstadt (kolokvijalno: Zickzackhausen) ime je frankfurtskog naselja, koje se smatra jednim od

najveih urbanistikih dostignua 20.st. U prilog tome ide injenica da je E. May, odnosno njegov opus bio
glavna tema II.CIAM-a, to se 1929. odravao upravo u Frankfurtu.

Naselje Westhausen
Nalazi se uz veliku prometnicu S-J, koja se prua do centra
Frankfurta. Pravilna mrea prometnica, dva prilaza, dvije ceste S-J,
4 istok zapad (izmeu pjeake staze). Na sjeveru naselja uz
prometnicu, nalaze se visoke zgrade P+3, na jednakim razmacima,
okomite na prometnicu. Nizovi S-J, pristupi okomiti na ulice, dva
stana, prizemlje i kat. Vrtovi izmeu zgrada.Problemi stanara s
vrtovima.

Praunheim

Radi konstrukcije od lakog betona. Osnovna komponenta

sistema su betonski paneli dimenzija 3x1x0,2 ojaani armaturom.
Paneli su bili podizani dizalicama na mjesto ugradnje a
neobueni radnik ih je postavljao u leite. Prednost brzina i
cijena gradnje.

Blok u Frankfurtu
Postepeno se naputaju smicanja, naglaavanja uglova,krajeva nizova, dok se razvijaju industralizacija i
tipizacija.
1. faza - blok 19st - gust i vrst
2.faza - pranjenje centra (Amsterdam)
3.faza - otvaranje krajeva i smanjenje gustoe, dva niza kua koje uokviruju vrtove (Rmerstadt i
Praunheim)
Od tradicionalnog bloka zadravaju se dva principa:
jasan odnos izmeu zgrade i njenog terena
fasade zgrada su razvrstane, naglaavanje ulazne i zadnje fasade
Naputa se: kontinuitet prema ulici, privatni prostori su ogranieni na stanove i balkone, javni prostor
zauzima itav neizgraen teren

Frankfurtska kuhinja Margarete S.Lihotzky, 1926.

- prva austrijska arhitektica Margarete Schtte-Lihotzky
- standardni dio svake konvencionalne stambene jedinice skroz do danas
U doba poslijeratne krize i potrebe za brzom i jeftinom novom izgradnjom u Njemakoj javljaju se ideje o
standardizaciji i racionalizaciji. Standarne dimenzije za vrata i prozore, a kasnije i za tiske projekte kua.
Jedan od plodova ideje o standardizaciji je upravo i kuhinja da olakaju naporan posao domaice.
Oblikovanje kuhinje usko je povezano s novim nainom ivota. Odvajanje kuhinje kao zasebne prostorije
omoguavalo je veu higijenu ali i obiteljsko provoenje previe vremena u njoj, a ne u dnevnom boravku.
Kuhinja je cjelovito dobro organizirana, s daskom za peglanje, posudama za uvanje hrane, dovodom
elektrine energije. Kuhinja se industrijski proizvodi. Prefabrikacijom i standardizacijom- niska cijena.

Le Corbusier
Pravo mu je ime Charles-Edouard Jeanneret. Od 1920. poznatiji je pod pseudonimom. Bio je arhitekt,
urbanist, slikar, skulptor, pisac, dizajner . Francuz je, roen 1887. u vicarskoj.
Pionir je modernizma. ivotna mu je preokupacija bila pronalazak boljih uvjeta ivljenja za graane
prenapuenih gradova, s naglaskom na socijalno stanovanje.
Mnogo je putovao, boravio je u Parizu te u Berlinu, radei u uredu njem. arhitekta P. Behrensa. Tako je
teno nauio njemaki jezik. Obiao je Balkan, Tursku i Grku (Atenu), gdje se oduevio Partenonom i
njegovim arh.itektonskim proporcijama.
Relativno mlad (1923.) izdaje knjigu pod naslovom Vers une Architecture ilitiga na hrvatskom Ususret
(novoj) arhitekturi.
1914./15. izradio je teorijsku studiju kue, pod nazifom Domino House. Ona stoji na AB stupovima i
gredama, to omoguava toliko eljeni slobodni tlocrt.
Upoznavi biveg kubista A. Ozenfanta, zajedno s njim razvija novi stil, oprean upravo kubizmu, pod
nazivom purizam. Njemu je potpuno posvetio dugih 5 godina (1918.-1922.).
1922. s roakom Pierreom osniva ured u Parizu. Do 1927. zajedno su realizirali puno obiteljskih kua oko
Pariza.
1930. uzima francusko dravljanstvo.
*
Charles Edouard Jeanneret, 1920ih pokree asopis lesrit Nouveau tj Novi duh, kojim eli okupiti
arhitekte i umjetnike koji bi krili put novim, suvremenim shvaanjima arhitekture. Sudjeluje s projektom u
sklopu Lige prvaka u Genevi gdje pobjedu odnosi tradicionalan rad, u
skladu s pogledima Akademije. Nakon nekoliko uspjenih realizacija (Palaa sovjeta u Moskvi, vicarski
paviljon u Parizu, zgrada Vojske spasa- zgrade bez ornamenata, sa staklenim fasadama) odluio se
suprostavit zastarjelim pogledima Akademije. asopis nije bio dovoljan, trebalo je napraviti organizaciju.
U pokret su se ukljucili i Mies, Gropius, Aalto, Neutra.... te se uskoro formira CIAM. 1928. prvi se odrao u
La Sarazzu.
+ Ville Contemporaine (1922.), Plan Voisin (1925.), Alir i Rio de Janeiro (1930.), Plan Radieuse (1935.)
Ville Contemporaine iz 1922
njegov je teoretski pokuaj oblikovanja nove strukture grada organizirane na parametrima rastere-enja
sredinje jezgre, brze cirkulacije prometnih sredstava, po-veanja gustoe stanovnitva usporedo s
poveanjem zelenih povr-ina. Jezgra grada stambeno-poslovni su tornjevi za najbogatije, visoki 200m!
Stambene zgrade oko jezgre ine stanovanje za viu klasu (maison a redents). Meandriraju u zelenilu i
udomljuju 600,000 stanovnika. Trea su zona stambeni blokovi za proletere, orjentirani SJ. Suvremeni
grad moe primiti 3 milijuna stanov-nika. Model je megalopolisa izuzetne koncentracije, koja dosee
gustou naseljenosti i do 1,000 stan./ha, a da pri tome ostavlja 90% povrine grada kao zelenu i pjeaku
zonu. Najvei doprinos V.C. je jedinica Villa Immueble, adaptacija Maison Citrohana u opi tip stana u
visokim, gusto naseljenim objektima. Jedinice su naslagane u est dvostrukih nivoa. Sadre terase s
vrtovima, po jednu za svaki dupleks. Brzi automobilski promet rijeen je na ne-koliko uzdignutih
autoputeva, koje pjeak nikada ne prelazi. Ve-ina je zgrada na stupovima (elini piloti), to omoguava
slo-bodno kretanje pjeaka. Ravni krovovi su ozelenjeni i koriste se za razne drutvene aktivnosti. Samo
sredite grada predvieno je kao prometno vorite na nekoliko razina (vlak / bus / automobil / aerodrom
na vrhu...?!). Automobil je trebo bit glavno prometno sredstvo.
Plan Voisin iz 1925
pokuaj je praktine primjene V.C. u sreditu Pariza, tj. stvaranje novog poslovnog sredita grada. U prvoj
fazi ukljuuje ruenje starih, gusto izgraenih podruja (gotovo 5km), te gradnju tornjeva od 60 katova,
okruenih parkom i stambenim zgradama. Sauvane bi bile samo najvrjednije zgrade koje postaju muzeji
izolirani u moru zelenila. Stara ulina mrea je izbrisana, te je postavljen ortogonalni ulini raster.
C. je promoviro moderne indus-trijske tehnike i tehnologije u a'tekturi, po uzoru na tada-nju autoindustriju i sl. Tvr-dio je da se na-gomilani prob-lemi tadanjeg drutva mogu rijeiti dobrom a'tekturom, to je
ovjekovjeio izjavom: A'tektura ili revolucija!.
Iako su C. ideje bile radikalne, u Indiji postoji grad, koji je izgraen upravo prema njegovim zamislima.
Radi se o andigaru.

