Professional Documents
Culture Documents
Poremećaj Ličnosti
Poremećaj Ličnosti
1.Fregolijev sindrom
Ljudska bia imaju tu mogunost da vrlo dobro prepoznaju lica, a kada se ova sposobnost
prestane da deluje osoba koja pati od ovog tipa deluzije vjeruje kako je vie ljudi zapravo
jedna te ista osoba koja se maskira u nekog drugog.Takve osobe esto se oseaju paranoino,i
veruju da ih neko eli prevariti
2.Capgrasov sindrom
Osobe koji imaju ovu dijagnozu takoe imaju problem s prepoznavanjem ljudi, ovaj sindrom
uzrokuje odreenu vrstu paranoje kod bolesnika koji vjeruju da ljudi koje poznaju nisu oni za
koje se izdaju,nego da su to njihovi dvojnici.Ovaj se poremeaj esto vee uz izofreniju
,demenciju, pa ak i migrenu.
3.Stendhalov sindrom
Umetnost esto u ljudima izaziva emocije,takokod osoba koje pate od Stendhalovog
sindroma, emocije su na sasvim drugom nivou.Ovakve osobe,koje pate od ovog sindroma
kada vide neko umetniko delo kada im se svidi doivljavaju psihike i fizike simptome
poput nesvestice,ubrzanog rada srca,vrtoglavice, pa ak i halucinacija
4.Sindrom stranog naglaska
TeE povrede mozga mogu ostaviti jae i vee posledice po oveka, jedna od najneobinijih
zasigurno je "sindrom stranog naglaska". Ovaj je poremeaj kod ljudi je ekstremno redak, od
1941.-2009. godine dokorti su se susretali samo u 60 sluajeva.Osoba nakon povrede mozga
pone govoriti naglaskom koji zvui strano. Posljednji sluaj zabeleen je prole godine u
SAD-u kada se 56-godinjakinja nakon operacije zuba probudila govorei britanskim
naglaskom.
5.Savantizam
Poremeaj je postao poznat zahvaljujui filmu "Kini ovek".Savantizam je stanje psihiki
poremeaj u kom je osoba u jednu ruku zaostala u razvoju,a s druge strane pokazuje
genijalnost na nekom podruju.Takva genijalnost najee je vezana uz umetniki
talent,snalaenje s brojkama ili neverovatna sposobnost pamenja i najmanjih detalja.
6.Autofagija
Najbizarnija meu psihikim poremeajima je izgleda ,Autofagija bolest zbog koje osoba ima
potrebu konzumirati djelove vlastitog tela,a esto se povezuje sa psihikim poremeajima
POREMEAJI LINOSTI
Poremecaji licnosti vrlo cesto prate neki drugi psihicki poremecaj, no medutim mogu se
javljati i samostalno. Ti poremecaji predstavljaju neke trajne karakteristike licnosti koji se
iskazuju u ponaanju tako da onemogucuju normalno ponaanje osoba u drutvu. Jedan od
takvih poremecaja je i poremecaj ASOCIJALNE LICNOSTI (ranije su koriteni
nazivi PSIHOPATI i SOCIOPATI).
Asocijalna licnost je poremecaj licnosti koji se iskazuje u socijalno neprihvatljivom
ponaanju. Takve osobe iskazuju nedostatak socijalnih normi i odgovornosti u ponaanju.
Osobe sa takvim ponaanjem su nemoralne i ne osjecaju emocije pa cak ni pri najokrutnijim
djelima. No, ipak asocijalne licnosti su vrlo rijetke, jer to nisu osobe koje iskazuju socijalno
neprihvatljivo ponaanje. Npr. vecina kriminalaca razlikuje dobro od loeg, te osjecaju ljubav
ili emocije prema odredenom krugu ljudi (obitelj, prijatelji).
