Kathleen K.

Reardon

INTERPERSONALNA
KOMUNIKACIJA
Alinea, Zagreb, 1998.
Preveo: prof. dr. sc. Pavao Novosel
Napomene crvenom bojom: dr. sc. ore Obradovi
Dubrovnik, 19. travnja 2010.

Komunikacija
Komunikacija je sredstvo pomou
kojeg dvije ili vie osoba razmjenjuju
informacije i meusobno utjeu na
svoja miljenja i ponaanja.
U komuniciranju se susreu svijesti
ljudi.

Osnovne znaajke ljudske

komunikacije

1. Ljudi komuniciraju iz mnotva razliitih

razloga;
2. Komuniciranje rezultira namjeravanim ili
nenamjeravanim uincima;
3. Komunikacija je obino obostrana;
4. Komuniciranje ukljuuje najmanje dvije
osobe, koje jedna na drugu ne utjeu u
jednakoj mjeri;
5. Komunikacija se dogodila i onda kada nije
bile uspjena;
6. Komuniciranje ukljuuje uporabu simbola.

1. Razlozi komuniciranja:
Svaki oblik komuniciranja i stupanja u
komunikaciju imaju odreeni razlog.
Razlog tako postaje pokretaem svake
komunikacije. O vrstama razloga ovisi i
vrsta komunikacije.
esto se u komunikaciju s drugima ljudi
uputaju samo iz zabave, ponekad kako bi
dobili neku informaciju ili da bi nekoga u
neto uvjerili.

2. Komuniciranje rezultira namjeravanim ili

nenamjeravanim uincima:

Nikad se ne moe apsolutno predvidjeti

kakvo e biti komuniciranje, odnosno
kakve e uinke imati.
Bez obzira to jedan komunikator mislio i
kako to izrekao drugi izgovoreno ne
mora jednako tako shvatiti.
Primjer iz knjige (i ivota): Muu koji
zaboravi roendan svoje ene nije
namjera povrijediti je, no on je to ipak
uinio, pokazujui time da mu njezin
roendan nije dovoljno vaan da ga se
sjeti.

3. Komunikacija je obino obostrana:

Svaka komunikacija licem u lice je

obostrana komunikacija! Pa i onda
kada ispred sebe imate osobu
koja nimalo nije zainteresirana za
verbalnu komunikaciju s Vama, te
Vam i svojim neverbalnim
znakovima to jasno daje do znanja
ona i tada s Vama komunicira.
I Vaa komunikacija je i tada
obostrana.
No, komunikacija posredstvom
masovnih medija nije tako
obostrana kao to je to
komunikacija licem u lice.

Komuniciranje
posredstvom
masovnih
medija moe
biti
jednosmjerno,
dvosmjerno ili
viesmjerno.

4. Komunikatori ne utjeu jedan na

drugoga u jednakoj mjeri:

Ljudi komuniciraju jedni s drugima, a ne jedni

drugima.
Kada se govori o interpersonalnoj
komunikaciji onda se uglavnom misli na
komunikaciju izmeu najmanje dvije osobe.
Danas se komunikacija smatra aktivnou
(najmanje dvije osobe) u kojoj ni jedan in i
ni jedna izjava nemaju znaenje mimo
interpretacije ukljuenih osoba.
Svaka poruka svoje pravo znaenje nalazi tek
kod primatelja, odnosno poiljatelja, a
znaenje se stvara zajedniki.

(Ovaj ideal je u stvarnosti teko ostvariti.)

5. Komunikacija se dogodila i onda kada

nije bile uspjena:
Ovu znaajku najjednostavnije objanjava
primjer iz svakodnevnog ivota dobili,
izgubili ili igrali neodlueno u nogometnom
prvenstvu, ne moe se osporiti za zavrenu
utakmicu da se odigrala.
To je injenica i kad je rije o komunikaciji,
bez obzira na to postiu li komunikatori
svoje ciljeve, ili ih ne postiu.
Komuniciranje je ono to radimo kad
drugima (verbalno ili neverbalno) iskazujemo
svoje misli i osjeaje. Radimo li to uspjeno
predstavlja posve drugo pitanje.