Jedna od najvanijih stvari vezanih uz a'tekturu 5 je toaka iste. Kao primjer je posluila realizirana Villa
Savoye (1929.-1931.):
1. kua mora biti nad zemljom i to na stupovima;
2. slobodna fasada (nenosivi zi-dovi ne ometaju njezino obliko-vanje);
3. slobodni tlocrt;
4. dugi potezi prozora;
5. krovni vrt.
Modulor
Bavio se zlatnim rezom, odnosno ljestvicom arh. pro-porcija. Nastavio je tradiciju Vitruvija, Da Vincija i
Albertija. Koristio je ljudske proporcije ne bi li unaprijedio izgled i funk-ciju a'tekture. Za primjer mu je
posluila Villa Stein.
Dizajnirao je i namjetaj (LC2, LC4...).
Bio je jedan od osnivaa CIAM-a.
Njegove su ideje kasnije prihvaene u zapadnoj Evropi i Americi. Glavni grad Brazila, Brasilia nastala je
prema njegovim princi-pima, a projektirao ju je L. Costa.
Poznata je njegova izjava da zgrade moraju biti bijele.
Na kraju treba re da se C. utopio u Sredozemlju 1965. U hladno-ratovsko doba nije bilo onog koji ovom
osebujnom liku nije odao poast, bez obzira na sve...
Ozareni grad
Odbacivanje grada. Nema ni imena ni mjesto. Ne postoji. To je shema.
Treba poi od nule. Treba sruiti te ponovo izgraditi uveano. Stanovnik je samo korisnik. Svaka zgrada
je zamiljena izdvojena u apstraktnoj prirodi. Kompozicija ishodi iz likovne prakse.

Marseilles
Vertikalni blok. Tradicionalni elementi bloka su rastavljeni, drugaije zamiljeni, reorganizirani. Svi su
odnosi preokrenuti, proturjeni. Ukinuta je svaka veza s vanjskim ivotom i ivotom tradicionalne etvrti.
Ulica, pristup stanovima, je zatvorena, klimatizirana, mrana. Trgovina je kat na jednoj galeriji. Pratee
funkcije su na vrhu zgrade (jaslice) ili negdje drugdje izdvojene u zelenilu. Vanjski prostor - svima
dostupan, vidljiv.
Produenje stana je nekad bilo sakriveno (fasada prema dvoritu), a sada je usmjerena na fasadu
zgrade.
fasada: grubi beton, parapeti u obliku saa, brisoleji, razliiti rasponi, vertikalni zasloni na trgovakoj
galeriji.
Loa je produetak stana, zamjena za vrt. Puni parapet skriva donju zonu loe. risolej je pristupaa iz
sobe - dodatan balkon, oslonac za biljke. Debljina zida, njegovo presjecanje stvaraju prostor koji se moe
mijenjati. Fasada ne moe biti poremeena individualnim varijacijama.
Zbog ekonomskih ogranienja dolazi do promijena kod zgrade u Nantesu, Briey te Firiminy. U Nantesu
nema trgovine, u Briey-u je manje raslanjena fasada, u Firiminy-u je metalna reetka umjesto betonskog
parapeta

SSSR
kapitalizam osuen, potreba za novim socijalistikim gradovima ali i tenja za mijenjenjem ljudi kroz arhitekturu
(priklanjanje socijalizmu). (ovjek koji voli radit, uit, uiva u kulturi, sportu, vjebanju, ovjek koji voli svoju djecu,
ovjek za kojeg je brak slobodno odabrana zajednica)
Sovjetski Savez je bila obeana zemlja za urbanizam jer je cilj dravne politike bio da se postigne preobraaj naina
ivota i drutva u cjelini. U kapitalistikim drutvima glavnu ulogu ima vlast i moni privatni interesi (Zapadna Europa).
URBANISTi (Sabsovi) vs DEZURBANISTI (Ohitovi)
Urbanisti
Ideja o komunalnoj stambene zgradi (kupaonica, kuhinja, blagovaonica..). Svaka osoba ima svoj privatni prostor od
5m2 koji se mogu meusobno povezivati ili odvajati (ovisno o tome da li su u braku/razvedeni i da li imaju djecu).
Zajedniki prostor je bio dodatak stanovanju .
Komunalne stambene zgrade su bile oko tvornica, grad nije imao ni centar ni periferiju (mogli su biti poljoprivredni ili
industrijski).
Suzbijanje suprotnosti izmeu grada i sela.
Dezurbanisti
Odbacili su ideju grada, ivot u individualnim kuama od lakih konstruktivnih elemenata u netaknutom prirodnom
okruenju. Kue se lako montiraju, demontiraju i ponovo izgrade na nekom drugom mejstu (pokretljivost), lako se
poveaju, smanjuju ili razdvajaju (ne moraju ostati npr u braku). Svaka jedinica uvijek zadri privatnost.
Svi putevi e se izgraditi da se razbacane kue poveu s centrom grada, svi e imati auto.
Nema vie ni gradova ni sela. Postavljanje tvornica na bilo kojem mjestu. Zemlja je prekrivena energetskom mreom Sovjetski Savez bi postala industrijska zemlja.
2 dezurbanistika projekta: Moskva i Magnitogorsk na Uralu
MOSKVA - socijalistika rekonstrukcija 1930.
Ideja je bila napraviti 'zeleni grad' - dezurbanisti Bar i Ginzburg
Sistemska evakuacija Moskve, disperzija industrije, instituta i
administracije diljem Sovjetskog Saveza. Gradnja infrastrukture koja e ih
povezivati. Stanovnitvo bi bilo naseljeno du velikih autoputeva koji
povezuju Moskvu sa susjednim gradovima. Sekundarni putevi bi
povezivali kue odignute na stupovima s autoputevima.
Gradsko i seosko stanovnitvo bi bilo izmjeano. Zabrana daljnje gradnje
Moskvi. Moskva bi postala vrt namjenjen kulturi i odmoru - kroz odreeni
zgrade bi prirodno propale. Postao bi neka vrsta muzeja grada.
Ponitavanje razlike izmeu sela i grada.

u
period,

MAGNITOGORSK - Ivan Leonidov, 1930.

Industrijski kompleks organiziran oko planine Magnitogorsk, bogatom
eljeznom rudom. Jedan od simbola petoogodinjeg plana da Rusija
postane moderna industrijska snaga. Bezbroj prijedloga meu kojima su
Leonidov.
8 autoputeva i brojni sekundarni putevi inili su okvir trakaste sheme
razvoja. Ukupna duina traka bila je 25 km, a du njih su stanovnici
Magnitogorska i sekundarni centri. Sadri transportnu mreu, restorane,
objekte za kulturu i odmor, centralno postavljen park.
NJEMAKA
Walter Gropius

