Tema moga seminarskog rada bila je prikazati vam dvije zbirke Vesne Parun.

To su
zbirke iz njezine 4. pjesnike faze Sto soneta koja je izdana 1972. i zbirka Olovni
golub objavljena 1975.
Pjesnika zbirka Sto soneta sadri i autoriine likovne priloge, zapoinje Sonetom
o glazbi, slijede 62 soneta razliite tematike, zatim ciklusi Jesenski soneti, Soneti
o mojim ljubavima i Deset soneta o sudbini ptica, a zavrava Sonetom o glazbi,
pogovorno intoniranih poetnih stihova ,,Napisah, eto, knjiicu soneta/ (danas je
to ve pomalo moda).''
Nikola Milievi za ovu zbirku kae da je uz Pjesme iz 1948. najneujednaenija i
najrasutija. Tvrdi kako je Parun sama objasnila zato ju je toliko zaokupio sonet i
navodi da je za nju istraivanje i slamanje jezika i traganje za svim moguim
rimama. te da sudei po veinih njenih tvorevina da joj ipak taj oblik ne odgovara
previe, a to argumentira tvrdnjom da je ona izraziti mekani lirik koji svoje djelo
gradi od ulnih i emocionalnih dojmova i doivljaja u isto tako ulnu i slikovitu
izrazu , a takav izraz nije pogodan sonetu jer taj oblik iziskuje vrstinu, zbijenost,
odmjerenosts, misaonost i savrenu zaokruenost. Ali ipak je na kraju
demantirao svoje pretpostavke i primjedbe i priznao da je ona i u tom obliku
nalazila blistave trenutke nadahnua, te je napisala desetak (moda i vie) soneta
koji mogu dostojnno stajati meu njenim ponajboljim pjesmama.