6. Komuniciranje ukljuuje uporabu

simbola:
Sve nae misli, geste i osjeaji sadre simbole.
Komunikaciju olakavaju to su znaenja tih
simbola ujednaenija.
Ako u komuniciraju sa svojim prijateljem koristite
pojam lud u pozitivnom smislu, odnosno kao
sinonim za simpatian, veseo i ako on to tako
razumije nee doi do nesporazuma.
No, ako Va prijatelj pojam lud shvaa iskljuivo i
samo kao negativan pojam mogao bi se jako
uvrijediti na tu Vau klasifikaciju.
Upravo injenica da ljudi esto pridaju drukija
znaenja istim simbolima predstavlja jedan od
najveih izazova ljudskom komuniciranju.

Simboli:

Rijei,
geste,
slike,
zvukovi
ili
pokreti.

U simbole spadaju i znakovi

ak i kad ne ine rije, koje
su bar neki primatelji poruka
u komunikacijskom sustavu
nauili dekodirati u odreeno
znaenje.
U simbole spadaju i boje,
neovisno o obliku koji
ispunjavaju, kao i objekti (od
predmeta, preko spomenika
do virtualnih pojavnosti).

Poruke:
Komunikatori komuniciraju
porukama, a one su potencijalno
smislene i informativne, dakle
mogu dobiti znaenje.
Poruke su nizovi simbola.
Njihovo znaenje je pod
utjecajem denotacije i
konotacije rijei.

Poruku
moe
initi i
samo
jedan
jedini
simbol,
a ne
uvijek
niz.

Znaenje:
Denotativno znaenje je deskriptivno,
zajedniko veini ljudi neke kulturne
sredine.
Konotativno znaenje je osobno i zato ga
nije lako otkriti i ne mora biti zajedniko
veem broju ljudi.

Oblikovanje poruka:

Ljude od djetinjstva ue kako upotrebljavati

jezik, kako itati ljude i situacije, kad treba
govoriti, a kad utjeti.
Znanja koja su prijeko potrebna za oblikovanje
poruka i njihovo razumijevanje, te za uspjenu
verbalnu komunikaciju s drugima su:
1. gramatika (skup pravila o uporabi jezika);
(poznavanje znaenja i uporabe rijei)
2. znanje o drugoj osobi;
3. poznavanje situacije.

Verbalna i neverbalna ponaanja:

Komuniciranje nije samo funkcija rijei, nego

veliku ulogu u uspjenoj komunikaciji igraju
neverbalni znaci koji ju prate.
Komponenta sadraja sastoji se od onoga to je
reeno ili uinjeno.
Relacijska komponenta ili komponenta odnosa
obuhvaa kako je to reeno ili uinjeno.
Komponenta sadraja i relacijska komponenta
ovisna su jedna o drugoj te u jednakoj mjeri
utjeu jedna na drugu.
(Gotovo) je jednako vano to rei
(sadraj) koliko i kako (nain) to rei.

Spontana, uvjebana i planirana

ponaanja:
Ljudi su skloni sami sebe smatrati prvenstveno
racionalnim , a ne emocionalnim biima. Ne
postoje nikakvi konani dokazi za tu tezu. ovjek
je sposoban veliki dio svojih emocionalnih
ponaanja prikazati u racionalnom obliku.
Spontano ponaanje je komunikacijsko
ponaanje ujvetovano osjeajima bez spoznaje
kontrole uope. Takva ponaanja mogu biti i
verbalna i neverbalna (iznenadni uzvici
upozorenja itd.)

Spontana, uvjebana i planirana

ponaanja:
Uvjebano ponaanje ponaanje koja se tako
dobro naui ili uvjeba da se moe izvoditi bez
svjesnog planiranja (svakodnevni pozdravi itd.).
Planirana se ponaanja ine primjerenima u
nekoj situaciji. Ona zahtijevaju vei spoznajni
napor. To su, ustvari, promiljena ponaanja
(razgovori za posao itd.)