May i

Njemaki je arhitekt roen u Berlinu 1883. Zajedno s Miesom i Le Corbusierom smatra se pionirom modernizma.
Osniva je BAUHAUSA.
.
Nije bio neki crta, pa je cijeli ivot ovisio o suradnicima. Tako je zajedno s Adolfom Meyerom osnovo firmu u Berlinu.
Obojica su autori jedne od prvih modernistikih graevina, tvornice Faguswerk, na kojoj je po prvi put u cijelosti
aplicirana staklena fasada.
Bio je vojnik u 1.svj.ratu, to je prekinulo njegovu arhitektonsku karijeru, ali kasnije se pokazalo da mu je upravo taj rat
pruio priliku da 1919. postane direktor kole za umjetnost i obrt u Weimaru. Naime, istu e on preimenovati u
BAUHAUS. Otpoetka su u njoj djelovali eminentni umjetnici Paul Klee i Wassily Kandinski.
Od 1926. do 1932. radio je na stambenim projektima u Berlinu, Dessauu i Karlsruheu.
Jedan je od protagonista novog podstila u arhitekturi nazvanog New Objectivity.
1934. zbog nacistike vlasti emigriro je u Englesku, a kasnije i u Ameriku, u Lincoln, Massachusetts. Tamo je izgradio
vlastiti kuerak, kojim je pronio dobar glas internacionalnog stila modernistike arhitekture i po Americi. S frendom
Marcelom Breuerom predavao je na Harvardu.
Umro je 1964. u Bostonu.
Od njegovih djela treba spomenuti zgradu BAUHAUSA u Dessauu, juno od Berlina.
U urbanizmu je poznat po planovima za Dessau-Trten, Karlsruhe-Dammerstock i Siemensstadt pokraj Berlina.
D e u t s c h e r W e r k b u n d
Organizacija koja okuplja umjetnike ali i tehniare, obrtnike, izvoae. Temeljna ideja je zajedniki rad umjetnika i
izvoaa. Prva bitna stvar koju su organizirali- izloba 1914. U Kolnu gdje su prikazani radovi obrtnikih i industrijskih
proizvoda. Posebno znaajni arhitektonski radovi. Nakon 1.svj rata, arhitektima su bili nametnuti, osim socijalnih i
umjetnikih aspekata velika nestaica stanova.
Werkbund je elio pruati arhitektima priliku da svoje zamisli realiziraju. Tako su na sljedeoj izlozbi 1927. u Stuttgartu
predstavljene stambene zgrade za sva vremena. Ostvareno nekoliko naselja (Na Baba, Novy Dum, beki Werkbund,
Bratislava werkbung...). Za razliku od naselja tog vremena, gdje se tei minimalizaciji tlocrta, racionalizaciji, tipizaciji,
Werkbund je eksperiment gdje bi se ukomponirali razliiti tipovi stanova i kua na temelju novih spoznaja o gradnji.
(30ih ih nacional-socijalisti germaniziraju pa stari lanovi istupaju)
To je udruga njem. arhitekata, dizajnera i industrijalaca, koja je odigrala vanu openitu ulogu u povijesti modernizma.
Osnovana je 1907. u Mnchenu, a njen je inicijator njem. arhitekt H. Muthesius. On je bio pod oitim utjecajem
engleskog Pokreta za umjetnost i obrt
Meutim, D.W. manje je bio umjetniki pokret nalik ovom engleskom, a vie dravni pokuaj integracije tradicionalnih
obrtnikih znanja i industrijskih tehnika masovne proizvodnje, ne bi li Njemaka stala uz bok industrijskim velesilama
UK-u i SAD-u. Od naslona za sofu do gradograditeljstva bio je moto koji je najbolje opisivo raspon njegovih
djelatnosti.
Osnivai D.W.-a bili su 12-orica arhitekata (Behrens, Fischer, Hoffmann, van der Velde, Olbrich...) i isto toliko tvrtki.
Svoje su radove pokazivali na izlobama po Njemakoj. Prva je bila 1914. u Klnu. 1924. odrala se ona u Berlinu.
1927. u Stuttgartu je otvoreno novo naselje Weissenhof Siedlung. 1929. odrana je izloba u Breslauu.
1938. nacisti ukidaju D.W., da bi ovaj opet bio osnovan 1949.

W e i e n h o f S i e d l u n g
(Mies, Oud, Le C, Gropius, Behrens, Janneret ...)
Nalazi se u Stuttgartu. Iako je reklamiran kao naselje za radniku klasu, cijena stanova bila je mnogo vea od onog
to je ona mogla priutiti.
WS sagraen je povodom izlobe Deutscher Werkbunda 1927. Sastoji se od 21 zgrade, odnosno 60 domainstava.
Na elu je projekta u ime grada bio Ludwig Mies van der Rohe. Odabrao je 16 arhitekata, veinom sa njemakog
govornog podruja, te se brinuo o budetu i koordinaciji radova.

Zgrade su meusobno sline; imaju simplificirane fasade, ravne krovove s vrtovima, duge poteze prozora, slobodne
tlocrte... Visok stupanj prefabrikacije omoguio je izgradnju cijelog naselja u roku od 5 mjeseci. Zgrade su uglavnom
bijele, osim one najmanje, arhitekta Brune Tauta, koja je crvena, te jo jedne.
Do danas ih je sauvano 11.

RAZLIKE IZMEU SIEDLUNGA U FRANKFURTU I BERLINU ?

Berlinska naselja; Britz (Taut, 1930.) i Siemensstadt (Shauron, Gropius, Wagner, 1932.)
Britz; kombinirana naela vrtnog grada i naela graenja novih naselja (Siedlunga). Zgrade od 2-3 kata, prepoznatljivo
oblikovana dvorita. Sredinja zgrada u obliku potkove okruuje jezero.

PREDAVANJE 4, BRITZ U NJEMACKOJ, BE I ZAGRAB ????

CIAM
(1928.-1956.)
CIAM (Congres International d'Architecture Moderne) je osnovan 1928. u jednom dvorcu dvorcu Helene de Mandrot u
La Sarrazu, VI.
Na tom projektu sudjelovali su mnogi moderni arhitekti, pa se zakljuilo da bi trebalo osnovati organizaciju koja e
putem radnih kongresa formulirati postavke moderne arhitekture.
Zajednica se okupila s razlogom da se stane na put tadanjim arhitektonskim ocjenivakim sudovima koji su
favorizirali klasicistiku akademsku arhitekturu. Le Corbusier je bio glavni pokretaki duh, pridruio se na drugom
kongresu.
Zajednica internacionalnih arhitekata koji su putem radnih kongresa pokuali formulirati postavke moderne arhitekture.
Kongresi su se odravali nepunih 30 godina u 10 evropskih gradova.

Jedno od polazita novog stila bilo je shvaanje arhitekture kao vanog i integralnog ekonomskog i politikog
imbenika, kojim su se kroz oblikovanje zgrada i urbano planiranje mogli rjeavati svjetski socijalni i egzistencijalni
problemi.
Osim toga, trebalo je predvidjeti snaan socioekonomski utjecaj na buduu arhitekturu. Ubudue se teilo
racionalizaciji, novim tehnolokim otkriima i veoj uinkovitosti, kako samih arhitekata, tako i cijele graevne
industrije, koritenje suvremenih materijala. Stavovi su bili jasni i jednostavni; umjesto estetike, na prvom su mjestu
etika i funkcionalni red.

Teme su bile
1. Utjecaj moderne tehnike na arh (Le C)
2. Standardizacija (May)
3. Opa ekonomija (Schmidt)
Ideali ekonominosti izlaze iz teke ekonomske situacije, predlae se racionalizacija i standardizacija arhitekture.
Arhitektura mora napustiti obrtniku proizvodnju i sluiti se iskljuivo industrijskom tehnikom.
4. Urbanizam (Lurcat)
Urbanizam treba zadovoljitu funkciju stanovanja rada i razonode.Promet najvaniji problem urbanizma.
5. Kultura stanovanja kao predmet u O (May)
Ako se to uvede kao predmet u kole, nove generacije bi bile sposobne da zdravo i razumno shvate svoje probleme.
6. Drava i arhitektura (Berlage). Rezultat Deklaracija iz Sirraza (May).
Drava mora promjeniti svoj stav prema arhitekturi i to e izazvati opi, ekonomski i kulturni napredak drutva.