Poremeaji linosti su raznolika skupina poremeaja, a smatra ih se trajnim, nefleksibilnim
Poremeaj linosti
Odakle poeti? Znamo i sami koliko je ovjek zamrena pojava. I sama definicija linosti
jako je sloena. Neki strunjaci smatraju npr. da je besmisleno davati ture definicije neeg
tako kompliciranog i dinaminog kao to je ljudska linost. Osim toga, psiholozi i
psihijatri iz te skupine predlau cijele svoje teorije, dakle cijeli svoj opus djela, kao
definiciju linosti. Ipak, neki su pokuali dati krate definicije linosti koje su proizale iz
tradicije stvaranja definicija o razliitim stvarima i prirodnim pojavama.
"Linost je dinamika organizacija unutar pojedinca onih psihofizikih sustava koji
odreuju njegove specifine prilagodbe okolini" - Allport.
"Linost predstavlja jedan sustav relativno trajnih dispozicija da se doivljavaju, razlikuju
ili manipuliraju stvarni ili percipirani aspekti okoline pojedinca, ukljuujui i njega samog"
- Bronfenbrenner.
"Linost je ono to dozvoljava predvianje neeg to e neka osoba uiniti u danoj situaciji
(...) Linost se odnosi na cjelokupno ponaanje pojedinca kako javno tako i ono ispod
koe" - Cattel.
"Linost je vie ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i
fizike konstitucije neke osobe koja odreuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini" Eysencek.
"... ukupan zbroj obiljeja pojedinca i naina ponaanja koji po svojoj organizaciji ili
obrascu opisuju jedinstveni nain prilagoavanja tog pojedinca njegovoj okolini" Hilgard.
"... relativno trajan obrazac ponovljivih meupersonalnih situacija koje obiljeavaju ljudski
ivot" - Sullivan.
I da ne duljimo. Nadam se da ste stekli uvid u zamrena tumaenja neeg svakodnevnog i
ope prisutnog; ljudske linosti. Neemo se zamarati problemima znanstvene
nomenklature, problemima s kojima se susreu psiholozi u prouavanju prirode linosti i
sl.
Dalje emo spomenuti poremeaje linosti i njihovu osnovnu podjelu. No, prije toga
pokuat emo ukratko saeti sve gore citirane definicije linosti. Prema tome, linost bi
bila skupina karakteristika koje odreuju ponaanja, misli i emocije svake osobe.
Kad smo otprilike definirali linost, sada moemo neto rei i o poremeajima linosti.
Poremeaji linosti
Poremeaj linosti prisutan je kad su crte linosti neprilagodljive i kad nisu fleksibilne,
uzrokujui tako ozbiljne potekoe na socijalnom i poslovnom planu ili subjektivne
potekoe.
NEUROBIOLOKI NALAZI
U sljedeem poglavlju nastojat emo saeto prikazati koje se sve mogue promjene u
mozgu kriju u spomenutome poremeaju osobnosti. Jedna od posljedica ranih traumatskih
interakcija s roditeljima ili starateljima je da borderline bolesnici mogu imati poveanu
opreznost zato to istrauju okolinu zbog potencijalnih zlih namjera usmjerenih protiv
njih.
Kronino zlostavljani bolesnici imali su znatno vei ACTH i kortizol odgovor na
dexametazon/CRH test u usporedbi s nezlostavljanim kontrolama. Zakljuak je da je
dugotrajno djeje zlostavljanje povezano s hiperosjetljivou na ACTH oslobaanje,
a anksioznost i poveana opreznost povezane su s percepcijom drugih kao
progonitelja i sebe kao rtve. Funkcija amigdala jest da povea opreznost i omogui
osobnu procjenu novih i nejasnih situacija.
LIJEENJE
Kombinacija psihofarmaka i psihoterapije je standardno lijeenje BPD-a. Treba odrediti
specifine simptome BPD-a i pokuavati s jednim lijekom za drugim da bi se vidjelo je li
pomogao u rjeavanju tog simptoma.
Antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina tzv. SIPS, o
kojima sam ve pisao u kolumni o lijeenju depresije, su lijekovi prvog izbora. Oni su
djelotvorni u smanjivanju ljutnje, impulzivno agresivnog ponaanja, posebno verbalne
agresije i brzih izmjena ili afektivne nestabilnosti.