Izravna povratna veza ili personalni

feedback:

Obuhvaa komunikatorove verbalne ili

neverbalne reakcije na sugovornikove verbalne
ili neverbalne akcije.
Da bi se ostvario ovakav oblik veze,
komunikacija mora ukljuivati najmanje dvije
osobe: jednu koja poinje komunikaciju i drugu
koja na poslane informacije odgovara aktivnim
ukljuivanjem u komunikaciju.
Personalni feedback uvijek je usmjeren prema
nekoj konkretnoj osobi ili prema nekim
konkretnim osobama, a ne prema skupini ili
agregatu nepoznatih ljudi.

Unutarnja i vanjska pravila

komunikacije:
Unutarnja pravila su standardi
ponaanja, koje su partneri uspostavili
za vlastitu uporabu u meusobnom
komuniciranju. To su pravila specifina
za neki konkretni odnos. (Npr. dvije
prijateljice izbjegavaju neku temu o
kojoj nemaju zajedniko razmiljanje).
Vanjska pravila nemetnuli su ih drugi
ljudi ili situacije. Takva pravila se jo
nazivaju drutvenim normama.

Komunikologija:
Znanost o komuniciranju se poinje
razvijati s poecima znanosti;
Vana komunikoloka saznanja potjeu jo
iz Antike.
Empiristi su bili znanstvenici koji su sa
svojim djelovanjem zapoeli u doba
renesanse i vjerovali da se pouzdano
znanje moe stei samo osjetilima te da
se znanje mora provjeravati pokusima.

Komunikologija:

Racionalisti su bili znanstvenici koji su sa

svojim djelovanjem zapoeli u doba
renesanse. Vjerovali su da je razum
vaniji od bilo kojeg eksperimenta i da
se samo razumom moe odrediti to je
dobro u moralnom pogledu.
Deterministi tvrde da sve to
postoji nuno proizlazi iz jednog
ili vie prethodnih uvjeta.

Komunikologija:
Bihevioristi su znanstvenici koji tvrde da
se istraivanje ljudskog ponaanja mora
usredotoiti samo na ono to se moe
opaati izvana.
Kognitivisti vjeruju da je misao, a ne
vanjski podraaj, uzronik ljudskog
ponaanja.

Kako djeca ue komunicirati?

Osim procesa otkrivanja i poduavanja
kao osnovnih metoda kojima djeca
ue, velik dio uenja je i sluajan
proces. Neke od metoda kojima djeca
i odrasli surauju u razvoju djeje
komunikacije su:
1. Oponaanje;
2. Proirivanje i
ispravljanje;
3. Kategorizacija.

Ogranieni i razraeni jezini kd u

djece:
Djeca, kao i sva ostala ljudska bia, ive u
nejednakim sredinama, to je i potaklo
istraivae i znanstvenike u istraivanje
jezinih kodova, kod djece. Tako su doli do
razlikovanja dvaju kodova:
Ogranieni jezini kod je onaj gdje govornik
pretpostavlja da je primatelju poznat kontekst
njegovog iskaza (kraa forma, nejasnije i
nesmislene reenice);
Razraeni jezini kod ne pretpostavlja da je
sluatelju jasan kontekst (dui oblici, prianje
u irinu, jasnije reenice, smislenije).

Utjecaj na razvitak komuniciranja

kod djece:
najvei utjecaj ima obitelj;
vaan utjecaj imaju istodobnici;
slijede emocije
i
spol.
U suvremenom svijetu
sve je vei utjecaj medija.

Interpersonalna komunikacijska
kompetencija
Stupanj u kojemu su neija ponaanja
primjerena situaciji i tako omoguuju
osobi da ostvati svoje individualne i
relacijske ciljeve.
Preklapanjem korisnika
i komunikatora u novim
medijima vanost komunikacijske
kompetencije jo vie raste.

Kompetencija: primjerenost i
uspjenost ponaanja
Kompetentan komunikator mora govoriti ili
initi ono to je primjereno situaciji i ujedno
uspjeno s obzirom na njegove individualne i
relacijske ciljeve.
Primjerenost znai mjeru u kojoj je
komunikatorovo ponaanje ispravno u
usporedbi s drutvenim pravilima koja su
relevantna za tu interakciju.
Uspjenost se tie namjere u kojoj
komunikatorovo ponaanje pomae
ostvarivanju individualnih i relacijskih ciljeva.