3 FAZE CIAMA
a) 1928.- 1933. Dominacija njemakih socijalistikih opredjeljenja
(1.La Sarazz- osnivanje, 2.Frankfurt- minimalne potreba za stanovanje, 3.Bruxelles-racionalne metode graenja i
koritenja zemljita)

b) 1933.- 1947. Dominira Le C s idejama o funkcionalnom gradu

(4.brod od Marseillesa do Atene i nazad- stanovanje/rad/rekreacija/promet, 5.Pariz-gradovi, regije, sela)
Dominacija Le C, 4. kongres trebao se odrati u Moskvi ali je u zadnji tren otkazano pa je odlueno da e se odrati
na brodu Marseilles-Atena-Marseilles sa temama o podjeli zona stanovanja/rada/rekreacije/prometa gdje nastaje
Atenska povelja (gdje sudjeluju i Antoli, Weissmann i Teodorovi te imaju svoju verziju Atenske povelje), 5.odran u
Parizu s temom gradovi, regije, sela tj ruralni urbanizam. Bio je to posljednji kongres prije rata, odran u isto vrijeme
kad Svjetska izloba u Parizu.

c)1947.- 1956. Kompleksniji sistemi, idealizam, identitet vs funkcionalizam (9.Provence- habitat za milijun ljudi, team
X, 10.1956.u Dubrovniku, sudbina CIAMa?)
10 godina nakon zadnjeg kongresa, 1947.u Engleskoj, razmatraju se postavke CIAMa prije rata, zakljuci o njima,
sudjeluje nova generacija po 1.put. Rezultat- Giedionova knjiga 10 godina suvremene arhitekture. 7.1949. je tema
bila Ostvarena arhitektura, osjeala se podvojenost meu lanovima zbog uvrtenih Staljinovih teorija. Le C
predstavlja brisoleje, Kenzo Tange rekonstrukciju Hiroime. 8.core srce grada, 9. 1951., Aix-en-Provence, osnivanje
Tema X, tema habitat. 10.Dubrovnik, 1956., Team X s novim oprenim idejama, dolo je vrijeme da se razmisli o
daljnjoj egzistenciji CIAMa.
I.CIAM 1928., La Sarraz, VI
OSNIVANJE
Prvi osnivaki sastanak odran je u dvorcu u jednom vicarskom gradiu. Tamo se sastalo 28 tada eminentnih evr.
arhitekata, pod vodstvom Le Corbusiera i Sigfrieda Gideona. Osim njih, sastanku su nazoili Karl Moser, Hugo Hring,
Ernst May, Hannes Mayer, Gerrit Rietveld i dr.
II.CIAM 1929., Frankfurt, NJE
STAN ZA IVOTNI MINIMUM
Na ovom kongresu panja je posveena frankfurtskim stambenim naseljima koja je projektirao njemaki arhitekt i
urbanist Ernst May.
a) kongres
b) CIRPAC (meunarodni komitet za rjeavanje problema suvremene arhitekture)
c) radne grupe
III.CIAM 1930., Bruxelles, BEL
RACIONALNE METODE GRAENJA
Sastavljeni su razni prijedlozi i privremeno izvedena naselja u nekim gradovima (serijski nizovi kua).

IV.CIAM 1933., Atena, GR STANOVANJE/RAD/REKREACIJA/PROMET

suvremena arhitektura:
tednja, jednostavnost, funkcionalnost, odvojene funkcije u gradu (industija, stanovanje, drutveni ivot), obrt
zamjenjuje industrija, industija lako dostupna, dobro prometno povezana, drutveni prostori (kole) razmjeteni po
gradu, stanovanje izdvojeno, higijenski uvjeti, meu zelenilom, ravni krovovi, svaki stan ima kupaonicu - stanovi za
minimum egzistencije (Gropius).
Atenska povelja (La Charte d'Athenes, La Charte d'Urbanisme)
Kongres se odravao na brodu 'Patris II' koji je plovio od Marseillesa prema
Tema je bila funkcionalni grad. Tri etape: na brodu, u Ateni, na povratku
brodom.

Ateni.

Zadatak je bio ispitati razloge koji su doveli postejee gradove do kaosa.

Analiziranjem historijskog razvoja i upoznavanjem sila koje su uvijetovale
postojee stanje te onda staviti prijedloge za poboljanje.
Tom je prilikom izdana Atenska povelja, dokument kojim je usvojena
funkcionalna koncepcija moderne arhitekture i urbanog planiranja. Bila je
jedinstvena i provokativna za ono vrijeme. Utemeljena je na diskusijama s
dotadanjih sastanaka, ali i na analizama 33 grada i prijedlozima za rjeenja
njihove urbane problematike.
Analizirali su gradove (geografske, klimatske, geoloke imbenike) ustanovljeno da je razvoj gradova bio ovisan o ekonomskom, geografskom i
politikom/stratekom poloaju.
Veina gradova razvila se iz srednjovjekovnog historijskog grada, postepenim proirenjem uzrokovanim porastom
stanovnitva. Obrt zamjenjen industirjom, razvoj kapitala...
Urbanizam treba omoguiti sklad individualni-kolektivno. Privatni interes se mora podvrgnuti kolektivnom. Potrebni su
etapni planovi. Sve se mora gledati u mjerilu ovjeka. Stambena jedinica je osnovna jedinica.
Budui grad imao je nekoliko osnovnih znaajki: stambeni tornjevi, striktno zoniranje, razdvajanje stambenih naselja i
prometnih pravaca, velike zelene povrine i koridori, udaljenost rad-stanovanje svedeni na minimum te ouvanje starih
gradskih jezgri i graevina.
Kljuna je stvar bilo stvaranje nezavisnih gradskih zona razliitih sadraja: stanovanje, rad, rekreacija i promet.
Meutim, od samog poetka Povelja je naila i na negativne reakcije. Najei su kritiari bili mladi britanski arhitekti
Alison i Peter Smithson, koji su upozoravali na krutost i nehumani karakter takvih gradova. Kakogod, postoji niz
gradova nakon 1945., ija se poslijeratna obnova ili pak izgradnja temeljila na principima Povelje. Najbolji je za to
primjer Brasilia, koju je osmislio upravo Corbusier. Povelja je na kraju izdana tek 1943.
Sudjelovala Radna grupa Zagreb: Antoli, Weissmann i Teodorovi. Weissmann je bio delegat CIAM-a i lan
CIRPAC-a. Antoli i Teodorevi su bili zamjenici. Radna grupa Zagreb je suradnika grupa CIRPAC-a. Radne grupe
su pripremale analize gradova i poslali ih u Atenu.- podloga za diskusiju na kongesu te donoenje povelje.
Radna grpa Zagreb si nije mogla priutitit luksuzni izletniki brod pa su ili eljeznicom do Atene. Tamo su saznali da
se sprema povelja i da se na tom brodu diskutiralo o tome - nije ih zadovoljila po sadraju i formi (nije bilo puno razlike
od izjave u La Sarrazu).
Na temelju podloga su izradili novu verziju povelje koja je izazvala pozitivan odjek meu mladim radikalnim
sudionicima kongresa.
Weissmann se odluio vratiti ilaegalno brodom zastupajui tu povelju. Jaz generacija; nosioci povelje on i Le
Corbusier. Veina je podrala Weissmanna. Meutim njihova verzija na francuskom nije bila dovoljno literarna za
manifest. Na kraju je Le Corbusier odluio urediti konani tekst, puno puta ga je popravljao i prilagoavao trenutnom
stanju. Preformulirao je njihovu verziju da se to vie uskladi s njegovom, izostavio je pojedine argumente. Zapravo je
elio izbjei sukobe a nije trebao.
V.CIAM 1937., Pariz, FRA
Gradovi, regije i sela RURALNI URBANIZAM
To je zadnji kongres uoi rata, odran za vrijeme Svjetske izlobe u Parizu. Nizozemska skupina arhitekata predloila
je da budui kongresi preispitaju problematiku gradnje velikih stambenih kua.

Korigirana je Atenska Povelja.