Zakljuak jednog istraivanja je da fluvoksamin reducira HPA hiperreaktivnost u bolesnika
s GPO koji su bili zlostavljani u djetinjstvu. Smanjujui hiperreaktivnost sa SIPS-ovima
pospjeujemo miljenje, a kad je stanje poveanog opreza smanjeno, kapacitet terapeuta da
promilja psihoterapijski e biti manje erodiran.
Ako SIPS nije djelotvoran, moe se uzeti u obzir zamjena s nefazodonom ili venlafaxinom
ili drugim SIPS-om, koji djeluje na vie neurotransmitera. Ako je problem bijes moe se
dodati malo antipsihotika, a klonazepam moe biti koristan ako je anksioznost glavna
tegoba.
Kad je impulzivnost ciljani simptom, SIPS bi ponovno bio lijek prvog izbora.
Ako su kognitivno perceptualni simptomi kao paranoidne ideje ili depersonalizacija
posebno istaknute treba dodati male doze konvencionalnog antipsihotika. Iako su mnoge
studije temeljene na konvencionalnim antipsihoticima ima dokaza da atipini antipsihotici
kao olanzapin ili klozapin mogu biti korisni.
Psihofarmakoloka terapija ciljanih simptoma GPO
Nemogunost kontrole
emocija
Impulzivno ponaanje
Kognitivno perceptivne
tekoe
SIPS
Mala doza antipsihotika
Klonazepam
MAO
Lithij
SIPS
Mala doza antipsihotika
Litij karbonat
MAO
Karbamazepin
Divalproex
Naltrexon
Zbog kaotine prirode ivota borderline bolesnika, stabilnost se mora nametnuti izvana
rano u lijeenju, mora se utvrditi to terapija ukljuuje i zato se razlikuje od drugih
odnosa. Treba se obuhvatiti jasna oekivanja o plaanju, uredno vrijeme sastanka, potreba
da se sastanak zavri na vrijeme iako bolesnik eli ostati due i jasna politika oko
posljedica nedolazaka na termine, te injenicu kako mu terapeut ne moe pomoi u
akutnom suicidalnom riziku, te potrebu da se tada mora hospitalizirati.
Bolesnik ima sliku terapeuta kao omnipotentnog spasitelja.
Kao dio dogovora, terapeut treba istaknuti kako njegova uloga nije da se uplie u odnose
van termina i kako je njegova dostupnost limitirana. Bolesnik moe imati napade panike
zbog slabo razvijene evokativne memorije i moe esto zvati terapeuta da razvije stabilnu
reprezentaciju koja se moe internalizirati.
Preporueno je da bolesnik moe zvati terapeuta u stanju hitnosti, a ako se pozivi dogode
izvan termina trebaju biti u fokusu eksploracije terapeuta. Ako terapeut prepozna
bolesnikov strah od usamljenosti i njegovo znaenje za razvoj, bolesnikov razvoj
podravajue - umirujueg introjekta e se poboljati.
Najtee je izdrati bolesnikovu agresiju jer terapeut osjea kako je krivo optuen.
Borderline bolesnici trae dovoljno lo objekt, oni oekuju i trae ponovno stvaranje
sadomazohistikog objektnog odnosa iz djetinjstva, sada s terapeutom. Kada se terapeut
opire ovoj transformaciji bolesnici jo vie provociraju i vie se trude kako bi
transformirali terapeuta.
Potrebna je terapeutova funkcija kontejniranja, onog koji prihvaa projekcije i trudi se
razumjeti ih i drati ih dok bolesnik nije sposoban ponovno posjedovati ove projektivne
aspekte sebe.