Kompetencija: situacijske razlike

Situacijska perspektiva podrazumjeva
da nema vjetina i sposobnosti koje bi
bile primjerene u svim situacijama.
Nije mogue sastaviti univerzalni popis
situacija u kojima bi odreena
ponaanja bila kompetentna za vei
broj ljudi.

Vrste drutvenih komunikacijskih

vjetina:

Kognitivne vjetine pomau osobi da

otkrije naine uspjena ostvarivanja
osobnih i relacijskih ciljeva;

Bihevioralne vjetine pomau joj da te

ciljeve ostvari.

Empatija (kognitivna vjetina)

Osjetljivosti za miljenje i osjeaje drugih
osoba, ujedno i nain da posjetimo svijest
drugih, kako bismo doli do informacija do
kojih ne moemo doi na drugi nain.
Ona komunikatorima omoguuje da dou do
informacija o drugima, koje zatim mogu
upotrijebiti u izboru rijei, stila prezentacije i
izboru strategija.
Empatija nije nuna u svim vrstama
interpersonalne komunikacije, no ona uvijek
moe poboljati komunikacijsku
kompetenciju.

Zauzimanje drutvenih perspektiva

(kognitivna vjetina):

Predstavlja sposobnost zakljuivanja o

mogunostima ili opcijama koje su
pred drugim osobama.
Onoliko koliko shvaamo nain na koji
drugi vide situaciju i svoje mogunosti
u izboru ponaanja, toliko moemo
predviati njihove budue poteze.
Ova vjetina nam omoguuje da
reagiramo na primjeren i uspjean
nain.

Kognitivna kompleksnost (kognitivna

vjetina):
Kognitivna se kompleksnost tie broja
i vrste pojmova i shema kojima netko
raspolae radi interpretacije razliitih
aspekata svoje okoline.
Konstrukti su mentalne strukture koje
ljudima slue kao osnovica za
interpretaciju znaenja predmeta, ljudi
i zbivanja.

Osjetljivost za standarde odnosa

(kognitivna vjetina):
Komunikacijska kompentencija razlikuje se u
ovisnosti o tipu odnosa. U tijeku razvitka
nekog odnosa ljudi stvaraju oekivanja o
tome to je svakom od njih initi i rei, a to
nije.
Ljudi nisu svjesni takvih oekivanja. Postaju ih
svjesni tek kad ona nisu ispunjena.
(Npr: ala u nekoj situaciji je primjerena i
izaziva bujicu smijeha kod poznatih prijatelja,
a u drugoj uzrokovat e tek smijeak osobe
koju tek poznajete).

Poznavanje situacije (kognitivna

vjetina):

(Cody i McLaughlin):
1. Ljudi poznavanje situacije rabe kao
okvir za ocjenjivanje drugih;
2. Ljudi interpretiraju informacije u
skladu s razvojem situacije, vodei
rauna o vlastitim ciljevima to ih
ele ostvariti u toj situaciji;
3. Ljudi ulaze u situacije, izbjegavaju ih
ili ih mijenjaju u skladu s vlastitim
scenarijima o sebi u situaciji, o
poznavanju samih sebe ili o
percipiranim kompetencijama;
4. Ljudi se slue znanjem o situaciji
radi odravanja vlastitog ponaanja.

1. Konstrukti ili
standardi;

2. Tumaenje u
skladu s
osobnim
ciljevima;

3. Ocjena;

4. Izbor
ponaanja.

Samopraenje (kognitivna vjetina):

Istraivanja pokazuju da osobe s razvijenim
samopraenjem briljivo promatraju izraz lica
svojih sugovornika i slue se tim opaanjima
u voenju vlastitog ponaanja;
Te osobe sklone su humoru. Samopraenje
moe znatno poboljati kompetenciju.
Ako imaju razvijenu sposobnost
samopraenja, komunikatori mogu mijenjati
svoj nain izlaganja u sluaju da drugi ne
reagiraju u skladu s njihovim eljama.