VI.CIAM 1947., Bridgewater, ENG
10 GODINA SUVREMENE ARHITEKTURE
Na ovom su se sastanku prvom nakon rata (stanka 10 godina) pokuali reafirmirati ciljevi i ideje CIAM-a. Na njemu su
prvi put sudjelovali mladi arhitekti.
Knjiga Giediona 'Deset godina suvremene arhitekture' - preispitana je poslijeratna djelatnost
VII.CIAM 1949., Bergamo, ITA
OSTVARENA ARHITEKTURA, OBNOVA GRADOVA
Tema ovog sastanka bile su arhitektonske realizacije.
Ostvarena arhitektura je bila zasjenjena Le Corbusierovim 'grille' - slubeni nain grafikog i slikovnog prikazivanja (na
temelju njih su sudionici bili upoznati s ratom razruenim gradovima( plan Kenza Tange za obnovu Hiroime).
VIII.CIAM 1951., Hoddesdon, ENG CORE (SRCE GRADA)
Tema je bila Srce grada. Sudionici kongresa po prvi su put javno priznali manjkavosti Atenske povelje.
IX.CIAM 1953., Aix-en-Provence, FRA
HABITAT MILIJUNI STANOVA, TEAM X
Tema je bila Habitat stanovanje (prvi put se tad pojavio pojam habitat).
Glavni problem vremena je pronalazak metoda gradnje milijuna stanova. Od strane mlaih sudionika formiran je tzv.
Team X (Aldo Van Eyck, Smithson, Bakema. Candilis..). Team X zaduen za pripreme 10. tog kongresa u Dubrovniku
(Drago Ibler je predloio).
Imali su drukije poglede na arhitekturu i urbano planiranje, te su smatrali da je primarni arhitektov klijent, pa makar se
radilo i o najindividualnijim projektima, samo drutvo.
X.CIAM 1956., Dubrovnik, HRV
IVOT I STANOVANJE, REGIJA
Ovaj CIAM je bio najznaajniji to su sudjelovale mlade generacije arhitekata. Team X je imao potpuno razliite
stavove od prethodnih generacija - trebalo se razmisliti o sudbini CIAM-a (ili raspustiti ili transformirati).
Zadatak ovog kongresa je bio da vodstvo pree u ruke mlaih. Naglasak na zajednikom radu, a ne na pojedinanim
predavanjima, te su se na kraju dana usporeivali radovi svih.
Ideja je bila izraditi Carte de l'Habitat. Karta se temlji na pravima pojedinca. To je sinteza svih problema vezanih za
ivot i stanovanje.
Gotovo kroz 30 godina na kongresima se raspravljalo o pitanjima urbanog ivljenja i prostora. Doneseni zakljuci i
izdani dokumenti imali su snaan utjecaj na urbanizam i oblikovanje gradova 20.st.
CIAM 1959., u Otterlo- sudbina CIAM-a
U muzeju su izloeni projekti i realizacije 30 pozvanih arhitekata. Od osnivaa CIAM-a nije nitko doao.
Louis Kahn je bio autoritet Teama X (pohvaljen rad Alda Van Eycka - sirotite u Amsterdamu).
Sastanak je trejao samo 8 dana, broj sudionika se smanjivao. Na kraju jedini dokument knjiga 'CIAM'59. U Otterlou'.
2 HRVATA U BAUHAUSU Stela Skoplar ?!
RADNA GRUPA ZAGREB osnovana 1932., ine ju Antoli, Hecimovi, Weissmann, Seissel, Teodorovi, Piman,
Kavuri. Na 4. CIAM-u (brod) sudjelovali Weissman, Antoli i Teodorovi. Pripremili analizu Trenjevke za diskusiju.
Imaju 2.verziju povelje.
CIRPAC - Radna Grupa Zagreb je Suradnika Radna grupa, radno tijelo CIAM-a
TEAM X na 9.kongresu, 1954. javlja se grupa, mlaa generacija, arhitekata koji dijele miljenja suprotna od
dotadanjih zakljuaka CIAM kongresa. Njima je povjereno vodstvo 10.kongresa odranog u Dubrovniku, kako bi se
spojio most izmeu stare i nove generacije. Pripadnici Team X-a nastoje govoriti o socijalnim problemima,
individualnim pristupima koji bi mogli razvit novi jezik arhitekture. Tema jehabitat, odbacuju Le C termine selo, grad,
velegrad jer smatraju da dolazi do promjene strukture ljudskog stanovanja, zbog novih metoda produkcije. Granice
aglomeracija se kontinuirano pomiu pa je nuno omoguiti elastian sistem upravljanja kako bi uslijedila ekspanzija u
smislu cjeline.
VERTIKALNI GRAD Hilberseimer, 1924.

Jedan od najinteresantnijih profesora kole Bauhaus. Centralni interes; stambene zgrade i urbana gradnja,
funkcionalistike zgrade od AB. Imenovan od Meyera voditeljem katedre za gradnju. Makar su njegovi prvi radovi nalik
baroknih planova, kasniji su radovi svojevrsna kritika istih. Suraivao s Miesom na asopisu gdje su poeli i javno
kritizirat nemogunost tadanje arhitekture da se prilagodi novim tehnikama gradnje odnosno tehnologiji.
Najpoznatiji po:
obrisi za grad nebodera vertikalna separacija grada, kontinuirana baza (uredi, poslovnjaci) s blokovima stambenih
nebodera u smjeru Z-I na njoj. Donekle podsjea na Le C planove Conteporaine ili Voisin. -> kasnije optueno za
bezdunu arh
Vjerovali u nunu organizaciju grada, jer spontanou nastaje kaos.
Lijevo orijentirana ideologija- istraivao probleme socijalne osjetljivosti, stanovanje za siromane.
Utjecaj na Dessau- Tortenov plan razvoja (Meyer si to pripisao).
Bitan i zbog: analize i prezentacije profila ulice i terena te ptije perspektive te L-oblikovanih kua u zig-zag nizanju.
Isto bjei u Ameriku tijekom 2.svj.rata.

N o v i g r a d o v i u U K
Novi gradovi (New Towns) pokret je koji je u UK (Engleskoj i kotskoj) zapoet poslije 2.svj.rata. Ima korijene u
Howardovom Pokretu vrtnih gradova s kraja 19.st. Ovaj je teio novoplaniranim, samoodrivim zajednicama
gradovima, okruenim pojasima zelenila. Sasto-jali bi se od meusobno uravnoteenih podruja za stanovanje,
industriju i poljoprivredu. Od najpoznatijih izvedenih izdvajaju se Letchworth (1903.) i Welwyn City (1920.).
1946. u UK-u je donesen New Towns Act, koji je naredio osnivanje novih gradova diljem Velike Britanije, a prema
konceptu E. Howarda, te njegovih kolega R. Unwina i P. Geddesa. U razdoblju iduih 20-30 godina, osnovano je 30ak
gradova, koji su podijeljeni u 3 generacije. Ideja je bila da oni budu dom velikom broju ljudi koji su tijekom svjetskih
ratova izgubili svoje domove. Osim toga, pokualo se sprjeiti nekontrolirano irenje postojeih velikih gradova
(Londona, Birminghama, Glasgowa...), pa je tako samo iz Londona u nove gradove preseljeno oko 1.5 milijun ljudi.
1.generacija
Obuhvaa 10ak satelitskih gradova Londona, smjetenih u tzv. lon-donskom green-beltu i nastalih krajem '40-ih.
Nastali su prema Abercrombiejevom planu (prema Leslie P. Abercrombie) preobrazbe Velikog Londona (Greater
London). Prvo je osnovan Stevenage, i to prema planu Leonarda Vincenta. Sastoji se od 6 nezavisnih naselja. To je
grad za pjeake i bicikliste, jer je njegova sredinja oping-zona zatvorena za promet, odnosno ima razgranatu mreu
bic-staza. Urbani je krajolik dosta specifian; puno krunih tokova, malo semafora, brojne bic-staze i visoki rasvjetni
stupovi. Sav je u zelenilu (avenije s velikim drvoredima), prepun djejih igra-lita. (Sve u svemu, idilino, zar ne?!,
op.a.;)
Za primjer je uzet i Harlow. Prvi GUP grada izradio je Frederick Gibberd. Harlow je smjeten 32km sjeverno od
Londona. Predvien je za 80,000 stanovnika. Zelenilom je podijeljen u 4 stambena okruga, od kojih je svaki ralanjen
na 3-4 stambena naselja od 3,500-6,000 stanovnika. Svaka ima svoj podcentar. Parkiralita se nalaze du
prometnica. 25% stambenih jedinica otpada na stanove, a ostatak na obiteljske kue, to rezultira malom gustoom.
Izmeu naselja je zeleni pojas s mreom gradskih prometnica. Svako ima osnovnu kolu. U glavnom su sre-ditu
trgovako-poslovni, administrativni, drutveni, kulturni i zabavni sadraji. Sredinji je trg povien. Sredite grada iskljuivo je pjeaka zona, s parkiralitima po njegovu obodu. Harlow se dii tada najrazgranatijom mreom bic-staza u
dravi. Osim toga, meu prvima je uveo zabranu prometa motornim vozilima u sreditu, te je u njemu sagraen prvi
stambeni neboder u dravi.
2.generacija
Obuhvaa nekoliko gradova osnovanih poetkom '60-ih. Karakterizira ih poveana gustoa stanovnitva, otvaranje
sredita grada prometu i odustanak od zoniranja.
Cumbernauld je primjer slinih gradova u kotskoj. Nalazi se 22km od Glasgowa. Nast'o je prema planu Hugha
Wilsona. U sreditu koje je dosta udaljeno od stambenih dijelova grada, isprepliu se raz-novrsni sadraji.
3.generacija
Obuhvaa 5 oveih gradova iz kasnih '60-ih. Naj-vei je Milton Keynes, smjeten izmeu Londona i Birminghama,
dvaju najveih britanskih gradova. U zadnjoj je fazi dolo do amerikanizacije; ukinuta je hijerarhija, uvedena
decentralizacija, te je dolo do integracije raznovrsnih funkcija u gradu.
Zakljuak
Danas ima puno satelitskih (vrtnih) gradova koji egzistiraju kao gradovi-predgraa-spavaonice i kao takvi su u
potpunoj suprotnosti od onoga to je htio posti E. Howard prije stotinu godina.