Mnogi pogreno voeni sluajevi prijetnje suicidom su nastali zbog kontratransferne elje
da se izbjegne biti lo objekt. Borderline bolesnici esto smatraju terapeute odgovornim
zbog pokuaja suicida to aktivira terapeutovu anksioznost od naputanja, pa on demostrira
herojske mjere zatite bolesnika, a to moe biti bolesikova vjeba omnipotentne kontrole
nad terapeutom. U ovom sluaju terapeut preuzima punu odgovornost za bolesnika
trebaju kratke hospitalizacije kad su suicidni, samodestruktivni ili bilo kako van realiteta.
Slabi ego mora se zamijeniti s vrstom strukturom koja ukljuuje raspored, jasne kazne za
impulzivne acting oute i jasne obrasce sastanaka sa osobljem i bolesnicima. Borderline
bolesnici bolje funkcioniraju ako osoblje odrava samo kratke sastanke s njima u pravilnoj
strukturi.
Osoblje i struktura odjela djeluju kao vanjski ego za borderline bolesnika. Osoblje moe
pomoi prepoznati poetke kriza bolesnika, odgoditi impulzivnost traei alternativno
ponaanje, predvidjeti posljedice njihovih postupaka i razjasniti unutarnje objektne
odnose. Sve to bolesnik kae osoblje mora podijeliti na odjelu. Osoblje odjela mora biti
spremno rei ne bolesniku bez zlih namjera, jer inae bolesnik nee biti u stanju
integrirati da su dobre figure iste koje su implementirale restriktivne mjere (integracija
unutarnjeg selfa i objektnih reprezentacija).
Kronino suicidalni bolesnik izaziva jake kontratransferne osjeaje osoblja koji to vide kao
manipulativnu gestu i prestaju pridavati tome veliku panju, pa se zanemaruje injenica
kako oko 10-20% ljudi koji pokuaju suicid to i napravi.
OBITELJSKA TERAPIJA
Prvi korak obiteljske terapije je odrediti u kojoj mjeri obiteljske interakcije doprinose u
patogenezi i odravanju simptoma borderlinea. Roditelj moe odijeliti loi unutarnji self ili
objektnu reprezentaciju i projicirati je u adolescenta koji se identificira s ovim
projekcijama i postaje simptomatski lan obitelji. Empirijska istraivanja su pokazala su
hiperprotektivni roditelji rjei nego oni koji zaputaju dijete i koji ne osiguravaju djeci
voenje u formi pravila ili strukture.
Roditelji koji imaju sami borderline psihopatologiju boje se da ne izgube borderline
potomka kroz lijeenje i mora se koji put uzeti u obzir da e poboljanje kod bolesnika
dovesti do dekompenzacije roditelja.
Obiteljski terapeut mora zauzeti neutralan stav, empatizirajui s obiteljskom potrebom da
ostanu skupa, a svaka promjena mora doi iznutra. Borderline bolesnici vide svoju obitelj
u gorem svjetlu nego to zapravo je, a roditelji imaju dojam kako ih se okrivljuje zbog
djece, dok istina lei negdje u sredini.
GRUPNA PSIHOTERAPIJA
GPomoguava borderline bolesnicima da vide obrambene mehanizme kada se oni javljaju
u grupnom kontekstu. Najdjelotvorniji su u grupama neuroza i poremeaja osobnosti vieg
reda. Bolesnici trebaju paralelno i individualnu psihoterapiju
i ona ima glavnu suportivnu vrijednost kada anksioznost naraste zbog konfrontacije u
grupnom settingu. Individualni terapeut ne bi smio biti grupni terapeut.
Borderline bolesnici lake prihvaaju konfrontaciju i interpretaciju od kolega u grupi nego
od terapeuta.
U istraivanjima su grupni bolesnici bili isto toliko bolje kao i oni u individualnom
tremanu. Postoje i neke potekoe u grupnom tretmanu i BPD bolesnici ispataju zbog
njihove primitivnije psihopatologije i sklonosti direktnijeg izraavanja afekta, i tada
terapeut mora stati u njihovu zatitu. esto se osjeaju zakinuti zbog kompeticije sa
grupom za terapeuta. Oni zadravaju odreenu distancu zbog njihovog primarnog
attachmenta za individualnu terapiju.
