Idealni plin

Idealni plin je model u kojem pretpostavljamo da meumolekulske sile nemaju

vei utjecaj na ponaanje plina. 1 mol nekog plina sadri Avogadrov broj
molekula, 6 x 1022. Dakle, idealni plin je teorijski model plina sastavljenog od
mnotva gibajuih molekula u kojem zanemarujemo njihovo njihovo
meudjelovanje. Takoer izmeu njih ne postoje Van der Waalsove sile pa se
idealni plin ne moe prevesti u tekue ili vrsto stanje. Idealni plin je teorijski
koncept, a realni plinovi mu se pribliavaju tek pri niskim tlakovima i visokim
temperaturama. Granu fizike koja se bavi prouavanjem sustava od velikog
broja estica nazivamo statistika fizika.
Koncept idealnog plina je jednostavan iz razloga to ispunjava zakon idealnog
plina, tj. moe se izraziti jednostavnom jednadbom stanja koju je prvi uveo
Emile Clapeyron 1834. godine kombinirajui Bayleov i Charlesov zakon. Izraz
za idealni plin glasi: pV = nRT, gdje je p tlak, V volumen plina, n mnoina tvari,
R plinska konstanta, a T temperatura. U normalnim uvjetima veina se realnih
plinova moe aproksimirati idealnim plinom (zrak, duik, vodik, plemeniti
plinovi). Jednadbu idealnog plina moemo dobiti iz jednadbe kinetike
teorije plinova:

Nm v
3V

i izraza za kinetiku energiju translacije:

Osnovna jednadba poprima oblik

pV

2N E
3

mv 2
2

. Umnoak broja molekula i

prosjene energije jednak je translacijskoj energiji svih molekula u plinu:

U =NE. Prethodna relacija postaje: pV=2/3 U. Nadalje, definicija temperature je
= 2/3 E. Tako definirana temperatura imala bi dimenziju energije. Koristei se
Boltzmanovom konstantom k = 1,3806 x 10-23 JK-1 temperatura se definira
relacijom: kT = 2/3 E. Uvrtavajui dobivamo jednadbu stanja idealnog plina
pV = NkT.
Vrlo su vani i empirijski zakoni idealnog plina. Prvi je dao Robert Boyle 1662.
godine. Mjerenjem volumena i tlaka zraka Boyle je uoio da se volumen plina
mijenja obrnuto s tlakom: pV=konst., pri emu su temperatura i broj molekula
konstantni.
1802. godine Joseph Louis Gay-Lucas je pokazao linearan odnos izmeu
volumena i temperature: V/T = konst., pri emu su tlak p i broj molekula N bili
konstantni, a Jaques Charles je 1787. godine pokazao da za idealne plinove
vrijedi: p/T = konst.

Termodinamiki zakoni

Postoje tri termodinamika zakona koji su temelj za razvoj termodinamike te

predstavljaju svojevrsne postulate na kojima je izrasla termodinamika.
Termodinamika je grana fizike koja prouava energiju, rad, toplinu, entropiju,
entalpiju i spontanost procesa.
Nulti zakon termodinamike predstavlja svojevrsnu definiciju temperature, a kae
da je temperatura skalarna veliina svojstvena termodinamikim sustavima u
ravnotei, na takav nain da je jednakost temperature nuan uvjet za
termodinamiku ravnoteu. U okviru kinetike teorije plinova temperatura se
definira kao srednja kinetika energija translacije.
1842. i 1843. godine istraivanja R. Mayera i J.P. Joulea predstavljaju
eksperimentalnu bazu za prvi zakon termodinamike, a 1847. Helmholtz
formulira 1. zakon. Prvi zakon termodinamike glasi: Suma svih oblika energije
u zatvorenom sustavu konstantna je. Drugim rijeima, energija se ne moe
stvoriti niti unititi, ve se samo moe pretvarati iz jednog oblika u drugi. Prvi
zakon izrie da je toplina energija. Oznaimo li sa Q toplinu koju smo priveli
sustavu, sa U promjenu unutranje energije, a sa A rad to ga obavlja sustav,
tada je prema prvom zakonu: Q = U + A. Rad je pozitivan ako ga obavlja
sustav, a negativan ako ga obavljaju vanjske sile. Prvi zakon moemo i zapisati:
d'Q = dU + pdV.
Drugi zakon termodinamike formulirao je R. Clausius 1850. godine. Prema
njemu, nemogu je proces u kojem bi toplina spontano prelazila s tijela nie
temperature na tijelo vie temperature. U realnim procesima je za povratak u
poetno stanje potrebno uloiti energiju. Za teorijska razmatranja pogodno je
prikazati taj zakon pomou Clausiusove nejednakosti:
da postoji veliina S definirana relacijom

dS

d 'Q
T

d 'Q
0.
T

Zakljuujemo

. Tu veliinu nazivamo

entropija. Entropija neravnotenog stanja je maksimalna, te je to stanje

najstabilnije.
Trei zakon termodinamike kae da entropija savrenog kristala se pribliava
nuli kako se termodinamika temperatura pribliava nuli. Formulirao ga je
Nernst 1905. godine. Nije mogue konanim brojem procesa sniziti temperaturu
bilo kojeg sustava na 0 K.
Tomislav Donivi