SPLIT
Obala st. poluotoka sastoji se redom od: Vranjike luke, Sjeverne luke, uvale Lora, Poljudske luke, Marjanskog
poluotoka, Gradske luke i niza manjih uvala na istoku (Bavice, Firule, Trstenik...).
A'tektonsko-urbanistiki natjeaji izmeu 2 rata
Ve u vrijeme francuske vladavine poetkom 19.st. poinje rekon-strukcija Gradske luke. A. Marmont nareuje
ruenje zidina oko grada, a dobijenim materijalom nasipava se nova obala prema za-padu, nazvana Francuska obala.
Na taj se nain formira splitska Riva, tada zvana Stara obala.
Krajem 19.st. Split postaje druga najznaajnija jadranska luka (iza Trsta), a industrijalizacija, trgovina i eljezniki
promet uinit e ga sreditem Dalmacije.
1914. nastaju skice generalnog plana regulacije, snima se situa-cija postojeeg stanja, te se odreuju smjernice
budueg razvoja i irenja grada.
Nakon 1.svj.rata Split je preuzeo ulogu Zadra kao politikog i gospodarskog sredita Dalmacije, jer je Zadar ostao
izvan granica tadanje drave SHS. Vodilo je to razvoju gospodarstva i velikom priljevu stanovnitva.
1923. raspisan je meunarodni natjeaj. 1924. uslijedili su nje-govi rezultati, te je razrada plana pripala arhitektu
Werneru Schrmannu. Konani je plan dovren 1925./26., da bi uslijed novog Graevinskog pravilnika iz 1927., on i
konano bio odobren od strane tadanjeg upana tek 1928.
Novi je plan Zapadnu obalu namijenio reprezentativnoj stambenoj izgradnji. Teretnu bi luku smjestio na sjevernoj
strani poluotoka. Raspravljalo se i o eventualnoj hotelskoj izgradnji u gradskoj luci, te o prvoj studiji reprezentativne
izgradnje Fabijana Kali-terne iz 1919., koji ju je vidio u historicistikom duhu, po uzoru na gradove Azurne obale.
Schrmann je odabir lokacije sjeverne trgovake luke prepustio lokalnim vlastima, koje su odabrale Poljudski zaljev.
Sjeverna je luka namijenjena industrijsko-servisnim sadrajima i brodogradilitu. Juni obronci Marjana bili bi
pretvoreni u rezidencijalnu zonu, a Sustjepan bi postao sportsko-rekreacijski centar. Bavice bi se preuredile u
kupalite.
1930. uslijedio je plan regulacije Bavica, od Katalinia briga na zapadu do uvale Zenta na istoku. Predloili su ga
arhitekti N. Dobrovi i V. Maral. Sadrav'o je kupalinu zgradu, morski bazen, nizove vila i hotela, zdravstvene i
sportske objekte (oko uvala Firule i Zenta). No meutoa, projekt je bio preskup, pa nije bilo ni realizacije. Umjesto
ovog, usvojen je plan L. Horvata, kao os-nova za daljnji razvoj kupalita.
1931. raspisan je lokalni natjeaj za regulaciju Meja. Meje su juni obronci Marjana. No, kako nije bilo odaziva, plan
regulacije povjeren je srpskim arhitektima Lj. Mihajloviu i M. Radovanoviu. Predviena je bila izgradnja stambenih
vila.
1930. natjeajem za zgradu Banovine aktualizirana je regulacija Stare obale Rive. Povodom toga, poznati je
slovenski arhitekt Joe Plenik dao prijedlog regulacije i ureenja cijele Stare obale s novopredvienom izgradnjom
hotela i zgrade Banovine. Natjeaj iz 1930. nije donio prihvatljivo rjeenje, te je odbijen ak i prijedlog kipara I.
Metrovia i arhitekta D. Iblera, tada lanova irija. 1935. arhitekti P. Senjanovi i J. Piman izradili su Studiju za
situiranje nacionalnog spomenika i nove banovinske palae, na istonom kraju Stare obale. Na kraju je palaa izgraena na Zapadnoj obali.
1931. izdan je novi Graevinski zakon, to je uvjetovalo izmjenu regulacijskog plana 1937./38. Nova trgovaka luka i
eljezniki kolodvor uvjetovani su skoranjom izgradnjom Unske pruge, dok su stara luka i postojei kolodvor u
gradskoj luci bili preoptere-eni. Umjesto Poljudske luke, za novu je lokaciju odabrana manja Vranjika luka. Poljudski
je zaljev u poslijeratnom dobu pretvoren u sportsko-rekreacijsku zonu s gradskim stadionom, dok je na Sus-tjepanu
1936. izgraen samo bazen. Zbog ovoga je trebalo izmije-niti regulacijski plan, koji 1940. biva ispravljen. Protiv takvog
F. Kaliterna podnosi Utok, te razvija posebnu studiju regulacije grada, dovrenu 1944. Predloena studija regulirala
je prometnu infrastrukturu; Gradska i Vranjika luka povezale bi se po trasi usjeka elj. pruge, ali na razini okolnog
terena, a ne u usjeku kao dotad. Trasom bi bile postavljene tranice za vlak i tramvaj. Predloena je i Riva kao
iskljuivo pjeaka zona, dok bi se kolni promet odvijao preko Mletakog gata i novoizgraenog gata sa zapadne

strane, koji bi bili spojeni pokretnim mos-tom. Predloena je i iz-gradnja niza 4-katnica u obliku meandra na Zapadnoj i
Wilsonovoj obali, te je reafirmirana ideja iz stu-dije Senjanovia i Pimana iz 1935.
1941. 2.svj.rat prekinuo je to burno doba planiranja grada, ali njegovim zavretkom, nastavilo se u istom smjeru sve
do danas.
A'tektonsko-urbanistiki natjeaji nakon 2.svj.rata
Treba spomenut' dva najvanija:
1. natjeaj za Split3, 1968./69.
1968. ideja je po prvi put predstavljena javnosti. Umjesto prin-cipa izgradnje naselje po naselje, predloena je
stalna i plan-ska urbanizacija cijelog podruja grada kao cjeline unutar koje e se s vremenom realizirat pojedini
dijelovi i graevine. Osnovana je jedinstvena organizacija za planiranje (Poduzee za igradnju Splita) i to ujedinjenjem
dotadanjih fondova, ureda i sl. Za rad-ni naziv projekta uzet je Split3, koji se odmah uvrjeio i u na-rodu. Split1
odnosio se na grad do 2.svj.rata, a Split2 na raz-doblje grada izmeu 1945. i 1965. kad je sagraeno 13,800 novih
stanova.