Situacijski poremecaji licnosti su aktualne, reverzibilne reakcije koje nastaju zbog nekih
vrlo neugodnih ili bolnih iskustava, kao to su npr. smrt bliske osobe, gubitak zaposlenja,
neki veci neuspjeh itd. Vecina tih poremecaja prolazi sama od sebe.
suprotstavljena pojma, gdje bih smjestio sebe? Koristei samo ovaj skraeni i
pojednostavljen test dobili bi smo toliko razliitih rezultata koliko postoji ljudi. Koji bi
uzorak testa predstavljao poremeaj osobnosti?
Odgovor na to pitanje dolazi u dva dijela.
Prvi dio odgovora odnosi se na ponaanje - mnogi se ne bi sloili da je to sastavni dio
neije linosti. Meutim, nije teko zamisliti osobu koja zna da je preosjetljiva i zbog toga
mnogo radi da ne bi jako reagirala kad se osjeti povrijeenim. To nas dovodi do drugog
dijela odgovora - iznutra.
Netko s poremeajem osobnosti e iskazivati obrasce ponaanja koji uzrokuju vie
problema nego to ih rjeava - ako ne za njih, onda za njihovu okolinu. Ovakav nain
razmiljanja bit e rezultat duboko usaenog uvjerenja - postupati na nain na koji oni
gledaju svijet. Njihovo uvjerenje u takvom pogledu na svijet je toliko snano da e bilo
koji dokaz koji bi ukazivao na suprotno biti odbaen.
Takve osobe mogu biti svjesne problema koji pogaaju osobe u njihovoj okolini, ali oni
nisu u mogunosti povezati nastanak tih problema sa svojim ponaanjem. Ako su pogoeni
negativnim posljedicama esto e pokuati nai izlaz iz te situacije- ali poto rjeenja
problema baziraju na svom pogledu na svijet, koji nije ispravan, i pokuaji ispravljanja
situacije ili samo noenje s njom urodit e s jo novih problema.
Takvi pogledi na svijet mogu biti tako integrirani u neiju linost da oni nisu svjesni njih,
niti su svjesni njihove uloge koje oni igraju u tekim situacijama u kojima se mogu nai.
Veina nas nije stalno svjesna svojih principa i svjetonazora - oni ee tvore podlogu iz
koje mi crpimo svoje odluke i prosudbe. Oni predstavljaju osobne zakone prema kojima
donosimo vlastite odluke.
Klasifikacija linosti
Postoji nekoliko razliitih sustava klasificiranja poremeaja osobnosti, ali sljedee su
(openito govorei) najee u upotrebi.
Prvo, postoje linosti koje posjeduju crte linosti koje su u odnosu s nekim drugim
mentalnom poremeajem - nisu jo dostupni dijagnozi kao takvi, ili se nalaze u ranim
stadijima. Oni ukljuuju:
- tjeskobu
- opsesivno-kompulzivna crta linosti
- paranoidna
- depresivna
- hipertimika (ili manina)
- ciklika (bipolarni poremeaji)
- shizoidna.
Ovo nisu nuno osobe koje e naposljetku razviti tjeskobu ili depresiju, itd. Oni
jednostavno imaju crte linosti i iz toga, rezultirajue ponaanje koje je povezano sa
stanjem koje nas zabrinjava.
Osoba s poremeajem linosti tipa kompulzivno-opsesivno, iskazivat e jaku nesposobnost
uestalost poremeaja.
to mogu napraviti da pomognem sebi?
Kako je pogled prema sebi veliki problem kod poremeaja osobnosti, ako se pitate "to
mogu napravit da pomognem sebi?" mogue je - kako poinjete primjeivati i odreivati
problem - da moda nemate poremeaj linosti. Ako pak osjeate da se nalazite u ciklusu
ponaanja i navika kojeg ne moete razbiti, a osjeate da vam donosi loe stvari, moda je
najbolje potraiti savjet kod psihologa ili psihijatra.