Ukljuenost u interakciju
(bihevioralna vjetina):

Tie se mjere u kojoj osoba sudjeluje u

konverzaciji.
Sastoji se od:
responzivnosti (tedencije mentalnom
reagiranju na socijalne okolnosti i prilagodbu
tako da osoba zna to i kad treba rei);
perceptivnosti (stupanj u kojem osoba zna
vanost koje drugi pridaju vlastitom
ponaanju i vanost koje osoba treba
pripisati ponaanju drugih);
pozornosti (odnosi se na mjeru u kojoj je
osoba svjesna podraaja u svojoj okolini).

Upravljanje interakcijom
(bihevioralna vjetina):

Osim to mora biti ukljuen u interakciju,

komunikator mora znati i kako njome
upravljati radi ostvarivanja vlastitih ciljeva.
Sposobnost upravljanja interakcijom stjee
se u djetinjstvu u dobi u kojoj se ue pravila
uspjene interakcije.
Jedan aspekt konverzacije, koji zahtjeva
upravljanje konverzacijom, jest uzimanje
rijei. Ljudi vrlo rano ue jedva vidljive
znakove koji im govore kad da govore, a kad
da sluaju.

Fleksibilnost ponaanja (bihevioralna

vjetina):
Fleksibilnost ili gipkost ponaanja oznauje
mjeru u kojoj komunikatori poznaju i
primjenjuju alternativna ponaanja radi
ostvarivanja jednog te istog cilja.
Kad neki razgovor pone jo se ne moe
predvidjeti u kojem smjeru e se on
odvijati.
Konverzacijska devijacija je situacija kad se
prekri neko pravilo konverzacije, npr.
kad netko nekome upadne u rije.

Sluanje (bihevioralna vjetina):

Sluanje znatno poveava komunikacijsku

kompentenciju.
Malo je sposobnosti komunikatora na tolikoj
cijeni kao sposobnost dobrog sluanja.
Bez dobra sluanja malo je koristi od
zauzimanja drutvenih perspektiva i
samopraenja.
Da bi se komunikacija mogla prilagoavati
potrebama drugih, njih treba sluati.
Svatko moe poboljati svoje sposobnosti
sluanja.

Drutveni stil (bihevioralna vjetina):

Stil predstavlja nain komuniciranja, a ne njegov

sadraj.
To je ustvari jedan oblik obrasca kojeg pojedinac
primjenjuje u interakciji.
Stil predstavlja nain kako se neto kae.
etri kljuna svojstva svakog stila su:
dominacija;
paljivost;
osobine jezika;
samootkrivanje.
Postoje mnoge vrste stilova, a uspjenost odreene
vrste stila ovisi o mnotvu initelja (situacija, spol
komunikatora, narav obavijesti koja se prenosi..)

Strah od komunikacije (bihevioralna

vjetina):
Neki se ljudi jednostavno boje komunicirati.
Taj strah djeluje i na njihovo ponaanje
tijekom komunikacije. Komunikacijski strah
ili komunikacijska aprehenzija nije nita
drugo nego oblik straha od stvarne ili
pretpostavljene komunikacije s drugima.
Popratne pojave su:
drhtanje, nesposobnost gledanja sugovornika,
izbjegavanje drutvenih situacija i sustezanje
od sudjelovanja u razgovoru.

Strah od komunikacije (bihevioralna

vjetina):

injenica je da se svatko od nas ponekad

osjea nervozno u komunikaciji s drugim
ljudima, pogotovo kad je rije o raznim
prezentacijama i predavanjima pred veim
brojem ljudi, no ako je takav strah velik i
stalan, on svakako u velikoj mjeri utjee na
nau komunikacijsku kompetenciju.

Kompetencija je esto kompromis:

Kompetencija u interpersonalnoj
komunikaciji nije samo pitanje vjetine,
premda joj vjetina pomae.
Kompetencija esto predstavlja
kompromis sa sugovornikom kako bi se
postigli i primjerenost i uspjenost.
Zato Kathleen K. Reardon kae da je
kompetencija u komunikaciji relacijsko i
situacijsko pitanje.

NASTAVAK SLIJEDI