Split3 predvien je na prostoru III.gradskog rejona, pa otud i trica u nazifu. Na prostoru od 331 ha trebalo je izgraditi:
- 12,200 stanova sa svim prateim sadrajima,
- 5,100 turistikih kreveta u 4 turistika kompleksa (Trstenik, Radoevac, njan i Duilovo),
- gradski centar u Sveuilinoj (a danas Bokovievoj) ulici i dijelom uz dananju Poljiku ul.,
- sekundarno gradsko sredite budueg Splita (sve do Stobrea, antikog Epetiona) uz njansku ul.,
- sveuilite
- i turistiko-rekreacijsku zonu (nasipavanjem obale).
Bio je to novi grad u sklopu postojeeg, za 50ak tisua stanovnika.
U 11.mj. 1968. DSA (Drutvo st. arh.) raspisalo je opi i pozivni dravni natjeaj, a pristiglo je 18 radova. Prva je
nagrada pri-pala ljubljanskoj grupi Vladimir Mui, Marjan Bean i Nives Starc, iz Urb. instituta Slovenije.
*Tih godina javljaju se nove tendencije u svj. a'tekturi. James Gowan i imenjak mu Stirling (oba iz UK), Kenzo Tange
(JAP), Ph. Johnson i P. Rudolph (SAD) potiskuju dotad neprikosnovenu petorku Wright-Gropius-Mies-AaltoCorbusier, koja postaje demode i me-tom kritike.
Novi kompleksan i esto kontradiktoran presjek bit e ishodite nove a'tekture. Bijelog Corbusiera zamijenili su
lanovi NY Five, Miesove module zamijenila je beskonana mrea Superstudija, a urb. artikulaciju '60-ih
megastrukture G. Candilisa, Tangea i Archigrama. Kevin Lynch s MIT-a (Massachusetts Institute of Tech.) postavlja
nove kriterije slike grada u svojoj knjizi The Image of the City iz 1964. Veza izmeu Lynchove teorije i koncepta ljubljanske trojke za Split3 bila je oita. imbenici koji su odredili zavrnu formu bili su:
- ulazi/mjesto ulaska/vrata,
- funkcionalni vorovi,
- prostori i krajolici,
- putevi,
- vidici,
- parkovi i prazni prostori,
- barijere i rubovi.
Ljubljanska je trojka htjela rehabilitirat ulicu i trg, te reinterpretirat antiku centurijaciju st. poluotoka. Naglasili su dva
snana pjeaka poteza s cardom Dioklecijanove palae. Ide-je Lyncha materijalizirane su u interpretaciji V. Muia,
ali tek djelomino jer Split3 u praksi nije nikad izveden do kraja. Pje-ake ulice nikad nisu zaivjele kao cjelovita i
povezana urb. cjelina.
15ak godina nakon ovog natjeaja, napustio se koncept ljubljanske trojke. Zbog nemogunosti da se u sagledivoj
budunosti realizira ita drugo osim stambene izgradnje, koja je pod naletom stalne i prekomjerne imigracije,
onemoguila izgradnju izvanstambenih sadr-aja, dolo je do financijskog kolapsa cijelog projekta, odnosno blokade
gradskih investicija i projekata.
2. natjeaj za njan-Dragovode, 1984./85.
Odnosio se na istoni nerealizirani dio Splita3, u kojem je spo-menuta ljubljanska trojka locirala jednu od dvije snana
pjeake osi budueg sekundarnog sredita Splita, s poslovnim, trgovakim, turistikim i stambenim sadrajima.
Inae, zapadna je os ve dje-lomino bila realizirana (Sveuilina ul.).
Prva je nagrada pripala zgb. trojcu Hri-egvi-Mance. Pri-mjenjen je potpuno drukiji koncept od rahle urb.
matrice Splita3. Bio je na tragu postmodernih urb. predloaka iz '80-ih. Karakteri-zirala ga je zgusnuta blokovska
struktura na rasteru humanijih di-menzija. Nastavilo se s temom rehabilitacije ulice (i trga). Meu-tim, sudbina
realizacije bila je ista kao kod potonjeg primjera, pa su izvedena samo 3 bloka. Pih!
Rat je prekinuo eventualnu kasniju izgradnju njanskog projekta.
Novi splitski GUP sadri nekoljiko urb. koncepcija.

F. L. W R I G H T
On je najpoznatiji, najutjecajniji i najproduktivniji ameriki arhitekt. A'tektonska karijera potrajala mu je 70ak godina, jer
i sam je poivio dobrih 90 (1867.-1959.). A fakulteta nikad nije zavrio (jadna mu majka..., op.a.;).
Par rijei o privatnom ivotu. E taj je bio buran. Im'o je 4 ene (al' ne odjednom). Prvi brak, s kerkom lokalnog
bogataa uinio ga je poznatim i omoguio mu slavnu a'tektonsku karijeru.
Radio je u uredu Louisa Sullivana, ali nakon to je poeo radit na crno i bez znanja svoga efa i to kao freelancer,
ovaj mu je nevoljko dao otkaz. No, on je ubrzo osnovo svoju firmu u Chicagu (drava Illinois). Do 1900. imao je na
kontu ve 50ak realizacija. Od 1900. do 1917. razvijao je koncept prerijske kue. Bila je to kua naglaene
horizontale, nastala po uzoru na tamonji krajolik. Krovovi su bili plitki, blagih nagiba. Koristili su se prirodni,
nedovreni materijali. Wright je stavljo naglasak na humanosti i potrebama naruitelja, bu-duih stanara. Inae, protagonist ideje prerijske kue bio je njegov bivi tutor i ef L. Sullivan. Najvie primjera moglo se pronai oko
Chicaga. Naj-poznatiji je primjer Robbie House iz 1910. upravo u Chicagu. Kua se smatra prototipom
modernistike a'tek-ture, jer je uvelike utjecala na evr. arhitekte nakon 1.svj.rata.
Evropa tek poslije 1910. upoznaje Wrightov opus, i to nakon to je njemaki izdava izdao Wasmuth Portfolio,
knjigu od 100 litogra-fija Wrightovih kua i zgrada. Kasnije su bauhausovci priznali da su najveu inspiraciju dobili u
toj knjizi.
Tih je godina Wright sa svojom novom trebicom TRIP'o po Evropi. ak je kupio kuu u Fiesoleu (ITA). Na povratku u
Ameriku, u rod-nom je Wisconsinu izgradio svoju ljetnu rezidenciju Taliesin. Kua je poznata po podmetnutom
poaru i sedmerostrukom ubojstvu to ga je poinila sluavka. Meu ubijenima je bila i Wrightova ena. No, uskoro je
W. upozn'o i svoju treu trebicu, ovisnicu o morfiju, zbog ega ni ovaj brak nije dugo potraj'o. etvrta i pos-ljednja
ena bila je Ruskinja Olga. Toliko za Story...;)
Najpoznatiji W. projekt tzv. je Fallingwater. To je rezidencija picburkog biznismena i filantropa Edgara Kaufmanna,
graena iz-meu 1935. i 1939. Nalazi se u Bear Runu (drava Pennsylvania), u umskom krajoliku, na slapovima.
Karakteriziraju je horizontale konzolnih balkona i terasa od betona, odnosno zidne vertikale od vapnenca. Kua je
fakat lijepa i neuo-biajena.
Poznat je i W. projekt amerike kue, pod nazifom Usonian House. To je trebala bit tipizirana i standardizi-rana
kua za am. srednju klasu. Prva takva Jacobs House izgraena je 1936. To je mala jednokatnica u obliku slova
L, s garaom/spermitem;) i ravnim krovom. Prototip je suvremenih eko-samoodrivih kua. W. je pod utjecajem
japanske a'tekture i filozofije inzistirao na proi-manju interijera i eksterijera kue.
Od veih projekata treba spomenuti njujorki muzej Guggenheim iz sredine 20.st.
W. je sveukupno realizirao 362 kue, od kojih je 300ak sauvano do danas.
W. je u a'tektonski rjenik uveo pojam organske (organike) a'tekture. Njene su znaajke proimanje prirode i kue,
udovo-ljenje potrebama naruitelja, uporaba vernakularnih materijala i slobodni tlocrti.
Broadacre City
W. se istakao i u urbanizmu, tj. planiranju novih gradova. Svoj je suburbani koncept izgradnje predstavio 1932. u knjizi
The Disappearing City. Zove se Broadacre City. Sa studentima je izradio maketu veliine 4x4m. Ta se zajednica
bu-dunosti protee na 10km. Antiteza je grada, a apo-teoza predgraa. Svakoj obitelji bi se dalo 4,000m zemljita iz
fede-ralnih rezervi. Stambena jedinica prema tome ne bi bila kua, nego cijela farma. U gradu bi bilo malo ureda i stanova, te glavni kolodvor. arite grada je kola. Promet je gotovo iskljuivo
automobilski, a pjeaci se sigurno mogu kretati jedino unutar gra-nica svog akra (svojih 4,000m). Koncept je u
globalu bio slian kon-ceptu vrtnih gradova F. L. Olmsteda i E. Howarda, sa-mo to su oni inzistirali na izuzeu
motornog prometa. S druge strane, suprotne vizije u svom Rush Cityju iznio je am. arhitekt Richard Neutra (po
Vuku: Nojtra, op.a.), koji je panju posvetio pjeacima i njihovim potrebama.

S k a n d i n a v s k i s a t e l i t i
U poslijeratnom razdoblju u Skandinaviji se ne grade novi gradovi, ve satelitska naselja ve postojeih veih gradova
(Stockholma, Helsinkia...). Veina ljudi svakodnevno putuje, stoga se i sredita takvih gradova pla-niraju u blizini
eljeznike stanice (metroa). Namjera je bila da stanovnitvo radi, stanuje i kupuje u gradu, a jedini odlazak u oblinji
velegrad bio je zbog obavljanja specijalne kup-nje, odnosno radi zabave i kulturnih dogaaja.
Dva su najznaajnija primjera.
Prvi je u vedskoj. Vallingby je mali grad, inauguriran 1954. 15km zapadno od Stockholma. Planiran je za 23,000
stanovnika. Njegov je arhitekt Sven Markelius, zaetnik modernizma u vedskoj. Imao je vanu ulogu u planiranju
poslijeratnog Stockholma, te je jedan od osnivaa CIAM-a. Javni su sadraji Vallingbyja koncentrirani u sreditu, oko
stanice podzemne eljeznice. Sredite je izolirano od kolnog prometa, a parkiranje je po njegovom obodu. Tada ultramoderni sadraji u sreditu grada te bijele kue u parkovnom ambijentu bile su simbol vedskog graanskog drutva
blagostanja. Gradski je ambijent uspjean spoj prirodnog okolia i urbanog kra-jolika. Danas meutim taj grad ne
funkcionira kako je zamiljeno; zgrade izgledaju otuno, a javni prostori u vidu malih parkova ni-kad nisu
profunkcionirali kao gradske agore, forumi ili javni gradski parkovi, te su ostali pusti.
Tapiola je drugi primjer. Inaugurirana je 1951. kao vrtni gradi 9km udaljen od Helsinkia, a ustvari je predgrae drugog
po veliini finskog grada Espooa. Trebala je posluiti kao njegov kulturni dio. Njezin je arhitekt Aulis Blomstadt. Danas
ima 16,000 stanovnika. Nalazi se uz morsku obalu, na neravnu umovitu terenu. Uspjean je spoj proimanja
a'tekture i prirodnog okolia. Zajednike su funkcije smiljeno rasporeene po itavom gradiu, s optimalnom
udaljenou od stam-benih zona. Administrativni, kulturni i trgovaki sadraji smje-teni su oko vodene povrine u
sreditu gradia.
PETER BEHRENS
Roen je 1868. u Hamburgu, na sjeveru Njemake.
Ispoetka se bavio umjetnou, al je shvatio da tu nema kruva.
1899. postao je drugi lan umjetnike kolonije u Darmstadtu, gdje je sagradio vlastitu kuu, u kojoj je sve njegovih
ruku djelo. Maala! Tu je ve napustio Jugendstil, te razvio neki novi, strog i racionalan.
Od njegova osnutka 1907. lan je Deutscher Werkbunda. Pomou industrije trebalo je promijeniti klasno drutvo u
besklasno dru-tvo JEDNAKOSTI i rehumanizirati ekonomiju i kulturu. (Al di ba uz pomo industrije?!, op.a.).
1907. njemaka korporacija AEG unajmila ga je kao umjetnikog kon-zultanta, a on im je osmislio cjelokupni vizualni
korporativni id-entitet (logotip, produkt-dizajn, publicitet...tralala), vjero-jatno prvi takav u svijetu. 1910. projektirao im je
poznatu tvor-nicu turbina.
Od 1907. do 1912. u njegovu su uredu radili budui pioniri moder-nizma, Mies, Le Corbusier, A. Meyer i W. Gropius.
Simptomatino...
Zbog svoje popularnosti u glavnog nacistikog arhitekta Alberta Speera, ali i openito, nacistikoj vladi nije bilo u
interesu da zabrani njegove lijevo nastrojene aktivnosti.
Peter Behrens jedan je od otaca modernizma, iako je ostao u sjeni svojih uenika. Umro je 1940.

P I T A NJ A za P I S M E N I *
01. Haussmannova rekonstrukcija Pariza

02. Ringstrasse Be
03. H. P. Berlage Juni Amsterdam
04. E. Howard Vrtni grad
05. T. Garnier Cit Industrielle
06. A. Soria y Mata Linearni grad
07. F. L. Wright Broadacre City
08. Le Corbusier '20-ih i '30-ih
09. W. Gropius Siemensstadt, Dammerstock &
Dessau-Trten
10. E. May - Frankfurt
11. Grad u totalitarnom reimu
12. CIAM
13. Novi gradovi u UK
14. Skandinavski satelitski gradovi
15. Urbanistiki natjeaji u Zagrebu
16. Arhitektonsko-urbanistiki natjeaji u Splitu izmeu
2 rata
17. Arhitektonsko-urbanistiki natjeaji u Splitu nakon
2.svj.rata
A grupa:
CIAM
RINGSTRASSE
AMSTERDAM B.
TOTALITARNI REIM
SPLIT IZMEU
B grupa:
PARIZ
LE CORBUSIER IZMEU
AMSTERDAM B.
BROADACRE
SPLIT NAKON
SKANDINAVSKI
C grupa:
PARIZ
VRTNI
LINEARNI
SPLIT IZMEU
GROPIUS

+ Oskar Strnad ::: Margarete Schtte-Lihotzky :::

Bruno Taut :::

D grupa:
B. AMSTERDAM
INDUSTRIJSKI
CORBUSIER 20 30
MAY FRA
ENGLESKA
ZG IZMEU 2 RATA
* pitanja su razvrstana u 4 grupe (A, B, V & G;) po
5/6 pitanja:
grupa A: 02./03./11./12./16.
grupa B: 01./03./07./08./14./17.
grupa V: 01./04./06./09./16.
grupa G: 03./05./10./13./15.

P I T A NJ A za U S M E N I *
01.
Haussmannova
rekonstrukcija
(Haussmannov blok)
02. Trei Rim Mussolinijevo doba
03. Ringstrasse Be

04. H. P. Berlage Juni Amsterdam

05. Proirenje Amsterdama Spaarndammerbuurt i A.
Zuid
06. Amsterdamski blok
07. E. Howard Vrtni grad
08. T. Garnier Cit Industrielle
09. A. Soria y Mata
10. Linearni gradovi
11. F.L. Wright Broadacre City
12. Suvremeni ameriki gradovi Radburn, Reston,
Roncom...
13. Le Corbusier prije 2.svj.rata
14. Le Corbusier poslije 2.svj.rata
15. W. Gropius Siemensstadt, Dammerstock &
Dessau-Trten
16. E. May proirenje Frankfurta
17. Frankfurtski blok
18. Grad u totalitarnom reimu - Speerov Berlin &
Trei Rim
19. CIAM
20. Novi gradovi u UK Garden Cities
21. London
22. Suvremeni gradovi u UK
23. Skandinavski satelitski gradovi
24. Zagreb
25. Urbanistiki natjeaji u Zagrebu izmeu 2 rata
26. Zakladni blok
27. Trnje, Zagreb
28. Osijek
29. A'tektonsko-urbanistiki natjeaji u Splitu izmeu 2
rata
30. A'tektonsko-urbanistiki natjeaji u Splitu nakon
2.svj.rata
31. Deutscher Werkbund, 1908.-1927.
32. BAUHAUS, 1919.-1932.
33. Weissenhof Siedlung, Stuttgart
34. Futurizam Antonio Sant'Elia

Pariza